Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2016/2053(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0263/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0263/2016

Rasprave :

Glasovanja :

PV 04/10/2016 - 7.9
CRE 04/10/2016 - 7.9
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0371

Usvojeni tekstovi
PDF 372kWORD 59k
Utorak, 4. listopada 2016. - Strasbourg Završno izdanje
Budućnost odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020.
P8_TA(2016)0371A8-0263/2016

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2016. o budućnosti odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020. (2016/2053(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. („Sporazum iz Cotonoua”) te njegove izmjene iz 2005. i 2010.(1),

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Georgetowna iz 1975. godine kojim je uspostavljena Skupina afričkih, karipskih i pacifičkih država te njegovu izmjenu iz 1992.(2),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. listopada 2003. naslovljenu „Prema punoj integraciji suradnje sa zemljama AKP-a u proračun EU-a” (COM(2003)0590),

–  uzimajući u obzir Zajednički savjetodavni dokument Europske komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. listopada 2015. pod nazivom „Ususret novom partnerstvu između Europske unije i afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja nakon 2020.” (JOIN(2015)0033),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o odnosima država AKP-a i EU-a, posebno onu od 11. veljače 2015. o radu Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a(3), od 13. lipnja 2013.(4) o drugoj izmjeni Sporazuma iz Cotonoua od 23. lipnja 2000., od 5. veljače 2009. o utjecaju sporazuma o gospodarskom partnerstvu na razvoj(5) te od 1. travnja 2004. o uvrštenju Europskog razvojnog fonda u proračun(6),

–  uzimajući u obzir prethodne rezolucije Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a, a posebno onu od 9. prosinca 2015. naslovljenu „Četrdeset godina partnerstva: ocjena utjecaja na trgovinu i razvoj u zemljama AKP-a i izgledi za dugotrajnost odnosa između zemalja AKP-a i Europske unije”(7),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o usklađenosti politika u interesu razvoja,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu supredsjednika Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 9. prosinca 2015. o budućnosti odnosa između država AKP-a i EU-a(8),

–  uzimajući u obzir globalnu strategiju EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku, podnesenu Europskom vijeću na njegovu sastanku 28. i 29. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 21. ožujka 2012. naslovljenu „Ususret obnovljenom partnerstvu za razvoj između EU-a i Pacifika” (JOIN(2012)0006),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku naslovljenu „Zajednička strategija partnerstva EU-a i karipskih država” od 26. lipnja 2012. (JOIN(2012)0018),

–  uzimajući u obzir zajedničku strategiju Afrike i EU-a koju su usvojili čelnici afričkih i europskih država i vlada na sastanku na vrhu održanom u Lisabonu 9. prosinca 2007.(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2015. o ulozi lokalnih vlasti zemalja u razvoju u razvojnoj suradnji(10),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu AKP-a i EU-a od 20. lipnja 2014. o planu za razdoblje nakon 2015.(11),

–  uzimajući u obzir izjavu iz Sipopoa sa sedmog sastanka na vrhu čelnika država i vlada AKP-a održanog 13. i 14. prosinca 2012. naslovljenu „Budućnost skupine zemalja AKP-a u svijetu koji se mijenja: izazovi i mogućnosti”(12),

–  uzimajući u obzir treću Međunarodnu konferenciju o financiranju razvoja održanu od 13. do 16. srpnja 2015. i Akcijski program iz Addis Abebe koji je Opća skupština UN-a podržala 27. srpnja 2015.(13),

–  uzimajući u obzir Sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju i zaključni dokument koji je Opća skupština UN-a donijela 25. rujna 2015. pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”(14),

–  uzimajući u obzir 41. zasjedanje Zajedničkog vijeća AKP-a i EU-a održano u Dakaru (Senegal) 28. i 29. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir osmi sastanak na vrhu čelnika država i vlada država AKP-a održan u Port Moresbyju (Papua Nova Gvineja) 31. svibnja i 1. lipnja 2016. na kojem su usvojeni Izjava iz Waiganija o izgledima za budućnost skupine država AKP-a i Deklaracija iz Port Moresbyja kojom je prihvaćeno konačno izvješće skupine uglednih osoba o budućnosti skupine država AKP-a,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za proračune (A8-0263/2016),

