Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2015/2275(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0158/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0158/2016

Rasprave :

PV 06/06/2016 - 16
CRE 06/06/2016 - 16

Glasovanja :

PV 07/06/2016 - 5.12
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0249

Usvojeni tekstovi
PDF 290kWORD 114k
Utorak, 7. lipnja 2016. - Strasbourg Završno izdanje
Operacije za potporu miru - suradnja EU-a s Ujedinjenim narodima i Afričkom unijom
P8_TA(2016)0249A8-0158/2016

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o operacijama potpore miru – suradnja EU-a s Ujedinjenim narodima i Afričkom unijom (2015/2275(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 21., 41., 42. i 43.,

–  uzimajući u obzir članak 220. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda, a posebno njezina poglavlja VI., VII. i VIII.,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a od 1. travnja 2015. naslovljeno „Partnerstvo za mir: prema partnerstvu u očuvanju mira”(1),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visoke predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 28. travnja 2015. naslovljenu „Izgradnja kapaciteta kao potpora sigurnosti i razvoju – osposobljavanje partnera u sprečavanju kriza i upravljanju njima”(2),

–  uzimajući u obzir izvješće neovisnog panela UN-a na visokoj razini o mirovnim operacijama od 16. lipnja 2015.(3),

–  uzimajući u obzir izjavu od 28. rujna 2015. sa sastanka na vrhu čelnika o očuvanju mira koji je sazvao Barack Obama, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država,

–  uzimajući u obzir dokument od 14. lipnja 2012. naslovljen „Akcijski plan za jačanje potpore ZSOP-a EU-a misijama UN-a za očuvanje mira”(4) te dokument od 27. ožujka 2015. naslovljen „Jačanje strateškog partnerstva UN-a i EU-a za očuvanje mira i upravljanje kriznim situacijama: prioriteti za razdoblje 2015. – 2018.”(5),

–  uzimajući u obzir zajedničku strategiju Afrike i EU-a dogovorenu na Drugom sastanku na vrhu između EU-a i Afrike održanom u Lisabonu 8. i 9. prosinca 2007.(6) i program provedbe zajedničke strategije Afrike i EU-a za razdoblje 2014. – 2017. dogovoren na Četvrtom sastanku na vrhu između EU-a i Afrike održanom u Bruxellesu 2. i 3. travnja 2014.(7),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 3/2011 naslovljeno „Učinkovitost i djelotvornost doprinosa EU-a usmjerenih preko organizacija Ujedinjenih naroda u zemlje pogođene sukobima”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o ulozi EU-a u okviru UN-a – kako na bolji način ostvariti ciljeve vanjske politike EU-a(8),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 9. prosinca 2015. naslovljenu „Ocjena Instrumenta mirovne pomoći za Afriku nakon deset godina primjene: učinkovitost i izgledi za budućnost”,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir Smjernice iz Osla o upotrebi stranih sredstava vojne i civilne obrane za pomoć u slučaju katastrofa i velikih nesreća iz studenoga 2007.,

–  uzimajući u obzir članak 4. točku (h) i članak 4. točku (j) Osnivačkog akta Afričke unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o 10. godišnjici rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti(9),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. listopada 2012. o korijenima demokracije i održivog razvoja: suradnja Europske unije s civilnim društvom u vanjskim odnosima,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0158/2016),

A.  budući da su operacije potpore miru jedan od načina na koji se pruža odgovor na krizna stanja uz potporu međunarodno priznate organizacije poput UN-a ili Afričke unije (AU), pod mandatom UN-a, u svrhu sprečavanja oružanog sukoba, ponovnog uspostavljanja, očuvanja ili izgradnje mira, poštovanja mirovnih sporazuma i rješavanja složenih hitnih situacija i izazova koji se javljaju u posrnulim ili slabim državama; budući da bi stabilnost afričkog i europskog susjedstva znatno doprinijela svim zemljama;

B.  budući da je cilj operacija potpore miru doprinijeti stvaranju dugoročno stabilnog, sigurnog i naprednijeg okruženja; budući da su dobro upravljanje, pravda, jačanje vladavine prava, zaštita civila, poštovanje ljudskih prava i sigurnost osnovni preduvjeti za ispunjenje tog cilja, pri čemu će uspješni programi pomirbe, obnove i gospodarskog razvoja doprinijeti u postizanju samoodrživog mira i blagostanja;

