Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 12. travnja 2016. - StrasbourgZavršno izdanje
Proizvodi podrijetlom iz određenih država AKP-a ***I
 Sporazum o partnerstvu u ribarstvu s Danskom i Grenlandom: ribolovne mogućnosti i financijski doprinos ***
 Sporazum između EU-a i Makaa o određenim aspektima usluga u zračnom prometu ***
 Najniža standardna stopa PDV-a *
 Sporazum o strateškoj suradnji između Brazila i Europola *
 Zahtjev za ukidanje imuniteta Hermannu Winkleru
 Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora: aspekti ribarstva
 Uzgojno valjane životinje i njihov genetski materijal ***I
 Stanje na Sredozemlju i potreba za cjelovitim pristupom EU-a migraciji
 Godišnja izvješća za 2012. i 2013. o supsidijarnosti i proporcionalnosti
 Program za primjerenost i učinkovitost propisa
 Ususret boljem reguliranju jedinstvenog tržišta
 Učenje o EU-u u školama
 Erasmus+ i ostale mjere za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja
 Uloga EU-a u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela
 Mali obalni ribolov u regijama koje ovise o ribolovu
 Zajednička pravila za provedbu vanjske dimenzije ZRP-a, uključujući sporazume o ribarstvu

Proizvodi podrijetlom iz određenih država AKP-a ***I
PDF 327kWORD 86k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni aranžmana za proizvode podrijetlom iz određenih država koje pripadaju Skupini afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) predviđenih u sporazumima o uspostavi ili koji vode uspostavi sporazumâ o gospodarskom partnerstvu (preinaka) (COM(2015)0282 – C8-0154/2015 – 2015/0128(COD))
P8_TA(2016)0094A8-0010/2016

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0282),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0154/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 8. listopada 2015.(1),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 16. rujna 2015. upućeno Odboru za međunarodnu trgovinu u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0010/2016),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih tekstova bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja stajalište u prvom čitanju, preuzimajući prijedlog Komisije i uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog Parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. travnja 2016. radi donošenja Uredbe (EU) 2016/… Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni aranžmana za proizvode podrijetlom iz određenih država koje pripadaju Skupini afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) predviđenih u sporazumima o uspostavi ili koji vode uspostavi sporazumâ o gospodarskom partnerstvu (preinaka)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2016/1076.)

(1) SL C 32, 28.1.2016., str. 23.
(2)SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Sporazum o partnerstvu u ribarstvu s Danskom i Grenlandom: ribolovne mogućnosti i financijski doprinos ***
PDF 245kWORD 61k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice, s jedne strane, i Vlade Danske i Lokalne vlade Grenlanda, s druge strane (11634/2015 – C8-0377/2015 – 2015/0152(NLE))
P8_TA(2016)0095A8-0067/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (11634/2015),

–  uzimajući u obzir nacrt Protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa utvrđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice, s jedne strane, i Vlade Danske i Lokalne vlade Grenlanda, s druge strane (11633/2015),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8‑0377/2015),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za proračune (A8-0067/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Grenlanda.


Sporazum između EU-a i Makaa o određenim aspektima usluga u zračnom prometu ***
PDF 240kWORD 61k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o određenim aspektima usluga u zračnom prometu između Europske unije i Vlade Posebnog upravnog područja Macaa Narodne Republike Kine (05255/2014 – C8-0040/2015 – 2012/0015(NLE))
P8_TA(2016)0096A8-0072/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (05255/2014),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma između Europske unije i Vlade Posebnog upravnog područja Macaa Narodne Republike Kine o određenim aspektima usluga u zračnom prometu (08179/2012),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 100. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) i člankom 218. stavkom 8. podstavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0040/2015),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za promet i turizam (A8-0072/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi Posebnog upravnog područja Macaa Narodne Republike Kine.


Najniža standardna stopa PDV-a *
PDF 312kWORD 63k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, u vezi s trajanjem obveze poštivanja najniže standardne stope (COM(2015)0646 – C8-0009/2016 – 2015/0296(CNS))
P8_TA(2016)0097A8-0063/2016

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2015)0646),

–  uzimajući u obzir članak 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0009/2016),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0063/2016),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

2.  žali što je Komisija toliko kasno objavila svoj prijedlog zbog čega će se najniža standardna stopa PDV-a primjenjivati retroaktivno;

3.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

5.  traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

6.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog direktive
Članak 1. – točka 1.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 97.
Od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017. standardna stopa ne smije biti niža od 15 %.
Od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018. standardna stopa ne smije biti niža od 15%.

Sporazum o strateškoj suradnji između Brazila i Europola *
PDF 243kWORD 63k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o nacrtu provedbene odluke Vijeća kojom se Europskom policijskom uredu (Europol) odobrava sklapanje Sporazuma o strateškoj suradnji između Savezne Republike Brazila i Europola (13980/2015 – C8-0010/2016 – 2016/0801(CNS))
P8_TA(2016)0098A8-0070/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Vijeća (13980/2015),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, kako je izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0010/2016),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol)(1), a posebno njezin članak 23. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/934/PUP od 30. studenoga 2009. o donošenju provedbenih pravila kojima se uređuju odnosi Europola s partnerima, uključujući razmjenu osobnih podataka i klasificiranih informacija(2), a posebno njezine članke 5. i 6.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/935/PUP od 30. studenoga 2009. o određivanju popisa trećih država i organizacija s kojima Europol sklapa sporazume(3),

–  uzimajući u obzir članak 59. i članak 50. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0070/2016),

1.  prihvaća nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Komisiju da nakon stupanja na snagu nove uredbe o Europolu (2013/0091(COD)) ocijeni odredbe iz Sporazuma o suradnji; poziva Komisiju da obavijesti Parlament i Vijeće o rezultatima tog ocjenjivanja te da po potrebi podnese preporuku za odobrenje otvaranja ponovnih pregovora o sporazumu na međunarodnoj razini;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i Europolu.

(1) SL L 121, 15.5.2009., str. 37.
(2) SL L 325, 11.12.2009., str. 6.
(3) SL L 325, 11.12.2009., str. 12.


Zahtjev za ukidanje imuniteta Hermannu Winkleru
PDF 159kWORD 67k
Odluka Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Hermannu Winkleru (2016/2000(IMM))
P8_TA(2016)0099A8-0062/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Hermannu Winkleru koji je 25. rujna 2015. proslijedio Ured državnog odvjetnika u Leipzigu u vezi s preliminarnom istragom prometne nesreće (ref. br. 600 AR 3037/15) i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 14. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da se Hermann Winkler odrekao prava na saslušanje u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 46. njemačkog Ustava (Grundgesetz),

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0062/2016),

A.  budući da je Ured državnog odvjetnika u Leipzigu (Njemačka) zatražio ukidanje parlamentarnog imuniteta zastupniku u Europskom parlamentu Hermannu Winkleru u vezi s pokretanjem istražnog postupka zbog navodnog kaznenog djela;

B.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države;

C.  budući da u skladu sa člankom 46. stavkom 2. njemačkog Ustava (Grundgesetz) zastupnik u parlamentu ne može biti pozvan na odgovornost zbog kaznenog djela bez odobrenja parlamenta, osim ako nije uhvaćen u počinjenju kaznenog djela ili tijekom idućeg dana;

D.  budući da se zahtjev odnosi na preliminarnu istragu teške prometne nesreće koja se dogodila 23. rujna 2015. i u kojoj je sudjelovao Hermann Winkler;

E.  budući da kazneni postupak nije povezan s izražavanjem mišljenja ili glasovanjem zastupnika u Europskom parlamentu pri obnašanju njegovih dužnosti u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

F.  budući da u svjetlu informacija kojima raspolaže Odbor ne postoji razlog za pretpostavku da se kaznenim postupkom želi nanijeti šteta političkoj aktivnosti zastupnika (fumus persecutionis);

G.  budući da navodno kazneno djelo očito nije povezano s funkcijom Hermanna Winklera u svojstvu zastupnika u Europskom parlamentu;

H.  budući da je stoga preporučljivo da se u tom slučaju ukine parlamentarni imunitet;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Hermannu Winkleru;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora njemačkim vlastima i Hermannu Winkleru.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.


Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora: aspekti ribarstva
PDF 282kWORD 105k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o aspektima ribarstva obuhvaćenima međunarodnim sporazumom o morskoj biološkoj raznolikosti u područjima izvan nacionalne jurisdikcije, Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (2015/2109(INI))
P8_TA(2016)0100A8-0042/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) i njezina dva sporazuma o primjeni: Sporazum o primjeni XI. dijela Konvencije i Sporazum Ujedinjenih naroda o ribljim stokovima (UNFSA),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a o izradi međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora za očuvanje i održivo korištenje morske biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne jurisdikcije,

–  uzimajući u obzir zaključni dokument pod naslovom „Budućnost kakvu želimo” s Konferencije UN-a o održivom razvoju održane 2012. u Rio de Janeiru,

–  uzimajući u obzir ad hoc izvješća otvorene neformalne radne skupine UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o biološkoj raznolikosti i ciljeve iz Aichija u pogledu raznolikosti koje su usvojile potpisnice Konvencije o biološkoj raznolikosti, a posebno ciljeve br. 6, 10 i 11,

–  uzimajući u obzir Znanstvene kriterije i smjernice za utvrđivanje ekološki ili biološki značajnih morskih područja i uspostavu reprezentativnih mreža zaštićenih morskih područja na otvorenom moru i u dubokomorskim staništima u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti, utemeljene 2009. na Azorima,

–  uzimajući u obzir proces opisivanja ekološki ili biološki značajnih morskih područja u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti, na temelju kojeg su opisana 204 područja koja ispunjavaju kriterije, od kojih su mnoga izvan nacionalne jurisdikcije,

–  uzimajući u obzir da se opisana ekološki ili biološki značajna morska područja nalaze u južnom Indijskom oceanu, u istočnim tropskim i umjerenim vodama Pacifika, u sjevernom Pacifiku, u jugoistočnom Atlantiku, na Arktiku, u sjeverozapadnom Atlantiku, Sredozemnom moru, jugozapadnom Pacifiku, širem karipskom području i zapadnom središnjem Atlantiku, a da druge regije još nisu obuhvaćene,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o okolišu i razvoju iz Rio de Janeira „Agenda 21”, Program za daljnju provedbu plana „Agenda 21”, Plan provedbe zaključaka sa Svjetskog sastanka na vrhu o održivom razvoju (Deklaracija iz Johannesburga o održivom razvoju i njezin provedbeni plan),

–  uzimajući u obzir Kodeks za odgovorno ribarstvo Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) usvojen na Konferenciji FAO-a u listopadu 1995. i instrumente koji su s njim povezani, a posebno Sporazum o promicanju usklađivanja ribarskih plovila na otvorenom moru s međunarodnim mjerama za očuvanje i upravljanje iz 1995.,

–  uzimajući u obzir Program UN-a za održivi razvoj do 2030. (dokument Opće skupštine UN-a A/RES/70/1 usvojen 2015.) i cilj održivog razvoja br. 14 za očuvanje i održivo korištenje oceana, mora i morskih resursa u cilju održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir cilj br. 14 Programa UN-a za održivi razvoj,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0042/2016),

A.  budući da mora pokrivaju 71 % površine Zemlje i sadrže 97 % vode na planetu; budući da je znatan dio svjetske biološke raznolikosti sastavni dio mora i da je njezin veliki dio i dalje neistražen;

B.  budući da se procjenjuje da se 64 % mora, posebno otvoreno more i morsko dno na velikim dubinama, nalazi u područjima izvan nacionalne jurisdikcije i da je regulirano međunarodnim pravom;

C.  budući da oceani imaju temeljnu ulogu u mnogim sustavima Zemlje, uključujući klimatski i meteorološki, te da se u njima odvija cijeli niz aktivnosti čovjeka, kao što su ribolov, aktivnosti u vezi s energijom, prijevoz, trgovina;

D.  budući da je manje od 1 % područja izvan nacionalne jurisdikcije zaštićeno uspostavom zaštićenih morskih područja te budući da za veliku većinu oceanskih regija ne postoji upravljački okvir sa zakonskim mandatom na temelju kojega bi se uspostavila zaštićena morska područja;

E.  budući da odgovornost za očuvanje morske biološke raznolikosti snosi cijelo čovječanstvo te bismo se prema njoj trebali tako i odnositi;

F.  budući da je očuvanje zdravih morskih staništa i održivih ribljih stokova od ključne važnosti za dugoročnu održivost ribarstva;

G.  budući da je 2014. zaštićenim ekosustavima bilo obuhvaćeno 15,2 % kopnenih i samo 8,4 % morskih područja diljem svijeta;

H.  budući da se zbog klimatskih promjena i zakiseljavanja pogoršavaju negativni učinci prouzročeni prekomjernim iskorištavanjem, onečišćenjem, morskim otpadom te uništavanjem morskih staništa i ekosustava;

I.  budući da je u zaključnom dokumentu s Konferencije UN-a o održivom razvoju (Rio de Janeiro, 2012.) pod naslovom „Budućnost kakvu želimo” istaknuto da su zaštita prirodnih resursa kao temelja za gospodarski i socijalni razvoj te upravljanje njima sveobuhvatni cilj i nužan preduvjet održivog razvoja;

J.  budući da mora i oceani imaju potencijal za plavi rast koji je uglavnom i dalje neiskorišten, primjerice u području obnovljivih izvora energije i farmaceutskih proizvoda, što se također može smatrati valjanim putem razvoja za današnje zemlje u razvoju; budući da pomorski razvoj i njegov potencijal za plavi rast podrazumijevaju prethodno stjecanje znanja o morskim vrstama i morskom okolišu, njegovoj batimetriji i kartiranju ranjivih morskih ekosustava;

K.  budući da je očuvanje morske biološke raznolikosti i njezino održivo korištenje izravno povezano s dugoročnim održivim razvojem te je stoga u društvenom, gospodarskom i ekološkom pogledu važno za sve države i teritorije;

L.  budući da postojeći relevantni pravni okvir za područja izvan nacionalne jurisdikcije, utemeljen prije više od 30 godina na načelu slobode otvorenog mora, treba dodatno razraditi kako bi se učinkovito promicalo očuvanje i održivo korištenje morske biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne jurisdikcije;

M.  budući da se posljednjih desetljeća povećao broj aktivnosti koje se obavljaju u morskom okolišu; budući da uviđamo dinamiku među različitim aktivnostima koje se odvijaju na otvorenom moru i način na koji one utječu na morsku biološku raznolikost;

N.  budući da uviđamo interakcije i kumulativne utjecaje različitih aktivnosti koje se odvijaju na otvorenom moru te njihov učinak na morsku biološku raznolikost;

O.  budući da je Opća skupština UN-a 2004. osnovala ad hoc otvorenu neformalnu radnu skupinu u cilju istraživanja i analize očuvanja i održivog korištenja morske biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne jurisdikcije;

P.  budući da je ta radna skupina 2011. preporučila započinjanje postupka kojim će se utvrditi nedostaci i daljnje mjere, uključujući moguće sastavljanje multilateralnog sporazuma u okviru Konvencije UN-a o pravu mora, te da bi u okviru tog postupka trebalo razmotriti sve morske genetske resurse zajedno (uključujući pitanje dijeljenja koristi), mjere kao što su upravljački instrumenti za određena područja (uključujući zaštićena morska područja), postupke procjene utjecaja na okoliš, izgradnju kapaciteta i prijenos morske tehnologije;

Q.  budući da su potpredsjednici radne skupine u svojem sažetku iz 2011. potvrdili da postoji jaz između znanstvenih postupaka za opisivanje ekološki i biološki značajnih područja i konkretnog utvrđivanja/određivanja tih područja jer nijedan globalni forum u to vrijeme nije imao službeni mandat, a postojeći regionalni i sektorski forumi suočavali su se s pitanjima legitimnosti takvog postupanja;

R.  budući da su potpredsjednici radne skupine u svojem sažetku iz 2011. napomenuli da su općenito potvrđena ograničenja i nedostaci statusa quo;

S.  budući da su se u zaključnom dokumentu sa sastanka Rio+20 iz lipnja 2012. čelnici država i vlada obvezali na to da će na temelju djelovanja radne skupine i prije okončanja 69. sjednice Opće skupštine UN-a hitno razmotriti pitanje očuvanja i održivog korištenja morske biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne jurisdikcije, među ostalim donošenjem odluke o izradi međunarodnog instrumenta u okviru Konvencije o pravu mora;

T.  budući da ribarstvo, kao zasebna aktivnost i zajedno s aktivnostima povezanima s klimatskim promjenama, onečišćenjem mora ili ostalim morskim aktivnostima, uvelike utječe na morsku biomasu i biološku raznolikost, zbog čega utjecaj ribarstva na morsku biološku raznolikost u područjima izvan nacionalne jurisdikcije treba opsežno uzeti u obzir u okviru svih mjera za očuvanje mora i upravljanje njima; budući da ribarstvo, osim toga, nije jedini faktor smrtnosti u okviru oceanskih resursa izazvan djelovanjem čovjeka te da ne bi trebalo biti jedini razlog međunarodnog djelovanja;

U.  budući da su neki od dodatnih faktora smrtnosti resursa danas, među ostalim, vađenje minerala, energetske bušotine i korištenje prostora na dnu za urbane platforme te da bi budući pomorski razvoj mogao prouzročiti nepredviđene faktore smrtnosti u pogledu kojih treba biti na oprezu;