A.  budući da se snaga i pravna stečevina Sporazuma iz Cotonoua temelje na nizu jedinstvenih značajki: riječ je o pravno obvezujućem dokumentu, broj potpisnica je bez premca (79 + 28), sporazum je sveobuhvatan s obzirom na to da se temelji na trima stupovima – razvojnoj, političkoj te gospodarskoj i trgovinskoj suradnji, a karakteriziraju ga i zajednički institucionalni okvir te velik proračun preko Europskog razvojnog fonda;

B.  budući da je glavni cilj Sporazuma iz Cotonoua, „smanjivanje i u konačnici iskorjenjivanje siromaštva, u skladu s ciljevima održivog razvoja i postupne integracije država AKP-a u globalno gospodarstvo”, jasno izražen u njegovu članku 1.; budući da se to partnerstvo temelji na skupu temeljnih vrijednosti i načela, među kojima su poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, demokracija utemeljena na vladavini prava te transparentno i odgovorno upravljanje;

C.  budući da se više od 80 % najnerazvijenijih zemalja na svijetu nalazi u regijama AKP-a, što partnerstvo EU-a i AKP-a čini posebno relevantnim;

D.  budući da su se političke i gospodarske prilike u skupini država AKP-a i u Europskoj uniji promijenile otkako je potpisan Sporazum iz Cotonoua;

E.  budući da bi se odnosi između AKP-a i EU-a u budućnosti trebali temeljiti na novom promišljanju mogućnosti i prepreka za suradnju između EU-a i AKP-a;

F.  budući da se snaga izražena brojem država članica AKP-a i EU-a ne odražava dovoljno u zajedničkom djelovanju na globalnim forumima;

G.  budući da je partnerstvo AKP-a i EU imalo važnu ulogu u ostvarivanju napretka u ispunjenju milenijskih razvojnih ciljeva;

H.  budući da su, s druge strane, dosad ostvareni rezultati u pogledu iskorjenjivanja siromaštva i integracije zemalja AKP-a u svjetsko gospodarstvo bili nedovoljni s obzirom na to da se pola država članica AKP-a i dalje vodi kao najnerazvijenije zemlje, a da je ukupan udio svih država članica AKP-a u svjetskoj trgovini manji od 5 % te da njihov udio u svjetskom BDP-u iznosi otprilike 2 %;

I.  budući da trgovinski odnosi čine drugi stup Sporazuma iz Cotonoua i da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu njegovi instrumenti;

J.  budući da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu člankom 36. Sporazuma iz Cotonoua definirani kao razvojni instrumenti kojima je „cilj potaknuti mirnu i postupnu integraciju država AKP-a u svjetsko gospodarstvo, posebno punom primjenom regionalnih integracija i trgovinske razmjene jug – jug”; budući da se uključivanjem sporazuma o gospodarskom partnerstvu u Sporazum iz Cotonoua promiče usklađenost politika u interesu razvoja;

K.  budući da se Sporazumom iz Cotonoua uzima u obzir sve veća važnost regionalnih integracija za zemlje AKP-a i njihovu suradnju s EU-om te njihova uloga u promicanju mira, sigurnosti i rasta te rješavanju prekograničnih izazova;

L.  budući da je Sporazum iz Cotonoua usmjeren na rješavanje novih globalnih izazova povezanih s klimatskim promjenama, migracijama, mirom i sigurnosti (poput borbe protiv terorizma, ekstremizma i međunarodnog kriminala), ali da je u tim područjima ostvario malobrojne konkretne rezultate;

M.  budući da su na sjednicama zajedničkih institucija AKP-a i EU-a, a posebno onima Vijeća ministara, ostvareni malobrojni konkretni rezultati te da su na njima i broj i razina sudionika niski;

N.  budući da EU financira približno 50 % troškova Tajništva AKP-a; budući da određen broj država članica AKP-a svoju članarinu ne plaća u punom iznosu;

O.  budući da je politički dijalog o ključnim temama, kako je navedeno u člancima 8. i 96. Sporazuma iz Cotonoua, konkretan i legalan način zagovaranja zajedničkih vrijednosti partnerstva zemalja AKP-a i EU-a te promicanja demokracije i ljudskih prava, vrijednosti na kojima se temelji održivi razvoj;