C.  budući da se u posljednjem desetljeću sigurnosna situacija u Africi drastično promijenila, s obzirom na pojavu terorističkih i pobunjeničkih skupina u Somaliji, Nigeriji i zemljama regije Sahela i Sahare, a operacije uspostave mira i borbe protiv terorizma postale pravilo, a ne iznimka u mnogim područjima; budući da je nestabilnih država i područja bez organizirane vlasti sve više, zbog čega su mnogi izloženi siromaštvu, bezakonju, korupciji i nasilju; budući da porozne granice na tom kontinentu potpiruju nasilje, smanjuju sigurnost i pružaju mogućnosti za kriminalne aktivnosti;

D.  budući da je u novom Programu održivog razvoja do 2030. mir priznat kao presudan za razvoj i da je uvršten cilj održivog razvoja br. 16 o miru i pravdi;

E.  budući da bi organizacije i države, u najboljem slučaju s jasnim i realističnim mandatom UN-a, a koje raspolažu odgovarajućim iskustvom i opremom trebale osigurati one resurse koji su potrebni za uspješnu provedbu operacija potpore miru kako bi se stvorilo sigurno okruženje u kojemu civilne organizacije mogu obavljati svoje zadaće;

F.  budući da je UN i dalje glavni jamac međunarodnog mira i sigurnosti i raspolaže najsveobuhvatnijim okvirom za multilateralnu suradnju u upravljanju krizama; budući da je trenutačno razmješteno više od 120 000 djelatnih osoba u 16 operacija UN-a za očuvanje mira, što je više nego ikad prije; budući da je više od 87 % pripadnika mirovnih snaga UN-a raspoređeno u osam misija u Africi; budući da je UN ograničen u opsegu svojih operacija;

G.  budući da se ograničenja pod kojima djeluje AU razlikuju od ograničenja UN-a s obzirom na to da AU može zauzeti stranu, intervenirati bez poziva, pa i intervenirati ako nije potpisan mirovni sporazum, istovremeno poštujući Povelju UN-a; budući da je to bitna razlika s obzirom na broj internih sukoba u afričkim državama i sukoba među tim državama;

H.  budući da je NATO pružio potporu AU-u, među ostalim i Misiji Afričke unije u Darfuru (AMIS) i Misiji Afričke unije u Somaliji (AMISOM), u vidu planiranja i strateških zračnih i pomorskih mostova kao i izgradnje kapaciteta Afričkih snaga u pripravnosti (ASF);

I.  budući da krizna stanja u Africi iziskuju dosljedan globalni odgovor koji obuhvaća mnogo više od isključivo sigurnosnih aspekata; budući da su mir i sigurnost nužni preduvjeti za razvoj te da su svi lokalni i međunarodni akteri naglasili potrebu za bliskom koordinacijom sigurnosne i razvojne politike; budući da je potrebna dalekosežna vizija; budući da reforma sigurnosnog sektora, razoružanje, demobilizacija te ponovna integracija bivših boraca mogu doprinijeti postizanju stabilnosti i razvojnih ciljeva; budući da Ured za vezu UN-a za mir i sigurnost i stalna misija Afričke unije u Bruxellesu imaju ključnu ulogu u razvoju odnosa između tih organizacija te EU-a, NATO-a i nacionalnih veleposlanstava;

J.  budući da je glavni mehanizam europske suradnje s AU-om Instrument mirovne pomoći za Afriku koji je prvotno uspostavljen 2004. i raspolaže s oko 1,9 milijardi EUR dostupnih preko Europskog razvojnog fonda (ERF) koji financiraju države članice; budući da je 2003., kad je osnovan Instrument mirovne pomoći za Afriku, njegovo financiranje preko sredstava Europskog razvojnog fonda trebalo biti privremeno, ali dvanaest godina kasnije ERF je i dalje glavni izvor financiranja tog instrumenta; budući da je 2007. godine područje primjene Instrumenta prošireno kako bi se njime obuhvatio širi spektar aktivnosti povezanih sa sprečavanjem sukoba i stabilizacijom nakon sukoba; budući da su u akcijskom programu za razdoblje 2014. – 2016. uzete u obzir vanjske procjene i savjetovanja s državama članicama i sadržani novi elementi kako bi se poboljšala njegova učinkovitost; budući da su u članku 43. UEU-a navedene takozvane „petersberške zadaće plus”, koje podrazumijevaju zadaće vojnog savjetovanja i pružanja pomoći, zadaće sprečavanja sukoba i očuvanja mira, zadaće borbenih snaga u upravljanju krizama, uključujući uspostavu mira i stabilizaciju nakon sukoba; budući da je 2014. više od 90 % proračuna bilo namijenjeno operacijama potpore miru, od čega 65 % za osoblje AMISOM-a; budući da je jačanje institucionalnih kapaciteta Afričke unije i afričkih regionalnih ekonomskih zajednica jedan od ključnih elemenata za uspjeh operacija potpore miru i procesa pomirenja i obnove nakon sukoba;

