Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2015/2118(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0144/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0144/2016

Rasprave :

PV 12/05/2016 - 7

Glasovanja :

PV 12/05/2016 - 9.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0227

Usvojeni tekstovi
PDF 491kWORD 188k
Četvrtak, 12. svibnja 2016. - Strasbourg Završno izdanje
Sprečavanje i suzbijanje trgovanja ljudima
P8_TA(2016)0227A8-0144/2016

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o provedbi Direktive 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava iz rodne perspektive (2015/2118(INI))

Europski parlament

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3., drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te članke 8., 79. i 83. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 3., 5. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979., a posebno njezin članak 6., kojom se žele suzbiti svi oblici trgovanja ženama i iskorištavanje prostitucije žena,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih iz 1949.,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije zaključne dokumente koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda, Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.) i Peking +15 (2010.) i na revizijskoj konferenciji Peking +20,

–  uzimajući u obzir Protokol iz 2000. za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebice ženama i djecom, dio Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, a posebno u njemu navedenu međunarodno dogovorenu definiciju trgovanja ljudima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989. i Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji te Rezoluciju Europskog parlamenta od 27. studenoga 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(1),

–  uzimajući u obzir Konvenciju iz Ovieda o ljudskim pravima i biomedicini,

–  uzimajući u obzir Hašku konvenciju o posvojenju,

–  uzimajući u obzir zajednički komentar UN-a o Direktivi EU-a o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava u kojem se traži da se žrtvama trgovanja ljudima pruži međunarodna zaštita, na način kojim se u obzir uzima rodna perspektiva,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR) br. 29. o prisilnom ili obveznom radu, u čijem je članku 2. definiran prisilan rad,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima i preporuke Vijeća Europe u tom području,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/2219 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o Agenciji Europske unije za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL) i o zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2005/681/PUP(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/81/EZ od 29. travnja 2004. o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonito useljavanje, koji surađuju s nadležnim tijelima(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima za razdoblje 2012. – 2016.” (COM(2012)0286),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Izvješće na sredini razdoblja o provedbi Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima” (SWD(2014)0318),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europski program sigurnostiˮ (COM(2015)0185),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Strateška suradnja za jednakost spolova 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir izvješće Europola o stanju: Trgovina ljudima u EU-u (veljača 2016.).

–  uzimajući u obzir izvješće Eurostata „Trgovina ljudima”, izdanje iz 2015.,

–  uzimajući u obzir procjenu provedbe Direktive 2011/36/EU na europskoj razini, koju je provela Glavna uprava za usluge parlamentarnih istraživanja,

–  uzimajući u obzir istraživanje o rodnoj dimenziji trgovine ljudima, koje je Komisija naručila 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(10),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0144/2016),

A.  budući da je trgovanje ljudima teška povreda temeljnih prava, kako je navedeno u članku 5. stavku 3. Povelje EU-a o temeljnim pravima, te povreda ljudskog dostojanstva i fizičkog i psihičkog integriteta žrtve, čime se žrtvama nanosi ozbiljna šteta koja često na njih utječe do kraja života, kao i ozbiljan oblik uglavnom organiziranog kriminala vođenog visokom potražnjom i profitom procijenjenim na 150 milijardi USD godišnje(11), kojim se ugrožava vladavina prava; budući da razlike u zakonodavstvima među državama članicama uvelike olakšavaju aktivnosti organiziranog kriminala, rizik od kaznenog progona je i dalje previše nizak, a sankcije koje se primjenjuju u cilju suzbijanja tog kriminala nisu dostatne s obzirom na potencijalno visok profit;

B.  budući da se trgovanje ljudima u članku 2. Direktive 2011/36/EU definira kao vrbovanje, prijevoz, prevođenje, skrivanje ili primanje osoba, uključujući razmjenu ili prijenos kontrole nad tim osobama, korištenjem prijetnje, sile ili nekog drugog oblika prisile, otmicom, obmanom, prijevarom, zloporabom ovlasti ili položaja bespomoćnosti, davanjem ili primanjem plaćanja ili koristi da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a u svrhu izrabljivanja; budući da iskorištavanje uključuje najmanje iskorištavanje prostitucije drugih ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, uključujući prošenje, ropstvo ili radnje slične ropstvu, služenje ili iskorištavanje kaznenih djela ili odstranjivanje organa;

C.  budući da se trgovanje ljudima pojavljuje u različitim oblicima i da žrtve trgovanja ljudima pronalazimo u mnogim zakonitim i nezakonitim aktivnostima, uključujući, ali ne ograničavajući se na, poljoprivredu, preradu hrane, seksualnu industriju, kućanske poslove, proizvodnju, skrb, čišćenje, druge industrije (posebno u uslužnim djelatnostima), prosjačenje, kriminalitet, prisilan brak, seksualno iskorištavanje djece na internetu, nezakonita posvajanja i trgovanje ljudskim organima;

D.  budući da, kao što je istaknuto u zajedničkom komentaru UN-a o Direktivi EU-a – Pristup temeljen na poštovanju ljudskih prava (2011.), nekoliko agencija UN-a podsjeća na to da bi se trebalo priznati trgovanje muškarcima i ženama te uzeti u obzir sličnosti i razlike u iskustvima žena i muškaraca u vezi s osjetljivosti i kršenjima;

E.  budući da je trenutačna izbjeglička kriza ukazala na nedostatak prikladnih alata na europskoj razini za zajedničku borbu protiv trgovanja ljudima, posebno u slučajevima u kojima mu je cilj seksualno iskorištavanje žena i djece;

F.  budući da univerzalna strategija nije učinkovita te budući da se problem različitih oblika trgovanja ljudima, kao što je trgovanje radi seksualnog iskorištavanja, trgovanje radi iskorištavanja radne snage i trgovanje djecom, mora riješiti s pomoću posebnih i prilagođenih političkih mjera;

G.  budući da bi Direktivu 2011/36/EU (Direktiva) trebalo pohvaliti za pristup usmjeren na ljudska prava i žrtve, prema kojemu žrtve trgovanja ljudima mogu uživati posebna prava i usluge u okviru međunarodnog prava, neovisno o tome jesu li spremne ili sposobne surađivati u kaznenom postupku (u okviru članka 11. stavka 3. Direktive);

H.  budući da se usluge potpore žrtvama trgovanja ljudima ne smiju ničim uvjetovati te se mora osigurati da neće biti daljnje viktimizacije;

I.  budući da je trgovanje ljudima, s jedne strane, posljedica svjetskih gospodarskih i društvenih nejednakosti te, s druge strane, pogoršano gospodarskim i društvenim nejednakostima te nejednakostima u obrazovanju i osposobljavanju između žena i muškaraca;

J.  budući da su prema najnovijim statističkim podacima žrtve trgovanja ljudima većinom žene; budući da rodna pripadnost sama po sebi ne stvara ugroženost, ali postoje mnogi čimbenici koji pridonose stvaranju položaja bespomoćnosti kod žena, djevojaka i djevojčica, uključujući siromaštvo, socijalnu isključenost, seksizam i diskriminaciju;

K.  budući da žene, djevojke i djevojčice čine 80 % zabilježenih žrtava trgovanja ljudima(12) i da se to djelomično može pripisati strukturnom nasilju nad ženama, djevojkama i djevojčicama te njihovoj diskriminaciji;

L.  budući da je potražnja za ženama, djevojčicama i djevojkama, muškarcima i dječacima u sektoru prostitucije odlučujući faktor privlačnosti trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja; i budući da su potražnja za jeftinom radnom snagom i nemogućnost zaštite prava radnika faktori privlačnosti trgovanja ljudima u svrhu izrabljivanja radne snage;

M.  budući da društvena tolerancija rodne neravnopravnosti i nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama te nedovoljna razina osviještenosti u javnosti o pitanjima povezanima s trgovanjem ljudima pridonose okruženju u kojemu se dopušta trgovanje ljudima;