V.  budući da se morska biološka raznolikost već znatno smanjila; budući da su očuvanje ribolovnih mogućnosti za buduće generacije i zaštita morske biološke raznolikosti te očuvanje morskih ekosustava usko povezani;

W.  budući da su tehnike selektivnog i održivog ribolova ključne za održivo upravljanje ribolovnim resursima, kao i za svođenje slučajnog ulova na najmanju moguću mjeru te da se njima doprinosi očuvanju morske biološke raznolikosti;

X.  budući da su koordinacija i savjetovanje među svim subjektima koji sudjeluju u pomorskim aktivnostima presudni za jamčenje očuvanja morske biološke raznolikosti i održivog korištenja resursa;

Y.  budući da najudaljenije regije EU-a po svojoj prirodi imaju posebna geografska, a ponekad i geopolitička obilježja te da su uključene u specifične mehanizme regionalne suradnje;

Z.  budući da je ribarstvo vrlo važna aktivnost koja se odvija i u područjima pod nacionalnom jurisdikcijom i u područjima izvan nje;

AA.  budući da EU ima ključnu ulogu u globalnom upravljanju morima i oceanima te velik utjecaj u ribarstvu na međunarodnoj sceni, među ostalim zbog sudjelovanja u 17 regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom; budući da ta vodeća uloga znači da je EU odgovoran za donošenje proaktivne politike za zaštitu morske biološke raznolikosti na svjetskoj razini;

AB.  budući da je Sporazum Ujedinjenih naroda o ribljim stokovima, kojim se utvrđuju prava i obveze država potpisnica u pogledu očuvanja pograničnih i vrlo migratornih ribljih stokova te upravljanja njima, sveobuhvatan i napredan dokument koji ne treba mijenjati, dovoditi u pitanje ili slabiti te čija se potpuna provedba mora zajamčiti procesom bolje suradnje koji treba usvojiti u okviru novog međunarodnog instrumenta;

AC.  budući da je iz nedavnih neslaganja EU-a s Farskim otocima i Islandom potrebno izvući pouke kako bi se osiguralo održivo upravljanje ribljim stokovima na svjetskoj razini;

AD.  budući da svaka država ima pravo na koristi koje su rezultat očuvanja i održivog korištenja svojih resursa, kako je utvrđeno u UNCLOS-u;

AE.  budući da priznajemo obvezu država u pogledu zaštite i očuvanja morskog okoliša, uključujući zaštitu rijetkih i osjetljivih ekosustava te staništa ranjivih, osiromašenih i ugroženih vrsta i drugih oblika morskog života;

AF.  budući da Sporazum Ujedinjenih naroda o ribljim stokovima pruža okvir za primjenu pristupa predostrožnosti i pristupa utemeljenog na ekosustavu u upravljanju ribarstvom, za mjere očuvanja pograničnih i vrlo migratornih ribljih stokova i upravljanja njima te za međunarodnu suradnju djelovanjem regionalnih i subregionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom i mehanizama; budući da treba poboljšati učinkovitu provedbu tog Sporazuma;

AG.  budući da se rezolucijama Opće skupštine Ujedinjenih naroda 61/105 i 64/72 države i regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom pozivaju da zajamče učinkovito očuvanje dubokomorskih resursa i spriječe znatan negativan utjecaj pridnenog ribolova na osjetljive morske ekosustave u područjima izvan nacionalne jurisdikcije;

AH.  budući da priznajemo i podržavamo prava i posebne potrebe zemalja u razvoju u pogledu izgradnje kapaciteta radi ostvarivanja koristi od očuvanja i održivog korištenja resursa te od pograničnih i vrlo migratornih ribljih stokova;

AI.  budući da se u okviru takozvanog Procesa iz Kobea priznaju napori koje su već uložile regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom, koje upravljaju stokovima tune i provode neovisna ispitivanja uspješnosti, te budući da se u okviru tog procesa pozivaju sve regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom da redovito provode ta ispitivanja, javno objavljuju njihove rezultate i u potpunosti provode svoje preporuke; budući da su tijela kao što su Opća skupština UN-a i Odbor za ribarstvo FAO-a pozvala i druge regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom da slijede taj primjer te budući da su provedena i ta ispitivanja;

AJ.  budući da postoje regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom i da neke od njih rade na uspostavi zaštićenih morskih područja kako bi se na održivoj razini očuvali i obnovili riblji stokovi;

AK.  budući da je u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti organiziran niz radionica za opisivanje ekološki ili biološki značajnih morskih područja, među ostalim u područjima izvan nacionalne jurisdikcije, a rezultati tih radionica danas su dostupni široj javnosti na internetskoj stranici Konvencije o biološkoj raznolikosti u svrhu savjetovanja o upravljanju;

AL.  budući da je potreba za prikupljanjem i razmjenom znanstvenih podataka i znanja od iznimne važnosti za donošenje odluka u dobroj vjeri i na temelju najboljih dostupnih znanstvenih savjeta;

AM.  budući da je ekološki problem plastičnog otpada u moru neposredna opasnost za morsku biološku raznolikost, da su razmjeri i načini rješavanja tog problema i dalje nedovoljno istraženi te da bi se njegovo rješavanje moglo pretvoriti u priliku za ostvarivanje ekonomske koristi;

AN.  budući da je radna skupina u svojem dokumentu od 23. siječnja 2015. istaknula potrebu za sveobuhvatnim režimom na svjetskoj razini kojim će se bolje obuhvatiti očuvanje morske biološke raznolikosti i upravljanje njome u područjima izvan nacionalne jurisdikcije;

AO.  budući da EU aktivno razvija i potiče najbolje prakse kako bi se postiglo održivo korištenje ribljih stokova te svojim programima kao što je Obzor 2020. potiče i financira prikupljanje podataka, istraživanje i održivi razvoj;

AP.  budući da je radna skupina 23. siječnja 2015. podržala preporuku za razvoj međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta u okviru Konvencije;

AQ.  budući da je Opća skupština UN-a 19. lipnja 2015. donijela rezoluciju o razvoju međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta u okviru UNCLOS-a za očuvanje i održivo korištenje morske biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne jurisdikcije;

1.  pozdravlja odluku Opće skupštine UN-a da se razvije novi međunarodni pravno obvezujući instrument u okviru UNCLOS-a za očuvanje i održivo korištenje morske biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne jurisdikcije, među ostalim, radi rješavanja problema postojećih nedostataka; ističe da se tim procesom ne smiju dovoditi u pitanje postojeći relevantni instrumenti i okviri te relevantna globalna, regionalna i sektorska tijela (npr. regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom); ističe važnost brzog, ali pažljivog napredovanja pri izradi tog novog instrumenta te poštovanja roka za dovršenje njegova nacrta predviđenog za kraj 2017.;

2.  ističe viziju, mogućnosti i učinke u pogledu dobrih odnosa među državama, kao i u pogledu održivog iskorištavanja resursa u okviru UNCLOS-a te istodobno potvrđuje da novi pritisci i mogućnosti iziskuju prilagodbe;

3.  ističe važnost očuvanja i održivog korištenja oceana, mora i njihovih resursa; poziva EU i međunarodnu zajednicu da promiču očuvanje i održivo korištenje morske biološke raznolikosti, među ostalim primjenom modernih i održivih koncepcija upravljanja morskim ekosustavom, primjenom načela upravljanja oceanima, upravljanjem iskorištavanjem morskih resursa (iskorištavanje minerala, energetske bušotine itd.) i ribarstvom, uvođenjem upravljanja morem utemeljenog na znanosti, obnavljanjem ribljih stokova i njihovim održavanjem iznad razina koje omogućuju maksimalan održivi prinos, upravljanjem utemeljenim na ekosustavu i očuvanjem morske biološke raznolikosti, provedbom postojećeg zakonodavstva te primjenom pristupa predostrožnosti;

4.  ističe da će u cilju suočavanja s pritiskom na morsku biološku raznolikost do 2020. države članice morati poduzeti mjere za provedbu planova upravljanja, praćenje primjene propisa, proširenje baze znanja te jačanje istraživačkih mreža i bolju koordinaciju informacija o morskoj biološkoj raznolikosti;

5.  priznaje i podržava pozitivnu i vodeću ulogu EU-a i Komisije, uzimajući u obzir važnu ulogu ribarske industrije i tržišta u EU-u te činjenicu da je europska ribarstvena politika usredotočena na održivost;

6.  priznaje da EU ima važnu ulogu u jamčenju održivog upravljanja živim morskim resursima, posebno u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova; ističe da je nezakoniti, neregulirani i neprijavljeni ribolov po svojoj prirodi prijetnja morskoj biološkoj raznolikosti i da ozbiljno ugrožava očuvanje morskih ekosustava; ističe da je suzbijanje nezakonitog, nereguliranog i neprijavljenog ribolova prioritet EU-a i da je međunarodna suradnja ključna za postizanje uspjeha u tom području; potiče FAO i regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom da ulože veće napore u poboljšanje multilateralne suradnje;

7.  ističe pozitivan učinak ekološkog označivanja u sektoru morskih prehrambenih proizvoda kojim se potrošačima omogućuje da odabirom utemeljenim na informacijama doprinose održivosti resursa i očuvanju morske biološke raznolikosti;

8.  potiče Komisiju da zajamči da će se u kontekstu novog međunarodnog sporazuma učinkovito razmatrati pitanje učinka ljudskih aktivnosti, uključujući ribarstvo i sve vrste iskorištavanja morskog dna i oceana, na biološku raznolikost u područjima izvan nacionalne jurisdikcije te je također poziva da promiče i koordinira taj proces razmatranja; stoga ističe potrebu za daljnjim promicanjem provedbe postojećeg zakonodavstva te za razvojem upravljačkih instrumenata nužnih za postizanje usklađenosti i dosljednosti;

9.  potiče regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom da zajamče punu provedbu svojih preporuka, nastave provoditi redovite neovisne procjene i zajamče njihovu propisnu primjenu;

10.  potiče Komisiju da podupire i promiče cjelovit i sveobuhvatan pristup u pogledu zaštićenih morskih područja jer istinska koordinacija i suradnja u očuvanju nije moguća bez sudjelovanja najšireg mogućeg kruga dionika koji sudjeluju u širokom spektru ljudskih aktivnosti u oceanima i morima;

11.  potiče i poziva Komisiju i države članice da promiču utvrđivanje i primjenu koncepcije ekološki ili biološki značajnih morskih područja u područjima izvan nacionalne jurisdikcije;

12.  potiče Komisiju da surađuje sa svim dionicima kako bi se u kontekstu novog međunarodnog sporazuma u okviru UNCLOS-a i dalje podržavala i promicala izrada institucionalnog mehanizma za utvrđivanje i uspostavu potrebnih odredbi o praćenju i uspostavi povezanih, usklađenih, provedivih i reprezentativnih mreža zaštićenih morskih područja, kao nužnih instrumenata kojima se jamči ekološka i biološka povezivost, te za upravljanje tim odredbama;

13.  poziva Komisiju da obradi niz sveobuhvatnih podataka o morskoj biološkoj raznolikosti u europskim regionalnim morima; smatra da je prikupljanje tih podataka nužan izazov s obzirom na to da je 80 % vrsta i staništa uvrštenih u Okvirnu direktivu o pomorskoj strategiji klasificirano kao nepoznato;

14.  poziva EU da preuzme vodeću ulogu u borbi protiv plastičnog otpada u moru i da se relevantna istraživanja financiraju u okviru plavog gospodarstva;

15.  ističe da novim međunarodnim sporazumom treba zajamčiti jednake uvjete za sve dionike; štoviše smatra da bi u okviru novog međunarodnog sporazuma trebalo uzeti u obzir posebne potrebe zemalja u razvoju, posebno malih otočnih zemalja, u pogledu izgradnje kapaciteta, među ostalim, radi ostvarivanja ciljeva međunarodne zajednice povezanih sa zaštićenim morskim područjima;

16.  potiče Komisiju da promiče bolju suradnju i koordinaciju te veću transparentnost i odgovornost među svim dionicima, kao i među novim instrumentima o kojima je postignut dogovor, postojećim instrumentima u okviru UNFSA-e i FAO-a, regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom i ostalim tijelima u tom sektoru kao što su, među ostalim, Međunarodno tijelo za morsko dno i Međunarodna pomorska organizacija;

17.  poziva UN da surađuje s državama kako bi se učinkovitije primjenjivala postojeća i po potrebi donosila dodatna pravila kojima se može neposredno pomoći u zaštiti biološke raznolikosti na otvorenom moru te kojima se mogu poboljšati socijalni i sigurnosni uvjeti te uvjeti u pogledu praćenja, među ostalim, uvođenjem upravljačkih instrumenata na svjetskoj razini, primjerice centraliziranog instrumenta za registraciju plovila kao što je Svjetski registar ribarskih plovila za čiju je izradu nadležan FAO, ali izbjegavanjem povećanja birokratskog opterećenja za ribare;

18.  ističe da će u mandat regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom biti potrebno uvrstiti utjecaj ribolova na morsku biološku raznolikost u područjima izvan nacionalne jurisdikcije;

19.  potiče Komisiju i države članice da u sklopu mandata novog međunarodnog sporazuma u okviru UNCLOS-a podržavaju i promiču izradu institucionalnog mehanizma za provođenje prethodne procjene utjecaja na okoliš za aktivnosti koje bi mogle imati znatan utjecaj na morski okoliš, kako se zahtijeva u članku 206. UNCLOS-a, uključujući iskorištavanje morskih resursa, što se u najvećoj mogućoj mjeri treba temeljiti na čvrstoj znanstvenoj osnovi, a te aktivnosti treba popratiti detaljnim praćenjem stanja okoliša i socio-ekonomskog stanja;

20.  poziva Komisiju da u kontekstu novog međunarodnog sporazuma zahtijeva priznavanje ekološke štete na moru i utvrđivanje lanca odgovornosti u pogledu te štete;

21.  potiče Komisiju da od država koje to još nisu učinile zatraži da ratificiraju UNCLOS ili da mu pristupe;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Općoj skupštini Ujedinjenih naroda te pripremnom odboru zaduženom za sastavljanje teksta budućeg međunarodnog sporazuma.


Uzgojno valjane životinje i njihov genetski materijal ***I
PDF 323kWORD 98k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zootehničkim i genealoškim uvjetima za trgovanje uzgojno valjanim životinjama i njihovim genetskim materijalom kao i njihovom uvozu u Uniju (COM(2014)0005 – C7-0032/2014 – 2014/0032(COD))
P8_TA(2016)0101A8-0288/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2014)0005) - 2014/0032(COD)),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)00042014/0033(COD)),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 42. i 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0032/2014),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 25. ožujka 2014.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 18. prosinca 2015. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0288/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  smatra da je zbog uključivanja sadržaja iz prijedloga Komisije COM(2014)0004 u to stajalište, zakonodavni prijedlog 2014/0033(COD) zastario;

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. travnja 2016. radi donošenja Uredbe (EU) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o zootehničkim i genealoškim uvjetima za uzgoj uzgojno valjanih životinja čistih pasmina, uzgojno valjanih hibridnih svinja i njihovih zametnih proizvoda i trgovinu njima kao i za njihov ulazak u Uniju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 652/2014, direktiva Vijeća 89/608/EEZ i 90/425/EEZ i stavljanju izvan snage određenih akata u području uzgoja životinja („Uredba o uzgoju životinja”)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2016/1012.)

(1)SL C 226, 16.7.2014., str. 70.