P.  budući da postoji jasna potreba da se u novom sporazumu zadrži uvjetovanje ljudskim pravima i osnaži politički dijalog;

Q.  budući da je sudjelovanje nacionalnih parlamenata, lokalnih vlasti, civilnog društva i privatnog sektora u političkom dijalogu bilo prilično ograničeno unatoč tome što je istaknuta njihova važnost; budući da je uloga skupine država AKP-a u tom smislu bila ograničena na slučajeve u kojima se poziva na članak 96.; budući da se politički dijalog, a naročito članak 96., uglavnom koristio u kasnijim fazama političkih kriza, a ne kao preventivna mjera;

R.  budući da je, unatoč činjenici da je revizijom Sporazuma iz Cotonoua 2010. jasno istaknuta uloga nacionalnih parlamenata, lokalnih vlasti, civilnog društva i privatnog sektora, njihovo sudjelovanje u donošenju odluka o politikama i aktivnostima AKP-a i EU-a ograničeno;

S.  budući da su organizacije civilnog društva suočene sa sve restriktivnijim zakonodavstvom i drugim preprekama kojima se ograničava njihov manevarski prostor i aktivnosti;

T.  budući da regija AKP-a obuhvaća niz prekomorskih zemalja i područja koji su povezani s Europskom unijom i čiji poseban odnos s njome treba udaljiti od tradicionalnog pristupa razvojnoj pomoći kako bi se više povelo računa o njihovoj pripadnosti europskoj obitelji; budući da su prekomorske zemlje i područja, iako imaju poseban status, još uvijek korisnici 11. Europskog razvojnog fonda, kao i zemlje AKP-a;

U.  budući da se Europski razvojni fond financira izravnim doprinosima država članica EU-a i nije podložan uobičajenim proračunskim pravilima EU-a; budući da Parlament u pogledu proračuna Europskog razvojnog fonda nema drugih ovlasti osim davanja razrješnice za već izvršene isplate, niti ima formalno pravo nadzora nad programima fonda;

V.  budući da je u okviru 11. Europskog razvojnog fonda 900 milijuna EUR namijenjeno za Instrument mirovne pomoći za Afriku te da će otprilike 1,4 milijarde EUR iz pričuve Europskog razvojnog fonda biti iskorišteno za Uzajamni fond EU-a za Afriku;

W.  budući da mobilizacija nacionalnih resursa u zemljama AKP-a i sredstava iz dijaspore mogu biti ključan izvor financiranja razvoja;

X.  budući da bi se uvrštenjem Europskog razvojnog fonda u proračun omogućio demokratski nadzor nad upotrebom sredstava EU-a namijenjenih za razvoj te povećala njihova vidljivost i transparentnost; budući da, s druge strane, višegodišnja priroda programa Europskog razvojnog fonda pruža predvidljiva sredstva te da bi njegovo uvrštenje u proračun moglo prouzrokovati preusmjeravanje sredstava namijenjenih razvoju u zemljama AKP-a na druge vanjskopolitičke prioritete i stoga se smatrati slabljenjem povlaštenog partnerstva između EU-a i zemalja AKP-a; budući da bi se, ako se ne ustanovi zaseban instrument za financiranje sigurnosnih troškova povezanih s razvojnom suradnjom, uvrštenjem Europskog razvojnog fonda u proračun moglo ugroziti i financiranje Instrumenta mirovne pomoći za Afriku te drugih važnih inicijativa, primjerice Uzajamnog fonda za Afriku;

1.  potvrđuje da je suradnja između AKP-a i EU-a vrijedno i jedinstveno postignuće kojim su kroz posljednjih 40 godina osnažene veze između naroda i AKP-a i EU-a i njihovih parlamenata; naglašava da, s obzirom na to da su zemlje AKP-a pokazale svoju predanost da zajednički djeluju kao skupina, kako bi se suradnja prilagodila novim izazovima i poboljšala njena djelotvornost, treba usvojiti novu strukturu u kojoj će biti zadržani oni dijelovi pravne stečevine zemalja AKP-a i EU-a koji su po svojoj naravi univerzalni, poput poštovanja ljudskih prava i rodne jednakosti, predanosti ljudskom razvoju, dobrom upravljanju i demokraciji, postizanja cilja vladavine prava i razmjene najboljih praksi unutar zajedničkog okvira, dok se većina posla mora obavljati u skladu s načelom supsidijarnosti, odnosno preko regionalnih sporazuma koji bi odgovarali posebnim potrebama regija i zajedničkim interesima EU-a i konkretne regije;