N.  budući da su u zemljama koje su kriminalizirale kupovanje seksualnih usluga i aktivnosti kojima se zarađuje od prostitucije drugih smanjeni oni oblici prostitucije u kojima je najveća vjerojatnost da će završiti žrtve trgovanja ljudima, kao što je prostitucija na ulicama;

O.  budući da se trgovanje ženama, djevojkama, djevojčicama, muškarcima i dječacima radi seksualnog iskorištavanja smanjilo u zemljama koje su kriminalizirale takvu potražnju, uključujući svodništvo i kupovanje seksualnih usluga;

P.  budući da manjinske i imigrantske skupine, kao što su Romi, predstavljaju nerazmjeran broj žrtava trgovanja ljudima zato što su društveno i gospodarski marginalizirane;

Q.  budući da rodni stereotipi i rodna diskriminacija štete svima, a muškarci nisu toliko spremni priznati da su bili žrtve iskorištavanja;

R.  budući da bi se gospodarskim i društvenim osnaživanjem žena i manjinskih skupina smanjila opasnost od toga da postanu žrtve trgovanja ljudima;

S.  budući da identifikacija žrtava i dalje predstavlja izazov te da u cilju pomaganja žrtvama trgovanja ljudima i kaznenog progona te osuđivanja trgovaca ljudima treba povećati podršku žrtvama i njihovu zaštitu, uključujući pravo žrtve na to da zakonito boravi i radi na teritoriju države članice u koju je dovedena, kao i omogućavanje boljeg pristupa žrtava pravdi i naknadama;

T.  budući da djeca čine otprilike 16 %(13) zabilježenih žrtava trgovanja ljudima, od čega djevojčice čine do 13 %(14), te da je to posebno osjetljiva skupina jer su djeca žrtve trgovanja podložna ozbiljnim i trajnim tjelesnim, psihičkim i emocionalnim posljedicama;

U.  budući da 70 % utvrđenih žrtava trgovanja ljudima i 70 % osoba osumnjičenih za trgovanje ljudima u EU-u čine državljani EU-a te da većinu prijavljenih žrtava kojima se trgovalo u svrhu seksualnog iskorištavanja čine državljanke EU-a iz srednje i istočne Europe(15); budući da se statistički podaci moraju uzeti u obzir pri razvoju sustava identifikacije kako bi se bolje mogle utvrditi sve žrtve trgovanja ljudima;

V.  budući da su većina zabilježenih žrtava žene, djevojke i djevojčice kojima se trguje u svrhu seksualnog iskorištavanja i da one zajedno čine do 95 % žrtava trgovanja ljudima radi seksualnog iskorištavanja(16); budući da je trgovanje ljudima oblik nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama;

W.  budući da je trgovanje ljudima složen fenomen na transnacionalnoj razini koji se može učinkovito riješiti samo koordiniranom suradnjom institucija EU-a i država članica kako bi se spriječilo da zločinačke skupine i pojedinci traže najpovoljniji sudski sustav (forum shopping), uz stavljanje naglaska na otkrivanje i zaštitu mogućih i stvarnih žrtava s pomoću integrirane međusektorske perspektive; budući da postoji jasna razlika između trgovanja ljudima i krijumčarenja ljudi, no posebnu bi pažnju trebalo posvetiti tražiteljima azila, izbjeglicama, migrantima i drugim ugroženim skupinama, a posebno djeci, maloljetnicima bez pratnje i ženama, jer su oni izloženi višestrukom riziku i osobito podložni iskorištavanju i daljnjoj viktimizaciji;

X.  budući da se često smatra da trgovanje ljudima obavljaju samo organizirane zločinačke skupine, no u stvarnosti ga mogu počiniti i članovi žrtvine obitelji, prijatelji, rođaci, ljubavni partneri te redovni poslodavci;

Y.  budući da većinu (70 %) osumnjičenih, kazneno gonjenih i osuđenih trgovaca ljudima čine muškarci, iako počiniteljice čine manjinu s priličnim postotkom (29 %) te mogu imati značajnu ulogu u postupku trgovanja ljudima(17), posebno u slučajevima trgovanja djecom;

Z.  budući da, kako bi bilo učinkovito u borbi protiv trgovanja ljudima, svako zakonodavstvo mora biti popraćeno jasnim kulturnim pomakom od kulture nekažnjavanja na kulturu s nultom stopom tolerancije u pogledu trgovanja ljudima;

AA.  budući da žrtve često nemaju informacije o svojim pravima i o tome kako ih djelotvorno mogu uživati;

AB.  budući da se trgovanje ljudima kao ideja razlikuje od ropstva i širih definicija iskorištavanja; budući da se ne mogu svi oblici iskorištavanja smatrati trgovanjem ljudima;

Opća procjena mjera poduzetih u svrhu pružanja odgovora na pitanje rodne dimenzije trgovanja ljudima pri provedbi Direktive

1.  napominje da se Direktiva 2011/36/EU trebala prenijeti u nacionalna prava država članica do 6. travnja 2013. i da su sve države članice, osim jedne, obavijestile Komisiju o prenošenju te Direktive u svoje nacionalno pravo;

2.  poziva države članice da ubrzaju potpunu i ispravnu provedbu Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava;

3.  naglašava da se u pravnom i političkom okviru EU-a priznaje da je trgovina ljudima rodno specifičan fenomen i poziva države članice da donesu mjere prilagođene s obzirom na rod(18); podsjeća da se u članku 1. Direktive ističe potreba za usvajanjem pristupa kojim se u obzir uzima rodna perspektiva u području trgovanja ljudima; naglašava da su žene i muškarci, djevojčice i dječaci izloženi na drugačije načine i njima se često trguje u različite svrhe, stoga mjere sprečavanja, pomoći i potpore moraju biti prilagođene s obzirom na rod; uz to ističe da se u okviru strategije EU-a nasilje nad ženama i rodna nejednakost smatra jednim od temeljnih uzroka trgovanja ljudima i donosi niz mjera kako bi se trgovanju pristupilo i s rodnog aspekta;

4.  napominje da je Komisija dužna objaviti nekoliko izvješća o različitim aspektima provedbe Direktive; izražava duboku zabrinutost da će ta izvješća biti podnesena kasno, čime se šalje zabrinjavajuća poruka u pogledu njihovih prioriteta za provedbu; poziva Komisiju da ispuni obveze izvješćivanja u skladu s rasporedom kako je navedeno u Direktivi;

5.  podsjeća na Komisijinu obvezu u okviru članka 23. stavka 1. Direktive 2011/36/EU da u travnju 2015. dostavi Parlamentu i Vijeću izvješće s ocjenom toga u kojoj su mjeri države članice poduzele mjere potrebne za usklađivanje s tom Direktivom; naglašava da ta zadaća podnošenja izvješća nije dovršena na vrijeme;

6.  ističe da se rodna dimenzija mora dosljedno pratiti u provedbi zakonodavstva EU-a o suzbijanju trgovanja ljudima i potiče Komisiju da to nastavi pratiti u procjeni usklađenosti država članica s Direktivom i njihove provedbe Direktive;

7.  pohvaljuje dobar posao koji je koordinator EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima obavio u pogledu razvoja znanja i prikupljanja dokaza o različitim aspektima trgovanja ljudima, uključujući istraživanje rodne dimenzije i posebne izloženosti djece trgovanju ljudima; međutim smatra da bi njegov mandat mogao biti produžen kako bi se ubrzao odgovor EU-a na fenomen trgovanja ljudima;

8.  žali zbog toga što tijela kaznenog progona država članica ne iskorištavaju u cijelosti kapacitete Europola kako bi se osnažila razmjena informacija s Europolom radi uspostave veza između istraga u različitim državama članicama i stvaranja šire obavještajne slike o najopasnijim mrežama organiziranog kriminala koje djeluju u EU-u;

