Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 19. siječanja 2016. - StrasbourgZavršno izdanje
Zahtjev za ukidanje imuniteta Czesławu Adamu Siekierskom
 Zahtjev za ukidanje imuniteta Czesławu Adamu Siekierskom
 Višegodišnji plan oporavka plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru ***I
 Godišnje izvješće o politici tržišnog natjecanja EU-a
 Uloga interkulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a
 Pregled stanja i izazovi u regulaciji financijskih usluga u EU-u
 Vanjski čimbenici koji otežavaju žensko poduzetništvo u Europi
 Politike usmjerene na razvoj vještina u borbi protiv nezaposlenosti mladih
 Prema aktu o jedinstvenom digitalnom tržištu

Zahtjev za ukidanje imuniteta Czesławu Adamu Siekierskom
PDF 247kWORD 67k
Odluka Europskog parlamenta od 19. siječnja 2016. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Czesławu Adamu Siekierskom (2015/2241(IMM))
P8_TA(2016)0001A8-0004/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Czesławu Adamu Siekierskom koji je 13. kolovoza 2015. proslijedio Glavni državni odvjetnik Republike Poljske, u vezi s postupkom koji je pokrenuo poljski Glavni inspektor cestovnog prometa (ref. br. CAN-PST-SCW.7421.35493.2015.5.A.0475) i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 9. rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da se Czesław Adam Siekierski odrekao svojeg prava na saslušanje, u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 2. i članak 108. Ustava Republike Poljske te članak 7.b stavak 1. i članak 7.c stavak 1. u vezi s člankom 10b poljskog Zakona od 9. svibnja 1996. o obnašanju mandata zamjenika ili člana Senata;

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0004/2016),

A.  budući da je Glavni državni odvjetnik Republike Poljske proslijedio zahtjev poljskog Glavnog inspektora cestovnog prometa za ukidanje imuniteta zastupniku u Europskom parlamentu koji je izabran u Poljskoj Czesławu Adamu Siekierskom zbog prekršaja iz članka 92.a Zakona o prekršajima od 20. svibnja 1971. koji je u vezi s člankom 20. stavkom 1. Zakona o cestovnom prometu od 20. lipnja 1997.; budući da je navodni prekršaj posebno povezan s prekoračenjem dopuštene brzine u naseljenom području;

B.  budući da se u članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države moraju uživati imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države članice;

C.  budući da se u članku 105. stavku 2. i članku 108. Ustava Republike Poljske navodi da zastupnik u Sejmu ili Senatu ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost bez odobrenja Sejma odnosno Senata;

D.  budući da Europski parlament stoga mora odlučiti treba li Czesławu Adamu Siekierskom ukinuti imunitet ili ne;

E.  budući da navodni prekršaj nije izravno ili očito povezan s obavljanjem dužnosti Czesława Adama Siekierskog u svojstvu zastupnika u Europskom parlamentu;

F.  budući da ne postoji razlog za pretpostavku, odnosno dovoljno ozbiljna i osnovana sumnja, da je zahtjev podnesen s namjerom nanošenja političke štete dotičnom zastupniku (fumus persecutionis);

1.  odlučuje ukinuti imunitet Czesławu Adamu Siekierskom;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Republike Poljske i Czesławu Adamu Siekierskom.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.


Zahtjev za ukidanje imuniteta Czesławu Adamu Siekierskom
PDF 247kWORD 66k
Odluka Europskog parlamenta od 19. siječnja 2016. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Czesławu Adamu Siekierskom (2015/2268(IMM))
P8_TA(2016)0002A8-0005/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Czesławu Adamu Siekierskom koji je 7. rujna 2015. proslijedio Glavni državni odvjetnik Republike Poljske, u vezi s postupkom koji je pokrenuo poljski Glavni inspektor cestovnog prometa (ref. br. CAN-PST-SCW.7421.573278.2015.3.A.0475) i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 5. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da se Czesław Adam Siekierski odrekao svojeg prava na saslušanje, u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 2. i članak 108. Ustava Republike Poljske te članak 7.b stavak 1. i članak 7.c stavak 1. u vezi s člankom 10 b poljskog Zakona od 9. svibnja 1996. o obnašanju mandata zamjenika i člana Senata;

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0005/2016),

A.  budući da je Glavni državni odvjetnik Republike Poljske proslijedio zahtjev poljskog Glavnog inspektora cestovnog prometa za ukidanje imuniteta zastupniku u Europskom parlamentu koji je izabran u Poljskoj Czesławu Adamu Siekierskom zbog prekršaja iz članka 92.a Zakona o prekršajima od 20. svibnja 1971. koji je u vezi s člankom 20. stavkom 1. Zakona o cestovnom prometu od 20. lipnja 1997.; budući da je navodni prekršaj posebno povezan s prekoračenjem dopuštene brzine u naseljenom području;

B.  budući da se u članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države moraju uživati imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države članice;

C.  budući da se u članku 105. stavku 2. i članku 108. Ustava Republike Poljske navodi da zastupnik u Sejmu ili Senatu ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost bez odobrenja Sejma odnosno Senata;

D.  budući da Europski parlament stoga mora odlučiti treba li Czesławu Adamu Siekierskom ukinuti imunitet ili ne;

E.  budući da se u skladu s člankom 9. stavkom 7. Poslovnika Odbor za pravna pitanja ni pod kojim uvjetima ne može izjasniti o zastupnikovoj krivnji;

F.  budući da ne postoji razlog za pretpostavku, odnosno dovoljno ozbiljna i osnovana sumnja, da je zahtjev podnesen s namjerom nanošenja političke štete dotičnom zastupniku (fumus persecutionis);

1.  odlučuje ukinuti imunitet Czesławu Adamu Siekierskom;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Republike Poljske i Czesławu Adamu Siekierskom.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.


Višegodišnji plan oporavka plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru ***I
PDF 562kWORD 162k
Amandmani koje je Europski parlament usvojio 19. siječnja 2016. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o višegodišnjem planu oporavka plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 302/2009 (COM(2015)0180 – C8-0118/2015 – 2015/0096(COD))(1)
P8_TA(2016)0003A8-0367/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.a (nova)
(3a)  Planom oporavka u obzir se uzimaju posebnosti različitih vrsta alata. Pri provedbi plana oporavka Unija i države članice trebale bi posebnu pozornost posvetiti malom ribolovu te vrstama alata najprilagođenijima održivom malom obalnom ribolovu kao što su tradicionalne zamke („almadrabas”, „tonnare”) koje u velikoj mjeri doprinose oporavku stokova tune zbog svoje visoke razine selektivnosti i niskog učinka na okoliš u morskim ekosustavima te koje su dragocjene u znanstvenom pogledu.
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 14.
(14)   Sve izmjene plana oporavka koji je donio ICCAT 2012., 2013. i 2014., a koje do sada još nisu bile predmetom prenošenja, potrebno je uključiti u pravo Unije. Budući da se to prenošenje odnosi na plan čije je ciljeve i mjere definirao ICCAT, ova Uredba ne obuhvaća cjelokupan sadržaj višegodišnjih planova kako je utvrđeno člancima 9. i 10. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća1.
(14)   Sve izmjene plana oporavka koji je donio ICCAT 2006., 2012., 2013. i 2014., a koje do sada još nisu bile predmetom prenošenja, potrebno je prenijeti u pravo Unije. Budući da se to prenošenje odnosi na plan čije je ciljeve i mjere definirao ICCAT, ova Uredba ne obuhvaća cjelokupan sadržaj višegodišnjih planova kako je utvrđeno člancima 9. i 10. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća1.
____________
____________
1Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL L 354, 28.12.2013., str.1.)
1Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL L 354, 28.12.2013., str.22.).
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 15.
(15)  Potrebno je prenijeti buduće obvezujuće izmjene plana oporavka u pravo Unije. U svrhu brzog uključivanja takvih izmjena u pravo Unije ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije potrebno je delegirati na Europsku komisiju („Komisija”). Posebno je važno da Komisija tijekom pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti istodobno, pravovremeno i na primjeren način dostave Europskom parlamentu i Vijeću.
Briše se.
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 15.a (nova)
(15a)  Uredbom (EU) br. 1380/2013 utvrđuje se pojam najmanjih referentnih veličina za očuvanje. Kako bi se zajamčila dosljednost, najmanje veličine kako su definirane ICCAT-om trebale bi se prenijeti u pravo Unije kao najmanje referentne veličine za očuvanje. Stoga bi se upućivanja iz Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/981a o najmanjim veličinama plavoperajne tune u ovoj Uredbi trebala tumačiti kao upućivanja o najmanjim referentnim veličinama za očuvanje.
_______________
1aDelegirana uredba Komisije (EU) 2015/98 od 18. studenog 2014. o provedbi međunarodnih obveza Unije iz članka 15. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, na temelju Međunarodne konvencije o očuvanju atlantskih tuna i Konvencije o budućoj višestranoj suradnji u području ribarstva sjeverozapadnog Atlantika (SL L 16, 23.1.2015., str. 23.).
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 17.
(17)  Komisija bi trebala donijeti neposredno primjenjive provedbene akte kada u valjano utemeljenim slučajevima povezanima s prebacivanjem, stavljanjem u kaveze te evidentiranjem i izvješćivanjem o ribolovu zamkama tunarama i plovilima to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.
Briše se.
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 24.
(24)   Člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013 uvedena je obveza iskrcavanja koja se na plavoperajnu tunu primjenjuje od 1. siječnja 2015. Međutim, u skladu s člankom 15. stavkom 2. te Uredbe, obvezom iskrcavanja ne dovode se u pitanje međunarodne obveze Unije, poput obveza koje proizlaze iz preporuka ICCAT-a. Komisija je na temelju iste odredbe ovlaštena donijeti delegirane akte u svrhu uvođenja takvih međunarodnih obveza u pravo Unije, posebno uključujući odstupanja od obveze iskrcavanja ulova. Prema tome, odbacivanje plavoperajne tune bit će dopušteno u određenim situacijama utvrđenima Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 2015/98 od 18. studenoga 2014. Stoga ovom Uredbom nije potrebno obuhvatiti takve obveze odbacivanja,
(24)   Delegiranom uredbom (EU) 2015/98 predviđaju se odstupanja od obveze iskrcavanja plavoperajne tune iz članka 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013 u svrhu usklađenosti Unije s međunarodnim obvezama utvrđenima Konvencijom. Tom se uredbom uvode određene odredbe iz Preporuke ICCAT-a 13-07 kojima se utvrđuje obveza odbacivanja i puštanja za plovila i zamke tunare kojima se u određenim situacijama u istočnom Atlantiku i na Sredozemlju lovi plavoperajna tuna . Stoga ovom Uredbom nije potrebno obuhvatiti takve obveze odbacivanja i puštanja te se njome ne dovode u pitanje odgovarajuće odredbe utvrđene Delegiranom uredbom (EU) 2015/98,
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1.
1.   Ovom se Uredbom utvrđuju opća pravila primjene od strane Unije plana oporavka kako je utvrđeno člankom 3. točkom (1.).
1.   Ovom se Uredbom utvrđuju opća pravila primjene od strane Unije plana oporavka kako je utvrđeno člankom 3. stavkom (1.), a istovremeno se vodi računa o posebnostima različitih vrsta ribolovnih alata te se posebna pozornost posvećuje tradicionalnim i održivijim ribolovnim alatima te ribolovnim alatima koji se upotrebljavaju u malom priobalnom ribolovu, kao što su zamke tunare.
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Članak 3. – točka 16.
(16)  „uzgojni kapacitet” znači kapacitet uzgajališta da zadržava ribu u svrhu tovljenja i uzgoja izražen u tonama;
Briše se.
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 1.
1.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da ribolovni napor njezinih ulovnih plovila i zamki tunara bude razmjeran ribolovnim mogućnostima za plavoperajnu tunu koje su na raspolaganju toj državi članici u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru.
1.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da ribolovni napor njezinih ulovnih plovila i zamki tunara bude razmjeran ribolovnim mogućnostima za plavoperajnu tunu koje su na raspolaganju toj državi članici u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru te da zamke tunare budu održive u socioekonomskom smislu.
Amandman 10
Prijedlog uredbe
Članak 7. – stavak 1. – podstavak 1.a (novi)
Godišnjim planom ribolova koji podnosi svaka država članica utvrđuje se uravnotežena raspodjela kvota među različitim skupinama alata kako bi se zajamčilo poštovanje individualnih kvota i usputnog ulova.
Amandman 11
Prijedlog uredbe
Članak 7. – stavak 1.a (novi)
1a.  Pri dodjeli nacionalnih kvota države članice primjenjuju transparentne i objektivne kriterije, uključujući one ekološke, socijalne i ekonomske prirode, posebno vodeći računa o očuvanju te prosperitetu ribara koji se bave malim priobalnim ribolovom i koji koriste zamke i ostale metode selektivnog ribolova te o poticanju takvih metoda.
Amandman 12
Prijedlog uredbe
Članak 8. – stavak 3.
3.   Najveći broj ribarskih plovila koja plove pod zastavom države članice koja se bave ribolovom plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru ne smije biti veći od broja i ukupne odgovarajuće bruto tonaže ribarskih plovila koja plove pod zastavom te države članice i koja su lovila, zadržavala na plovilu, prekrcavala, prevozila ili iskrcavala plavoperajnu tunu u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 1. srpnja 2008. To ograničenje primjenjuje se prema vrsti ribolovnog alata za ulovna plovila.
3.   Najveći broj i odgovarajuća bruto tonaža ribarskih plovila koja plove pod zastavom države članice koja se bave ribolovom plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru ne smije biti veći od broja i ukupne odgovarajuće bruto tonaže ribarskih plovila koja plove pod zastavom te države članice i koja su lovila, zadržavala na plovilu, prekrcavala, prevozila ili iskrcavala plavoperajnu tunu u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 1. srpnja 2008. To ograničenje primjenjuje se prema vrsti ribolovnog alata za ulovna plovila.
Amandman 41
Prijedlog uredbe
Članak 8. – stavak 6.a (novi)
6a.  Odstupajući od stavaka 2., 3. i 5., države članice preispituju sustav kvota za ulov plavoperajne tune, kojim se kažnjavaju mali ribari, kako bi se ukinuo monopol koji trenutačno provode vlasnici velikih plovila te kako bi se poduprli ribolovni sustavi veće održivosti, kao što su oni koji se koriste za mali ribolov.
Amandman 13
Prijedlog uredbe
Članak 8. – stavak 7.
7.   Odstupajući od stavaka 3. i 6. za godine 2015., 2016. i 2017., svaka država članica ograničava broj svojih plovila s plivaricama tunolovkama koja nemaju odobrenje za ribolov plavoperajne tune na temelju odstupanja iz članka 13. stavka 2. točke (b) na broj plovila s plivaricama tunolovkama koja imaju odobrenje u 2013. ili 2014.
7.   Za godine 2015., 2016. i 2017., svaka država članica ograničava broj svojih plovila s plivaricama tunolovkama na broj plovila s plivaricama tunolovkama koja su imala odobrenje za 2013. ili 2014. To se ne primjenjuje na plovila s plivaricama tunolovkama za koja vrijedi odstupanje iz članka 13. stavka 2. točke (b).
Amandman 14
Prijedlog uredbe
Članak 10. – stavak 5.
5.   Ribolov plavoperajne tune ribolovnim alatom, osim onoga iz stavaka od 1. do 4. i članka 11., uključujući zamke tunare, dopušten je cijele godine.
5.   Ribolov plavoperajne tune ribolovnim alatom, osim onoga iz stavaka od 1. do 4. i članka 11., uključujući zamke tunare, dopušten je cijele godine u skladu s mjerama ICCAT-a za očuvanje i upravljanje.
Amandman 15
Prijedlog uredbe
Poglavlje III. – Odjeljak 2. – naslov
NAJMANJA VELIČINA, SLUČAJNI ULOV, USPUTNI ULOV
NAJMANJA REFERENTNA VELIČINA OČUVANJA, SLUČAJNI ULOV, USPUTNI ULOV
Amandman 16
Prijedlog uredbe
Članak 12.
Odredbama ovog Odjeljka ne dovodi se u pitanje članak 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013, uključujući sva odstupanja u skladu s člankom 15. stavkom 2. te Uredbe.
Odredbama ovog odjeljka ne dovodi se u pitanje članak 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013, uključujući sva odstupanja koja se na njega odnose.
Amandman 17
Prijedlog uredbe
Odjeljak 3. – naslov
Najmanja veličina
Najmanja referentna veličina očuvanja
Amandman 18
Prijedlog uredbe
Članak 13. – stavak 1.
1.   Najmanja veličina plavoperajne tune ulovljene u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru iznosi 30 kg ili 115 cm vilične duljine.
1.   Najmanja referentna veličina očuvanja plavoperajne tune ulovljene u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru iznosi 30 kg ili 115 cm vilične duljine.
Amandman 19
Prijedlog uredbe
Članak 13. – stavak 2. – uvodni dio
Odstupajući od stavka 1., najmanja veličina plavoperajne tune od 8 kg ili 75 cm vilične duljine primjenjuje se na sljedeće vrste ribolova:
Odstupajući od stavka 1., najmanja referentna veličina očuvanja plavoperajne tune od 8 kg ili 75 cm vilične duljine primjenjuje se na sljedeće vrste ribolova:
Amandman 20
Prijedlog uredbe
Članak 15. – stavak 4.
4.   Ako je kvota dodijeljena državi članici predmetnog ribarskog plovila ili zamke tunare već ispunjena, izbjegava se ulov plavoperajne tune. Mrtvu plavoperajnu tunu potrebno je iskrcati nakon čega ona postaje predmet zapljene te se poduzimaju odgovarajući daljnji koraci. U skladu s člankom 27. svaka država članica godišnje prijavljuje podatke o takvim količinama Komisiji koja ih prosljeđuje Tajništvu ICCAT-a.
4.   Ako je kvota dodijeljena državi članici predmetnog ribarskog plovila ili zamke tunare već ispunjena, izbjegava se ulov plavoperajne tune. Mrtvu plavoperajnu tunu potrebno je iskrcati cijelu i neprerađenu nakon čega ona postaje predmet zapljene te se poduzimaju odgovarajući daljnji koraci. U skladu s člankom 27. svaka država članica godišnje prijavljuje podatke o takvim količinama Komisiji koja ih prosljeđuje Tajništvu ICCAT-a.
Amandman 21
Prijedlog uredbe
Poglavlje III. – Odjeljak 3. – naslov
KORIŠTENJE ZRAKOPLOVA
KORIŠTENJE ZRAKOPLOVNIH SREDSTAVA
Amandman 22
Prijedlog uredbe
Članak 18. – stavak 3.a (novi)
3a.  Svaka iskrcana plavoperajna tuna iskrcava se cijela, bez škrga i utrobe. Svaka država članica poduzima mjere potrebne za jamčenje najveće moguće razine puštanja tuna koje su uhvaćene žive, posebno nedoraslih primjeraka, u okviru rekreacijskog i sportskog ribolova.
Amandman 23
Prijedlog uredbe
Članak 19. – stavak 1. – točka a
(a)   popis svih ulovnih plovila koja plove pod njezinom zastavom i kojima je na temelju posebnog odobrenja za ribolov dopušteno obavljati aktivni ribolov plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru;
(a)   popis svih ulovnih plovila koja plove pod njezinom zastavom i kojima je na temelju odobrenja za ribolov dopušteno obavljati aktivni ribolov plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru;
Amandman 24
Prijedlog uredbe
Članak 19.a (novi)
Članak 19.a
Odnos prema Uredbi (EZ) br. 1224/2009
Mjere kontrole predviđene ovim poglavljem primjenjuju se uz mjere iz Uredbe (EZ) br. 1224/2009, osim ako poglavljem nije drugačije predviđeno.
Amandman 25
Prijedlog uredbe
Članak 20. – stavak 2.
2.   Država članica koja je država zastave ukida odobrenje za ribolov plavoperajne tune i od plovila zahtijeva da se odmah uputi u luku koju ona odredi ako smatra da je plovilo izlovilo kvotu koja mu je dodijeljena.
2.   Država članica koja je država zastave ukida odobrenje za ribolov plavoperajne tune i od plovila može zahtijevati da se odmah uputi u luku koju ona odredi ako smatra da je plovilo izlovilo kvotu koja mu je dodijeljena.
Amandman 26
Prijedlog uredbe
Članak 21. – stavak 1.
1.   Do 15. veljače svake godine svaka država članica elektroničkim putem dostavlja Komisiji popis zamki tunara koje je na temelju posebnog odobrenja za ribolov dopušteno upotrebljavati za ribolov plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru. Popis sadržava naziv zamki tunara i broj registra te se sastavlja u skladu s obrascem iz ICCAT-ovih Smjernica za dostavljanje potrebnih podataka i informacija.
1.   Do 15. veljače svake godine svaka država članica elektroničkim putem dostavlja Komisiji popis zamki tunara koje je na temelju odobrenja za ribolov dopušteno upotrebljavati za ribolov plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru. Popis sadržava naziv zamki tunara i broj registra te se sastavlja u skladu s obrascem iz ICCAT-ovih Smjernica za dostavljanje potrebnih podataka i informacija.
Amandman 27
Prijedlog uredbe
Članak 24. – stavak 5. – podstavak 2.
Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi neposredno primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 59. stavka 3.
Briše se.
Amandman 28
Prijedlog uredbe
Članak 29. – stavak 3.
3.   Ako države članice primjenjuju članak 80. stavak 3. Uredbe (EU) br. 404/2011 na obavijest u skladu s stavcima 1. i 2., procijenjene količine plavoperajne tune zadržane na plovilu mogu se priopćiti u dogovoreno vrijeme obavijesti prije dolaska.
3.   Ako države članice primjenjuju članak 80. stavak 3. Provedbene uredbe (EU) br. 404/2011 na obavijest u skladu s stavcima 1. i 2., procijenjene količine plavoperajne tune zadržane na plovilu mogu se priopćiti u dogovoreno vrijeme obavijesti prije dolaska. Ako je ribolovno područje na udaljenosti manjoj od četiri sata od luke, procijenjene količine plavoperajne tune zadržane na plovilu mogu se izmijeniti u bilo koje vrijeme prije dolaska.
Amandman 29
Prijedlog uredbe
Članak 37. – stavak 2.
Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi neposredno primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 59. stavka 3.
Briše se.
Amandman 30
Prijedlog uredbe
Članak 46. – stavak 2.
Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi neposredno primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 59. stavka 3.
Briše se.
Amandman 31
Prijedlog uredbe
Članak 47. – stavak 4.
4.   Države članice osiguravaju da njihovi centri za praćenje ribarstva dostavljaju Komisiji i tijelu koje je ona imenovala, u stvarnom vremenu i koristeći se formatom „https data feed”, poruke sustava za praćenje plovila (VMS) koje su primili od ribarskih brodova koji plove pod njihovom zastavom. Komisija elektroničkim putem šalje te poruke Tajništvu ICCAT-a.
4.   Države članice prosljeđuju podatke iz ovog članka u skladu s člankom 28. Provedbene uredbe (EU) br. 404/2011. Komisija elektroničkim putem šalje te poruke Tajništvu ICCAT-a.
Amandman 32
Prijedlog uredbe
Članak 49. – stavak 2. – točka ca (nova)
(ca)  za vrijeme svakog prebacivanja iz jednog uzgajališta u drugo;
Amandman 33
Prijedlog uredbe
Članak 49. – stavak 5. – točka aa (nova)
(aa)  promatrati i pratiti ribolovnu i uzgajališnu djelatnost u skladu s relevantnim mjerama ICCAT-a za očuvanje i upravljanje;
Amandman 34
Prijedlog uredbe
Članak 57.
Članak 57.
Briše se.
Postupak uvođenja izmjena
1.  U mjeri u kojoj je to potrebno, u svrhu uključivanja izmjena postojećih odredaba plana oporavka plavoperajne tune koje postaju obvezujuće za Uniju u pravo Unije, Komisija može izmijeniti odredbe ove Uredbe koje nisu ključne delegiranim aktima u skladu s člankom 58.
Amandman 35
Prijedlog uredbe
Članak 58.
Članak 58.
Briše se.
Izvršavanje delegiranja ovlasti u slučaju izmjena
1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji pod uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2.  Delegiranje ovlasti iz članka 57. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme.
3.  Europski parlament ili Vijeće može u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 57. Odlukom o opozivu povlači se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
5.  Delegirani akt donesen na temelju članka 57. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne uloži nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ili ako su prije isteka tog roka Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. To se razdoblje produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Amandman 36
Prijedlog uredbe
Članak 59. – stavak 3.
3.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.
Briše se.
Amandman 37
Prijedlog uredbe
Članak 61. – stavak 1.
Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana nakon dana objave u Službenom listu Europske unije.
Amandman 38
Prijedlog uredbe
Prilog I. – stavak 2.
2.  Osim odredaba utvrđenih člankom 8. stavkom 3., najveći broj ulovnih plovila koja imaju odobrenje za ribolov plavoperajne tune u Jadranskom moru za potrebe uzgoja pod posebnim uvjetima koji se primjenjuju na odstupanje iz članka 13. stavka 2. točke (b) jest broj ulovnih plovila Unije koja su u 2008. obavljala ciljani ribolov plavoperajne tune.
2.  Osim odredaba utvrđenih člankom 8. stavkom 3., najveći broj ulovnih plovila koja imaju odobrenje za ribolov plavoperajne tune u Jadranskom moru za potrebe uzgoja pod posebnim uvjetima koji se primjenjuju na odstupanje iz članka 13. stavka 2. točke (b) jest broj ulovnih plovila Unije koja su u 2008. obavljala ciljani ribolov plavoperajne tune. U tu se svrhu uzima u obzir broj hrvatskih ulovnih plovila koja su 2008. obavljala ciljani ribolov plavoperajne tune.
Amandman 39
Prijedlog uredbe
Prilog IV. – točka 2. – redak 2.
Broj pojedinaca:
Vrsta:

Broj pojedinaca:
Vrsta:
Masa:

Amandman 40
Prijedlog uredbe
Prilog VII. – točka 7. – podtočka a
(a)   dopušten pristup osoblju plovila i uzgajališta, kao i alatima, kavezima i opremi;
(a)   dopušten pristup osoblju plovila i uzgajališta te osoblju zaduženom za zamke tunare, kao i alatima, kavezima i opremi;

(1)Predmet je vraćen nadležnom odboru na razmatranje sukladno članku 61. stavku 2., drugom podstavku (A8-0367/2015).


Godišnje izvješće o politici tržišnog natjecanja EU-a
PDF 400kWORD 167k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. siječnja 2016. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a (2015/2140(INI))
P8_TA(2016)0004A8-0368/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 4. lipnja 2015. o politici tržišnog natjecanja za 2014. (COM(2015)0247) i radni dokument službi Komisije kao popratni dokument od istog datuma,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 101. – 109., 147. i 174.;

–  uzimajući u obzir odgovarajuća pravila tržišnog natjecanja, smjernice i odluke Komisije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a za 2013.(1) i svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja Europske unije za 2012.(2) te zahtjeve koje je u njima iznio Parlament,

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku Unije (Resorni odjel A (ekonomska i znanstvena politika) za Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača naslovljenu „Nepoštene trgovačke prakse među poduzećima u lancu opskrbe hranom”(3),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „Unutarnje tržište međunarodnog cestovnog prijevoza tereta: socijalni damping i kabotaža”(4),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske mreže tijela za zaštitu tržišnog natjecanja (ECN) iz svibnja 2012. naslovljeno „Izvješće o provođenju zakona koji se odnose na tržišno natjecanje i aktivnosti nadziranja tržišta od strane europskih tijela za tržišno natjecanje u prehrambenom sektoru”(5),

–  uzimajući u obzir direktive Vijeća 77/799/EEZ i 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području oporezivanja,

–  uzimajući u obzir zaključke i prijedloge djelovanja OECD-a / skupine G20 za smanjenje porezne osnovice i prijenos dobiti,

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije od 6. svibnja 2015. kojom se pokreće istraga u sektoru e-trgovine u skladu s člankom 17. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (C(2015)3026),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/104/EU od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. lipnja 2014. o smjernicama o državnim potporama za energetiku i zaštitu okoliša(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika,

–  uzimajući u obzir bijelu knjigu Komisije „Prema učinkovitijoj kontroli koncentracija u EU-u” od 9. srpnja 2014. (COM(2014)0449),

–  uzimajući u obzir istragu tržišnog natjecanja u farmaceutskom sektoru od 8. srpnja 2009. i izvješća o daljnjem praćenju, osobito 5. izvješće o praćenju nagodbi o patentima,

–  uzimajući u obzir univerzalni okvir za procjenu održivosti prehrambenih i poljoprivrednih sustava (SAFA) koji je razvila Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu te Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0368/2015),

A.  budući da je politika tržišnog natjecanja EU-a temelj socijalnog tržišnog gospodarstva u Europi i važan instrument djelotvornog unutarnjeg tržišta Unije;

B.  budući da se, u području tržišnog natjecanja, glas Europske unije čuje i poštuje na međunarodnoj sceni; budući da to jedinstveno neovisno vanjsko predstavljanje, koje podupiru jasno definirane ovlasti, omogućuje Uniji da iskoristi svoju istinsku političku, demografsku i gospodarsku moć;

C.  budući da je politika tržišnog natjecanja sama po sebi instrument zaštite europske demokracije jer sprečava prekomjernu koncentraciju ekonomske i financijske moći u korist malog broja pojedinaca;

D.  budući da je Europska unija utemeljena kao otvoreno socijalno tržišno gospodarstvo sa slobodnim tržišnim natjecanjem čiji je cilj povećanje dobrobiti potrošača i životnog standarda svih građana EU-a te budući da Europska unija uspostavlja unutarnje tržište organizirano tako da dovede do održivog razvoja Europe koji se temelji na uravnoteženom gospodarskom rastu i stabilnosti cijena;

E.  budući da je cilj stroge primjene načela tržišnog natjecanja iz Ugovora o EU-u doprinijeti ostvarenju općih ciljeva ekonomske politike EU-a, a istovremeno pogodovati potrošačima, radnicima i poduzetnicima te promicati inovativnost i rast kontroliranjem i ograničavanjem nepoštene tržišne prakse kao rezultata monopola i vladajućeg položaja na tržištu tako da svaki pojedinac ima poštene izglede da ostvari uspjeh;

F.  budući da je neovisnost nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje od iznimne važnosti;

G.  budući da godišnji gubici zbog postojanja kartela iznose između 181 i 320 milijardi EUR, što predstavlja otprilike 3 % BDP-a Europske unije;

H.  budući da je u pogledu troškova energije jedinstveno europsko tržište manje uspješno od unutarnjeg tržišta SAD-a, s disperzijom cijena od 31 % u odnosu na 22 % u SAD-u;

I.  budući da u mnogim državama članicama ozbiljna kreditna kriza i dalje pogađa mala i srednja poduzeća, koja predstavljaju 98 % poduzeća u EU-u i 67 % zaposlenih;

J.  budući da se procjenjuje da utaja poreza, porezna prijevara i porezne oaze godišnje koštaju porezne obveznike EU-a bilijun eura izgubljene dobiti, čime se narušava natjecanje na jedinstvenom tržištu između trgovačkih društava koja plaćaju poreze i onih koja ih ne plaćaju;

K.  budući da su posljednjih godina osobito dinamika digitalne ekonomije, ali prvenstveno narušavanje tržišnog natjecanja uzrokovano agresivnim poreznim praksama i nacionalnom politikom oporezivanja (kojima se vjerojatno znatno šteti unutarnjem tržištu), postavili nove izazove pred tržišne igrače te zahtijevaju trenutačnu i usmjerenu reakciju Komisije; budući da globalna suradnja u području provedbe pravila tržišnog natjecanja pomaže da se izbjegnu nedosljednosti u poduzetim korektivnim mjerama i ishodima provedbenih mjea te da poduzećima pomaže smanjiti troškove usklađivanja;

L.  budući da je, s obzirom na izazove digitalnog doba, potrebno temeljito preispitati postojeće instrumente prava tržišnog natjecanja;

M.  budući da međunarodna pravila zračnog prometa koja se odnose na pošteno tržišno natjecanje i regulacija državnih poduzeća nisu dostatni u odnosu na zračne prijevoznike iz određenih trećih zemalja koji putnike prevoze u Europu i iz nje, a koji dominiraju na određenim linijama, čime prouzročuju znatnu štetu europskim zračnim prijevoznicima i nanose štetu povezivanju europskih središnjih zračnih luka te europskim potrošačima sužavaju izbor;

N.  budući da tržišno natjecanje nema jednak učinak u svim državama članicama;

O.  budući da politika tržišnog natjecanja treba posebno uzeti u obzir ciljeve održivog razvoja i socijalne kohezije;

P.  budući da je socijalni damping čimbenik koji narušava unutarnje tržište i nanosi štetu pravima potrošača i radnika;

Q.  budući da je jamčenje slobodnog kretanja osoba, robe, usluga i kapitala temelj europskog rasta;

1.  pozdravlja izvješće Komisije kojim se ističe važnost politike tržišnog natjecanja u EU-u i napominje da ono uglavnom obuhvaća mandat posljednje Komisije pod vodstvom povjerenika za tržišno natjecanje Almunie;

2.  poziva Komisiju da ubuduće Parlamentu dostavlja sektorski radni dokument kao sastavni dio izvješća;

3.  pozdravlja činjenicu da povjerenica za tržišno natjecanje Vestager želi usko surađivati s Parlamentom na razvijanju politike tržišnog natjecanja kao jednog od glavnih instrumenata Europske unije za ostvarenje zajedničkog unutarnjeg tržišta i poziva Komisiju da ne provodi internu politiku tržišnog natjecanja EU-a kojom se ograničavaju tržišne strategije poduzeća kako bi se ona mogla natjecati na globalnim tržištima sa sudionicima koji nisu iz EU-a;

4.  ističe da se učinkovita i vjerodostojna politika tržišnog natjecanja ne smije usmjeriti isključivo na sniženje potrošačkih cijena, nego da mora pogodovati i strateškim interesima europskog gospodarstva kao što su: inovativnost, ulaganje, konkurencija i održivost, specifični uvjeti tržišnog natjecanja u kojima djeluju mala, srednja i novoosnovana poduzeća te mikropoduzeća te promicanje visokih standarda rada i zaštite okoliša;

5.  poziva Komisiju da zaustavi socijalni damping i ističe da se pri odlučivanju u okviru politike tržišnog natjecanja posebno mora uzeti u obzir socijalni učinak;

6.  smatra da posebna priroda digitalnoga gospodarstva, kojoj su svojstveni smanjenje i nastojanje ukidanja graničnih troškova te snažni mrežni učinci, daje prednost povećanju razine koncentracije na ključnim tržištima; poziva Komisiju da svoju politiku tržišnog natjecanja prilagodi specifičnostima sektora;

7.  poziva Komisiju da nastavi razvijati unutarnje tržište u onim područjima u kojima je ono još uvijek rascjepkano i nepotpuno, a ondje gdje postoje neopravdana tržišna ograničenja i gdje je narušeno tržišno natjecanje, da ih se u najkraćem roku ukloni; poziva Komisiju da zajamči da se politikom tržišnog natjecanja istovremeno učvrsti socijalna kohezija u Uniji;

8.  ističe da su određivanje prioriteta u radu tijela nadležnog za tržišno natjecanje i predstavljanje u izvješću o tržišnom natjecanju za 2014. u velikoj mjeri usklađeni s općim prioritetima; ipak u pojedinim područjima uočava potrebu za odlučnijim pristupom, koji bi Komisija izrazitije trebala primijeniti sljedeće godine; ističe važnost globalne suradnje u području provedbe prava tržišnog natjecanja; podržava aktivno sudjelovanje Komisije u Međunarodnoj mreži za tržišno natjecanje;

9.  ponovno poziva Komisiju, kao što je to učinio u vezi s prethodnim godišnjim izvješćem, da spriječi razvoj pretjerane koncentracije na tržištu i zlouporabu vladajućeg položaja u vezi sa stvaranjem jedinstvenog digitalnog tržišta jer će se time potrošačima osigurati viša razina usluge i omogućiti privlačnije cijene;

10.  smatra da je od temeljne važnosti jamčiti jednake uvjete na digitalnom tržištu i boriti se protiv zlouporabe vladajućih položaja i porezne optimizacije, od čega će naposljetku imati koristi potrošači;

11.  vjeruje da je razvoj e-uprave važan faktor u podupiranju rasta, uključujući sudjelovanje malih i srednjih poduzeća; stoga traži od država članica da se koriste svim sredstvima raspoloživima prema novom zakonodavstvu o javnoj nabavi kako bi poticale rast u EU-u te poziva Komisiju da podupre sve inicijative povezane s razvojem e-uprave; nadalje ističe da su promicanje i provedba sustava e-uprave u svim državama članicama ključni za učinkovito praćenje kršenja propisa te jamčenje transparentnosti i u javnom i privatnom sektoru;

12.  poziva Komisiju da zajamči da države članice pravovremeno provode nove propise o javnoj nabavi, posebno u smislu pokretanja e-nabave i e-uprave te primjenu novih odredaba o uvrštenju socijalnih i ekoloških kriterija i o podjeli ugovora na grupe kako bi se potaknule inovacije i pravedno tržišno natjecanje, poduprla mala i srednja poduzeća na tržištima nabave i zajamčila najbolja vrijednost za novac u korištenju javnim sredstvima;

13.  poziva Komisiju da još više poradi na ambicioznom otvaranju međunarodnih tržišta javne nabave kako bi se uklonila postojeća neravnoteža između EU-a i drugih trgovinskih partnera u stupnju otvorenosti tržišta javne nabave te da pritom uzme u obzir svoje izvješće o prijedlogu Komisije o instrumentu za međunarodnu nabavu i njegove predstojeće revizije;

14.  ističe da se u okviru jedinstvenog tržišta potrošačima prodaju proizvodi čiji se sastav razlikuje od pošiljke do pošiljke iako su iste robne marke i u istom pakiranju; poziva Komisiju da utvrdi ima li ta praksa u okviru politike EU-a o tržišnom natjecanju negativne posljedice na dobavljače lokalnih i regionalnih proizvoda, a posebno na mala i srednja poduzeća;

15.  smatra da je ključno da Komisija nastaviti promicati snažniju konvergenciju i suradnju među nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u EU-u;

16.  imajući u vidu dovršenje jedinstvenog digitalnog tržišta, pozdravlja snažnu povezanost tržišnog natjecanja i strategije jedinstvenog digitalnog tržišta, posebno u aktivnostima povezanim s uskraćivanjem pristupa na temelju geografske lokacije i sporazumima o licenciranju; smatra da je slična povezanost ključna u unutarnjem energetskom tržištu kako bi se uklonile prepreke slobodnom toku energije preko granica i uspostavila energetska unija;

17.  smatra da je konkurentnost u sektoru telekomunikacija ključna ne samo za poticanje inovacija i ulaganja u mreže, nego i za pružanje pristupačnih cijena i izbora usluga za potrošače; stoga poziva Komisiju da zaštiti tržišno natjecanje u tom sektoru, uključujući dodjelu radiofrekvencijskog spektra;

18.  poziva Komisiju da provjerava nepoštene i nezakonite klauzule i prakse kojima se bankarski sektor koristi u potrošačkim ugovorima; poziva Komisiju da u kontekstu ECN-a jača razmjenu provjerenih praksi; potiče Komisiju da smanji sve vrste birokratskih formalnosti koje uzrokuje provedba politike tržišnog natjecanja;

19.  vjeruje da bi politika tržišnog natjecanja trebala imati snažnu ulogu u jačanju sigurnosti financijskih tržišta i njihovoj većoj transparentnosti u odnosu na potrošače; u tom smislu pozdravlja zakonodavne mjere donesene u području elektroničkog plaćanja te posebno uvođenje gornjih granica za međubankovne naknade za platne transakcije karticama;

20.  podsjeća Komisiju da se politikom tržišnog natjecanja također reguliraju cijene usluga za koje je teško odrediti tržišnu vrijednost, kao što su naknade za uporabu bankomata;