K.  budući da se uloga EU-a treba promatrati u kontekstu doprinosa koje su brojne zemlje i organizacije dale operacijama potpore miru; budući da primjerice SAD na svijetu najviše financijski doprinosi UN-ovim operacijama očuvanja mira i pruža izravnu potporu AU-u zahvaljujući svom Afričkom partnerstvu za brzo pružanje odgovora radi očuvanja mira te također s otprilike 5 milijardi USD doprinosi operacijama UN-a u Srednjoafričkoj Republici, Maliju, Côte d’Ivoire, Južnom Sudanu i Somaliji; budući da tim različitim izvorima financiranja koordinira partnerska skupina za mir i sigurnost Afričke unije; budući da je Kina postala aktivni sudionik u UN-ovim operacijama očuvanja mira te da Forum o suradnji Kine i Afrike uključuje i Komisiju Afričke unije; budući da najveći broj pripadnika mirovnih snaga UN-a dolazi iz Etiopije, a zatim Indije, Pakistana i Bangladeša;

L.  budući da europske zemlje i EU kao politički subjekt u velikoj mjeri doprinose sustavu UN-a, posebno pružanjem financijske potpore za programe i projekte UN-a; budući da u Europi Francuska, Njemačka i Ujedinjena Kraljevina najviše doprinose proračunu operacija UN-a za očuvanje mira; budući da države članice EU-a zajedno daju najveći financijski doprinos proračunu UN-a za operacije očuvanja mira u visini od oko 37 %, te da su pripadnici oružanih snaga iz država članica EU-a trenutačno angažirani u devet misija; budući da su 2014. i 2015. financijske obveze EU-a prema AU-u iznosile ukupno 717,9 milijuna EUR, dok su doprinosi AU-a iznosili samo 25 milijuna EUR; budući da iz europskih zemalja dolazi samo otprilike 5 % pripadnika mirovnih snaga UN-a, odnosno 5000 od otprilike 92 000, koliko iznosi ukupni broj osoblja; budući da Francuska svake godine obučava 25 000 afričkih vojnika te neovisno šalje više od 4000 osoba u misije za očuvanje mira u Africi;

M.  budući da su protupješačke mine velika prepreka obnovi i razvoju u razdobljima nakon sukoba, osobito u Africi te da je EU tijekom protekla dva desetljeća potrošio oko 1,5 milijardi EUR za potporu razminiranju i pomoć žrtvama mina, čime je postao najveći donator u tom području;

N.  budući da, povrh doprinosa pojedinačnih europskih zemalja, EU posebno doprinosi operacijama potpore miru višedimenzionalnim djelovanjima; budući da EU pruža tehničku i financijsku pomoć AU-u i subregionalnim organizacijama, posebno preko Instrumenta mirovne pomoći za Afriku, Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru i Europskog razvojnog fonda; budući da EU provodi savjetovanja i osposobljavanja u okviru svojih misija ZSOP-a, čime doprinosi jačanju afričkih kapaciteta za upravljanje kriznim stanjima;

O.  budući da pet civilnih misija EU-a i četiri vojne operacije EU-a koje se trenutačno izvode u Africi često djeluju istodobno ili u slijedu s operacijama UN-a, AU-a ili s provedbom nacionalnih mjera;

P.  budući da EU predano doprinosi osnaživanju Afričke strukture za mir i sigurnost, osobito podupiranjem operacionalizacije Afričkih snaga u pripravnosti (ASF);

