Europski parlament,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava te smjernice EU-a za promicanje i zaštitu ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Srednje Amerike, s druge strane(1),

–  uzimajući u obzir završno izvješće misije EU-a za promatranje izbora o općim izborima u Hondurasu 2013. i popratnu misiju iz 2015. povezanu s nekažnjavanjem,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.),

–  uzimajući u obzir preporuke od 8. svibnja 2015. koje su Hondurasu upućene u sklopu Univerzalnog periodičnog pregleda pod vodstvom Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o globalnim prijetnjama s kojima se susreću branitelji ljudskih prava te o položaju braniteljica ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir izjavu o položaju branitelja ljudskih prava u Hondurasu koju je posebni izvjestitelj UN-a dao 18. ožujka 2016. u Ženevi,

–  uzimajući u obzir članak 25. Poslovnika Međuameričkog povjerenstva za ljudska prava (IAHCR), u kojem se govori o mehanizmu za mjere predostrožnosti,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada iz 1989. o autohtonim i plemenskim narodima u neovisnim zemljama (Konvencija MOR-a br. 169),

–  uzimajući u obzir izjavu voditelja misija EU-a od 17. veljače 2016. o teškoj situaciji s kojom se suočava zajednica LGBTI u Hondurasu,

–  uzimajući u obzir izjave tijela EU-a, poput izjave Delegacije EU-a u Hondurasu od 3. ožujka 2016.i izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 16. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir klauzule o ljudskim pravima Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike te Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Srednje Amerike koji je na snazi od 2013.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su, prema navodima iz više izvješća UN-a o braniteljima ljudskih prava, aktivisti za zaštitu okoliša, branitelji prava autohtonih naroda, novinari, pravosudni stručnjaci, sindikalisti, seljaci, aktivisti za prava žena i pripadnici skupine LGBTI te drugi aktivisti i dalje žrtve zlostavljanja, nasilja, samovoljnog pritvaranja, prijetnji i ubojstava u Hondurasu;

B.  budući da je honduraška vlada preuzela pozitivne obveze i predložila donošenje zakonodavstva u cilju zaštite branitelja ljudskih prava, novinara i pravosudnih stručnjaka, što među ostalim uključuje otvaranje ureda povjerenika UN-a za ljudska prava, spremnost nacionalnih vlasti da dopuste međunarodne misije praćenja u području ljudskih prava i usvajanje zakona o zaštiti branitelja ljudskih prava iz 2015.;

C.  budući da je, unatoč navedenome, Honduras postao jedna od najopasnijih zemlja u regiji za branitelje ljudskih prava; budući da je Honduras jedna od najnasilnijih zemalja u svijetu za aktiviste za zaštitu okoliša, s obzirom na to da je između 2010. i 2015. ubijeno najmanje 109 takvih aktivista;

D.  budući da su 3. ožujka 2016., prema dostupnim informacijama, Bertu Cáceres, istaknutu aktivisticu za zaštitu okoliša, predvodnicu branitelja prava autohtonih naroda i osnivačicu Građanskog vijeća pučkih organizacija i organizacija autohtonih naroda Hondurasa (COPINH) neidentificirani počinitelji ubili u njezinu domu; budući da je njezina smrt izazvala zgražanje međunarodne zajednice i javnu zabrinutost za branitelje prava autohtonih naroda, prava povezana s okolišem i prava na zemljište u Hondurasu;

E.  budući da je samo dva tjedna kasnije, odnosno 16. ožujka 2016., ubijen Nelson García, još jedan član COPINH-a; budući da je njegov navodni ubojica pritvoren zahvaljujući brzoj intervenciji honduraških vlasti;

F.  budući da meksički državljanin Gustavo Castro Soto, jedini svjedok ubojstva Berte Cáceres koji je i sam zadobio prostrijelne rane, zbog potreba istrage gotovo mjesec dana nije smio napustiti zemlju; budući da mu je 6. travnja 2016. dopušteno da napusti zemlju;

G.  budući da je honduraška vlada odmah osudila taj gnjusni zločin, proglasila istragu ubojstva gđe Cáceres nacionalnim prioritetom i obavijestila javnost o napretku istrage; budući da je vlada službeno zatražila suradnju Organizacije američkih država pri istrazi tog ubojstva;

H.  budući da su se u slučaju gđe Cáceres, koja je bila izložena stalnoj prijetnji, primjenjivale mjere predostrožnosti IACHR-a, ali država Honduras te mjere navodno nije provela na odgovarajući način; budući da je gđa Cáceres jedna od 15 branitelja ljudskih prava koji su ubijeni u Hondurasu u razdoblju od 2010. do 2016., unatoč tome što su se na njih primjenjivale te mjere predostrožnosti;