9.  pozdravlja činjenicu da je Komisija izradila internetsku stranicu protiv trgovanja ljudima koja sadrži bazu podataka o projektima koje EU financira unutar Europske unije i izvan nje, ažurirane informacije o pravnim i političkim instrumentima EU-a, mjerama protiv trgovanja ljudima u državama članicama, mogućnostima financiranja i inicijativama EU-a;

10.  naglašava da je važno da žrtve i službenici na prvoj liniji koji mogu doći s njima u kontakt, snage sigurnosti, tijela sudske vlasti, policija i socijalne službe imaju jasne i dosljedne informacije, što obuhvaća informacije o pravima na pomoć u nuždi, liječenje i zdravstvenu zaštitu, o boravišnoj dozvoli, radnim pravima, pristupu pravosuđu i pravu na odvjetnika, mogućnosti traženja odštete, posebnim pravima djece itd.;

11.  ističe da je također važno pomnije obratiti pozornost na posrednike na tržištu rada, izvođače radova, podizvođače i agencije za zapošljavanje, osobito u sektorima visokog rizika, kao način sprečavanja trgovanja ljudima, posebice radi iskorištavanja radnika, ali i seksualnog iskorištavanja koje se krije iza navodnih ugovora za ugostiteljske usluge i usluge osobne njege;

12.  ističe da pravni i politički okvir EU-a o trgovanju ljudima obuhvaća unutarnju i vanjsku dimenziju, priznajući da je borba protiv trgovanja ljudima, koje predstavlja teško kršenje ljudskih prava, jasan cilj vanjskog djelovanja EU-a; također naglašava da su zemlje izvan EU-a često zemlje porijekla i tranzitne zemlje za trgovanje ljudima unutar EU-a i da je to trgovanje, kao prekogranična nezakonita aktivnost, važno područje za suradnju sa zemljama izvan Zajednice; s tim u vezi pozdravlja to što su na zahtjev Vijeća Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) sastavile paket informacija o aktivnostima koje se provode u cilju suzbijanja trgovanja ljudima u prioritetnim zemljama i regijama te popis alata i instrumenata kojima raspolažu EU i države članice, uključujući vanjske politike koje se bave tim trgovanjem, i projekata koje u tom području financiraju EU i države članice; poziva države članice na suradnju s Komisijom i ESVD-om u borbi protiv trgovanja ljudima;

13.  smatra da su tražitelji azila, izbjeglice i migranti posebno izloženi trgovanju ljudima i da bi posebnu pažnju trebalo posvetiti trgovanju ženama, djecom i drugim ugroženim skupinama; poziva Komisiju i države članice da istraže vezu između sve većeg broja pristiglih izbjeglica i trgovanja ljudima; poziva države članice da snažnije surađuju, među ostalim i u centrima za prihvat i registraciju, kako bi se utvrdile moguće žrtve i upotrijebila sva sredstva za borbu protiv trgovaca ljudima i krijumčara, među ostalim i boljim prikupljanjem podataka te osiguranjem poštovanja postojećih zaštitnih standarda; podsjeća na ulogu agencija i mreža EU-a u pogledu rane identifikacije žrtava na granicama EU-a i borbe protiv trgovanja ljudima te u tom kontekstu naglašava potrebu za snažnijom suradnjom Europola, Eurojusta, nacionalnih tijela i trećih zemalja, uz upotrebu Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije (ECRIS); poziva na dodjeljivanje više resursa agencijama za pravosuđe i unutarnje poslove (agencije PUP-a) kako bi se omogućilo imenovanje službenika agencija osposobljenih za prilagođeno postupanje s osobama ovisno o rodu, posebno u onim državama članicama koje se suočavaju s velikim miješanim migracijskim tokovima; novi pristup temeljen na centrima za prihvat i registraciju koji je naveden u Migracijskom programu ne bi se smio ograničiti na brzu obradu i rješavanje neriješenih predmeta, nego bi trebao uključivati razmjernu sastavnicu za suzbijanje trgovanja ljudima usmjerenu na djelotvorno upućivanje mogućih žrtava odgovarajućim službama;

14.  poziva države članice da kritički ocijene svoj sustav registracije izbjeglica te relevantnih službi i struktura za pružanje skrbi s obzirom na to da je ta skupina, a posebno maloljetnici bez pratnje, osobito izložena iskorištavanju od strane kriminalnih skupina i kasnije trgovanju ljudima;

15.  smatra da je posebnu pažnju potrebno posvetiti stanju transrodnih žrtava koje se često zbog svog rodnog identiteta suočavaju s diskriminacijom, stigmatizacijom i prijetnjama nasiljem; mišljenja je da bi se transrodne osobe trebale smatrati ugroženom skupinom jer su posebno često meta trgovaca ljudima; smatra da bi države članice taj faktor izloženosti riziku trebale uzeti u obzir u okviru provedbe individualnih procjena rizika kako bi se žrtvama trgovanja ljudima zajamčila primjerena zaštita i skrb; poziva države članice da službenicima koji će vrlo vjerojatno doći u kontakt sa žrtvama ili potencijalnim žrtvama trgovanja ljudima pruže odgovarajuće osposobljavanje o posebnostima transrodnih žrtava, kako bi ih mogli proaktivnije prepoznati i prilagoditi usluge pomoći njihovim potrebama;

Rodna perspektiva u sprečavanju trgovanja ljudima

16.  naglašava da su u skladu s člankom 11. Direktive države članice dužne uspostaviti mehanizme kojima će se osigurati rano otkrivanje žrtava te pomoć i potpora žrtvama, u suradnji s odgovarajućim organizacijama za potporu; naglašava potrebu za pristupom utemeljenim na četirima ključnim strategijama: prevenciji, kaznenom progonu, zaštiti žrtava i partnerstvu na više razina;

17.  poziva države članice na to da suzbijaju nekažnjivost, da trgovanje ljudima proglase kaznenim djelom i da osiguraju da se počinitelji privedu pravdi te da se postrože sankcije; stoga potiče države članice da ratificiraju sve mjerodavne međunarodne instrumente, sporazume i pravne obveze kojima će se uložiti napori u borbu protiv trgovanja ljudima, ne bi li bila uspješnija, usklađenija i dosljednija, uključujući Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima;

18.  poziva na dosljedan pristup progonu kaznenih djela povezanih s trgovanjem ljudima i traži od država članica da pojačaju svoje istražne radnje i kazneni progon; u tom pogledu poziva države članice da pojačaju prekograničnu suradnju s mjerodavnim agencijama EU-a;

19.  podsjeća da žene i djeca mogu biti prisiljeni na seksualni odnos u zamjenu za zaštitu, kako bi preživjeli, nastavili svojom migracijskom rutom i kako bi se prehranili; ističe da se žene i djeca koji se upuštaju u seks u zamjenu za preživljavanje ne smatraju žrtvama trgovanja ljudima, zbog čega ne mogu primiti potrebnu pomoć;

20.  naglašava da je za sprečavanje trgovanja ljudima i krijumčarenja ljudi važno uspostaviti sigurne kanale za zakonitu migraciju za žene i djecu (na primjer, s pomoću humanitarnih viza); također ističe da je važno u zemljama odredišta osigurati da migrantice kojima je dodijeljeno pravo boravka u tim zemljama imaju pristup ponajprije nastavi jezika i drugim sredstvima društvene integracije, obrazovanja i stručnog usavršavanja, kako bi mogle uživati svoja građanska prava;

21.  poziva države članice da organiziraju dobro strukturirane razgovore sa žrtvama, da im pomognu u preciznoj rekonstrukciji činjenica, a da istovremeno ne vrše psihološki pritisak na žrtve, koje su već ionako prestrašene i zbunjene;