Stanje na Sredozemlju i potreba za cjelovitim pristupom EU-a migraciji
PDF 379kWORD 239k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji (2015/2095(INI))
P8_TA(2016)0102A8-0066/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1951. i dodatni protokol uz tu konvenciju, a posebno pravo na zabranu prisilnog udaljenja i vraćanja,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o pravima djeteta iz 1989. i Rezoluciju Europskog parlamenta od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(1),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982., Međunarodnu konvenciju za zaštitu ljudskog života na moru iz 1974. i Međunarodnu konvenciju o traganju i spašavanju na moru iz 1979. kako je izmijenjena,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji iz 1990.,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o akcijskom planu za maloljetnike bez pratnje za razdoblje 2010. – 2014.(COM(2010)0213) i Rezoluciju Europskog parlamenta od 12. rujna 2013. o položaju maloljetnika bez pratnje u EU-u(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. travnja 2015. o nedavnim tragedijama u Sredozemnom moru i migracijskoj politici i politici azila u EU-u(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o migracijama i izbjeglicama u Europi(4),

–  uzimajući u obzir rasprave održane u Odboru Europskog parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove u 2015.: raspravu održanu 14. travnja kojoj je prisustvovao povjerenik Avramopoulos, raspravu održanu 6. svibnja o solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti, uključujući obveze u pogledu potrage i spašavanja, raspravu održanu 26. svibnja o strategiji o suradnji s trećim zemljama, raspravu održanu 4. lipnja o razvoju sigurnih i zakonitih ruta za tražitelje azila i izbjeglice koji dolaze u EU te o provedbi zajedničkog europskog sustava azila, raspravu održanu 25. lipnja o rješavanju problema krijumčarenja i radnog iskorištavanja nezakonitih migranata te trgovine njima, razvoju odgovarajućih zakonitih kanala za ekonomske migracije te o upravljanju granicama i viznoj politici, raspravu održanu 2. srpnja o trošenju sredstava iz fondova za unutarnje poslove na migraciju i razvoj, raspravu održanu 6. srpnja o prvom paketu prijedloga koji je Komisija podnijela nakon Europskog migracijskog programa i programa za solidarnost i pravednu raspodjelu odgovornosti, uključujući obveze u pogledu potrage i spašavanja te razvoj sigurnih i zakonitih ruta za tražitelje azila i izbjeglice koje dolaze u EU, raspravu održanu 16. srpnja u prisustvu stručnjaka za fondove EU-a za migracijsku politiku o mjerama, praksama i podacima o maloljetnicima bez pratnje u državama članicama EU-a i Norveškoj, o suradnji EU-a s trećim zemljama u području migracija te o istraživanju novih zakonodavnih mogućnosti u pogledu ekonomske migracije, raspravu održanu 22. rujna o drugom paketu prijedloga koji je Komisija podnijela nakon Europskog migracijskog programa, raspravu održanu 23. rujna s nacionalnim parlamentima o pristupu koji se temelji na centrima za prihvat i registraciju te o hvatanju ukoštac s migracijama na nacionalnoj i lokalnoj razini, raspravu održanu 19. listopada o rješavanju problema krijumčarenja i radnog iskorištavanja nezakonitih migranata te trgovine njima, raspravu održanu 10. studenoga o komunikaciji Komisije naslovljenoj „Upravljanje izbjegličkom krizom: trenutačno stanje provedbe prioritetnih mjera u okviru Europskoga migracijskog programa” (COM(2015) 0510), raspravu održanu 19. studenoga o unutarnjem i vanjskom financiranju EU-a povezanom s njegovom politikom migracija i azila, raspravu održanu 10. prosinca o suradnji EU-a s trećim zemljama u području migracija, te raspravu održanu 21. prosinca o upravljanju granicama i viznoj politici, učinkovitoj provedbi zajedničkog europskog sustava azila i razvoju odgovarajućih zakonitih kanala za ekonomske migracije,

–  uzimajući u obzir raspravu održanu 1. travnja 2015. na zajedničkoj sjednici Odbora EP-a za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za razvoj o odnosu između migracija i razvoja te raspravu održanu 15. rujna 2015. na zajedničkoj sjednici Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za vanjske poslove i Pododbora za ljudska prava o poštovanju ljudskih prava u kontekstu migracijskih tokova na Sredozemlju,

–  uzimajući u obzir izvješća Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o posjetu njegova izaslanstva Lampedusi u rujnu 2015. u vezi s operacijama potrage i spašavanja te Tunisu u listopadu 2015. u vezi sa suradnjom s trećim zemljama u području migracija, azila i granične kontrole te uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o posjetu njihova zajedničkog izaslanstva Siciliji u srpnju 2015. u vezi suočavanja s migracijskim pritiskom u regiji, posebice s proračunskog gledišta,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan o migraciji u deset točaka koji je sastavila Komisija i koji je predstavljen 20. travnja 2015. u Luksemburgu na zajedničkom zasjedanju Vijeća za vanjske poslove i Vijeća za unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europski migracijski program” (COM(2015)0240),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2015/778 od 18. svibnja 2015. o vojnoj operaciji Europske unije na južnom središnjem Sredozemlju (EUNAVFOR MED),

–  uzimajući u obzir odluku veleposlanika EU-a u okviru Političkog i sigurnosnog odbora(5) o početku druge faze operacije EUNAVFOR MED, koja je preimenovana u Operaciju Sophia te uzimajući u obzir operacije pod vodstvom NATO-a u Egejskom moru,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2240 (2015) od 9. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o akcijskom planu EU-a protiv krijumčarenja migranata za razdoblje 2015. – 2020. (COM(2015)0285),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije o provedbi Uredbe o sustavu „Eurodac” u pogledu obveze uzimanja otisaka prstiju (SWD(2015)0150),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije o Europskom programu preseljenja (C(2015)3560) i zaključke predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća o preseljenju putem multilateralnih i nacionalnih programa 20 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, a koji su predstavljeni na sjednici Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove održanoj 20. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir napomenu Komisije o pristupu koji se temelji na centrima za prihvat i registraciju te izvješća o trenutačnom stanju u Grčkoj i Italiji od 10. veljače 2016. i izvješće o napretku Grčke od 4. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2015/1523 od 14. rujna 2015. o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2015/1601 od 22. rujna 2015. o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije o uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi mehanizma premještanja u krizama i izmjeni Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (COM(2015)0450),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije o uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla za potrebe Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite i o izmjeni Direktive 2013/32/EU (COM(2015)0452),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Akcijski plan EU-a o vraćanju” COM(2015)0453),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije o uspostavljanju zajedničkog „Priručnika o vraćanju” kojim će se koristiti nadležna tijela država članica pri izvršavanju zadataka povezanih s vraćanjem (C(2015)6250) i njezin Prilog,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o propisima o javnoj nabavi u vezi s trenutačnom azilantskom krizom (COM(2015)0454),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visoke predstavnice naslovljenu „Rješavanje izbjegličke krize u Europi: uloga vanjskog djelovanja EU-a” (JOIN(2015)0040),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije o osnivanju Kriznog uzajamnog fonda Europske unije za stabilnost i rješavanje temeljnih uzroka nezakonite migracije i raseljenih osoba u Africi (C(2015)7293),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Upravljanje izbjegličkom krizom: hitne operativne, proračunske i pravne mjere Europskog migracijskog programa” (COM(2015)0490) i njezine Priloge,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Upravljanje izbjegličkom krizom: trenutačno stanje provedbe prioritetnih mjera u okviru Europskoga migracijskog programa” (COM(2015)0510) i njezine Priloge,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Europska granična i obalna straža te učinkovito upravljanje vanjskim granicama EU-a” (COM(2015)0673), Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj graničnoj i obalnoj straži i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2007/2004, Uredbe (EZ) br. 863/2007 i Odluke Vijeća 2005/267/EZ (COM(2015)0671), Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj putnoj ispravi za vraćanje državljana trećih zemalja koji nezakonito borave u EU-u (COM(2015)0668), Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 562/2006 u pogledu pooštravanja kontrola na vanjskim granicama pregledima relevantnih baza podataka (COM(2015)0670), Komisijin Prijedlog odluke Vijeća o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Švedske u skladu s člankom 9. Odluke Vijeća (EU) 2015/1523 i člankom 9. Odluke Vijeća (EU) 2015/1601 o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke (COM(2015)0677) te preporuku Komisije o dobrovoljnom humanitarnom programu prihvata s Turskom (C(2015)9490),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o trenutačnom stanju provedbe prioritetnih mjera u okviru Europskog migracijskog programa (COM(2016)0085),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije upućenu Helenskoj Republici o hitnim mjerama koje Grčka treba poduzeti radi ponovne uspostave transfera u skladu s Uredbom (EU) br. 604/2013 (C(2016)0871),

–  uzimajući u obzir prijedlog provedbene odluke Vijeća o privremenoj suspenziji premještanja 30 % podnositelja zahtjeva dodijeljenih Austriji Odlukom Vijeća (EU) 2015/1601 o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke (COM(2016)0080),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću naslovljenu „Povratak Schengenu – Plan” (COM(2016)0120),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću naslovljeno „Drugo izvješće o napretku Turske u ispunjavanju uvjeta iz plana za liberalizaciju viznog režima” (COM(2016)0140) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2016)0097,

–  uzimajući u obzir prijedlog uredbe Vijeća o pružanju hitne potpore unutar Unije (COM(2016)0115), i buduće izmjene proračuna br. 1/ 2016. u cilju stvaranja proračunske linije za taj instrument,

–  uzimajući u obzir zaključke koje je Europsko vijeće donijelo na posebnom sastanku održanom 23. travnja 2015., na sastanku održanom 25. i 26. lipnja 2015., na neslužbenom sastanku predsjednika država ili vlada država članica EU-a održanom 23. rujna 2015., na sastanku održanom 15. listopada 2015. te na sastancima održanima 17. i 18. prosinca 2015. te 18. i 19. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o sigurnim zemljama porijekla donesene na sastanku održanom 20. srpnja 2015., zaključke o migracijama donesene na sastanku održanom 20. srpnja 2015., zaključke o budućnosti politike vraćanja donesene na sastanku održanom 8. listopada 2015., zaključke o migracijama donesene na sastanku održanom 12. listopada 2015., zaključke o mjerama za rješavanje izbjegličke i migracijske krize donesene na sastanku održanom 9. studenog 2015., zaključke o osobama bez državljanstva donesene na sastanku održanom 4. prosinca 2015. te zaključke o krijumčarenju migranata donesene na sastanku održanom 10. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva usvojene 14. rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća 20. srpnja 2015. o preseljenju putem multilateralnih i nacionalnih programa 20 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita,

–  uzimajući u obzir zajednički akcijski plan EU-a i Turske od 15. listopada 2015. i izvješća o njegovoj provedbi od 10. veljače i 4. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika država članica ili vlada država članica EU-a od 7. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu s Konferencije na visokoj razini o istočnosredozemnoj i zapadnobalkanskoj ruti usvojenu 8. listopada 2015., izjavu čelnika o izbjegličkim tokovima na zapadnobalkanskoj ruti usvojenu na sastanku održanom 25. listopada 2015. te izvješće o napretku od 10. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir akcijski plan i političku izjavu koji su usvojeni na sastanku na vrhu između Europske unije i afričkih zemalja o migracijama, održanom u Valletti 11. i 12. studenog 2015.,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća Europskog potpornog ureda za azil, a posebno njegovo godišnje izvješće o stanju u području azila u Europskoj uniji za 2014. i mjesečne trendove u području azila,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća Frontexa, a posebno njegovu godišnju analizu rizika za 2015. te kvartalna izvješća njegove Mreže za analizu rizika,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća Europola, a posebno zajedničku operativnu skupinu MARE, i uspostavu Europskog centra za borbu protiv krijumčarenja migranata pri Europolu.

–  uzimajući u obzir rad i izvješća Eurojusta, a posebno njegova izvješća o trgovini ljudima,

–  uzimajući u obzir rad, godišnja izvješća i studije Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA), a posebno njezine studije o teškim oblicima radnog iskorištavanja te o kriminalizaciji migranata s nereguliranim statusom i osoba koje s njima surađuju,

–  uzimajući u obzir studije Resornog odjela C o primjeni članka 80. UFEU-a, o alternativnim mogućnostima i načinima pristupa postupcima azila za tražitelje međunarodne zaštite, o istraživanju novih mogućnosti u vezi sa zakonodavstvom u području migracije radne snage u EU, o unapređenju zajedničkog europskog sustava azila i alternativa Dublinskoj uredbi, o suradnji EU-a s trećim zemljama u području migracija i o prihvatu migrantica i tražiteljica azila u EU-u te uzimajući u obzir studiju Resornog odjela D naslovljenu „Financijska sredstva EU-a za migracijske politike: analiza učinkovitosti i najbolje prakse za budućnost” te studiju Resornog odjela EXPO naslovljenu „Migranti na Sredozemlju: zaštita ljudskih prava”,

–  uzimajući u obzir studije Europske migracijske mreže (EMN), a posebno njezine studije o politikama, praksama i podacima o maloljetnicima bez pratnje,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća visokog povjerenika UN-a za izbjeglice,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata,

–  uzimajući u obzir rad, izvješća i rezolucije Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća Međunarodne organizacije za migracije,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća Ureda UN-a za droge i kriminal,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija o Europskom migracijskom programu usvojeno na 115. plenarnoj sjednici tog odbora održanoj 3. i 4. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir mišljenja Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Europskom migracijskom programu i Akcijskom planu EU-a protiv krijumčarenja migranata,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(6),

–  uzimajući u obzir radni dokument o članku 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Solidarnost i pravedna podjela odgovornosti, uključujući obveze u pogledu potrage i spašavanja,

–  uzimajući u obzir radni dokument o rješavanju problema krijumčarenja i radnog iskorištavanja nezakonitih migranata te trgovine njima,

–  uzimajući u obzir radni dokument o upravljanju granicama i viznoj politici, uključujući ulogu Frontexa i ostalih relevantnih agencija,

–  uzimajući u obzir radni dokument o razvoju sigurnih i zakonitih ruta prema EU-u za tražitelje azila i izbjeglice, uključujući politiku Unije o preseljenju i odgovarajuće politike integracije,

–  uzimajući u obzir radni dokument o razvoju odgovarajućih zakonitih kanala za ekonomske migracije,

–  uzimajući u obzir radni dokument o unutarnjem i vanjskom financiranju EU-a povezanom s njegovom politikom migracija i azila,

–  uzimajući u obzir radni dokument o učinkovitoj primjeni zajedničkog europskog sustava azila, uključujući ulogu Europskog potpornog ureda za azil (EASO),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za proračun, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za promet i turizam, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za prava žena i jednakost spolova te Odbora za predstavke (A8-0066/2016),

A.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 17. prosinca 2014. zatražio od Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da ocijeni razne relevantne politike, da pripremi niz preporuka i iznese ih na plenarnoj sjednici u obliku izvješća o strateškoj inicijativi;

B.  budući da je prema podacima Frontexa(7) 1,83 milijuna osoba tijekom 2015. pokušalo nezakonito prijeći vanjske granice EU-a, što je dosad neviđeni rekord u usporedbi s 282 500 migranata koji su stigli u Uniju tijekom cijele 2014. godine; te budući da prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i UNICEF-a 20 % svih migranata koji pristižu morskim putem čine djeca(8);

C.  budući da je prema podacima EASO-a(9) 2015. podneseno više od 1,4 milijun zahtjeva za međunarodnu zaštitu u državama EU+(10), uz stalni porast broja zahtjeva od travnja, dok se udio ponovljenih zahtjeva smanjuje; te budući da oko 6 % podnositelja zahtjeva tvrdi da su maloljetnici bez pratnje; budući da su u veljači 2016. žene činile 22 %, a djeca 40 % dolazaka u Grčku(11);

D.  budući da je za potrebe Konvencije UN-a o pravima djeteta „dijete” definirano kao svako ljudsko biće mlađe od osamnaest godina;

E.  budući da je prema podacima Međunarodne organizacije za migracije(12) 2015. više od 3 771 osobe poginulo ili nestalo u Sredozemnom moru; te budući da je do 8. ožujka 2016. prijavljeno utapanje 444 osoba u Sredozemlju; budući da je 77 djece poginulo u prvih devet tjedana 2016., što je više od jednog djeteta na dan; budući da je prema nedavnim podacima Europola najmanje 10 000 djece bez pratnje nestalo nakon dolaska u Europu;

F.  budući da bi se 3. listopada trebao proglasiti kao Dan sjećanja na sve muškarce, žene i djecu koji su stradali u pokušaju bijega iz svoje države zbog progona, sukoba i rata te na sve muškarce i žene koji svaki dan riskiraju svoje živote kako bi ih spasili;

G.  budući da su mnogi dijelovi svijeta pogođeni ratom i nasiljem te se suočavaju s kombiniranim učincima ekstremnog siromaštva, uništavanja okoliša i nedostatka mogućnosti za mlade, što bi moglo izazvati više nasilja i nesigurnosti te dovesti do dodatnih kretanja stanovništva;

Članak 80. UFEU-a – Solidarnost i pravedna podjela odgovornosti, uključujući obveze u pogledu potrage i spašavanja

H.  budući da su sukladno članku 80. UFEU-a načela solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti ključni elementi cjelokupnog sustava Unije te da taj članak sadrži pravnu osnovu za uvrštavanje navedenih načela u politiku Unije u području azila, migracija i granične kontrole;

I.  budući da solidarnost može postojati u obliku unutarnje ili vanjske solidarnosti; te budući da su premještanje, međusobno priznavanje odluka o azilu, mjere operativne potpore te proaktivno tumačenje postojeće Dublinske uredbe i Direktive o privremenoj zaštiti sredstva unutarnje solidarnosti, dok su preseljenje, humanitarni prihvat te potraga i spašavanje na moru sredstva za promicanje vanjske solidarnosti, a mehanizam za civilnu zaštitu obuhvaća obje vrste solidarnosti;

J.  budući da je do 3. ožujka 2016. od 39 600 tražitelja azila, koji su bili smješteni u talijanskim strukturama za prihvat i koje je trebalo raspodijeliti u druge države članice, samo njih 338 bilo zaista premješteno, dok su iz Grčke od predviđenih 66 400 osoba premještene samo 322 osobe;

Rješavanje problema krijumčarenja i radnog iskorištavanja nezakonitih migranata te trgovine njima

K.  budući da su krijumčarenje i radno iskorištavanje migranata te trgovina njima odvojeni pravni fenomeni na koje se primjenjuju različiti pravni okviri na razini Unije i na međunarodnoj razini i koji zahtijevaju da se na njih odgovori s prikladnim ciljem, iako se u praksi često preklapaju; te budući da mreže za krijumčarenje i trgovinu ljudima mogu vrlo brzo mijenjati svoj način rada, zbog čega je potrebno brzo prilagođavanje odgovora koji moraju biti utemeljeni na najnovijim i točnim podacima; budući da napori uloženi u borbu protiv nezakonitog krijumčarenja migranata ne bi trebali utjecati na one koji pružaju humanitarnu pomoć nezakonitim migrantima;

L.  budući da su u cilju borbe protiv krijumčarenja i radnog iskorištavanja migranata te trgovine njima potrebna kratkoročna, srednjoročna i dugoročna rješenja, uključujući mjere za razbijanje kriminalnih mreža i privođenje kriminalaca pravdi te za prikupljanje i analizu podataka, mjere za zaštitu žrtava i vraćanje migranata koji nezakonito borave u EU-u, kao i za suradnju s trećim zemljama, te dugoročne strategije za rješavanje problema potražnje za krijumčarenim osobama i temeljnih uzroka migracija zbog kojih ljudi završavaju u rukama krijumčara;

