Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2015/2097(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0076/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0076/2016

Rasprave :

PV 12/05/2016 - 6

Glasovanja :

PV 12/05/2016 - 9.9
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0226

Usvojeni tekstovi
PDF 443kWORD 116k
Četvrtak, 12. svibnja 2016. - Strasbourg Završno izdanje
Okvirni sporazum o roditeljskom dopustu
P8_TA(2016)0226A8-0076/2016

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ, (2015/2097(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 3. i članak 5. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 8., članak 10., članak 153. stavak 1. točku i. i članak 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 7., 9., 23., 24. i 33. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2013/62/EU od 17. prosinca 2013. o izmjeni Direktive Vijeća 2010/18/EU o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC zbog izmjene statusa Mayottea u odnosu na Europsku uniju,

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva Europskog vijeća koje se 23. i 24. ožujka 2006. sastalo u Bruxellesu (777751/1/06 REV 1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije pod nazivom „Udvostručenje napora u cilju veće ravnoteže između poslovnog, privatnog i obiteljskog života” (COM(2008)0635),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 20. veljače 2013. pod nazivom „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti” (C(2013)0778),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2015.(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2015. o rodiljnom dopustu(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(4),

–  uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz svibnja 2015. pod nazivom „Jednakost spolova u pitanjima zapošljavanja i rada – Direktiva 2006/54/EZ, evaluacija provedbe na razini Europe” (Gender equality in employment and occupation – Directive 2006/54/EC, European Implementation Assessment),

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku Unije pod nazivom „Rodiljni, očinski i roditeljski dopust: Podaci o trajanju i stopama naknade u Europskoj uniji” (Maternity, Paternity and Parental Leave: Data Related to Duration and Compensation Rates in the European Union),

–  uzimajući u obzir studiju Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta pod nazivom „Poticanje očeva na roditeljski i očinski dopust” (Promoting parental and paternity leave among fathers),

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda pod nazivom „Odredbe o rodiljnom dopustu u državama članicama EU-a: trajanje i naknade” (Maternity leave provisions in the EU Member States: Duration and allowances) (Eurofound, 2015),

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2015. pod nazivom „Poticanje očeva na roditeljski i očinski dopust u Europskoj uniji” (Promoting uptake of parental and paternity leave among fathers in the European Union),

–  uzimajući u obzir studiju Europske komisije iz veljače 2015. pod nazivom „Provedba Direktive 2010/18 o roditeljskom dopustu u 33 europske države” (The Implementation of Parental Leave Directive 2010/18 in 33 European Countries),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0076/2016),

A.  budući da je malo vjerojatno da će se ciljana stopa zapošljavanja od 75 % koja je utvrđena u strategiji Europa 2020. postići kada je riječ o ženama (trenutačno iznosi 63,5 %); nadalje, budući da su potrebne proaktivne politike kojima će se ženama pomoći da uđu na tržište rada i održe se na njemu te kojima će im se pružati podrška kada se kao majke vraćaju na tržište rada u cilju ostvarivanja stabilnog i pristojnog zaposlenja, s uvjetima jednakovrijednima onima muškaraca, a posebice politike kojima se potiče usklađenost privatnog i profesionalnog života za sve roditelje;

B.  budući da je posao koji roditelji obavljaju u okviru obitelji i odgoja djece mjerljiv doprinos ekonomiji i također je od velike važnosti u kontekstu demografskih promjena u Europi;

C.  budući da se u Direktivi 96/34/EZ usklađivanje privatnog i profesionalnog života obrađuje kao zasebna tema, dok se u Direktivi 2010/18/EU navodi da svi zaposlenici imaju pravo na četiri mjeseca neplaćenog roditeljskog dopusta, od čega jedan mjesec mora biti odobren kao neprenosiv; budući da u zakonodavstvu Europske unije sada postoji načelo jednakosti spolova u pitanjima zapošljavanja; budući da jednakost muškaraca i žena u napredovanju, pa i primjenom roditeljskog dopusta, pomaže u postizanju ciljane stope zapošljavanja od 75 %, utvrđene u strategiji Europa 2020., i rješavanju problema žena suočenih sa siromaštvom, koje se nalaze u mnogo ugroženijem položaju, a također predstavlja mjerljiv doprinos ekonomiji, što je nadalje vrlo važno u kontekstu demografskih promjena u Europi;