21.  poziva Komisiju da ispita mreže bankomata sa stajališta politike tržišnog natjecanja jer one predstavljaju mrežnu infrastrukturu;

22.  vjeruje da bi trebalo više razmisliti o tome kako podupirati europske tvrtke jer se na globalnoj razini natječu s drugim subjektima slične veličine iz različitih dijelova svijeta koji ne moraju slijediti ista pravila tržišnog natjecanja koje europski gospodarski subjekti moraju poštovati u svojim zemljama;

23.  poziva Komisiju da osigura dosljednost trgovinske politike i politike tržišnog natjecanja Unije s ciljevima njezine industrijske politike; ističe da politika tržišnog natjecanja Unije ne bi trebala sputavati gospodarski proboj perjanica europske industrije; stoga se zalaže za to da se u okviru trgovinske politike i politike tržišnog natjecanja promiču razvoj i konkurentnost europske industrije na međunarodnoj sceni;

24.  Uviđa da su mnoge energetski intenzivne industrije u ekonomski teškoj situaciji, a neke, poput industrije čelika, u krizi; poziva Komisiju da revidira propise EU-a o državnim potporama za energetski intenzivne industrije, osiguravajući učinkovitu zaštitu od istjecanja ugljika i pružajući poštene prilike za industrije EU-a, posebno za najosjetljivije energetski intenzivne industrije;

Protumonopolski postupci - slučajevi zlouporabe vladajućeg položaja

25.  poziva Komisiju da poveća napore u istragama zlouporabe vladajućeg položaja na tržištu na štetu potrošača u EU-u;

26.  napominje da je zlouporaba vladajućeg položaja zabranjena i da predstavlja ozbiljan problem u tržišnom natjecanju;

27.  smatra da Komisija uspješno postupa u slučajevima kršenja pravila o zabrani kartela i da je dala znatan doprinos ostvarenju unutarnjeg tržišta i jednakih pravila o tržišnom natjecanju;

28.  naglašava da protutržišna djelovanja i monopoli mogu predstavljati trgovinske zapreke koje narušavaju trgovinske i investicijske tokove; poziva Komisiju da interesu slobodne i poštene svjetske trgovine na međunarodnoj razini poduzme mjere protiv kartela te protutržišnih, oligopolskih i monopolskih djelovanja kojima se narušava tržišno natjecanje;

29.  smatra da se postojeća pravila o novčanim kaznama kojima bi trebalo kažnjavati pravne osobe za kršenje pravila moraju dopuniti popratnim kaznama za odgovorne fizičke osobe; smatra da bi novčane kazne trebale biti dovoljno stroge kako bi odvraćale od prekršaja; naglašava važnost uspješne politike zviždača koja Komisiji omogućuje otkrivanje kartela;

30.  smatra da je pravna sigurnost od ključne važnosti i poziva Komisiju da u zakonodavni instrument ugradi pravila o novčanim kaznama, poput onih koja postoje u postupcima za suzbijanje kartela;

31.  konstatira da konvencionalni tržišni modeli politike tržišnog natjecanja mogu biti neprikladni za digitalnu ekonomiju i da primjena pokazatelja temeljenih na cijeni često ne dovodi do željenog cilja u ovoj dinamičnoj gospodarskoj grani; poziva Komisiju da na temelju novih kriterija provede sveobuhvatnu pravnu i ekonomsku procjenu tržišta koja se brzo mijenjaju i privremenih poslovnih modela koje upotrebljavaju digitalna poduzeća kako bi se dobro shvatila struktura tržišta i tržišni trendovi, poduzele odgovarajuće mjere za zaštitu potrošača i dostatno uzele u obzir posebne tržišne strukture digitalne ekonomije; ističe da se u cilju definiranja odgovarajućeg tržišta, posebno u digitalnoj ekonomiji, moraju primjenjivati relevantni kriteriji procjene u pogledu tržišnog natjecanja;

32.  smatra da je zaštita intelektualnog vlasništva ključna za pošteno tržišno natjecanje te sa žaljenjem konstatira da globalna poduzeća nisu voljna otkupiti licence potrebne za upotrebu europskih patenata; poziva Komisiju da pruži učinkovitu zaštitu standardnih osnovnih patenata i provodi strogi nadzor kako bi se osigurao pravilan način ishođenja licence za korisnike patenta;

33.  poziva Komisiju da istraži postoji li ikakva veza između velike prisutnosti političara i bivših ministara u upravnim odborima energetskih poduzeća i oligopolnih praksi u energetskom sektoru pojedinih država članica;

34.  dovodi u pitanje dugotrajnost istrage protiv američkog internetskog diva Googlea i žali što ta netransparentna istraga traje već nekoliko godina bez ikakvog konkretnog rezultata, što se očituje time što je Komisija do 2014. tek neodlučno pokazivala namjeru da ukloni tržišna ograničenja; ističe da posljedice tako dugotrajnog postupka, pogotovo u slučaju dinamičnih tržišta, mogu biti jednake de facto čišćenju tržišta i uzrokovati nesigurnost svih strana;

35.  poziva Komisiju da provede temeljitu istragu Googleove prakse da operativni sustav Android nudi isključivo zajedno s ostalim Googleovim uslugama, pri čemu ostali proizvođači ne mogu predinstalirati konkurentske proizvode; nadalje poziva Komisiju da detaljno ispita vladajući položaj Googlea na tržištu u području izravnog rezerviranja hotela i da potraži odgovarajuće rješenje tog problema; podupire mjere Komisije čija je svrha stvoriti veći stupanj interoperabilnosti i prenosivosti u svim digitalnim sektorima te tako izbjeći scenarij u kojem pobjednik dobiva sve; naglašava da je važno Komisiji dati prave alate kako bi stalno pratila brzi razvoj na digitalnom tržištu;

36.  poziva Komisiju da pažljivo provede i završi sve ostale neriješene istrage kartela te da ukloni sva ograničenja na tržištu; pozdravlja odbijanje novog povjerenika Komisije da popusti pod političkim pritiskom i poziva na ubrzavanje postupaka kako bi se rezultati mogli ostvariti u sljedećoj godini; stoga pozdravlja izjavu o prigovoru na usluge za uspoređivanje cijena pri kupnji koju je Komisija poslala Googleu; poziva Komisiju da odlučno nastavi istraživati sve probleme utvrđene tijekom istrage, uključujući i druga područja pristranosti pretraživanja kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve sudionike na digitalnom tržištu;

37.  ističe da prema članku 8. Uredbe (EZ) br. 1/2003 o provedbi pravila o tržišnom natjecanju Komisija smije uvesti privremene mjere ako postoji rizik od ozbiljne i nepopravljive štete za tržišno natjecanje; poziva Komisiju da utvrdi u kojoj bi se mjeri one mogle primjenjivati na dugotrajne postupke u vezi s tržišnim natjecanjem, posebno na digitalnom tržištu;

38.  podsjeća na to da je neutralnost mreže (koja podrazumijeva načelo prema kojem se prema cjelokupnom internetskom prometu postupa jednako, bez izuzetka, ograničavanja ili ometanja, neovisno o njegovu pošiljatelju, primatelju, vrsti, sadržaju, uređaju, usluzi ili aplikaciji) najvažnija da bi se isključila diskriminacija među internetskim uslugama i potpuno zajamčilo tržišno natjecanje;

39.  naglašava da bi se politika tržišnog natjecanja trebala temeljiti na dokazima i pozdravlja istragu Komisije u sektoru e-trgovine usmjerenu na potencijalne prepreke prekograničnoj internetskoj trgovini robom i uslugama, npr. u sektorima elektronike, odjeće, obuće i digitanih sadržaja;

40.  konstatira da se predmetom Google pokrenula opća rasprava o moći vladajućih internetskih platformi kao što su eBay, Facebook, Apple, LinkedIn, Amazon, Uber, Airbnb itd., njihovom utjecaju na tržišta i javni prostor te potrebi da ih se regulira u cilju zaštite tržišta i javnog prostora; ističe da bi cilj regulacije internetskih platformi trebao jamčiti veću zaštitu korisnika, zadržavajući pritom poticaje za inovacije;

41.  poziva Komisiju da istraži premoć Googlea na tržištu za izravne rezervacije hotelskog smještaja; ističe da to poduzeće nastoji da osobe koje traže hotelski smještaj rezerviraju i plaćaju preko Googlea, a ne preko neke internetske stranice za putovanja ili rezervaciju smještaja trećih strana; naglašava da je taj korak potencijalno kontroverzan jer pretvara Google u internetsku putničku agenciju ili njegov ekvivalent naplaćivanjem naknade za rezervaciju; konstatira da bi većina hotelijera dala prednost izravnoj rezervaciji pred trećom stranom ili agregatorom; naglašava da bi Google mogao iskoristiti svoj vladajući položaj i iz istog razloga oslabiti konkurente na tržištu putovanja i time oštetiti potrošače;

42.  pozdravlja izmjene Uredbe (EZ) br. 773/2004 o postupcima koje Komisija vodi na temelju članaka 81. i 82. Ugovora o EZ-u, koje je Komisija nedavno usvojila, te povezane komunikacije koje proizlaze iz Direktive o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete; izražava žaljenje zbog toga što Parlament nije bio uključen u sastavljanje izmjena;

43.  ističe da politika tržišnog natjecanja ima ključnu ulogu u dovršetku jedinstvenog digitalnog tržišta; dijeli stajalište da je za stabilnu politiku tržišnog natjecanja na dinamičnim tržištima potrebno temeljito poznavanje tržišta; pozdravlja, stoga, činjenicu da se pri provedbi strategije jedinstvenog digitalnog tržišta trenutačno provodi istraživanje sektora elektroničke trgovine;

Državne potpore

44.  poziva Komisiju da kao čuvarica Ugovora strogo nadzire način na koji države članice provode navedenu Direktivu te da osigura da se njezine odredbe ujednačeno primjenjuju diljem EU-a; poziva Komisiju da se u državama članicama te kod tijela na regionalnoj i lokalnoj administativnoj razini aktivno zalaže za pridržavanje politike tržišnog natjecanja EU-a i da tumači njezinu pravnu osnovu; naglašava važnost da se na jednak način obuhvati horizontalna i vertikalna državna potpora; smatra da je u svim dijelovima Europske unije potrebno poraditi na podizanju svijesti o klasifikaciji i odobravanju nezakonitih državnih potpora, posebno kada su odluke o potporama ove vrste istovrijedne antikonkurentskim i protekcionističkim mjerama; međutim, smatra da kada je riječ o primjeni pravila o državnoj potpori udaljenim ili perifernim regijama i otocima treba dati više slobodnog prostora nego što ga sada imaju;

45.  smatra da Komisija upravo u postupcima povezanima s državnim potporama mora podrobnije provjeravati dokaze koje dostavljaju države članice i povećati sigurnost činjenica jer se redovito pokašava zaobići pravna osnova i pravna ograničenja ili se traže kompromisi koji više ili manje predstavljaju granične slučajeve; nadalje smatra da se takva provjera treba temeljiti na shvaćanju da u strateškim i vitalnim sektorima kao što su energija, promet i zdravstvo države moraju jamčiti potpunu sigurnost, stalnu opskrbu i pružanje usluga svim svojim građanima te da se trebaju pobrinuti da ne usvajaju zakonske odredbe štetne za druge države članice ili Uniju;

46.  ponavlja da se strukturni fondovi EU-a ne smiju upotrebljavati na način kojim se izravno ili neizravno potiče preseljenje usluga ili proizvodnje u drugu državu članicu, npr. razdobljem odgode za poduzeća koja dobiju takva sredstva; naglašava da je državna potpora nekad potrebna kako bi se jamčilo pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa, uključujući energiju, prijevoz i telekomunikacije; naglašava da je intervencija države često najučinkovitije sredstvo politike da se zajamči pružanje usluga koje su ključne za očuvanje ekonomskih i socijalnih uvjeta u izoliranim, udaljenim ili perifernim regijama i otocima u Uniji;

47.  pozdravlja to što je Komisija 2014. godine usvojila nove smjernice o državnim potporama za energetiku i zaštitu okoliša i što ih primjenjuje kao Uredbu o općem skupnom izuzeću (GBER);

48.  pozdravlja uključivanje socijalne pomoći za prijevoz stanovnika koji žive u udaljenim regijama u Uredbu o općem skupnom izuzeću, čime je sada prepoznat problem povezanosti; naglašava da je povezanost perifernih otočnih regija također ključna za održavanje i razvoj prihvatljivih razina ekonomske i socijalne inicijative održavanjem vitalne poslovne povezanosti;

49.  pozdravlja trenutačnu istragu Komisije u odnosu na odgođenu poreznu imovinu i porezne odbitke, što ide u korist bankarskom sektoru u nekoliko država članica; smatra da bi odgođenu poreznu imovinu i porezne odbitke trebalo retroaktivno odobriti u skladu s odredbama o državnim potporama ako su povezane s isključivim uvjetima koji se odnose na financiranje ciljeva realnog gospodarstva;

50.  podsjeća na svoj zahtjev upućen Komisiji da ispita je li od početka krize bankarski sektor imao koristi od implicitnih subvencija i državnih potpora u obliku nekonvencionalne potpore za likvidnost;

51.  pozdravlja uvođenje novih smjernica za državne potpore u slučaju rizičnog financiranja, čija je glavna svrha omogućiti učinkovitije promicanje malih i srednjih poduzeća, inovativnih srednje kapitaliziranih poduzeća i novoosnovanih poduzeća, koja su u znatno nepovoljnijem položaju zbog svoje veličine;

52.  kritizira činjenicu da modeli oporezivanja kojima se narušava tržišno natjecanje posebno mogu stvoriti znatne poteškoće poduzećima srednje veličine kao i određenom broju država članica koje ne primjenjuju takve porezne modele;

53.  pozdravlja činjenicu da Komisija, kao dio osuvremenjivanja zakona o državnim potporama, provodi inicijativu objave novih smjernica kojima će pojasniti što se podrazumijeva pod državnom potporom u sferi poreza, a što pod prikladnim transfernim cijenama;

54.  zahtijeva od Komisije zasebnu studiju u svrhu procjene sprečavaju li odredbe o državnim potporama EU-a konsolidaciju i jačanje konkurentnosti među europskim poduzećima u odnosu na njihove svjetske konkurente, osobito u pogledu državnih mehanizama nabave te uzimajući u obzir nedavno potpisivanje Transpacifičkog partnerstva (TPP);

Kontrola koncentracija poduzetnika

55.  primjećuje da se u digitalnoj ekonomiji nekadašnje procjenjivanje spajanja i preuzimanja pretežito temeljilo na prometu uključenih poduzeća, što je neprikladno; ističe da i poduzeća sa skromnim prometom i znatnim gubicima uslijed pokretanja mogu imati veliku bazu kupaca, pa stoga i znatnu količinu podataka, kao i veliku tržišnu snagu, što pokazuje presedan kada je Facebook preuzeo WhatsApp i što je Komisija bezuvjetno odobrila;

56.  smatra da je u nekim ekonomskim sektorima, prvenstveno u digitalnoj ekonomiji, potrebno primijeniti dodatne kriterije koji uključuju više od pristupa temeljenih na cijeni, tržišnog udjela i prometa jer spajanja često mogu dovesti do tržišnih ograničenja;

57.  smatra da se posebno u digitalnoj ekonomiji te u okviru zaštite potrošača moraju ažurirati opća pravila tržišnog natjecanja kako bi odgovarala stvarnom stanju te da se moraju uvesti dodatni novi kriteriji za ocjenjivanje spajanja, kao što su nabavna cijena, moguće zapreke ulasku na tržište, velika važnost podataka i pristupa podacima, specifikacije platforme i srodni mrežni učinci, kao i pitanje postoji li globalna konkurencija u predmetnom sektoru; potiče Komisiju da posebno uzme u obzir poslovni model poduzeća u digitalnoj ekonomiji i moguće zapreke ulasku na tržište, uključujući čimbenike kao što su opseg prelaska s jedne platforme na drugu i prenosivost podataka;

58.  poziva Komisiju da ispita mogućnost da neovisni trgovci na malo, kojima je propisima o tržišnom natjecanju dopuštena međusobna suradnja u okviru njihovih tradicionalnih trgovina, zajednički sudjeluju i u uslugama e-trgovine;

59.  smatra da se pogrešnom procjenom tržišne snage, povezanom s dosadašnjom definicijom tržišta, često šteti posebno europskim poduzećima čak i u vremenu globalizacije i na dinamičnom digitalnom tržištu; poziva Komisiju da razmotri ponovno usklađivanje u okviru Uredbe o kontroli koncentracija između poduzetnika;

60.  izražava zabrinutost jer se pitanje definiranja tržišta prečesto rješava usko nacionalnim pristupom, čime se internacionalizacija tržišta ne uzima u obzir na pravilan način, kao što je na primjer bio slučaj s Uredbom o kontroli koncentracija između poduzetnika;

Financijska pomoć i porezi

61.  kao što je peti put navela u svom godišnjem izvješću o tržišnom natjecanju, ističe da su privremene državne potpore u financijskom sektoru bile nužne radi stabilizacije globalnog financijskog sustava, ali da se moraju brzo smanjiti ili potpuno ukinuti i podvrgnuti provjeri ako se želi stvoriti bankovna unija; ističe stalnu hitnu potrebu uklanjanja subvencija u obliku implicitnih jamstava za financijske institucije koje su još uvijek prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje kako bi se izjednačili uvjeti u financijskom sektoru i zaštitili porezni obveznici, u odnosu na koje se mora zajamčiti da to ne dovede do nezaslužene konjunkturne dobiti ili pogodnosti za privatne pravne osobe; ističe važnost ograničenog pristupa državnim potporama;

62.  naglašava da je poštena porezna konkurencija ključna za integritet unutarnjeg tržišta, održivost javnih financija i osiguravanje jednakih i konkurentnih uvjeta tržišnog natjecanja;

63.  smatra da znatne razlike koje su nastale među državama članicama u primjeni državnih potpora u financijskom sektoru tijekom prethodnih godina mogu narušiti tržišno natjecanje u tom sektoru; poziva Komisiju da pojasni pravila i postupke u skladu s kojima je moguće odobriti državne potpore u financijskom sektoru; smatra da se najkasnije nakon upotpunjenja bankovne unije državne potpore u bankovnom sektoru moraju smanjiti, pri čemu se mora voditi računa da se regulativnom ne naruši tržišno natjecanje u korist velikih banaka te da dovoljan broj kredita ostane dostupan malim i srednjim poduzećima;

64.  smatra da bi Komisija trebala razmotriti mogućnost da se državna potpora bankama uvjetuje njihovim kreditiranjem malih i srednjih poduzeća;

65.  poziva Komisiju da uspostavi plan za manje, ali bolje usmjerene državne potpore u cilju smanjenja državnih potpora koje podliježu nižim porezima, kojima se potiču nova poduzeća i pošteno tržišno natjecanje, a ne stare strukture i ustaljeni dionici na tržištu;

66.  naglašava činjenicu da je pri upotrebi državnih potpora radi promicanja usluga od općeg interesa ključna korist za građane, a ne korist pojedinih poduzeća ili postojećih javnih subjekata;

67.  poziva Komisiju da pomno prati uvjete koje će Europska središnja banka predložiti za davanje novih bankarskih licenci kako bi se osiguralo stvaranje jednakih uvjeta bez velikih prepreka ulasku na tržište; smatra da bi, s obzirom na visoku koncentraciju u bankarskom sektoru u nekim državama članicama, veći broj bankarskih subjekata koristio potrošačima i MSP-ovima;

68.  naglašava iznimnu važnost propisa EU-a o subvencijama u borbi protiv utaje poreza multinacionalnih poduzeća;

69.  pozdravlja istrage o nedozvoljenim državnim potporama putem nepoštene porezne konkurencije, kojom su se okoristila određena poduzeća, a koje je Komisija pokrenula 2014. i proširila 2015. na svih 28 država članica EU-a; poziva države članice da ubuduće na vrijeme i bez odgode podnesu Komisiju sve bitne informacije o svojoj poreznoj praksi i da u konačnici izvrše svoju obvezu da Komisiji i Parlamentu prijave posebne aranžmane koji mogu utjecati na druge države članice te mala i srednja poduzeća;

70.  primjećuje da je tijekom svojih nedavnih mandata Komisija otvorila vrlo ograničen broj istraga povezanih sa slučajevima državnih potpora potencijalno povezanih s porezima unatoč dobro osnovanim sumnjama koje su u međuvremenu dospjele u javnost; poziva Komisiju da upotrijebi ishod trenutačnih istraga kao osnovu za preciznije i učinkovitije smjernice za državne potpore povezane s porezom, da iskoristi svoju ovlast u odnosu na pravila tržišnog natjecanja EU-a, da ukloni štetne porezne prakse te da sankcionira države članice i poduzeća za koja se utvrdi da su uključena u takve prakse; poziva Komisiju da istodobno navede porezne mjere koje nisu dosljedne s politikom državnih potpora;

71.  smatra da bi, kako bi se među poduzećima ostvarilo pošteno tržišno natjecanje, u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 651/2014, trebalo poduprijeti poduzeća smještena u regijama koje trpe zbog trajnih ili privremenih nepovoljnosti te da treba omogućiti veću fleksibilnost regijama koje se suočavaju s teškim gospodarskim problemima, kao što su regije uključene u ciljeve konvergencije i konkurentnosti, te otočnim regijama;

72.  žali zbog toga što je od 1991. istražen vrlo ograničen broj slučajeva državnih potpora koji se odnose na nepošteno porezno natjecanje i ističe potrebu za omogućavanjem širokog pristupa informacijama kako bi se potaknulo otvaranje novih istraga sumnjivih slučajeva; zabrinut je zbog ograničenih resursa trenutačno dostupnih nadležnim službama Komisije koji bi mogli ograničiti njezinu mogućnost da se bavi znatno većim brojem slučajeva;

73.  ističe da se samim postupkom državne potpore ne može trajno zaustaviti nepoštenu poreznu konkurenciju u više država članica; godinu dana nakon otkrivanja afere „LuxLeaks” potrebni su daljnji konkretni rezultati kao što su zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit, revizija Direktive o porezu na dodanu vrijednost kako bi se spriječilo prijevare, obveza velikih međunarodnih poduzeća da svoj promet i profit prijavljuju i objavljuju za svaku zemlju zasebno te poziv državama članicama da uvedu više transparentnosti u svoje porezne prakse i obveze uzajamnog obavješćivanja;

74.  smatra da se poreznim praksama koje trenutačno provode određene države članice ozbiljno ugrožava unutarnje tržište te da posebno multinacionalna poduzeća moraju dati pošten i odgovarajući doprinos javnim financijama država članica te da je potrebno dalje istraživati rasprostranjene štetne porezne prakse i odluke o porezima kojima se ruši osnovica za porez na dobit i omogućava agresivno porezno planiranje u Europi; pozdravlja novi odbor TAXE;

75.  smatra da je poštena porezna konkurencija jedan od temeljnih elemenata unutarnjeg tržišta EU-a, ali da se bez obzira na primarnu nadležnost država članica nepoštena porezna konkurencija mora spriječiti, na primjer, usklađenim poreznim osnovicama, razmjenama informacija među poreznim tijelima i davanjem izričitih zakonskih prava na kontroliranje kretanja kapitala ako je to nužno za ispravno funkcioniranje poreznog sustava u Uniji; smatra da bi uvođenje zajedničke osnovice poreza na dobit (CCTB) povećalo transparentnost sustava; vjeruje da je pitanje konsolidacije moguće riješiti naknadno te da ono ne bi trebalo biti prepreka brzom uvođenju CCTB-a;

76.  naglašava da su, na unutarnjem tržištu, novi sudionici te mali i srednji poduzetnici koji posluju u samo jednoj zemlji prikraćeni u usporedbi s multinacionalnim korporacijama koje mogu premještati dobit ili se služiti drugim vrstama agresivnog poreznog planiranja uz niz odluka i instrumenata koji su dostupni samo njima; sa zabrinutošću primjećuje da bi, u potpuno istoj situaciji, multinacionalne korporacije zbog svojih manjih poreznih obveza ostvarile veću dobit nakon oporezivanja i tako stvorile nejednake uvjete na jedinstvenom tržištu na štetu svojih konkurenata koji se ne mogu služiti agresivnim poreznim planiranjem i koje se oporezuje na mjestu ili mjestima gdje ostvaruju dobit; naglašava da je promicanje štetnih poreznih praksi stvaranjem europskih privatnih društava s ograničenom odgovornošću s jednim članom, u čijim je pravilima o upravljanju izričito navedeno da se dozvoljavaju dva različita prebivališta, npr. registrirani ured u jednom mjestu i administrativno sjedište drugdje, pogrešan pristup za EU;

77.  naglašava da Komisija mora automatski imati pristup podacima koje razmjenjuju porezna tijela i koji su relevantni u kontekstu prava tržišnog natjecanja;

78.  smatra da porezno planiranje može negativno utjecati na pošteno tržišno natjecanje; poziva Europsku komisiju da prilagodi definiciju „stalnog poslovnog nastana” kako poduzeća ne bi mogla umjetno izbjegavati plaćanje poreza u državama članicama u kojima obavljaju gospodarsku aktivnost. ističe da bi se ovom definicijom također trebala riješiti posebna situacija digitalnog sektora, čime bi se jamčilo da se poslovnim nastanom poduzeća koja se bave potpuno dematerijaliziranim aktivnostima smatra država članica u čijem su gospodarstvu uvelike digitalno prisutna;

79.  naglašava da Komisija, kada se bavi odlukama o tržišnom natjecanju, mora gledati na unutarnje tržište kao na jedno tržište, a ne kao na niz lokalnih ili nacionalnih tržišta;

80.  smatra da, s obzirom na to da se prema istraživanjima godišnja vrijednost poreznih prijevara i utaje poreza procjenjuje na iznos do bilijun eura (1 000 000 000 000), države članice moraju konačno nešto poduzeti i suzbiti ovu praksu; smatra da je smanjenje poreznih prijevara i utaje poreza temelj za napredak u konsolidiranju državnih proračuna; pozdravlja to što su ministri financija skupine G20 nedavno uveli nove propise za srozavanje porezne osnovice i premještanje dobiti, koje je sastavio OECD, koji će poboljšati transparentnost, isključiti zaobilaženje zakona i ograničiti korištenje poreznim oazama; smatra da, s obzirom na svoj stupanj integracije, EU mora napraviti korak dalje od prijedloga predstavljenih u projektu OECD-a povezan sa smanjivanjem porezne osnovice i prijenosom dobiti (BEPS) u pogledu kordinacije i konvergencije kako bi se izbjegli svi oblici štetnog poreznog natjecanja na unutarnjem tržištu; međutim, ističe da se pristup OECD-a i dalje temelji na neobvezujućim zakonskim instrumentima i da je potrebno nadopuniti njegove aktivnosti zakonodavnim okvirom na razini EU-a ako se njime žele zadovoljiti potrebe jedinstvenog tržišta, npr. u obliku direktive protiv smanjenja porezne osnovice i prijenosa dobiti, koja bi otišla korak dalje od inicijative OECD-a o smanjenju porezne osnovice i prijenosu dobiti u područjima koja nisu dovoljno pokrivena; poziva da se procijeni ekonomski i financijski učinak poreznih prijevara i utaje poreza te učinak povezan s tržišnim natjecanjem;

81.  smatra da se, u svjetlu nepoštenih poreznih praksi koje provode neke države članice, politika unutarnjeg tržišta mora nadopunjavati politikom tržišnog natjecanja kako bi se zajamčila poštena raspodjela dobiti i kako bi se onemogućilo premještanje dobiti u određene države članice ili čak izvan Unije radi smanjivanja poreznih obveza;

82.  naglašava da je sveobuhvatna, transparentna i učinkovita razmjena poreznih informacija ključan preduvjet za sprečavanje agresivnog poreznog planiranja; istodobno naglašava da bi se pojednostavnjivanjem poreznih propisa na razini država članica poboljšale transparentnost i jasnoća;

83.  pozdravlja namjeru povjerenice za tržišno natjecanje da preustroji kontrolu državnih potpora u smislu pravednog poreznog opterećenja za sve; očekuje da se prije takvog preustroja provede neograničeno i temeljito utvrđivanje stanja te poziva države članice da Parlamentu ustupe sve tražene dokumente i da uklone mentalne barijere koje sprječavaju napredak na ovom području, a u kontekstu čega treba imati na umu da različite države članice moraju na različite poitičke imperative odgovoriti na temelju svog geografskog položaja, veličine, fizičkih i drugih karakteristika, kao i stupnja gospodarskog i društvenog razvoja te poziva na reviziju smjernica o državnim potporama za oporezivanje kako bi se pokrili slučajevi nepoštenog natjecanja koji nadilaze odluke o porezu i transfernim cijenama;

84.  poziva Komisiju da u bližoj budućnosti utvrdi detaljne smjernice o državnoj potpori u sferi poreza i transfernim cijenama; naglašava da su se smjernice te vrste u ostalim područjima politika pokazale vrlo učinkovitima u uklanjanju i sprječavanju određenih praksi u državama članicama koje nisu bile usklađene s pravilima EU-a o državnim potporama; ističe da su takve smjernice učinkovite samo ako su njima predviđene vrlo precizne odredbe, uključujući one u obliku kvantitativnih pragova;

85.  poziva Komisiju da za ozbiljne slučajeve nezakonite državne pomoći razmotri uvođenje sankcija protiv uključene države ili poduzeća;

86.  poziva Komisiju da bez odgode izmijeni postojeće propise kako bi se omogućilo da se iznosi naplaćeni nakon kršenja pravila EU-a o državnim potporama povezanih s porezima isplate državama članicama koje su bile pogođene smanjenjem svoje porezne osnovice, a ne državi članici koja je odobrila nezakonite državne potpore u vezi s porezom, kao što je trenutno slučaj, jer se tim propisima stvaraju dodatni poticaji za izbjegavanje plaćanja poreza; poziva Komisiju da u borbi protiv štetnih poreznih praksi u potpunosti upotrijebi svoje ovlasti u okviru pravila EU-a o tržišnom natjecanju;

87.  poziva na pravni okvir EU-a kako bi se spriječilo da agresivno porezno planiranje i utaja poreza poremete tržišno natjecanje; u cilju stvaranja ravnopravnih uvjeta, predlaže uvođenje obvezne automatske razmjene odluka o porezu, zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit (CCCTB) i jamstva da nikakva dobit neće napustiti EU bez oporezivanja;

Tržišno natjecanje u doba globalizacije

88.  i dalje je mišljenja da je za učinkovitu primjenu načela prava tržišnog natjecanja u doba globalizacije nužna međunarodna suradnja; stoga poziva Europsku komisiju da potakne međunarodnu suradnju u području prava tržišnog natjecanja; naglašava da bi sporazumi u vezi s pravom tržišnog natjecanja kojima bi se omogućila razmjena informacija između istražnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje mogli dati veoma učinkovit doprinos međunarodnoj suradnji kada je riječ o tržišnom natjecanju;

89.  smatra da Sporazum o transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP) i svi drugi međunarodni sporazumi o trgovini i ulaganju trebaju imati temeljit odjeljak o tržišnom natjecanju;

90.  ističe da bi trgovinski partneri trebali ostvariti korist jačanjem tržišnog natjecanja u području trgovine, iz ulaganja privatnog sektora, što se odnosi i na ulaganja u okviru javno-privatnih partnerstava, i iz veće kupovne moći potrošača;

91.  ističe da EU treba uložiti veće napore u nadziranje provedbe trgovinskih sporazuma kako bi između ostalog ocijenio poštuju li se pravila tržišnog natjecanja te provode li trgovinski partneri prihvaćene obveze u potpunosti i ispunjavaju li ih;

92.  poziva Komisiju da trgovinsku politiku koristi kao sredstvo za uspostavu pravila u okviru politike tržišnog natjecanja na svjetskoj razini kako bi se uklonile brojne ukorijenjene prepreke trgovini; smatra postizanje multilateralnog sporazuma o pravilima tržišnog natjecanja u okviru Svjetske trgovinske organizacije dugoročnim ciljem koji bi bio idealno rješenje;

93.  podupire inicijative Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju i OECD-a u području politike tržišnog natjecanja, kao i njihove napore da poboljšaju globalnu suradnju u tom području;

94.  potiče Komisiju i tijela država članica nadležna za tržišno natjecanje da aktivno sudjeluju u Međunarodnoj mreži tijela za zaštitu tržišnog natjecanja;

95.  traži mjere kojima bi se zajamčilo da svi proizvodi uvezeni iz trećih zemalja zadovoljavaju ekološke, zdravstvene i društvene norme koje primjenjuje Unija i koje se štite na svjetskom tržištu kako bi se europski industrijski proizvođači zaštitili od nepoštenog tržišnog natjecanja;

96.  poziva Komisiju da podrži zemlje u razvoju u naporima koje ulažu da bi podržale pošteno tržišno natjecanje; poziva Komisiju da dodatno poboljša suradnju, osobito s tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u zemljama s gospodarstvom u nastajanju te da se pobrine za uvođenje odgovarajućih zaštitnih mjera;

97.  napominje da je ravnopravan pristup resursima, uključujući energente, presudan da bi se zajamčilo pošteno natjecanje na svjetskom tržištu; u tom kontekstu ističe važnost dostupne i održive energije te sigurnosti opskrbe u okviru trgovinskih sporazuma;

Tržišno natjecanje u raznim sektorima

98.  poziva Komisiju da objavi rezultate aktualnih istraga o konkurentnom postupanju u sektorima opskrbe hranom, energetike, prijevoza i medija;

99.  pozdravlja nove smjernice o državnim potporama za zračne prijevoznike i zračne luke u EU-u, kao dio paketa Komisije za modernizaciju državnih potpora; poziva Komisiju da u međunarodnim sporazumima hitno uspostavi sličan skup pravila za subvencionirane zračne prijevoznike iz trećih zemalja koji prevoze putnike u EU i iz EU-a kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje između prijevoznika iz EU-a i trećih zemalja;

100.  potiče Komisiju da olakša razmjenu dobrih praksi posredstvom Europske mreže tijela za zaštitu tržišnog natjecanja radi rješavanja otvorenih pitanja u vezi sa savezima između distributera jer mnoge takve slučajeve već istražuju nadležna tijela u državama članicama; poziva da te rasprave uzmu u obzir uzajamno djelovanje između nacionalnih i europskih razina;

101.  potiče Europsku mrežu za zaštitu tržišnog natjecanja da raspravi o sve prisutnijem udruživanju kupaca na malo na nacionalnoj razini i razini EU-a;

102.  poziva Komisiju da postupno razvija okvir EU-a za tržišno natjecanje kako bi u praćenje lanca opskrbe hranom u Europi uvrstila pokazatelje Organizacije Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO) koji se koriste za procjenu održivosti prehrambenih i poljoprivrednih sustava (SAFA), uključujući pokazatelje u odjeljcima „Poštene cijene i transparentni ugovori” (S.2.1.1) i „Pravo dobavljača” (S2.2.1);

103.  poziva na uspostavu europske promatračnice za cijene hrane i cijene poljoprivrednih proizvoda u mjestima podrijetla i odredišta; skreće pozornost na to da bi španjolski indeks proizvođačkih i prodajnih cijena IPOD bio mogući model za praćenje potencijalnog štetnog ponašanja trgovaca na malo prema poljoprivrednicima i potrošačima;

104.  poziva na obvezujuće postupke u lancima opskrbe hranom protiv trgovaca na malo koji štete poljoprivrednicima i potrošačima;

105.  osobito je zabrinut zbog situacije u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda gdje su trgovci na malo propisali cijene koje su znatno niže od troškova nakon isteka sustava kvota;

Demokratsko jačanje politike tržišnog natjecanja

106.  pozdravlja redoviti dijalog povjerenice Komisije za tržišno natjecanje s Parlamentom, ali smatra da pravo na saslušanje o ključnim načelnim pitanjima nije dovoljno;

107.  napominje da je Parlament uključen u zakonodavni postupak u području prava tržišnog natjecanja samo putem postupka savjetovanja, zbog čega može u puno manjoj mjeri utjecati na donošenje zakona nego Komisija i Vijeće;

108.  pozdravlja redoviti dijalog Komisije s Parlamentom o pitanjima tržišnog natjecanja; ponovno poziva da se o temeljnim zakonodavnim direktivama i smjernicama odlučuje u sklopu postupka suodlučivanja; smatra da je trenutačni dijalog Parlamenta i tijela EU-a nadležnog za tržišno natjecanje potrebno dodatno pojačati, posebno u cilju procjene zahtjeva Parlamenta iz prijašnjih godina i djelovanja na temelju njih; vjeruje da je neovisnost Glavne uprave Komisije za tržišno natjecanje najvažnija za uspješno ostvarenje njezinih ciljeva; poziva Komisiju da preusmjeri dostatne financijske i ljudske resurse Glavnoj upravi za tržišno natjecanje; posebno poziva da se odjeli u kojima se smjernice sastavljaju strogo odvoje od odjela koji su odgovorni za primjenu tih smjernica u konkretnim slučajevima;

109.  smatra da bi u pitanjima politike tržišnog natjecanja trebao imati ovlasti suodlučivanja; izražava žaljenje zbog činjenice što je člancima 103. i 109. UFEU-a predviđeno samo savjetovanje s Parlamentom; smatra da se taj nedostatak demokracije ne smije tolerirati; predlaže da se taj nedostatak što prije prevlada međuinstitucionalnim sporazumima u području politike tržišnog natjecanja i da se ispravi prilikom sljedeće izmjene Ugovora;

110.  poziva da se Europskom parlamentu daju ovlasti za suodlučivanje u politici tržišnog natjecanja, posebno kada je riječ o temeljnim načelima i obvezujućim smjernicama, te žali zbog toga što ovo područje politike Unije nije dobilo jaču demokratsku dimenziju pri zadnjim izmjenama Ugovora; poziva Komisiju da predloži odgovarajuće izmjene Ugovora radi proširenja područja primjene redovnog zakonodavnog postupka kako bi ono obuhvaćalo i pravo tržišnog natjecanja;

111.  poziva Komisiju da više uključi Parlament u istrage karakteristične za taj sektor, pri čemu je potrebno osigurati tajnost određenih informacija koje su dostavili dionici; poziva na to da se uredbe Vijeća u budućnosti temelje na članku 114. UFEU-a, koji se bavi funkcioniranjem unutarnjeg tržišta, kako bi se mogle usvojiti u okviru postupka suodlučivanja ako u bližoj budućnosti ne dođe do željene izmjene Ugovora; naglašava da rad na Direktivi o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete može poslužiti kao predložak za buduće slučajeve međuinstitucionalne suradnje u području tržišnog natjecanja; poziva povjerenicu Komisije za tržišno natjecanje da nastavi dijalog s mjerodavnim odborima Parlamenta i radnom skupinom za tržišno natjecanje pri Odboru Parlamenta za ekonomsku i monetarnu politiku;

112.  smatra da bi Komisija u skoroj budućnosti trebala organizirati i objavljivati javnu evaluaciju različitih prijedloga Parlamenta o unapređenju politike tržišnog natjecanja usmjerenih na rezultate i ciljeve;

113.  naglašava da bi u svome budućem radu Glavna uprava Komisije za tržišno natjecanje trebala na pravilan način uzeti u obzir stajališta koja je usvojio Parlament u svojim prijašnjim izvješćima o politici tržišnog natjecanja;

114.  smatra da treba zadržati sve oblike dijaloga koji su do sada provjereni;

o
o   o

115.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0051.
(2)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0576.
(3)http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/563438/IPOL_STU(2015)563438_EN.pdf
(4)http://www.eesc.europa.eu/?i=portal.en.ten-opinions.36372
(5)http://ec.europa.eu/competition/ecn/food_report_en.pdf
(6)SL C 200, 28.6.2014., str. 1.