2.  ističe da bi i zajednički okvir i regionalni sporazumi trebali biti pravno obvezujući; naglašava da bi, kako bi se pojačala djelotvornost sporazuma, smanjilo udvajanje i izbjeglo preklapanje političkih okvira, regionalne sporazume s Afrikom, Karibima i Pacifikom trebalo pripremiti na način da se u obzir uzmu postojeće regionalne i podregionalne organizacije poput Afričke unije i regionalnih gospodarskih zajednica te regionalne strategije i sporazumi kao što su sporazumi o gospodarskom partnerstvu, kao i da bi njima trebalo omogućiti uključivanje dodatnih zemalja, primjerice sjevernoafričkih zemalja, ili stvaranje podskupina na temelju posebnih interesa ili potreba (npr. stupnja razvoja u slučaju najnerazvijenijih zemalja ili zemljopisnih posebnosti kada je riječ o malim otočnim državama u razvoju);

Ciljevi, načela i uvjeti suradnje

3.  poziva na to da se u središte novog sporazuma postave Program i ciljevi održivog razvoja do 2030. te da se uspostave snažni mehanizmi za praćenje kojima bi se zajamčilo da se pri provedbi sporazuma doprinosi ciljevima održivog razvoja te da se oni tim sporazumom promiču;

4.  poziva na to da AKP i EU uspostave mehanizam za stručnu provjeru, praćenje i odgovornost kojim bi se omogućilo redovito praćenje provedbe ciljeva održivog razvoja u državama članicama i u čijem bi radu sudjelovali predstavnici iz AKP-a i EU-a, ne samo iz središnjih vladinih tijela nego i iz parlamenata, regionalnih i lokalnih vlasti, civilnog društva i znanstvenih zajednica, a koji bi svake godine podnosili svoje zaključke i preporuke za nacionalne, regionalne i globalne postupke provjere i daljnje postupanje;

5.  osim toga naglašava da bi se o politikama koje se zasnivaju na znanju trebalo u cijelosti voditi računa prilikom izrade, donošenja i provedbe programa sektorskih javnih politika predviđenih u okviru budućeg sporazuma;

6.  poziva na to da borba protiv siromaštva i nejednakosti, a naposljetku i njihovo iskorjenjivanje, kao i promicanje održivog razvoja, i dalje budu glavni ciljevi suradnje između AKP-a i EU-a; međutim, ustraje u tome da novi sporazum mora u prvom redu biti politički projekt zasnovan na načelu odgovornosti te da je potreban jasan odmak od načina razmišljanja koje se temelji na odnosu donator – primatelj pomoći; smatra da suradnju treba ostvariti u područjima od zajedničkog interesa u kojima se može očekivati obostrana korist, ne samo u gospodarskom smislu nego i u pogledu mira i sigurnosti, ljudskih prava, vladavine prava, dobrog upravljanja i demokracije, migracija, zaštite okoliša i borbe protiv klimatskih promjena i drugih područja povezanih s boljitkom stanovništva AKP-a i EU-a;

7.  ponovno ističe da je usklađenost politika u interesu razvoja ključan element za ostvarenje novog programa održivog razvoja; smatra da se sveobuhvatnom prirodom Sporazuma iz Cotonoua promiče usklađenost politika u interesu razvoja te da ona stoga treba biti očuvana i u novom sporazumu; ističe da je u okviru novog sporazuma potrebno zadržati konkretne odredbe o usklađenosti politika u interesu razvoja i pojačati dijalog o povezanim pitanjima; podsjeća na svoj prijedlog da se u okviru Zajedničke parlamentarne skupštine imenuju stalni suizvjestitelji za pitanja usklađenosti politika u interesu razvoja;