Q.  budući da je Europsko vijeće zatražilo da EU i njegove države članice pružanjem osposobljavanja, savjeta, opreme i resursa povećaju svoju potporu za partnerske zemlje i organizacije kako bi one mogle same bolje spriječiti krize ili upravljati njima; budući da postoji jasna potreba za uzajamnim pružanjem podrške u intervencijama u područjima sigurnosti i razvoja kako bi se postigao taj cilj;

R.  budući da bi EU trebao pružati podršku onima koji mogu bolje ostvariti konkretne zadaće, čime se izbjegava preklapanje posla te doprinosi jačanju djelovanja subjekata već prisutnih na terenu, posebno država članica;

S.  budući da se člankom 41. stavkom 2. UEU-a zabranjuju izdaci koji terete proračun EU-a za operacije koje imaju implikacije u području vojske ili obrane, ali se njime eksplicitno ne isključuje mogućnost da EU financira vojne zadaće kao što su operacije očuvanja mira s razvojnim ciljevima; budući da te zajedničke troškove snose države članice u okviru mehanizma Atena; budući da se člancima 209. i 212. UFEU-a izričito ne isključuje financiranje izgradnje kapaciteta u sektoru sigurnosti, unatoč tome što je glavni cilj razvojne politike EU-a smanjenje, i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva; budući da su Europski razvojni fond i Instrument mirovne pomoći za Afriku kao instrumenti izvan proračuna EU-a važni u rješavanju pitanja povezanosti sigurnosti i razvoja; budući da Europski razvojni fond zahtijeva da se razvoj programa osmisli tako da se njima u najvećoj mogućoj mjeri zadovolje kriteriji za službenu razvojnu pomoć, koji uglavnom ne uključuju troškove povezane sa sigurnošću; budući da EU radi na stvaranju mogućnosti za dodatne namjenske instrumente u kontekstu svoje inicijative o izgradnji kapaciteta za potporu sigurnosti i razvoju;

T.  budući da se u svojem djelovanju EU treba voditi potrebama dotičnih zemalja i interesima EU-a u pogledu sigurnosti;

1.  naglašava potrebu za usklađenim vanjskim djelovanjem u okviru kojeg se rabe diplomatski, sigurnosni i razvojni instrumenti za ponovno uspostavljanje povjerenja i hvatanje u koštac s ratnim izazovima, unutarnjim sukobima, nesigurnošću, nestabilnošću i tranzicijom;

2.  primjećuje da je raspoređivanje više misija koje je odobrio UN u isto područje operacija, ali s različitim akterima i regionalnim organizacijama, sve češće stvarnost suvremenih mirovnih operacija; ističe da je upravljanje tim složenim partnerskim odnosima, a da se istovremeno ne udvostručuju zadaće ili misije, ključno za uspjeh operacija; u tom pogledu poziva na evaluaciju i racionalizaciju postojećih struktura;

3.  naglašava važnost rane komunikacije i poboljšanja postupaka za savjetovanje u kriznim stanjima s UN-om i AU-om, kao i drugim organizacijama, kao što su NATO i OESS; naglašava potrebu za poboljšanom razmjenom informacija, među ostalim i o planiranju, provedbi i analizi misija; pozdravlja zaključenje i potpisivanje administrativnog sporazuma između EU-a i UN-a o razmjeni klasificiranih informacija; uviđa važnost partnerstva između Afrike i EU-a i političkog dijaloga EU-a i AU-a o miru i sigurnosti; predlaže sklapanje sporazuma između AU-a, EU-a i drugih ključnih aktera, s jedne strane, i UN-a, s druge strane, o zajedničkim ciljevima za afričku sigurnost i razvoj;

4.  apelira na EU, s obzirom na opseg izazova i složenost sudjelovanja drugih organizacija i država, da zatraži odgovarajuću podjelu zadaća te da se usredotoči na područja u kojima može najbolje dodati vrijednost; napominje da je nekoliko država članica već uključeno u operacije u Africi i da bi dodatnom potporom EU-a tim operacijama bila ostvarena istinska dodana vrijednost;

5.  napominje da je za provedbu misija UN-a i AU-a u sve složenijem sigurnosnom okruženju potreban sveobuhvatan pristup u kojem su uz primjenu vojnih, diplomatskih i razvojnih instrumenata bitni poznavanje sigurnosnog okruženja, razmjena obavještajnih informacija i podataka te moderna tehnologija, poznavanje postupaka za borbu protiv terorizma i suzbijanje kriminala u (post)konfliktnim područjima, primjena ključnih alata, osiguravanje humanitarne pomoći i uspostava političkog dijaloga, a u svemu tome europske zemlje mogu dati svoj doprinos; prima na znanje napore koje su već uložile određene države članice, kao i druge multinacionalne organizacije u tom području;