Uloga interkulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a
PDF 295kWORD 117k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a (2015/2139(INI))
P8_TA(2016)0005A8-0373/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 21. te članak 27. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 165. i 167. te posebno njegov članak 17. prema kojem Unija mora poštovati status koji crkve i vjerske udruge ili zajednice, kao i svjetonazorske i nekonfesionalne organizacije, imaju na temelju nacionalnog prava te mora priznati njihov identitet i njihov specifičan doprinos i održavati otvoren, transparentan i redovit dijalog s njima,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine članke 10., 11. i 22. te njezinu preambulu,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, a posebno članak 2. njezina Protokola br. 1,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Ujedinjenih naroda od 20. prosinca 2010. pod nazivom „Kultura i razvoj”,

–  uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda (2000.), a posebno članke pod naslovom „Ljudska prava, demokracija i dobro upravljanje”,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW, 1979.),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005. (Konvencija UNESCO-a),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin članak 16., i Deklaraciju UN-a o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 67/179 od 20. prosinca 2012. i Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava br. 22/20 od 22. ožujka 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 13. lipnja 2013. o nacrtu Smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja(1) te Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja koje je Vijeće za vanjske poslove donijelo 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1983/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Europskoj godini međukulturnog dijaloga (2008.)(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. studenog 2008. o promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnog dijaloga u vanjskim poslovima Unije i njezinih država članica (3),

–  uzimajući u obzir strateški okvir i akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (11855/2012) koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Vijeća Europe od 7. svibnja 2008. o međukulturnom dijalogu pod nazivom „Živjeti zajedno dostojanstveno kao jednaki”,

–  uzimajući u obzir Europski kulturni program u globalizirajućem svijetu (COM(2007)0242), čiji je cilj promicanje osviještenosti o kulturnoj raznolikosti i vrijednostima EU-a, dijaloga s civilnim društvom i razmjene dobrih praksi,

–  uzimajući u obzir rezultate i popratne mjere pripremnog djelovanja o kulturi u vanjskim odnosima EU-a iz 2014.,

–  uzimajući u obzir Protokol o suradnji u području kulture priložen modelu Sporazuma o slobodnoj trgovini(4),

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja, koja je donesena na neformalnom sastanku ministara obrazovanja EU-a 17. ožujka 2015. u Parizu (8496/15),

–  uzimajući u obzir završne zajedničke preporuke trojnog predsjedništva na Konferenciji o mladima koja se 2015. održala u Luxembourgu, u kojima se uzelo u obzir savjetovanje održano u obliku strukturiranog dijaloga za osnaživanje mladih da se političke uključe u demokratski život Europe te u kojima se Parlament poziva na promicanje obrazovanja utemeljenog na vrijednostima i aktivnom obrazovanju građanstva,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0373/2015),

A.  budući da Europu krasi beskrajno bogatstvo kulturne, socijalne, jezične i vjerske raznolikosti; budući da su u tom kontekstu zajedničke vrijednosti koje povezuju naša društva, kao što su sloboda, socijalna pravda, jednakost i nediskriminacija, demokracija, ljudska prava, vladavina prava, tolerancija i solidarnost, od ključne važnosti za budućnost Europe;

B.  budući da međukulturni dijalog nije reguliran nacionalnim, europskim ili međunarodnim pravom jer nije pravni koncept, no temelji se na međunarodnim okvirima čiji je cilj zaštita ljudskih prava i kulturne raznolikosti;

C.  budući da su različite studije i zaključci tijekom Europske godine međukulturnog dijaloga (2008.) pokušali definirati međukulturni dijalog kao proces koji se sastoji od otvorene razmjene ili interakcije pune poštovanja između pojedinaca, skupina i organizacija s različitim kulturnim pozadinama ili svjetonazorima; budući da se među njegovim ciljevima nalaze: razvijanje boljeg razumijevanja različitih perspektiva i praksi; povećanje sudjelovanja te slobode i sposobnosti za donošenje odluka; poticanje jednakosti; i jačanje kreativnih procesa;

D.  budući da je važno omogućiti potrebna sredstva, posebno financijska, kojima bi se prednost dala financiranju programa za poticanje međukulturnog dijaloga i dijaloga među građanima u cilju jačanja međusobnog poštovanja u kontekstu snažne kulturne raznolikosti i rješavanja složene realnosti naših društava i suživota različitih kulturnih identiteta i vjerovanja, kao i u cilju isticanja doprinosa različitih kultura europskim društvima i baštini te učinkovitog upravljanja sukobima;

E.  budući da postizanje tog cilja nije samo zadaća javnih vlasti i donositelja odluka, nego i zajednička odgovornost cijelog društva, uključujući cijeli niz dionika kao što su obitelji, mediji, nastavnici, poslovni subjekti, vođe zajednica i vjerski vođe; budući da je uz političke aktere važno istaknuti ulogu svih ostalih dionika u međukulturnom dijalogu;

F.  budući da su određeni članci Povelje o temeljnim pravima Europske unije posebno važni za međukulturni dijalog jer se njima promiču jednakost, nediskriminacija, kulturna, vjerska i jezična raznolikost, sloboda izražavanja i kretanja te građanska prava sudjelovanja u gospodarstvu i politici;

G.  budući da je za kvalitetan međukulturni dijalog potrebno dobro poznavanje vlastite i tuđe kulture;

H.  budući da se u kontekstu Europske godine razvoja 2015., revizije Milenijskih razvojnih ciljeva UN-a i rezultata sastanka na vrhu UN-a o održivom razvoju održanom 2015. uloga kulture pokazala ključnom za postizanje održivog razvoja i iskorjenjenje siromaštva u svijetu; pozivajući uz to na snažniju integraciju kulture u program UN-a za održivi razvoj za razdoblje nakon 2015.;

I.  budući da se Europa i svijet suočavaju s brojnim izazovima povezanima s globalizacijom, migracijom, vjerskim i međukulturnim sukobima te jačanjem radikalizma;

J.  budući da je u kontekstu međukulturnog dijaloga ključno primijeniti univerzalna ljudska prava (kao pojedinačna prava) i kulturna prava (kojima se prepoznaju specifični i višestruki kulturni identiteti);

K.  budući da razvijanje obrazovne mobilnosti za studente i nastavnike i bilo kojeg drugog oblika međunarodne razmjene može dovesti do boljeg svijeta u kojem se ljudi kreću slobodnije i sudjeluju u otvorenom međukulturnom dijalogu;

1.  tvrdi da se u pristupu Europske unije treba uzeti u obzir i nastaviti izvrstan rad koji je pokrenut 2008. godine, u kojoj se obilježila Europska godina međukulturnog dijaloga, pojačati razmjena dobrih praksi i promicati novi strukturirani dijalog sa svim dionicima u međukulturnim i međuvjerskim pitanjima u kontekstu svih nedavnih dramatičnih događaja: europskim i nacionalnim političarima, lokalnim i regionalnim vlastima, crkvama, vjerskim udrugama i zajednicama te svjetonazorskim i nekonfesionalnim organizacijama, organizacijama i platformama civilnog društva, zaposlenima u području sporta, kulture i obrazovanja, nacionalnim i europskim odborima mladih, akademicima i medijima;

2.  potiče sve dionike da usvoje ažuriranu i jasnu politički orijentiranu definiciju međukulturnog dijaloga, da provedu ili usklade metode te kriterije i pokazatelje kvalitete u cilju ocjenjivanja učinka programa i projekata u području međukulturnog dijaloga te da istraže metodologiju za međukulturnu usporedbu;

3.  zalaže se za to da je u području obrazovanja potrebno potaknuti međukulturni i međuvjerski pristup utemeljen na vrijednostima kako bi se razmotrili i promicali međusobno poštovanje, integritet, etička načela kulturne raznolikosti, socijalna uključenost i kohezija, između ostalog posredstvom programa razmjene i mobilnosti za sve;

4.  zalaže se za to da se audiovizualne i kulturne industrije također posvete pitanju kulturne raznolikosti; potiče te industrije da pronađu kreativne načine za postizanje dogovora o nacionalnim, regionalnim i lokalnim akcijskim planovima za provedbu Konvencije UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja;

5.  poziva na to da se međuvjerski dijalog uzme u obzir kao dio međukulturnog dijaloga, što je preduvjet za mir i ključni alat za rješavanje sukoba, uz posvećivanje pozornosti na dostojanstvo pojedinca i potrebu da se diljem svijeta očuvaju ljudska prava te poseban osvrt na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti te na pravo vjerskih manjina na zaštitu;

6.  ističe da se iskrenim međukulturnim i međuvjerskim dijalogom potiču pozitivne interakcije utemeljene na suradnji, promiču razumijevanje i poštovanje među kulturama, povećava raznolikost i poštovanje demokracije, slobode i ljudskih prava te tolerancija prema univerzalnim vrijednostima i vrijednostima specifičnima za pojedine kulture;

7.  ističe da je važno pravovremeno integrirati i obrazovati izdvojene zajednice ;

8.  zalaže se za to da EU kao akter u postizanju svjetskog mira mora u svoju politiku vanjskih odnosa i politiku razvoja uvrstiti kulturu i kulturnu razmjenu te u njima istaknuti obrazovanje jer su to sredstva za jačanje zajedničkih temeljnih vrijednosti poštovanja i međusobnog razumijevanja, a time se pružaju učinkoviti alati za značajan i održiv pristup rješavanju sukoba, izgradnji mira i sprečavanju kriza;

9.  smatra da u skladu s člankom 167. stavkom 4. UFEU-a kulturni dijalog i raznolikost trebaju na transverzalan način biti integrirani u sva područja politike EU-a koja utječu na zajedničke temeljne vrijednosti i prava EU-a kao što su politika o mladima, obrazovna politika, mobilnost, zapošljavanje i socijalna pitanja, vanjska politika, prava žena i jednakost spolova, trgovina i regionalni razvoj;

10.  ističe da je potrebno osposobljavati i pripremiti buduće generacije za smiono rješavanje problema i učinkovito i inovativno pristupiti izazovima s kojima će se europski građani suočiti u budućnosti tako da im se omogući pristup kvalitetnom obrazovanju o građanstvu i zajamči njihova motivacija i predanost stjecanju kompetencija i vještina kao što su poduzetništvo, upravljačke vještine i vještina izgradnja kapaciteta;

11.  uviđa da je međukulturni dijalog sredstvo za uključivo demokratsko sudjelovanje i osnaživanje građana, posebno kada je riječ o zajedničkom dobru i javnim prostorima; tvrdi da međukulturni dijalog kao takav može znatno doprinijeti poboljšanju stanja demokracije i razvoju veće i dublje uključivosti i osjećaja pripadnosti;

12.  smatra da je povećanje javnog ulaganja u uključivo, kvalitetno i dostupno formalno, neformalno i informalno obrazovanje prvi korak u omogućivanju jednakog pristupa i mogućnosti za sve; podsjeća da je potrebno zajamčiti kulturnu i socijalnu raznolikost u učionicama i obrazovnim okruženjima, uključujući među nastavnicima, kako bi se smanjilo rano napuštanje školovanja i potaknulo obrazovanje djece u nepovoljnom položaju u cilju promicanja jednakosti i poticanja socijalne kohezije među budućim generacijama;

13.  naglašava da formalno, neformalno i informalno obrazovanje i pristup cjeloživotnom učenju pružaju znanje, vještine i kompetencije, ali i da bi se njima učenicima trebalo pomoći da razviju etičke i građanske vrijednosti i postanu aktivni, odgovorni članovi društva bez predrasuda; u tom pogledu ističe da je potrebno započeti s građanskim obrazovanjem u ranoj dobi i prepoznaje važnost suradnje između svih dionika u području obrazovanja; zagovara da se kod djece i mladih potakne osjećaj za inicijativu i uključenost kako bi se društvene veze ojačale te razvili osjećaj pripadnosti i etička načela za borbu protiv diskriminacije;

14.  ističe važnu ulogu neformalnog i informalnog učenja i prepoznaje koristi izgradnje sinergija i partnerstva između svih razina i oblika učenja, uključujući među generacijama; također ističe da je sudjelovanje u sportskim aktivnostima i volontiranju važno za poticanje razvoja građanskih, socijalnih i međukulturnih kompetencija i za doprinos socijalnoj uključenosti ugroženih skupina i skupina u nepovoljnom položaju te općenitije građana, posebno djece, podučavanjem o duhu zajedništva u radu i poštovanju raznolikosti, čime se doprinosi borbi protiv socijalnih fenomena kao što su nasilje, radikalizam, rasizam i ksenofobija i potiče ponovna izgradnja temelja za konstruktivan i miran dijalog među zajednicama; u tom pogledu podsjeća na ključnu ulogu programa EU-a u području kulture, medija, obrazovanja, mladih i sporta kao sredstva za borbu protiv netolerancije i predrasuda te za poticanje zajedničkog osjećaja pripadnosti i poštovanja prema kulturnoj raznolikosti;

15.  naglašava da je važno izgraditi snažne poveznice između kulture i obrazovanja u cilju razvijanja kompetencija i prijenosnih vještina, povećanja broja visoko pozicioniranih i sigurnih radnih mjesta u skladu s Programom za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada te postizanja veće razine socijalne uključenosti i aktivnog građanstva; smatra da su to jedni od glavnih ciljeva u provedbi temeljnih vrijednosti EU-a kako je utvrđeno u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i u Povelji o temeljnim pravima Europske unije; podsjeća na vrijednost programa CONNECT, jedinog programa EU-a kojim se promiču projekti u području kulture i obrazovanja i potiče Komisiju da razmotri usvajanje novih pilot-aktivnosti za ispitivanje sadašnje izvedivosti takvog programa;

16.  podržava mobilnost mladih i nastavnika te sve oblike suradnje između škola i sveučilišta, primjerice, zajedničke obrazovne platforme, zajedničke studijske programe i projekte kao sredstva za poticanje razumijevanja i vrednovanja kulturne raznolikosti i pružanje mladima socijalnih, građanskih i međukulturnih kompetencija i vještina; u tom pogledu smatra da djeca koja su u vrlo ranoj dobi izložena drugim kulturama stječu osnovne životne vještine i kompetencije koje su potrebne za osobni razvoj, buduće zapošljavanje i aktivno građanstvo EU-a; ističe da su ciljani obrazovni školski posjeti različitim državama članicama i transnacionalna mobilnost djece u ranoj dobi također važni alati u polaganju temelja za vrednovanje europskih kultura, umjetnosti, jezika i vrijednosti; osobito potiče mobilnost nastavnika u osnovnim i srednjim školama kako bi razmijenili svoja iskustva i razvili vlastite alate za suočavanje s rastućim društvenim izazovima i njihovo rješavanje; ističe ulogu i važnost programa Erasmus+, kojim se među mladima potiče osviještenost o europskim vrijednostima te stvara osjećaj pripadnosti i međukulturni dijalog olakšavanjem njihove mobilnosti, kao i povećanjem njihove zapošljivosti; posebno potiče poduzimanje daljnjih mjera kako bi se skupinama u nepovoljnom položaju i osobama s posebnim potrebama omogućio pristup aktivnostima programa Erasmus+ povezanima s mobilnošću te kako bi se omogućila njihova integracija u takve aktivnosti;

17.  potiče države članice da razviju kvalitetne programe osposobljavanja kojima se promiče raznolikost, osnažuju nastavnici, mladi i radnici u zajednici, kao i savjetodavne službe u školama te neformalnom i informalnom obrazovnom okruženju koje usluge pružaju i djeci i roditeljima, u cilju zadovoljavanja potreba koje djeca iz različitih kulturnih i socijalnih pozadina imaju za obrazovanjem i osposobljavanjem te iskorjenjenja svih oblika diskriminacije i rasizma, uključujući vršnjačko nasilje i nasilje na internetu; napominje da je potrebno preispitati obrazovne resurse kako bi se potaknulo učenje koje u obzir uzima više perspektiva i uključuje više jezika te da je u tom kontekstu potrebno vrednovati i sustavno promicati iskustva i vještine nastavnika povezane s višejezičnosti i međukulturnosti;

18.  ističe da je važno ulagati u programe cjeloživotnog učenja za nastavnike, osposobiti nastavnike s potrebnim pedagoškim kompetencijama na temu migracije, kulturne prilagodbe i socijalne psihologije te im omogućiti da se koriste raznolikošću kao bogatim izvorom za podučavanje u učionicama;

19.  prima na znanje da nastavnici, u suradnji s obiteljima, imaju ključnu ulogu u jačanju socijalnih veza, stvaranju osjećaja pripadnosti i pomaganju mladima da razviju etičke i građanske vrijednosti;

20.  ponavlja da je potrebno stvoriti obrazovna okuženja utemeljena na pravima koja uzimaju u obzir rodnu perspektivu kako bi učenici učili o ljudskim pravima, uključujući prava žena i djece, temeljnim vrijednostima i sudjelovanju građana, pravima i odgovornostima građana, demokraciji i vladavini prava, vjeri u vlastiti identitet, saznanju da je njihov glas vrijedan i osjećaju da ih njihove zajednice cijene te kako bi se za te iste vrijednosti borili; potiče države članice i obrazovna okruženja da jačaju aktivno sudjelovanje studenata u upravljanju svojim obrazovnim strukturama;

21.  ističe ulogu novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija i interneta kao sredstva za promicanje međukulturnog dijaloga; promiče korištenje društvenih medija u cilju podizanja razine osviještenosti građana o zajedničkim temeljnim vrijednostima i načelima Europske unije i naglašava da je medijska pismenost važna na svim razinama obrazovanja kao sredstvo za promicanje međukulturnog dijaloga među mladima; također potiče ESVD i sve čelnike predstavništva EU-a da na najbolji mogući način iskoriste nove digitalne alate u svojem radu;

22.  prima na znanje da je potrebno pružiti održivu i strukturiranu potporu nevladinim organizacijama, organizacijama za ljudska prava, organizacijama za mlade i institucijama za osposobljavanje u cilju borbe protiv ekstremizma putem socijalne kohezije i uključenosti, aktivnog građanstva te osnaživanja i sudjelovanja mladih, posebno pokretanjem manjih lokalnih inicijativa i inicijativa na najnižim razinama;

23.  prepoznaje ključnu ulogu koju nevladine organizacije, kulturne mreže i platforme te spomenute institucije imaju i trebaju u budućnosti imati u područjima u kojima su strukture, politike i programi za međukulturni dijalog slabo razvijeni; potiče daljnji dijalog između EU-a i velikih gradova, regija i lokalnih vlasti u cilju učinkovitije analize (i.) poveznice između urbanih modela u kojima građani žive i uspjeha ili neuspjeha školskih sustava, (ii.) koristi formalnog i informalnog obrazovanja za svu djecu i obitelji te (iii.) koordinacije obrazovnih struktura u promicanju učinkovitog međukulturnog dijaloga;

24.  poziva na posvećivanje dodatne pozornosti promicanju međukulturnog društva koje se temelji na solidarnosti, posebno među mladima, provedbom programa Europa za građane, prikladnim financiranjem za postizanje ciljeva izgradnje bolje usklađenog i uključivog društva te poticanjem aktivnog građanstva koje je otvoreno za svijet, puno poštovanja prema kulturnoj raznolikosti i koje se temelji na zajedničkim vrijednostima EU-a;

25.  potiče uključive umjetničke i sportske obrazovne aktivnosti i one za osposobljavanje za sve životne dobi, kao i volontiranje, kako bi se ojačao proces socijalizacije i sudjelovanje manjina, skupina u nepovoljnom položaju, marginaliziranih zajednica, migranata i izbjeglica u kulturnom i društvenom životu, uključujući sudjelovanje na upravljačkoj razini i u donošenju odluka;

26.  prima na znanje da su formalno, neformalno i informalno učenje te volontiranje važni za promicanje samorazvoja koji je usmjeren na kognitivne i nekognitivne vještine i kompetencije, kritičko razmišljanje, sposobnost nošenja s različitim mišljenjima, medijsku pismenost, vještine i kompetencije povezane s nediskriminacijom i međukulturnim vrijednostima te učenje jezika, te da su socijalne i građanske kompetencije važne, uključujući učenje o kulturnoj baštini kao sredstvo za rješavanje suvremenih izazova pomoću osjetljivog tumačenja;

27.  potvrđuje da je u rješavanju pitanja međukulturnog dijaloga i obrazovanja važno uzeti u obzir rodnu perspektivu i potrebe osoba koje su žrtve različitih oblika diskriminacije, uključujući osobe s invaliditetom, pripadnike LGBTI zajednice i osobe iz marginaliziranih zajednica;

28.  potiče institucije EU-a da prošire analizu svih oblika radikalizacije i da na nove načine razmotre prirodu i procese političkog ekstremizma i nasilja, počevši od pretpostavke da je radikalizacija dinamički i relacijski proces te neočekivana i nepredvidiva posljedica cijelog niza promjena; stoga pozdravlja Parišku deklaraciju potpisanu 17. ožujka 2015. o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, tolerancije i nediskriminacije obrazovanjem kojim se nastoji potaknuti aktivni dijalog među kulturama te globalna solidarnost i međusobno poštovanje, uz isticanje važnosti građanskog obrazovanja, uključujući podizanje osviještenosti o jedinstvenoj ulozi koju sredstva iz područja kulture imaju u poticanju međusobnog poštovanja među učenicima i studentima;

29.  podsjeća na legitimnost i odgovornost vlada i europskih institucija u rješavanju kriminalnih aktivnosti uz potporu obavještajnih službi i tijela za kazneni progon; ipak napominje da prema Povelji o temeljnim pravima Europske unije kaznene mjere moraju uvijek poštovati temeljna prava kao što su pravo na zaštitu podataka, pravo na slobodu izražavanja, pravo na pretpostavku nedužnosti i pravo na učinkoviti pravni lijek;

30.  vjeruje da EU pri promicanju temeljnih vrijednosti, međukulturnog dijaloga i kulturne raznolikosti na međunarodnoj razini treba snažno osuđivati svako nehumano i ponižavajuće postupanje i sva kršenja ljudskih prava kako bi se na konkretan način promicalo puno poštovanje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima;

31.  poziva države članice da zajamče da se obvezujuće europske i međunarodne norme za suzbijanje diskriminacije u potpunosti provedu u nacionalno pravo;

32.  poziva države članice da uključe marginalizirane zajednice, migrante, izbjeglice, zajednice domaćine te vjerske i sekularne zajednice u procese uključenosti koji se temelje na poštovanju i osnaživanju te kojima se u svim situacijama jamči njihovo sudjelovanje u građanskom i kulturnom životu na human i održiv način pun poštovanja, posebno u hitnim situacijama;

33.  pozdravlja pripremno djelovanje o kulturi u vanjskim odnosima EU-a i njegovu ulogu u jačanju značaja kulture kao strateškog čimbenika za ljudski, socijalni i gospodarski razvoj, čime se doprinosi ciljevima vanjske politike te poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i predstavništva EU-a diljem svijeta da i kulturu uvrste u vanjsku politiku EU-a kao njezin sastavni element, imenuju kulturnog atašea u svakom predstavništvu EU-a u trećim zemljama i osoblju ESVD-a omoguće osposobljavanje na temu kulturne dimenzije vanjske politike; poziva Komisiju da kulturnu diplomaciju i međukulturni dijalog uvrsti u sve instrumente vanjskih odnosa EU-a i razvojni plan EU-a; nadalje, poziva EU i države članice da pojačaju suradnju s drugim europskim i međunarodnim organizacijama kao što su Ujedinjeni narodi i agencije koje su povezane s UN-om, posebno UNESCO, UNICEF i UNHCR te da zahtijevaju učinkovito i bolje predstavljanje EU-a u okviru tih tijela; nadalje poziva na suradnju s nacionalnim kulturnim institutima u cilju poboljšanja provedbe postojećih instrumenata kao što su kulturni klasteri Nacionalnih instituta za kulturu Europske unije (EUNIC) utemeljeni na mrežama te na izradu novih alata za rješavanje zajedničkih izazova u globaliziranom svijetu;

34.  smatra da kultura mora postati važan dio političkog dijaloga s trećim zemljama i podsjeća da je potrebno sustavno integrirati kulturu u razvojne projekte i programe; stoga ističe da je potrebno ukloniti prepreke za mobilnost umjetnika, nastavnika, akademika i stručnjaka u području kulture usklađivanjem i pojednostavnjenjem postupaka za vizu kako bi se potaknula kulturna suradnja sa svim dijelovima svijeta;

35.  poziva Komisiju i države članice da razviju strategije kojima se međukulturni dijalog prepoznaje kako proces interaktivne komunikacije unutar i između kultura, da zajamče međusobno poštovanje i jednake prilike, da osmisle i provedu učinkovita rješenja za borbu protiv gospodarskih i socijalnih nejednakosti i uzroka isključenosti, kao i svih vrsta diskriminacije te da se posvete boljem razumijevanju različitih perspektiva i praksi; podsjeća na ključnu ulogu medija, uključujući društvene medije, koji su potencijalna platforma za ekstremne rasprave i sredstvo za suprotstavljanje ksenofobnim izjavama, rušenje stereotipa i predrasuda te promicanje tolerancije;

36.  podsjeća da kulturna baština predstavlja raznolikost kulturnog izričaja te se ona stoga mora zaštititi i promicati usvajanjem usklađenog zakonodavstva i međunarodnih sporazuma u uskoj suradnji s UNESCO-om;

37.  poziva države članice i Komisiju da stanu na kraj raznim oblicima ekstremizma kao što su ksenofobija, rasizam i sve vrste diskriminacije uvođenjem mjera za koheziju u zajednici kojima se može uspješno boriti protiv gospodarske i socijalne nejednakosti i koje uključuju širok raspon aktera kao što su urbanisti, socijalni radnici, zajednica, crkve i vjerske udruge, nastavnici, organizacije za potporu obiteljima te stručnjaci u području zdravstva, čime se jamči socijalna uključenost te formalna i stvarna jednakost, promiče raznolikost i potiče kohezija zajednice;

38.  preporučuje da EU surađuje s drugim akterima kako bi se djeci izbjeglicama pružio pristup učenju i školovanju, da nastavi podržavati programe za pristup obrazovanju u humanitarnim krizama te da zajamči integraciju studenata migranata u Europi;

39.  poziva Komisiju i države članice da na svim razinama vlasti istraže, osmisle i provedu interaktivne metode sudjelovanja usmjerene na mlade i djecu;

40.  ističe ulogu obitelji u očuvanju kulturnog identiteta, tradicija, etike i sustava vrijednosti društva i naglašava da upoznavanje djece s kulturom, vrijednostima i normama društva započinje u obitelji;

41.  poziva Komisiju i Vijeće da usvoje međukulturni dijalog kao snažan i predan politički cilj EU-a i da stoga zajamči potporu EU-a raznim mjerama politike, inicijativama i fondovima, uključujući međukulturni dijalog s trećim zemljama, a posebno s nestabilnim državama;

42.  potiče Komisiju i države članice da nastave davati prednost inicijativama kojima je cilj podržati kulturnu raznolikost, međukulturni dijalog i obrazovanje i da se u potpunosti koriste financijskim instrumentima, programima i inicijativama EU-a, kao što su programi Erasmus+, Europa za građane, Kreativna Europa i Obzor 2020., europska politika susjedstva i instrumenti za vanjske odnose te tijelima kao što su Agencija Europske unije za temeljna prava, u cilju promicanja i podržavanja međukulturnog dijaloga i kulturne raznolikosti unutar Europe i s njezinim susjednim državama i drugim regijama svijeta;

43.  ističe da europsko umjetničko stvaralaštvo uvelike doprinosi kulturnoj raznolikosti i stoga ima ulogu u širenju vrijednosti EU-a i poticanju europskih građana na razvijanje kritičkog razmišljanja;

44.  podsjeća na ulogu koju Nagrada LUX ima u davanju počasti europskim filmovima koji slave europski identitet ili europsku kulturnu raznolikost;

45.  potiče Komisiju i države članice da ocijene učinak mjera koje su se poduzele u kontekstu ovog izvješća i poziva Komisiju da podnese izvješće o praćenju i reviziju;

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava i državama članicama.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0279.
(2) SL L 412, 30.12.2006., str. 44.
(3) SL C 320, 16.12.2008., str. 10.
(4) SL L 127, 14.5.2011., str. 1418.


Pregled stanja i izazovi u regulaciji financijskih usluga u EU-u
PDF 443kWORD 156k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. siječnja 2016. o pregledu stanja i izazovima u regulaciji financijskih usluga u EU-u: put prema učinkovitijem i djelotvornijem okviru EU-a za financijsku regulaciju i prema uniji tržišta kapitala te njihov utjecaj (2015/2106(INI))
P8_TA(2016)0006A8-0360/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zelenu knjigu Komisije naslovljenu „Stvaranje unije tržišta kapitala” (COM(2015)0063) i rezoluciju Parlamenta od 9. srpnja 2015. na tu temu(1),

–  uzimajući u obzir izvješće skupine na visokoj razini kojom predsjeda Jacques de Larosière o financijskom nadzoru u EU-u od 25. veljače 2009.,

–  uzimajući u obzir izvješće Bazelskog odbora za nadzor banaka o učinku i odgovornosti nadzora banaka iz srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Prva promišljanja o zaprekama na putu prema razvoju produbljenih i integriranih tržišta kapitala u EU-u” (SWD(2015)0013),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o uniji tržišta kapitala, koje je Vijeće za ekonomske i financijske poslove donijelo 19. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. studenoga 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

–  uzimajući u obzir neslužbeno izvješće Odbora ECON naslovljeno „Poboljšanje koherentnosti zakonodavstva EU-a o financijskim uslugama” i usvojeno u Odboru 30. siječnja 2014.(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. svibnja 2014. naslovljenu „Reformirani financijski sektor za Europu” (COM(2014)0279),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Gospodarski pregled programa za regulaciju financijskog sustava” (SWD(2014)0158),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. ožujka 2014. o pregledu Europskog sustava financijskog nadzora (ESFS)(3),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije o misiji i organizaciji Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) (COM(2014)0508),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije o djelovanju europskih nadzornih tijela (ESA) i Europskog sustava financijskog nadzora (ESFS) (COM(2014)0509),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. veljače 2014. o dugoročnom financiranju europskog gospodarstva(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. ožujka 2014. naslovljenu „Dugoročno financiranje europskoga gospodarstva” (COM(2014)0168),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. svibnja 2015. naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015)0215),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. svibnja 2015. naslovljenu „Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma o boljoj regulativi” (COM(2015)0216),

–  uzimajući u obzir Izvješće Europskog odbora za sistemske rizike o regulatornom postupanju s izloženošću javnom dugu iz ožujka 2015.(5),

–  uzimajući u obzir završno izvješće parlamentarnog povjerenstva Ujedinjene Kraljevine za bankovne standarde naslovljeno „Trajna promjena bankarstva”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0360/2015),

A.  budući da je do financijske krize koja se pojavila 2007. – 2008. i njezinih dalekosežnih negativnih posljedica među ostalim došlo i zbog manjkave primjene odgovarajućih visokokvalitetnih propisa o financijskim uslugama za sve složenija tržišta i proizvode; budući da je posljednjih godina pokrenut ambiciozan program reformi u financijskom sektoru EU-a uz pomoć kojeg se želi ojačati financijska regulacija i nadzor, ponovno uspostaviti financijska stabilnost i ojačati otpornost financijskog sustava na šokove, smanjiti rizici za porezne obveznike te bolje odgovoriti na potrebe ulagača i potrebe financiranja realnog gospodarstva; budući da, unatoč boljim izgledima za rast u Europi, još nije postignut potpuni oporavak;

B.  budući da su u svim financijskim sektorima, uključujući bankarstvo, osiguranje, tržište vrijednosnih papira, investicijske fondove i infrastrukturu financijskog tržišta, zabilježene korjenite promjene koje su i dalje u tijeku;

C.  budući da su prenošenje u nacionalna zakonodavstva i provedba financijske regulatorne reforme još uvijek u tijeku i još nisu privedeni kraju te se brojne važne reforme tek trebaju poduzeti, a mnogi delegirani i provedbeni akti tek dovršiti; budući da je stanje u bankarskom sektoru i sektoru osiguranja te na financijskim tržištima obilježeno stalnim promjenama i inovacijama, što znači da se propisi kojima se reguliraju ti sektori trebaju podvrgnuti trajnoj procjeni u cilju postizanja proporcionalnosti i učinkovitosti te shodno tomu stalne prilagodbe tih propisa;

D.  budući da je tržište kapitala u Uniji i dalje fragmentirano; budući da unija tržišta kapitala može pružiti dragocjen okvir kako bi se malim i srednjim poduzećima u cijelom EU-u zajamčio jednak pristup financijskim sredstvima i kako bi se promicale inovativne platforme za tržišno utemeljeno financiranje; budući da konkretni nedostatak kreditiranja za mala i srednja poduzeća i mikropoduzeća među ostalim proizlazi iz gospodarske nestabilnosti i nedostatka ciljanih rješenja za realno gospodarstvo; budući da se kao primjer često navodi kontekst temeljen na tržištu kapitala u SAD-u, ali da se on bitno razlikuje od konteksta temeljenog na bankarstvu u Europskoj uniji te se ne bi trebao preuzimati niti koristiti kao predložak; budući da je unija tržišta kapitala prilika za jačanje tržišta kapitala u Europskoj uniji kao dodatak bankovnom financiranju; budući da se u SAD-u nakon financijske krize bankovno financiranje poduzeća razvilo jače nego financiranje temeljeno na tržištima kapitala;

Pregled stanja i izazovi u postojećem okviru

1.  napominje da se u komunikaciji Komisije naslovljenoj „Reformirani financijski sektor za Europu” daje prvi pregled stanja reformi financijskog sektora, ali ne i cjelovita procjena i kvantitativna analiza ukupnih učinaka i međudjelovanja pojedinačnih mjera;

2.  pozdravlja paket ulaganja Komisije, uključujući uniju tržišta kapitala; ističe potrebu za dodatnim nebankovnim financiranjem poduzeća kao i to da središnje načelo izgradnje unije tržišta kapitala mora biti stavljanje jačeg naglaska na krajnje korisnike tržišta kapitala, tj. poduzeća i ulagače; ističe da je učinkovit i djelotvoran okvir za financijske usluge kojim se jamči financijska stabilnost preduvjet za povećanje (dugoročnih) ulaganja i poticanje rasta u konkurentnom europskom gospodarstvu; ističe povezanost gospodarske i financijske stabilnosti; ističe isto tako da pouzdane gospodarske politike, učinkovite strukturne reforme i zdrave proračunske politike otvaraju put za potencijal za zdravlje i rast realnog gospodarstva u državama članicama i u EU-u; priznaje važnu ulogu koju tržišta kapitala mogu imati u rješavanju financijskih potreba gospodarstava država članica;

3.  priznaje činjenicu da je aktualna financijska i dužnička kriza dovela do neviđenih negativnih posljedica, posebice za realno gospodarstvo i novac poreznih obveznika; u tom kontekstu priznaje financijske propise oko kojih su se u posljednjih pet godina suglasile europske institucije i kojima je ojačana europska financijska arhitektura u slučaju pojave kriza u budućnosti; pozdravlja akcijski plan Komisije za uniju tržišta kapitala; pozdravlja činjenicu da je Komisija kao jedno od načela kojim se podupire unija tržišta kapitala uvela djelotvornu razinu zaštite potrošača i ulagača;

4.  priznaje postignuća financijske regulacije u pogledu odgovora na posljedice financijske krize; izražava zabrinutost zbog sve veće složenosti, koja se odražava u činjenici da su propisi i nadzor sve brojniji, detaljniji i da postoje na više razina i s obzirom na zahtjeve na međunarodnoj, europskoj i nacionalnoj razini; napominje da složena regulativa odražava i složena financijska tržišta, uključujući financijske instrumente, tržišnu infrastrukturu i institucije; naglašava da pretjerano složena regulativa i stroži preduvjeti mogu negativno utjecati na ulaganja; smatra da se složenosti regulative mora pristupiti i u pogledu njezine primjene na nefinancijske krajnje korisnike financijskih proizvoda; ističe potrebu za međunarodnom regulatornom suradnjom u globalnom okviru s poboljšanom suradnjom i većom odgovornošću;

5.  napominje da je za zdravu i snažnu uniju tržišta kapitala potrebno priznati međuovisnost s drugim financijskim sektorima, istražiti dodatne tržišno utemeljene izvore financiranja za realno gospodarstvo i da se ona u prvom redu mora temeljiti na ustaljenim postojećim strukturama; ističe potrebu za sveobuhvatnim pristupom regulaciji financijskih usluga u EU-u, u okviru kojeg unija tržišta kapitala doprinosi dopunjavanju bankovnog financiranja; poziva da se u uniji tržišta kapitala odražavaju perspektive potrošača i ulagača, uz njezino usmjerenje na financiranje poduzeća; u tu bi svrhu Komisija trebala usko surađivati s Europskim odborom za sistemske rizike, europskim nadzornim tijelima i nacionalnim nadležnim tijelima kako bi se riješile sve neusklađenosti u pristupu koje bi mogle dovesti do potkopavanja ciljeva unije tržišta kapitala; traži od Komisije da iskoristi najbolje prakse koje dobro funkcioniraju kako bi se razvilo tržište kapitala za cijelu Uniju;

6.  smatra da zakonodavstvo nije uvijek najprimjereniji politički odgovor te da bi trebalo uzeti u obzir nezakonodavne pristupe i one koji se temelje na tržištu;

7.  poziva Komisiju da primjeni integrirani pristup kad je riječ o uniji tržišta kapitala i da vodi računa o drugim političkim programima kao što su razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta i tekuće reforme u području prava trgovačkih društava i upravljanja poduzećima; osim toga, smatra da bi Komisija trebala uzimati u obzir najnovija tehnološka dostignuća; u vezi s tim upozorava na prijetnju cyber-sigurnosti i poziva Komisiju da učini sve da ta dimenzija bude obuhvaćena strategijom EU-a;

8.  smatra da bi učinkoviti i djelotvorni propisi o financijskim uslugama u EU-u trebali biti usklađeni, dosljedni (uključujući na međusektorskoj osnovi), proporcionalni, da ne bi trebali biti duplicirani, da moraju biti lišeni nepotrebne složenosti i takvi da ne dovode do pravne nesigurnosti, regulatorne arbitraže i visokih transakcijskih troškova; isto tako smatra da bi trebali omogućiti posrednicima da ostvare svoju ulogu kanaliziranjem sredstava k realnom gospodarstvu i da tako doprinesu njegovu financiranju, da budu na usluzi štedišama i ulagačima te da se na djelotvoran način pozabave rizicima za financijsku stabilnost i porezne obveznike i pritom spriječe ponovno izbijanje financijskih kriza te djeluju kao zaštita od sistemskih rizika; smatra da trebaju pridonijeti produbljenju jedinstvenog tržišta i da im naglasak treba biti na konkretnim ciljevima koje je lakše ostvariti na europskoj razini te da bi se pritom trebalo ostaviti prostora za inovativno financiranje s jačim naglaskom na lokalnoj razini;

9.  izražava zabrinutost zbog stalnih problema koji se odnose na međunarodne brojeve bankovnog računa (IBAN) koji se još ne smatraju valjanima za izravno terećenje bankovnih računa u jednoj državi članici u korist subjekta u drugoj državi članici;

10.  naglašava da je potrebno sagledati stanje okvira za financijske usluge primjenom i kvantitativnog i kvalitativnog pristupa; napominje da se slične prakse primjenjuju i u drugim jurisdikcijama, osobito u SAD-u; naglašava da bi taj pregled stanja trebao doprinijeti izgradnji funkcionalnijih financijskih tržišta koja odgovaraju na financijske potrebe realnog gospodarstva, između ostalog i tako što će se uhvatiti u koštac s rupama u zakonu, manjkavostima, nedosljednostima, neusklađenosti i neproporcionalnosti, da ne bi smio ugroziti ono što je ostvareno u području zakonodavstva i da je pritom potrebno voditi računa o zahtjevima iz odredbi o reviziji usvojenih u svakom pojedinačnom zakonodavnom aktu te da se bez predviđanja rezultata ne bi smio smatrati praksom koja vodi k deregulaciji;