22.  naglašava da se u sklopu svih napora u suzbijanju trgovanja ljudima mora uspostaviti ravnoteža između usmjerenosti na kazneni progon i odgovornosti u pogledu zaštite žrtava; napominje da pružanje potpore žrtvama ima važnu ulogu u sprečavanju trgovanja ljudima s obzirom na to da se žrtve kojima je pružena odgovarajuća potpora lakše oporavljaju od traume zbog proživljenog iskustva, pomažu u kaznenom progonu počinitelja, izradi programa prevencije i donošenju informiranih političkih odluka te ne postaju ponovno žrtvama trgovanja ljudima;

23.  naglašava da internet ima ključnu ulogu u olakšavanju trgovanja ljudima i da time povećava izazove u borbi protiv ovog teškog oblika organiziranog kriminala; osuđuje činjenicu da se internet sve više koristi za vrbovanje žrtava, u EU-u i izvan njega, i to s pomoću lažnih ponuda za zapošljavanje, za oglašavanje usluga koje se pružaju kroz iskorištavanje žrtava i za razmjenu informacija među kriminalnim mrežama; poziva države članice da osiguraju da se to uzme u obzir u njihovim mjerodavnim politikama za suzbijanje trgovanja ljudima te da tijela kaznenog progona koja se bave kibertehnologijom imaju stručna znanja u području rodne ravnopravnosti potrebna za sprečavanje i učinkovito suzbijanje svih oblika toga kaznenog djela, a posebno u slučajevima u kojima je krajnji cilj seksualno iskorištavanje; ističe da se nove tehnologije, društveni mediji i internet također trebaju upotrebljavati za širenje dobrih praksi u suzbijanju trgovanja ljudima, podizanje razine osviještenosti i upozoravanje mogućih žrtava na opasnost od trgovanja ljudima; u tom kontekstu poziva Komisiju da dodatno istraži ulogu interneta u trgovanju ljudima i da o tome propisno obavještava Parlament;

24.  izražava žaljenje što je identifikacija žrtava i dalje jedan od najtežih i nedovršenih aspekata provedbe, no naglašava da se time ne umanjuje odgovornost država članica da zaštite tu ugroženu skupinu ljudi; naglašava da zbog prisilne i obmanjujuće prirode zločina žrtve možda neće uvidjeti vlastitu ugroženost; naglašava da su radnje koje su žrtve trgovanja ljudima prisiljene obavljati kaznena djela u nekim državama članicama, što u nekim slučajevima narušava povjerenje između žrtava i vlasti; napominje da se Direktivom 2011/36/EU zabranjuje kazneni progon žrtava trgovanja ljudima; poziva države članice da provedu članke od 11. do 17. Direktive koji se tiču pružanja podrške žrtvama trgovanja ljudima uz upotrebu pristupa utemeljenog na rodnoj perspektivi (posebno povećanjem broja utočišta za žrtve i jačanjem programa za ponovnu integraciju žrtava u društvo) te da u potpunosti primijene Direktivu 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela kako bi se zajamčila primjerena podrška i pomoć žrtvama trgovanja ljudima, među ostalim i u pogledu prava na boravak i pristup tržištu rada u državi članici u koju je žrtva dovedena; naglašava da te odredbe ne bi smjele biti uvjetovane podnošenjem pritužbi od strane žrtava ni njihovom suradnjom u kaznenoj istrazi; poziva Komisiju da pojača razmjenu dobrih praksi u području zaštite žrtava;

25.  ističe da nevladine organizacije i pojedinci koji rade na pružanju pomoći žrtvama trgovanja ljudima i njihovoj zaštiti ne bi trebali odgovarati za kaznena djela;

26.  strogo je kritičan prema činjenici da korištenje uslugama osoba koje su bile žrtve trgovanja ljudima i dalje nije kazneno djelo u svim državama članicama, no uviđa da je u pravosudnom okviru teško dokazati nečije prethodno znanje, i smatra da bi to bio važan korak prema priznavanju težine tog zločina, čime bi se pružio stvarni okvir za sprečavanje trgovanja ljudima i zaustavljanje kulture nekažnjavanja;

27.  poziva države članice da uvedu stroge kaznenopravne sankcije za ona kaznena djela koja uključuju trgovanje ljudima, moderno ropstvo i izrabljivanje te da kaznenim djelom proglase svjesno korištenje uslugama žrtava trgovanja ljudima, među ostalim i žrtava trgovanja ljudima u svrhu prostitucije, iskorištavanje prostitucije drugih ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, uključujući prošenje, ropstvo ili radnje slične ropstvu, služenje ili iskorištavanje kaznenih djela ili odstranjivanje organa; napominje mali broj kaznenih postupaka i osuđujućih presuda u vezi s kaznenim djelom trgovanja ljudima na nacionalnoj razini;

28.  napominje da su policijske službe glavni izvor informacija za registraciju žrtava, što ukazuje na potrebu za dovoljnim ljudskim i financijskim resursima, uključujući ciljano i stručno osposobljavanje pripadnika tijela kaznenog progona, te većom rodnom uravnoteženošću među osobljem; naglašava činjenicu da registracija žrtava trgovanja ljudima u zatvorima i centrima za pritvor u nekim državama članicama ukazuje na nedostatke u sustavu i manjkavo znanje uključenih stručnjaka; ustraje u tome da države članice EU-a moraju djelotvorno provoditi zakone protiv trgovanja ljudima te također naglašava se da za bolju identifikaciju žrtava i bolje razumijevanje prikrivenih načina trgovanja, kaznenopravni sustav mora više usredotočiti na dinamiku iskorištavanja i primjenu prava; u tom kontekstu napominje da bi u skladu s Uredbom (EU) 2015/2219 CEPOL trebao promicati zajedničko poštovanje i razumijevanje temeljnih prava u izvršavanju zakona, uključujući prava žrtava, potporu žrtvama i njihovu zaštitu;

29.  poziva Europol i nacionalne policijske snage da daju veći prioritet i dodijele više resursa kaznenom progonu osoba koje olakšavaju trgovanje ljudima, pridajući posebnu pozornost podizanju razine osviještenosti policijskih snaga i opće javnosti o novim oblicima trgovanja ljudima;

30.  poziva Europol i države članice da pojačaju svoje djelovanje u cilju borbe protiv vrbovatelja, bilo proaktivnim pristupom bilo na temelju iskaza žrtve u skladu s člankom 9. Direktive 2011/36/EU; naglašava da se vrbovatelji koriste raznim kanalima za vrbovanje, među ostalim i društvenim mrežama i internetskim stranicama (internetskim agencijama za zapošljavanje); poziva Komisiju da mandat jedinice Europske unije za rad u vezi s prijavljenim internetskim sadržajima (EU IRU), osnovane u sklopu Europola, proširi na borbu protiv trgovanja ljudima;

31.  poziva Komisiju da ocijeni djelotvornost suradnje između država članica i Europola u borbi protiv trgovanja ljudima; naglašava važnost sustavne razmjene podataka i punjenja europskih baza podataka koje u tu svrhu provode sve države članice, a u koje se u prvom redu ubrajaju baze podataka Europola Focal Point Phoenix i Focal Point Twins; ističe da je nužno da službenici granične i obalne straže imaju pristup bazama podataka Europola;

32.  napominje da se žrtve iskorištavaju na različite načine te da se metodom njihove identifikacije uporabom „kontrolnog popisa” pokazatelja može kočiti službena identifikacija, što pak može imati učinak na pristup žrtava uslugama, pomoći i zaštiti;

33.  naglašava da se zakoni moraju promijeniti na način da žrtvama trgovanja ljudima prizna da imaju prava u očima zakona kako bi ih se potaknulo da se obrate vlastima i prijave svoju situaciju, što doprinosi ranoj identifikaciji žrtava; ističe da žrtve trgovanja ljudima moraju imati pravo na pomoć i zaštitu; naglašava da socijalnim i zdravstvenim radnicima i imigracijskim službama treba dati veće ovlasti da odrede što je trgovanje ljudima i tko ima zakonsko pravo na pomoć i zaštitu;