D.  budući da se na osnovi dostupnih podataka može zaključiti da neplaćeni ili slabo plaćeni obiteljski dopusti rezultiraju niskim stopama korištenja te da očevi u maloj mjeri koriste svoje pravo na roditeljski dopust; budući da roditeljski dopust, ako je u potpunosti ili djelomično neprenosiv i prikladno plaćen, na ravnomjerniji način koriste oba roditelja, što doprinosi smanjivanju diskriminacije žena na tržištu rada;

E.  budući da miješani model, koji se sastoji i od rodiljnog i očinskog dopusta i od zajedničkog, tj. roditeljskog dopusta, obama roditeljima omogućava da uistinu zajedno odluče kako iskoristiti svoje pravo na dopust u najboljem interesu svoje djece i vodeći računa o posebnostima radnog mjesta;

F.  budući da roditeljski dopust ima dugoročan pozitivan utjecaj na razvoj djeteta; budući da je u okviru javnih politika koje su na snazi na tom području udio u kojem očevi koriste pravo na roditeljski dopust u državama članica Unije u porastu, ali i dalje nizak, pri čemu samo 10 % očeva koristi najmanje jedan dan dopusta; budući da, za razliku od njih, 97 % žena iskoristi dopust predviđen za oba roditelja;

G.  budući da se u studijama Eurofounda navode aspekti koji utječu na odluke očeva o korištenju roditeljskog dopusta, među ostalim razina naknade, fleksibilnost sustava dopusta, dostupnost informacija, dostupnost i fleksibilnost ustanova za skrb za djecu te razmjeri do kojih se zaposlenici boje izoliranost s tržišta rada kada odlaze na dopust; no budući da brojni istraživači(5) smatraju kako očevi koji uzmu roditeljski dopust ostvaruju bolji odnos sa svojom djecom i veća je vjerojatnost da će preuzeti aktivnu ulogu u budućim zadacima brige o djeci; budući da je te aspekte stoga potrebno uzeti u obzir;

H.  budući da se Europska unija u cjelini suočava s velikim demografskim izazovom s obzirom da stope nataliteta u većini država članica bilježe pad te budući da bi obiteljskim politikama koje su poštene prema muškarcima i ženama trebalo poboljšati položaj žena na tržištu rada, poboljšati usklađenost privatnog i profesionalnog života i smanjiti razlike između spolova u plaći, mirovini i zaradi tijekom života te pozitivno utjecati na demografske procese;

I.  budući da su prema podacima Eurostata od 3 518 600 osoba koje su 2010. uzele roditeljski dopust samo 94 800 (2,7 %) bili muškarci; budući da prema istraživanju Eurofounda(6) razlika u zaposlenosti između spolova uzrokuje velike gubitke europskim gospodarstvima, koji su 2013. iznosili oko 370 milijardi EUR;

J.  budući da bi Komisija trebala zajedno s državama članicama pokrenuti posebne mjere kojima se potiče nov način organizacije rada uspostavom fleksibilnijih modela kojima se uz pomoć instrumenata za postizanje usklađenosti privatnog i profesionalnog života roditeljima omogućava učinkovito korištenje njihovog prava na roditeljstvo; budući da bi se tim mjerama moglo doprinijeti smanjivanju diskriminacije žena i pomoći im da stupe na tržište rada, zadrže se na njemu ili mu se vrate bez ikakvog ekonomskog ili društvenog pritiska;

K.  budući da se roditeljskim dopustom jamči jednakost spolova i pristup žena zapošljavanju, ali bi se njime također roditeljima trebalo omogućiti da ispune obaveze prema svojoj djeci;