8.  smatra da je poštovanje međunarodno dogovorenih načela učinkovitosti pomoći ključ za ispunjenje ciljeva Programa održivog razvoja do 2030. te smatra da bi to trebalo spomenuti u budućem sporazumu;

9.  poziva na to da ključni elementi Sporazuma iz Cotonoua, oni u pogledu ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava, budu temeljne vrijednosti i u novom sporazumu; traži da dobro upravljanje bude uključeno u te bitne dijelove, u skladu s novim 16. ciljem održivog razvoja posvećenim miru, pravdi i djelotvornim institucijama; ponovno naglašava važnost pune provedbe članka 9. Sporazuma iz Cotonoua;

10.  ističe da je politički dijalog temeljni dio Sporazuma iz Cotonoua te da se člancima 8. i 96. pruža konkretan i pravno uređen način za promicanje ključnih elemenata odnosa između AKP-a i EU-a, koji, međutim, u prošlosti nije uvijek djelotvorno korišten; poziva na to da politički dijalog i u novom sporazumu bude središnji, pravno uređen stup, kako u temeljnom okviru tako i na regionalnoj razini; poziva na to da politički dijalog bude djelotvorniji i sustavniji te da se njime djeluje anticipativno kako bi se spriječilo izbijanje političkih kriza;

11.  podsjeća na to da članak 97. Sporazuma iz Cotonoua propisuje postupak savjetovanja i usvajanja odgovarajućih mjera u teškim slučajevima korupcije te žali zbog toga što se na taj članak dosad pozvalo samo jedanput; poziva na to da se u budućem sporazumu o partnerstvu između EU-a i AKP-a taj postupak osnaži kako bi ga se učinilo u potpunosti operativnim;

12.  u tom smislu naglašava da je politički dijalog dragocjen temelj za poboljšanje situacije u kojoj se nalazi stanovništvo u partnerskim zemljama; žali zbog toga što se taj instrument do sada nedovoljno koristio i što nije bio dovoljno djelotvoran; poziva stoga na kvalitetnije praćenje stanja ljudskih prava i drugih ključnih i temeljnih elemenata Sporazuma i ustraje u tome da to praćenje bude uključivo i participativno, te da se redovito, svake dvije godine ili svakih nekoliko godina, vrši ocjena stanja te podnose zajednička izvješća o poštovanju tih elemenata u zemljama članicama AKP-a i EU-a kako bi se jasno imenovali i oni koji ih krše i oni koji ih poštuju; poziva na to da se zaključci tih izvješća predstave na krovnim sastancima AKP-a i EU-a i da služe kao osnova za politički dijalog, kao i da ih se razmatra prilikom ispitivanja praćenja provedbe ciljeva održivog razvoja na nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini;

13.  poziva na snažnije sudjelovanje nacionalnih parlamenata te regionalnih i lokalnih vlasti u zemljama AKP-a i EU-a, u svim fazama politika i aktivnosti zemalja AKP-a i EU-a, od planiranja i pripreme do provedbe, procjene i praćenja, s posebnim naglaskom na načelu supsidijarnosti;

14.  snažno potiče sve stranke u novom sporazumu da uznastoje oko jačanja autonomije i kapaciteta lokalnih i regionalnih vlada kako bi im se omogućilo da uspješno i djelotvorno obavljaju svoje misije i da odigraju važnu ulogu u razvoju zemalja AKP-a;

15.  poziva na to da civilno društvo, a posebno lokalne skupine koje su izravno zahvaćene tim politikama, više sudjeluje u političkom dijalogu, planiranju i provedbi te pruži veću potporu izgradnji kapaciteta; ističe u tom smislu opasnost od smanjivanja prostora za djelovanje civilnog društva u nekim zemljama i potrebu da se uključe skupine kao što su manjine, mladi ljudi i žene, koje se nisu u stanju samoorganizirati kako bi zaštitile svoje interese ili koje, unatoč tome što postoji legitiman demokratski interes, njihove vlade ne priznaju;