11.  smatra da jedinstveno tržište financijskih usluga koristi poduzećima, ali da u konačnici mora koristiti korisnicima i ulagačima; ustrajan je u ideji da još postoje brojne zapreke i prepreke kada je riječ o prekograničnom pristupu, plasmanu i ulaganjima te da ih je potrebno proučiti, uhvatiti se u koštac s njima i nadići ih, a da se pritom održi najviša razina zaštite ulagača; podsjeća da nije moguće sa sigurnošću predvidjeti da će se smanjenjem zapreka tokovima kapitala poboljšati izgledi dugoročnog rasta ako ukupni poticaji tvrtkama nisu pravilno postavljeni; nadalje uzima u obzir važnost dobro razvijenog lokalnog ekosustava koji manjim poduzećima omogućuje privlačenje kapitala za rast;

12.  smatra da zaštita potrošača ne podrazumijeva nužno velike količine informacija te da bi se naglasak trebao staviti na kvalitetu i razumljivost informacija kako bi se omogućilo donošenje dobrih odluka – informacije moraju biti relevantne, točne, usporedive, prilagođene korisnicima, pouzdane i pravovremeno dostupne; zabrinut je zbog toga što se mnoštvom i složenošću informacija namijenjenih korisnicima u konačnici možda ne zadovoljavaju njihove stvarne potrebe; zalaže se za uspostavu ravnoteže kako bi se potrošačima pružile one informacije koje su im potrebne za donošenje utemeljenih odluka i razumijevanje prisutnih rizika, a da se pritom nepotrebno ne opterećuju poduzeća, osobito ona mala i srednja; podupire daljnju digitalizaciju podataka; ističe da bi financijski savjetnici i zaposlenici u financijskim institucijama koji potrošačima pružaju usluge savjetovanja trebali proći obuku i imati dovoljno vremena kako bi klijentima mogli pružiti dobru uslugu; napominje da su važne djelotvorne nadzorne ovlasti kako bi se, ako je potrebno, interveniralo na području plasmana proizvoda; ističe da je najkasnije do kraja 2016. potrebna europska inicijativa za obuhvatnije i bolje financijsko obrazovanje pri čemu je potrebno voditi računa o posebnim potrebama svake države članice, među ostalim i kako bi se postigla puna svijest o prednostima i nedostatcima ulaganja na tržištu kapitala; također napominje da bi financijsko obrazovanje trebalo biti usmjereno na mala i srednja poduzeća koja bi trebalo podučiti o tomu kako iskorištavati tržišta kapitala; smatra da je veća transparentnost korisna kako bi se poduzećima, ulagačima i potrošačima omogućilo da razumiju komparativne troškove i prednosti različitih usluga koje pružaju sudionici na tržištu, no također napominje da veća transparentnost sa sobom mora nositi dodanu vrijednost za klijente ili nadležna nadzorna tijela i biti usmjerena k praktičnoj upotrebi informacija i podataka;

13.  ističe prednosti diversifikacije imovine, i u smislu kategorije imovine i u smislu izvora imovine, kako bi se omogućila bolja diversifikacija rizika i odgovor na potrebe ulagača; naglašava da svrha bonitetne regulative nije davanje prednosti određenim kategorijama imovine; poziva na pristup regulaciji temeljen na procjeni rizika, pri čemu će se za iste rizike primjenjivati ista pravila, i koji će se nadopunjavati drugim standardiziranim mjerama; smatra da je za kategorije imovine primjerena detaljnija kategorizacija, osobito uvođenje kategorija kao što je infrastruktura; prepoznaje da infrastrukturni projekti nisu sami po sebi manje rizični te poziva na odgovarajuću bonitetnu regulaciju; podupire daljnja istraživanja rizika i korisnosti infrastrukture, uključujući navođenje primijenjene metodologije, kako bi se mogli donositi zaključci utemeljeni na dokazima;

14.  naglašava da je kod pristupa temeljenog na procjeni rizika potrebna dosljednost, a time i manje mogućnosti regulatorne arbitraže; ističe da je potpunom i dosljednom nacionalnom provedbom Direktive o oporavku i sanaciji banaka te odredbi o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu i jedinstvenom sanacijskom fondu potrebno dokinuti vezu između država i banaka na nacionalnoj razini; prepoznaje doprinos Bazelskog odbora za nadzor banaka i Europskog odbora za sistemske rizike kad je riječ o izloženosti banaka državnom dugu koji uključuje pomno razmatranje daljnjih mjera; ističe da bi se u politikama trebalo izričito voditi računa o međusobnom djelovanju pojedinačnih i endogenih rizika, osobito kada financijske institucije koriste iste standardne modele za mjerenje rizika koje je odobrio regulator;

15.  napominje da može doći do neželjenih posljedica višestrukih kapitalnih zahtjeva i zahtjeva koji se odnose na likvidnost i financijsku polugu za promjene dospijeća, pružanje dugoročnog financiranja i stvaranje tržišta i likvidnosti, podsjećajući pritom da su ti zahtjevi uvedeni kao odgovor na financijsku krizu; zabrinut je da bi nesrazmjerni zahtjevi mogli ugroziti poslovni model malih i srednjih banaka i stoga imati neželjene posljedice za strukturu financijske industrije; poziva Komisiju da u suradnji s nadzornim tijelima kao prioritet analizira te posljedice za bankarstvo i osiguranje kao i moguće komplementarnosti;

16.  izražava zabrinutost u vezi s međudjelovanjem između tržišnog zakonodavstva i kapitalnih zahtjeva, s obzirom na to da su novi subjekti revizijom Direktive o tržištima financijskih instrumenata obuhvaćeni kao regulirani subjekti, dok Direktiva o kapitalnim zahtjevima nije prilagođena kako bi odražavala različite vrste poduzeća;

17.  izražava zabrinutost zbog toga što su valjana izuzeća iz Uredbe o infrastrukturi europskog tržišta (EMIR) za nefinancijska poduzeća djelomično poništena Direktivom o kapitalnim zahtjevima i Uredbom o kapitalnim zahtjevima u pogledu primjene troška prilagodbe kreditnom vrednovanju; poziva Komisiju da bolje obavlja svoju ulogu kad je riječ o jamčenju dosljednosti političkog pristupa i ishoda u okviru različitih zakonodavnih prijedloga;

18.  smatra da bi posebne odredbe koje se u postojećim propisima odnose na nefinancijska poduzeća trebalo proširiti i učiniti ih razmjernijima kako bi se ograničilo administrativno opterećenje, a ne smanjivati kapital koji je dostupan gospodarstvu za buduća ulaganja; poziva Komisiju da pri reviziji EMIR-a odgovori na poteškoće u primjeni složenih sustava pojednostavljivanjem postupaka, ali da nastavi priznavati svrhu izuzeća kako bi se zajamčilo da nefinancijska poduzeća ne budu opterećena zakonodavstvom usmjerenim na sudionike financijskog tržišta;

19.  poziva Komisiju da pri reviziji EMIR-a ispita učinak koji bi smanjenje kvalitete kolaterala prihvaćenih od središnjih drugih ugovornih strana moglo imati na otpornost središnjih drugih ugovornih strana te da razmotri trebaju li određeni sudionici na tržištu poput mirovinskih fondova biti trajno izuzeti iz središnjeg poravnanja u slučaju da njihovo sudjelovanje dovede do smanjenja stabilnosti ukupnog financijskog sustava zbog prihvaćanja alternativnih negotovinskih kolaterala;

20.  zabrinut je zbog nepostojanja dostupnih i privlačnih (dugoročnih) ulaganja prihvatljivih u smislu rizika i troškovno učinkovitih i prikladnih štednih proizvoda za potrošače; ponovno izražava potrebu za raznolikošću izbora za ulagače i potrošače jer je povjerenje ulagača ključno za veća ulaganja; ističe da se mora poticati okruženje koje stimulira inovacije u području financijskih proizvoda, stvarajući pritom veću raznolikost i korist za realno gospodarstvo i omogućujući poboljšane poticaje za ulaganja i koje također može doprinijeti jamčenju primjerenih, sigurnih i održivih mirovina, kao što je primjerice razvoj paneuropskog mirovinskog proizvoda, s jednostavnim transparentnim dizajnom; poziva europska nadzorna tijela da u skladu sa svojim ovlastima analiziraju potrošačke trendove, osobito u vezi s maloprodajnim proizvodima, te da o tome sastave izvješće;

21.  pozdravlja raznolikost poslovnih modela; poziva da se ta raznolikost odražava u propisima i nadzoru uzimajući pritom potpuno u obzir prirodu, veličinu, rizičnost i složenost subjekata koji se razmatraju, pod uvjetom da se ispune načela poštenog tržišnog natjecanja i učinkovitog nadzora; podsjeća da je raznolikost sredstava financiranja vrlina;

22.  smatra da bi uspješna unija tržišta kapitala trebala omogućiti poduzećima u EU-u svih veličina i u različitim fazama rasta pristup tržištima kapitala u EU-u na korisnicima pristupačan, učinkovit i jeftin način; smatra da propisi ne bi smjeli otežavati uvrštavanje na burzu i da ne bi smjeli onemogućivati neuvrštenim poduzećima da budu uvrštena; naglašava potrebu za pojednostavljenim regulatornim sustavom primarnog tržišta kako bi se olakšalo prikupljanje financijskih sredstava jamčeći pritom odgovarajuću razinu zaštite ulagača; ističe potencijal inovativnog tržišno utemeljenog financiranja, osobito mogućnosti koje pružaju financijske tehnologije, uključujući grupno financiranje i tzv. peer-to-peer kreditiranje, te ističe potrebu za pojednostavljivanjem odgovarajućih regulatornih zahtjeva; poziva Komisiju da stvori prostor za pojavu tih novih modela te da ih ispita i promiče dajući pritom prednost njihovoj prekograničnoj dimenziji i jamčeći smanjivanje prepreka ulasku na tržište; poziva Komisiju da podupre države članice sa sektorima tržišta kapitala u razvoju s pomoću svoje Službe za potporu strukturnim reformama;

23.  poziva na odgovarajuću i jasnu podjelu nadležnosti između EU-a i nacionalnih razina, uzimajući u obzir činjenicu da nacionalna nadzorna tijela bolje poznaju obilježja lokalnih tržišta; ističe da se treba osigurati djelotvornost jedinstvenog nadzornog mehanizma, stvaranje jednakih uvjeta za sve i transparentnost te da se treba spriječiti sukob interesa između nadzornih tijela i subjekata pod nadzorom; zabrinut je zbog učinka pristupa nadzoru koji je jednak za sve, u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma, na manje subjekte koji u prvom redu djeluju u nacionalnim okvirima;

24.  prepoznaje postignuća na planu uspostave bankovne unije i naglašava njezinu veoma važnu ulogu u rješavanju problema međuovisnosti država i bankovnih rizika i smanjivanju sistemskih rizika zajedničkim djelovanjem; prima na znanje postupno dovršenje procesa stvaranja bankovne unije; ističe da je nužna potpuna i pravovremena provedba postojećeg zakonodavstva; prima na znanje raspravu o europskom sustavu osiguranja depozita u kojoj će Parlament kao suzakonodavac imati pravo glasa; ističe cilj izbjegavanja moralnog rizika i osiguranja da načelo odgovornosti i dalje bude vodeća tema; kritizira nisku osjetljivost na rizik u izračunu doprinosa za jedinstveni fond za sanaciju; prepoznaje napore uložene u zaključivanje uredbe o strukturnoj reformi banaka;

25.  naglašava potrebu za provođenjem i izvršavanjem primjene donesenog zakonodavstva, prije daljnjeg razmatranja materijalne revizije tog zakonodavstva; ističe da brzo prenošenje Direktive 2014/59/EU u nacionalna zakonodavstva i odgovarajuće financiranje i djelotvornost jedinstvenog sanacijskog mehanizma moraju biti prioritet te se stoga ustrajno zalaže za potpunu provedbu tih mjera u okviru odgovarajućeg zakonodavnog okvira; u vezi s tim ističe temeljnu važnost prekidanja izravne međupovezanosti državnih proračuna i bankarskih rizika, koji predstavljaju veliku prijetnju financijskoj stabilnosti; napominje da se zbog nedostatka pravila za postupanje s državama koje velikom zaduženošću gube pristup financijskim tržištima mjere često prekasno poduzimaju, što može negativno utjecati na financijsku stabilnost;

26.  ponavlja da su u EU-u potrebni jednaki uvjeti za sve, također i kada je riječ o bankama nadziranima u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma i bankama država članica koje u njemu ne sudjeluju te potiče potpuno uključivanje država članica izvan europodručja u bankovnu uniju, priznajući pritom da određeni elementi trenutačno omogućuju dobrovoljno sudjelovanje; poziva Komisiju da osigura daljnji razvoj jedinstvenog tržišta uzimajući pritom u obzir nacionalne posebnosti; poziva Komisiju da i dalje zauzima snažan pristup, u smislu regulacije i nadzora, kad je riječ o usporednom bankarstvu ili bankarstvu u sjeni u cilju ublažavanja sistemskih rizika i povećanja transparentnosti; pozdravlja važne korake u europskim propisima o osiguranju postignute primjenom Direktive Solventnost II od 1. siječnja 2016. koju je potrebno ocijeniti i eventualno dodatno razviti uzimajući pritom u obzir međunarodni okvir za globalne sistemski važne osiguravatelje;

27.  uzima u obzir da se mala i srednja poduzeća tradicionalno oslanjaju na bankovna financiranja zbog svoje posebne prirode, različitih profila rizičnosti i raznolikosti diljem Europe; poziva Komisiju da, u suradnji s europskim nadzornim tijelima, ESB-om i nacionalnim tijelima, procijeni dostatnost financiranja malih i srednjih poduzeća, prouči koje su prepreke i koristi u pogledu diversifikacije kanala financiranja te kako omogućiti bankama i nebankovnim subjektima da povećaju financiranje malih i srednjih poduzeća, proširujući izbor različitih metoda financiranja namijenjenih poduzećima za različite faze njihova razvoja; podsjeća na važnost instrumenata kao što je „pomoćni faktor za mala i srednja poduzeća”; predlaže da se inicijativama za unapređenje financiranja malih i srednjih poduzeća obuhvate novoosnovana poduzeća, mikropoduzeća i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije; naglašava potencijal inovativnih i u velikoj mjeri neiskorištenih izvora za financiranje malih i srednjih poduzeća, uključujući tzv. peer-to-peer kreditiranje, grupno financiranje i privatne plasmane te ističe potrebu za pojednostavljivanjem relevantnih regulatornih zahtjeva;

28.  ističe važnost brze provedbe već donesenih mjera koje prate ciljeve unije tržišta kapitala; poziva Komisiju i države članice da budućim propisima o financijskim uslugama predvide aktivnu primjenu kategorije rastućeg tržišta malih i srednjih poduzeća;

29.  smatra da bi poduzeća trebala imati pristup primjerenom broju različitih vrsta tržišta u EU-u ovisno o njihovoj veličini, složenosti i ambicijama u vezi s prikupljanjem sredstava te naglašava potrebu za stvaranjem dubljih i integriranijih paneuropskih tržišta kapitala koja su usklađena s ključnim regionalnim i lokalnim tržištima, iako su od njih odvojena;

30.  pozdravlja nadolazeću reviziju Direktive o prospektu; naglašava da bi revizija trebala biti usmjerena na smanjivanje troškova i pojednostavljenje postupaka za mala i srednja poduzeća, a da se pritom uspostavi odgovarajuća ravnoteža u smislu zaštite ulagača;

31.  prepoznaje napore koji se trenutačno ulažu u uspostavu transparentnijeg sekuritizacijskog tržišta osiguravajući pritom visoke standarde procesa, pravnu sigurnost i usporedivost sekuritizacijskih instrumenata; ističe potrebu za uvođenjem registra podataka; ističe da su potrebni strogi zahtjevi za odnosnu visokokvalitetnu imovinu i kalibracije s obzirom na stvaran profil rizičnosti i svijest svih sudionika o riziku na tržištima sekuritizacije, uzimajući u obzir rizičnost sekuritizacije, osobito sintetske sekuritizacije, kao što se pokazalo tijekom krize, pri čemu se prepoznaje različitost iskustva u EU-u i SAD-u; ustrajan je u traženju da se zahtjevi za zadržavanje ne smiju smanjivati kako bi se izbjegao moralni rizik; naglašava potrebu razmatranja neovisne certifikacije sukladnosti s kvalificirajućim kriterijima; poziva Komisiju da kao prioritet provede temeljitu procjenu rizika i koristi sekuritizacije za mala i srednja poduzeća te ulagače i procjenu financijske stabilnosti i mogućnosti plasiranja sekuritizacijskih instrumenata, te o tomu izvijesti Parlament;

32.  smatra da pristup usmjeren na veću standardizaciju proizvoda i postupaka može smanjiti složenost, ali i povećati rizike koncentracije; zabrinut je da bi tržišni sudionici u slučaju šoka na tržištu mogli krenuti u istom smjeru i traži odgovarajuće zaštitne mjere i nadzor na nadležnoj razini u pogledu razvoja kvalitetnog sekuritizacijskog tržišta;

33.  ističe da je potrebno pojednostaviti sadržaj i učestalost zahtjeva za izvješćivanje i područja izvješćivanja, između ostalog tako što će subjekti imati jednu kontaktnu točku kako bi se izbjeglo bilo kakvu dupliciranje zahtjeva i kanala za izvješćivanje; poziva Komisiju, europska nadzorna tijela i jedinstveni nadzorni mehanizam da prouče koji su podaci zaista potrebni, da usklade obrasce i uvedu pojednostavljenja te, za mala i srednja poduzeća, izuzeća; naglašava da su podaci dobiveni izvješćivanjem najkorisniji nadzornim tijelima ako se mogu preispitati i ako su međunarodno usklađeni; smatra da je potrebno primjenjivati proporcionalni pristup u razvoju Skupa analitičkih podataka o kreditima (Anakredit); smatra da je potrebno dodatno procijeniti opseg i razinu granularnosti s obzirom na njezine troškove i koristi;

34.  traži od Komisije i nadzornih tijela da se pozabave pitanjem međudjelovanja međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja i bonitetnih zahtjeva jer bi bolja usklađenost koristila i gospodarstvu i bonitetnom nadzorniku te da preispitaju utjecaj poreznog računovodstva na vlastita sredstva; podupire nastojanja da se uskladi definicija nenaplativih kredita;

35.  poziva na znatno smanjenje pristranosti u omjeru duga i kapitala kako bi se povećala ekonomska otpornost i raspodjela kapitala te osnažila unija tržišta kapitala, što će kapital učiniti privlačnijim za izdavatelje i ulagače; ističe da porez na transakcije utječe na likvidnost tržišta, osobito kratkoročno, te da istodobno doprinosi ograničavanju prekomjernog špekuliranja;

36.  ističe da uz regulaciju i nadzor treba nastaviti ulagati napore u to da se promijeni način razmišljanja u financijskom sektoru; poziva sve aktere u financijskom sektoru, uključujući banke, nebankovne subjekte, središnje nacionalne banke i Europsku središnju banku, da porade na promjeni načina razmišljanja i kulturi usklađivanja unutar svojih organizacija kojima će se prednost dati interesima potrošača, osigurati sustav odgovornosti za nadležne ključne upravitelje i dugoročno usmjerenje sudionika financijskog tržišta te doprinijeti raznolikosti izvora financiranja; ističe prednost pristupa dugoročnog partnerstva za financiranje i diversificirani europski bankovni sektor s važnom ulogom bankarstva s ciljem produbljivanja odnosa s klijentom (engl. relationship banking) za potrošače te mala i srednja poduzeća i mikropoduzeća, osobito u pogledu smanjivanja asimetričnosti informacija, zahvaljujući među ostalim i instrumentima dostupnima u okviru novih digitalnih tehnologija;

37.  poziva na promicanje dodatnih pružatelja usluga kreditnog rejtinga radi povećanja konkurentnosti na visoko koncentriranom tržištu; podsjeća da Komisija treba objaviti izvješće o prikladnosti i održivosti potpore europskoj javnoj rejting agenciji za državni dug i/ili europskoj zakladi za kreditni rejting za sve druge kreditne rejtinge do kraja 2016.; izražava kritiku zbog visokih troškova pribavljanja vanjskih usluga kreditnog rejtinga koje snose mala i srednja poduzeća; naglašava potrebu za daljnjim istraživanjem načina na koji je moguće određivati rejting malih i srednjih poduzeća na usporediv i cjenovno pristupačan način koji uključuje pristup temeljen na naprednom internom rejtingu (AIRB pristup); poziva Komisiju da nastavi ulagati napore u premošćivanje asimetričnosti informacija;

38.  traži da se pri stvaranju politika stavi jači naglasak na globalnu konkurentnost financijskih sektora EU-a i da se pritom spriječi regulatorna utrka do dna i narušavanje financijske stabilnosti i zaštite potrošača; ističe da se unija tržišta kapitala na razini EU-a mora promatrati u kontekstu jačanja konkurentnosti europskih poduzeća i gospodarstva EU-a; ističe da je djelotvoran financijski sektor nužan uvjet za učinkovitu raspodjelu kapitala, a time i rast;

39.  naglašava važnost međunarodnog okvira s obzirom na njegov opseg, metode i implikacije za okvir EU-a; poziva države članice, Vijeće, Komisiju i europska nadzorna tijela da usklade stajalište EU-a, radi povećanja njegova utjecaja i promicanja zakonodavstva koje je donio demokratskim postupkom; ističe da je potrebno postići dosljednost novih propisa, i s europskom pravnom stečevinom i s međunarodnim smjernicama, te proporcionalnu provedbu, uključujući i opsegom, kako bi se izbjegla nepotrebna razilaženja i dupliciranje zakonodavstva; smatra da su to preduvjeti za uspješno ostvarenje glavnih ciljeva promicanja dugoročne globalne stabilnosti, očuvanja privlačnosti Europe za međunarodne ulagače i izbjegavanja nepotrebnih negativnih posljedica za konkurentnost financijskih sektora EU-a; podsjeća na načelo iskrene suradnje između Europske unije i država članica, iz članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji; smatra da europska nadzorna tijela trebaju biti uključena u rasprave o globalnim regulatornim načelima unutar međunarodnih tijela za postavljanje standarda; naglašava da bi se regulatorni dijalog s SAD-om trebao dodatno ojačati; ponavlja, u tom kontekstu, da se regulatorna pitanja o financijskim uslugama trebaju, ako je potrebno, uključiti u međunarodne pregovore;

40.  ističe da su odluke o jednakosti potrebne za rješavanje prepreka u pristupu tržištu i povezanih regulatornih okvira, imajući na umu da takve jednostrane odluke moraju koristiti europskim poduzećima i potrošačima te da jednakost s drugim jurisdikcijama može povećati dotok kapitala i privući daljnja ulaganja u Europu; ističe potrebu za razvojem u smjeru dosljednog i usklađenog sustava razumnog međusobnog priznavanja jednakih ili sličnih standarda;

41.  poziva Komisiju da predloži dosljedan, usklađen, transparentan i praktičan okvir za postupke i odluke o jednakosti trećih zemalja, vodeći računa o analizi temeljenoj na rezultatu i međunarodnim standardima ili sporazumima; poziva da se sve odluke o jednakosti donesu delegiranim aktima; smatra da bi europska nadzorna tijela trebala imati primjerenu ulogu u usklađivanju procjena trećih zemalja za odluke o jednakosti;

Bolja regulacija financijskih usluga u EU-u

42.  smatra da bolja financijska regulacija podrazumijeva snažan okvir i počinje s primjenom postojeće pravne stečevine u državama članicama; ističe da je veoma važna djelotvorna, učinkovita i dosljedna provedba zakonodavstva te poziva Komisiju da Parlament redovito izvješćuje o stanju u pogledu prenošenja propisa u nacionalna zakonodavstva i njihove provedbe te, ako je to primjenjivo, o postupcima zbog povrede propisa protiv država članica; potiče države članice da pravilno provode zakonodavstvo; smatra da se prekomjernom regulacijom ne olakšava funkcioniranje unutarnjeg tržišta i tržišno natjecanje; smatra da se funkcioniranje unutarnjeg tržišta ne olakšava ni privlačenjem poduzeća diskrecijskom primjenom nižih standarda; traži od Komisije da do kraja 2016. Parlamentu podnese detaljno izvješće o analizi svih mjera prekomjerne regulacije poduzetih u državama članicama u području financijskog zakonodavstva;

43.  poziva države članice da se obvežu poštovati zadane rokove za prenošenje direktiva u nacionalna zakonodavstva jer je to, osim što je zakonska obveza, ključno kako bi se izbjegla nepotrebna kašnjenja u punoj provedbi zakonodavstva, kao i njegova djelomična ili neujednačena primjena diljem Unije, što bi moglo rezultirati nejednakim uvjetima za sve za različite subjekte i drugim vrstama poremećaja;

44.  ističe da je, kada je riječ o nacrtima Komisije ili europskih nadzornih tijela i postupku izrade nacrta, potrebna veća kvaliteta i međusektorska koordinacija, što uključuje tempiranje, određivanje prioriteta i izbjegavanje preklapanja; naglašava da bi se time trebalo izbjeći bilo kakvo dupliciranje temeljnog akta u delegiranim aktima, ali i situacija u kojoj se političke odluke koje trebaju biti riješene u okviru temeljnog akta ostavljaju za delegirane akte;

45.  poziva Komisiju da omogući rano uključivanje svih bitnih dionika, uključujući i one na razini stručnih skupina; potiče Komisiju da zajamči uravnoteženo sudjelovanje u savjetovanjima koje odražava raznoliku strukturu dionika te olakšava i omogućuje bolje uvjete za sudjelovanje malih dionika koji predstavljaju poduzeća, potrošače i civilno društvo, uključujući i u pogledu načina na koji se organiziraju savjetovanja i postavljaju pitanja;

46.  pozdravlja ciljeve programa za bolju regulaciju; priznaje opću potrebu da se analizira prikladnost propisa, i sada i ubuduće; međutim, ta se prikladnost ne može odvojiti od funkcioniranja financijskog sektora u cjelini; ističe ulogu programa REFIT u postizanju učinkovite i djelotvorne regulacije financijskih usluga koja uzima u obzir načelo proporcionalnosti i u podupiranju prakse sagledavanja stanja; zahtijeva veću ulogu Parlamenta u donošenju odluka i procjena svojstvenih programu REFIT; podsjeća da naglasak treba biti na boljoj regulaciji, a ne na deregulaciji; naglašava da jamstvo transparentnosti, jednostavnosti, dostupnosti i pravednosti diljem unutarnjeg tržišta treba biti dio programa za bolju regulaciju za potrošače; također naglašava da EU ne smije stvoriti neželjeno opterećene u pogledu usklađivanja u želji da ostvari veći stupanj usklađenosti u okviru unije tržišta kapitala;

47.  smatra da europska nadzorna tijela i jedinstveni nadzorni mehanizam imaju ključnu ulogu u postizanju ciljeva bolje regulacije i nadzora; ističe ulogu koju europska nadzorna tijela i jedinstveni nadzorni mehanizam imaju za osiguravanje usklađenosti i dosljednosti među različitim zakonodavnim aktima, smanjenje nesigurnosti i regulatorne arbitraže te poticanje suradnje na obostranu korist sudionika na tržištu; ističe da se za europska nadzorna tijela i jedinstveni nadzorni mehanizam moraju osigurati odgovarajuća financijska sredstva i osoblje kako bi mogli obavljati zadaće koje su im zadali suzakonodavci;

48.  ističe da se u reviziji uredbi o europskim nadzornim tijelima moraju odražavati odredbe o odgovornosti i transparentnosti za poboljšani nadzor od strane Parlamenta, kao što je određeno uredbama o jedinstvenom nadzornom mehanizmu i jedinstvenom sanacijskom mehanizmu te da se revizijom mora ojačati neovisnost europskih nadzornih tijela od Komisije; smatra da je nužno istražiti mogućnosti olakšavanja većeg sudjelovanja europskih nadzornih tijela na savjetodavnoj razini tijekom faze prve razine poštujući pritom ovlasti suzakonodavaca;

49.  ističe da je potrebno poštovati međudjelovanje, dosljednost i usklađenost temeljnih akata s delegiranim i provedbenim aktima; ponovno ističe da suzakonodavci moraju donositi političke odluke u okviru temeljnih akata i da se one ne smiju ostavljati za delegirane akte koji se donose „radi dopune ili izmjene određenih elemenata zakonodavnog akta koji nisu ključni” (članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije); ustraje u tomu da se Komisija i europska nadzorna tijela pri izradi nacrta delegiranih i provedbenih akata i smjernica drže svojih ovlasti koje su određene u temeljnim aktima i da poštuju dogovor suzakonodavaca; žali što u prošlosti nadzorna tijela pri izradi provedbenih akata nisu uvijek poštovala ovlasti koje su definirali europski zakonodavci; izražava žaljenje zbog toga što koordinacija između Komisije (delegirani akti) i europskih nadzornih tijela (tehnički standardi) nije dovoljna i stoga može negativno utjecati na kvalitetu sukladnosti, posebno onda kada nisu usvojeni detaljni zahtjevi sve do malo prije isteka roka za provedbu iz temeljnog akta;

50.  poziva Komisiju da u potpunosti razdvoji i delegirane i provedbene akte te da izbjegava pristupe „u paketu” kako bi se omogućilo pravodobno donošenje tih akata;

51.  poziva Komisiju da se pobrine za to da sve izmjene u nacrtima regulatornih tehničkih standarda i provedbenim tehničkim standardima koje su predložila europska nadzorna tijela budu transparentni za suzakonodavce i dionike;

52.  naglašava da zbog rane pravne revizije koju provodi Komisija transparentnost postupka u odnosu na Parlament kao ni pravo Parlamenta na savjetovanje ne bi smjeli biti smanjeni; zahtijeva da tijekom izrade nacrta europska nadzorna tijela Parlamentu dostavljaju proaktivno, redovito, u cijelosti i bez odgode provizorne nacrte i privremene podatke o napretku rada te da se o njima savjetuju s Parlamentom;

53.  poziva Komisiju i europska nadzorna tijela da u potpunosti poštuju rokove za podnošenje koje su suzakonodavci odredili i da suzakonodavcima odmah dostave objašnjenje u slučaju da se očekuje prekoračenje roka;

54.  podsjeća europska nadzorna tijela da je za tehničke standarde, smjernice i preporuke obvezujuće načelo proporcionalnosti; poziva europska nadzorna tijela da zauzmu oprezan pristup u pogledu opsega i broja smjernica, osobito ako nisu za to izričito ovlaštena temeljnim aktom; napominje da je takav oprezan pristup nužan i kad je riječ o ograničenim resursima europskih nadzornih tijela i potrebi da se odrede prioriteti u pogledu njihovih zadaća, pri čemu proračunska ograničenja ne smiju biti razlogom praktičnih ograničenja djelotvornog nadzora, te traži da se za europska nadzorna tijela predvidi dovoljno sredstava kako bi ona izvršavanjem svojih ovlasti mogla provoditi pouzdan, neovisan i djelotvoran nadzor;

55.  poziva europska nadzorna tijela da koriste svoje pravo da zatraže informacije o tomu kako države članice primjenjuju temeljne akte te da redovitije provode stručne procjene o nacionalnim nadležnim tijelima kako bi se poboljšala konvergencija nadzorne prakse u državama članicama;

56.  poziva Komisiju i europska nadzorna tijela da na svojim mrežnim stranicama redovno objavljuju pročišćene verzije uredbi o financijskim uslugama, uključujući sažetak kojem mogu pristupiti i koji mogu razumjeti poslovni subjekti, potrošači, organizacije civilnog društva i ostali; smatra da je izrada zajedničkog registra s uputama na nacionalnu provedbu mogućnost koju vrijedi razmotriti;

Daljnji koraci

57.  poziva Komisiju i europska nadzorna tijela da redovno (najmanje jednom godišnje) provode provjere dosljednosti i usklađenosti, između ostalog i na međusektorskoj osnovi i za svaki nacrt zakonodavnog akta, kao i provjere provedbe donesenog zakonodavstva, uključujući regulatorne tehničke standarde i provedbene tehničke standarde, te da odvoje sredstva za te provjere;

58.  poziva Komisiju i europska nadzorna tijela da redovno (najmanje jednom godišnje) provode provjere proporcionalnosti i djelotvornosti, osobito kada je riječ o zahtjevima primjenjivim na po veličini male i srednje sudionike na tržištu te za svaki nacrt zakonodavnog akta, te da odvoje sredstva za te provjere; poziva Komisiju da objavi zelenu knjigu u kojoj će se ispitati novi pristupi promicanju proporcionalnosti financijske regulative;

59.  ističe da učinak pojedinačnih zakonodavnih mjera nije jednak njihovu kumulativnom učinku; poziva službe Komisije da u suradnji s europskim nadzornim tijelima, jedinstvenim nadzornim mehanizmom i Europskim odborom za sistemske rizike svakih pet godina provedu opsežnu kvantitativnu i kvalitativnu procjenu kumulativnog učinka regulacije financijskih usluga u EU-a na financijska tržišta i sudionike na razini EU-a i na razini država članica kako bi se utvrdili nedostatci i rupe u zakonu, ocijenila uspješnost, djelotvornost i učinkovitost propisa o financijskim uslugama i kako bi se zajamčilo da oni ne ugrožavaju pošteno tržišno natjecanje i razvoj gospodarstva, te da podnesu izviješće Parlamentu; naglašava važnost provođenja detaljnih procjena učinka i analiza troškova i koristi za svako buduće zakonodavstvo kako bi se dokazala dodana vrijednost zakonodavstva, posebice u pogledu gospodarskog rasta i otvaranja novih radnih mjesta; naglašava da procjene učinka te analize troškova i koristi trebaju uključivati temeljite ocjene učinka mjera prve razine koje čine znatan dio financijskog regulatornog okvira EU-a; podsjeća da bi kvantificiranje učinka zakonodavnih mjera moglo biti teško, osobito jer je teško izmjeriti njihovu korisnost, no da bi se metode kvantifikacije svakako trebale primjenjivati;

60.  poziva službe Komisije da prvu procjenu dovrše do kraja 2016. te da uzimajući u obzir i neovisna istraživanja podnesu izvješće o sveukupnom učinku i, u posebnim poglavljima, o sljedećim stavkama:

   utjecaju na različite financijske sektore, uključujući odgovarajuću diferenciranu raščlambu sudionika na tržištu prema veličini, složenosti i poslovnom modelu, te na nefinancijske subjekte,
   mogućim nedostatcima i rupama u zakonu, uzimajući u obzir mogući razvoj novih prijetnji i rizika kao i preklapanja i neželjene posljedice,
   stvarnim i očekivanim ekonomskim učincima, kao i o konkurentnosti europskog financijskog sektora u svijetu,
   mogućnostima ostvarenja koristi za realno gospodarstvo, uključujući za mala i srednja poduzeća, potrošače i zaposlenost,
   potrebi da se dodatno poboljšaju postojeći i da se prošire dodatni kanali financiranja, uključujući i utjecaj na pristup financijama za mala i srednja poduzeća i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije,
   utjecaju na ponudu i potražnju dugoročnog financiranja,
   utjecaju na raspodjelu i diversifikaciju imovine i rizika te na razvoj omjera osnovnog kapitala i ukupne imovine u financijskim institucijama,
   učinkovitosti i primjerenosti okvira za male ulagače, institucijske ulagače te potrošače i klijente, uključujući i okvir o transparentnosti,
   djelotvornosti uklanjanja prepreka za jedinstveno tržište, smanjenja regulatorne arbitraže i jačanja konkurentnosti,
   ukupnom utjecaju na financijsku stabilnost i moralni rizik, uključujući i procjenu mogućih troškova i rizika nedostatne regulative, vodeći pritom računa o djelotvornoj provedbi preporuka skupine G20, i razinu međupovezanosti financijskih poduzeća,
   učinku na financijsku stabilnost računovodstva poštene vrijednosti u usporedbi s opreznim računovodstvom za međunarodne standarde financijskog izvješćivanja (MSFI),
   učinkovitosti i primjerenosti okvira za makrobonitetni nadzor u EU-u,
   kapacitetu europskih nadzornih tijela da ispune zadaće koje su dobila unutar sadašnjeg zakonodavnog okvira i o koracima koji bi mogli biti potrebni za poboljšanje okvira, a posebno financiranje europskih nadzornih tijela u bliskoj budućnosti,
   međuovisnosti s međunarodnim standardima i utjecaju na globalnu konkurentnost europskih poduzeća, uzimajući pritom u obzir usporedbu između EU-a i drugih velikih jurisdikcija u pogledu postojeće regulative i mjere u kojoj se ona provodi;

61.  poziva Komisiju da svoje zaključke predstavi Parlamentu i Vijeću te da prema potrebi predloži mjere;

o
o   o

62.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0268.
(2)http://www.europarl.europa.eu/document/activities/cont/201402/20140210ATT79138/20140210ATT79138EN.pdf
(3)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0202.
(4)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0161.
(5)http://www.esrb.europa.eu/pub/pdf/other/esrbreportregulatorytreatmentsovereignexposures032015.en.pdf?29664e3495a886d806863aac942fcdae


Vanjski čimbenici koji otežavaju žensko poduzetništvo u Europi
PDF 368kWORD 123k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. siječnja 2016. o vanjskim čimbenicima koji otežavaju žensko poduzetništvo u Europi (2015/2111(INI))
P8_TA(2016)0007A8-0369/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 16., 21. i 23. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena usvojenu Rezolucijom 34/180 koju je 18. prosinca 1979. donijela Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga(1) i s tim povezanu presudu Suda Europske unije od 1. ožujka 2011. u predmetu Test-Achats (C-236/09)(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (3),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 3. listopada 2008. pod nazivom „Provedba ciljeva iz Barcelone o ustanovama za djecu predškolske dobi” (COM(2008)0638),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. rujna 2010. pod nazivom „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ(4),

–  uzimajući u obzir prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (Direktiva o ženama u upravnim odborima – COM(2012)0614),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 9. siječnja 2013. naslovljenu „Akcijski plan za razvoj poduzetništva 2020.: ponovno buđenje poduzetničkog duha u Europi” (COM(2012)0795),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 29. svibnja 2013. o napretku u ostvarivanju ciljeva iz Barcelone pod naslovom „Razvoj objekata za skrb o maloj djeci u Europi s ciljem održivog i uključivog rasta” (COM(2013)0322),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2011. o ženskom poduzetništvu u malim i srednjim poduzećima”(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o iskorjenjivanju rodnih stereotipa u EU-u(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o socijalnom poduzetništvu i socijalnim inovacijama u borbi protiv nezaposlenosti(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o znanstvenim i sveučilišnim karijerama žena i „staklenom stropu” na koji nailaze(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o promicanju poduzetništva mladih obrazovanjem i osposobljavanjem(9),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. listopada 2011. naslovljenu „Stvaranje povoljne klime za socijalna poduzeća, ključne dionike u socijalnoj ekonomiji i inovacijama” (COM(2011)0682),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0369/2015),

A.  budući da je poduzetništvo od ključne važnosti za zapošljavanje, gospodarski rast, inovacije, razvoj i opće smanjenje siromaštva;

B.  budući da se u članku 16. Povelje o temeljnim pravima Europske unije izričito upućuje na slobodu poduzetništva svih građana EU-a, čime se osnažuje i potiče poduzetništvo, uključujući žensko poduzetništvo;

C.  budući da je 2012. u 28 država članica EU-a udio žena među poduzetnicima bio samo 31 % (10,3 milijuna)(10) te da su od ukupnog broja samozaposlenih u EU-u samo 34,4 % žene;

D.  budući da su žene često samo službeno upisane kao vlasnice poduzeća isključivo radi toga da bi kreditne institucije te europska, nacionalna i regionalna tijela javne uprave odobrila financijske povlastice i povoljne uvjete za ta poduzeća; budući da u stvarnosti te žene imaju samo fiktivnu ulogu jer, iako snose poslovni rizik, donošenje odluka o poduzeću zapravo je prepušteno muškarcima;

E.  budući da udio žena u poduzetništvu zaostaje za udjelom muškaraca u svim državama članicama kao i da žensko poduzetništvo u sebi nosi neiskorišteni potencijal rasta i prosperiteta;