L.  budući da je ključno da se ženama, s obzirom na to da su one i dalje najčešće i najteže pogođene diskriminacijom, zajamči pravo da kombiniraju rad s pripadajućim pravima i pravo na majčinstvo, a da zbog toga ne budu kažnjene; budući da se u primjere takve diskriminacije ubraja pritisak koji poslodavci vrše na žene prilikom razgovora za posao, ispitujući ih o tome imaju li djecu i koliko su stara kako bi se utjecalo na odluke žena te odabrale radnice bez djece koje su „više na raspolaganju”, kao i sve veći ekonomski pritisak i pritisak na radnice u okviru radnog mjesta da ne koriste rodiljni dopust;

M.  budući da je jedan od problema koji ženama onemogućava ulazak na tržište rada i ostanak na njemu obveza skrbi za djecu s invaliditetom, koja nisu samostalna već ovisna o drugima i/ili pripadaju kategorijama i skupinama u nepovoljnom položaju;

N.  budući da, ako ne postoje odredbe o dopustu ili se smatra da su postojeće nedostatne, važnu ulogu mogu imati socijalni partneri, koji kolektivnim ugovorima mogu utjecati na uvođenje novih ili ažuriranje postojećih odredbi o rodiljnom, očinskom i roditeljskom dopustu;

O.  budući da je usklađenost privatnog i profesionalnog života temeljno pravo koje bi u cijelosti trebalo biti sastavni dio svih dokumenata EU-a koji bi mogli imati utjecaja na to područje; budući da bi općenito trebalo isticati važnost radnih sredina koje su naklonjene obitelji;

P.  budući da je većina država članica EU-a već usklađena s minimalnim zahtjevima Direktive o roditeljskom dopustu (2010/18/EU), a u brojnim državama članicama nacionalne odredbe nadilaze te zahtjeve;

Q.  budući da bi države članice trebale i u javnom i u privatnom sektoru promicati modele poslovnog blagostanja kojima se zahtijeva poštovanje usklađenosti privatnog i profesionalnog života;

R.  budući da razlika u stopi korištenja rodiljnog, očinskog i roditeljskog dopusta između žena i muškaraca ukazuje na postojanje rodne diskriminacije u pogledu skrbi za djecu i zastupljenosti žena na tržištu rada; budući da u brojnim državama članicama mjere kojima se muškarce potiče da preuzimaju jednak dio obiteljskih obaveza nisu donijele zadovoljavajuće rezultate;

S.  budući da je primjeren i plaćen individualan roditeljski dopust od ključne važnosti kako bi istospolni parovi s djecom mogli postići usklađenost privatnog i profesionalnog života;

T.  budući da su žene koje ostvaruju svoje pravo na usklađenost privatnog i profesionalnog života korištenjem roditeljskog dopusta stigmatizirane kada se vrate na tržište rada, što dovodi do nepovoljnijih uvjeta rada i nesigurnih ugovora;

Prenošenje direktive

1.  naglašava da se odredbe potrebne za prenošenje Direktive 2010/18/EU razlikuju po državama članicama; smatra da prenošenje stoga treba u potpunosti biti u skladu sa zakonodavstvom koje je na snazi na području kolektivnih pregovora između socijalnih partnera;

2.  smatra da je vrlo teško razvrstati različite tipove dopusta u Europskoj uniji s obzirom da sve države članice nisu pratile pristup EU-a rodiljnom i roditeljskom dopustu koji se temelji na odvojenosti i sukcesivnosti;

3.  podsjeća da prekomjernost propisa u državama članicama može povećati njihovu složenost i zapravo smanjiti usklađenost; poziva države članice da prilikom prenošenja zakonodavstva EU-a izbjegavaju dodatna administrativna opterećenja;