I.  budući da je ta nedavna ubojstva potrebno sagledati u kontekstu mirnog otpora koji su COPINH i drugi aktivisti tijekom cijelog desetljeća pružali izgradnji akumulacijske hidroelektrane Agua Zarca na rijeci Gualcarque, megaprojektu koji uvelike ovisi o europskim ulagačima i tehnologiji i koji se navodno provodi bez prethodnog slobodnog i informiranog savjetovanja čiji bi cilj bio dobivanje suglasnosti zajednica autohtonih naroda na koje taj projekt utječe, kao što se zahtijeva u Konvenciji MOR-a br. 169.; budući da su nizozemska razvojna banka FMO i Finnfund obustavili financiranje projekta hidroelektrane Agua Zarca, čija je gđa Cáceres bila vodeća protivnica;

J.  budući da je nakon ubojstva Paole Barraze, braniteljice prava osoba LGBTI, transrodne žene i članice udruge Arcoíris, koje se dogodilo 24. siječnja 2016. na vidjelo izašla sve veća opasnost s kojom se u Hondurasu susreću pripadnici zajednice LGBTI; budući da je njezino ubojstvo zadnje u nizu nasilnih smrti aktivnih članova organizacija za ljudska prava osoba LGBTI u proteklih 11 mjeseci, uključujući ubojstva Angy Ferreire, Violete Rivas, Glorije Caroline Hernández Vásquez (poznate i kao Génesis Hernández), Jorgea Alberta Castilla, Estefaníje Zúñige, Henryja Matamorosa i Josselin Janet Aceituno Suazo; budući da je od 1994. u Hondurasu navodno ubijeno 235 osoba LGBTI, od čega je samo 48 slučajeva završilo na sudu; budući da je nacionalni povjerenik za ljudska prava naveo da u 92 % slučajeva istraga zločina nije provedena na odgovarajući način te su ti slučajevi ostali neriješeni;

K.  budući da je Michel Forst, posebni izvjestitelj UN-a o položaju branitelja ljudskih prava, 18. ožujka 2016. izjavio da će „nasilje prestati tek kada se nekažnjavanju stane na kraj, a odgovorni za napade privedu pravdi” te istaknuo da vlasti Hondurasa trebaju smjesta poduzeti konkretne korake u cilju jamčenja sigurnosti svih branitelja ljudskih prava u zemlji i njihovih obitelji;

L.  budući da Honduras trenutačno radi na reformi svojeg kaznenog zakonika, koji bi se trebao temeljiti na međunarodnim konvencijama i predstavljati važan instrument za osiguranje prava ugroženih skupina;

M.  budući da EU i države članice podržavaju rad na poboljšanju pravosudnog sektora i poštovanja ljudskih prava preko različitih programa i projekata suradnje, osobito Programa potpore ljudskim pravima i programa Eurojusticia;

N.  budući da nekoliko država članica još nije ratificiralo Sporazum o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike, što znači da politički dijalog, jedan od stupova tog sporazuma, još nije stupio na snagu; budući da su poštovanje demokracije, vladavine prava te ljudskih, građanskih i političkih prava stanovništva obiju regija temeljne sastavnice Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike;

1.  najoštrije osuđuje nedavna ubojstva Berte Cáceres, Nelsona Garcíje i Paole Barraze, kao i prethodna ubojstva drugih branitelja ljudskih prava u Hondurasu; izražava iskrenu sućut obiteljima i prijateljima svih spomenutih branitelja ljudskih prava;

2.  odaje počast Berti Cáceres, honduraškoj aktivistici za zaštitu okoliša, pripadnici i vođi autohtonog naroda Lenca te suosnivačici i koordinatorici COPINH-a, koja je život posvetila borbi za demokratskije društvo u svojoj zemlji; ističe da su slučajevi poput njezine smrti karakteristični za zemlju s iznimno visokom stopom ubojstava u kojoj vlada praksa nekažnjavanja;

3.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što usprkos mjerama predostrožnosti IACHR-a honduraške vlasti nisu dovoljno zaštitile Bertu Cáceres; poziva hondurašku vladu da upotrijebi sva sredstva koja su joj na raspolaganju kako bi uspješno provela sve 92 mjere predostrožnosti IACHR-a koje su trenutačno na snazi u zemlji i spriječila slične zločine protiv aktivista za zaštitu okoliša i autohtonog stanovništva koji su u opasnosti;