16.  smatra da privatni sektor može imati ključnu ulogu u razvojnom procesu i da može doprinijeti financiranju razvoja, pod uvjetom da se ulaganja vrše uz dužno poštovanje stanovništva, tradicionalnih oblika vlasništva i uporabe te okoliša, u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; stoga poziva na to da se privatnim ulaganjima pruži potpora pod okriljem Europske investicijske banke (EIB), pod uvjetom da ona budu u skladu s međunarodnim propisima u području ljudskih prava te socijalnim propisima i propisima o zaštiti okoliša; naglašava da bi u novom partnerstvu prioritet trebalo dati malim proizvođačima i poljoprivrednicima te jamčenju poticajnog okruženja za mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća; nadalje, poziva na to da se uzme u obzir mišljenje privatnog sektora na lokalnoj i nacionalnoj razini tijekom pripreme politika, u fazi planiranja i provedbi;

Buduće zajedničke institucije AKP-a i EU-a

17.  poziva na to da se na sastancima Zajedničkog vijeća AKP-a i EU-a raspravlja o bitnim i hitnim političkim pitanjima, uključujući i ona osjetljive prirode, u cilju donošenja zajedničkih zaključaka; poziva nadležna ministarstva država članica AKP-a i EU-a da unaprijede svoje sudjelovanje na ministarskoj razini kako bi se sastancima dao potreban politički legitimitet i istaknulo načelo partnerstva;

18.  poziva na to da novi sporazum o suradnji dobije snažnu parlamentarnu dimenziju kroz djelovanje Zajedničke parlamentarne skupštine koja će omogućiti otvoren, demokratski i sveobuhvatan parlamentarni dijalog, pa i o teškim i osjetljivim pitanjima, potaknuti razvoj zajedničkih (regionalnih) političkih projekata i dati im demokratske temelje kroz sudjelovanje različitih dionika, nadzirati djelovanje izvršne vlasti i razvojnu suradnju, promicati demokraciju i ljudska prava i time pružiti važan doprinos novom, ravnopravnom partnerstvu u suradnji; naglašava da je važno da Zajednička parlamentarna skupština u ranim fazama bude uključena u sve relevantne rasprave o partnerstvu AKP-a i EU-a u razdoblju nakon 2020. godine;

19.  čvrsto vjeruje da bi Zajednička parlamentarna skupština trebala zajamčiti odgovarajuću demokratsku i proporcionalnu zastupljenost te sudjelovanje svih političkih snaga u raspravama; poziva stoga da u nacionalnim izaslanstvima u Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini budu parlamentarni predstavnici cijelog političkog spektra u tim zemljama te da se zajamči sudjelovanje oporbe;

20.  poziva na to da se djelovanje Zajedničke parlamentarne skupštine uskladi s novom regionalnom strukturom, odnosno da se njezino djelovanje usmjeri na regionalne forume na kojima bi se, uz snažno sudjelovanje nacionalnih i regionalnih parlamenata iz regije, raspravljalo o pitanjima od regionalne važnosti, a da se zajednički sastanci na razini AKP-a i EU-a i dalje redovito održavaju, iako ne toliko često; poziva na to da se u sjednice Zajedničke parlamentarne skupštine uključi održavanje tematskih sastanaka sa civilnim društvom, lokalnim vlastima i privatnim sektorom kako bi se dodatno razvile i proširile rasprave o pitanjima povezanim s programom Zajedničke parlamentarne skupštine;

21.  poziva Predsjedništvo Zajedničke parlamentarne skupštine da osmisli program rada Skupštine koji će biti više strateške prirode; poziva na to da se u budućim izvješćima odbora Zajedničke parlamentarne skupštine jasnije navedu poveznice sa 17 ciljeva održivog razvoja kako bi se omogućilo trajno praćenje svakog od tih ciljeva; poziva na to da se na krovnom forumu AKP-a i EU-a usklađuju zajedničke odluke o hitnim međunarodnim pitanjima, kašnjenjima u ispunjavanju ciljeva održivog razvoja i kršenjima ljudskih prava, a da se na regionalnim i drugim sastancima usklađuju odluke o aktualnim temama i hitnim pitanjima od interesa za neku od regija ili određenu skupinu; u tom smislu, podsjeća potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da je politički važno da Vijeće na sjednicama Zajedničke parlamentarne skupštine bude zastupljeno na ministarskoj razini; traži da se, kako bi se zajamčio djelotvoran i uzajaman protok informacija i poboljšala međuinstitucijska suradnja, supredsjednike Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a poziva na sastanke Zajedničkog vijeća;