4.  potiče države članice koje to još nisu učinile da Europskoj komisiji u razumnom roku dostave korelacijske tablice između odredbi direktive i mjera za njezino prenošenje; smatra ključnim da države članice osiguraju potrebna sredstva za inspekcije kojima bi se provjeravalo poštovanje zakonodavstva o zaštiti roditeljskih prava; potiče Komisiju da pažljivo nadzire provedbu direktive u državama članicama kako bi se izbjeglo pretjerivanje u pogledu prilagodljivosti koju ona nudi; smatra da se ti ciljevi mogu ostvariti primjenom načela razmjene dobre prakse;

5.  žali zbog činjenice da se mjere za prenošenje direktive razlikuju u pogledu područja njezine primjene, što rezultira sustavima koji radnicima nude različite pogodnosti ovisno, na primjer, rade li u javnom ili privatnom sektoru (u Europskoj uniji veća je razina zaštite u javnom u odnosu na privatni sektor te stoga javni sektor ima ulogu predvodnika na tom području) i ovisno o trajanju njihova ugovora; stoga preporučuje da se poduzmu sve potrebne mjere kako bi se direktiva na ispravan i ujednačen način prenijela i u javnom i u privatnom sektoru; naglašava da svima, bez obzira na rod, treba bez diskriminacije zajamčiti pravo na roditeljski dopust, neovisno o sektoru u kojem zaposleni očevi i majke rade ili vrsti ugovora kojeg imaju;

6.  pozdravlja činjenicu da su neke države članice odredbe te direktive prenijele na način da se obuhvati više od minimalnog područja njezine primjene te na taj način korist od nje ostvaruju samozaposlene osobe, naučnici, istospolni parovi i roditelji posvojene djece;

7.  čvrsto vjeruje da je pružanje socijalnog osiguranja u nadležnosti država članica;

8.  poziva države članice da donose socijalne politike naklonjene obiteljima kojima se omogućava primjena svih pogodnosti koje su sastavni dio direktive u slučaju produženog boravka u inozemstvu za roditelje koju sudjeluju u postupku međunarodnog posvojenja;

9.  napominje da je i više od jednog desetljeća nakon što su države članice prenijele direktivu 96/34/EZ i dalje prisutna rodna neravnoteža na području uzimanja roditeljskog dopusta; također napominje da među državama članicama postoje velike razlike u pogledu maksimalnog trajanja roditeljskog dopusta, njegovog zakonskog oblika i sustava plaćanja tijekom dopusta; vjeruje da je pitanje plaće tijekom dopusta ključno kako bi se roditeljima koji manje zarađuju i samohranim roditeljima omogućilo da koriste prednosti ravnopravno sa svim drugim roditeljima; pozdravlja činjenicu da su donesene razne mjere kojima se očeve potiče da koriste roditeljski dopust; svjestan je važnosti Europske unije koja može usmjeriti pozornost država članica na potrebu da djeluju te razmjenjuju savjete i pružaju pomoć onim članicama kojima je potrebna, posebice na području socijalnih prava; smatra da bi Komisija trebala predložiti mjere kojima se očeve potiče da u većoj mjeri uzimaju roditeljski dopust te da bi države članice trebale promicati učinkovitiju razmjenu najboljih praksi na tom području;

10.  napominje da su neke države članice ostvarivanje prava na socijalnu zaštitu odlučile zajamčiti samo tijekom kraćeg razdoblja, a ne tijekom maksimalnog trajanja roditeljskog dopusta, zbog čega manji broj roditelja zapravo koristi dopust u cijelosti;

11.  poziva države članice i Komisiju da zajamče jednakost obiteljskih prava koja se oblikuju javnim politikama, uključujući roditeljski dopust, odnosno da su to osobna prava koja su jednako dostupna obama roditeljima kako bi ih se potaklo da ostvare bolju usklađenost privatnog i profesionalnog života i djeluju u najboljem interesu svoje djece; naglašava da bi ta prava trebala biti što je više moguće individualizirana kako bi se ostvarila ciljana stopa zapošljavanja od 75 % za žene i muškarce utvrđena u strategiji Europa 2020. i kako bi se poticala jednakost spolova; smatra da je roditeljima potrebno ostaviti određenu fleksibilnost u korištenju roditeljskog dopusta i da to ni u kojem slučaju ne bi trebalo predstavljati prepreku za ostvarivanje ciljane stope zapošljavanja od 75 % za žene i muškarce utvrđene u strategiji Europa 2020.; smatra da bi se sustavom koji su usvojili socijalni partneri trebalo promicati rješenje u kojem bi znatan dio dopusta ostao neprenosiv; ističe da u pogledu prava na prihod i trajanja roditeljskog dopusta prema obama roditeljima treba postupati na isti način;