F.  budući da su prepreke koje otežavaju žensko poduzetništvo, kao na primjer veći udio žena nego muškaraca među nezaposlenima, ustrajan jaz između poduzetničke aktivnosti žena i muškaraca te nedovoljna zastupljenost žena na upravljačkim položajima, međusobno isprepletene i teško rješive te će njihovo uklanjanje iziskivati složene kriterije;

G.  budući da su kvantitativna istraživanja o ženskom poduzetništvu malobrojna, ali su nedavne studije pokazale da muškarci češće nego žene odabiru poduzetničke karijere(11);

H.  budući da je žensko poduzetništvo, kada ga se pažljivo razluči od lažnog samozapošljavanja, moćan izvor ekonomske neovisnosti koji ženama pruža priliku za daljnju integraciju na tržišta rada; budući da žene kroz žensko poduzetništvo dobivaju priliku ojačati svoju ulogu poslovnih vođa i potaknuti kulturne promjene unutar i izvan svojih poduzeća; budući da te žene mogu biti važni uzori djevojkama i mladim ženama koje će krenuti njihovim stopama;

I.  budući da žene imaju ogroman poduzetnički potencijal te da žensko poduzetništvo podrazumijeva gospodarski rast, otvaranje radnih mjesta i jačanje položaja žena;

J.  budući da je odluka o tome da postanu samozaposlene čin samoostvarenja, ali i odluka koja iziskuje visoku razinu posvećenosti; budući da visoka razina osobne odgovornosti dovodi do iznimno dugog radnog vremena te se samozaposlenost stoga ne bi trebala smatrati samo dodatnim izvorom prihoda; skreće pozornost na to da žene poduzetnice mogu uskladiti obiteljski i poslovni život samo ako to dopuštaju vanjske okolnosti, odnosno ako je dostupna odgovarajuća skrb za djecu te ako očevi imaju aktivnu ulogu u brizi za članove obitelji te kućanskim poslovima;

K.  budući da je dostupnost, kvaliteta i pristupačnost ustanova za skrb o djeci i ustanova za skrb o starijim osobama i osobama s invaliditetom i dalje jedan od ključnih faktora povećanja udjela žena na tržištu rada;

L.  budući da podjela obiteljskih obveza i obveza skrbi između žena i muškaraca utječe na žensko poduzetništvo kao i na prisutnost žena na tržištu rada te da je postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života nužno kada je riječ o ekonomskoj neovisnosti žena; budući da u četvrtini država članica ne postoji mogućnost očinskog dopusta;

M.  budući da administrativno opterećenje i dalje negativno utječe na poduzetnički duh kako žena tako i muškaraca te je stoga potrebna učinkovita regulativa i zakonodavstvo za jačanje ekonomskog položaja žena i uspostavu stabilnog gospodarstva uz održiv, pametan i uključiv rast;

N.  budući da su žene sklonije slabije ocijeniti razinu inovativnosti svojeg poduzeća u odnosu na muškarce i budući da se samo mali postotak patenata Europskog ureda za patente dodjeljuje ženama(12);

O.  budući da odluke koje žene donesu tijekom svojeg školovanja te horizontalna i vertikalna rodna segregacija prilikom zapošljavanja rezultiraju činjenicom da je broj žena koje bi mogle osnovati poduzeće u području znanosti i tehnologije ili pak pretvoriti inovaciju u unosan proizvod manji od broja muškaraca koji su u mogućnosti ostvariti isto; budući da su znanost i tehnologija, inovacije i izumi također koncepti koji su najvećim dijelom povezani s muškarcima, zbog čega su ta područja ženama manje privlačna te zbog čega su inovacije i izumi čiji su autori žene slabije priznati i manje cijenjeni;

P.  budući da se poduzetnice češće fokusiraju na sektore koji se smatraju manje unosnima, kao što su obrazovanje, zdravstvo i zajednički društveni rad, nego na sektore tehnologije i informatičke tehnologije koji imaju velik potencijal rasta i u kojima dominiraju muškarci, te da češće rade u okviru malih poduzeća s nižom stopom rasta i manjim prometom; budući da je to 2012. godine u 28 država članica EU-a rezultiralo prosječnom razlikom od 6 % u neto dohocima poduzetnica i poduzetnika(13);

Q.  budući da su nove zelene tehnologije i ekološko poduzetništvo sektor s ogromnim potencijalom za razvoj i poticanje ravnopravnosti u poduzetništvu, u smislu jednakog pristupa financiranju i jednakog broja žena i muškaraca u tom području;

R.  budući da samozaposlenost u poduzećima u kojima je žena jedini zaposlenik, a u takvoj se situaciji nalaze mnoge žene, obično ne ostvaruje znatnu dobit te tim ženama posebno prijeti siromaštvo tijekom radnog vijeka i u starosti;

S.  budući da su razne studije(14) pokazale da poduzetnice osnivaju poduzeća s manjim razinama kapitala, uzimaju manje zajmove te da se u slučaju kada im zatreba savjet ili financijska sredstva radije okreću članovima obitelji, a manje bankama koje nude dužničko ili vlasničko financiranje, tzv. poslovnim anđelima ili uporabi privatnog vlasničkog ili rizičnog kapitala;

T.  budući da je cilj europskog mikrofinancijskog instrumenta Progress promicanje jednakih mogućnosti za žene i muškarce, ali da je 2013. omjer muškaraca i žena kojima su dani mikrozajmovi bio 60:40(15);

U.  budući da su žene u usporedbi s muškarcima manje sklone zaduživanju ili širenju poslovanja, ponajprije zbog manjeg samopouzdanja kada je riječ o njihovu poduzeću;

V.  budući da bi uzrok tome što se poduzetnice susreću s više poteškoća u pristupu financiranju mogao djelomice biti povezan s problemom izgradnje zadovoljavajuće kreditne povijesti i stjecanjem upravljačkog iskustva;

W.  budući da stereotipi povezani sa sposobnostima žena i muškaraca u sektoru poduzetništva mogu utjecati na stav dionika o novim poduzećima; budući da bi velika vjerojatnost da će pri pokušaju pristupa financiranju žene biti diskriminirane mogla utjecati na njihovu odluku o osnivanju poduzeća ili o uzimanju manjeg zajma u tu svrhu;

X.  budući da uključivanje osoba iz različitih područja u investicijske procese može pomoći u sprečavanju grupnog i stereotipnog razmišljanja;

Y.  budući da se Direktivom  2004/113/EZ zabranjuje diskriminacija na temelju spola u pristupu robi i uslugama, a njezino područje primjene obuhvaća banke i financijske usluge kao i usluge povezane s osnivanjem poduzeća; budući da je u tom kontekstu teško dokazati neizravnu diskriminaciju te da države članice ne raspolažu podacima i podrobnim informacijama o slučajevima diskriminacije u pristupu financiranju;

Z.  budući da podaci pokazuju da su žene, unatoč tome što se smatra da u području ulaganja bolje upravljanju rizicima od muškaraca(16), obično sklonije izbjegavanju rizika i imaju veći nedostatak samopouzdanja; budući da to može dovesti do smanjene sposobnosti žena da pridobiju povjerenje vanjskih strana, a slijedom toga i utjecati na njihove mogućnosti financiranja;

AA.  budući da poduzetnice znatno doprinose stvaranju novih mogućnosti za razvoj kao i smanjenju socijalne isključenosti i jačanju socijalne kohezije; budući da se prepreke socijalnom poduzetništvu s kojima se žene susreću čine manje izraženima i da ravnopravno sudjelovanje u socijalnim sektorima jača položaj žena, zbog čega im je lakše upustiti se u poduzetništvo u drugim sektorima;

AB.  budući da žene poduzetnice u većini slučajeva rade u sektorima koji su sa stajališta ekonomske dobiti i konkurentnosti na tržištu sekundarni;

AC.  budući da se ne provodi dovoljno istraživanja na temu spola i pristupa financiranju kada je riječ o socijalnim poduzetnicima te da se općenito čini da socijalna poduzeća teže dolaze do financijskih sredstava;

AD.  budući da je poduzetničko obrazovanje, formalno i informalno, način za poticanje većeg broja žena i djevojaka da se uključe u to područje;

1.  potiče države članice da prepoznaju vrijednost ženskog poduzetništva za svoja gospodarstva te da utvrde prepreke koje treba svladati; poziva države članice i regije da predlože konkretne strategije za promicanje kulture ženskog poduzetništva imajući na umu napore koji se ulažu u potrebe, motive i uvjete u vezi s iskorjenjivanjem rodnih stereotipa kao i različite stilove upravljanja i vođenja te nove načine organizacije i vođenja poduzeća;

2.  poziva Komisiju da zajamči potpunu integraciju aspekta jednakosti spolova u sve buduće politike u području poduzetništva;

3.  poziva države članice da aktivno surađuju s privatnim sektorom kako bi u prvi plan stavile poduzeća koja nastoje promicati jednakost spolova i svoje najbolje prakse;

4.  poziva države članice da uvedu programe pomoći, potpore i savjetovanja za poduzetnice pri osnivanju pionirskih poduzeća koja ostvaruju vrijednost i bogatstvo na temelju društveno odgovornih načela;

5.  poziva države članice da na regionalnoj razini prikupljaju podatke raščlanjene po spolu, između ostalog i podatke o različitim područjima ženskog poduzetništva, kako bi uvažile doprinos poduzetnica u socijalnom području te da redovno izvješćuju o broju poduzetnica; predlaže da se ti podaci prikupljaju i konsolidiraju na europskoj razini uz sudjelovanje Europskog instituta za ravnopravnost spolova i Eurostata; preporučuje da kvalificirani stručnjak za rodna pitanja integrira aspekt spola u metodologiju svih istraživanja o poduzetništvu, socijalnoj ekonomiji i socijalnom poduzetništvu te da se posebna pozornost posveti iskustvima žena s više oblika marginaliziranih identiteta;

6.  poziva Komisiju da pitanje ženskog poduzetništva uvrsti u svoju strategiju u području jednakosti žena i muškaraca za razdoblje nakon 2015.;

7.  poziva na holistički pristup ženskom poduzetništvu s ciljem poticanja žena na izgradnju karijere u poduzetništvu i pružanja potpore u tome, olakšavanja pristupa financijskim sredstvima i poslovnim prilikama te stvaranja okruženja koje će ženama omogućiti da ostvare svoj potencijal i postanu uspješne poduzetnice na način da im se, među ostalim, omogući usklađivanje poslovnog i privatnog života, pristup ustanovama za skrb o djeci i osposobljavanje prilagođeno pojedincu;

8.  poziva institucije EU-a, države članice te regionalne i lokalne vlasti da pojačaju borbu protiv rodnih stereotipa i da uvedu mjere za suzbijanje stereotipskih stavova o karakteristikama i sposobnostima muškaraca i žena koji još uvijek postoje u sektorima u kojima prevladavaju muškarci kao što su znanost i tehnologija, inovacije i izumi; smatra da bi u tim sektorima donositelji odluka, ulagači, financijski sektor i tržište mogli smatrati žene manje pouzdanima ili manje profesionalnima, zbog čega potencijalni klijenti, dobavljači, partneri, banke i ulagači ponekad sa skepsom gledaju na žene poduzetnice te one zbog toga moraju biti puno ustrajnije u dokazivanju znanja, vještina i sposobnosti kako bi dobile financijska sredstva koja su im potrebna;

Ravnoteža između poslovnog i privatnog života

9.  poziva Komisiju i države članice da prepoznaju vrijednost poduzetništva za ravnotežu između poslovnog i privatnog života žena i muškaraca, da uklone prepreke koje otežavaju ili čak onemogućuju žensko poduzetništvo i da donesu dosljedan okvir mjera kojima će se poduprijeti sudjelovanje žena na tržištu rada; nakon odluke o povlačenju prijedloga o izmjeni Direktive o rodiljnom dopustu i kako bi se očuvao napredak u politikama jednakosti na razini EU-a, potiče konstruktivan dijalog među institucijama u cilju utvrđivanja najboljih načina kako da se podupru i provedu politike ravnoteže između poslovnog i privatnog života kao i ravnopravna raspodjela obiteljskih odgovornosti, također isticanjem uloge muškaraca u promicanju ravnopravnosti; naglašava da roditeljski i očinski dopust mogu pozitivno utjecati na sudjelovanje žena na tržištu rada te potiče države članice da razmotre mogućnost uvođenja očinskog dopusta ako to dosad nisu učinile; poziva Komisiju da do kraja 2016. predloži konkretne mjere, među ostalim i zakonodavne prijedloge, za povećanje udjela žena na tržištu rada uz pomoć mjera za poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

10.  poziva Komisiju i države članice da ne zaborave na važnost postizanja ciljeva iz Barcelone kako bi se svima omogućilo postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života, kao i na važnost provedbe odgovarajućih zakonodavnih i nezakonodavnih aktivnosti koje su predviđene u planu Komisije za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života objavljenom u kolovozu 2015., te na važnost korištenja primjerenih instrumenata i poticaja, uključujući europske fondove kao što su Europski socijalni fond, Europski fond za regionalni razvoj i Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj, kako bi se zajamčila cjenovno prihvatljiva kvalitetna skrb za djecu i druge uzdržavane osobe, uključujući starije uzdržavane osobe i članove obitelji s invaliditetom; ističe važnost razumnog i fleksibilnog radnog vremena kako bi se roditeljima i skrbnicima omogućilo da doprinesu zdravoj ravnoteži između poslovnog i privatnog života; podsjeća na važnost potpune zaštite socijalnih prava u specifičnim okolnostima u kojima se nalaze samozaposleni, bez koje inovativno i uključivo poduzetništvo nije moguće;

11.  ističe da je potrebno promijeniti tradicionalnu raspodjelu uloga muškaraca i žena u društvu, na radnom mjestu i u obitelji, potičući muškarce da više sudjeluju u kućanskim poslovima i skrbi o uzdržavanim članovima obitelji uvođenjem, primjerice, obveznog očinskog dopusta, neprenosivog roditeljskog dopusta i javnih politika koje omogućuju postizanje stvarne ravnoteže između obiteljskih i poslovnih obveza, posebice za žene i osobito u sektorima u kojima vlada velika konkurencija i mobilnost, u kojima se od zaposlenika očekuje da imaju dugo i fleksibilno radno vrijeme, kao i da prihvate cjeloživotno učenje kako bi bili u toku s najnovijim tehnološkim dostignućima i tržišnim prilikama;

Informacije i mreže

12.  ističe da je važno u obzir uzeti i razdoblje nakon start-up faze kako bi se onim ženama koje su odabrale poduzetnički put pomoglo da konsolidiraju i prošire svoje poslovanje te također naglašava važnost umrežavanja i razmjene najboljih praksi, mentorstva, ženskih uzora i međusobne potpore za te žene, među ostalim i u cilju prijelaza u inovativnije, održivije i profitabilnije sektore, ne ugrožavajući pritom uvjete potrebne za opću dobrobit;

13.  naglašava ogroman potencijal inovatorica i poduzetnica te važnu ulogu koju mogu imati u digitalnoj transformaciji gospodarstva; poziva Komisiju i države članice da ulažu u digitalni potencijal žena i djevojaka te da u potpunosti podupiru i potiču kulturu digitalnog poduzetništva žena te integraciju žena u informacijsko društvo i njihovo sudjelovanje u tom društvu;

14.  ističe veliku važnost javnih prostora koji pomažu u razvoju projekata (osiguravajući im vidljivost i služeći poduzećima kao inkubatori) te pružaju financijsku i fiskalnu pomoć, važne i ažurirane informacije te savjete u vezi s osnivanjem poduzeća, posebice za nove poduzetnice; ističe, isto tako, važnost sredstava za konsolidaciju poduzeća, veće zastupljenosti na društvenim forumima, politika usmjerenih na ravnotežu između privatnog i poslovnog života te osviještenosti vlasti o važnosti te skupine za društvo, bilo da je riječ o novim poduzetnicama ili onima koje već duže vrijeme posluju;

15.  pozdravlja osnivanje raznih europskih mreža za poduzetnice; poziva Komisiju da aktivnije izvještava o postignućima poduzetnica i da ih Europskom nagradom za promicanje poduzetništva i u okviru Europskog natječaja za socijalne inovacije izričito prepozna kao potencijalne uzore;

16.  smatra da bi europske mreže poduzetnica trebale osnovati europsku i nacionalnu mrežu kako bi se ženama olakšalo i pomoglo u traženju financiranja i usluga savjetovanja radi lakšeg pristupa;

17.  poziva Komisiju da u svojoj predstojećoj europskoj e-platformi za žensko poduzetništvo stavi naglasak na upotrebu forumâ, da uvrsti detaljan plan za pristup europskim mogućnostima financiranja kao i da zajamči privlačnost e-platforme za moguće ulagače i službe vlada država članica, nastojeći pritom u vidu jasnijih administrativnih postupaka smanjiti birokratsko opterećenje za poduzetnice, stvarajući tako e-platformu koja bi mogla postati referentnom u tom sektoru;

18.  poziva Komisiju da bez posljedica na proračun Komisije i u okviru postojeće strukture te u uskoj suradnji s državama članicama i poduzećima iz privatnog sektora uspostavi europski poslovni centar za žene, koji bi funkcionirao kao središnja točka za promicanje inicijativa Komisije za poduzetnice pružajući tehničku pomoć i pomoć pri upravljanju, osnivajući nove mreže i jačajući postojeće te nadzirući poslovne inicijative i programe koji se financiraju iz proračuna EU-a i integrirajući u njih aspekt jednakosti spolova;

19.  traži od Komisije i država članica da poduzetnicama olakšaju pristup najvažnijim tehničkim, znanstvenim i poslovnim mrežama, s obzirom na to da je taj pristup od ključne važnosti za razvoj poslovnih koncepata, upoznavanje s potencijalnim klijentima, dobavljačima i partnerima, razumijevanje tržišta i njegovih trendova, mogućnosti koje pruža i njegovih slabosti te za prikupljanje strateških informacija, ostvarivanje suradnje i dobivanje potpore;

Pristup financiranju

20.  poziva vlade, uprave i tijela država članica zadužena za jednakost spolova (ondje gdje postoje) da surađuju s financijskim sektorom kako bi se zajamčila jednakost muškaraca i žena u pogledu pristupa kapitalu za nezavisne poduzetnike i MSP-ove; poziva ih da istraže mogućnosti uvođenja načela jednakosti spolova u svoje izvještajne strukture o dodjeli zajmova, u prilagođavanje svojih profila rizika, investicijske politike i kadrovske strukture te u financijske proizvode i njihovo oglašavanje;

21.  traži od država članica da izrade planove s mjerama za potporu poduzetništva među ženama te da potiču poduzetništvo i konkurentnost među poduzećima, i to od poticanja poduzetničke kulture do usvajanja novih tehnologija ili financiranja istraživanja, razvoja i inovacija;

22.  poziva Komisiju da pomno prati kako se primjenjuje načelo rodne jednakosti pri dodjeli sredstava za poduzetništvo iz fondova EU-a; predlaže Komisiji da uvede rodne kvote u sve vrste ciljanih potpora koje se dodjeljuju nedovoljno zastupljenim i ugroženim skupinama kako bi se zajamčio napredak u postizanju jednakosti u poduzetništvu;

23.   poziva Komisiju i države članice da povećaju vidljivost financiranja poduzetničkih aktivnosti izrađujući karte potpore za mikrofinanciranje, među ostalim, u sklopu europskog mikrofinancijskog instrumenta Progress, kao i da razmotre mogućnosti suradnje s privatnim sektorom u cilju ulaganja u „ženske” sektore, npr. u obliku državnih jamstava za zajmove;

24.   naglašava važnost upotrebe svih mogućih izvora sredstava, a posebno strukturnih fondova tijekom sljedećeg programskog razdoblja 2014. – 2020.;

25.   apelira na države članice da promiču mjere i aktivnosti s ciljem pomoći i savjetovanja za žene koje odluče postati poduzetnice, poticanja žena na osnivanje poduzeća olakšavanjem i pojednostavljenjem pristupa financiranju i drugim oblicima potpore, te s ciljem uklanjanja birokratskih i drugih prepreka s kojima se susreću žene koje pokreću poduzeća;

26.   poziva Komisiju da istraži načine na koje se žene mogu zainteresirati za osnivanje poduzeća te da izradi prijedloge o tome; naglašava da bi žene s potencijalom potrebnim za poduzetništvo trebale biti upoznate s programima potpore i mogućnostima financiranja;

27.  poziva Komisiju i države članice da u uskoj suradnji s Europskim institutom za rodnu jednakost počnu prikupljati podatke o pristupu poduzetnika financiranju razvrstane po spolu i da dodatno istraže postoje li čvrsti dokazi o izravnoj ili neizravnoj diskriminaciji žena u tom kontekstu, te da, ako postoje, istraže kako odgovoriti na vanjske čimbenike koji utječu na ocjenu ulagača o održivosti start-up poduzeća kojima su na čelu žene;

28.  poziva Komisiju da se u sljedećoj reviziji i ažuriranju Akta o malom poduzetništvu i u godišnjim izvješćima o Aktu o malom poduzetništvu osvrne na konkretne izazove na koje poduzetnice nailaze; smatra da bi se ti izazovi trebali uzeti u obzir u svim programima u okviru Akta o malom poduzetništvu i da bi se trebao uvesti dodatni akcijski plan radi svladavanja prepreka s kojima se poduzetnice susreću;

29.  pozdravlja Komisijin pregled primjene Direktive 2004/113/EZ i njezina prijenosa u nacionalno zakonodavstvo u državama članicama, no izražava žaljenje zbog nedovoljnog naglaska na otkrivanju neizravne diskriminacije; traži od Komisije da dodatno preispita Direktivu i pritom razmotri mogućnost uvođenja učinkovitijih mjera za rješavanje tog oblika potencijalne diskriminacije;

30.  smatra da bi se trebao omogućiti jednostavniji pristup financiranju za poduzetnice u inovativnim i održivim sektorima u kojima su muškarci u većini, uz poseban naglasak na sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija, građevinarstva i prometa; s tim u vezi poziva na veću kontrolu kako bi se izbjegli slučajevi u kojima žene imaju samo fiktivnu ulogu na čelu poduzeća radi dobivanja financijskih sredstava po povoljnijim uvjetima;

Poduzetničko obrazovanje i osposobljavanje

31.  potiče države članice da promiču poduzetničku kulturu u području obrazovanja i osposobljavanja; ističe važnost obrazovanja na svim razinama, kako formalnoj tako i informalnoj, uključujući i cjeloživotno učenje, za jačanje poduzetništva i razvoj novih poduzeća, među ostalim u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija, a posebno u područjima u kojima se obrazuju većinom djevojke, kao što su zdravstvena skrb i druge usluge; poziva Komisiju i države članice da pruže poticaje kako bi se zajamčila uravnoteženija zastupljenost žena i muškaraca u sektoru poduzetništva i kako bi se ta zastupljenost potaknula osvještavanjem žena o prednostima poduzetničkog osposobljavanja;

32.  poziva škole i sveučilišta da potiču djevojke i žene da odabiru predmete koji vode prema karijerama u sektorima iz područja znanosti, financija i profitabilnim sektorima s visokom stopom rasta, kao što su nove tehnologije, uključujući zelenu tehnologiju, digitalna okruženja i informacijske tehnologije;

33.  poziva države članice da surađuju s javnim i privatnim sektorom, nevladinim organizacijama, sveučilištima i školama radi uspostave dodatnih pripravničkih programa te programa neformalnog i informalnog učenja, uključujući one u kojima studenti u ranoj dobi mogu početi voditi razvojne projekte utemeljene na stvarnim poslovnim konceptima i poduzetničke inkubatore s ciljem osnaživanja mladih poduzetnika koji istodobno uče, shvaćaju i primjenjuju kulturu radničkih prava;

34.  poziva EU da ulaže u programe kojima se ženama, kako radnicama tako i poduzetnicama, omogućuje stalno osposobljavanje, pri čemu se njihove vještine stalno nadograđuju te im se omogućuje kvalitetan profesionalni razvoj, uz poseban naglasak na sektoru trgovine;

35.  ističe važnost toga da se poduzetnicama olakša pristup poduzetništvu, među ostalim s pomoću subvencija i tečajeva o osnovnim pravnim aspektima povezanima s osnivanjem poduzeća i njegovim upravljanjem, poput propisa o osnutku poduzeća, intelektualnom vlasništvu i zaštiti podataka, poreznih propisa, e-trgovine, raspoloživog javnog financiranja itd., te važnost tečajeva o novim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, društvenim mrežama, internetskoj trgovini, umrežavanju itd.;

36.  sa zabrinutošću primjećuje da žene često podcjenjuju svoje sposobnosti, vjerojatno zbog društveno uvriježenih stereotipa, te da su spremnije od muškaraca priznati nedostatak poduzetničkih vještina, samopouzdanja, asertivnosti i spremnosti na preuzimanje rizika kod osnivanja poduzeća te smatra da je stoga potrebno uvesti programe motivacije i psihološke potpore kako bi se povećalo samopouzdanje poduzetnica;

Socijalno poduzetništvo

37.  poziva Komisiju i države članice da provedu istraživanje i na taj način pokušaju objasniti veću poduzetničku aktivnost žena u socijalnom poduzetništvu kao i njezin mogući multiplikacijski učinak na tradicionalno poduzetništvo;

38.  poziva Komisiju i države članice da podupru razvoj financijskih instrumenata kojima se poduzeća vrednuju s obzirom na njihov doprinos društvu te razvoj oznaka pouzdanosti za socijalno i ekološko poduzetništvo; preporučuje uključivanje jednakosti spolova i jačanja položaja žena kao mjere društvenog učinka, čime bi se pak potaknuo veći broj socijalnih poduzetnika da promotre svoje poduzeće iz rodne perspektive;

39.  naglašava da alternativni poslovni modeli kao što su zadruge i uzajamna društva imaju važnu ulogu u promicanju jednakosti spolova te napretku održivog i uključivog razvoja i rasta; poziva Komisiju i države članice da potiču i promiču takve alternativne modele;

o
o   o

40.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 373, 21.12.2004., str. 37.
(2) SL C 130, 30.4.2011., str. 4.
(3) SL L 204, 26.7.2006., str. 23.
(4) SL L 180, 15.7.2010., str. 1.
(5) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 56.
(6) Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0074.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0320.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0311.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0292.
(10) Izvješće Komisije (2014.) naslovljeno „Statistički podaci o ženama poduzetnicama u Europi”.
(11) Komisija (2012.), Flash Eurobarometer 354 pod naslovom „Poduzetništvo u EU-u i izvan njegovih granica”.
(12) Izvješće Komisije (2008.) naslovljeno „Ocjena politike: promicanje inovativnosti žena i ženskog poduzetništva”.
(13) Komisija (2014.), studija naslovljena „Statistički podaci o ženama poduzetnicama u Europi”.
(14) Europski Parlament (2015.), studija resornog odjela pod naslovom „Žensko poduzetništvo: ukidanje razlike među spolovima u pristupu financijskim i drugim uslugama te u socijalnom poduzetništvu”.
(15) Komisija (2015.), privremena ocjena Europskog mikrofinancijskog instrumenta Progress.
(16) KPMG (2015.), izvješće naslovljeno „Žene i alternativna ulaganja”.


Politike usmjerene na razvoj vještina u borbi protiv nezaposlenosti mladih
PDF 462kWORD 149k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. siječnja 2016. o politici usmjerenoj na razvoj vještina u borbi protiv nezaposlenosti mladih (2015/2088(INI))
P8_TA(2016)0008A8-0366/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2010. o promicanju pristupa mladih tržištu rada, jačanju položaja pripravnika, stažista i naučnika(1),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća o uspostavi programa Jamstvo za mlade,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2013. o Jamstvu za mlade(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2014. naslovljenu „Kako Europska unija može doprinijeti stvaranju pogodnog okruženja za poduzeća, poslovne djelatnosti i novoosnovana poduzeća kako bi se stvorila nova radna mjesta?”(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2014. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: provedba prioriteta za 2014.(4),

–  uzimajući u obzir Preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje(5),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća o kvalitativnom okviru za pripravništvo(6) i uzimajući u obzir pitanje za pisani odgovor E-010744/2015 od 2. srpnja 2015. o Preporuci Vijeća o kvalitativnom okviru za pripravništvo,

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća iz travnja 2015. o jačanju međusektorske suradnje u području politika s ciljem učinkovitog rješavanja socijalno-ekonomskih izazova s kojima se suočavaju mladi(7),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir „Popis pitanja u odnosu na početno izvješće Europske unije” Odbora Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom(8),

–  uzimajući u obzir informativnu obavijest Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop) iz lipnja 2013 naslovljenu „Put prema oporavku: tri scenarija za vještine i tržište rada za 2025. godinu”,

–  uzimajući u obzir informativnu obavijest Cedefopa iz ožujka 2014. naslovljenu „Neusklađenost vještina: skrivena pozadina”,

–  uzimajući u obzir studiju Cedefopa iz studenog 2014. naslovljenu „Izazov priznavanja: koliko je Europa blizu tome da priznaje sve oblike učenja?”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Šesto izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji: ulaganje u radna mjesta i rast” (COM(2014)0473),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.: obnovljena obveza za Europu bez zapreka” (COM(2010)0636),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije iz travnja 2015. naslovljeno „Usmjeravanje partnerstava Jamstva za mlade na terenu – sažeto izvješće ključnih postignuća i pouka iz pripremnog djelovanja Europskog parlamenta za Jamstvo za mlade”,

–  uzimajući u obzir izvješće koje je 2015. objavio Eurofound naslovljeno „Poduzetništvo mladih u Europi: vrijednosti, pristupi, politike”,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006, a posebno njezino Poglavlje IV. o Inicijativi za zapošljavanje mladih(9),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0366/2015),

A.  budući da je u Europskoj uniji trenutačno nezaposleno 4,5 milijuna mladih u dobi između 15 i 24 godine te je više od 7 milijuna mladih Europljana između 15 i 24 godine koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju;

B.  budući da je krajem 2014. stopa nezaposlenosti u Uniji iznosila 9,9 %, a stopa nezaposlenosti mladih bila je više nego dvostruko veća te je iznosila 21,4 %;

C.  budući da je kriza osobito teško pogodila mlade;

D.  budući da su manjak relevantnih vještina za dostupna radna mjesta i neusklađenost obrazovanja i osposobljavanja važni čimbenici koji vode do nezaposlenosti mladih; budući da se, unatoč tome što su obrazovaniji i posjeduju više vještina u usporedbi s prijašnjim generacijama, mladi i dalje susreću sa znatnim strukturnim preprekama pri pronalaženju kvalitetnog zaposlenja koje je u skladu sa standardima EU-a i nacionalnim standardima; budući da se kriza u vezi sa zapošljavanjem mladih ne može riješiti bez učinkovitog i održivog otvaranja kvalitetnih radnih mjesta u Europi;

E.  budući da kasniji ulazak na tržište rada i duga razdoblja nezaposlenosti negativno utječu na razvoj karijere, plaću, zdravlje i socijalnu mobilnost;

F.  budući da su mladi dragocjeni za europsko gospodarstvo i da bi se trebali posvetiti stjecanju vještina traženih na tržištu rada te tako predvidjeti potrebe sutrašnjice;

G.  budući da se mladi mogu podijeliti u tri glavne skupine – učenici/studenti, radnici i nezaposleni – te bi za svaku od tih skupina trebali biti usvojeni zasebni politički pristupi kako bi se zajamčilo da će se pripadnici tih skupina uključiti u tržište rada, što znači da mladi učenici/studenti moraju imati vještine koje su potrebne na tržištu rada, mladi radnici tijekom karijere moraju raditi na svojim vještinama i na osposobljavanju, dok je u slučaju mladih bez posla potrebno uzeti u obzir podatak traže li aktivno posao ili se ne školuju, nisu zaposleni niti na osposobljavanju;

H.  budući da je potrebno uložiti sve moguće napore kako bi se zajamčilo da obrazovni sustavi adekvatno pripremaju učenike na profesionalno ostvarenje te kako bi se zajamčila uska suradnja između predstavnika obrazovnog sektora, prema potrebi i socijalnih službi, te poslodavaca i učenika;

I.  budući da je planiranje osposobljavanja i obrazovanja znatno bolje ako su organizacije mladih i studenata uključene u postupak donošenja odluka te se na taj način bolje zadovoljavaju potrebe društva i tržišta rada te potrebe za vještinama;

J.  budući da ugrožene i diskriminirane osobe te osobe u ranjivom položaju često nemaju mogućnost razvijati svoje talente, sposobnosti i vještine ako se u politikama u području obrazovanja i zapošljavanja te socijalnim politikama ne uzme u obzir socijalna dimenzija; budući da je obrazovnom sektoru potrebno dodijeliti odgovarajuća financijska sredstva;

K.  budući da se provedbom učinkovitih politika u području obrazovanja, osposobljavanja i vještina uz potporu poslodavaca, agencija za zapošljavanje i drugih relevantnih dionika može doprinijeti smanjenju nezaposlenosti mladih;

L.  budući da je potrebno omogućiti odgovarajuće osposobljavanje za osobe koje pronalaze nove kadrove, upravitelje za ljudske potencijale, službe za zapošljavanje, poslodavce i cjelokupni obrazovni sektor;

M.  budući da je financijska kriza 2008. rezultirala dodatnim problemima kada je riječ o pristupu mladih tržištu rada jer na nezaposlenost mladih ekonomski ciklusi više utječu nego na cjelokupnu nezaposlenost zbog toga što mladi općenito imaju manje iskustva;

N.  budući da su mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća jedan od najvažnijih pokretača zapošljavanja u EU-u, na koja se odnosi znatno više od 80 % svih radnih mjesta te su predvodnici u mnogim zelenim sektorima, no mogu se suočiti sa znatnim poteškoćama pri predviđanju potrebnih vještina i iskorištavanju mogućnosti zapošljavanja;

O.  budući da se poduzetništvom mladih može doprinijeti smanjenju nezaposlenosti mladih te se uz pomoć obrazovanja i osposobljavanja može povećati zapošljivost mladih;

P.  budući da programi stažiranja i naukovanja imaju različitu razinu uspješnosti diljem Unije s obzirom na njihova obilježja;

Q.  budući da Jamstvo za mlade, pod uvjetom da se pravilno provodi, predstavlja sveobuhvatni pristup pomaganju mladima da uspješno prijeđu na tržište rada ili visokokvalitetno obrazovanje, kao što pokazuju postignuća pripremnog djelovanja Europskog parlamenta za Jamstvo za mlade;

R.  budući da je za postizanje učinkovitih rezultata Jamstva za mlade ključno procijeniti stvarne potrebe mladih u vezi sa zapošljavanjem i konkretne sektore u kojima će im se u budućnosti pružiti prilika za zapošljavanje, kao što su socijalno gospodarstvo i zeleno gospodarstvo, uz stalno i pažljivo praćenje ne samo povezanih projekata, već i agencija koje ih provode te sastavljanje redovnih izvješća o napretku u pogledu navedene mjere za borbu protiv nezaposlenosti mladih;

S.  budući da je Inicijativa za zapošljavanje mladih ključna za pružanje ciljane pomoći mladima koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju;

Suradnja, sudjelovanje, partnerstvo

1.  napominje da su razvoj individualnih vještina i širenje znanja i vještina jedan od ključnih elemenata integriranih politika zapošljavanja i socijalnih politika te da se uz njihovu pomoć može omogućiti dugoročan rast, promicati europska konkurentnost, boriti se protiv nezaposlenosti i izgraditi uključivije europsko društvo ako se u okviru politika u području razvoja vještina prepoznaju višeslojne potrebe i sposobnosti mladih koji su nezaposleni; podsjeća da se razvojem vještina neće ostvariti željeni rezultat ako se istovremeno ne riješi pitanje otvaranja radnih mjesta i primjerene socijalne zaštite;

2.  naglašava da je „novi poticaj za zapošljavanje, rast i ulaganja” ključni prioritet Komisije te da se ona u svom Programu rada za 2015. obvezala na poduzimanje praktičnih inicijativa za promicanje integracije i zapošljivosti na tržištu rada, a posebno na poduzimanje mjera za pružanje podrške državama članicama pri zapošljavanju mladih; ponovo podsjeća na to da je Parlament redovito predlagao različita rješenja naglašavajući da bi zapošljavanje, obrazovanje i osposobljavanje mladih trebali biti među najvažnijim političkim prioritetima EU-a;

3.  podsjeća na to da je izuzetno važno da mladi ljudi, relevantni dionici, organizacije i socijalni partneri sudjeluju u promicanju pripreme, provedbe, praćenja i ocjenjivanja relevantnih inicijativa čiji je cilj pružanje potpore zapošljavanju mladih na razini EU-a te na nacionalnoj i lokalnoj razini;

4.  ističe da je u Europi s jedne strane 24 milijuna nezaposlenih, uključujući 7,5 milijuna mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju, a s druge strane postoji dva milijuna nepopunjenih radnih mjesta u EU-u; napominje da postoji mnogo prekvalificiranih nezaposlenih mladih osoba čije vještine ne odgovaraju potražnji na tržištu rada; stoga ističe da je potrebno izgraditi snažna partnerstva između lokalnih vlasti, obrazovnih službi i službi za zapošljavanje –općih i specijaliziranih – te socijalnih partnera i poslovne zajednice kako bi se podržalo izradu, provedbu i praćenje kratkoročnih i srednjoročnih održivih, uključivih i kvalitetnih strategija i akcijskih planova za zapošljavanje; poziva na užu i strukturnu suradnju i interakciju između školovanja i strukovnog obrazovanja, javnih uprava, poduzeća, civilnog društva, osobito organizacija mladih i studenata, kako bi se vještine bolje uskladile s potrebama tržišta rada, među ostalim preko mogućnosti za drugu priliku, u cilju postizanja maksimalne kvalitete obrazovanja i osposobljavanja; naglašava da je ta bolja suradnja također ključna za učinkovitu provedbu Jamstva za mlade;

5.  pozdravlja alate za razvoj vještina i predviđanja o potrebnim vještinama koje je predložila Komisija; naglašava činjenicu da bi se u okviru razvoja vještina trebalo poticati razvoj vještina povezanih sa znanošću, tehnologijom, inženjerstvom i matematikom (vještine STEM), koje su vrlo korisne u gospodarstvu; naglašava, međutim, da su potrebne ambicioznije mjere i ulaganja; vjeruje da za predviđanje budućih potrebnih vještina svi dionici tržišta rada moraju biti u velikoj mjeri uključeni na svim razinama;

6.  poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da donesu i provedu, zajedno sa socijalnim partnerima i ustanovama za osposobljavanje, strategije za razvoj i predviđanje potrebnih vještina u cilju poboljšanja općih i sektorskih vještina te vještina karakterističnih za pojedinačna zanimanja; nadalje naglašava važnost partnerstva i povjerenja među obrazovnim ustanovama, poduzećima, socijalnim partnerima i vlastima;

7.  naglašava ulogu visokih učilišta u razvoju znanja i vještina koji su diplomiranim studentima potrebni kako bi bili uspješni na tržištu rada;

8.  ističe iznimno važnu ulogu nastavnika i voditelja osposobljavanja koji trebaju biti kompetentni i učenicima pružati podršku kako bi se smanjio broj onih koji rano odustaju od školovanja, posebno u slabije razvijenim područjima, i kako bi se poboljšala zapošljivost mladih; naglašava da bi nastavnici trebali imati veću potporu škola, ustanova za osposobljavanje, lokalnih zajednica i obrazovnih politika, primjerice u obliku učinkovitijeg i ažuriranijeg osposobljavanja radi stjecanja novih vještina kao što su poduzetničke vještine i vještine u području IKT-a, promicanja učenja od kolega i razmjene najboljih praksi, lakšeg pristupa mogućnostima osposobljavanja te poboljšanih sustava kontinuiranog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; s tim u vezi, ističe važnost ulaganja u cjeloživotno usavršavanje nastavnika; snažno se protivi smanjenju proračuna za obrazovanje, posebno u kombinaciji sa smanjenjem stipendija i bespovratnih sredstava te povećanjem školarina;

9.  potiče integraciju novih metoda podučavanja i osposobljavanja koje su nastavnici razvili kao odgovor na konkretne potrebe polaznika;