34.  traži bolju provedbu i praćenje članka 8. Direktive 2011/36/EU kako bi se osiguralo da se nad žrtvama trgovanja ljudima ne provodi kazneni progon i ne primjenjuju sankcije ili kazne, te naglašava da to uključuje neprimjenu sankcija ili kazni na osobe koje se bave prostitucijom i nekažnjavanje za nezakonit ulazak ili boravak u tranzitnim zemljama ili zemljama odredišta;

35.  sa zabrinutošću napominje da postoje dokazi o tome da se neke žrtve trgovanja ljudima uhićuju i deportiraju, umjesto da im se omogući pristup pomoći koja im je potrebna te njihovim pravima kao žrtvama i da im se u tome pomogne, kao što bi to trebao biti slučaj u skladu s Direktivom 2004/81/EZ;

36.  poziva Komisiju da sastavi smjernice na temelju najboljih praksi u svrhu obuke stručnjaka za pitanja rodne ravnopravnosti i njihova uključivanja u aktivnosti tijela kaznenog progona diljem EU-a;

37.  poziva države članice da surađuju u izradi boljih smjernica za identifikaciju žrtava trgovanja ljudima, što može pomoći konzularnim službama i službenicima graničnog nadzora u obavljanju tog zadatka;

38.  ističe važnost „praćenja novca” kao ključne strategije za istraživanje i kazneni progon mreža organiziranog kriminala koje profitiraju od trgovine ljudima te poziva Europol i Eurojust da osnaže svoje kapacitete u području borbe protiv trgovanja ljudima; poziva države članice da usko surađuju s Europolom, ali i međusobno, kako bi se istražili financijski aspekti i pranje novca u slučajevima trgovanja ljudima; naglašava da bi države članice trebale ojačati suradnju u zamrzavanju i pljenidbi imovine pojedinaca uključenih u trgovinu ljudima, jer bi to moglo biti djelotvorno sredstvo za pretvaranje trgovine ljudima iz djelatnosti niskog rizika i visokog profita u djelatnost visokog rizika i niskog profita; u tom kontekstu poziva države članice da se učinkovitije koriste svim raspoloživim sredstvima, kao što su uzajamno priznavanje sudskih presuda, zajednički istražni timovi i europski istražni nalog; smatra da bi se zaplijenjena imovina osoba optuženih za kazneno djelo trgovanja ljudima trebala upotrijebiti za pružanje potpore i nadoknade žrtvama trgovanja ljudima; također napominje da se golemim financijskim sredstvima iz trgovine ljudima i njihova izrabljivanja financiraju drugi oblici teških kaznenih djela;

39.  poziva agencije za pravosuđe i unutarnje poslove (PUP), kao što su Eurojust, Europol, Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA), Frontex, CEPOL i Europski potporni ured za azil (EASO) da razviju održiv program poboljšanja rodne uravnoteženosti u donošenju odluka povezanih s trgovinom ljudima; poziva na objavu podataka o zastupljenosti spolova u njihovim upravnim odborima i među osobljem, a zatim i održavanje rasprave s državama članicama o koristima pravednog zapošljavanja i napredovanja u službama za izvršavanje zakona i nadzor granica; također poziva na to da se među agencijama PUP-a u kojima su zaposleni uglavnom muškarci programi kao što je program Europola Female Factor (Ženski faktor) uvedu na periodičnoj, a ne na jednokratnoj osnovi;

40.  podsjeća na to da je osposobljavanje stručnjaka i službenika ključno za rano identificiranje potencijalnih žrtava i sprečavanje kaznenih djela; stoga poziva države članice da u cijelosti primijene članak 18. stavak 3. Direktive 2011/36/EU te da razmjenjuju primjere najbolje prakse, posebno pri izradi programa osposobljavanja kojima se uzima u obzir rodna perspektiva, a koji su namijenjeni osobama koje stupaju u kontakt sa žrtvama trgovanja ljudima u službenom svojstvu, uključujući policijske službenike i druge pripadnike sigurnosnih snaga, službenike na granici, suce, odvjetnike i druga sudska tijela, ključno medicinsko osoblje, socijalne radnike i psihologe; naglašava da bi to osposobljavanje trebalo uključivati razvoj razumijevanja rodno uvjetovanog nasilja i iskorištavanja, otkrivanje žrtava, postupak službene identifikacije i odgovarajuću pomoć žrtvama prilagođenu s obzirom na rod;

41.  poziva na veću pripremu i širenje publikacija za podizanje razine osviještenosti čiji je cilj unapređenje znanja unutar struka, kao što je priručnik „Handbook for consular and diplomatic staff on how to assist and protect victims of human trafficking” (Priručnik za konzularno i diplomatsko osoblje o pomoći žrtvama trgovanja ljudima i njihovoj zaštiti)(19);

42.  uviđa važnost razvoja dugoročnih veza između tijela kaznenog progona, pružatelja usluga, raznih dionika i žrtava kako bi se izgradilo povjerenje žrtava i udovoljilo njihovim potrebama na obazriv način; naglašava da organizacije za potporu žrtvama trebaju dostatna financijska sredstva za projekte te izražava zabrinutost da se mnoge organizacije, posebno organizacije žena, nalaze u teškoj situaciji zbog smanjenja financijskih sredstava;

43.  naglašava da bi Komisija i države članice trebale usmjeriti svoja financijska sredstva na najprikladnijeg pružatelja usluga, na temelju potreba žrtava, uključujući posebne zahtjeve s obzirom na rodnu pripadnost i posebne zahtjeve djece, stručnost pružatelja usluga i njegova mogućnost da se uključi u pružanje dalekosežne i dugoročne pomoći i skrbi;

44.  poziva države članice da aktivno uključe socijalne partnere, privatni sektor, sindikate i civilno društvo, osobito nevladine organizacije koje djeluju u suzbijanju trgovanja ljudima i pružanju pomoći žrtvama, u svoje inicijative za sprečavanje trgovanja ljudima, posebno u području radnog iskorištavanja, uključujući identifikaciju žrtava i aktivnosti podizanja razine osviještenosti;

45.  napominje da se, iako je seksualno iskorištavanje nezakonito u svim državama članicama, time ne sprečava trgovanje ljudima radi seksualnog iskorištavanja; poziva države članice da u cijelosti provedu Direktivu 2011/92/EU o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece te dječje pornografije i da unaprijede suradnju policije i pravosuđa kako bi se spriječilo i suzbilo seksualno iskorištavanje djece; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama ispita kako potražnja za seksualnim uslugama potiče trgovanje ljudima, uključujući trgovanje djecom, i kako na najbolji način smanjiti tu potražnju; u tom kontekstu podsjeća na to da su države članice obvezne posvetiti posebnu pažnju djeci žrtvama trgovanja ljudima, uključujući maloljetnike bez pratnje iz trećih zemalja, te pružiti posebnu zaštitu djeci u kaznenopravnim postupcima, vodeći računa o tome da su najbolji interesi djeteta uvijek najvažniji;

46.  napominje da bi se prikupljanje podataka o trgovanju djecom trebalo temeljiti na zajedničkoj definiciji fenomena toga kaznenog djela; također napominje da neke države članice smatraju trgovanje djecom zasebnim oblikom iskorištavanja, dok druge izjednačavaju dječje žrtve s odraslima, otežavajući tako mogućnost stvaranja sveobuhvatne obavještajne slike i definiranja najboljih istražnih odgovora na razini EU-a;

47.  naglašava obvezu Komisije iz članka 23. stavka 2. Direktive da do 2016. dostavi izvješće u kojemu ocjenjuje utjecaj postojećih nacionalnih zakona kojima se kao kazneno djelo kažnjava svjesno korištenje uslugama žrtava trgovanja ljudima, kao i potrebu za daljnjim mjerama; ističe da se Komisija ne bi smjela oslanjati samo na izvješćivanje države članice, nego bi trebala i ocjenjivati usklađenost u okviru suradnje s civilnim društvom i ostalim relevantnim tijelima kao što je GRETA i izvješća za pojedinu zemlju koja izrađuju posebni predstavnik OESS-a za suzbijanje trgovanja ljudima i posebni izvjestitelj UN-a za trgovanje ljudima i suvremene oblike ropstva;