6.  naglašava važnost drugih instrumenata EU-a u području sigurnosti, a osobito misija i operacija ZSOP-a; podsjeća na to da EU intervenira u Africi kako bi doprinio stabilizaciji zemalja koje se suočavaju s kriznim stanjima, osobito preko misija obuka; ističe ulogu misija ZSOP-a, i civilnih i vojnih, u potpori reformama sektora sigurnosti i doprinosu međunarodnoj strategiji upravljanja kriznim stanjima;

7.  napominje da je prepoznavanje legitimiteta operacija potpore miru ključno za njihov uspjeh; vjeruje da bi AU stoga trebao staviti na raspolaganje potporu i vojne snage kad god je to moguće; napominje da je to također važno s obzirom na dugoročni cilj političke samostalnosti AU-a;

8.  pozdravlja činjenicu da se novim akcijskim programom Instrumenta mirovne pomoći za Afriku rješavaju nedostaci, a naglasak se stavlja na izlazne strategije, uravnoteženiju podjelu financijskog opterećenja s afričkim zemljama, ciljaniju potporu i poboljšanje postupaka donošenja odluka;

9.  pozdravlja strateško partnerstvo UN-a i AU-a za očuvanje mira i upravljanje kriznim stanjima i njegove prioritete za razdoblje 2015. – 2018., kako je dogovoreno u ožujku 2015.; prima na znanje prošle i tekuće misije ZSOP-a za očuvanje mira, sprečavanje sukoba i jačanje međunarodne sigurnosti te uzima u obzir ključnu ulogu drugih organizacija, uključujući panafričke i regionalne organizacije, te organizacije zemalja u tim područjima; poziva EU da uloži dodatne napore kako bi olakšao doprinose država članica; podsjeća na to da je EU sudjelovao u aktivnostima upravljanja kriznim stanjima u Africi koje su bile usmjerene na očuvanje mira, sprečavanje sukoba i jačanje međunarodne sigurnosti u skladu s Poveljom UN-a; napominje da je samo 11 od 28 država članica EU-a preuzelo obvezu na sastanku na vrhu o očuvanju mira održanom 28. rujna 2015., dok se Kina obvezala na doprinos u vidu 8000 pripadnika snaga u pripravnosti, a Kolumbija na doprinos u vidu 5000 vojnika; poziva države članice EU-a da znatno povećaju svoje doprinose u vidu vojnog i policijskog osoblja za UN-ove misije očuvanja mira;

10.  naglašava potrebu za brzim afričkim odgovorom na krizu i prepoznaje ključnu ulogu Afričkih snaga u pripravnosti (ASF) u tome; naglašava velik doprinos EU-a preko Instrumenta mirovne pomoći za Afriku i financiranjem AU-a, čime se AU-u omogućuje da ojača svoje kapacitete i pruži kolektivni odgovor na krize na tom kontinentu; potiče regionalne organizacije, kao što su Gospodarska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS) i Južnoafrička razvojna zajednica (SADC), da ulože više truda u području brzog odgovora Afrike na krizna stanja te da dopune nastojanja AU-a;

11.  ističe, međutim, važnost ulaganja dodatnih napora u sprečavanje sukoba, pri čemu u obzir treba uzeti čimbenike poput političke ili vjerske radikalizacije, nasilja povezanog s izborima, raseljavanja i klimatskih promjena;