10.  ističe da bi obrazovne ustanove i ustanove za osposobljavanje te poduzeća trebali surađivati kako bi razvili kvalifikacije koje vjerno odražavaju stvarne vještine koje su oni koji posjeduju te kvalifikacije stekli tijekom života;

11.  ističe važnost uključivanja mladih, inovativnih poslodavaca u aktualne dijaloge između obrazovnih ustanova i poslodavaca kako bi se obrazovanje i stručno osposobljavanje bolje uskladilo sa zahtjevima tržišta rada; pozdravlja i ističe važnost programa mentorstva čiji je cilj pripremiti mlade za njihova buduća radna mjesta;

12.  ističe važnost administrativnih kapaciteta i učinkovitih agencija za zapošljavanje; poziva na jačanje načela partnerstva između javnih tijela i civilnog društva kao i na omogućavanje relevantnog osposobljavanja za lokalna i regionalna tijela te ostale relevantne dionike kako bi se zajamčila učinkovitija i strateška upotreba europskih fondova; nadalje poziva vlade da budu ambicioznije i da ulože napore u predviđanje potreba mladih, poduzeća i civilnog društva kao i ustanova za akademsko obrazovanje i strukovno osposobljavanje te da brže provode programe za zapošljavanje i prate postignuti napredak;

13.  ističe važnost uske međusektorske suradnje, osobito između službi za zapošljavanje i obrazovnih službi;

14.  podsjeća da naglasak u politikama treba biti na pomaganju osobama koje su nezaposlene, ne školuju se i ne osposobljavaju, uključujući osobe koje su izgubile motivaciju, kako bi mogle unaprijediti svoje obrazovanje ili se uključiti u tržište rada;

15.  napominje da europski fondovi, ako se koriste na učinkovitiji i strateški način, mogu biti izvrsno sredstvo za poticanje rasta i razvoja sveučilišta i poduzeća; poziva da se povećaju financijska sredstva za širenje informacija o europskim financijskim instrumentima i za širenje znanja i vještina na sveučilištima i u poduzećima koji su potrebni za traženje financijskih sredstava, izučavanje financiranja projekata i upravljanje tim projektima;

16.  ističe da je iznimno važno uvesti sustav za nadzor i praćenje uz pomoć kojeg će se utvrditi kako se fondovi EU-a koriste kako bi se zajamčila njihova pravilna upotreba;

17.  poziva na utemeljenje nagrade EU-a za najbolje projekte u području borbe protiv nezaposlenosti mladih, a nagrada bi mogla biti povezana s paneuropskim natječajem „Europska nagrada za mlade” i s „Europskom nagradom za zapošljavanje mladih u socijalnom gospodarstvu”; poziva Komisiju da promiče takve inicijative kako bi se podigla osviještenost o tom pitanju i kako bi se približila potrebama građana; međutim, ističe da je potrebno odgovorno se koristiti proračunskim sredstvima te stoga poziva na financiranje takvih inicijativa u okviru postojećeg proračuna;

18.  poziva na uspostavljanje europske strategije za vještine koja će biti usmjerena na budućnost i na rezultate te koja će usmjeravati nacionalne strategije za vještine i integrirati ih u nacionalne planove za zapošljavanje, pružajući istodobno sveobuhvatni okvir za sektorske akcijske planove koji su predloženi u paketu za zapošljavanje;

19.  poziva države članice da što prije primijene preporuke po državama članicama u području obrazovanja i tržišta rada u okviru Europskog semestra i druge preporuke Komisije;

Mala i srednja poduzeća i poduzetništvo

20.  ističe da poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća, akteri u socijalnom i solidarnom gospodarstvu te mikropoduzeća imaju ključnu ulogu u osposobljavanju za stjecanje radnih vještina i otvaranju radnih mjesta za mlade; ističe da je mladima potrebno omogućiti obrazovanje koje će ih na najširi mogući način pripremiti za poduzetništvo; potiče uključivanje razvoja strukovnih vještina u sigurnom okruženju potrebnih za osnivanje poduzeća i upravljanje njima u nastavne planove, kao i usvajanje transverzalnih kompetencija, vještina i znanja u području poduzetništva, koji se učinkovito stječu praktičnim iskustvom u stvarnim uvjetima; predlaže da se o poduzetništvu podučava u okviru različitih predmeta ili u okviru zasebnog predmeta te ističe da je potrebno zajamčiti pristup visokokvalitetnom pripravništvu i stručnom osposobljavanju u sveučilišnoj fazi obrazovanja i nakon nje; naglašava da je usvajanje demokratskih vještina i vještina timskog rada, svladavanje umijeća preuzimanja odgovornosti i analiziranja situacije dio cjeloživotnog učenja kojim se podupire aktivno građanstvo; skreće pozornost na mogućnosti i prednosti koje se otvaraju uključivanjem većeg broja ljudi (npr. uspješnih mladih poduzetnika, nevladinih organizacija čiji je cilj promicanje poduzetništva) u podučavanje o poduzetništvu;

21.  podsjeća da su poticanje poduzetništva, razumijevanje ekonomije i poticanje osjećaja za odgovornost i za preuzimanje inicijative važni čimbenici u promicanju aktivnog pristupa vlastitoj karijeri; smatra da je odgovornost javnih tijela, obrazovnog sektora, poduzeća i civilnog društva da promiču poduzetništvo; ponovno ističe da je potrebno razviti mobilnost unutar poduzeća; ponovno ističe ulogu financijskih institucija kada je riječ o novoosnovanim poduzećima i pristupu financiranju te poziva na ulaganja, razvoj vještina i prognoziranje u sektorima u usponu i potencijalnim sektorima, uključujući čiste tehnologije i zelena radna mjesta s obzirom na njihov veliki potencijal u otvaranju novih radnih mjesta;

22.  naglašava da se poduzetničke vještine mogu steći i preko programa za razvoj vještina organiziranih izvan općeg obrazovnog sustava te da ti programi mogu uključivati obuku i mentorstvo koje pružaju iskusni instruktori, poduzetnici i poslovni stručnjaci koji s potencijalnim poduzetnicima dijele svoje poslovno znanje, daju im savjete i povratne informacije te im omogućuju uspostavu dragocjene mreže kontakata koja obuhvaća postojeća poduzeća i poduzetnike, a koju bi inače tek nakon dugo vremena uspjeli uspostaviti;

23.  ističe da je potrebno smanjiti postojeće administrativne i financijske zahtjeve kada je riječ o osnivanju i vođenju poduzeća uz pomoć pojednostavljenja postupaka, lakšeg pristupa kreditima, rizičnom kapitalu i mikrofinanciranju za novoosnovana poduzeća, zajamčenog pristupa brzoj internetskoj vezi, multidisciplinarnog prilagođenog savjetovanja, uvođenja poticajnih mjera za poduzetnike koji zapošljavaju mlade kada je to moguće; ističe važnost mikrofinanciranja, Programa EU-a za zapošljavanje i socijalne inovacije te Plana ulaganja za Europu za postizanje tih ciljeva; ističe da je potrebno omogućiti rješavanje svih relevantnih administrativnih procedura u vezi s osnivanjem i vođenjem poduzeća na jednom mjestu; podsjeća da se u okviru svih administrativnih zahtjeva treba voditi računa o poštovanju prava radnika;

24.  potiče države članice da sudjeluju u programu Erasmus za mlade poduzetnike te da ga promiču među mladima koji žele započeti poslovne projekte kako bi im se omogućilo stjecanje iskustva u inozemstvu i novih vještina koje će im pomoći u uspješnoj realizaciji poslovnih projekata;

25.  podsjeća da se kreativne industrije ubrajaju u najpoduzetnije i najbrže rastuće sektore te da se kreativnim obrazovanjem razvijaju prenosive vještine poput kreativnog razmišljanja, rješavanja problema, timskog rada i snalažljivosti; uviđa da su umjetnički i medijski sektor posebno privlačni mladima;

26.  podsjeća na široku lepezu poslova povezanih s tradicionalnim vještinama, koji se često ne mogu premjestiti na drugo područje, a koji doprinose lokalnom gospodarstvu te imaju kulturnu važnost; stoga potiče države članice da se pobrinu za to da se obrti i zanimanja koji sadrže tradicionalne i kulturne elemente očuvaju i učinkovito prenesu na mlađe generacije provedbom specijaliziranih programa;

27.  poziva na stvaranje pogodnih uvjeta za socijalno gospodarstvo kako bi se kombiniralo otvaranje radnih mjesta za mlade i razvoj društvenog kapitala; poziva na bolje uključivanje poduzeća socijalnog i solidarnog gospodarstva u nacionalne i europske akcijske planove za zapošljavanje, razvoj vještina i socijalnu integraciju kako bi se potaknuo i iskoristio njihov potencijal za otvaranje radnih mjesta te njihov doprinos ostvarenju glavnih ciljeva strategije EU 2020.;

28.  podsjeća da poslodavci i poduzetnici imaju važnu ulogu u osposobljavanju na radnom mjestu i pružanju mogućnosti za naukovanje te da bi se to trebalo dodatno poticati i razvijati;

29.  ističe da je u pogledu politika kojima se promiče poduzetništvo mladih potrebno srednjoročno i dugoročno planiranje; ističe da se u okviru politika kojima se promiče poduzetništvo treba voditi računa o različitim potrebama svih država članica;

30.  poziva na učinkovitu potporu društveno odgovornim, zelenim i održivim poduzetničkim projektima, kao i na promicanje održivih alternativnih modela poput zadruga, koji se temelje na demokratskom postupku odlučivanja i nastoje pozitivno utjecati na lokalnu zajednicu;

Vještine za zapošljivost

31.  ističe da je potrebno hitno poboljšati kvalifikacije i motivaciju savjetnika koji rade u državnim agencijama za zapošljavanje tako da mogu proaktivno odgovoriti na potrebe mladih koji traže posao, pomoći im u stjecanju dodatnih kvalifikacija i prepoznati vještine koje su im potrebne na tržištu rada;

32.  podsjeća na to da je u svim fazama obrazovanja i osposobljavanja potrebno kvalitetno i prilagođeno obrazovno usmjeravanje i podrška uz pomoć kojih se može smanjiti rizik ranog odustajanja od školovanja te također pomoći prevladati poteškoće u pristupu tržištu rada; ističe da to profesionalno usmjeravanje treba biti ugrađeno u nastavni plan i da se mora pružati u suradnji s gospodarskim akterima i agencijama za zapošljavanje; ističe ključnu ulogu učenja stranih jezika i digitalne pismenosti;

33.  upozorava na manjak visokokvalitetnog profesionalnog savjetovanja u državama članicama; naglašava da je potrebno poboljšati kvalitetu profesionalnog savjetovanja u školama i savjetnicima omogućiti kontinuirano profesionalno osposobljavanje tako da mogu steći odgovarajuće kvalifikacije koje će im omogućiti da studentima i učenicima pomognu u odabiru prave karijere;

34.  poziva države članice da prouče najbolje prakse u školskim sustavima profesionalnog savjetovanja u kojima se učenike prati od nižih razina školovanja do prvih koraka na tržištu rada;

35.  ističe da je važno redovno pratiti buduće potrebe za vještinama i stoga potiče države članice i sve relevantne dionike da razmjenjuju dobre prakse u tom području te da dodatno razviju instrumente za praćenje i predviđanje;

36.  pozdravlja preuređenje postojeće internetske stranice Panorame vještina EU-a, koja sada služi kao sveobuhvatna, korisnicima prilagođena, središnja pristupna točka za informacije i obavijesti o potrebama za vještinama u zanimanjima i sektorima u EU-u te koja pomaže kreatorima politika, stručnjacima, agencijama za zapošljavanje, savjetnicima za profesionalnu orijentaciju i pojedincima da donose bolje odluke na temelju svih dostupnih informacija;

37.  poziva države članice da razmjenjuju dobre prakse u području strukovnog obrazovanja i razvoja osposobljavanja preko vještina, pri čemu će mladima omogućiti bolji pristup tržištu rada, te da revidiraju programe osposobljavanja u skladu s previđenim potrebama tržišta ako za tim postoji potreba; ističe važnost praktičnih, poduzetničkih i programerskih vještina te e-vještina koje su neophodne kada je riječ o profesionalnom razvoju u 21. stoljeću; ističe važnost provedbe Akcijskog plana za poduzetništvo 2020. i strategije EU-a o e-vještinama; podsjeća da bi cjeloživotno savjetovanje o razvoju profesionalne karijere trebalo biti dostupno tijekom cijelog radnog vijeka kako bi osobe mogle održavati i razvijati svoje vještine i znanja;

38.  potiče države članice da promiču i podupiru mogućnosti za profesionalnu mobilnost mladih naučnika kako bi im se omogućilo da upoznaju druge sustave osposobljavanja i druge vrste poduzeća te tako razvijaju svoje vještine, ali i kako bi im se omogućilo da se služe stranim jezikom, što će im pomoći da nađu stabilan položaj na tržištu rada;

39.  ističe važnost razvijanja „mekih vještina” (soft skills) koje pomažu pri uspješnijem pregovaranju na tržištu rada i razvoju profesionalne karijere te koje su ključan dodatak stručnom znanju i iskustvu;

40.  ističe da je hitno potrebno promicati neformalno i informalno učenje, koje uključuje volontiranje, i koje je mladima neprocjenjivo u stjecanju vještina koje su im potrebne u profesionalnom životu;

41.  podsjeća da je neformalno i informalno učenje ključno za razvijanje mekih vještina kao što su komunikacijske vještine ili vještine potrebne za donošenje odluka; stoga poziva na ulaganja u uključive mogućnosti koje omogućuju neformalno i informalno učenje i na prepoznavanje utjecaja i vrijednosti stečenog iskustva, vještina i kompetencija;

42.  potiče uspostavu sustava za osposobljavanje i učenje kojim će se usvojiti inovativni, ali pristupačni pristupi te u kojem će naglasak biti na razvijanju osnovnih vještina, kao i intelektualnih i tehničkih kompetencija;

43.  ističe važnost daljnjeg razvoja alata EURES, osobito u pograničnim područjima, kako bi se mlade potaknulo da proučavaju ponude radnih mjesta, pripravništva ili naukovanja u inozemstvu i kako bi im se pružila potpora u pogledu njihovih projekata za mobilnost tako da im se omogući pomoć i savjetovanje u vezi s projektima;

44.  ističe da politika u vezi s obrazovanjem i razvojem vještina ne bi trebala biti usmjerena samo na zadovoljavanje potreba tržišta rada, nego bi također trebala omogućiti pojedincima da steknu potrebne transverzalne vještine kako bi se razvili u aktivne i odgovorne građane; poziva Komisiju i države članice da poštuju činjenicu da se obrazovanje i osposobljavanje ubrajaju u temeljna prava te da sama po sebi imaju veliku vrijednost;

45.  naglašava važnost holističkog obrazovanja, na primjer u obliku građanskog odgoja i obrazovanja, koje bi trebalo biti sastavni dio svih aspekata obrazovanja i koje mladima može pomoći u prijelazu na tržište rada;

46.  naglašava da je važno ojačati sposobnost učenika za učenje i da im je potrebno ponuditi učinkovite strategije učenja; ističe da će se primjenom načela „naučiti kako se uči” olakšati stjecanje znanja, vještina, stavova i sposobnosti koji pojedincima omogućavaju da utvrde, isplaniraju i postignu vlastite ciljeve u učenju te da postanu sposobni za autonomno učenje i da se mogu nositi s intenzivnim promjenama na tržištu rada;

47.  ističe da bavljenje sportom sudionicima pruža mogućnost za razvoj širokog spektra transverzalnih vještina koje povećavaju njihovu zapošljivost te im pomažu da uspiju kao vođe i da ostvare svoje ciljeve; dodatno naglašava povezanost sporta, zapošljivosti, obrazovanja i osposobljavanja;

48.  izražava zabrinutost zbog lošijih rezultata zabilježenih u nekim državama članicama Europske unije u sklopu posljednjeg istraživanja PISA-e (Međunarodna procjena znanja i vještina učenika); poziva države članice da obrazovanje postave za glavni prioritet kako bi se postigli ciljevi strategije Europa 2020.;

49.  ističe da su osposobljavanje na radnom mjestu te visokokvalitetno i formativno naukovanje, poduprto partnerstvom između škola, ustanova za osposobljavanje i poduzeća, načini za poboljšanje pristupa mladih tržištu rada te da bi bolja uporaba tih mogućnosti uz pomoć bolje profesionalne orijentacije mogla povećati broj potencijalnih kandidata za slobodna radna mjesta i također poboljšati njihovu pripremljenost za rad; konstatira da su takve mjere polučile uspjeh u nekim državama članicama; smatra da bi se razmjenom najboljih praksi u tom području pridonijelo smanjenju nezaposlenosti mladih; ističe da je pripravnicima u nepovoljnom položaju potrebna posebna potpora, npr. u obliku dodatnog podučavanja i dodatnih tečajeva, te da je poduzećima potrebno pružiti pomoć u rješavanju administrativnih i organizacijskih zadaća;

50.  ističe vrijednost visokokvalitetnog naukovanja u svim sektorima zapošljavanja i poziva Komisiju i države članice da potiču žene da se odlučuju za tradicionalno muška naukovanja i zanimanja;

51.  ističe da bi se uspješan prijelaz s obrazovanja na radno mjesto trebao promicati povezivanjem teorijskog obrazovanja s praktičnim osposobljavanjem, integriranjem vještina koje pridonose zapošljivosti u osnovne akademske nastavne planove, omogućivanjem visokokvalitetnog stažiranja kao što je utvrđeno u Europskoj povelji o kvaliteti stažiranja i strukovnog naukovanja te priznavanjem kvalifikacija koje su stečene tijekom formalnog i neformalnog obrazovanja ili volontiranja; ističe da bi visokokvalitetno stažiranje/pripravništvo uvijek trebalo imati jasne ishode učenja i da se pripravnike ne bi smjelo iskorištavati;

52.  podsjeća da bi visokokvalitetno pripravništvo i naukovanje u kojima se odražavaju stvarne potrebe trebalo voditi k zapošljavanju i da bi pripravništvo trebalo pripremiti pripravnike za rad, te osuđuje sve oblike zlouporabe uključujući lažna pripravništva kojima se ugrožava stjecanje prava socijalnog osiguranja za radnike; naglašava da se pripravništvom trebaju ojačati vještine i zapošljivost; poziva države članice da poduzmu odvraćajuće mjere kako bi se spriječila zlouporaba statusa pripravništva i da intenziviraju informativne kampanje o pravima pripravnika;

53.  pozdravlja kvalitativni okvir za pripravništvo i Europski savez za naukovanje; ističe da je važno da Komisija pozorno prati njihovu provedbu u državama članicama; potiče Savez za naukovanje da pozivanjem na uklanjanje prepreka kao što su školarine za naukovanje promiče pristup mladima naukovanju;

54.  podsjeća, uz poštovanje nadležnosti država članica u tom području, na iznimnu važnost dvojnog modela obrazovanja te stjecanja praktičnih, društvenih i komunikacijskih vještina; naglašava da društvene i komunikacijske vještine mogu mladima pomoći da ojačaju samopouzdanje te im omogućiti lakši ulazak na tržište rada; ističe da dvojni model mora biti prilagođen društvenom, gospodarskom i kulturnom kontekstu svake države te da ga se ne treba smatrati jedinim ispravnim sustavom strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; stoga poziva na priznavanje i jačanje dvojnog učenja na svim razinama;

55.  poziva na bolju suradnju obrazovnih institucija, na strukovnoj i višoj razini, i poduzetnika pri oblikovanju nastavnih planova prilagođenih potrebama tržišta rada;

56.  ističe prednosti fleksibilnog pristupa obrazovanju usredotočenog na učenike u sklopu kojeg je moguće mijenjati ili prilagođavati smjer obrazovanja u skladu s potrebama učenika pri čemu oni nisu ograničeni svojim prvotnim izborom;

57.  upozorava države članice da izbjegavaju raznovrsnost u oblicima ugovora koji se nude mladima; poziva na bolje promišljanje o tom pitanju kako bi se povećala učinkovitost;

58.  poziva države članice da povećaju privlačnost programa i studija u području STEM-a kako bi se riješio postojeći manjak radne snage u tom području; no naglašava da su humanističke znanosti i opće humanističko znanje nužni za učinkovito iskorištavanje mogućnosti koje predstavljaju discipline STEM-a te bi stoga trebali uživati učinkovitu podršku unutar njihovih institucija te imati jasnu ulogu u razvoju nastavnog plana; poziva države članice da potiču međusektorski pristup između različitih područja unutar obrazovnih ustanova, kao što su zajednički programi koji uključuju umjetnost, znanost, IKT, inženjerstvo, poduzetništvo i druga relevantna područja;

59.  potiče države članice da hitno uključe nove tehnologije u proces učenja te da pospješe i poboljšaju osposobljavanje u području digitalnih tehnologija i IKT-a na svim razinama i u svim vrstama obrazovanja i osposobljavanja, među ostalim i za nastavno osoblje, kako bi stečene kvalifikacije i nastavni planovi bili digitalno usklađeniji te kako bi se motiviralo mlade da studiraju IKT i da se opredijele za karijere u tom području; naglašava da je potrebno izgraditi bolju tehnološku osnovu u školama i na sveučilištima, kao i osigurati potrebnu infrastrukturu; nadalje, u tom smislu ističe važnost otvorenih obrazovnih sadržaja kojima se svima jamči pristup obrazovanju te se povećava zapošljivost tako što se podupire proces cjeloživotnog učenja; podsjeća na potrebu za poticanjem djevojaka i mladih žena da se opredijele za studij IKT-a;

60.  ističe da je potrebno razviti mjere kako bi se djevojke potaknulo da odabiru predmete u području STEM-a i kako bi se uspostavilo kvalitetno profesionalno savjetovanje kojim će im se pomoći da nastave karijeru u tom području s obzirom na to da su žene i dalje u velikoj mjeri nedovoljno zastupljene u zanimanjima u području STEM-a i čine samo 24 % stručnjaka u znanosti i inženjerstvu te s obzirom na to da se zanimanja u području STEM-a ubrajaju u 20 najdeficitarnijih zanimanja u državama članicama;

61.  naglašava da je mobilnost radne snage unutar EU-a i dalje niska unatoč visokim stopama nezaposlenosti mladih u nekim državama članicama i nepopunjenim radnim mjestima u drugima; stoga podsjeća na važnost mobilnosti radnika za postizanje konkurentnog tržišta rada te ističe da je potrebno smanjiti jezične i kulturne prepreke koje mogu kočiti mobilnost uz pomoć jezičnih tečajeva prilagođenih pojedinačnim sektorima i tečajeva međukulturne komunikacije za nezaposlene;

62.  naglašava važnost rješavanja problema nedostatka vještina i neravnoteže između dostupnih i potrebnih vještina promicanjem i omogućavanjem mobilnosti učenika, kao i prekograničnog priznavanja kvalifikacija, uz pomoć boljeg iskorištavanja svih instrumenata i programa EU-a, kao što su Erasmus+, Europski kvalifikacijski okvir, Europska putovnica vještina, Jamstvo za mlade, životopis u formatu Europass, potvrda o posjedovanju poduzetničkih vještina, Europski portal za radnu mobilnost (EURES), Savez znanja i Europski savez za naukovanje, Europski sustav prikupljanja i prenošenja bodova (ECTS), Europski okvir za osiguravanje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET) i Europski sustav za prijenos bodova u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (ECVET); naglašava važnost europske klasifikacije vještina, kvalifikacija i zanimanja (ESCO), kojom se utvrđuju i kategoriziraju vještine, kompetencije i kvalifikacije koje su relevantne za tržište rada, obrazovanje i osposobljavanje u EU-u, na 25 europskih jezika; u tom kontekstu ističe važnost odgovarajuće prenosivosti socijalnih prava unutar Unije i s tim u vezi ponovno ističe važnost programa Erasmus+, Europskog socijalnog fonda i EURES-a; poziva države članice da promiču tečajeve osposobljavanja u određenim sektorima u kojima postoji posebno velik jaz između ponude i potražnje;

63.  potiče optimalno korištenje postojećim sredstvima EU-a kao što je program Erasmus+ u cilju poticanja razvoja transverzalnih vještina i kompetencija među mladima kako bi se učinkovitije uhvatilo u koštac s problemom nezaposlenosti mladih u EU-u;

64.  ističe Erasmus+ kao ključno sredstvo za jamčenje kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja diljem EU-a te potiče međunarodne razmjene u svrhe stručnog osposobljavanja;

65.  podsjeća na to da djelotvorna provedba Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih može pridonijeti i povećanju prilika na tržištu rada za mlade prevladavanjem obrazovnih nedostataka i omogućavanjem stjecanja vještina koje odgovaraju potrebama održivog tržišta rada i gospodarstva te može ponuditi vrijedno radno iskustvo i olakšati osnivanje uspješnih poduzeća; s tim u vezi ističe da je ključno procijeniti stvarne potrebe mladih u vezi sa zapošljavanjem i konkretne sektore u kojima će im se u budućnosti pružiti prilika za zapošljavanje, kao što su socijalno gospodarstvo i zeleno gospodarstvo, uz stalno i pažljivo praćenje ne samo povezanih projekata već i agencija koje ih provode i sastavljanje redovnih izvješća o napretku navedenih mjera za borbu protiv nezaposlenosti mladih;

66.  ističe da je potrebno pojednostaviti administrativne mjere za provedbu Jamstva za mlade i hitno ukloniti sve birokratske prepreke koje bi mogle ograničiti njegovu učinkovitost;

67.  pozdravlja nedavno povećanje pretfinanciranja za Inicijativu za zapošljavanje mladih odlukom suzakonodavaca EU-a kojom se želi olakšati provedba te važne inicijative za regije i države koje imaju financijske poteškoće; poziva države članice te lokalne i regionalne vlasti da se koriste dostupnim financijskim sredstvima kako bi provele nužna poboljšanja i postigle održiva, a ne ad-hoc rješenja; poziva države članice da brzo i učinkovito provedu operativne programe Inicijative za zapošljavanje mladih;

Jednake mogućnosti

68.  ističe da bi razvoj vještina, ako se provede kao integrirani koncept, mogao postati mehanizam kojim se pružaju i promiču jednake mogućnosti za osobe iz ugroženih skupina, uključujući manjine koje se nalaze u nepovoljnom položaju, te posebno za djecu i mlade iz siromašnih obitelji, dugotrajno nezaposlene, imigrante u nepovoljnom položaju i osobe s invaliditetom; ističe da su prevencija te cjeloživotna podrška i savjetovanje za ugrožene skupine, s kojima treba početi u što ranijoj fazi, iznimno važni za formiranje produktivne i visokokvalificirane radne snage za tržište rada; nadalje ističe da je poslodavcima, osobama koje pronalaze nove kadrove i upraviteljima za ljudske potencijale potrebno pružiti podršku i omogućiti razvoj vještina preko programa osposobljavanja kako bi se podržalo uključivanje ugroženih skupina u tržište rada; ističe da je poslodavcima, upraviteljima za ljudske potencijale i učiteljima nužno omogućiti odgovarajuće osposobljavanje kako bi se omogućilo uključivanje najugroženijih skupina i kako bi im se na najbolji mogući način pružila podrška te omogućila što učinkovitija integracija; ponovno ističe važnost univerzalnog pristupa obrazovanju za sve;

69.  ističe da je razvijanje vještina umrežavanja vrlo važno za sve mlade, a posebno za one koji imaju ograničeno radno iskustvo i za one koji potječu iz nedovoljno zastupljenih ili ugroženih skupina; naglašava da bi podučavanje umrežavanja moglo predstavljati strategiju za olakšavanje zapošljavanja te razvoja i istraživanja profesionalne karijere;

70.  ističe da, iako žene čine većinu (60 %) diplomiranih studenata u Europskoj uniji, stopa njihove zaposlenosti i putanja napredovanja ne odražavaju njihov puni potencijal; naglašava da postizanje uključivog i dugoročnog gospodarskog rasta ovisi o premošćivanju jaza između obrazovnih postignuća žena i njihova položaja na tržištu rada, prvenstveno prevladavanjem horizontalne i vertikalne segregacije;

71.  ističe da agencije za zapošljavanje trebaju uložiti veće napore kako bi zajamčile da pristup njihovim uslugama nije fizički onemogućen osobama s invaliditetom, u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

72.  poziva države članice i Komisiju da promiču najbolje prakse i da podrže uključivanje mladih s invaliditetom u obrazovanje, uključujući programe cjeloživotnog učenja, te u tržište rada, uz pomoć mjera kao što su ulaganja u inicijative socijalnog poduzetništva koje tim mladim osobama pružaju podršku ili financijskih poticaja za organizacije koje ih zapošljavaju;

73.  ističe da je osobama s invaliditetom važno zajamčiti pristup financijskoj potpori i stipendijama te da bi to trebao biti sastavni dio informacijskih i obrazovnih programa čija je svrha promicanje poduzetništva;

Nova generacija, nove mogućnosti, novi izazovi

74.  napominje da se potencijal, talenti i vještine, ali i vrijednosti i prioriteti mladih, koji su odrastali u razdoblju brzog tehnološkog napretka, razlikuju od onih prijašnjih generacija te da stoga treba istaknuti potrebu za programima i inicijativama kojima će se premostiti jaz između generacija; napominje da će se na taj način omogućiti bolje razumijevanje sposobnosti mlađih generacija kao što su istovremeno obavljanje više zadataka, kreativnost, mobilnost, spremnost na promjene i, ponajviše, timski rad; ističe da bi sustavi obrazovanja i osposobljavanja trebali biti dovoljno fleksibilni da omoguće potpuni razvoj vještina i talenata mladih; nadalje naglašava da bi zaposlenici služba za pronalaženje novih kadrova i služba za zapošljavanje trebali biti dobro osposobljeni i imati vještine koje bi im omogućile da bolje razumiju novu generaciju; također napominje da to ne znači da svi mladi posjeduju vještine i sposobnosti potrebne za ispunjavanja digitalnih zahtjeva te stoga ponovo ističe da je sada još važnije nego prije svima omogućiti jednak pristup i osposobljavanje u pogledu digitalnih alata;

o
o   o

75.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL C 351 E, 2.12.2011., str. 29.
(2)SL C 440, 30.12.2015., str. 67.
(3)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0394.
(4)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0038.
(5)SL L 394, 30.12.2006., str. 10.
(6)SL C 88, 27.3.2014., str. 1.
(7)SL C 172, 27.5.2015., str. 3.
(8)CRPD/C/EU/Q/1.
(9)SL L 347, 20.12.2013., str. 470.


Prema aktu o jedinstvenom digitalnom tržištu
PDF 637kWORD 253k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. siječnja 2016. o aktu „Prema jedinstvenom digitalnom tržištu” (2015/2147(INI))
P8_TA(2016)0009A8-0371/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2015)0100),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2014. naslovljenu „Prema rastućem gospodarstvu temeljenom na podacima” (COM(2014)0442),

–  uzimajući u obzir Odluku (EU) 2015/2240 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o uspostavi programa interoperabilnih rješenja i zajedničkih okvira za europske javne uprave, poduzetnike i građane (ISA2 program) ‒ kao sredstvo modernizacije javnog sektora(1),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Oslobađanje potencijala skupnog financiranja u Europskoj uniji” (COM(2014)0172),

–  uzimajući u obzir prilog Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT): zaključci i sljedeći koraci” (COM(2013)0685),

–  uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju mjera u vezi s europskim jedinstvenim tržištem elektroničkih komunikacija i ostvarenju „Povezanog kontinenta” te o izmjeni direktiva 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/22/EZ i uredbi (EZ) br. 1211/2009 i (EU) br. 531/2012 (COM(2013)0627));

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 23. travnja 2013. naslovljen „Akcijski plan za elektroničku trgovinu za razdoblje 2012. – 2015. – stanje stvari 2013.” (SWD(2013)0153),

–  uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine (COM(2013)0147));

–  uzimajući u obzir prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za osiguravanje visoke zajedničke razine mrežne i informacijske sigurnosti u cijeloj Uniji (COM(2013)0048));

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. prosinca 2012. o sadržaju na jedinstvenom digitalnom tržištu (COM(2012)0789),

–  uzimajući u obzir prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o lakšem pristupu internetskim stranicama tijela javnog sektora (COM(2012)0721));

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. listopada 2012. naslovljenu „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. listopada 2012. naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu II. – Zajedno za novi rast” (COM(2012)0573),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. travnja 2011. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu: dvanaest poluga za stimuliranje rasta i jačanje povjerenja” (COM(2011)0206),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. listopada 2010. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Prema aktu o jedinstvenom tržištu: za visoko konkurentno socijalno tržišno gospodarstvo – 50 prijedloga za unaprjeđenje našega rada, poslovanja i uzajamne razmjene” (COM(2010)0608),

–  uzimajući u obzir prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2006/116/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o trajanju zaštite autorskog prava i srodnih prava (COM(2008)0464);

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/758 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o zahtjevima za homologaciju za uvođenje sustava ePoziv ugrađenog u vozilo koji se temelji na službi 112 te o izmjeni Direktive 2007/46/EZ(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 283/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o smjernicama za transeuropske mreže u području telekomunikacijske infrastrukture i stavljanju izvan snage Odluke br. 1336/97/EZ(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010.(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/37/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013.o izmjeni Direktive 2003/98/EZ o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o internetskom rješavanju sporova s potrošačima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Uredba o rješavanju potrošačkih sporova putem interneta)(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga(9),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 243/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o uspostavljanju višegodišnjeg programa za politiku radiofrekvencijskog spektra(10),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(11),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1211/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije i Ureda(12),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu(13),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih komunikacija(14),

–  uzimajući u obzir Direktivu 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka(15),

–  uzimajući u obzir prvu procjenu Direktive 96/9/EZ o pravnoj zaštiti baza podataka,

–  uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka(16), uključujući izmjene uvedene Uredbom (EZ) br. 1882/2003,

–  uzimajući u obzir Sporazum od 28. rujna 2015. o 5G partnerstvu između Kine i Europske Unije i s njim povezane sporazume,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o provedbi Direktive 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Komunikaciji Komisije„Prema novom konsenzusu o zaštiti prava intelektualnog vlasništva: akcijski plan EU-a”(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenog 2014. o potpori pravima potrošača na jedinstvenom digitalnom tržištu(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o pristojbama na privatno umnožavanje(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o integriranom tržištu dostave paketa u svrhu rasta elektroničke trgovine u EU-u(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o reindustrijalizaciji Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti10(23)0,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. prosinca 2013. o ostvarivanju potencijala računalstva u oblaku u Europi(24)1,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. prosinca 2013. o evaluacijskom izvješću o Tijelu europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC) i Uredu(25),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2013. o provedbenom izvješću u vezi s regulatornim okvirom za elektroničke komunikacije(26),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o zavaravajućim praksama oglašavanja(27),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o Digitalnom programu za rast, mobilnost i zapošljavanje: vrijeme je za prelazak u višu brzinu(28),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o ostvarenju jedinstvenog digitalnog tržišta(29),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o novoj strategiji za europsku politiku zaštite potrošača(30),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2013. o provedbi Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama(31),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o ostvarenju jedinstvenog digitalnog tržišta(32),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2012. o mrežnoj distribuciji audiovizualnih djela u Europskoj uniji(33),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2012. o zaštiti kritične informacijske infrastrukture − postignuća i sljedeći koraci: prema globalnoj kibernetičkoj sigurnosti(34),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. travnja 2012. o konkurentnom jedinstvenom digitalnom tržištu ‒ e-uprava kao predvodnica(35),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. rujna 2010. o dovršenju unutarnjeg tržišta za e-trgovinu(36),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2010. o upravljanju internetom: sljedeći koraci(37),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. svibnja 2010. o novom digitalnom programu za Europu: 2015.eu(38),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2010. o Internetu stvari(39),

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, u obliku u kojemu je člankom 6. Ugovora o EU-u uvrštena u Ugovore,

–  uzimajući u obzir članak 9. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom koju je EU ratificirao 23. prosinca 2010. (2010/48/EZ),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja koju je 20. listopada 2005. usvojila Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO),

–  uzimajući u obzir članke 9., 12., 14., 16. i 26. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za kulturu i obrazovanje, Odbora za pravna pitanja, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za promet i turizam (A8-0371/2015),

A.  budući da je uporaba interneta i mobilnih komunikacija koja se brzo razvija promijenila način na koji građani, trgovačka društva i njihovi zaposlenici komuniciraju, pristupaju informacijama i znanju, stvaraju, upotrebljavaju, dijele, sudjeluju i rade; budući da je to proširilo i promijenilo gospodarstvo, što malim i srednjim poduzećima olakšava put prema 500 milijuna mogućih kupaca u EU-u, kao i globalnim tržištima, a pojedincima daje priliku za razvoj novih, poduzetničkih ideja i poslovnih modela;

B.  budući da se svim politikama Unije i zakonodavstvom u području jedinstvenoga digitalnog tržišta korisnicima i poduzećima trebaju pružiti nove mogućnosti i nove inovativne prekogranične internetske usluge po konkurentnim cijenama za stvaranje i rast, ukloniti prepreke između država članica i olakšati europskim poduzećima, posebno malim i srednjim te novoosnovanim poduzećima, pristup prekograničnom tržištu, što je ključ za rast i zapošljavanje u EU-u, uz istodobno priznavanje da će te mogućnosti neizbježno obuhvaćati strukturne promjene i poduzimanje cjelovitog pristupa, uključujući socijalnu dimenziju, te potrebu za brzo prevladavanje nejednakosti u posjedovanju digitalnih vještina;

C.  budući da, iako se 75 % dodane vrijednosti digitalnoga gospodarstva odnosi na tradicionalnu industriju, digitalna transformacija tradicionalne industrije i dalje je slaba te se samo 1,7 % poduzeća u EU-u u cijelosti koristi naprednim digitalnim tehnologijama, a samo 14 % malih i srednjih poduzeća koristi se internetom kao prodajnim kanalom; budući da Europa mora iskoristiti veliki potencijal sektora informacijskih i komunikacijskih tehnologija za digitalizaciju industrije i održavanje konkurentnosti na svjetskoj razini;

D.  budući da izgradnja podatkovnoga gospodarstva uvelike ovisi o pravnom okviru kojim se potiče razvoj, priređivanje, održavanje i povećanje baza podataka te stoga ovisi o pravnom okviru koji je pogodan za inovacije i praktičan;

E.  budući da je 2013. veličina tržišta ekonomije dijeljenja u svijetu iznosila oko 3,5 milijardi USD, a Komisija danas predviđa potencijal rasta iznad 100 milijardi USD;

F.  budući da su za visoku i dosljednu razinu zaštite, osnaživanja i zadovoljstva potrošača nužni izbor, kvaliteta, fleksibilnost, transparentnost, informacije, interoperabilnost i dostupno, sigurno internetsko okruženje te visoka razina zaštite podataka;

G.  budući da su kreativnost i inovacije pokretači digitalnoga gospodarstva te je stoga potrebno zajamčiti visoku razinu zaštite prava intelektualnog vlasništva;

H.  budući da 44,8 % kućanstava u EU-u(40) nema pristup brzom internetu te da sadašnje politike i inicijative nisu uspjele dati odgovarajuću digitalnu infrastrukturu, osobito u ruralnim područjima;

I.  budući da su regije EU-a prema pregledu stanja Digitalnog programa na vrlo različitim razinama kad je riječ o njihovoj digitalnoj povezivosti, ljudskom kapitalu, uporabi interneta, integraciji digitalne tehnologije u poduzećima te digitalnim javnim uslugama; budući da regije koje ostvaruju loš rezultat s obzirom na tih pet pokazatelja mogu propustiti prednosti digitalnog doba;