48.  napominje da nedostaje zajednički dogovor država članica o tome od čega se sastoji potražnja za iskorištavanjem te poziva Komisiju i države članice da predlože smjernice o kažnjavanju klijenata na temelju nordijskog modela, podižući istodobno razinu osviještenosti o svim oblicima trgovanja ljudima, posebno o seksualnom iskorištavanju te svraćajući pozornost na druge oblike iskorištavanja, kao što je služenje u domaćinstvima;

49.  napominje da su određene skupine ljudi zbog veće ranjivosti izloženije opasnosti da postanu žrtvama trgovanja ljudima; međutim žali zbog činjenice da trgovanje ljudima postoji zato što postoji velika potražnja za proizvodima i uslugama utemeljenima na iskorištavanju ljudi, što je vrlo unosan oblik organiziranog kriminala;

50.  ističe podatke kojima se potvrđuje odvraćajući učinak koji je u Švedskoj imala kriminalizacija kupovanja seksualnih usluga; naglašava normativan učinak tog modela reguliranja i njegov potencijal za promjenu društvenih stavova u cilju smanjenja ukupne potražnje za uslugama koje pružaju žrtve trgovanja ljudima;

51.  poziva države članice da u potpunosti provedu članak 18. stavak 4. Direktive i da razviju posebne strategije za smanjenje potražnje za trgovanjem ljudima radi seksualnog iskorištavanja, kao što su programi i planovi izlaza kako bi se ojačala i zaštitila prava osoba uključenih u prostituciju i smanjila njihova izloženost iskorištavanju, i kampanje za smanjenje potražnje za seksualnim uslugama žrtava trgovanja ljudima, imajući istodobno na umu da je reguliranje prostitucije u nadležnosti država članica; poziva Komisiju da dodatno ispita sve veze između potražnje za seksualnim uslugama i trgovanja ljudima; smatra da se smanjenje potražnje može postići zakonima koji teret kriminalizacije prenose s osoba koje prodaju seksualne usluge žrtava trgovanja ljudima na one koje ih kupuju;

52.  poziva EU da obrati pozornost na nove oblike trgovanja ljudima i njihova izrabljivanja, uključujući reproduktivno iskorištavanje i trgovanje novorođenom djecom, te da ih objelodani;

53.  sa zabrinutošću napominje da tek nekoliko država članica ima jasno definirane programe smanjenja potražnje i da su oni općenito usmjereni na trgovanje ljudima radi seksualnog iskorištavanja; poziva države članice da izrade programe smanjenja potražnje za sve oblike trgovanja ljudima;

54.  napominje da se u određenim okolnostima lažni brakovi mogu smatrati oblikom trgovanja ljudima ako postoji element prisile ili iskorištavanja te da žrtvama uglavnom postaju žene, djevojke i djevojčice;

55.  naglašava da napori u poboljšanju rodne ravnopravnosti pridonose sprečavanju trgovanja ljudima te bi stoga trebali obuhvaćati strategije za programe obrazovanja i osnaživanja žena, djevojaka i djevojčica kako bi se ojačao njihov položaj u društvu i kako bi se smanjio rizik od toga da postanu žrtvama trgovanja ljudima; poziva države članice da poduzmu više proaktivnih preventivnih mjera kao što su informativne aktivnosti i kampanje za podizanje razine osviještenosti, osposobljavanje posebno prilagođeno muškarcima, ciljane radionice za skupine posebno izložene riziku od trgovanja ljudima i obrazovne aktivnosti u školama, uključujući promicanje ravnopravnosti, borba protiv seksističkih stereotipa i rodno uvjetovanog nasilja, s obzirom na to da bi jednako postupanje trebalo biti cilj cjelokupnog društva;

56.  naglašava učinkovitost programa za podizanje razine osviještenosti u poučavanju potrošača da odabiru proizvode trgovačkih društava koja jamče lanac opskrbe bez ropstva, ali napominje da to samo po sebi nije dovoljno kako bi se smanjila potražnja za trgovanjem ljudima;

57.  napominje da je u skladu s Direktivom 2009/52/EZ poslodavcima već zabranjeno zapošljavati državljane trećih zemalja koji nemaju pravo boravka u EU-u ili koristiti se njihovim uslugama znajući da su žrtve trgovanja ljudima; potvrđuje da državljani EU-a koji su žrtve trgovanja ljudima nisu obuhvaćeni tim zakonodavstvom; poziva države članice da osiguraju da su u njihovim nacionalnim zakonodavstvima državljani EU-a koji su žrtve trgovanja ljudima zaštićeni od radnog iskorištavanja te da postoje odgovarajuće sankcije;

58.  podsjeća na to da je tijekom 2015. prema podacima Europola oko 10 000 djece bez pratnje nestalo od trenutka svojeg dolaska u EU i da bi ta djeca mogla biti žrtve trgovanja ljudima i izložena svim vrstama iskorištavanja i zlostavljanja; poziva države članice da u potpunosti provedu paket za azil i registriraju djecu pri njihovu dolasku kako bi se zajamčilo njihovo uključenje u sustave za zaštitu djece; poziva države članice da pojačaju razmjenu informacija kako bi se bolje zaštitili maloljetni migranti u Europi;

59.  izražava zabrinutost zbog nedostatka podataka o Romkinjama i romskoj djeci kojima prijeti opasnost od prodaje radi pružanja prisilnih radnih i drugih usluga, uključujući prosjačenje; poziva Komisiju da pruži podatke o tome koliko je Romkinja i romske djece za koje je utvrđeno da su žrtve trgovanja ljudima primilo pomoć namijenjenu žrtvama i u kojim zemljama;

60.  naglašava da se prisilni brak može smatrati oblikom trgovanja ljudima ako ima obilježja iskorištavanja žrtve i poziva sve države članice da tu odrednicu uvrste u trgovanje ljudima; naglašava da iskorištavanje može biti seksualne naravi (bračno silovanje, prisilna prostitucija ili pornografija) ili ekonomske (prisilno obavljanje kućanskih poslova ili prisilno prosjačenje) i da prisilni brak može biti krajnji cilj trgovanja ljudima (prodaja žrtve radi udaje ili prinudnog sklapanja braka); naglašava da je vlastima taj oblik trgovanja teško otkriti jer se odvija u privatnosti; poziva države članice da osiguraju primjerene strukture za prihvat tih žrtava; poziva Komisiju da pojača razmjenu dobrih praksi u tom području;

61.  zabrinut je zbog sve raširenijeg fenomena zbližavanja sa žrtvama u cilju seksualnog iskorištavanja (sexual grooming); podsjeća na to da žrtve često emotivno ovise o počiniteljima, zbog čega su istrage otežane jer je te osobe teže identificirati kao žrtve trgovanja ljudima i nerijetko odbijaju svjedočiti protiv počinitelja; poziva Komisiju da pojača razmjenu dobrih praksi u tom području; poziva države članice da predvide poseban prihvat za te žrtve i da se pobrinu za to da tijela kaznenog progona i pravosudne službe priznaju njihov status žrtve, posebno kada je riječ o maloljetnim osobama, kako bi se izbjeglo to da ih se stigmatizira zbog devijantnog ponašanja;

Rodna dimenzija pomoći i podrške žrtvama trgovanja ljudima i njihove zaštite

62.  zabrinut je da sve žrtve nemaju jednostavan pristup uslugama ili o njima nemaju saznanja; naglašava da ne smije postojati nikakva diskriminacija u pristupu tim uslugama;