Upravljanje granicama i vizna politika, uključujući ulogu Agencije za granice i drugih relevantnih agencija

M.  budući da je u vezi s mnogim prijedlozima Komisije u području granica i vizne politike u tijeku redovni zakonodavni postupak, a posebno kad je riječ o prijedlogu uredbe o Zakoniku Unije o vizama (preinaka) 2014/0094(COD), prijedlogu uredbe o uspostavi vize za privremeni boravak 2014/0095(COD) i prijedlogu uredbe o jedinstvenom obrascu za vize: sigurnost 2015/0134(COD); te budući da je Komisija nedavno predstavila nove prijedloge u tom području koji će se razmatrati u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;

N.  budući da ukidanje graničnih kontrola na unutarnjim granicama mora biti popraćeno učinkovitim upravljanjem vanjskim granicama uz visoke zajedničke standarde, učinkovitu razmjenu informacija među državama članicama i puno poštovanje temeljnih prava svih dionika;

O.  budući da je Europski parlament pozvao Agenciju Unije za granice da ojača svoje kapacitete za rješavanje mogućih povreda temeljnih prava, uključujući u okviru svojih radnih dogovora s nadležnim tijelima trećih zemalja te budući da prijedlog Komisije o novoj Agenciji Unije za granice sadrži mehanizam za podnošenje žalbi;

P.  budući da prema postojećem Zakoniku o vizama države članice mogu odstupati od uobičajenih kriterija dopuštenosti podnošenja zahtjeva za vizu „iz humanitarnih razloga” (članci 19. i 25.);

Razvoj sigurnih i zakonitih ruta za tražitelje azila i izbjeglice koje dolaze u EU, uključujući politiku Unije o preseljenju i odgovarajuće politike integracije

Q.  budući da neindustrijalizirane zemlje zbrinjavaju 86 % svjetskih izbjeglica; te budući da kriminalne mreže i krijumčari iskorištavaju očaj ljudi koji pokušavaju ući u Uniju bježeći od progona ili rata;

R.  budući da su sigurne i zakonite rute za pristup izbjeglica Uniji ograničene i da se mnogi i dalje izlažu rizicima na opasnim rutama; budući da bi se otvaranjem novih sigurnih i zakonitih ruta za ulazak tražitelja azila i izbjeglica u Uniju, nadovezujući se na postojeće zakonodavstvo i prakse, Uniji i državama članicama omogućio bolji pregled potreba za zaštitom i priljeva ljudi u Uniju, a istovremeno bi se naštetilo poslovnom modelu krijumčara;

Strategija o suradnji s trećim zemljama, posebno u pogledu regionalnih programa zaštite, preseljenja, povratka i rješavanja temeljnih uzroka migracije

S.  budući da se suradnja EU-a s trećim zemljama razvija uz pomoć političkih instrumenata poput regionalnih i bilateralnih dijaloga, zajedničkih programa za migracije i mobilnost te partnerstava o mobilnosti, uz pomoć pravnih instrumenata poput klauzula o migraciji u „globalnim sporazumima”, sporazuma o ponovnom prihvatu, sporazuma o pojednostavljenju viznog režima i sporazuma o ukidanju viznog režima te uz pomoć operativnih instrumenata poput regionalnih programa zaštite, regionalnih programa razvoja i zaštite, radnih dogovora s Frontexom i suradnje EASO-a s trećim zemljama;

T.  budući da pojedinačne države članice nastavljaju s intenzivnim vanjskim djelovanjem u pogledu migracija na bilateralnoj razini;

U.  budući da je Unija pojačala svoju vanjsku suradnju s trećim zemljama u području migracija i azila kako bi na odgovarajući način reagirala na aktualnu izbjegličku krizu te budući da je pokrenula nove inicijative za suradnju kao što su zajednički akcijski plan EU-a i Turske, preuzete obveze povezane sa zapadnobalkanskim rutama te akcijski plan usvojen na sastanku na vrhu održanom u Valletti;

Razvoj odgovarajućih zakonitih kanala za ekonomske migracije

V.  budući da se predviđa da će se do 2020. radno sposobno stanovništvo Unije smanjiti za 7,5 milijuna; budući da predviđanja o kretanju potreba na tržištu rada u Uniji upućuju na novonastali i budući manjak u određenim područjima; te budući da građani trećih zemalja nailaze na mnoge poteškoće pri priznavanju svojih inozemnih kvalifikacija i stoga su često prekvalificirani za poslove koje obavljaju;

W.  budući da je postojeći pristup EU-a radnim migracijama fragmentiran te da su mnoge direktive usredotočene na određene kategorije radnika i državljana trećih zemalja kojima je, pod određenim uvjetima, dopušteno da rade; te budući da se tim pristupom može odgovoriti samo na kratkoročne, specifične potrebe;

Analiza potrošnje sredstava iz fondova za unutarnje poslove na migraciju i razvoj, uključujući sredstva za hitne slučajeve

X.  budući da postoji nekoliko financijskih instrumenata Unije uz pomoć kojih se mogu financirati djelovanja država članica i trećih zemalja u području migracija, azila i upravljanja granicama; budući da se posebno financijska sredstva za države članice uglavnom dodjeljuju iz Fonda za azil, migracije i integracije (FAMI) te Fonda za unutarnju sigurnost (FUS) te da je za aktivnosti povezane s migracijama moguće upotrijebiti brojne druge programe i fondove; te budući da brojne glavne uprave Komisije i Europska služba za vanjsko djelovanje upravljaju financijskim sredstvima za treće zemlje, iako se ona uglavnom dodjeljuju iz Instrumenta za razvojnu suradnju;

Y.  budući da zbog postojeće fragmentiranosti proračunskih linija i odgovornosti može biti teško dati sveobuhvatan pregled načina na koje se upotrebljavaju financijska sredstva, pa čak i točno izračunati koliki iznos Unija troši na migracije;

Učinkovita provedba zajedničkog europskog sustava azila, uključujući ulogu Europskog potpornog ureda za azil (EASO)

Z.  budući da zajednički europski sustav azila uključuje skup zajedničkih pravila za zajedničku politiku azila, jedinstveni status azilanta i zajedničke postupke azila koji su valjani u cijeloj Uniji; budući da, međutim, brojna upozorenja, uključujući odluke o kršenju koje je usvojila Komisija, pokazuju da se u mnogim državama članicama zajednički europski sustav azila ne provodi u potpunosti; budući da je njegova provedba ključna za usklađivanje nacionalnih zakona i promicanje solidarnosti među državama članicama te budući da države članice mogu tražiti pomoć EASO-a kako bi ispunile norme zajedničkog europskog sustava azila; budući da se usklađivanjem prihvatnih uvjeta i postupaka azila može izbjeći pritisak na države koje nude bolje uvjete te budući da je to ključno u podjeli odgovornosti;

AA.  budući da se postojeći mehanizmi u okviru Dublinskog sustava nisu pokazali objektivnima jer nisu poslužili za uspostavu pravednih kriterija za utvrđivanje nadležnosti za zahtjeve za međunarodnu zaštitu i nisu pomogli pri omogućavanju brzog pristupa zaštiti; budući da se taj sustav ne primjenjuje u praksi i da su izričita odstupanja usvojena dvjema odlukama Vijeća o privremenom premještanju; te budući da je Komisija najavila prijedlog temeljite revizije Uredbe Dublin III koja bi se trebala provesti do ožujka 2016.;

AB.  budući da je člankom 3. Ženevske konvencije iz 1951. utvrđeno da države članice ne smiju diskriminirati izbjeglice na temelju rase, vjere ili zemlje podrijetla;

O solidarnosti

1.  ističe da se djelovanje Unije u području migracija mora temeljiti na načelu solidarnosti; napominje da načelo solidarnosti, kao što je utvrđeno u članku 80. UFEU-a, obuhvaća politike u području azila, imigracije i granične kontrole; smatra da članak 80. UFEU-a, zajedno s člancima 77. – 79. UFEU-a, sadrži pravnu osnovu za primjenu načela solidarnosti u tim područjima;

O potrazi i spašavanju

2.  polazi od pretpostavke da spašavanje života mora biti glavni prioritet te da je nužno osigurati odgovarajuća financijska sredstva za operacije potrage i spašavanja, i na razini Unije i na razini država članica; napominje da je došlo do porasta u broju nezakonitih dolazaka morskim putem i zabrinjavajućeg porasta u broju smrtnih slučajeva na moru te da je u tom pogledu još uvijek potreban bolji odgovor Europe;

3.  podsjeća na to da je spašavanje života čin solidarnosti s onima koji su izloženi opasnosti, ali i pravna obveza propisana međunarodnim pravom s obzirom na to da se u članku 98. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora koju su ratificirale sve države članice i sama Unija navodi obveza pružanja pomoći svim osobama koje se nađu u opasnosti na moru;

4.  mišljenja je da je trajan, pouzdan i učinkovit odgovor Unije u sklopu operacija potrage i spašavanja na moru ključan za sprečavanje porasta u broju migranata koji smrtno stradaju u pokušaju da prijeđu Sredozemno more;

5.  u tom pogledu smatra da treba povećati kapacitete za potragu i spašavanje te da vlade država članica moraju omogućiti dodatna sredstva, u smislu financijske pomoći i opreme, u kontekstu humanitarne operacije na razini cijele Unije posvećene pronalaženju i spašavanju migranata u opasnosti, pružanja pomoći tim migrantima te njihovu dovođenju na najbliže sigurno mjesto;

6.  ističe da zapovjednici privatnih plovila ili nevladine organizacije koje istinski pomognu osobama koje se nađu u opasnosti na moru ne bi smjeli strepiti od mogućnosti kažnjavanja zbog pružanja takve pomoći; smatra da se trgovačko brodovlje ne bi smjelo smatrati opcijom koja bi mogla zamijeniti obveze država članica u pogledu potrage i spašavanja;

O rješavanju problema trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi

7.  poziva na jasno razlikovanje osoba koje se krijumčari u Uniju od onih koji dospijevaju u Uniju kao žrtve trgovine ljudima jer odgovori politike, osim što moraju biti ispravno integrirani, moraju biti i ispravno usmjereni; naglašava da, općenito gledajući, krijumčarenje migranata obuhvaća potpomaganje nezakonitog ulaska osobe u državu članicu, dok trgovina ljudima obuhvaća vrbovanje, prijevoz ili prijem osobe u svrhu iskorištavanja upotrebom nasilnih ili obmanjujućih sredstava;

8.  smatra da svaki cjelovit pristup migraciji mora uključivati mjere kojima je cilj onemogućiti aktivnosti kriminalnih mreža koje se bave krijumčarenjem ljudi ili trgovinom ljudima;

9.  pozdravlja pozitivnu ulogu plovila mornarice u spašavanju života na moru i onemogućavanju rada kriminalnih mreža; podržava ciljeve operacija koje vodi mornarica, poput Operacije Sophia, te skreće pozornost na potrebu da se zaštite životi, naglašavajući da se svim aspektima operacije treba zajamčiti zaštita života migranata;

10.  naglašava da vojne operacije ne bi smjele biti glavni aspekt cjelovitog pristupa migraciji i ponavlja da se resursi koji su već raspoređeni na Sredozemlju za spašavanje života ne smiju prenamijeniti zbog Operacije Sophia;

O ulozi agencija Unije u borbi protiv krijumčarenja

11.  ističe da se odgovori politike moraju prilagoditi najnovijim i najtočnijim podacima s obzirom na to da kriminalci mogu vrlo brzo promijeniti svoj način rada te da to i čine; kao pozitivan korak naprijed napominje činjenicu da je 27. svibnja 2015. Komisija usvojila akcijski plan EU-a protiv krijumčarenja migranata („Akcijski plan protiv krijumčarenja”), u sklopu kojeg se predviđa osnivanje kontaktne skupine agencija Unije za suzbijanje krijumčarenja migranata radi jačanja operativne suradnje i razmjene informacija između tih agencija;

12.  naglašava da je potrebno u potpunosti iskoristiti postojeće instrumente kao što su analize rizika koje provode agencije; primjećuje da bi agencije Unije trebale u potpunosti međusobno surađivati, ali da također trebaju poboljšati svoju suradnju s državama članicama; primjećuje da bi se boljim usklađivanjem napora moralo omogućiti prikupljanje podataka na nacionalnoj razini i daljnje prenošenje tih podataka agencijama;

O premještanju

13.  podsjeća da je postupak premještanja, odnosno premještanje podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili osobe pod međunarodnom zaštitom iz jedne države članice u drugu, praktični primjer solidarnosti unutar Unije; također podsjeća na to da Parlament od 2009. poziva na uspostavu obvezujućeg mehanizma za raspodjelu tražitelja azila među svim državama članicama;

14.  napominje da je Vijeće tijekom prošle godine usvojilo dvije odluke o mjerama za privremeno premještanje unutar Unije („odluke o premještanju”)(13) te da te mjere obuhvaćaju premještanje podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu iz Grčke i Italije u druge zemlje članice; primjećuje da, iako se odlukama o premještanju ne poništavaju važeći dublinski propisi o dodjeli odgovornosti, tim se odlukama odobrava „privremeno odstupanje” od dublinskih propisa;

15.  mišljenja je da je uspostava mjera za hitno premještanje korak u pravom smjeru te poziva države članice da što prije ispune svoje obveze u pogledu tih mjera;

16.  podsjeća da će se za potrebe odluka o premještanju njime obuhvatiti samo osobe onih državljanstava za koja udio pozitivnih odluka o dodjeli međunarodne zaštite u Uniji prema podacima Eurostata za protekla tri mjeseca iznosi 75 % ili više; napominje da će odluke o premještanju utjecati na relativno malen broj ljudi te da će biti izostavljen velik broj podnositelja zahtjeva iz ostalih trećih zemalja koje nije moguće premjestiti sukladno tim odlukama;

17.  izražava zabrinutost da prema aktualnim odlukama o premještanju države članice u koje migranti prvo dolaze moraju i dalje obrađivati složenije zahtjeve za međunarodnu zaštitu (i žalbe) i organizirati duža razdoblja prihvata te da će morati koordinirati vraćanje onih osoba za koje se na kraju utvrdi da nemaju pravo na međunarodnu zaštitu; ponavlja da se svaki novi sustav upravljanja zajedničkim europskim sustavom azila mora temeljiti na solidarnosti i pravednoj raspodjeli odgovornosti;

18.  smatra da bi, osim kriterija sadržanih u odlukama o premještanju, odnosno BDP-a države članice, broja stanovnika države članice, stope nezaposlenosti u državi članici te broja tražitelja azila u državi članici u prošlosti, trebalo razmotriti dva dodatna kriterija, točnije veličinu teritorija države članice i gustoću naseljenosti države članice;

19.  vjeruje da bi se pri premještanju, koliko je to moguće, u obzir trebale uzeti preferencije podnositelja zahtjeva; prima na znanje da je to jedan od načina sprečavanja sekundarnih kretanja i poticanja podnositelja zahtjeva da prihvate odluke o premještanju, ali i da se time ne bi smjelo blokirati postupak premještanja;

O preseljenju

20.  smatra da je preseljenje jedna od prihvatljivijih opcija za pružanje sigurnog i zakonitog pristupa Uniji izbjeglicama i osobama kojima je potrebna međunarodna zaštita, u situacijama u kojima se izbjeglice ne mogu vratiti u zemlju podrijetla niti primiti učinkovitu zaštitu ili se integrirati u zemlji domaćinu;

21.  nadalje napominje da je preseljenje pod okriljem Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) uhodani humanitarni program i koristan instrument za upravljanje zakonitim dolascima osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita na teritorij država članica;

22.  ističe da je, s obzirom na dosad neviđen priljev migranata koji su stigli te i dalje stižu na vanjske granice Unije i kontinuirani porast broja ljudi koji traže međunarodnu zaštitu, Uniji potreban obvezujući zakonodavni pristup preseljenju, kao što je navedeno u Migracijskom programu Komisije; preporučuje da se tim pristupom, kako bi imao učinka, omogući preseljenje znatnog broja izbjeglica u odnosu na sveukupni broj izbjeglica koje traže međunarodnu zaštitu u Uniji, uzimajući u obzir globalne potrebe preseljenja koje UNHCR objavljuje svake godine;

23.  naglašava da je potreban trajni program preseljenja na razini Unije u kojem će obvezno sudjelovati sve države članice i kojim će se omogućiti preseljenje znatnog broja izbjeglica s obzirom na sveukupan broj izbjeglica koje traže zaštitu u Uniji;

O humanitarnom prihvatu

24.  ističe da se humanitarni prihvat može upotrebljavati kao nadopuna postupku preseljenja u cilju pružanja hitne zaštite najugroženijim osobama, često na privremenoj osnovi, primjerice maloljetnicima bez pratnje, izbjeglicama s invaliditetom ili osobama kojima je potrebna hitna medicinska evakuacija;

25.  naglašava da bi, u slučaju da preseljenje nije dostupno državljanima trećih zemalja, sve države članice EU-a trebalo potaknuti da uspostave i provedu programe humanitarnog prihvata;

O humanitarnim vizama

26.  ističe da osobama kojima je potrebna međunarodna zaštita humanitarne vize omogućuju ulazak u treću zemlju u cilju podnošenja zahtjeva za azil; poziva države članice da iskoriste sve raspoložive mogućnosti za izdavanje humanitarnih viza, posebno za ugrožene osobe, u veleposlanstvima i konzulatima država članica EU-a u zemljama porijekla ili zemljama tranzita;