22.  poziva na to da se ulože dodatni napori kako bi se poboljšao nadzor Zajedničke parlamentarne skupštine nad razvojnim programima, imajući pritom na umu načela razvojne učinkovitosti i daljnje postupanje po nadzoru; poziva Komisiju i vlade da promiču sudjelovanje nacionalnih parlamenata, lokalnih i regionalnih vlasti, dionika civilnog društva, privatnog sektora i dijaspore u svim fazama nadzora nad razvojnim programima te da nacionalnim parlamentima zemalja u razumnim rokovima i na transparentan način dostave sve dostupne informacije koje su im potrebne za vršenje demokratskog nadzora;

23.  smatra da je potrebna daljnja suradnja partnerstva EU-a i AKP-a s drugim partnerima na svjetskoj razini (kao što su Afrička unija ili Ujedinjeni narodi) i drugim međunarodnim dionicima kada god je to moguće, kao i rad na poboljšanoj koordinaciji i suradnji bez dupliciranja rada ili misija, a sve u cilju rješavanja izazova rata, unutarnjih sukoba, nesigurnosti, ugroženosti i tranzicije;

Financiranje u budućnosti

24.  uvjeren je da je istovremeni istek Sporazuma iz Cotonoua i višegodišnjeg financijskog okvira Unije prilika da se napokon donese odluka o uvrštenju Europskog razvojnog fonda u proračun kako bi se povećala učinkovitost i djelotvornost, transparentnost, demokratski nadzor, odgovornost te prepoznatljivost i dosljednost financiranja razvoja koje provodi EU; ističe, međutim, da bi to uvrštenje u proračun trebalo uvjetovati i) pružanjem jamstva da će, kako bi se za svaku pojedinu zemlju u razvoju održala primjerena razina financiranja, sredstva za razvoj biti strogo namjenski korištena te ii) trajnim i odvojenim rješenjem za financiranje sigurnosnih troškova EU-a koji su povezani i usklađeni s razvojnom suradnjom; ističe da, bez obzira na to hoće Europski razvojni fond biti uvršten u proračun ili ne, u njega treba uvrstiti referentna mjerila usklađena s onima koja se koriste u razvojnoj suradnji EU-a; snažno potiče obje strane da moderniziraju instrumente financiranja te da promiču opću i sektorsku proračunsku potporu kad god je to moguće;

25.  ističe da proračun Unije već obuhvaća instrumente namijenjene konkretnim partnerima te da uvrštenje ERF-a u proračun može biti izvedeno tako da odražava i promiče povlašteni odnos AKP-a i EU-a u cilju promicanja održivog razvoja; poziva Komisiju da prije podnošenja potrebnih prijedloga za sljedeći VFO predstavi smjernice za rješavanje spomenutih spornih pitanja;

26.  ističe da u budućnosti odnosi AKP-a i EU-a trebaju biti političke prirode, odnosno usmjereni na zajedničke političke projekte na raznim međunarodnim forumima, a ne primarno obilježeni odnosom donator – primatelj pomoći; naglašava stoga da načela razvojne pomoći EU-a treba ravnopravno primjenjivati na sve zemlje u razvoju i da razvijenije zemlje AKP-a trebaju prestati primati razvojnu pomoć EU-a pod istim uvjetima kao i zemlje koje nisu članice AKP-a; smatra da bi viši stupanj samofinanciranja od strane zemalja AKP-a bio u skladu s težnjama AKP-a za autonomnom ulogom te u tom kontekstu ističe da je važno da se u novi sporazum uvrste poboljšani instrumenti za izgradnju kapaciteta zemalja AKP-a u području financiranja vitalnih gospodarskih sektora; traži od stranaka da udvostruče napore kako bi izgradile kapacitete zemalja AKP-a te kako bi se mobilizirali i iskoristili domaći resursi, i to u prvom redu jačanjem poreznih sustava, dobrim upravljanjem prirodnim resursima te poticanjem industrijalizacije i prerade sirovina namijenjenih za lokalna, regionalna i globalna tržišta;