12.  ističe da obitelji s djecom i roditelji koji odluče napraviti stanku u karijeri kako bi ih odgajali nisu suočeni samo s gubitkom prihoda, nego i s većim troškovima i vrlo niskim vrednovanjem svoje roditeljske uloge;

13.  napominje da direktiva državama članicama ostavlja mogućnost izbora u definiranju oblika roditeljskog dopusta, na puno ili nepuno radno vrijeme, te razdoblja rada ili prethodne obavijesti kojima se uvjetuje odobravanje roditeljskog dopusta; napominje da u nekim državama članicama radnici koji imaju nestandardne ugovore o radu kao što su ugovori na određeno vrijeme(7) ili ugovori na nula radnih sati(8) nisu uvijek obuhvaćeni tim mjerama te je zabrinut zbog mogućnosti zloporabe tih vrsta ugovora o radu; ističe inicijative država članica čiji je cilj radnicima omogućiti maksimalnu fleksibilnost na tom području kako bi roditeljski dopust odgovarao njihovoj profesionalnoj i privatnoj situaciji, ali smatra da bi cilj svih opcija trebalo biti veće korištenje prava na roditeljski dopust;

14.  napominje da povratak na posao nakon roditeljskog dopusta može biti težak i stresan i za roditelja i za dijete; poziva države članice da donesu obiteljske politike kojima se olakšava miran i postupan povratak na posao i optimalna opća usklađenost privatnog i profesionalnog života, no i da razmotre promicanje rada na daljinu, rada od kuće i pametnog rada, na način da se tim politikama ne stvaraju dodatna opterećenja za radnike;

15.  poziva države članice da prilikom donošenja mjera vode računa o poduzećima koja trebaju moći planirati sa sigurnošću te da u tom kontekstu posebnu pozornost obrate na potrebe najmanjih te malih i srednjih poduzetnika;

16.  poziva Komisiju da poboljša i ojača odredbe Direktive 2010/18/EU u pogledu uvjeta prihvatljivosti i detaljnih pravila za odobravanje roditeljskog dopusta osobama koje imaju djecu s invaliditetom, ozbiljnom bolešću ili bolešću zbog koje dugoročno nisu u stanju skrbiti za sebe, vodeći također računa o najboljim praksama u državama članicama (produženje dobne granice za dijete kao uvjeta za roditeljski dopust ili dopust radi skrbi i njege djeteta, jednostavniji pristup mogućnosti rada na pola radnog vremena nakon povratka na posao, produljenje trajanja dopusta itd.);

17.  ističe potrebu da se zajamče povoljni uvjeti povratka na posao za osobe koje su koristile roditeljski dopust, posebno u pogledu povratka na isto radno mjesto ili jednakovrijedno ili slično radno mjesto u skladu s ugovorom o radu ili uvjetima zapošljavanja, u pogledu promjene radnog vremena i/ili radne rutine nakon povratka na posao (uključujući potrebu da poslodavac opravda svako odbijanje) kako bi imali pravo na vrijeme za osposobljavanje i bili zaštićeni od otkaza i manje povoljnog postupanja zbog činjenice da su zatražili ili uzeli roditeljski dopust te da im se odobri određeno razdoblje nakon povratka na posao za ponovnu prilagodbu radu;

Prema učinkovitoj direktivi kojom bi se odgovorilo na izazove usklađivanja privatnog i profesionalnog života