27.  smatra da osobama koje traže međunarodnu zaštitu treba omogućiti izravno podnošenje zahtjeva za europsku humanitarnu vizu u bilo kojem konzulatu ili veleposlanstvu države članice, a nakon procjene i njezina odobrenja, takva bi humanitarna viza svom korisniku omogućila stupanje na područje države članice koja je izdala vizu samo za potrebe podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu; stoga smatra da je potrebno izmijeniti Zakonik Unije o vizama uključivanjem konkretnijih odredbi o humanitarnim vizama;

O zajedničkom europskom sustavu azila

28.  ističe da je potrebno poduzeti daljnje korake kako bi se zajamčilo da zajednički europski sustav azila postane istinski ujednačen sustav;

29.  podsjeća da je radi boljeg usklađivanja neophodna sveobuhvatna procjena (u obliku evaluacijskih izvješća Komisije) provedbe tog paketa, koja će, u slučaju da provedba u određenim državama članicama ne bude zadovoljavajuća, biti popraćena brzim daljnjim koracima;

30.  napominje, primjerice, da nedopušteni zahtjevi, naknadni zahtjevi, ubrzani postupci i postupci na granici ulaze u posebne slučajeve u vezi s kojima se preinakom Direktive o postupcima azila pokušala uspostaviti krhka ravnoteža između učinkovitosti sustava i prava podnositelja zahtjeva, posebno ugroženih osoba, te naglašava da je tu ravnotežu moguće postići jedino potpunom i ispravnom primjenom zakonodavstva;

31.  naglašava važnost sudskog nadzora svih oblika pritvaranja na temelju zakona o imigraciji i azilu; podsjeća da se međunarodnim pravom i Poveljom o temeljnim pravima EU-a od država članica zahtijeva da razmotre alternative pritvoru; poziva države članice da pravilno primijene Direktivu o postupcima azila i Direktivu o uvjetima prihvata u pogledu pristupa prihvatnim centrima;

32.  podsjeća da je važno smanjiti broj apatridnih osoba i potiče države članice da uvedu postupke za utvrđivanje apatridnosti i međusobno dijele dobre prakse u pogledu prikupljanja pouzdanih podataka o apatridnim osobama te o postupcima za utvrđivanje apatridnosti;

O reviziji Uredbe Dublin III

33.  primjećuje da je primjena Uredbe Dublin III(14) potaknula mnoga pitanja u pogledu pravednosti i solidarnosti pri određivanju države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu; napominje da se u okviru sadašnjeg sustava ne uzima dovoljno u obzir poseban migracijski pritisak s kojim se suočavaju države članice smještene na vanjskim granicama Unije; smatra da države članice moraju prihvatiti činjenicu da postoje stalne poteškoće u pogledu logike iz Dublinske uredbe i da bi Unija trebala razviti mogućnosti za postizanje solidarnosti, kako među državama članicama tako i među migrantima;

34.  ističe da pritisak na sustav uspostavljen Dublinskom uredbom, izazvan sve većim brojem migranata koji pristižu u Uniju, pokazuje da se tim sustavom, u obliku u kojemu se primjenjuje, uglavnom ne uspijevaju postići dva glavna cilja, a to su uspostava objektivnih i pravednih kriterija dodjele odgovornosti i pružanje brzog pristupa međunarodnoj zaštiti; ponavlja da je suzdržan u pogledu kriterija prema kojem je država članica prvog ulaska odgovorna za obrađivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i smatra da je potrebno revidirati taj kriterij;

35.  nadalje ističe da je istodobno učestalost sekundarnih kretanja diljem Unije i dalje velika; smatra da je očito da Dublinski sustav od svojeg stvaranja nije bio osmišljen za dijeljenje odgovornosti među državama članicama, nego mu je glavna svrha bila brza dodjela odgovornosti za obradu zahtjeva za azil jednoj državi članici;

36.  preporučuje da se kriteriji na kojima se temelje odluke o premještanju izravno uvrste u standardna pravila Unije o dodjeli odgovornosti za obrađivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu; ističe da je pri reviziji Dublinske uredbe potrebno revidirati koncept „tražitelja kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita” jer bi se za one migrante i izbjeglice koji ne pripadaju toj kategoriji i dalje morala pobrinuti država članica u koju su prvo stigli;

37.  smatra da bi Europska unija trebala pružiti proporcionalnu i odgovarajuću financijsku i tehničku potporu državama članicama koje primaju najviše zahtjeva za azil; smatra da se primjena mjera solidarnosti i podjele odgovornosti opravdava poboljšanjem kvalitete i funkcioniranja zajedničkog europskog sustava azila;

38.  ističe da bi jedna od opcija za temeljitu reorganizaciju Dublinskog sustava bila uspostava središnjeg sustava za prikupljanje zahtjeva na razini Unije, pri čemu bi se svaki tražitelj azila smatrao tražiteljem azila u Uniji kao cjelini, a ne u pojedinačnoj državi članici, te uspostava središnjeg sustava za dodjelu odgovornosti za svaku osobu koja traži azil u Uniji; smatra da bi se takvim sustavom mogli osigurati određeni pragovi po državi članici u pogledu broja dolazaka, što bi eventualno moglo pomoći u odvraćanju od sekundarnih kretanja jer bi sve države članice bile u cijelosti uključene u centralizirani sustav i više ne bi imale pojedinačnu odgovornost za dodjeljivanje podnositelja zahtjeva drugim državama članicama; smatra da bi takav sustav mogao funkcionirati na temelju niza centara za prihvat i registraciju u Uniji iz kojih bi se vršila daljnja raspodjela tražitelja azila na razini Unije; ističe da se svakim novim sustavom dodjele odgovornosti moraju obuhvatiti ključna načela jedinstva obitelji i najboljih interesa djeteta;

O uzajamnom priznavanju

39.  napominje da države članice trenutačno priznaju odluke drugih država članica o azilu samo kad su negativne; ponovno ističe da je međusobno priznavanje pozitivnih odluka o azilu u državama članicama logičan korak prema pravilnoj provedbi članka 78. stavka 2. točke (a) UFEU-a, kojom se zahtijeva „jedinstveni status azila za državljane trećih zemalja koji je na snazi u čitavoj Uniji”;

O Direktivi o privremenoj zaštiti

40.  ističe da u slučaju masovnog priljeva Komisija može na vlastitu inicijativu, ili nakon što država članica razmotri zahtjev, predložiti aktiviranje Direktive Vijeća 2001/55/EZ o privremenoj zaštiti(15); primjećuje da je za njezino stvarno aktiviranje potrebna odluka Vijeća donesena kvalificiranom većinom; napominje da bi tu Direktivu trebalo aktivirati ako postoji rizik od toga da se sustavom azila Unije neće moći riješiti problem masovnog priljeva ili neizbježnog masovnog priljeva raseljenih osoba; međutim, ističe da od svojeg usvajanja 2001. Direktiva o privremenoj zaštiti nikad nije bila aktivirana;

41.  napominje da se Direktivom o privremenoj zaštiti pruža i mogućnost evakuacije raseljenih osoba iz trećih zemalja te da bi takva evakuacija omogućila korištenje humanitarnih koridora u suradnji s UNHCR-om, pri čemu bi države članice po potrebi imale obvezu pružiti sve mogućnosti za dobivanje viza;

42.  smatra da su sustavi azila nekih država članica koje su pod najvećim pritiskom očito preopterećeni i da je trebalo aktivirati Direktivu o privremenoj zaštiti u skladu s logikom koja je u njoj utvrđena; u svakom slučaju traži da se pri reviziji te Direktive jasno definira pojam „masovnog priljeva”; shvaća da revizija Direktive o privremenoj zaštiti može biti dio revizije Dublinskog sustava;

O integraciji

43.   napominje da je vrlo važno sudjelovanje svih aktera u društvu i stoga predlaže jačanje razmjene najboljih praksi u tom području, uz poštovanje nadležnosti država članica u pogledu mjera integracije; ističe da se mjerama integracije za sve državljane trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici treba promicati uključenost, a ne izolacija; napominje da lokalna i regionalna tijela, uključujući gradska tijela, imaju važnu ulogu u procesima integracije;

44.  ističe da države članice domaćini moraju izbjeglicama pružati potporu te mogućnosti integracije i organiziranja života u novom društvu; napominje da time obavezno moraju biti obuhvaćeni smještaj, tečajevi opismenjavanja i jezični tečajevi, međukulturni dijalog, obrazovanje i stručno osposobljavanje te stvaran pristup demokratskim strukturama u društvu, kako je utvrđeno u Direktivi o standardima za kvalifikaciju(16); napominje da izbjeglice imaju i prava i obveze u državi članici domaćinu, baš kao i građani Unije; stoga ističe da je integracija dvosmjeran proces i da poštovanje vrijednosti na kojima se EU temelji te poštovanje temeljnih prava izbjeglica moraju biti njegov sastavni dio;

45.  podsjeća da u skladu s člankom 15. Direktive o uvjetima prihvata države članice moraju odrediti uvjete za odobravanje pristupa svojem tržištu rada za podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, pod uvjetom da je taj pristup učinkovit i da je u skladu s vremenskim okvirom iz stavka 1. tog članka; shvaća da u skladu s člankom 15. stavkom 2. zbog politika u vezi s tržištem rada države članice mogu dati prednost građanima Unije i državljanima država potpisnica Sporazuma o europskom gospodarskom prostoru te državljanima trećih zemalja koji imaju zakonito boravište;

46.  smatra da bi osobe kojima je u Uniji dodijeljena međunarodna zaštita, a koje imaju ponudu za posao u državi članici u kojoj im ta zaštita nije dodijeljena, trebale imati mogućnost prihvatiti ponudu;

47.  ponovno tvrdi da je bolje priznavanje stranih kvalifikacija praktičan način da se državljanima trećih zemalja koji se već nalaze u Uniji omogući bolja integracija te poziva Komisiju da s tim u vezi iznese odgovarajuće prijedloge;

48.  potiče izradu privatnih programa integracije i programa integracije na razini zajednice za osobe čije je preseljenje odobreno, u suradnji s državama članicama i lokalnim vlastima te na temelju njihovih najboljih praksi;

O jedinstvu obitelji

49.  potiče države članice da nastoje držati obitelji na okupu, čime će se dugoročno poboljšati mogućnosti integracije jer će se osobe moći usredotočiti na započinjanje novog života umjesto da brinu zbog članova obitelji koji su i dalje u nesigurnoj situaciji;

50.  ističe da države članice trebaju prevladati sve pravne i praktične prepreke kako bi brže donosile odluke o spajanju obitelji;

51.  preporučuje da države članice bolje koriste diskrecijske klauzule kako bi se poštovalo načelo jedinstva obitelji dok se Dublinska uredba temeljito ne izmijeni;

O djeci

52.  ističe da su djeca koja dolaze u Uniju u osjetljivom položaju te ponavlja da svako dijete ima pravo da se prema njemu ponajprije postupa kao prema djetetu; poziva države članice da u potpunosti primijene posebne odredbe zajedničkog europskog sustava azila o maloljetnim osobama bez pratnje, uključujući pristup pravnoj pomoći, skrbništvo, pristup zdravstvenoj skrbi, smještaju i obrazovanju, pravo da im se obraća na jeziku koji razumiju te da prikladno osposobljeni službenici vode razgovor s njima; ponavlja da države članice ne smiju pritvarati djecu na temelju njihova migrantskog statusa;

53.  podsjeća da je podršku, pružanje informacija i zaštitu potrebno proširiti tako da su njima obuhvaćena djeca bez pratnje i djeca odvojena od roditelja, u skladu s onime što je u njihovu najboljem interesu, te da se zahtjevi za spajanje obitelji koje podnesu djeca bez pratnje i djeca odvojena od roditelja trebaju ubrzati;

54.  napominje da je učinkovit sustav skrbništva i sustav zaštite djece ključan za sprečavanje zlostavljanja, zanemarivanja i iskorištavanja djece bez roditeljske skrbi; naglašava važnost utvrđivanja smjernica EU-a za sustave skrbništva namijenjene pružanju odgovarajuće potpore i zaštite te jamčenju jednakog postupanja prema djeci iz trećih zemalja i djeci iz država članica;

55.  smatra da se procjena starosti treba provoditi na način koji je najmanje invazivan, multidisciplinaran, siguran i kojim se poštuju tjelesni integritet i ljudsko dostojanstvo djeteta, s pridavanjem posebne pozornosti djevojčicama, te je trebaju obavljati nezavisni, kvalificirani liječnici i stručnjaci;

56.  poziva države članice da prikupe razvrstane podatke o stanju djece izbjeglica i migranata kako bi se poboljšala sposobnost sustava za integraciju djece izbjeglica i migranata;

O vraćanju

57.  shvaća da sigurno vraćanje osoba za koje se na temelju pojedinačnog ocjenjivanja njihovih zahtjeva za azil utvrdi da nemaju pravo na zaštitu u Uniji mora biti dio pravilne primjene zajedničkog europskog sustava azila;

58.  prima na znanje da postoji potreba za poboljšanjem učinkovitosti sustava Unije za vraćanje, uzimajući u obzir činjenicu da je 2014. učinkovito vraćeno 36 % državljana trećih zemalja kojima je naloženo da napuste Uniju;

59.  smatra da će, kako bi se povećala učinkovitost ponovnih prihvata i osigurala usklađenost vraćanja na europskoj razini, biti potrebno usvojiti nove sporazume EU-a o ponovnom prihvatu koji bi trebali imati prednost pred bilateralnim sporazumima između država članica i trećih zemalja;

60.  smatra da se vraćanje migranata treba odvijati jedino na siguran način, u potpunosti u skladu s njihovim temeljnim i postupovnim pravima te pod uvjetom da je zemlja u koju se vraćaju za njih sigurna; u tom pogledu ponovno ističe da prednost treba dati dobrovoljnom, a ne prisilnom povratku;

61.  smatra da je svaki pokušaj država članica da prisilno vraćaju migrante kojima nije pružena mogućnost da podnesu zahtjev za azil protivan pravu Unije i međunarodnom pravu te da Komisija treba poduzeti odgovarajuće mjere protiv svake države članice koja to učini;

O popisu sigurnih zemalja porijekla

62.  prima na znanje nedavni prijedlog Komisije o uvođenju popisa Unije sigurnih zemalja porijekla, kojim se izmjenjuje Direktiva o postupcima azila(17); primjećuje da bi takav popis Unije, ako bi postao obvezan za države članice, u načelu mogao biti važno sredstvo za olakšavanje procesa azila, uključujući vraćanje;

63.  žali zbog sadašnje situacije u kojoj države članice primjenjuju različite popise na kojima se nalaze različite sigurne zemlje, čime se sprečava jedinstvena primjena i potiču sekundarna kretanja;

64.  u svakom slučaju ističe da se ni jednim popisom sigurnih zemalja ne bi smjela umanjiti važnost načela u skladu s kojim se svakoj osobi mora omogućiti odgovarajuće pojedinačno razmatranje njezina zahtjeva za međunarodnu zaštitu;

O postupcima zbog kršenja zakonodavstva

65.  napominje da je u rujnu 2015. Komisija trebala donijeti 40 odluka povezanih s kršenjem primjene zajedničkog europskog sustava azila protiv 19 država članica, uz još 34 neriješena slučaja; ponavlja da Parlament treba biti u potpunosti obaviješten o postupcima koje Komisija pokreće protiv država članica koje ne primjenjuju zakonodavstvo Unije u tom području ili ga primjenjuju nepropisno;

66.  ponovno naglašava koliko je važno da države članice ispunjavaju svoj dio obveza i provode zakonodavstvo Unije nakon što se o njemu postigne sporazum i nakon što se donese;

67.  nadalje napominje da je nemoguće dobro procijeniti prednosti i nedostatke određenih elemenata zajedničkog europskog sustava azila zbog činjenice da mnoge države još u cijelosti ne provode zakonodavstvo u tom području;

O Europskom potpornom uredu za azil (EASO)

68.  preporučuje da EASO dugoročno preraste u glavnog koordinatora zajedničkog europskog sustava azila kako bi se zajamčila zajednička primjena pravila tog sustava; ponovno ističe da, kad zajednički europski sustav azila postane istinski europski sustav, EASO treba prerasti iz skupa stručnjaka iz država članica u punopravnu agenciju Unije koja pruža operativnu potporu kako državama članicama tako i na vanjskim granicama; u tom smislu ističe da mu se moraju dodijeliti potrebna kratkoročna, srednjoročna i dugoročna financijska sredstva i ljudski resursi;

69.  primjećuje da je proračun EASO-a za 2015. za premještanje, preseljenje i vanjsku politiku iznosio tek 30 000 eura; ponovno ističe da se taj vrlo mali proračun ne može smatrati dostatnim u svjetlu aktualnih zbivanja u Sredozemlju i višestrukog pozivanja na EASO u odlukama o premještanju; podsjeća na to da će biti potrebna znatna kratkoročna, srednjoročna i dugoročna povećanja proračuna EASO-a, proširenje njegovih ljudskih resursa i povećanje iznosa koje EASO izdvaja za premještanje i preseljenje;

O Frontexu i predloženoj novoj europskoj graničnoj i obalnoj straži

70.  prima na znanje najnoviju ulogu Frontexa u pružanju pomoći svim plovilima ili osobama koje se nađu u opasnosti na moru te priznaje njegov doprinos spašavanju mnogih života u Sredozemlju zahvaljujući zajedničkim operacijama Triton i Poseidon;