27.  naglašava da je 11. Europski razvojni fond glavni izvor financiranja za Instrument mirovne pomoći za Afriku, iako je to 2003. godine, kada je taj Instrument uspostavljen, bilo zamišljeno kao privremeno rješenje; poziva na osnivanje zasebnog instrumenta namijenjenog za financiranje sigurnosnih troškova povezanih s razvojnom suradnjom;

28.  prima na znanje Komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2016. o uspostavi novog Okvira za partnerstvo s trećim zemljama u okviru Europskog migracijskog programa; napominje da se sredstva iz proračuna EU-a i ERF-a namijenjena za taj paket u iznosu od 8 milijardi EUR isključivo sastoje od prethodno planirane pomoći; poziva na to da se razvojna pomoć za korisnike ne ugrozi te da se inicijative povezane s migracijama financiraju novim odobrenim sredstvima;

29.  poziva na stvaranje instrumenta namijenjenog za sve prekomorske zemlje i područja koji odgovara njihovu specifičnom statusu zbog pripadnosti europskoj obitelji; poziva na pojačanu suradnju zemalja AKP-a i prekomorskih zemalja i područja kako bi se potaknuo uključiv i održiv razvoj njihovih regija te bolja integracija prekomorskih zemalja i područja u njihovo regionalno okruženje;

Trgovinska dimenzija: Sporazumi o gospodarskom partnerstvu

30.  ponovno naglašava da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu temelj regionalne suradnje i da oni moraju biti instrumenti za razvoj i regionalnu integraciju; stoga ističe da je važno da se u sve sporazume o gospodarskom partnerstvu uvrste pravno obvezujuće odredbe o održivosti (iz perspektive ljudskih prava, socijalnih standarda i normi u pogledu zaštite okoliša) te naglašava važnost uspostave djelotvornih sustava praćenja u koje bi, kako bi se utvrdili i spriječili eventualni negativni učinci izazvani liberalizacijom trgovine, bio uključen širok raspon dionika civilnog društva;

31.  poziva na to da sporazum nakon Cotonoua bude krovni politički sporazum u okviru kojeg se određuju obvezujući minimalni zahtjevi za sporazume o gospodarskom partnerstvu kako bi se zajamčio kontinuitet poveznica sporazuma o gospodarskom partnerstvu u postojećem Sporazumu iz Cotonoua s odredbama o održivosti u pogledu dobrog upravljanja, poštovanja ljudskih prava, među ostalim i najugroženijih skupina, kao i poštovanja socijalnih i ekoloških standarda, te kako bi se time pružio primjereni okvir za održivi razvoj i usklađenost politika; poziva na zajednički parlamentarni nadzor i praćenje učinka sporazuma o gospodarskom partnerstvu, kao i na uvođenje strukturiranih mehanizama praćenja civilnog društva;

o
o   o

32.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, Vijeću AKP-a, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Predsjedništvu Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a.

(1) http://www.europarl.europa.eu/intcoop/acp/03_01/pdf/mn3012634_en.pdf
(2) http://www.epg.acp.int/fileadmin/user_upload/Georgetown_1992.pdf
(3) SL C 310, 25.8.2016., str. 19.
(4) SL C 65, 19.2.2016., str. 257.
(5) SL C 67E, 18.3.2010., str. 120.
(6) SL C 103E, 29.4.2004., str. 833.
(7) http://www.europarl.europa.eu/intcoop/acp/2015_acp2/pdf/101905en.pdf
(8) http://www.europarl.europa.eu/intcoop/acp/2015_acp2/pdf/1081264en.pdf
(9) http://www.africa-eu-partnership.org/sites/default/files/documents/eas2007_joint_strategy_en.pdf
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0336.
(11) http://www.acp.int/content/acp-eu-stand-together-post-2015-development-agenda
(12) http://www.epg.acp.int/fileadmin/user_upload/Sipopo_Declaration.pdf
(13) Rezolucija Opće skupštine UN-a A/RES/69/313.
(14)Rezolucija Opće skupštine UN-a A/RES/70/1.

Pravna napomena