63.  napominje da žrtve trgovanja ljudima trebaju specijalizirane usluge, uključujući pristup sigurnom kratkoročnom i dugoročnom smještaju, program zaštite svjedoka, zdravstvenu skrb i savjetovanje, usluge prevođenja i tumačenja, pravnu zaštitu, naknadu, pristup obrazovanju i osposobljavanju, uključujući učenje jezika zemlje u kojoj borave, posredovanje pri zapošljavanju, (ponovnu) integraciju, obiteljsko posredovanje i pomoć pri preseljenju, te da bi te usluge trebale biti dodatno prilagođene svakom pojedinačnom slučaju, uz pridavanje posebne pozornosti rodnoj perspektivi;

64.  naglašava da rodna dimenzija trgovanja ljudima uključuje obvezu država članica da se tim problemom bave kao oblikom nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama; ističe da se više pozornosti mora posvetiti dinamici iskorištavanja te dugoročnim emocionalnim i psihičkim posljedicama koje se s tim povezuju; traži od Komisije da sastavi europsku strategiju protiv rodno uvjetovanog nasilja koja će sadržavati zakonodavni prijedlog u vezi s problemom nasilja nad ženama koji bi uključivao trgovanje ljudima;

65.  naglašava dobar rad niza vladinih službi i civilnog društva u identifikaciji žrtava trgovanja ljudima i pružanju pomoći i potpore žrtvama, iako taj rad nije jednako proveden u svim državama članicama niti kad je riječ o različitim oblicima trgovanja ljudima;

66.  ističe da je potrebno zajamčiti odgovarajuće financiranje za neovisne nevladine organizacije i utočišta prilagođena s obzirom na rod kako bi se na odgovarajući način zadovoljile potrebe na svim točkama puta koji žrtve prolaze u zemljama odredišta te poduzimati preventivne mjere u relevantnim zemljama porijekla, tranzita i odredišta;

67.  poziva države članice da uspostave dežurne telefonske linije koje žrtve trgovanja ljudima i izrabljivanja mogu nazvati kako bi zatražile pomoć i savjete; napominje da su se takve dežurne telefonske linije pokazale uspješnima u drugim područjima kao što su radikalizacija ili otmica djece;

68.  potiče države članice da žrtvama trgovanja ljudima zajamče pružanje usluga prilagođenih s obzirom na rod i koje su u skladu s njihovim potrebama te uzimajući u obzir sve potrebe koje bi mogle biti karakteristične za oblik trgovanja kojemu su te žrtve bile izložene; naglašava da iako većinu žrtava čine žene, djevojke i djevojčice, trebale bi postojati specijalizirane usluge za sve žrtve, na temelju rodne pripadnosti;

69.  ističe da se brojne žrtve seksualnog iskorištavanja drogira kako bi bile fizički i psihički ovisne; stoga poziva države članice da uspostave specijalizirane programe za pružanje potpore tim žrtvama i da pri poduzimanju kaznenopravnih mjera u pogledu trgovanja ljudima taj element prepoznaju kao otežavajuću okolnost;

70.  naglašava da su zbog kumulativnog učinka diskriminacije na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta osobe LGBTI posebno izložene riziku da postanu žrtve trgovanja ljudima; poziva države članice da pruže odgovor na potrebe svojstvene pripadnicima skupine LGBTI; poziva Komisiju da potiče razmjenu najboljih praksi u tom području;

71.  naglašava važnost toga da sve države članice sustavno priznaju pravo na pristup sigurnim uslugama pobačaja za žrtve trgovanja ljudima čija je trudnoća posljedica njihova iskorištavanja;

72.  smatra da je potrebno proširiti područje primjene članka 11. stavka 5. Direktive 2011/36/EU kako bi se njime obuhvatila pomoć namijenjena budućoj integraciji (učenje jezika, upoznavanje kulture i zajednice itd.) u slučaju da žrtva, ovisno o okolnostima, može ishoditi boravišnu dozvolu;

73.  poziva države članice da zajamče da državljani EU-a i trećih zemalja koji su žrtve trgovanja ljudima imaju pravo na boravišne dozvole;

74.  napominje da to što određena osoba nema reguliran boravišni status ne znači da ona ne može biti žrtva trgovanja ljudima te da bi takve žrtve stoga trebale imati ista prava kao i ostali; poziva države članice da ne objedinjuju pitanja migracije i trgovanja ljudima, naglašavajući načelo neuvjetovanosti pomoći utvrđeno u Direktivi;

75.  poziva države članice da djelotvorno zajamče prava žrtava te na to da se provedba Direktive 2011/36/EU analizira u svjetlu odredbi propisanih Direktivom 2012/29/EU; poziva države članice da omoguće besplatnu pravnu pomoć, uključujući pravno zastupanje, psihološku i zdravstvenu podršku te informacije o pravima na pomoć i zdravstvenu zaštitu, uključujući pravo na pobačaj za žrtve seksualnog iskorištavanja, svima koji sami utvrde da su žrtve ili koji zadovoljavaju odgovarajući broj kriterija da bi ih se prepoznalo kao žrtve trgovanja ljudima, kako bi im se pomoglo da pristupe svojim pravima, naknadi i/ili pravnoj zaštiti; naglašava da činjenica da je osoba samostalno utvrdila da je žrtva nikako ne smije biti jedini uvjet za pristupanje pravima i uslugama na koje žrtva ima pravo;

76.  poziva države članice da žrtvama trgovanja ljudima stave na raspolaganje pravnu pomoć, ne samo u okviru kaznenog postupka, nego i u svim civilnim postupcima, radnim sporovima te postupcima u vezi s imigracijom/azilom u koje su uključeni;

77.  poziva države članice da pri određivanju vremenskog razdoblja potpore žrtvama priznaju dulje vrijeme potrebno za oporavak od štete prouzročene trgovanjem u svrhu seksualnog iskorištavanja, u usporedbi s vremenom potrebnim za oporavak od drugih oblika trgovanja ljudima; poziva da se mjere zaštite koje se nude žrtvama trgovanja u svrhu seksualnog iskorištavanja prošire kako bi se štete svele na najmanju moguću razinu te kako bi se spriječili ponovno trgovanje i sekundarna viktimizacija i u svakom slučaju udovoljilo pojedinačnim potrebama;

Procjena drugih mjera kojima se u obzir uzima rodna perspektiva poduzetih pri provedbi Direktive

78.  naglašava da svako obvezivanje žrtava da sudjeluju u kaznenom progonu počinitelja može biti štetno; naglašava da u pristupu temeljenom na ljudskim pravima takva obveza ne bi trebala biti uvjet za pristup uslugama;

79.  naglašava da bi se sve žrtve trgovanja ljudima trebale sustavno obavještavati o mogućnosti korištenja razdoblja za oporavak i razmišljanje te bi im to razdoblje zaista trebalo biti odobreno; žali zbog toga što su u nekim državama članicama ta prava prenesena u zakone o migracijama te se stoga ne primjenjuju na sve žrtve trgovanja ljudima, nego samo na one koje nemaju regulirani status; podsjeća da se ta prava moraju dodijeliti svim žrtvama trgovanja ljudima;

80.  podsjeća da su sukladno Direktivi 2004/81/EZ države članice obvezne omogućiti žrtvama trgovanja ljudima razdoblje razmišljanja i oporavka; poziva države članice da pri određivanju trajanja tog razdoblja uzmu u obzir članak 13. Konvencija Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima i da u slučajevima žrtava trgovanja u svrhu seksualnog iskorištavanja produlje minimalno razdoblje od 30 dana za oporavak i razmišljanje navedeno u toj Konvenciji, s obzirom na znatnu i trajnu štetu prouzročenu takvim oblikom nasilja;