71.  shvaća da se nedavno predloženom europskom graničnom i obalnom stražom želi zamijeniti Frontex i da se njome nastoji osigurati integrirano upravljanje europskim vanjskim granicama radi učinkovitog upravljanja migracijom i jamčenja visoke razine unutarnje sigurnosti u Uniji uz istodobno jamčenje slobode kretanja osoba u njoj; napominje da, u skladu s Ugovorima i njihovim protokolima, države članice koje su potpisnice Schengenskih sporazuma, ali još nisu dio schengenskog područja i nemaju unutarnju graničnu kontrolu mogu sudjelovati u svim mjerama u okviru novog prijedloga te uživati u njihovim prednostima;

72.  raduje se pregovorima o tom prijedlogu u Parlamentu i Vijeću te između njih u kontekstu redovnog zakonodavnog postupka i u skladu s člankom 294. UFEU-a;

O schengenskom području te upravljanju i sigurnosti vanjskih granica

73.  podsjeća da Unija od uspostave schengenskog područja nema unutarnje granice, da su države članice schengenskog područja razvile postupnu zajedničku politiku u pogledu vanjskih schengenskih granica i da je implicitna logika tog sustava uvijek bila ta da ukidanje unutarnjih graničnih kontrola mora biti povezano s kompenzacijskim mjerama jačanja vanjskih granica schengenskog područja i razmjene informacija preko Schengenskog informacijskog sustava (SIS);

74.  prima na znanje da integritet schengenskog područja i ukidanje unutarnjih graničnih kontrola ovisi o učinkovitom upravljanju vanjskim granicama, pri čemu sve države članice na vanjskim granicama primjenjuju visoke zajedničke norme i učinkovito razmjenjuju informacije;

75.  prihvaća da Unija treba ojačati zaštitu svojih vanjskih granica i dodatno razviti zajednički europski sustav azila te da su potrebne mjere za jačanje kapaciteta schengenskog područja kako bi se rješavali novi izazovi s kojima se Europa suočava i očuvala temeljna načela sigurnosti i slobodnog kretanja osoba;

76.  ističe da se pristup teritoriju schengenskog područja općenito kontrolira na vanjskoj granici na temelju Zakonika o schengenskim granicama i da je, osim toga, građanima mnogih trećih zemalja za ulazak u schengensko područje potrebna viza;

77.  ponovno ističe poruku UNHCR-a da se poštovanje temeljnih prava i međunarodnih obveza može zajamčiti samo ako se u okviru operativnih postupaka i planova te obveze odražavaju u praktičnim, jasnim smjernicama za granične službenike na kopnenim, morskim i zračnim granicama; ističe potrebu za dodatnim jačanjem Mehanizma Unije za civilnu zaštitu kako bi se odgovorilo na događaje sa sveobuhvatnim učincima koji utječu na znatan broj država članica;

78.  ponovno ističe da je, konkretno u pogledu zakonodavstva u području azila i migracije, radi postizanja učinkovitosti zakonodavstva o unutarnjim i vanjskim granicama od presudne važnosti da države članice propisno provode mjere dogovorene na razini Unije; ističe da je presudno da države članice bolje provode mjere na vanjskim granicama u razdoblju povećanog pritiska i da će se time donekle ublažiti strah građana u pogledu sigurnosti;

79.  prima na znanje da je 15. prosinca 2015. Komisija iznijela prijedlog ciljane revizije Zakonika o schengenskim granicama kojom bi se uvela sustavna kontrola svih građana Unije na vanjskim granicama schengenskog područja (ne samo državljana trećih zemalja) na temelju relevantne baze podataka;

80.  smatra da je schengensko područje jedno od najvećih postignuća europske integracije; napominje da su sukobi u Siriji i drugdje u regiji potaknuli dolazak rekordnog broja izbjeglica i migranata u Uniju, što je naposljetku ukazalo na nedostatke u dijelu vanjskih granica Unije; zabrinut je zbog činjenica da su, kao odgovor na to, određene države članice odlučile zatvoriti svoje unutarnje granice ili uvesti privremenu graničnu kontrolu, čime se dovodi u pitanje pravilno funkcioniranje schengenskog područja;

O centrima za prihvat i registraciju

81.  podsjeća na to da u okviru pristupa koji podrazumijeva centre za prihvat i registraciju, a koji je u svojem Europskom migracijskom programu utvrdila Komisija, Agencija za vanjske granice, EASO, Europol i Eurojust moraju pružati operativnu pomoć državama članicama u skladu sa svojim mandatima;

82.  u tom pogledu ističe da su agencijama Unije potrebna sredstva kako bi mogle ispuniti zadaće koje su im dodijeljene; ustraje u tome da agencije Unije i države članice u potpunosti obavještavaju Parlament o mjerama koje se poduzimaju u centrima za prihvat i registraciju;

83.  napominje da se objema odlukama o premještanju utvrđuje pružanje operativne potpore centrima za prihvat i registraciju u Italiji i Grčkoj za potrebe provjere migranata kad tek stignu, registracije njihovih zahtjeva za međunarodnu zaštitu, pružanja informacija migrantima o premještanju, organiziranja operacija vraćanja onih osoba koje nisu zatražile međunarodnu zaštitu i koje nemaju pravo ostati na temelju drugih razloga ili onih čiji je zahtjev odbijen te za potrebe olakšavanja svih faza samog postupka premještanja;

84.  traži da se centri za prihvat i registraciju uspostave što prije kako bi se tim državama članicama pružila konkretna operativna pomoć; poziva na pružanje tehničkih i financijskih sredstava te potpore državama članicama u koje migranti prvo dolaze, kao što su Italija i Grčka, kako bi se zajamčilo brzo i djelotvorno registriranje svih migranata koji stižu u Uniju te njihovo upućivanje na nadležna tijela uz potpuno poštovanje njihovih temeljnih prava; smatra da je za međusobno povjerenje potrebno da Unija državama članicama pruži brzu i učinkovitu potporu te da one tu potporu prihvate;

85.  prima na znanje da je jedan od glavnih ciljeva centara za prihvat i registraciju da se Uniji omogući brzo pružanje zaštite i humanitarne pomoći onima kojima je to potrebno; ističe da se velika pozornost mora posvetiti tome da se kategorizacija migranata u centrima za prihvat i registraciju provodi uz potpuno poštovanje prava svih migranata; međutim, prima na znanje da bi propisna identifikacija podnositelja zahtjeva za međunarodnu pomoć na mjestima njihova ulaska u Uniju trebala olakšati opće funkcioniranje reformiranog zajedničkog europskog sustava azila;

O kaznenom zakonodavstvu u području migracije

86.  napominje da u svojem Akcijskom planu protiv krijumčarenja Komisija navodi da razmatra reviziju Direktive Vijeća 2004/81/EZ o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonito useljavanje, koji surađuju s nadležnim tijelima;

87.  smatra da je ta revizija potrebna i da je potrebno razmotriti uvođenje sustava kojim se žrtvama trgovine ljudima ili krijumčarenja omogućava da istupe i pomognu u učinkovitom sudskom progonu trgovaca ili krijumčara bez straha da će i sami postati predmet progona;

88.  napominje da Komisija razmatra reviziju Direktive Vijeća 2002/90/EZ o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka; smatra da se nikoga tko pruža različite oblike humanitarne pomoći onima kojima je ona potrebna ne bi smjelo kazneno goniti i da se to načelo treba ogledati u pravu Unije;

89.  ističe da je sljedeći presudni korak u onesposobljavanju mreža za krijumčarenje i trgovinu ljudima postavljanje financijskih istraga kao prioriteta jer su ulaženje u trag tim kriminalnim mrežama i zapljena njihove dobiti od presudne važnosti ako ih se želi oslabiti i konačno onesposobiti; u tom pogledu poziva države članice da u nacionalno zakonodavstvo brzo i učinkovito prenesu četvrtu Direktivu o sprečavanju pranja novca;

90.  podsjeća da je za učinkovito provođenje kaznenih istraga nužno osposobljavanje stručnjaka kako bi osobe koje u njima sudjeluju u potpunosti razumjele fenomen protiv kojeg se bore te znale kako ga već u ranoj fazi prepoznati;

O suradnji s trećim zemljama

91.  ističe da Globalni pristup migraciji i mobilnosti, koji je jedan od stupova u pogledu azila i međunarodne zaštite, treba dodatno razviti, uz veće sudjelovanje trećih zemalja; napominje da su trenutačne mjere u tom području, koje se provode u okviru regionalnih programa zaštite te regionalnih programa razvoja i zaštite, usredotočene na stvaranje kapaciteta za onesposobljavanje mreža koje se bave krijumčarenjem ljudi i trgovinom ljudima u trećim zemljama porijekla i tranzita; istovremeno napominje da je komponenta preseljenja u tim programima i dalje slaba; smatra da napore u pogledu stvaranja kapaciteta i aktivnosti u vezi s preseljenjem treba intenzivirati te poduzimati zajedno s trećim zemljama koje su domaćini velikom broju izbjeglica;

92.  prima na znanje da je Globalni pristup migraciji i mobilnosti osnovni instrument kojim se utvrđuju ciljevi vanjske politike Unije u području migracije, azila i granica; prima na znanje da u tom okviru postoje razni instrumenti, među kojima su regionalni dijalozi, bilateralni dijalozi, partnerstva za mobilnost, zajednički programi za migraciju i mobilnost, sporazumi o ponovnom prihvatu, sporazumi o pojednostavljenju viznog režima, sporazumi o izuzeću iz obveze posjedovanja vize, regionalni programi zaštite te regionalni programi razvoja i zaštite;

93.  shvaća da bi se vanjska dimenzija trebala usredotočiti na suradnju s trećim zemljama pri rješavanju osnovnih uzroka nezakonitih migracijskih tokova prema Europi; shvaća da partnerstva i suradnja s ključnim zemljama porijekla, tranzita i odredišta trebaju i dalje biti u središtu pozornosti, na primjer preko Kartumskog procesa i Rabatskog procesa, dijaloga o migraciji i mobilnosti između Afrike i EU-a, Budimpeštanskog procesa i Praškog procesa;

94.  ističe da Unija i njezine države članice moraju biti selektivne u pogledu pružanja potpore tijelima kaznenog progona u trećim zemljama uzimajući u obzir podatke prema kojima su ta tijela kršila ljudska prava migranata;

95.  preporučuje da suradnja s trećim zemljama obuhvaća ocjenjivanje njihovih sustava azila, potpore koju pružaju izbjeglicama te njihove sposobnosti i spremnosti za borbu protiv trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi u tim zemljama i kroz njih;

96.  poziva Uniju da pomogne trećim zemljama u organiziranju sustava azila i razvoju strategija integracije kako bi se državljanima trećih zemalja kojima je potrebna međunarodna zaštita omogućilo da je zatraže u njima; smatra da Unija mora imati takav pristup suradnji s trećim zemljama koji podrazumijeva dobra rješenja za sve strane, odnosno pristup koji je koristan za Uniju, dotičnu treću zemlju te izbjeglice i migrante u toj trećoj zemlji;

97.  podsjeća da je Unija pospješila vanjsku suradnju s trećim zemljama u području migracije i azila kako bi na odgovarajući način reagirala na aktualnu izbjegličku krizu te je pokrenula nove inicijative za suradnju, kao što je zajednički akcijski plan EU-a i Turske; u tom pogledu ističe da sve strane trebaju ispuniti svoje obveze iz zajedničkog akcijskog plana, uključujući rješavanje osnovnih uzroka masovnog priljeva Sirijaca, jačanje suradnje radi pružanja potpore Sirijcima kojima je dodijeljena privremena zaštita i turskim zajednicama koje su njihovi domaćini, te da Turska treba ispuniti svoje obveze u pogledu sprečavanja nezakonitih migracijskih tokova sa svojeg teritorija u Uniju;

O kampanjama podizanja razine osviještenosti

98.  ističe da su mnoge osobe koje se krijumčare donekle svjesne rizika kojima se izlažu na potencijalno opasnom putovanju u Europu, no ipak se odlučuju na putovanje jer procjenjuju da su ti rizici manji od onih kojima bi se izložili ako ne migriraju;

99.  pozdravlja činjenicu da se u okviru Akcijskog plana protiv krijumčarenja pokretanje novih kampanja podizanja razine osviještenosti povezuje s ocjenjivanjem postojećih; preporučuje da se u sve takve kampanje uvrste informacije o kriterijima koji će se primjenjivati za određivanje statusa zaštićene osobe u Uniji jer se tim informacijama neke migrante, koji se izlažu riziku od opasnog putovanja samo da bi ih se potom vratilo ako im se zaštita ne dodijeli, može uvjeriti da na takvo putovanje ne kreću;

O rješavanju osnovnih uzroka

100.  ponovno potvrđuje da Unija mora donijeti dugoročnu strategiju za borbu protiv tzv. čimbenika koji su pokretači migracije iz trećih zemalja (sukobi, progon, etničko čišćenje, opće nasilje ili drugi čimbenici kao što su ekstremno siromaštvo, klimatske promjene ili prirodne katastrofe) budući da zbog njih ljudi završe u rukama kriminalnih krijumčarskih mreža koje vide kao jedini način da dođu u Uniju;

101.  podsjeća na to da je posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava migranata također pozvao Uniju da uspostavi zakonite migracijske putove kako bi se migrantima omogućilo da se koriste službenim kanalima ulaska i izlaska umjesto da pribjegavaju kriminalnim krijumčarskim mrežama;

102.  ističe da je nedavni porast broja izbjeglica koje stižu u Uniju pokazao da preventivne mjere same po sebi nisu dostatne za upravljanje aktualnim fenomenom migracije;

103.  shvaća da je dugoročno potreban jači poticaj za rješavanje geopolitičkih pitanja koja utječu na glavne uzroke migracije, kao što su rat, siromaštvo, korupcija, glad i nedostatak prilika, jer će oni i dalje prisiljavati ljude na bijeg u Europu ne razmotri li Unija načine na koje može podržati ponovnu izgradnju tih zemalja; ističe da to znači da Komisija i države članice moraju uložiti novac u izgradnju kapaciteta u trećim zemljama, među ostalim poboljšanjem ulaganja i obrazovanja, jačanjem i primjenom sustava azila, pružanjem pomoći za bolje upravljanje granicama te jačanjem zakonodavnih i pravosudnih sustava u tim zemljama;

O financiranju trećih zemalja

104.  napominje da je glavni instrument financiranja trećih zemalja Instrument za razvojnu suradnju (DCI) koji obuhvaća jedini globalni tematski fond Unije za migraciju u okviru programa „Globalna javna dobra i izazovi” kojim upravlja Glavna uprava za međunarodnu suradnju i razvoj (DG DEVCO); nadalje napominje da i druge glavne uprave Komisije te druga tijela Unije sudjeluju u upravljanju Instrumentom za razvojnu suradnju, kao što je slučaj i sa sredstvima koja se dodjeljuju izravno državama članicama, i to u sljedećem obliku: pomoć Unije susjednim zemljama pruža Glavna uprava za susjedsku politiku i pregovore o proširenju preko instrumenta za pretpristupnu pomoć, humanitarnu pomoć pruža Glavna uprava za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu (ECHO), a Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) upravlja Instrumentom za doprinos stabilnosti i miru; podsjeća da u okviru vanjskog financiranja postoji još jedan dionik zbog toga što se za vanjsku dimenziju sredstva izdvajaju iz još dvaju fondova kojima upravlja Glavna uprava za migracije i unutarnje poslove (HOME), a to su Fond za azil, migracije i integraciju (FAMI) i Fond za unutarnju sigurnost (FUS);

105.  pozdravlja činjenicu da je nedavno uspostavljen Hitni uzajamni fond za Afriku i da je u njega uloženo 1,8 milijardi EUR, što je dodatni element u pogledu financiranja trećih zemalja; poziva države članice da nastave davati doprinose u taj fond;

106.  preporučuje da, u skladu s Globalnim pristupom migraciji i mobilnosti (GAMM), četiri tematska stupa kojima se nastoje riješiti pitanja zakonite migracije i mobilnosti, nezakonite migracije i trgovine ljudima, međunarodne zaštite te razvojnog učinka migracije budu jednako važni i u vanjskoj politici Unije i pri vanjskom financiranju;

O transparentnosti pri financiranju

107.  napominje da se politika migracije i azila Unije provodi različitim političkim instrumentima, od kojih svaki ima svoje ciljeve koji nisu nužno međusobno povezani, te da stupanj koordinacije financiranja među višestrukim sudionicima nije dostatan; ističe da je zbog rascjepkanosti proračunskih linija i odgovornosti upravljačka struktura takva da bi moglo biti teško dati sveobuhvatan pregled načina dodjele i krajnje primjene različitih sredstava koja su na raspolaganju; nadalje ističe da je zbog te rascjepkanosti teško precizno odrediti ukupan iznos sredstava koji Unija troši na migracijsku politiku;

108.  smatra da se mora dati sveobuhvatan pregled financijskih sredstava Unije koja se izdvajaju za migraciju unutar i izvan Unije jer je nepostojanje takvog pregleda očita prepreka transparentnosti i dobroj izradi politika; u tom pogledu napominje da bi jedna mogućnost mogla biti internetska stranica na kojoj bi se nalazila baza podataka o svim projektima u području migracijske politike koje financira Unija; ističe da se potreba za transparentnošću odnosi i na proračunske linije kako bi se osiguralo odgovarajuće financiranje svih ciljeva migracijske politike Unije;