1.UVOD: ZAŠTO NAM JE POTREBNO JEDINSTVENO DIGITALNO TRŽIŠTE

1.  pozdravlja Komunikaciju na temu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europuˮ; smatra da bi postizanje jedinstvenoga digitalnog tržišta, koje se temelji na zajedničkom skupu pravila, moglo potaknuti konkurentnost EU-a, imati pozitivne učinke na rast i zapošljavanje, ponovno pokrenuti jedinstveno tržište i stvoriti više uključivo društvo, pružajući nove mogućnosti građanima i poduzećima, posebno razmjenom i dijeljenjem inovacija; smatra da je sada potrebno ojačati provedbu poduzetoga horizontalnog pristupa, uključujući pravodobno donošenje 16 inicijativa jer digitalni pokretači utječu na svakog građanina i sve dimenzije društva i gospodarstva;

2.  slaže se s Komisijom da je upravljanje i pravodobna provedba jedinstvenog digitalnog tržišta zajednička odgovornost Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije; potiče Komisiju na suradnju s društvenim i socijalnim dionicima te na njihovo uključivanje u postupke donošenja odluka u najvećoj mogućoj mjeri;

3.  smatra da bolja regulacija zahtijeva pristup zakonodavstvu koji je zadan kao digitalan, temelji se na načelima i tehnološki je neutralan; kako bi se omogućio prostor za inovacije, zahtijeva ocjenu jesu li nakon potrebnih savjetovanja i ocjena utjecaja postojeće zakonodavstvo, komplementarne neregulatorne mjere i provedbeni okviri svrsishodni u digitalnom dobu, u svjetlu novih tehnologija i novih poslovnih modela, u cilju prevladavanja pravne rascjepkanosti jedinstvenog tržišta, smanjenja administrativnog opterećenja i jačanja rasta i inovacija;

4.  smatra da je povjerenje građana i poduzeća u digitalno okruženje ključno za potpuno oslobađanje inovacija i rasta u digitalnom gospodarstvu; uvjeren je da jačanje njihova povjerenja s pomoću zaštite podataka i sigurnosnih standarda te visoke razine zaštite i osnaživanja potrošača, ali i ažuriranog zakonodavstva za poduzeća, trebaju biti temelj javne politike te istodobno priznati da se poslovni modeli digitalnih poduzeća grade na povjerenju njihovih korisnika;

5.  ističe da e-trgovina donosi 500 milijardi EUR godišnje u Europskoj uniji te je važna za nadopunjavanje trgovine koja se ne provodi na internetu, dok istodobno potrošačima pruža veći izbor, posebno u udaljenim područjima, a malim i srednjim poduzećima nove mogućnosti; poziva Komisiju da utvrdi i ukloni prepreke koje utječu na e-trgovinu kako bi izgradila stvarno prekogranično tržište za e-trgovinu; smatra da te prepreke uključuju nedostatak interoperabilnosti i zajedničkih standarda, nedostatak odgovarajućih informacija kojima se potrošačima omogućuje donošenje informiranih odluka te neodgovarajući pristup naprednim prekograničnim plaćanjima;

6.  podržava Komisijin plan da osigura da se EU-ova politika tržišnog natjecanja potpuno primjenjuje na jedinstveno digitalno tržište jer tržišno natjecanje potrošačima daje više izbora, ali će omogućiti i jednake uvjete, te žali da se zbog trenutačnog nedostatka europskog okvira u digitalnom okružju istaknuo neuspjeh u pomirenju interesa velikih i malih ponuđača;

7.  naglašava žurnu potrebu da Komisija i države članice počnu promicati dinamičnije gospodarstvo koje omogućuje cvjetanje inovacija i uklanja prepreke za poduzeća, posebno inovativna poduzeća, mala i srednja poduzeća, novoosnovana i rastuća poduzeća kako bi mogla pristupiti tržištima uz jednake uvjete, preko razvoja e-uprave, integriranoga regularnog i neregularnog okvira otpornog na promjene u budućnosti, pristupa financijama, uključujući nove modele financiranja za novoosnovana poduzeća EU-a, mala i srednja poduzeća i inicijative civilnog društva, te dugoročnu strategiju ulaganja u digitalnu infrastrukturu, vještine, digitalnu uključenost, istraživanja i inovacije; podsjeća na to da temelji politike pogodne za razvoj inovacija koja potiče konkurentnost i inovacije moraju uključivati mogućnost da projekti imaju pristup mogućnostima financiranja; stoga poziva Komisiju da osigura mogućnost neometanoga, prekograničnog skupnog financiranja i potiče države članice da uvedu poticaje za skupno financiranje;

8.  smatra da treba procijeniti učinke digitalizacije na sigurnost na radu te u skladu s procjenom prilagoditi postojeće mjere zaštite na radu; uviđa da su moguće nezgode kojima mogu biti izložene osobe koje rade na daljinu ili od kuće putem interneta (crowdworking); naglašava da mentalni zdravstveni problemi povezani s radom, kao što je sindrom izgaranja, koji su uzrokovani stalnom dostupnošću i narušavanjem tradicionalnog radnog vremena, predstavljaju ozbiljan rizik za radnike; poziva Komisiju da naruči izradu studije o učincima digitalizacije u smislu prelijevanja, poput većeg angažmana radne snage, na psihološko stanje radnika i obiteljski život te na razvoj kognitivnih sposobnosti djece;

9.  poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama radi na daljnjem razvoju inicijativa za poticanje poduzetništva, posebno inovativnih poslovnih modela kojima će se pridonijeti promjeni poimanja definicije uspjeha i promicanju poduzetničke i inovativne kulture; nadalje smatra da raznolikost i posebne značajke različitih nacionalnih inovacijskih središta mogu postati konkurentska prednost EU-a na globalnom tržištu, stoga ih je potrebno povezati, a inovativne ekosustave u kojima surađuju različiti sektori i poduzeća potrebno je ojačati;

10.  zabrinut je zbog različitih nacionalnih pristupa regulaciji koje su države članice dosad primijenile u području interneta i ekonomije dijeljenja; potiče Komisiju da poduzme inicijative, sukladno nadležnostima EU-a, u cilju poticanja inovacija i pravednoga tržišnog natjecanja, uklanjanja prepreka digitalnoj trgovini i očuvanja gospodarske i društvene kohezije te integriteta jedinstvenog tržišta; također poziva Komisiju da očuva internet kao otvorenu, neutralnu, osiguranu, uključivu, globalnu platformu za komunikaciju, proizvodnju, sudjelovanje, stvaranje, kulturnu raznolikost i inovacije, u interesu građana, potrošača i uspjeha europskih trgovačkih društava na svjetskoj razini;

11.  napominje da digitalna revolucija utječe na sve aspekte naših društava, donoseći izazove i mogućnosti; smatra da ima potencijal za daljnje osnaživanje građana, potrošača i poduzetnika na načine koji dosad nisu bili mogući; poziva Komisiju da razvije politiku kojom se potiče aktivno sudjelovanje građana te im se omogućuje ostvarivanje koristi od digitalizacije; nadalje poziva Komisiju da nastavi ocjenjivati kako digitalna revolucija oblikuje europsko društvo;

12.  poziva Komisiju na borbu protiv pravne rascjepkanosti znatnim povećanjem koordinacije među njezinim različitim glavnim upravama te na izradu novih propisa i snažno poticanje država članica da osiguraju usklađenost u načinu provedbe tih propisa;

13.  naglašava da je potrebno da sve inicijative koje se razvijaju u okviru strategije jedinstvenog digitalnog tržišta budu u skladu s temeljnim pravima, posebno sa zakonodavstvom o zaštiti podataka, uz istodobno priznavanje dodane vrijednosti koje ta strategija pruža gospodarstvu EU-a; podsjeća na važnost žurnog usvajanja Opće uredbe o zaštiti podataka i Direktive o zaštiti podataka u interesu subjekata čiji se podaci prikupljaju, kao i u interesu poduzeća; poziva na preispitivanje Direktive o privatnosti i elektroničkim komunikacijama kako bi se osigurala dosljednost njezinih odredbi u okviru paketa za zaštitu podataka najkasnije do datuma kada taj paket stupi na snagu;

2. BOLJI PRISTUP JEDINSTVENOM DIGITALNOM TRŽIŠTU ZA POTROŠAČE I PODUZEĆA DILJEM EUROPE

2.1.Pravila prekogranične e-trgovine kojima potrošači i poduzeća mogu vjerovati

14.  pozdravlja Komisijino obećanje da će donijeti ozbiljan prijedlog o internetskim ugovorima kojima se obuhvaća digitalni sadržaj kupljen preko interneta te poboljšati pravnu zaštitu potrošača u ovom području; smatra da svaki takav napredak mora biti ciljan te da se razlike između sadržaja, s jedne strane, i materijalnih dobara, s druge strane, trebaju oprezno analizirati; ističe da potrošače koji kupuju sadržaj koji se isporučuje na materijalnom nosaču podataka štite zakoni o zaštiti potrošača, dok prava potrošača koji kupuju digitalni sadržaj na internetu još nisu regulirana i nejasna su, posebice u odnosu na pravna jamstva, neispravan sadržaj i konkretne nepoštene uvjete u pogledu digitalnog sadržaja; naglašava da postojeća klasifikacija sveg digitalnog sadržaja kao usluga može uzrokovati zabrinutost jer ne mora biti u skladu s očekivanjima potrošača s obzirom na to da se pretplate na usluge internetskog prijenosa ne razlikuju od kupnje sadržaja koji se može preuzeti; slaže se s tim da potrošači trebaju imati jednaku razinu zaštite otpornu na promjene u budućnosti bez obzira na to kupuju li digitalni sadržaj na internetu ili izvan njega;

15.  smatra da dodatno usklađivanje pravnog okvira u području internetske prodaje digitalnog sadržaja i materijalnih dobara poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču, neovisno o tome je li riječ o prekograničnoj ili domaćoj transakciji, uz usklađenost pravila u području interneta i izvan njega, izbjegavajući utrku u smanjenju reguliranja, premošćujući zakonodavne rupe i temeljeći se na postojećim zakonima o potrošačima, predstavlja najpraktičniji i najproporcionalniji pristup; ističe da bi se to trebalo napraviti na način koji je tehnološki neutralan i kojim se poduzećima ne nameću nerazumni troškovi;

16.  smatra da bi se u Komisijinim prijedlozima za pravila u vezi s prekograničnim ugovorima za potrošače i poduzeća trebala izbjegavati opasnost od rastućeg nerazmjera između primjenjivih pravnih normi koje se odnose na kupnju na internetu i izvan njega te smatra da bi se prema kupnji na internetu i izvan njega trebalo postupati dosljedno i jednako na temelju postojeće visoke razine zaštite potrošača jer bi potrošači mogli različite pravne norme vidjeti kao uskraćivanje svojih prava; ustraje u tome da bi svaki novi prijedlog trebao biti u skladu s člankom 6. Uredbe Rim I te ističe da Komisija za 2016. planira program REFIT cijele pravne stečevine u vezi s potrošačima; zahtijeva od Komisije da u tom kontekstu razmotri bi li planirani prijedlog Komisije za materijalna dobra trebao započeti u isto vrijeme kad i program REFIT;

17.  smatra da se ugovorna pravila za digitalni sadržaj trebaju temeljiti na načelima kako bi bila tehnološki neutralna i otporna na promjene u budućnosti; osim toga, u pogledu Komisijina prijedloga u tom području, ističe važnost izbjegavanja nedosljednosti i preklapanja s postojećim zakonodavstvom te svaku opasnost od dugoročnog stvaranja neopravdane pravne podjele između ugovora za kupnju na internetu i izvan njega te različite distribucijske kanale, imajući na umu program REFIT u području pravne stečevine u vezi s potrošačima;

18.  zahtijeva da se uz pomoć strategije „aktivni potrošači” posebno procijeni mogu li potrošači na internetu mijenjati pružatelje usluga te postoji li potreba za mjerama kojima bi se potrošačima to olakšalo kako bi se poboljšalo tržišno natjecanje na internetskim tržištima; dodatno ističe potrebu jamčenja pristupačnih usluga e-trgovine u cijelom vrijednosnom lancu, uključujući pristupačne informacije, pristupačne mehanizme plaćanja i korisničku službu;

19.  poziva Komisiju da, zajedno sa zainteresiranim stranama, ocijeni izvedivost, korisnost i potencijalne mogućnosti i slabosti koje nastaju uvođenjem oznaka EU-a za pouzdanost za pojedine sektore u području internetske prodaje, pozivajući se na primjere najbolje prakse postojećih programa o oznakama za pouzdanost u državama članicama kako bi dovela do povjerenja potrošača i kvalitete, posebno u odnosu na prekograničnu internetsku prodaju te kako bi stala na kraj mogućem zbunjujućem velikom broju postojećih oznaka za pouzdanost, usporedno s ocjenjivanjem drugih mogućnosti kao što je samoregulacija ili osnivanje skupina zainteresiranih strana kako bi se utvrdila zajednička načela korisničke službe;

20.  pozdravlja trud koji je Komisija uložila u osnivanje platforme za internetsko rješavanje sporova u cijelom EU-u te poziva Komisiju da zajedno s državama članicama pokuša ostvariti pravodobnu i ispravnu provedbu Uredbe o internetskom rješavanju sporova, posebno u pogledu prevoditeljskih kapaciteta, i Direktive o alternativnom rješavanju sporova; poziva Komisiju i relevantne dionike da razmotre kako bi se dodatno mogao poboljšati pristup informacijama o najčešćim pritužbama potrošača;

21.  poziva na ambiciozan provedbeni okvir pravne stečevine u pogledu potrošača i Direktive o uslugama; potiče Komisiju da svim raspoloživim sredstvima zajamči potpunu i pravilnu provedbu postojećih pravila i postupaka zbog povrede prava kada se otkriju slučajevi netočne ili nedovoljne provedbe zakonodavstva;

22.  poziva Komisiju i države članice da donesu potrebne mjere protiv internetske prodaje nezakonitog sadržaja i dobara jačanjem suradnje te razmjene informacija i primjera najbolje prakse radi borbe protiv nezakonitih aktivnosti na internetu; ističe u tom kontekstu da bi digitalni sadržaj koji se isporučuje potrošaču trebao biti lišen prava treće strane, kojima bi se potrošače moglo spriječiti u korištenju digitalnim sadržajem u skladu s ugovorom;

23.  poziva na temeljitu, ciljanu analizu temeljenu na dokazima o tome trebaju li svi sudionici u vrijednosnom lancu, uključujući mrežne posrednike, internetske platforme, pružatelje sadržaja i usluga te također posrednike izvan interneta kao što su preprodavači i trgovci, poduzeti razumne i odgovarajuće mjere protiv nezakonitog sadržaja, krivotvorene robe i povreda prava intelektualnog vlasništva na komercijalnoj razini, uz istodobno očuvanje sposobnosti krajnjih korisnika da pristupe informacijama i distribuiraju ih ili upotrebljavaju aplikacije i usluge po svojem izboru;

24.  naglašava da načelo nulte tolerancije u vezi s prenošenjem propisa EU-a mora biti temeljno pravilo za države članice i Europsku uniju; smatra ipak da postupak zbog povrede uvijek treba biti krajnje rješenje koje treba pokrenuti tek nakon poduzimanja nekoliko pokušaja usklađivanja i ispravljanja; naglašava da je ključno skratiti trajanje tog postupka;

25.  pozdravlja reviziju Uredbe o suradnji u zaštiti potrošača koju je najavila Komisija; smatra da je širenje nadležnosti nadzornih tijela i jačanje njihove međusobne suradnje preduvjet za djelotvornu provedbu potrošačkih pravila za internetsku kupnju;

2.2.Povoljna i visokokvalitetna prekogranična dostava paketa

26.  ističe činjenicu da, iako usluge dostave paketa dobro funkcioniraju za potrošače u nekim državama članicama, neučinkovite usluge dostave, posebno u pogledu dostave u zadnjoj dionici, neke su od glavnih prepreka prekograničnoj e-trgovini u nekim državama članicama te jedan od najčešće prijavljenih razloga za povlačenje iz internetskih transakcija za potrošače i poduzeća; smatra da se nedostaci prekogranične dostave paketa mogu riješiti samo iz perspektive jedinstvenoga europskog tržišta te naglašava važnost konkurencije u ovom sektoru i potrebu da se industrija dostave paketa prilagodi suvremenim obrascima života i ponudi fleksibilne mogućnosti dostave, kao što su mreže točki prikupljanja, punktovi za preuzimanje paketa i uspoređivači cijena;

27.  ističe da su lako dostupne, povoljne, učinkovite i visokokvalitetne usluge dostave nužan preduvjet za uspješnu prekograničnu e-trgovinu i stoga podržava predložene mjere za poboljšanje transparentnosti cijena kako bi se povećala svijest potrošača o strukturi cijena, informacija o odgovornosti u slučaju gubitka ili oštećenja, interoperabilnosti i regulatornog nadzora koji bi trebao biti usmjeren na neometano funkcioniranje tržišta prekogranične dostave paketa, uključujući promicanje prekograničnih sustava praćenja pošiljki, što će omogućiti potrebnu fleksibilnost za razvoj tržišta dostave i njegovu prilagodbu tehnološkim inovacijama;

28.  poziva Komisiju i države članice da aktivno dijele primjere najbolje prakse u sektoru dostave paketa te Komisiju da obavijesti Europski parlament o javnom savjetovanju o prekograničnoj dostavi paketa te predstavljanju rezultata pokušaja samoregulacije; pozdravlja osnivanje ad hoc radne skupine za prekograničnu dostavu paketa;

29.  poziva nadalje Komisiju da predloži sveobuhvatni plan djelovanja, uključujući smjernice za primjere najbolje prakse, u suradnji s operatorima, kako bi pronašla inovativna rješenja za poboljšanje usluga, niže troškove i utjecaj na okoliš, dodatno integrirala jedinstveno tržište za dostavu paketa i poštanske usluge, uklonila prepreke s kojima se poštanski operatori susreću u prekograničnoj dostavi, ojačala suradnju između BEREC-a i ERGP-a te po potrebi predložila reviziju relevantnoga zakonodavstva;

30.  ističe da daljnje usklađivanje dostave paketa koje Komisija provodi ne smije uzrokovati manju socijalnu zaštitu i lošije uvjete rada dostavljača paketa, bez obzira na njihov radni status; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za poštovanje prava radnika u tom sektoru u pogledu pristupa sustavima socijalnog osiguranja i prava na poduzimanje kolektivnih akcija; ističe činjenicu da je pružanje socijalne sigurnosti u nadležnosti država članica;

2.3.Sprječavanje neopravdanog uskraćivanja pristupa na temelju lokacije

31.  smatra da je potrebno poduzeti ambiciozne, ciljane mjere u cilju poboljšanja pristupa dobrima i uslugama, osobito ukidanjem neopravdanog uskraćivanja pristupa na temelju lokacije i cjenovne diskriminacije na temelju geografskog položaja ili nacionalnosti, koji često rezultiraju izgradnjom monopola i time da potrošači posežu za nezakonitim sadržajem;

32.  podupire predanost Komisije da neopravdano uskraćivanje pristupa na temelju lokacije riješi na učinkovit način dopunjavanjem postojećeg okvira o e-trgovini i provedbom relevantnih odredbi postojećeg zakonodavstva; smatra da je ključno usredotočiti se na odnose među poduzećima koji dovode do uskraćivanja pristupa na temelju lokacije, kao što je selektivna distribucija ako to nije u skladu sa zakonom o tržišnom natjecanju i segmentacijom tržišta, te na tehnološke mjere i tehničke prakse (kao što su praćenje IP adresa ili namjerna neinteroperabilnost sustava) koje dovode do neopravdanih ograničenja pristupa uslugama informacijskog društva koje se pružaju preko granice, sklapanju prekograničnih ugovora za kupnju dobara i usluga te povezanih aktivnosti, kao što su plaćanje i dostava dobara, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, posebno za mala poduzeća i mikropoduzeća;

33.  naglašava potrebu da trgovci na internetu koji prodaju u jednoj ili više država članica prema svim potrošačima u Uniji postupaju jednako, uključujući i u pogledu njihova pristupa popustima ili drugim promocijama;

34.  osobito podržava činjenicu da Komisija planira nadzirati praktičnu provedbu članka 20. stavka 2. Direktive 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu kako bi ustanovila postoje li obrasci neopravdane diskriminacije potrošača i ostalih korisnika usluga na temelju njihova državljanstva ili njihove zemlje boravišta; poziva Komisiju da u okviru članka 20. stavka 2. Direktive o uslugama odredi i jezgrovito definira skupine slučajeva opravdane diskriminacije kako bi se objasnilo što je neopravdana diskriminacija koju provode privatni subjekti i kako bi se tijelima nadležnima za praktičnu provedbu članka 20. stavka 2. pružila pomoć pri tumačenju, kako je navedeno u članku 16. Direktive o uslugama; poziva Komisiju da poduzme usklađene mjere u cilju uvrštavanja odredbe iz članka 20. stavka 2. u prilog Uredbi (EZ) br. 2006/2004 kako bi se iskoristile ovlasti koje mreža suradnje u području zaštite potrošača ima u području istrage i provedbe;

35.  naglašava da zabrana uskraćivanja pristupa na temelju lokacije nikad ne bi smjela obvezivati trgovce na malo na dostavu dobara iz vlastitih trgovina određenoj državi članici ako ih ne zanima prodaja svim državama članicama i radije žele ostati malo poduzeće ili prodavati potrošačima koji žive u blizini njihovih trgovina;

36.  nadalje ističe važnost aktualne istrage tržišnog natjecanja u sektoru e-trgovine s pomoću koje će se, između ostaloga, istražiti krše li se neopravdanim ograničenjem pristupa na temelju lokacije, kao što je diskriminacija na temelju IP adrese, poštanske adrese ili zemlje izdavatelja kreditnih kartica, propisi EU-a u području tržišnog natjecanja; ističe važnost jačanja povjerenja potrošača i poduzeća uzimanjem u obzir rezultata istrage u ovom sektoru i ocjenjivanjem jesu li potrebne ciljane izmjene Uredbe o skupnom izuzeću, uključujući članak 4.a i članak 4.b, kako bi se ograničilo nepoželjno preusmjeravanje i teritorijalna ograničenja;

37.  pozdravlja prijedlog Komisije da poboljša prenosivost i interoperabilnost kako bi se potaknulo slobodno širenje zakonito kupljenog i zakonito dostupnog sadržaja ili usluga kao prvi korak prema ukidanju neopravdanog uskraćivanja pristupa, kao i dostupnost i prekogranično funkcioniranje pretplatničkih usluga; ističe da načelo teritorijalnosti i mjere za uklanjanje prepreka prenosivosti sadržaja nisu proturječni;

38.  upozorava na nediskriminacijsko promicanje izdavanja obveznih paneuropskih licencija jer bi to moglo dovesti do smanjenja sadržaja dostupnog korisnicima; naglašava da je načelo teritorijalnosti ključan element sustava autorskih prava s obzirom na važnost teritorijalnog licenciranja u EU-u;

2.4.Bolji pristup digitalnom sadržaju – suvremen okvir za autorska prava prilagođen europskim potrebama

39.  pozdravlja Komisijinu predanost osuvremenjivanju trenutačnog okvira za autorska prava kako bi ga prilagodila digitalnom dobu; naglašava da bi svaka izmjena trebala biti ciljana i usredotočiti se na pravednu i prikladnu naknadu autorima i ostalim nositeljima prava, gospodarski rast, konkurentnost i poboljšano iskustvo potrošača, ali i na potrebu da se osigura zaštita temeljnih prava;

40.  ističe da su profesionalne aktivnosti ili poslovni modeli koji se temelje na kršenju autorskih prava ozbiljna opasnost za funkcioniranje jedinstvenoga digitalnog tržišta;

41.  smatra da bi se reformom trebala postići ravnoteža između svih uključenih interesa; ističe da kreativni sektor ima posebnosti i različite izazove, koji posebno proizlaze iz različitih vrsta sadržaja i kreativnog rada te iz korištenih poslovnih modela; budući da se studijom „Teritorijalnost i njezin učinak na financiranje audiovizualnih djela” ističe važna uloga teritorijalnog licenciranja u pogledu refinanciranja europskih filmova; stoga poziva Komisiju da bolje utvrdi i uzme u obzir te posebnosti;

42.  poziva Komisiju da osigura da svaka reforma direktive o autorskim pravima uzima u obzir rezultate ex-post procjene utjecaja i Rezolucije Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o Direktivi 2001/29/EZ te da se temelji na čvrstim dokazima, uključujući ocjenu mogućeg učinka svake izmjene na rast i zapošljavanje, kulturnu raznolikost te posebno na proizvodnju, financiranje i distribuciju audiovizualnih djela;

43.  naglašava ključnu ulogu ciljanih iznimki i ograničenja autorskih prava u pridonošenju gospodarskom rastu, inovacijama, otvaranju radnih mjesta, poticanju buduće kreativnosti i jačanju europskih inovacija te kreativne i kulturne raznolikosti; podsjeća na potporu Parlamenta ispitivanju primjene minimalnih normi u pogledu iznimki i ograničenja autorskih prava te prikladnu primjenu iznimki i ograničenja navedenih u Direktivi 2001/29/EZ;

44.  naglašava da pristup iznimkama i ograničenjima u pogledu autorskih prava treba biti uravnotežen, ciljan i neutralna formata te bi se trebao temeljiti samo na pokazanim potrebama i ne bi smio dovoditi u pitanje europsku kulturnu raznolikost, njezino financiranje i poštenu naknadu autorima;

45.  ističe da, iako primjena dubinske analize teksta i podataka zahtijeva veću pravnu sigurnost kako bi se znanstvenicima i obrazovnim ustanovama omogućila šira primjena materijala zaštićenog autorskim pravima, uključujući u inozemstvu, sve iznimke za dubinsku analizu teksta i podataka u Europi trebale bi se primjenjivati samo ako korisnik ima zakonit pristup te bi se trebale razvijati uz savjetovanje sa svim dionicima nakon ocjene učinka temeljene na dokazima;

46.  ističe važnost povećanja jasnoće i transparentnosti propisa u području autorskih prava, posebno u pogledu sadržaja koji stvaraju korisnici i pristojbi na privatno umnožavanje u onim državama članicama koje ih odluče primjenjivati; napominje u tom kontekstu da bi građani trebali biti informirani o stvarnom iznosu pristojbe na autorska prava, njezinoj svrsi i tome kako će se upotrebljavati;

2.5.Smanjenje opterećenja i prepreka povezanih s PDV-om pri prodaji preko granica

47.  smatra da je, vodeći računa o nacionalnim nadležnostima, a kako bi se spriječilo narušavanje tržišta, izbjegavanje i utaja poreza te stvorilo istinsko europsko jedinstveno digitalno tržište, potrebno više usklađivanja oporezivanja, koje, između ostaloga, zahtijeva uspostavu zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit na razini EU-a;

48.  smatra da je prioritet razvijanje pojednostavljenog, ujednačenog i dosljednog mrežnog sustava PDV-a kako bi se smanjili troškovi usklađivanja za mala i inovativna trgovačka društva koja posluju diljem Europe; pozdravlja uvođenje mini sustava za PDV po principu „sve na jednom mjestu”, što je korak prema okončanju privremenog europskog sustava PDV-a; ipak je zabrinut da je određenim malim i srednjim poduzećima zbog nepostojanja praga teško poštovati postojeći sustav; stoga poziva Komisiju da revidira taj sustav kako bi bio još pogodniji za poslovanje;

49.  nadalje, poziva na potpuno poštovanje načela neutralnosti u oporezivanju u pogledu sličnih dobara i usluga, neovisno o tome jesu li digitalni ili materijalni; poziva Komisiju da u skladu s preuzetim obvezama i u najkraćem mogućem roku podnese prijedlog kako bi državama članicama omogućila smanjenje stope PDV-a za tisak, digitalna izdanja, e-knjige i publikacije na internetu radi izbjegavanja diskriminacije na jedinstvenom tržištu;

50.  poziva Komisiju da omogući razmjenu najboljih praksi među poreznim tijelima i dionicima kako bi se pronašla odgovarajuća rješenja za plaćanje poreza u okviru ekonomije dijeljenja;

51.  pozdravlja usvajanje revidirane direktive o uslugama platnog prometa; ističe da se, ako Unija želi poboljšati e-trgovinu u cijelom EU-u, bez odgode mora postići instant e-plaćanje i m-plaćanje diljem EU-a u skladu sa zajedničkim normama te odgovarajuća provedba revidirane direktive o uslugama platnog prometa;

3.STVARANJE ODGOVARAJUĆIH RAVNOPRAVNIH UVJETA ZA NAPREDNE DIGITALNE MREŽE I INOVATIVNE USLUGE

3.1.Primjerena telekomunikacijska pravila

52.  ističe da su privatna ulaganja u brze i vrlo brze komunikacijske mreže uvjet za bilo kakav digitalni napredak koji se mora potaknuti stabilnim regulatornim okvirom EU-a koji svim igračima omogućuje ulaganja, uključujući u ruralna i udaljena područja; smatra da se povećana konkurentnost povezuje s višim razinama ulaganja u infrastrukturu, inovacijama, ponudom i nižim cijenama za potrošače i poduzeća; smatra da ne postoji mnogo dokaza koji upućuju na povezanost udruživanja operatora i povećanog ulaganja i rezultata u pogledu mreža; smatra da bi se to trebalo oprezno ocijeniti i da bi se pravila tržišnog natjecanja trebala primjenjivati kako bi se izbjegla prekomjerna koncentracija na tržištu, stvaranje oligopola na europskoj razini i negativan utjecaj za potrošače;

53.  ističe važnost uspješne provedbe EFSU-a kako bi se maksimalno povećala ulaganja odabirom projekata s profilom višeg rizika, poticanjem gospodarskog oporavka, poticanjem rasta i privatnih ulaganja, između ostaloga mikrofinanciranje i poduzetnički kapital, kako bi se podržala inovativna društva u različitim fazama financiranja njihova razvoja; ističe, u slučajevima neuspjeha na tržištu, važnost potpunog iskorištavanja javnih sredstava koja su već dostupna za ulaganja u digitalne tehnologije, omogućivanja sinergija između programa EU-a kao što je Obzor 2020., Instrument za povezivanje Europe, ostalih važnih strukturnih fondova i ostalih instrumenata, uključujući projekte na razini zajednica i državnu potporu u skladu sa smjernicama o državnoj potpori, među ostalim radi promicanja javnih WLAN mreža u velikim i malim općinama jer se to pokazalo nužnim za regionalnu, društvenu i kulturnu integraciju te obrazovanje;

54.  podsjeća države članice na njihovu obvezu da do 2020. potpuno uvedu barem najmanje ciljane brzine od 30 Mbps; poziva Komisiju da ocijeni je li postojeća širokopojasna strategija za mobilne i fiksne mreže, uključujući ciljane brzine, otporna na promjene u budućnosti te da ispuni uvjete za visoku povezivost za sve kako bi se izbjegao digitalni jaz za potrebe gospodarstva temeljenog na podacima i brzu provedbu tehnologije 5G i vrlo brze širokopojasne mreže;

55.  ističe da je razvoj digitalnih, uključujući OTT („over-the-top”), usluga povećao potražnju i konkurenciju u korist potrošača te potrebu za ulaganjima u digitalnu infrastrukturu; smatra da osuvremenjivanje telekomunikacijskog okvira ne bi trebalo dovesti do nepotrebnoga regulatornog opterećenja, nego jamčiti nediskriminirajući pristup mrežama i provoditi rješenja otporna na promjene u budućnosti, koja se po mogućnosti temelje na sličnim pravilima za slične usluge kojima se potiču inovacije i pošteno tržišno natjecanje, te osigurati zaštitu potrošača;

56.  ističe potrebu da se osigura da su prava krajnjih korisnika utvrđena u telekomunikacijskom okviru usklađena, razmjerna i otporna na promjene u budućnosti te da, nakon donošenja paketa Povezanog kontinenta, uključuju jednostavniju promjenu i transparentnost ugovora za krajnje korisnike; pozdravlja predstojeću reviziju Direktive o univerzalnim uslugama, zajedno s revizijom telekomunikacijskog okvira, kako bi se osiguralo da su zahtjevi u vezi s pristupom širokopojasnom internetu velike brzine primjereni za smanjenje digitalnog jaza i ispitivanje dostupnosti usluge 112;

57.  naglašava da bi jedinstveno europsko digitalno tržište trebalo olakšati svakodnevni život krajnjih korisnika; stoga poziva Komisiju da riješi problem prebacivanja prekograničnih telefonskih poziva kako bi potrošači pri prijelazu granica u Uniji mogli telefonirati bez prekida;

58.  pozdravlja različita tekuća javna savjetovanja koja je nedavno pokrenula Glavna uprava za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije, posebno u vezi s preispitivanjem pravila EU-a o telekomunikacijama, potrebom za brzim i kvalitetnim internetom nakon 2020., internetskim platformama, računalstvom u oblaku i podacima, odgovornosti posrednika i suradničkim gospodarstvom, ali potiče Komisiju da zajamči usklađenost svih tih usporednih inicijativa;

59.  naglašava da je radiofrekvencijski spektar ključan resurs za unutarnje tržište mobilnih i bežičnih širokopojasnih komunikacija i emitiranje te da je od iznimne važnosti za buduću konkurentnost Europske unije; kao prioritet, poziva na usklađen okvir za dodjeljivanje radiofrekvencijskog spektra kojim se potiče konkurentnost i učinkovito upravljanje kako bi se izbjegle odgode u dodjeljivanju radiofrekvencijskog spektra te na jednake uvjete za sve dionike na tržištu, a u svjetlu Lamyjeva izvješća(41), na dugoročnu strategiju o budućim uporabama raznih širina pojasa u spektru koje su posebno potrebne za uvođenje tehnologije 5G;

60.  ističe da je pravodobna te ujednačena i transparentna provedba diljem država članica EU-a telekomunikacijskih pravila kao što su „paket Povezanog kontinenta” ključan stup za uspostavu jedinstvenoga digitalnog tržišta kako bi se osigurala stroga primjena načela neutralnosti mreže i, posebno s pravodobnim pregledom veleprodaje, stalo na kraj naplaćivanju naknade za roaming svim europskim potrošačima do 15. lipnja 2017.;

61.  poziva Komisiju, kako bi dodatno integrirala jedinstveno digitalno tržište, da osigura postojanje učinkovitijeg institucionalnog okvira jačanjem uloge, kapaciteta i odluka BEREC-a kako bi se postigla dosljedna primjena regulatornog okvira, osigurao nadzor u razvoju jedinstvenog tržišta i riješili prekogranični sporovi; ističe, u tom pogledu, potrebu za poboljšanjem financijskih sredstava i ljudskih potencijala te, sukladno tomu, dodatnim jačanjem strukture upravljanja BEREC-om;

3.2.Medijski okvir za 21. stoljeće

62.  naglašava da su audiovizualni mediji društveno, kulturno i gospodarsko dobro; prima na znanje da buduće europsko zakonodavstvo o medijima proizlazi iz potrebe da se osigura i promiče raznolikost audiovizualnih medija te postave visoki standardi za zaštitu maloljetnika i potrošača te osobnih podataka, pravedni uvjeti tržišnog natjecanja, veća fleksibilnost u pogledu kvantitativnih propisa i propisa o komunikaciji u komercijalne svrhe;

63.  ističe da je načelo o „državi podrijetla” koje je sadržano u Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama nužan preduvjet za prekogranično dijeljenje audiovizualnog sadržaja na putu prema jedinstvenom tržištu usluga; ističe istodobno da se tim načelom ne sprečava postizanje socijalnih i kulturnih ciljeva te se ne isključuje potreba za usklađivanjem prava EU-a izvan Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama; ističe da je za borbu protiv prakse traženja najpovoljnijeg sudskog sustava („forum shopping”) potrebno uvrstiti državu podrijetla prihoda od oglašavanja, jezik usluge te ciljanu publiku oglasa i sadržaja među kriterije za određivanje ili osporavanje „države podrijetla” audiovizualne usluge;

64.  vjeruje da svi subjekti koji se bave audiovizualnim medijskim uslugama, uključujući pružatelje internetskih platformi za audiovizualne medije i korisničkih sučelja, trebaju biti obuhvaćeni Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama; naglašava važnost pravila kojima je u cilju olakšati pronalaženje pravnog sadržaja i informacija kako bi se osnažili medijska sloboda, pluralizam i neovisno istraživanje te zajamčilo načelo o nediskriminaciji, kojim se čuva jezična i kulturna raznolikost; ističe da u svrhu jamčenja olakšanog pronalaženja audiovizualnog sadržaja od javnog interesa države članice mogu uvesti specifične propise kojima je cilj zadržati kulturnu i jezičnu raznolikost, raznolikost informacija, mišljenja i medija, zaštitu djece, mladih ili manjina te općenito zaštitu potrošača; poziva na poduzimanje mjera kojima se ugroženim osobama jamči pristup audiovizualnim medijskim uslugama; potiče Komisiju da potiče zakonitu ponudu audiovizualnog medijskog sadržaja davanjem prednosti neovisnim europskim djelima;

65.  potiče Komisiju da uzme u obzir promjene u obrascima pregledavanja te nove načine pristupanja audiovizualnom sadržaju, i to usklađivanjem linearnih i nelinearnih usluga te utvrđivanjem minimalnih zahtjeva na europskoj razini za sve audiovizualne medijske usluge kako bi se zajamčila njihova usklađena primjena, osim u slučajevima kada je riječ o neizostavnom dijelu sadržaja, tj. usluga koje nisu audiovizualne; poziva Komisiju i države članice da pojam medijskih usluga iz članka 1. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama definiraju na takav način da države članice zadržavaju određeni stupanj fleksibilnosti, a veća se pozornost usmjeri na potencijalni društvenopolitički učinak tih usluga i određene značajke tog učinka, posebno na njihovu važnost za stvaranje mišljenja i za raznolikost mišljenja te na pitanje uredničke odgovornosti;

66.  poziva Komisiju i države članice da na jednak način i učinkovito primijene zabranu svih audiovizualnih medijskih sadržaja u EU-u u slučaju kršenja ljudskog dostojanstva, poticanja na mržnju ili rasizma;

67.  naglašava da prilagodba Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama mora smanjiti broj propisa i jačati zajedničku regulaciju i samoregulaciju uspostavljanjem ravnoteže između prava i obveza radiotelevizijskih kuća te prava i obveza drugih subjekata na tržištu, i to primjenom horizontalnog regulatornog pristupa koji obuhvaća različite medije; smatra da je potrebno dati prednost načelu jasne prepoznatljivosti i razlikovanja između oglašavanja i programskog sadržaja u odnosu na načelo odvajanja oglašavanja i programskog sadržaja u svim oblicima medija; poziva Komisiju da provjeri je li i dalje korisno i primjereno poštovati odjeljak 6.7 njezine Komunikacije o primjeni pravila o državnim potporama na javne radiodifuzijske usluge;

68.  smatra da bi pravni koncept iz Direktive 93/83/EEZ, nakon što se provede njegova daljnja procjena, mogao poboljšati prekogranični pristup zakonitom internetskom sadržaju i uslugama na jedinstvenom digitalnom tržištu, bez dovođenja u pitanje načela slobode ugovaranja, prikladne isplate naknada autorima i umjetnicima te teritorijalne prirode ekskluzivnih prava;

3.3.Primjereno regulatorno okruženje za platforme i posrednike

3.3.1.Uloga internetskih platformi

69.  potiče Komisiju da ispita mogu li se mogući problemi u pogledu internetskih platformi riješiti prikladnom i potpunom provedbom postojećega zakonodavstva i djelotvornom provedbom propisa EU-a u području tržišnog natjecanja kako bi se osigurali jednaki uvjeti te pošteno i učinkovito tržišno natjecanje među internetskim platformama i izbjeglo stvaranje monopola; poziva Komisiju na održavanje politike pogodne za razvoj inovacija prema internetskim platformama kojima se olakšava pristup tržištu i potiču inovacije; smatra da bi transparentnost, nediskriminacija, omogućivanje prelaska na druge platforme ili internetske usluge kojima se potrošačima pruža izbor, pristup platformama te prepoznavanje i nadilaženje prepreka pri nastajanju i razvoju platformi trebali biti prioriteti;