12.  uviđa ključan doprinos Instrumenta mirovne pomoći za Afriku u razvoju trostranog partnerstva između UN-a, EU-a i AU-a; smatra da je taj instrument ujedno početna točka i moguća poluga za stvaranje snažnijeg partnerstva između EU-a i AU-a te se pokazao nužnim kako bi AU, odnosno osam regionalnih ekonomskih zajednica, mogli planirati i voditi svoje operacije; smatra da je iznimno važno da institucije EU-a i države članice i dalje tijesno surađuju želi li se taj instrument u potpunosti iskoristiti, kao i da AU bude učinkovitiji i transparentniji u korištenju sredstava; smatra da bi Instrument mirovne pomoći za Afriku trebao biti usmjeren na strukturnu potporu, a ne na financiranje plaća afričkih oružanih snaga; priznaje da postoje drugi mehanizmi financiranja u uporabi, ali vjeruje da je taj instrument, s obzirom na njegov jedinstveni naglasak na Africi, kao i na njegove jasne ciljeve, posebno važan u pogledu operacija potpore miru u Africi; smatra da organizacijama civilnog društva koje rade na izgradnji mira u Africi treba pružiti mogućnost da iznesu svoja stajališta u okviru strateškog uključivanja civilnog društva u pitanja mira i sigurnosti; i dalje je zabrinut zbog kontinuiranih problema s financiranjem i političkom voljom afričkih zemalja; prima na znanje zaključke Vijeća od 24. rujna 2012., prema kojima bi trebalo „razmotriti alternative financiranju Instrumenta mirovne pomoći za Afriku iz Europskog razvojnog fonda”;

13.  primjećuje da se jačanjem europske vojne suradnje povećava učinkovitost i djelotvornost europskog doprinosa mirovnim misijama UN-a;

14.  pozdravlja, s obzirom na veliku važnost izgradnje afričkih kapaciteta, uspješno provođenje operacije Amani Africa II u listopadu 2015., u kojoj je sudjelovalo više od 6000 vojnih, policijskih i civilnih sudionika, i iščekuje operacionalizaciju Afričkih snaga u pripravnosti (ASF) od 25 000 pripadnika što je ranije moguće tijekom 2016.;

15.  poziva EU i njegove države članice, kao i ostale članice međunarodne zajednice, da pomognu pružanjem obuke, pa i disciplinom, opremom, logističkom i financijskom potporom i izradom pravila djelovanja te da sveobuhvatno potiču i potpomažu afričke države te nastave podržavati Afričke snage u pripravnosti (ASF); apelira na veleposlanstva država članica i delegacije EU-a u afričkim glavnim gradovima da aktivnije zagovaraju djelovanje Afričkih snaga u pripravnosti (ASF); smatra da bi službena razvojna pomoć trebala biti preoblikovana u sklopu okvira OECD-a imajući na umu izgradnju mira; smatra da bi Uredbu o ERF-u trebalo izmijeniti kako bi se omogućila izrada programa koja obuhvaća rashode za mir, sigurnost i pravdu koji su razvojno motivirani;

16.  ističe važnost misija u sklopu zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) za sigurnost u Africi, posebice misija obuke i potpore afričkim oružanim snagama, konkretno misija EUTM u Maliju, EUCAP Sahel u Maliju i Nigeru, EUTM u Somaliji te misije EUCAP Nestor; napominje da se tim misijama pruža potpora i misijama UN-a; poziva Europsku uniju da dodatno razvije kapacitete tih misija obuke, posebice kako bi se omogućilo praćenje afričkih vojnika koji su prošli obuku tijekom i nakon povratka iz područja operacija;

17.  ustraje u tome da EU i njegove države članice u podupiranju operacija potpore miru ne bi trebali djelovati izolirano, nego bi trebali u cijelosti uzeti u obzir doprinose drugih međunarodnih aktera, poboljšati koordinaciju s njima i brzinu odgovora i usmjeriti svoje napore na određene prioritetne zemlje, pri čemu bi vodstvo preuzele najprimjerenije i najiskusnije države članice i afričke države; naglašava važnost regionalnih ekonomskih zajednica unutar opće sigurnosne strukture u Africi; ističe ulogu koju delegacije EU-a mogu imati u svojstvu posrednika u koordinaciji međunarodnih aktera;

18.  podržava holistički pristup EU-a koji predstavlja glavni instrument za mobilizaciju punog potencijala djelovanja EU-a u operacijama očuvanja mira i procesu stabilizacije, kao i za iznalaženje načina za pružanje podrške razvoju zemalja članica Afričke unije;

19.  traži da jedan od prioriteta europskog djelovanja u Africi bude pomoć za upravljanje granicama; napominje da je propusnost granica jedan od glavnih uzroka porasta terorističkih aktivnosti u Africi;