109.  podsjeća da pozitivan učinak migracijskih fondova EU-a ovisi o procesima na nacionalnoj razini i razini EU-a kojima se jamči transparentnost, djelotvoran nadzor i odgovornost te vjeruje da bi trebalo razmotriti načine kako kontinuirano provoditi postupke nadzora i evaluacije, a ne samo po završetku projekta ili programa i da bi se uloga Revizorskog suda trebala ojačati u tom pogledu; smatra da je potrebno uspostaviti usporedive kvalitativne i kvantitativne pokazatelje kako bi se izmjerio učinak fondova EU-a te ocijenilo ispunjavaju li svoje ciljeve;

O dodatnim sredstvima za migraciju

110.  pozdravlja činjenicu da su u proračunu Unije za 2016. utvrđena dodatna sredstva za početak rješavanja aktualnog fenomena migracije; ističe da većina tih novih sredstava predstavlja financiranje u skladu s višegodišnjim financijskim okvirom (VFO) za razdoblje od 2014. do 2020., čija su se sredstva prenijela, što znači da Unija danas troši sredstva namijenjena za potrošnju u budućnosti;

111.  slaže se da je potrebno pozdraviti nedavne proračunske prijedloge i dodatna sredstva predviđena proračunom Unije za 2016., uključujući primjenu instrumenta fleksibilnosti, ali i da srednjoročno i dugoročno financiranje i dalje predstavljaju problem; zabrinut je zbog toga što povećanje predloženih iznosa za proračunske linije u okviru fonda FAMI za 2016. nije popraćeno prijedlogom revizije ukupnih raspoloživih sredstava u tom fondu za razdoblje financiranja 2014. – 2020.; shvaća da će se sredstva iz fonda FAMI iscrpiti znatno prije 2020. ako se ništa ne poduzme;

112.  potiče države članice da u potpunosti iskoriste mogućnosti koje se nude u okviru fondova koji nisu izravno povezani s migracijskom politikom, no koji se mogu koristiti za financiranje aktivnosti u tom području (npr. aktivnosti povezane s integracijom), kao što su mogućnosti u okviru Europskog socijalnog fonda, Fonda europske pomoći za najpotrebitije, programa Obzor 2020., Europskog fonda za regionalni razvoj i programa Prava i građanstvo;

113.  preporučuje da se u okviru revizije VFO-a predviđene za kraj 2016. izdvoje znatna dodatna sredstva za naslov 3. proračuna Unije, Građanstvo, sloboda, sigurnost i pravda, kako bi se stavila na raspolaganje dostatna sredstva u skladu s migracijskim trendovima i popratnim financijskim potrebama povezanima s politikama Unije i država članica u području azila, migracije i integracije;

O sudjelovanju civilnog društva

114.  ističe da je osiguravanje operativnih sredstava ključni izazov za nevladine organizacije jer je većina tih sredstava povezana s pojedinim projektima; potvrđuje da bi trebalo promicati inicijative dobrovoljaca i civilnog društva za pružanje pomoći migrantima, a Komisija i države članice bi ih po potrebi trebale i financirati; poziva države članice i Komisiju da, kad je to prikladno i moguće, nastoje financirati projekte pod vodstvom organizacija civilnog društva koje djeluju u području migracija, integracije i azila;

115.  ponovno ističe da se mora zajamčiti sudjelovanje civilnog društva u razvoju aktivnosti Unije i nacionalnih programa, u skladu s načelom partnerstva utvrđenim u okviru fonda FAMI; predlaže da se na razini Unije razmotri mogućnost uvođenja redovnog savjetovanja između Komisije i relevantnih organizacija civilnog društva koje djeluju u području migracije, azila i integracije;

O demografskim trendovima

116.  napominje da će se, u skladu sa studijom OECD-a i Komisije iz 2014., izrađenoj prije povećanja migracijskih tokova prema Uniji 2015., broj radno sposobnog stanovništva Unije (u dobi od 15 do 64 godine) u razdoblju između 2013. i 2020. smanjiti za 7,5 milijuna i da bi to smanjenje bilo još izraženije ako bi se iz njihovih predviđanja isključila neto migracija jer bi se u tom slučaju broj radno sposobnog stanovništva smanjio za 11,7 milijuna;

117.  međutim ističe da je u studenome 2015. stopa nezaposlenosti mladih za sve države članice iznosila 20 %;

118.  nadalje napominje da će se prema najnovijim predviđanjima Eurostata omjer broja stanovnika u dobi od 65 godina ili iznad i stanovnika u dobi od 15 do 64 godine povećati s 27,5 % početkom 2013. na gotovo 50 % do 2050.; napominje da bi to značilo promjenu sa sadašnjeg omjera od četiri radno sposobne osobe na svaku osobu u dobi od 65 godina ili iznad na omjer od dvije radno sposobne osobe na svaku osobu u dobi od 65 godina ili iznad;

O zakonitoj migraciji radnika

119.  izjavljuje da je pravna osnova za upravljanje zakonitom migracijom na razini Unije utvrđena u članku 79. UFEU-a;

120.  shvaća da se člankom 79. stavkom 5. UFEU-a konkretno zadržava pravo država članica da odrede opseg u kojem će prihvatiti državljane trećih zemalja koji na njihovo državno područje dolaze iz trećih zemalja radi potrage za poslom;

121.  ističe da je u okviru strategije Europa 2020. prepoznata potreba za sveobuhvatnom politikom u pogledu migracije radnika i boljom integracijom migranata radi postizanja ciljeva Unije za pametan, održiv i uključiv rast;

122.  napominje da je postojeći zakonodavni okvir EU-a kojim se uređuje pristup državljana trećih zemalja radnim mjestima u Uniji poprilično rascjepkan jer je usredotočen na posebne kategorije radnika umjesto na opće reguliranje pitanja svih radnika migranata;

123.  smatra da će Unija dugoročno trebati uspostaviti općenitija pravila o ulasku i boravku državljana trećih zemalja koji traže posao u Uniji kako bi se popunile praznine uočene na tržištu rada Unije;

O potrebi za boljim podacima

124.  poziva na stvaranje sveobuhvatne vizije o tržištu rada u Uniji, koja je nužan preduvjet za razvijanje politika u području tržišta rada; ističe da je potrebno razviti instrument za bolje identificiranje i predviđanje sadašnjih i budućih potreba Unije u području tržišta rada; u tom pogledu predlaže da se postojeći instrumenti, kao što su oni koje je razvio Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP) ili OECD, poboljšaju, pa čak i spoje, uz primjenu međunarodnih statističkih podataka o mogućim radnicima iz trećih zemalja kako bi se stvorila preciznija slika o stanju;

125.  smatra da bolji podaci i poboljšani instrumenti za njihovo analiziranje mogu samo pomoći tvorcima politika da utvrde buduće politike u području migracije radnika te da bi Unija i države članice trebale utvrditi nedostatke na svojim tržištima rada, što bi im pomoglo da popune radna mjesta koja bi inače ostala prazna;

O iskorištavanju radnika

126.  napominje da do iskorištavanja radnika može doći kao posljedica trgovine ljudima i njihova krijumčarenja. ili čak ako do njih ne dođe, i to može rezultirati nekažnjavanjem osoba koje iskorištavaju nezakonite migrante u onim državama članicama u kojima se to ne smatra kaznenim djelom;

127.  žali zbog činjenice da je mali rizik od otkrivanja i/ili progona poslodavaca koji iskorištavaju rad nezakonitih migranata utvrđen kao važan čimbenik u iskorištavanju radnika, posebno u sektorima u kojima je rizik najveći (poljoprivreda, građevinarstvo, hotelijerstvo i ugostiteljstvo, rad u kućanstvu i usluge njege); preporučuje da se ponajprije zajamči kazneni progon i prikladno kažnjavanje u svim slučajevima ozbiljnog iskorištavanja radnika u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, a potom da se poveća broj inspekcija rada u sektorima u kojima postoji rizik od iskorištavanja kako bi se riješio problem nekažnjavanja;

128.  prima na znanje činjenicu da trenutačno mnoge države članice kriminaliziraju iskorištavanje radnika samo u slučaju trgovine ljudima, čime se ostavlja velika praznina u svim slučajevima u kojima osobe koje iskorištavaju radnike ne sudjeluju u trgovini ljudima ili im se to ne može dokazati;

129.  ponovno ističe da je potrebno u potpunosti provoditi i u praksi pravilno primjenjivati posebne postupke za omogućavanje tužbi predviđene Direktivom 2009/52/EZ o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (Direktiva o sankcijama za poslodavce); smatra da je potrebna bolja zaštita žrtava trgovine ljudima i osoba prokrijumčarenih u Uniju koje surađuju i omogućavaju progon trgovaca ljudima i/ili krijumčara; smatra da je, osim toga, potrebno podržati uspostavu Europske poslovne koalicije za borbu protiv trgovine ljudima (kao što je predloženo u Strategiji protiv trgovine ljudima iz 2014.) radi razvoja lanaca opskrbe koji ne obuhvaćaju trgovinu ljudima;

130.  smatra da se u konačnici pri svakom naporu za zaustavljanje iskorištavanja radnika mora zauzeti dvojni pristup, što podrazumijeva učinkovit progon poslodavaca koji iskorištavaju radnike i istovremena zaštita žrtava iskorištavanja;

O reviziji plave karte

131.  podsjeća da je Komisija u Migracijskom programu najavila namjeru da revidira Direktivu o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja radi visokokvalificiranog zapošljavanja (Direktiva o plavoj karti), pri čemu će posebno obratiti pozornost na pitanja područja primjene (mogućnost obuhvaćanja poduzetnika koji žele ulagati u Europi) i poboljšanje pravila o mobilnosti unutar EU-a;

132.  ponovno ističe da se u izvješću Komisije o provedbi Direktive o plavoj karti ističu njezini nedostaci, među kojima je i vrlo ograničen stupanj usklađenosti zbog znatnog diskrecijskog prava država članica pri provedbi, a posebno zbog prava država članica da zadrže paralelne nacionalne programe;

133.  štoviše, smatra da je jasno da se Direktiva ne bi trebala usredotočiti samo na visokokvalificirana zanimanja nego i na ciljana zanimanja za koja je potrebna visoka kvalifikacija i za koja dokazano postoji nedostatak radnika; osim toga, smatra da revizija plave karte treba biti ambiciozna i ciljana i da se njome trebaju pokušati ukloniti nedosljednosti iz postojeće Direktive, posebno kada je riječ o paralelnim nacionalnim programima; preporučuje da se razmotri revizija područja primjene kako bi se njime obuhvatili oni državljani trećih zemalja koji bi mogli pomoći u popunjavanju praznina uočenih na tržištima rada EU-a;

o
o   o

134.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, parlamentima i vladama država članica, EASO-u, Frontexu, Europolu, Eurojustu, Agenciji Europske unije za ljudska prava (FRA), eu-LISA-i, Vijeću Europe, Odboru regija te Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0070.
(2) SL C 93, 9.3.2016., str. 165.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0176.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0317.
(5) http://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2015/09/28-eunavfor/
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0105.
(7) Novosti Frontexa, http://frontex.europa.eu/news/number-of-migrants-arriving-in-greece-dropped-by-half-in-november-cITv3V.
(8) IOM i UNICEF, Kratko izvješće s podacima: Migracija djece u Europu, http://www.iom.int/sites/default/files/press_release/file/IOM-UNICEF-Data-Brief-Refugee-and-Migrant-Crisis-in-Europe-30.11.15.pdf.
(9) Bilten EASO-a, studeni – prosinac 2015., https://easo.europa.eu/wp-content/uploads/EASO-Newsletter-NOV-DEC_-20151.pdf.
(10) Države EU+ čine 28 država članica EU-a te Norveška i Švicarska.
(11)UNHCR – Kratki podaci o Grčkoj – 7. ožujka 2016.
(12) IOM, Projekt „Nestali migranti”, http://missingmigrants.iom.int/.
(13) Odluka Vijeća (EU) 2015/1523 i Odluka Vijeća (EU) 2015/1601.
(14) Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL L 180, 29.6.2013., str. 31.).
(15) Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim normama za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te mjere za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (SL L 212, 7.8.2001., str. 12.).
(16) Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL L 337, 20.12.2011., str. 9.).
(17) Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL L 180, 29.6.2013., str. 60.).


Godišnja izvješća za 2012. i 2013. o supsidijarnosti i proporcionalnosti
PDF 275kWORD 103k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o godišnjim izvješćima za 2012. i 2013. o supsidijarnosti i proporcionalnosti (2014/2252(INI))
P8_TA(2016)0103A8-0301/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum o boljoj izradi zakonodavstva(1),

–  uzimajući u obzir praktične modalitete za provedbu članka 294. stavka 4. UFEU-a u slučaju sporazuma u prvom čitanju, o kojima su se 22. srpnja 2011. dogovorile nadležne službe Europskog parlamenta i Vijeća,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o prikladnosti propisa EU-a, supsidijarnosti i proporcionalnosti ‒ 19. izvješće o boljoj izradi zakonodavstva za 2011.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2012. o 18. izvješću o boljoj izradi zakonodavstva – primjena načela supsidijarnosti i proporcionalnosti (2010.)(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2011. o boljoj izradi zakonodavstva, supsidijarnosti i proporcionalnosti te pametnom donošenju propisa(4),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije o supsidijarnosti i proporcionalnosti za 2012. (COM(2013)0566) i godišnje izvješće Komisije za 2013. o supsidijarnosti i proporcionalnosti (COM(2014)0506),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o pametnom donošenju propisa od 4. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Konferencije predsjednika parlamenata Europske unije od 21. travnja 2015.,

–  uzimajući u obzir dvogodišnja izvješća Konferencije odbora za europske poslove (COSAC) o razvoju postupaka i praksi Europske unije koje se tiču parlamentarnog nadzora od 27. rujna 2012., 17. svibnja 2013., 4. listopada 2013., 19. lipnja 2014. i 14. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće Skupine na visokoj razini neovisnih dionika za administrativno opterećenje od 14. listopada 2014. naslovljeno „Smanjenje birokracije u Europi – naslijeđe i izgledi za budućnost”(5),

–  uzimajući u obzir članke 52.i 132. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za ustavna pitanja (A8-0301/2015),

A.  budući da je Komisija 2012. primila obrazložena mišljenja o 83 zakonodavna prijedloga; budući da je tijekom 2012. ukupno zaprimljeno 292 podneska, uključujući one koji nisu ispunili uvjete za obrazložena mišljenja;

B.  budući da je Komisija 2013. primila obrazložena mišljenja o 99 zakonodavnih prijedloga; budući da je tijekom 2013. ukupno zaprimljeno 313 podnesaka, uključujući one koji nisu ispunili uvjete za obrazložena mišljenja;

C.  budući da su 2012. nacionalni parlamenti izdali 12 obrazloženih mišljenja o prijedlogu „Monti II”(6), koja su predstavljala 19 glasova (prag je iznosio 18 glasova), te su tako prvi put pokazali takozvani žuti karton, čime se od institucije koja je predstavila prijedlog traži da ga revidira te opravda svoju odluku o povlačenju, izmjeni ili zadržavanju prijedloga;

D.  budući da je Komisija povukla prijedlog „Monti IIˮ, ali je navela da smatra da je prijedlog u skladu s načelom supsidijarnosti te da je povučen zbog nedovoljne potpore koju je dobio u Europskom parlamentu i Vijeću ministara(7);

E.  budući da su nacionalni parlamenti 2013. izdali 13 obrazloženih mišljenja o prijedlogu o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja(8), koja su predstavljala 18 glasova, čime su pokrenuli drugi postupak žutog kartona;

F.  budući da je Komisija zaključila da je njezin prijedlog u skladu s načelom supsidijarnosti te da nije potrebno povlačenje ili izmjena prijedloga; budući da je Komisija izjavila da će u okviru zakonodavnog postupka u obzir uzeti obrazložena mišljenja(9);

G.  budući da je nekoliko nacionalnih parlamenata izrazilo zabrinutost zbog pristupa Komisije jer su smatrali da su opravdanja i argumenti koje je predstavila Komisija nedostatni; budući da su Odbor za pravna pitanja i Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta održali rasprave o toj temi;

H.  budući da su u kasnijim pregovorima s Vijećem o europskom javnom tužitelju opseg i radne metodologije suženi u usporedbi s početnim prijedlogom na osnovi kojeg su izdana obrazložena mišljenja;

I.  budući da je na temelju svog prava na inicijativu Komisija dužna zajamčiti da se u ranoj fazi razvoja politika donose ispravne odluke o tome kada i kako predložiti djelovanje na razini EU-a;

J.  budući da Komisija provodi reviziju smjernica koje se odnose na postupak procjene učinka, što obuhvaća i razmatranje supsidijarnosti i proporcionalnosti;

K.  budući da je Parlament uspostavio vlastiti Odjel za procjenu učinka koji je 2013. obavio 50 početnih i dva detaljna vrednovanja procjena učinka Komisije;

L.  budući da su nacionalni parlamenti primijetili da uključivanje važnih i brojnih delegiranih ovlasti otežava učinkovito ocjenjivanje potpune usklađenosti završnih propisa s načelom supsidijarnosti;

M.  budući da se provjera supsidijarnosti i proporcionalnosti te procjena učinka provode samo na početku zakonodavnog postupka;

1.  napominje da su načela supsidijarnosti i proporcionalnosti temeljna vodeća načela Europske unije;

2.  ističe da bi primjena nadležnosti EU-a trebala biti nadahnuta načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, kako se navodi u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji; pozdravlja činjenicu da su institucije Europske unije i nacionalni parlamenti 2012. i 2013. pomno nadgledali poštuju li se ta dva načela;