81.  napominje da se trenutačna Strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima bliži kraju u 2016. godini te poziva Komisiju da ocijeni trenutačnu strategiju i uvede novu koja će obuhvaćati pristup temeljen na ljudskim pravima, biti usredotočena na žrtve, uključivati jasnu rodnu dimenziju i sadržavati konkretne mjere u tom pogledu, kojom će se na odgovarajući i djelotvoran način baviti prevencijom te nastaviti smanjivati potražnja koja pogoduje svim oblicima trgovanja ljudima; poziva na uključivanje te strategije u druga područja politike te na njezinu usklađenost s tim područjima u cilju djelotvorne provedbe mjera za suzbijanje trgovanja ljudima, uključujući, ali ne ograničavajući se na sigurnost, rodnu ravnopravnost, migracije, kibersigurnost te tijela kaznenog progona;

82.  pohvaljuje države članice koje su već uspostavile djelotvorne nacionalne mehanizme izvješćivanja i imenovale nacionalne izvjestitelje te ih poziva da se pobrinu da te mjere budu neovisne i da im se namijene odgovarajuća sredstva kako bi se s pomoću njih na najbolji mogući način ispunile predviđene zadaće;

83.  poziva države članice da za ocjenjivanje strategija i poduzetih aktivnosti te za unapređenje borbe protiv trgovanja ljudima imenuju neovisnog nacionalnog izvjestitelja koji će imati zakonsko pravo istupiti izravno pred nacionalnim parlamentom i iznijeti preporuke za poboljšanje borbe protiv trgovanja ljudima;

84.  poziva države članice da prikupe detaljnije i ažurirane podatke obradom pouzdanih statističkih podataka prikupljenih od svih glavnih dionika, uz jamčenje da su ti podaci homogeni te raščlanjeni po spolu, dobi, vrsti iskorištavanja (prema podskupovima vrsta trgovanja ljudima), zemlji porijekla i odredišta, te uključivanjem osoba koje su bile žrtvama internog trgovanja ljudima kako bi se bolje identificirale moguće žrtve i spriječili zločini; poziva države članice da više razmjenjuju podatke kako bi bolje mogle ocijeniti rodnu dimenziju i najnovije trendove u trgovanju ljudima te kako bi se mogle djelotvornije boriti protiv trgovanja ljudima; poziva države članice da se pobrinu da nacionalni izvjestitelji imaju važniju ulogu u koordinaciji inicijativa za prikupljanje podataka, u bliskoj suradnji s odgovarajućim organizacijama civilnog društva koje aktivno djeluju u tom području;

85.  napominje da su unatoč jasnoj definiciji trgovanja ljudima iz Direktive države članice usvojile nekoliko različitih definicija u svojim nacionalnim zakonodavstvima; poziva Komisiju da istraži to pitanje te podnese izvješće o tome što te razlike u definiciji znače za primjenu Direktive u praksi; ističe važnost jasnoće toga pojma kako bi se izbjeglo objedinjavanje s drugim povezanim, ali zasebnim pitanjima;

86.  primjećuje da dionici uglavnom potvrđuju da velika većina žrtava trgovanja ljudima nije zabilježena; uviđa da se trgovanje određenim ugroženim skupinama kao što su mladi (beskućnici), djeca, osobe s invaliditetom i pripadnici skupine LGBTI, donekle previdjelo; ističe važnost poboljšanog prikupljanja podataka ne bi li se pojačali napori uloženi u identifikaciju žrtava u pogledu tih skupina i razvijali primjeri najbolje prakse u bavljenju posebnim potrebama tih žrtava;

87.  naglašava da za pojačavanje napora u borbi protiv trgovanja ljudima u Europskoj uniji institucije EU-a moraju temeljito ocijeniti provođenje zakonodavstva EU-a u državama članicama i po potrebi donijeti dodatne zakonodavne i druge mjere;

88.  poziva Komisiju da izradi standardizirane smjernice za prikupljanje podataka, uključujući zaštitu podataka, namijenjene mjerodavnim tijelima kao što su tijela kaznenog progona, granične i imigracijske službe, socijalne službe, lokalna tijela, zatvori, nevladine organizacije i drugi dionici;

89.  poziva Komisiju da zajamči da se u Europskom migracijskom programu (COM(2015)0240) daje veća prednost suzbijanju trgovanja ljudima kako bi se olakšalo uključivanje žrtava u kazneni progon trgovaca ljudima;

90.  poziva Komisiju da prione na rješavanje problema zlouporabe samozapošljavanja kod zapošljavanja migranata u nekim državama članicama EU-a u cilju izbjegavanja lokalnih radnih standarda i obveza zapošljavanja, uviđajući da se lažno samozapošljavanje često primjenjuje u sferama rada koji obavljaju migranti u kojima se trgovanje ljudima najčešće javlja;

91.  poziva EU i države članice da s pomoću Instrumenta za stabilnost ojačaju regionalnu suradnju u pogledu trgovanja ljudima poznatim rutama, na primjer s istoka prema EU-u, te da učvrste trajnu odgovornost zemalja kandidatkinja;

92.  poziva EU da s pomoću Eurostata procijeni broj žrtava trgovanja ljudima, bilo registriranih bilo neregistriranih, prema općem obrascu koji slijede organizacije poput Međunarodne organizacije za migracije (IOM), Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) ili Međunarodne organizacije rada;

93.  poziva države članice da u svoje direktive o borbi protiv trgovanja ljudima uključe načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, kao što je to slučaj u Protokolu UN-a o trgovanju ljudima i Konvenciji Vijeća Europe o trgovanju ljudima, u skladu s obvezama država u okviru međunarodnog prava o izbjeglicama i međunarodnog prava povezanog s ljudskim pravima;

94.  potiče EU i države članice da istraže najnovije trendove i oblike trgovanja ljudima, uključujući utjecaj koji bi trenutačna migrantska kriza mogla imati na trgovanje ljudima, u cilju davanja primjerenog i ciljanog odgovora na novi razvoj događaja;

95.  traži od Komisije da u predstojećem izvješću o provedbi Direktive 2011/36/EU analizira veze između različitih vrsta trgovanja ljudima i putova među njima, jer se žrtve često istodobno izrabljuju na različite načine ili se kreću od jednog oblika trgovanja ljudima do drugoga; te da promiče nastavak ispitivanja glavnih uzroka trgovanja ljudima i njihova učinka na rodnu ravnopravnost;

96.  poziva Komisiju da ocijeni nužnost eventualne revizije mandata budućeg europskog tužitelja kako bi se, kada se taj ured uspostavi, borba protiv trgovanja ljudima uvrstila u njegove ovlasti;

97.  s obzirom na to da je Istanbulska konvencija djelotvoran alat za sprečavanje nasilja nad ženama i borbu protiv njega (uključujući trgovanje ljudima) te za zaštitu žrtava i pružanje potpore žrtvama, zahtijeva od Europske komisije da potiče države članice na ratifikaciju Konvencije;

o
o   o

98.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i vladama država članica.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0070.
(2)SL L 319, 4.12.2015., str. 1.
(3)SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(4)SL L 101, 15.04.2011., str. 1.
(5)SL L 168, 30.6.2009., str. 24.
(6)SL L 348, 24.12.2008., str. 98.
(7)SL L 261, 6.8.2004., str. 19.
(8)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0126.
(9)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0162.
(10)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0218.
(11)Procjene MOR-a, 2014., Profit i siromaštvo: ekonomija prisilnog rada.
(12)Izvješće Eurostata „Trgovina ljudima”, izdanje iz 2015.
(13)Idem.
(14)Idem.
(15)3 Europol, izvješće o stanju: Trgovina ljudima u EU-u (veljača 2016.).
(16)Izvješće Eurostata iz 2015.
(17)Idem.
(18)„Izvješće na sredini razdoblja o provedbi Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudimaˮ (SWD(2014)0318), str. 9.
(19)https://ec.europa.eu/anti-trafficking/publications/handbook-consular-and-diplomatic-staff-how-assist-and-protect-victims-human-trafficking_en

Pravna napomena