18.  uviđa da je Komisija povukla nacrt direktive o rodiljnom dopustu i činjenicu da u kontekstu plana pod nazivom „Novi način suočavanja s izazovom uspostavljanja ravnoteže između posla i privatnog života s kojim se suočavaju zaposlene obitelji” Komisija zasad ne namjerava objaviti konačno izvješće o provedbi Direktive o roditeljskom dopustu; poziva Komisiju da poštujući načelo supsidijarnosti izradi ambiciozan prijedlog kojim se će zaista omogućiti bolja usklađenost privatnog i profesionalnog života;

19.  smatra da bi se političke rasprave također trebale usredotočiti na niz nezakonodavnih inicijativa kako bi se provodile zajedničke aktivnosti s državama članicama i civilnim društvom u cilju isticanja uloge roditelja i promicanja usklađenosti privatnog i profesionalnog života;

20.  smatra da je potrebno razmotriti mogućnost opsežne nezakonodavne inicijative u državama članicama za promicanje usklađivanja profesionalnog i obiteljskog života;

21.  smatra da je zbog preklapanja različitih vrsti obiteljskih dopusta potrebno uskladiti različite tekstove na razini EU-a uz uključenost socijalnih partnera kako bi obitelji imale na raspolaganju različite opcije dopusta tijekom života čime se promiče ravnopravnija podjela obveze skrbi između žena i muškaraca; apelira na Komisiju da razmotri aktiviranje klauzule o reviziji iz zakonodavstva EU-a o roditeljskom dopustu; uvjeren je da je potrebno jasnije sastavljeno i manje složeno zakonodavstvo kojim se potiče usklađenost i štite radnici;

22.  poziva socijalne partnere da na temelju izvješća Komisije objavljenog u veljači 2015. poduzmu korake za rješavanje nedostataka Direktive o roditeljskom dopustu u potpunom postizanju njenih ciljeva u pogledu usklađenosti privatnog i profesionalnog života, sudjelovanja žena na tržištu rada, demografskih izazova i udjela muškaraca u kućanskim poslovima, uključujući skrb za djecu i druge uzdržavane osobe; smatra da treba poduzeti djelotvornije mjere kako bi se potaknula ravnopravnija podjela obiteljskih obveza između muškaraca i žena;

23.  naglašava da su zadovoljavajuće mogućnosti u pogledu uzimanja roditeljskog dopusta usko povezane s odgovarajućom plaćom; ističe da, ako ne postoje odredbe o dopustu ili se smatra da su postojeće nedostatne, važnu ulogu mogu imati socijalni partneri, koji kolektivnim ugovorima mogu utjecati na uvođenje novih ili ažuriranje postojećih odredbi o rodiljnom, očinskom i roditeljskom dopustu; traži od država članica da u dogovoru sa socijalnim partnerima ponovo razmotre sustav financijske naknade za roditeljski dopust kako bi se dosegla poticajna razina naknade kao zamjene za dohodak, koja bi također bila poticaj muškarcima da uzmu roditeljski dopust duži od minimalnog razdoblja zajamčenog direktivom;

24.  smatra da je za postizanje rodno uravnotežene usklađenosti privatnog i profesionalnog života nužno promicati neprenosivo pravo na dopust i pozitivne mjere kojima se promiče uloga očeva;

25.  traži od Komisije i socijalnih partnera da razmotre mogućnost odgovarajućeg produženja minimalnog trajanja roditeljskog dopusta s četiri na najmanje šest mjeseci kako bi se poboljšala usklađenost privatnog i profesionalnog života;

26.  ističe da se povećanjem usklađenosti, koherentnosti i pristupačnosti sustava dopusta u državama članicama (rodiljnog, očinskog i roditeljskog dopusta) povećava stopa korištenja i učinkovitost općenito; ističe da je u tom smislu nužna i prijeko potrebna europska direktiva o očinskom dopustu u trajanju od minimalno dva tjedna;