20.  pozdravlja Zajedničku komunikaciju o izgradnji kapaciteta te se pridružuje Vijeću tražeći njezinu hitnu provedbu; ističe da EU, posebno u okviru svog opsežnog pristupa koji obuhvaća civilna i vojna sredstva, ima potencijal pomoći u jačanju sigurnosti u nestabilnim zemljama pogođenim sukobom te zadovoljenju potreba naših partnera, osobito primatelja vojne pomoći, istovremeno podsjećajući da je sigurnost preduvjet za razvoj i demokraciju; žali zbog toga što ni Europska komisija ni Vijeće nisu s Parlamentom podijelili svoju ocjenu pravnih mogućnosti za potporu izgradnji kapaciteta; poziva obje navedene institucije da o tome pravovremeno obavijeste Parlament; poziva Europsku komisiju da predloži pravnu osnovu u skladu s prvotnim europskim ciljevima iz 2013. koji su izloženi u inicijativi o „omogućavanju i poboljšavanju”;

21.  naglašava da se u dokumentu Pravne službe Vijeća od 7. prosinca 2015. naslovljenom „Izgradnja kapaciteta za potporu sigurnosti i razvoju – pravna pitanja” razmatraju načini financiranja opreme za oružane snage afričkih zemalja; poziva Vijeće da nastavi proučavati to pitanje;

22.  pozdravlja pozitivne reakcije koje je Francuska dobila nakon što je aktivirala članak 42. stavak 7. UEU-a; izrazito pozitivno gleda na ponovno angažiranje europskih oružanih snaga u Africi;

23.  prepoznaje da često problem nije nedostatak sredstava, nego kako se sredstva troše i koji su drugi resursi iskorišteni; ističe da preporuke Revizorskog suda u vezi sa sredstvima EU-a nisu u potpunosti provedene; poziva na provođenje redovitih revizija načina na koji se sredstva koja pružaju nacionalne vlade troše u okviru EU-a i UN-a; vjeruje da je od ključne važnosti učinkovito korištenje fondova s obzirom na njihovu ograničenu prirodu i opseg problema koji predstoje; smatra da je odgovornost ključni dio tog procesa te da pomaže rješavanju problema sveprisutne korupcije u Africi; inzistira na temeljitijoj i transparentnijoj ocjeni operacija potpore miru koje podržava EU; podržava inicijative poput uzajamnog fonda Békou koji djeluje u Srednjoafričkoj Republici, a čiji je cilj ujediniti europske resurse, stručno znanje i kapacitete u području razvoja kako bi se prevladala fragmentiranost i nedjelotvornost međunarodnog djelovanja prilikom obnove neke zemlje; traži da se sustavnije pristupi zajedničkoj izradi programa za različite instrumente EU-a;

24.  prima na znanje izvješće UN-a od 15. svibnja 2015. o ocjeni korektivnih mjera i pomoći za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje koje je u operacijama očuvanja mira počinilo osoblje UN-a i drugo osoblje; smatra da bi AU, UN, EU i države članice trebali biti iznimno oprezni kada je riječ o takvim kaznenim djelima i potiče provedbu strogo disciplinskih i sudskih postupaka i ulaganje golemog truda za sprečavanje takvih zločina; također predlaže odgovarajuće osposobljavanje i obrazovanje osoblja misija očuvanja mira i vjeruje da bi imenovanja ženskog osoblja te savjetnika i savjetnica u rodnim pitanjima doprinijela nadilaženju kulturnih zabluda i smanjenju pojave seksualnog nasilja;

25.  poziva EU i UN da ulažu usredotočene napore prema izgradnji kapaciteta; smatra da je sadašnje financiranje programa neodrživo i da bi se primjena Instrumenta mirovne pomoći za Afriku trebala uvjetovati kako bi se AU potaknuo da poveća svoj doprinos operacijama potpore miru;

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, predsjednici Komisije Afričke unije, predsjedniku Panafričkog parlamenta, glavnom tajniku NATO-a i predsjedniku Parlamentarne skupštine NATO-a.

(1)S/2015/229.
(2)JOIN(2015)0017.
(3)A/70/95–S/2015/446.
(4)Dokument Vijeća 11216/12.
(5)ESVD(2015)458, dokument Vijeća 7632/15.
(6)Dokument Vijeća 7204/08.
(7)Dokument Vijeća 8370/14.
(8)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0403.
(9)SL C 99 E, 3.4.2012., str. 56.

Pravna napomena