70.  napominje, osim toga, da su odredbe Direktive o elektroničkoj trgovini naknadno pojačale Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi, Direktiva o pravima potrošača i ostale sastavnice pravne stečevine u pogledu prava potrošača te da se te direktive provode na odgovarajući način i primjenjuju u jednakoj mjeri na trgovce koji posluju na internetskim platformama i trgovce na tradicionalnim tržištima; poziva Komisiju da surađuje sa svim dionicima i Parlamentom kako bi se uvele jasne smjernice o primjenjivosti pravne stečevine u pogledu potrošača na trgovce koji posluju na internetskim platformama i, prema potrebi, pruži potporu nacionalnim tijelima za zaštitu potrošača država članica u pravilnom provođenju zakona o zaštiti potrošača;

71.  cijeni inicijativu Komisije da analizira ulogu internetskih platformi u digitalnom gospodarstvu u okviru strategije jedinstvenoga digitalnog tržišta jer će utjecati na nekoliko nadolazećih zakonodavnih prijedloga; smatra da bi analiza trebala služiti utvrđivanju potvrđenih i dobro definiranih problema u posebnim poslovnim područjima i mogućim nedostacima u pogledu zaštite potrošača te razlikovanju internetskih usluga i pružatelja internetskih usluga; ističe da je s platformama koje se odnose na kulturna dobra, posebno audiovizualne medije, potrebno postupati na poseban način kojim se poštuje Konvencija UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja;

72.  traži od Komisije da u prvom tromjesečju 2016. obavijesti Parlament o rezultatima relevantnog savjetovanja i osigura dosljedan pristup u nadolazećim revizijama zakonodavstva; upozorava na stvaranje tržišnih poremećaja ili prepreka pristupu internetskih usluga tržištu uvođenjem novih obveza radi unakrsnog subvencioniranja određenih starih poslovnih modela;

73.  ističe da je ograničena odgovornost posrednika ključna za zaštitu otvorenosti interneta, temeljnih prava, pravne sigurnosti i inovacija; priznaje, u tom pogledu, da su odredbe o odgovornosti posrednika u Direktivi o elektroničkoj trgovini otporne na promjene u budućnosti i tehnološki neutralne;

74.  skreće pozornost na činjenicu da, kako bi imao koristi od ograničenja odgovornosti, pružatelj usluga informacijskog društva mora nakon što zaista dozna za postojanje nezakonitih aktivnosti ili nakon što postane svjestan toga brzo djelovati kako bi uklonio dotične informacije ili im onemogućio pristup; traži od Komisije da osigura ujednačenu provedbu ove odredbe u skladu s Poveljom o temeljnim pravima kako bi se izbjegla svaka privatizacija provedbe zakona i osiguralo poduzimanje odgovarajućih i razumnih mjera protiv prodaje nezakonitog sadržaja i dobara;

75.  smatra da, s obzirom na tržišta koja se brzo razvijaju i različitost platformi koje se kreću od neprofitnih platformi do platformi s modelima poslovanja „B2B” (između poduzeća) i obuhvaćaju različite usluge, sektore i niz različitih subjekata, ne postoji jasna definicija platformi te bi univerzalan pristup mogao ozbiljno ometati inovacije i staviti europske tvrtke u nepovoljan položaj u pogledu konkurentnosti u svjetskoj ekonomiji;

76.  smatra da neki posrednici na internetu i internetske platforme stvaraju prihod od kulturnih djela i sadržaja, ali taj se prihod ne dijeli uvijek s autorima; poziva Komisiju da razmotri mogućnosti koje se temelje na dokazima kako bi riješila pitanje moguće netransparentnosti i prijenosa vrijednosti sa sadržaja na usluge kojim će se autorima, izvođačima i nositeljima prava omogućiti isplata poštene naknade za uporabu njihova rada na internetu bez kočenja inovacija;

3.3.2.Nove mogućnosti koje nudi ekonomija dijeljenja

77.  pozdravlja povećanu konkurenciju i izbor za potrošače koji nastaju iz ekonomije dijeljenja te mogućnosti za otvaranje radnih mjesta, gospodarski rast, konkurentnost, više uključivo tržište rada i gospodarstvo EU-a s većom cirkularnošću zbog učinkovitije uporabe resursa, vještina i drugih sredstava; potiče Komisiju i države članice da podrže daljnji razvoj ekonomije dijeljenja utvrđivanjem umjetnih prepreka i relevantnoga zakonodavstva kojim se sprečava njezin rast;

78.  potiče Komisiju da u okviru ekonomije dijeljenja analizira kako postići ravnotežu između osnaživanja i zaštite potrošača te, ako je potrebno objašnjenje, jamči primjerenost zakonodavnog okvira u digitalnom području, uključujući u slučajevima moguće zlouporabe, te da ocijeni u kojem su području ex-post pravni lijekovi dovoljni ili učinkovitiji;

79.  napominje da je u interesu samih društava koja primjenjuju te nove poslovne modele na temelju ugleda i povjerenja da donesu mjere kojima se odvraća od nezakonitih aktivnosti uz istodobno pružanje novih elemenata sigurnosti potrošača;

80.  potiče Komisiju da uspostavi skupinu dionika zaduženu za promicanje najboljih praksi u sektoru ekonomije dijeljenja;

81.  poziva države članice da osiguraju da su zapošljavanje i socijalne politike primjereni za digitalne inovacije, poduzetništvo i rast ekonomije dijeljenja te njezin potencijal za fleksibilnije oblike zapošljavanja utvrđivanjem novih oblika zapošljavanja i ocjenjivanjem potrebe za osuvremenjivanjem socijalnog zakonodavstva i zakonodavstva o zapošljavanju kako bi se postojeća prava zapošljavanja i programi socijalne skrbi mogli zadržati i u digitalnom radnom okruženju; ističe da je pružanje socijalne sigurnosti u nadležnosti država članica; traži od Komisije da utvrdi i olakša razmjene primjera najbolje prakse u EU-u u tim područjima i na međunarodnoj razini;

3.3.3.Borba protiv nezakonitog sadržaja na internetu

82.  poziva Komisiju da promiče politike i pravni okvir za borbu protiv kiberkriminala i nezakonitog sadržaja na internetu, uključujući govor mržnje, koji će u potpunosti biti u skladu s temeljnim pravima utvrđenim u Povelji o temeljnim pravima Europske unije, posebno s pravom na slobodu izražavanja i informiranja, postojećim zakonodavstvom EU-a ili država članica te s načelima nužnosti, proporcionalnosti, propisnog pravnog postupka i vladavine prava; smatra da je za postizanje tog cilja potrebno:

   pružiti dosljedne i učinkovite mehanizme kojima bi se europske i nacionalne policijske agencije i tijela kaznenog progona koristili u cilju provedbe zakona;
   pružiti jasne smjernice za suzbijanje nezakonitog sadržaja na internetu, uključujući govor mržnje;
   podržati javno-privatna partnerstva i dijalog između javnih i privatnih subjekata u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a;
   objasniti ulogu posrednika i internetskih platformi s obzirom na Povelju o temeljnim pravima Europske unije;
   osigurati da se osnivanje jedinice Europske unije za rad u vezi s prijavljenim internetskim sadržajima (EU IRU) u sklopu Europola temelji na pravnoj osnovi koja odgovara njezinim aktivnostima;
   osigurati posebne mjere za borbu protiv seksualnog iskorištavanja djece na internetu i učinkovitu suradnju između svih dionika kako bi se zajamčila prava i zaštita djece na internetu te poticati inicijative čiji je cilj ostvariti sigurnost interneta za djecu te
   surađivati s relevantnim dionicima u promicanju obrazovnih kampanja i kampanja za podizanje razine svijesti;

83.  pozdravlja Komisijin plan djelovanja za osuvremenjivanje provedbe zaštite prava intelektualnog vlasništva na internetu, s posebnim naglaskom na povredama komercijalnih razmjera; smatra da je provedba zaštite autorskih prava kako je utvrđena u Direktivi 2004/48/EZ iznimno važna te da su autorska prava i srodna prava djelotvorna samo onoliko koliko i mjere provedbe za njihovu zaštitu;

84.  naglašava da se EU suočava sa znatnim brojem povreda prava intelektualnog vlasništva; ističe ulogu Europske promatračnice za povrede prava intelektualnog vlasništva u pružanju pouzdanih podataka i objektivne analize utjecaja povreda na gospodarske subjekte; poziva na djelotvoran, održiv, razmjeran i osuvremenjen pristup provedbi i zaštiti prava intelektualnog vlasništva na internetu, s posebnim naglaskom na povredama komercijalnih razmjera;

85.  primjećuje da u nekim slučajevima povrede autorskih prava mogu nastati zbog teškoće u pronalasku zakonito dostupnog željenog sadržaja; stoga poziva na razvoj i javno promicanje šireg raspona zakonitih ponuda prilagođenih korisnicima;

86.  pozdravlja pristup „slijedi novac” i potiče subjekte u lancu opskrbe da poduzimaju usklađene i razmjerne mjere za borbu protiv povrede prava intelektualnog vlasništva na komercijalnoj razini oslanjanjem na praksu dobrovoljnih sporazuma; ističe da Komisija, zajedno s državama članicama, treba promicati svjesnost i dužnu pažnju u lancu opskrbe te poticati razmjenu informacija i primjera najbolje prakse te poboljšanu suradnju javnog i privatnog sektora; ustraje u tome da sve mjere trebaju biti opravdane, usklađene, razmjerne i uključivati mogućnost učinkovitih pravnih lijekova prilagođenih korisnicima za ugrožene strane; smatra da je nužno podizati svijest korisnika o posljedicama nastalima zbog povrede autorskih i srodnih prava;

3.4.Jačanje povjerenja i sigurnosti u digitalne mreže, industrije, usluge i infrastrukture te u obradu osobnih podataka

87.  smatra da je, kako bi se osiguralo povjerenje i sigurnost u digitalne usluge, tehnologije temeljene na podacima, sustave informacijskih tehnologija i plaćanja, kritičnu infrastrukturu i internetske mreže, potrebno povećanje sredstava i suradnja između europske industrije kibernetičke sigurnosti, javnog i privatnog sektora, posebno preko istraživačke suradnje, uključujući Obzor 2020. i javno-privatna partnerstva; podržava razmjenu primjera najbolje prakse među državama članicama u pogledu javno-privatnih partnerstava u tom području;

88.  poziva na nastojanja da se poboljša otpornost na kibernetičke napade, posebno s poboljšanom ulogom Europske agencije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA), kako bi se povećala svjesnost rizika i poznavanja temeljnih sigurnosnih procesa među korisnicima, posebno malim i srednjim poduzećima, kako bi se osiguralo da društva imaju osnovne razine sigurnosti, kao što su šifriranje podataka s kraja na kraj te komunikacije i ažuriranje podataka, i kako bi se potaknula uporaba koncepta integrirane sigurnosti;

89.  smatra da pružatelji softvera trebaju korisnicima bolje promicati sigurnosne prednosti softvera otvorenog koda i sigurnosna ažuriranja softvera; poziva Komisiju da ispita koordinirani program na razini EU-a za razotkrivanje slabosti, uključujući popravak poznatih nedostataka programske opreme, kao sredstva za borbu protiv zlouporabe nedostataka programske opreme te povreda sigurnosti i sigurnosti osobnih podataka;

90.  smatra da je potrebna brza prilagodba svrsi primjerene Direktive o sigurnosti mreže i informacija kako bi se pružio usklađen pristup EU-a kibernetičkoj sigurnosti; smatra da su ambicioznija razina suradnje među državama članicama i relevantnim institucijama i tijelima u EU-u te razmjena primjera najbolje prakse nužne za daljnju digitalizaciju industrije, uz istodobnu zaštitu temeljnih prava EU-a, posebno zaštitu podataka;

91.  ističe činjenicu da se zbog brzorastućeg broja napada na mreže i slučajeva kiberkriminala nameće potreba za usklađenim odgovorom EU-a i njegovih država članica radi jamčenja visoke razine mrežne i informacijske sigurnosti; vjeruje da pružanje sigurnosti na internetu obuhvaća zaštitu mreža i kritične infrastrukture, osiguravanje sposobnosti tijela kaznenog progona da se bore protiv kriminala, uključujući terorizam, nasilnu radikalizaciju, seksualno zlostavljanje i iskorištavanje djece na internetu te uporabu podataka nužnih za borbu protiv kriminala na internetu i izvan njega; ističe da je tako definirana sigurnost, u kombinaciji sa zaštitom temeljnih prava u kiberprostoru, ključna za jačanje povjerenja u digitalne usluge te stoga čini nužnu osnovu za uspostavu konkurentnog jedinstvenog digitalnog tržišta;

92.  podsjeća da su alati poput šifriranja korisni građanima i poduzećima kao jedno od sredstava za osiguranje privatnosti i barem osnovne razine sigurnosti komunikacije; osuđuje činjenicu da se šifriranjem može koristiti i u kriminalne svrhe;

93.  pozdravlja Europski centar za kibernetički kriminal (EC3) pri Europolu, koji pridonosi bržim reakcijama u slučaju kibernetičkih napada; poziva na donošenje zakonodavnog prijedloga u cilju jačanja mandata Europskog centra za kibernetički kriminal (EC3) te poziva na brzo prenošenje Direktive 2013/40/EU od 12. kolovoza 2013. o napadima na informacijske sustave;

94.  napominje da se razotkrivanjem slučajeva elektroničkog masovnog nadzora pokazala potreba za vraćanjem povjerenja građana u privatnost, sigurnost i zaštitu digitalnih usluga te u tom pogledu ističe potrebu za strogim poštovanjem postojećeg zakonodavstva o zaštiti podataka i temeljnih prava pri obradi osobnih podataka u komercijalne svrhe ili u svrhe kaznenog progona; u tom kontekstu podsjeća na važnost postojećih alata kao što su ugovori o uzajamnoj pravnoj pomoći kojima se poštuje vladavina prava i smanjuje rizik od neprimjerenog pristupa podacima koji su pohranjeni na stranom teritoriju;

95.  ponavlja da u skladu s člankom 15. stavkom 1. Direktive o elektroničkoj trgovini (2000/31/EZ) „države članice ne mogu uvesti opću obvezu za davatelje” usluga prijenosa, pohrane i smještaja informacija na poslužitelju „da prate informacije koje prenose ili pohranjuju niti opću obvezu da aktivno traže činjenice ili okolnosti koje bi ukazivale na protuzakonite aktivnosti”; posebno podsjeća da je Sud Europske unije u presudama C-360/10 i C-70/10 odbacio mjere za „aktivno praćenje” gotovo svih korisnika usluga o kojima je riječ (u jednom predmetu pružatelji usluga pristupa internetu, u drugom predmetu društvena mreža) i ustvrdio da bi trebalo isključiti mogućnost bilo kakva naloga kojim se od pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju zahtijeva opće praćenje;

4.ISKORIŠTAVANJE PUNOG POTENCIJALA RASTA DIGITALNOGA GOSPODARSTVA

96.  smatra da je, u svjetlu središnje važnosti europske industrije i digitalnoga gospodarstva, koje raste mnogo brže od ostatka gospodarstva, digitalna transformacija industrije ključna za konkurentnost europskoga gospodarstva i njegov prijenos energije, ali može biti uspješna samo ako europska trgovačka društva razumiju njezin značaj u pogledu povećane djelotvornosti i pristupa neiskorištenom potencijalu s bolje integriranim i povezanim vrijednosnim lancem koji brzo i fleksibilno može odgovoriti na potražnje potrošača;

97.  poziva Komisiju da odmah razvije plan za digitalnu transformaciju, uključujući osuvremenjivanje zakonodavstva i uporabu relevantnih instrumenata za ulaganje u istraživanje i razvoj te infrastrukturu, kako bi se podržala digitalizacija industrije u svim sektorima, kao što su proizvodnja, energetika, prijevoz i maloprodaja, poticanjem usvajanja digitalnih tehnologija i povezivosti s kraja na kraj u vrijednosnim lancima te inovativnih usluga i poslovnih modela;

98.  smatra da bi regulatorni okvir trebao industrijama osigurati prihvaćanje i predviđanje tih promjena kako bi se pridonijelo otvaranju radnih mjesta, rastu i regionalnoj konvergenciji;

99.  osim toga, poziva da se posebna pozornost posveti malim i srednjim poduzećima, posebno uključujući moguću reviziju Europske inicijative za malo poduzetništvo, jer je njihova digitalna transformacija obvezna za konkurentnost i otvaranje radnih mjesta u gospodarstvu te za užu suradnju između osnovanih trgovačkih društava i novoosnovanih poduzeća koja bi mogla dovesti do održivijeg i konkurentnijeg industrijskog modela te pojave svjetskih vođa;

100.  ponovno naglašava važnost europskih satelitskih navigacijskih sustava, a osobito Galilea i Egnosa, za razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta u odnosu na položaj podataka i stavljanje vremenskih pečata za aplikacije veliki podaci ili Internet stvari;

4.1.Izgradnja podatkovnoga gospodarstva

101.  smatra da je gospodarstvo temeljeno na podacima ključno za gospodarski rast; ističe mogućnosti koje nove informacijske i komunikacijske (IKT) tehnologije kao što su veliki podaci, računalstvo u oblaku, Internet stvari, 3D ispis i druge tehnologije mogu donijeti gospodarstvu i društvu, osobito ako se integriraju u druge sektore kao što su energetika, prijevoz i logistika, financijske usluge, obrazovanje, maloprodaja, proizvodnja, istraživanje ili zdravlje te sustav hitne pomoći i ako ih javna tijela javne upotrebljavaju za razvoj pametnih gradova, bolje upravljanje resursima i veću zaštitu okoliša; posebno ističe mogućnosti koje nudi digitalizacija energetskog sektora s pametnim metrima, pametnim mrežama i čvorištima podataka za učinkovitiju i fleksibilniju proizvodnju energije; naglašava važnost javno-privatnih partnerstava i pozdravlja inicijative Komisije u tom pogledu;

102.  traži od Komisije da prouči mogućnost besplatnog pristupa u digitalnom obliku svakom znanstvenom istraživanju koje se barem polovično financira javnim sredstvima, u razumnom roku koji neće naštetiti ekonomskoj i socijalnoj koristi, uključujući angažman izdavačkih kuća u tom pogledu;

103.  poziva Komisiju da do ožujka 2016. provede široku i transparentnu reviziju velikih podataka u kojoj će sudjelovati svi važni stručnjaci, uključujući znanstvenike, civilno društvo te javni i privatni sektor, usmjerenu na predviđanje potreba tehnologija velikih podataka i računalne infrastrukture, posebno europskih superračunala, uključujući bolje uvjete u neregulatornom i postojećem regulatornom okviru za rast i inovacije u tom sektoru, te na povećanje mogućnosti i rješavanje mogućih rizika i izazova za izgradnju povjerenja u pogledu, primjerice, pristupa podacima, sigurnosti i zaštiti podataka;

104.  poziva na razvoj tehnološki neutralnoga europskog pristupa otpornog na promjene u budućnosti i snažnije povezivanje jedinstvenog tržišta u pogledu Interneta stvari i industrijskog interneta, uz transparentnu strategiju za postavljanje standarda i interoperabilnost, te jačanje povjerenja u te tehnologije zahvaljujući sigurnosti, transparentnosti te integriranom i zadanom privatnošću; pozdravlja inicijativu za „slobodan protok podataka” kojom bi se trebala objasniti pravila o podacima u pogledu uporabe, pristupa i vlasništva, uzimajući u obzir zabrinutost zbog utjecaja lokalizacije podataka na funkcioniranje jedinstvenog tržišta, te omogućiti mijenjanje pružatelja podatkovnih usluga kako bi se izbjeglo „zaključavanje” (lock-in) i poremećaji na tržištu;

105.  smatra da otvoreni podaci javnih uprava trebaju biti pravilo; potiče na ostvarivanje napretka u pogledu razine i učestalosti pružanja informacija kao otvorenih podataka, utvrđivanja ključnih skupova podataka koji trebaju biti dostupni i promicanja ponovne uporabe otvorenih podataka u otvorenom obliku zbog njihove vrijednosti za razvoj inovativnih usluga, uključujući prekogranična rješenja, transparentnost i korist za gospodarstvo i društvo;

106.  uzima u obzir sve veću zabrinutost potrošača u EU-u kad je riječ o tome kako pružatelji internetskih usluga upotrebljavaju i zaštićuju osobne podatke jer je to ključno za izgradnju povjerenja potrošača u digitalno gospodarstvo; naglašava da aktivni korisnici imaju važnu ulogu u poticanju konkurentnosti; stoga naglašava važnost boljeg informiranja potrošača o uporabi njihovih podataka, posebice u slučaju usluga pruženih u zamjenu za podatke, i o pravu koje imaju na prenosivost podataka; potiče Komisiju da objasni pravila o nadzoru nad podacima i prenosivosti podataka u skladu s ključnim načelom prema kojemu građani trebaju imati nadzor nad vlastitim podacima;

107.  mišljenja je da su poštovanje zakonodavstva o zaštiti podataka i učinkovite mjere u pogledu zaštite privatnosti i sigurnosti utvrđene u Općoj uredbi o zaštiti podataka, uključujući posebne odredbe koje se odnose na djecu kao ranjive potrošače, ključni za izgradnju povjerenja građana i potrošača u gospodarski sektor temeljen na podacima; naglašava da je potrebno podići razinu svijesti o ulozi podataka i o značenju dijeljenja podataka za potrošače s obzirom na njihova temeljna prava u okviru gospodarstva te utvrditi pravila o vlasništvu nad podacima i kontroli građana nad vlastitim podacima; ističe ulogu personalizacije usluga i proizvoda koju bi trebalo razviti u skladu s uvjetima koji se odnose na zaštitu podataka; poziva na promicanje zadane i integrirane privatnosti, što bi također moglo pozitivno utjecati na inovacije i gospodarski rast; naglašava potrebu za jamčenjem nediskriminirajućeg pristupa obradi svih vrsta podataka; naglašava važnost pristupa utemeljenog na riziku, čijom se primjenom pridonosi izbjegavanju nepotrebnog administrativnog opterećenja te se pruža pravna sigurnost, posebno za mala i srednja poduzeća te za novoosnovana poduzeća, kao i važnost demokratskog nadzora i stalnog praćenja koje provode tijela javne vlasti; ističe da je osobne podatke potrebno posebno zaštititi te priznaje da se donošenjem dodatnih zaštitnih mjera kao što su pseudonimizacija ili anonimizacija može pojačati zaštita kad se aplikacije za velike podatke i pružatelji internetskih usluga koriste osobnim podacima;

108.  primjećuje da se Komisijinom ocjenom Direktive o bazi podataka ova direktiva smatra preprekom razvoju europskoga gospodarstva temeljenog na podacima; poziva Komisiju da prati političke mogućnosti za ukidanje Direktive 96/9/EZ;

4.2.Poticanje konkurentnosti s pomoću interoperabilnosti i normizacije

109.  smatra da plan normizacije IKT-a i revizija okvira interoperabilnosti, uključujući Komisijine mandate europskim organizacijama za normizaciju, trebaju biti dio europske digitalne strategije za stvaranje ekonomije razmjera, ušteda u proračunu i povećane konkurentnosti europskih trgovačkih društava te za povećanje međusektorske i prekogranične interoperabilnosti dobara i usluga s pomoću bržeg definiranje, na otvoren i konkurentan način, dobrovoljnih, tržišno usmjerenih i globalnih normi koje mala i srednja poduzeća mogu jednostavno provoditi; potiče Komisiju da osigura da postupci normizacije uključuju sve važne dionike, privlače najbolje tehnologije i izbjegavaju rizik od stvaranja monopola ili zatvorenih vrijednosnih lanaca, posebno za mala i srednja poduzeća te novoosnovana poduzeća, i da aktivno promiče europske norme na međunarodnoj razini u svjetlu globalne prirode inicijativa normizacije IKT-a;

110.  traži od Komisije i Vijeća da povećaju udio besplatnog softvera otvorenoga koda te njegove ponovne upotrebe u tijelima javne uprave i između njih kao rješenje za povećanje interoperabilnosti;

111.  napominje da se Komisija trenutačno savjetuje s relevantnim dionicima o uspostavi interoperabilne, normirane, sigurne platforme slobodnog pristupa koja se ugrađuje u vozilo radi mogućih budućih primjena ili usluga, kao što je Parlament zatražio Uredbom o uvođenju sustava e-Poziva; poziva Komisiju da osigura da ova platforma neće ograničavati inovacije, slobodno tržišno natjecanje i izbor potrošača;

112.  poziva Komisiju, uzimajući u obzir brze inovacije u sektoru prometa, da razvije usklađenu strategiju o povezivosti u sektoru prometa te da posebno uspostavi regulatorni okvir za umrežena vozila kako bi se osigurala interoperabilnost s različitim uslugama, uključujući daljinsku dijagnostiku i održavanje, i aplikacijama kako bi se poduprlo pošteno tržišno natjecanje i zadovoljila snažna potreba za proizvodima koji poštuju zahtjeve za kibernetičku sigurnost i zaštitu podataka, ali i osigurala fizička sigurnost putnika; smatra da su potrebna partnerstva automobilske i telekomunikacijske industrije kako bi se diljem Europe osigurao razvoj umreženih vozila i infrastrukture za umrežena vozila na temelju zajedničkih standarda;

4.3.Uključivo e-društvo

113.  napominje da internet i IKT imaju golem utjecaj na emancipaciju žena i djevojčica; potvrđuje da sudjelovanje žena u digitalnom sektoru EU-a ima pozitivan utjecaj na europski BDP; priznaje značajan potencijal inovatorica i poduzetnica te ulogu koju one mogu imati u digitalnoj transformaciji; ističe potrebu da se prevladaju rodni stereotipi te potpuno podržava i potiče digitalnu poduzetničku kulturu za žene te njihovu integraciju i sudjelovanje u informacijskom društvu;

114.  priznaje potencijal jedinstvenoga digitalnog tržišta da osigura dostupnost i sudjelovanje svih građana, uključujući osobe s posebnim potrebama, starije osobe, manjine i ostale građane koji pripadaju osjetljivim skupinama, u pogledu svih aspekata digitalnoga gospodarstva, uključujući proizvode i usluge zaštićene autorskim i srodnim pravima, posebno razvojem uključivog e-društva i osiguravanjem potpune dostupnosti svih programa e-uprave i e-administracije; izrazito je zabrinut zbog izostanka napretka u ratifikaciji Ugovora iz Marakeša te potiče na njegovu ratifikaciju čim prije; ističe, u tom pogledu, hitnost brzog donošenja prijedloga za Direktivu o dostupnosti internetskih stranica javnih tijela;

4.3.1.Digitalne vještine i stručnost

115.  skreće pozornost na činjenicu da je neusklađenost ponude i potražnje u pogledu vještina problem za razvoj digitalne ekonomije, otvaranje radnih mjesta i konkurentnost Unije te poziva Komisiju da hitno razvije strategiju vještina kojom se taj nedostatak može riješiti; poziva Komisiju da se koristi odobrenim sredstvima iz Inicijative za zapošljavanje mladih za potporu udruga (lokalni pokreti) koje mladima u nepovoljnom položaju omogućuju usvajanje digitalnih vještina; poziva države članice da daju vlastitu podršku tome stavljajući im na raspolaganje prostor;

116.  poziva Komisiju i države članice da promiču medijsku pismenost i internetsku pismenost za sve građane EU-a, posebno za osobe iz osjetljivih skupina, preko inicijativa i usklađenih aktivnosti i ulaganja u stvaranje europskih mreža za podučavanje medijske pismenosti; ističe da su vještina samostalnog i kritičkog korištenja medijima i rješavanje problema preopterećenja informacijama jedna od zadaća cjeloživotnog učenja svih generacija koja se stalno mijenja kako bi se svim generacijama omogućilo prikladno i samostalno rješavanje problema preopterećenja informacijama; ističe da sve veća složenost profila poslova i vještina donosi i nove zahtjeve, posebno u vezi s poznavanjem informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT), u području osposobljavanja, kao i daljnjeg obrazovanja i cjeloživotnog učenja;

117.  potiče države članice da integriraju stjecanje digitalnih vještina u školske kurikule, poboljšaju potrebnu tehničku opremu i promiču suradnju između sveučilišta i tehničkih fakulteta u cilju razvoja zajedničkih programa e-učenja koji se priznaju u sustavu ECTS bodova; ističe da programi obrazovanja i osposobljavanja trebaju biti usmjereni za razvijanje kritičkog razmišljanja o primjeni novih medija, digitalnih i informacijskih uređaja i sučelja te na njihovo temeljito poznavanje kako bismo postali aktivni korisnici, a ne samo krajnji korisnici tih novih tehnologija; ističe važnost prikladnog osposobljavanja učitelja o digitalnim vještinama, načinima učinkovitog prenošenja tih vještina, uključujući uspjeh digitalnog učenja u obliku igre, i načinima kako ih općenito koristiti za potporu učenju tako što se matematika, informatika, znanost i tehnologija prikazuju na zanimljiv način; poziva Komisiju i države članice da pojačaju istraživanja o učincima digitalnih medija na kognitivne vještine;

118.  napominje da su javna i privatna ulaganja te nove mogućnosti financiranja u strukovnom obrazovanju i cjeloživotnom učenju potrebne kako bi se osiguralo da radnici, posebno manje kvalificirani radnici, posjeduju odgovarajuće vještine za digitalno gospodarstvo; poziva Komisiju i države članice da zajedno s privatnom industrijom osmisle jednostavno dostupne, standardizirane i certificirane tečajeve na internetu te inovativne i dostupne programe za usvajanje e-vještina kako bi polaznici usvojili barem minimalne digitalne vještine; potiče države članice da te tečajeve na internetu uvrste u program Jamstva za mlade; potiče Komisiju i države članice da stvore temelje za uzajamno priznavanje digitalnih vještina i kvalifikacija uspostavom europskog sustava za certificiranje ili ocjenjivanje po uzoru na zajednički europski referentni okvir za učenje i podučavanje jezika; naglašava da kulturnoj raznolikosti u Europi, kao i višejezičnosti, pogoduje prekogranični pristup sadržaju;

119.  pozdravlja osnivanje velike koalicije za digitalna radna mjesta na europskoj razini, potiče poduzeća da joj se pridruže te potiče Komisiju i države članice da olakšaju aktivno sudjelovanje malih i srednjih poduzeća; pozdravlja razmatranja Komisije o izgradnji novih sustava za pohranu znanja za javni sektor uvođenjem tehnologija u oblaku te dubinske analize teksta i podataka koje su ovjerene i zaštićene u okviru zakona o zaštiti podataka; smatra da je za korištenje takvim tehnologijama potrebno posebno osposobiti osoblje u knjižnicama, arhivima i na poslovima dokumentiranja; poziva na uporabu i razvijanje licencija „Creative Commons” kako bi se zajednička digitalna djela i komunikacija podučavali i primjenjivali u svim državama i na svim jezicima u području obrazovanja i osposobljavanja te u javnim ustanovama za istraživanje i da ih se promiče u postupcima javne nabave; primjećuje ključnu ulogu dvostrukog osposobljavanja;

120.  primjećuje da je javno i privatno ulaganje u strukovno obrazovanje i cjeloživotno učenje potrebno da bi se osiguralo da radna snaga EU-a, uključujući „digitalnu radnu snagu” koja ima nestandardne oblike zaposlenja, posjeduje odgovarajuće vještine za digitalnu ekonomiju; primjećuje da su neke države članice uvele prava kojima se radnicima jamči minimalno pravo na plaćeni dopust radi obrazovanja kao mjeru kojom se povećava pristup radnika obrazovanju i osposobljavanju;

4.3.2.e-uprava

121.  smatra da razvoj e-uprave treba imati prednost u inovacijama jer ima učinak poluge na sve sektore gospodarstva te povećava učinkovitost, interoperabilnost i transparentnost, smanjuje troškove i administrativno opterećenje, omogućuje bolju suradnju među javnim upravama te pruža bolje i personalizirane usluge koje su više prilagođene korisnicima za sve građane i poduzeća s obzirom na mogućnosti koje nude digitalne društvene inovacije; potiče Komisiju da bude primjer u području e-uprave te da zajedno s državama članicama osmisli ambiciozan i sveobuhvatan plan djelovanja za e-upravu; smatra da bi se taj plan djelovanja trebao temeljiti na potrebama korisnika i primjerima najbolje prakse, uključujući mjerila za napredak, postupan sektorski pristup u primjeni načela „samo jedanput” u tijelima javne uprave prema kojemu se od građana i poduzeća ne bi trebale tražiti informacije koje su već pružili tijelima javne vlasti, uz istodobno osiguravanje privatnosti građana i visoke razine zaštite podataka sukladno sa zahtjevima i načelima paketa reformi zaštite podataka EU-a te potpuno u skladu s Poveljom o temeljnim pravima i visokom razinom sigurnosti u pogledu tih inicijativa; smatra da bi također trebao osigurati potpuno prekogranično uvođenje elektroničkih osobnih iskaznica (eOI) i e-potpisa s visokim stupnjem kodiranja, posebno s brzom provedbom Uredbe eIDAS i povećanom dostupnosti javnih usluga na internetu; ističe da je važno da građani i poduzeća imaju pristup međusobno povezanim komercijalnim registrima;

122.  poziva na uvođenje sveobuhvatnog i potpuno dostupnog jedinstvenog digitalnog pristupnika koji se oslanja na postojeće inicijative i mreže, kao jedinstvenog i cjelovitog digitalnog procesa za osnivanje i djelovanje poduzeća diljem EU-a, uključujući osnivanje poduzeća preko interneta i naziva domena, razmjene podataka o sukladnosti, prepoznavanja e-računa, poreznih prijava, pojednostavljenog elektroničkog sustava PDV-a, informacija na internetu o sukladnosti proizvoda, zapošljavanja ljudskih resursa i upućivanja radnika, prava potrošača, pristupa mrežama korisnika i poduzeća, postupaka obavještavanja i mehanizama za rješavanja sporova;

123.  nadalje poziva Komisiju i države članice da osiguraju potpunu provedbu jedinstvenih kontaktnih točaka, kako je određeno Direktivom o uslugama, te poduzmu sve potrebne mjere za jamčenje njihova učinkovitog funkcioniranja, oslobađajući tako njihov puni potencijal;

124.  zabrinut je zbog toga što su infrastrukture oblaka za istraživače i sveučilišta rascjepkane; poziva Komisiju da u suradnji sa svim važnim dionicima osmisli plan djelovanja koji bi doveo do osnivanja europskoga otvorenog oblaka za znanost do kraja 2016., koji bi trebao neprimjetno integrirati postojeće mreže, podatke te visokoučinkovite računalne sustave i usluge e-infrastrukture u svim znanstvenim područjima, u okviru zajedničkih politika, normi i ulaganja; smatra da bi to trebalo potaknuti razvoj oblaka i u područjima izvan znanosti te bolje povezivanje inovacijskih centara, ekosustava za novoosnovana poduzeća i bolju suradnju između sveučilišta i industrije u komercijalizaciji tehnologije, u skladu s relevantnim pravilima o povjerljivosti, i omogućivanje međunarodne usklađenosti i suradnje u tom području;

125.  poziva Komisiju i države članice da obnove svoju obvezu prema istraživanju strategije EU 2020. i ciljevima inovacija kao sastavnim elementima konkurentnoga jedinstvenog digitalnog tržišta, gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta, sa sveobuhvatnim pristupom otvorenoj znanosti, otvorenim inovacijama, otvorenim podacima i prijenosu znanja; smatra da bi to trebalo uključivati revidiran pravni okvir za dubinsku analizu teksta i podataka u znanstveno-istraživačke svrhe, povećanu uporabu besplatnog softvera otvorenog koda, posebno u obrazovnim ustanovama i javnoj administraciji, te za mala i srednja poduzeća te novoosnovana poduzeća lakši pristup financijskim sredstvima programa Obzor 2020. prilagođenima kratkim inovacijskim ciklusima sektora IKT-a; ističe, u tom pogledu, važnost svih relevantnih inicijativa, od javno-privatnih partnerstava i inovacijskih klastera do europskih tehnoloških i znanstvenih parkova, posebno u manje industrijaliziranim europskim regijama, i programa ubrzanog razvoja za novoosnovana poduzeća i zajedničke tehnološke platforme te mogućnost učinkovitog licenciranja standardnih osnovnih patenata, u okviru granica zakona EU-a o tržišnom natjecanju, prema FRAND-ovim uvjetima davanja odobrenja kako bi se sačuvali poticaji za istraživanje i razvoj te normizaciju i poticale inovacije;

126.  potiče Komisiju da napore usmjeri na provedbu odredbi o e-nabavi, kao i na europsku jedinstvenu dokumentaciju o nabavi (putovnica za javnu nabavu), kako bi se osigurale ekonomske prednosti i omogućio pristup tržištu EU-a za sve gospodarske subjekte koji su u skladu sa svim kriterijima o izboru, isključenju ili dodjeli; ističe obvezu tijela za nabavu da istaknu glavne razloge za svoju odluku da ne dijele ugovore na skupine u skladu s postojećim zakonodavstvom kako bi povećali pristup inovativnih trgovačkih društava te malih i srednjih poduzeća tržištima nabave;

4.4.Međunarodna dimenzija

127.  ističe važnost potpuno neovisne strukture upravljanja internetom kako bi internet ostao transparentan i uključiv model upravljanja koje uključuje više dionika na temelju načela interneta kao jedinstvene, otvorene, besplatne i stabilne platforme; smatra da je ključno iskoristiti odgodu prijenosa upravljanja ICANN-om u tu svrhu; snažno se zalaže za to da bi globalnu dimenziju interneta trebalo uzeti u obzir u svim bitnim politikama EU-a te poziva ESVD da potpuno iskoristi mogućnosti koje digitalizacija nudi u razvoju koherentne vanjske politike, osigura da je EU zastupljen u platformama za upravljanje internetom i da glasnije zastupa svoja stajališta u globalnim forumima, posebno u pogledu postavljanja standarda, priprema za uvođenje tehnologije 5G i kibernetičke sigurnosti;

128.  prepoznaje globalni karakter gospodarstva utemeljenog na podacima; podsjeća na to da stvaranje jedinstvenog digitalnog tržišta ovisi o slobodnom protoku podataka unutar Europske unije i izvan nje; stoga poziva EU i države članice da, kada u okviru strategije jedinstvenog digitalnog tržišta surađuju s trećim zemljama, poduzmu korake u cilju osiguranja visoke razine zaštite podataka i sigurnoga međunarodnog prijenosa podataka, u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka i postojećom sudskom praksom EU-a;

o
o   o

129.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 318, 4.12.2015., str. 1.
(2) SL L 123, 19.5.2015., str. 77.
(3) SL L 257, 28.8.2014., str. 73.
(4) SL L 86, 21.3.2014., str. 14.
(5) SL L 84, 20.3.2014., str. 72.
(6) SL L 348, 20.12.2013., str. 129.
(7) SL L 175, 27.6.2013., str. 1.
(8) SL L 165, 18.6.2013., str. 1.
(9) SL L 95, 15.4.2010., str. 1.
(10) SL L 81, 21.3.2012., str. 7.
(11) SL L 304, 22.11.2011., str. 64.
(12) SL L 337, 18.12.2009., str. 1.
(13) SL L 376, 27.12.2006., str. 36.
(14) SL L 201, 31.7.2002., str. 37.
(15) SL L 77, 27.3.1996., str. 20.
(16) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0273.
(18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0220.
(19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0051.
(20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0071.
(21) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0179.
(22) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0067.
(23)0 Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0032.
(24)1 Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0535.
(25) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0536.
(26) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0454.
(27) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0436.
(28) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0377.
(29) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0327.
(30) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0239.
(31) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0215.
(32) SL C 434, 23.12.2015., str. 2.
(33) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 64.
(34) SL C 332 E, 15.11.2013., str. 22.
(35) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 64.
(36) SL C 50 E, 21.2.2012., str. 1.
(37) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 33.
(38) SL C 81E, 15.3.2011., str. 45.
(39) SL C 236E, 12.8.2011., str. 24.
(40) Eurostat 2014.: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Information_society_statistics_at_regional_level#People_who_never_used_the_internet
(41) Izvješće o rezultatima rada skupine na visokoj razini o budućoj uporabi pojasa ultravisoke frekvencije.

Pravna napomena