27.  ističe da je potrebno produžiti razdoblje tijekom kojeg oba roditelja mogu koristiti svoje pravo na roditeljski dopust; poziva Komisiju i socijalne partnere da povise dobnu granicu djeteta za koje se može uzeti roditeljski dopust i također da u obzir uzmu mogućnost produženja roditeljskog dopusta iznad zakonski propisane dobi djeteta navedene u direktivi za roditelje djece s invaliditetom ili dugotrajnom bolešću;

28.  poziva države članice i socijalne partnere da riješe brojne prepreke za povratak na posao nakon dugog roditeljskog dopusta kako dopust ne bi postao zamka za izolaciju s tržišta rada; u tom kontekstu podsjeća da se jednakost muškaraca i žena može postići samo poštenom preraspodjelom plaćenog i neplaćenog rada te obveza vezanih uz posao, obitelj i skrb;

29.  poziva države članice da se i dalje trude postići veću usklađenost u pogledu razmjene najboljih praksi na području usklađenosti privatnog i profesionalnog života, pridajući posebnu pozornost politikama kojima se majkama pomaže da stupe na tržište rada, održe se na njemu te se na njega vrate, a očevima da sudjeluju u obiteljskom životu, te kojima se povećava sudjelovanje očeva u roditeljskom dopustu; potiče Komisiju i države članice da prate i promiču te mjere;

30.  smatra da bi se u cilju ostvarivanja ciljeva iz Barcelone paralelno s uvođenjem zakonodavnih mjera za promicanje usklađenosti privatnog i profesionalnog života države članice uz financijsku pomoć iz različitih europskih instrumenata trebale usredotočiti na uvođenje visokokvalitetne, uključive, prihvatljive i pristupačne javne ili privatne skrbi za djecu koja je dostupna od trenutka kada se roditelj vrati na tržište rada pri čemu se osobito vodi računa o siromašnim obiteljima i obiteljima kojima prijeti socijalna isključenost;

31.  poziva države članice da informiraju roditelje o prednostima koje uključenost u programe predškolskog obrazovanja i skrbi ima za njih i njihovu djecu; poziva države članice da kriterije za ispunjavanje uvjeta za visokokvalitetne i uključive predškolske ustanove za obrazovanje i skrb te njihovu organizaciju prilagode sve različitijim modelima rada i tako pomognu roditeljima da ostanu predani svom poslu ili nađu posao i istovremeno budu snažno usredotočeni na najbolje interese djeteta;

32.  smatra da bi integrirani pristup rodnoj ravnoteži, uključujući politike za uklanjanje stereotipnih rodnih uloga, i usklađenosti privatnog i profesionalnog života u svim budućim europskim inicijativama rezultirao koherentnim i transparentnim postupcima i pomogao u promicanju rodno uravnotežene usklađenosti privatnog i profesionalnog života; poziva Komisiju i države članice da senzibiliziraju javnost o pravima i pravnim sredstvima u pogledu usklađenosti privatnog i profesionalnog života;

33.  traži od Komisije da ocijeni pozitivan učinak europskih inicijativa za usklađivanje privatnog i profesionalnog života kako bi se provela preraspodjela obveza vezanih uz obitelj, skrb i domaćinstvo te kako bi se u većoj mjeri vodilo računa o posebnim obvezama osoba koje skrbe za djecu s invaliditetom, djecu ovisnu od drugima i/ili djecu koja pripadaju kategorijama ili skupinama u nepovoljnom položaju;

o
o   o

34.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0068.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0218.
(3)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0207.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0351.
(5) http://www.oecd.org/gender/parental-leave-where-are-the-fathers.pdf
(6) https://www.eurofound.europa.eu/news/news-articles/social-policies/international-womens-day-2016-the-campaign-for-equality-continues
(7) Peter Moss, 10. međunarodni pregled politika o dopustu i povezana istraživanja 2014. (10th International Review of Leave Policies and Related Research 2014), lipanj 2014., str. 39.
(8) https://www.cipd.co.uk/binaries/zero-hours-contracts_2013-myth-reality.pdf

Pravna napomena