4.  hitno poziva na to da se smjesta provedu nezavisne, objektivne i temeljite istrage u vezi sa spomenutim i prijašnjim ubojstvima kako bi se i njihovi naručitelji i izvršitelji priveli pravdi te kako bi se stalo na kraj nekažnjavanju; pozdravlja činjenicu da na zahtjev honduraške vlade u istrazi u vezi s ubojstvom Berte Cáceres sudjeluju predstavnici visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i Organizacije američkih država; smatra da bi instrumenti dostupni u okviru UN-a i IACHR-a, primjerice nezavisna međunarodna istraga, u skladu sa zahtjevima žrtava, mogli pomoći da se zajamči nepristrana i poštena istraga u vezi s tim ubojstvima;

5.  izražava duboku zabrinutost zbog ozračja ekstremnog nasilja, osobito nad pripadnicima skupine LGBTI i onima koji brane njihova prava; naglašava da smjesta treba provesti temeljite i nepristrane istrage u vezi s ubojstvima aktivnih članova različitih organizacija za zaštitu ljudskih prava pripadnika skupine LGBTI;

6.  ističe potrebu za boljom zaštitom protiv diskriminacije i zločina iz mržnje na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta te izradom praktičnih smjernica u suradnji s civilnim društvom; poziva na to da se prilikom revizije kaznenog zakonika u njega uvrste odgovarajuće nove mjere kojima se sprečavaju diskriminacija i zločini iz mržnje te štiti zajednica LGBTI;

7.  pozdravlja, premda je duboko zabrinut zbog općeg stanja ljudskih prava u Hondurasu, nedavne pravne reforme i trud honduraške vlade usmjeren prema poboljšanju sadašnjeg položaja branitelja ljudskih prava u zemlji; poziva honduraške vlasti da primijene i u cijelosti razviju postojeći zakon o zaštiti branitelja ljudskih prava iz 2015., te da se pobrinu, u odgovarajućoj suradnji s civilnim društvom, da nacionalni sustav zaštite branitelja ljudskih prava, novinara i pravosudnih stručnjaka u potpunosti funkcionira i da raspolaže odgovarajućim financijskim sredstvima; poziva hondurašku vladu da u cijelosti provede preporuke upućene u sklopu posljednjeg Univerzalnog periodičnog pregleda;

8.  cijeni rad Ketila Karlsena, voditelja Delegacije EU-a u Hondurasu, i njegova tima u pružanju podrške braniteljima ljudskih prava u Hondurasu; poziva Delegaciju EU-a te veleposlanstva i konzulate država članica u Hondurasu da aktivno sudjeluju i prate postupke povezane s istragama ubojstava branitelja ljudskih prava te da se još više angažiraju oko branitelja ljudskih prava koji se nalaze u opasnosti;

9.  smatra da aktivnosti europskih ulagača moraju podlijegati nizu strogih politika zaštite okoliša i društva; čvrsto podržava provedbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, uz jasne zahtjeve za postupanje s dužnom pažnjom, zaštitne mjere u vezi s upravljanjem rizikom i odredbu o učinkovitom pravnom lijeku u slučaju potrebe; pozdravlja činjenicu da su i FMO i Finnfund javno osudili ubojstvo Berte Cáceres i pozvali na provedbu temeljite istrage, te činjenicu da su 16. ožujka 2016., nakon navoda o ubojstvu Nelsona Garcíje, obustavili sve svoje aktivnosti;

10.  poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da se pobrinu da se europskom pomoći ne podupiru niti omogućuju razvojni projekti koji ne ispunjavaju zahtjeve za prethodna, slobodna i informirana savjetovanja s autohtonim zajednicama, u sklopu kojih nisu organizirana konstruktivna savjetovanja sa svim zahvaćenim zajednicama i za koje nisu na snazi jasni zaštitni mehanizmi u području ljudskih i radničkih prava te zaštite okoliša;

11.  poziva one države članice koje to još nisu učinile da ratificiraju Sporazum o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike; poziva Vijeće da donese jedinstvenu politiku prema Hondurasu koja će 28 država članica i institucije EU-a obvezati na slanje snažne zajedničke poruke o ulozi ljudskih prava u odnosima između EU-a i Hondurasa te u cijeloj regiji;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, nacionalnim parlamentima 28 država članica, predsjedniku, vladi i parlamentu Hondurasa, Tajništvu za srednjoameričku ekonomsku integraciju, Parlacenu, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini i Zajednici latinskoameričkih i karipskih zemalja.

(1) SL C 434, 23.12.2015., str. 181.