3.  pozdravlja aktivnije sudjelovanje i snažniju uključenost nacionalnih parlamenata u europskom zakonodavnom postupku posljednjih godina, što je dovelo do podizanja razine svijesti o načelima na kojima se EU temelji, uključujući načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u međuinstitucionalnom kontekstu; no napominje da je u tom kontekstu potreban dodatni rad; predlaže Komisiji da kao prvi korak povede godišnju raspravu sa svakim od nacionalnih parlamenata kako bi se ojačao dijalog između Komisije i nacionalnih parlamenata;

4.  nadalje smatra da su načela supsidijarnosti i proporcionalnosti polazište za oblikovanje politike; stoga ističe da je na početku zakonodavnog postupka važno ocijeniti mogu li se ciljevi politike bolje ostvariti na europskoj razini nego nacionalnim ili regionalnim inicijativama;

5.  napominje važnost parlamenata, njihova teritorijalnog učinka i blizine građanima te po potrebi poziva na njihovu veću uključenost u sustav ranog upozoravanja;

6.  međutim, napominje da većinu mišljenja nacionalnih parlamenata podnosi samo nekoliko nacionalnih domova parlamenta; ohrabruje ostale domove nacionalnih parlamenata da se više uključe u raspravu na europskoj razini;

7.  ističe potrebu da europske institucije poštuju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji i Protokola br. 2 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, koji su općeniti i obvezujući za institucije koje izvršavaju ovlasti Unije, osim u područjima koja su u isključivoj nadležnosti Unije i u kojima se ne primjenjuje načelo supsidijarnosti;

8.  smatra da je mehanizam za provjeru načela supsidijarnosti od ključne važnosti za suradnju europskih i nacionalnih institucija;

9.  napominje da su godišnja izvješća Komisije na neki način rutinska te poziva Komisiju da razmotri pripremu detaljnijih izvješća o tome na koji se način poštuje supsidijarnost, i proporcionalnost, pri oblikovanju politike EU-a;

10.  prima na znanje metodologiju Komisije u izvješćima za 2012. i 2013., u okviru koje se koristi statistika radi svrstavanja obrazloženih mišljenja nacionalnih parlamenata o paketu prijedloga u samo jedno obrazloženo mišljenje umjesto u obrazložena mišljenja o svakom pojedinačnom prijedlogu;

11.  napominje da je, gledano u cjelini, udio obrazloženih mišljenja znatno porastao u odnosu na ukupan broj podnesaka u usporedbi s 2010. i 2011. godinom te da su obrazložena mišljenja 2012. predstavljala 25 % svih podnesaka, dok su 2013. činila 30 % podnesaka nacionalnih parlamenata u okviru postupka iz Protokola br. 2.; u tom pogledu skreće pozornost na savjetovanje s nacionalnim parlamentima u zakonodavnom postupku;

12.  ističe da su nacionalni parlamenti 2012. prvi put upotrijebili tzv. postupak žutog kartona u vezi s načelom supsidijarnosti reagirajući na prijedlog uredbe Komisije o ostvarivanju prava na pokretanje kolektivnog radnog postupka u kontekstu slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga (Monti II); prima na znanje da je Komisija povukla prijedlog zbog nedostatka političke podrške iako je zaključila da načelo supsidijarnosti nije prekršeno; primjećuje da je drugi postupak žutog kartona pokrenut 2013. kao reakcija na prijedlog Komisije za uredbu Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja; napominje da je Komisija zaključila da je prijedlog u skladu s načelom supsidijarnosti te ga je odlučila zadržati;

13.  napominje da obrazložena mišljenja nacionalnih parlamenata upućuju na postojanje različitih tumačenja načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; u tom smislu podsjeća da se načelom supsidijarnosti, kako je navedeno u Ugovorima, Europskoj uniji omogućuje da djeluje u područjima koja nisu u njezinoj isključivoj nadležnosti „samo ako i u mjeri u kojoj ciljeve predloženog djelovanja države članice ne mogu dostatno ostvariti na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, nego se zbog opsega ili učinka predloženog djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije”; također podsjeća na to da „na temelju načela proporcionalnosti, sadržaj i oblik djelovanja Unije ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva Ugovorâ”; potiče nacionalne parlamente da se pri ocjenjivanju poštovanja načela supsidijarnosti i proporcionalnosti dosljedno pridržavaju UEU-a; snažno preporučuje nacionalnim parlamentima i europskim institucijama da razmjenjuju mišljenja i prakse nadzora načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

14.  napominje da se obrazložena mišljenja koja su dostavili nacionalni parlamenti znatno razlikuju u pogledu oblika i vrste iznesenih argumenata; žali zbog toga što ne postoje zajednički obrasci, što otežava ocjenu o tome na kojoj osnovi nacionalni parlamenti interveniraju;

15.  podsjeća na zabrinutost iznesenu u prijašnjim izvješćima Parlamenta o slučajevima u kojima se procjene učinka koje je izradila Komisija nisu u dovoljnoj mjeri bavile pitanjem supsidijarnosti; nadalje podsjeća da je to pitanje postavljeno u godišnjim izvješćima Odbora za procjenu učinka; prima na znanje da Odbor za procjenu učinka smatra da je u više od 30 % procjena učinka koje je revidirao 2012. i 2013. provedena nezadovoljavajuća analiza načela supsidijarnosti; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što je ta brojka porasla na 50 % tijekom 2014. te apelira na Komisiju da se u svojoj reviziji smjernica za procjene učinka pozabavi tim pitanjem i preokrene taj trend;

16.  napominje važnost procjena učinka kao pomoćnih instrumenata za donošenje odluka u zakonodavnom postupku te naglašava da je u tom kontekstu potrebno obratiti pozornost na pitanja povezana sa supsidijarnošću i proporcionalnošću;

17.  ističe da su potpune procjene učinka kojima se temeljito procjenjuje poštovanje načela supsidijarnosti ključne za povećanje povjerenja građana koji u načelu supsidijarnosti često vide ključni aspekt demokratskog postupka; stoga naglašava da bi se pojačane provjere supsidijarnosti mogle smatrati važnim instrumentom za smanjenje takozvanog „demokratskog deficitaˮ;

18.  ponavlja poziv iz navedene Rezolucije od 14. rujna 2011. da se radi podrške predloženom zakonodavstvu nacionalne procjene učinka koriste kao dopuna procjenama koje provodi Komisija, a o čijoj se reformi trenutačno raspravlja; smatra da će nedavno osnovani odjeli Parlamenta za procjenu učinka pozitivno dopunjavati rad Europske komisije;

19.  izražava razočaranost odgovorom Komisije nacionalnim parlamentima u vezi sa slučajevima u kojima su izdani žuti kartoni; smatra da Komisija treba sveobuhvatno reagirati na sve primjedbe koje su iznijeli nacionalni parlamenti te na pojedinačne primjedbe u okviru dijaloga uz svako objavljeno mišljenje; smatra da se Komisija također treba pojaviti pred mjerodavnim odborom ili odborima Parlamenta kako bi detaljno objasnila svoje stajalište;

20.  naglašava da bi se postupak žutog kartona, instrumenta kojim se utječe na donošenje odluka u EU-u, mogao učinkovito ojačati ranijom razmjenom informacija o stajalištima nacionalnih parlamenata te stoga potiče nacionalne parlamente da razmjenjuju stajališta o opsegu i metodama ocjenjivanja koje se primjenjuju kako bi se mogla ocijeniti sukladnost s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti;

21.  smatra da politički dijalog postaje sve važniji kako bi se zajamčilo poštovanje načela supsidijarnosti; smatra da bi se politički dijalog trebao poboljšati, ne samo u slučajevima žutog ili narančastog kartona nego općenito; u vezi s time pozdravlja nastojanja Junckerove Komisije da se češće pojavljuje pred nacionalnim parlamentima te poziva Parlament da razmotri poduzimanje sličnih inicijativa; smatra da bi se izvjestitelje moglo potaknuti na to da češće stupaju u kontakt s nacionalnim parlamentima, osobito zbog toga što su video-konferencije i druge metode mrežnog sudjelovanja danas jednostavnije i učinkovitije;

22.  ističe da bi europske institucije i nacionalni parlamenti trebali i dalje ulagati napore u promicanje „kulture supsidijarnostiˮ diljem EU-a; preporučuje dvije specifične inicijative koje će pridonijeti boljem razmatranju supsidijarnosti u trenutačnom zakonodavnom postupku, a to je omogućavanje boljeg uključivanja stajališta, perspektiva i drugih prijedloga nacionalnih parlamenata u politički dijalog, posebno tijekom obavljanja priprema kao što su zelene ili bijele knjige Komisije, te nastojanje da se produlji rok za savjetovanje s nacionalnim parlamentima u okviru provjere supsidijarnosti ako nacionalni parlamenti to zatraže zbog vremenskih ograničenja na temelju opravdanih objektivnih razloga, kao što su prirodne nepogode i ljetne stanke, o čemu se dogovaraju nacionalni parlamenti i Komisija; smatra da bi se to moglo postići političkim pothvatom o kojemu se dogovaraju institucije i nacionalni parlamenti u prvostupanjskom postupku, a da se pritom ne prouzroči kašnjenje pri donošenju relevantnog zakonodavstva;

23.   ako države članice pristanu produžiti rok dodijeljen nacionalnim parlamentima za objavljivanje obrazloženog mišljenja prema članku 6. Protokola o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, to bi trebalo uključiti u iduće izmjene Ugovora; trajanje tog produženja tada bi se moglo utvrditi i u sekundarnom zakonodavstvu;

24.  smatra da je važno da postupak žutog kartona bude lako primjenjiv u parlamentima, a da se njime ujedno potvrdi načelo supsidijarnosti u skladu s Ugovorima;

25.  napominje da je nekoliko nacionalnih parlamenata u okviru COSAC-a izrazilo interes za prijedlog uvođenja zelenog kartona kao instrumenta za poboljšanje političkog dijaloga, što bi onim nacionalnim parlamentima koji su prvi osigurali podršku Europskog parlamenta omogućilo da Komisiji na razmatranje daju konstruktivne prijedloge uzimajući u obzir pravo Komisije na inicijativu;

26.  napominje da se zakonodavni prijedlozi mogu dramatično promijeniti u razdoblju dok ih institucije ne usvoje; podsjeća na to da se provjera usklađenosti s načelom supsidijarnosti obavlja samo na početku, a ne i na kraju zakonodavnog postupka; nadalje podsjeća na to da se procjene učinka općenito pripremaju samo za početne, a ne i za završne faze zakonodavnog postupka; ističe potrebu da se provede srednjoročna evaluacija nakon započinjanja postupka donošenja te na kraju zakonodavnog postupka, čime bi se u određenim slučajevima omogućilo izdavanje upozorenja državama članicama koje ne poštuju načelo supsidijarnosti;

27.  stoga poziva na dodatnu provjeru supsidijarnosti i potpunu procjenu učinka na kraju pregovora u zakonodavnom postupku te prije usvajanja završnog teksta kako bi se zajamčilo poštovanje načela supsidijarnosti i provele procjene kojima se obuhvaća proporcionalnost; smatra da bi takvo razdoblje „razmišljanjaˮ moglo pomoći tvorcima politike pri ocjenjivanju usklađenosti zakonodavstva s načelima Unije te da bi se zahvaljujući njemu povećala transparentnost u pogledu rezultata razdoblja često intenzivnih pregovora;

28.  prima na znanje političke ciljeve nove Komisije koji se odnose na inicijative i prijedloge zakonodavstva EU-a, odnosno: minimalne troškove, prednosti za građane, poduzeća i radnike te izbjegavanje nepotrebnih regulatornih opterećenja;

29.  smatra da bi se programima u okviru Višegodišnjeg financijskog okvira trebala ocijeniti i dokazati usklađenost s načelom supsidijarnosti u smislu njihove stvarne dodane vrijednost u državama članicama u kojima se provode;

30.  traži od Komisije da u skladu s načelima proporcionalnosti i supsidijarnosti pojednostavi postupke prijave za fondove EU-a kako bi bili učinkovitiji i usmjereniji na rezultate;

31.  ističe svoju obvezu da zajamči poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti ocjenjivanjem svojih zakonodavnih izvješća o vlastitoj inicijativi, ex ante evaluacijama procjena učinka Komisije i stalnim ocjenjivanjem moguće dodane vrijednosti za EU te „cijene neujedinjene Europe”;

32.  ponajprije prima na znanje nedavne rasprave o rješavanju sporova između ulagača i države te prijedloge Komisije da se trenutačni model zamijeni; podsjeća da je u skladu s člankom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zajednička trgovinska politika integralni dio isključive nadležnosti Unije koja se temelji na zajedničkim načelima; stoga napominje da se načelo supsidijarnosti ne odnosi na zajedničku trgovinsku politiku;

33.  poziva države članice da uklone prepreke za Konvenciju UNCITRAL-a o transparentnosti u arbitraži između ulagača i države kako bi je Komisija mogla potpisati u ime cijele Unije; žali zbog trenutačne situacije u kojoj su samo neke države članice EU-a potpisnice te Konvencije, dok druge to nisu; smatra da se tim primjerom ističe potreba za jasnijim stavovima svih strana kad je riječ o području primjene isključive nadležnosti Unije za izravna strana ulaganja; podsjeća da su razne politike koje države članice provode u pogledu zaštite ulaganja dovele do toga da su države članice trenutačno potpisnice oko 1400 bilateralnih sporazuma o ulaganju, s ponekad različitim odredbama, što bi moglo dovesti do različitog postupanja prema ulagačima EU-a u inozemstvu ovisno o podrijetlu određene investicije;

34.  kad je riječ o financijskoj pomoći EU-a drugim zemljama, a posebno o makrofinancijskoj pomoći, poziva na sastavljanje temeljitije procjene učinka ex ante i ex post u pogledu proporcionalnosti predloženih mjera kako bi pomoć bila djelotvorna i uistinu korisna našim partnerima kojima je potrebna; ustraje u tome da je nužno postaviti uvjete za isplatu pomoći i uspostaviti propisnu kontrolu upotrebe tih sredstava, uključujući mjere povezane sa sprečavanjem i suzbijanjem prijevara i korupcije te temeljit nadzor koji će provoditi Parlament; traži čvrstu integraciju vanjskih instrumenata EU-a, pri čemu će se kombinirati trgovinska, razvojna te vanjska i sigurnosna politika; naglašava da države članice moraju pokazati veću predanost u tom pogledu;

35.  ističe iznimnu važnost odgovarajućega savjetovanja i dijaloga s građanima, poduzećima (poglavito malim i srednjim poduzećima) i civilnim društvom o procesu odlučivanja EU-a o trgovinskoj politici te njihova sudjelovanja u tom procesu;

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 321, 31.12.2003., str. 1.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0061.
(3) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 117.
(4) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 87.
(5) http://ec.europa.eu/smart-regulation/refit/admin_burden/docs/08-10web_ce-brocuttingredtape_en.pdf
(6) Prijedlog uredbe Vijeća o ostvarivanju prava na pokretanje kolektivnog radnog postupka u kontekstu slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga – COM(2012)0130.
(7) Pismo od 12. rujna 2012. koje je potpredsjednik Šefčović uputio nacionalnim parlamentima.
(8) Prijedlog Komisije o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja – COM(2013)0534.
(9) Komunikacija od 27. studenoga 2013. Europskom parlamentu, Vijeću i nacionalnim parlamentima o preispitivanju prijedloga Uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja s obzirom na načelo supsidijarnosti u skladu s Protokolom br. 2 od 27. 11. 2013. (COM(2013)0851 završna verzija).


Program za primjerenost i učinkovitost propisa
PDF 468kWORD 124k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT): Trenutačno stanje i izgledi za budućnost (2014/2150(INI))
P8_TA(2016)0104A8-0208/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijske sporazume o boljoj izradi zakonodavstva(1),

–  uzimajući u obzir praktične modalitete za provedbu članka 294. stavka 4. UFEU-a u slučaju sporazuma u prvom čitanju, o kojima su se 22. srpnja 2011. dogovorile nadležne službe Europskog parlamenta i Vijeća,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o prikladnosti propisa EU-a, supsidijarnosti i proporcionalnosti ‒ 19. izvješće o boljoj izradi zakonodavstva za 2011.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenog 2014. o reviziji smjernica Komisije za procjenu učinka i ulozi testa utjecaja zakonodavstva na mala i srednja poduzeća (test MSP)(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. o pratećim mjerama za delegiranje zakonodavnih ovlasti i nadzoru država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2012. o 18. izvješću o boljoj izradi zakonodavstva – primjena načela supsidijarnosti i proporcionalnosti (2010.)(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2011. o boljoj izradi zakonodavstva, supsidijarnosti i proporcionalnosti te pametnom donošenju propisa(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. o jamčenju neovisnih procjena učinka(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o pametnom donošenju propisa od 4. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o „Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT): Trenutačno stanje i izgledi za budućnost” (COM(2014)0368),

–  uzimajući u obzir prethodne Komunikacije Komisije o primjerenosti propisa EU-a (COM(2012)0746) i (COM(2013)0685),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o supsidijarnosti i proporcionalnosti (19. izvješće o boljoj izradi zakonodavstva za 2011.) (COM(2012)0373),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod naslovom „Pametno donošenje propisa – odgovor na potrebe malih i srednjih poduzeća” (COM(2013)0122),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije o praćenju pametnog donošenja propisa za MSP-e i savjetovanju u vezi s njim (SWD(2013)0060),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o pametnom donošenju propisa u Europskoj uniji (COM(2010)0543),

–  uzimajući u obzir Smjernice Komisije za savjetovanje s dionicima 2014.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće Skupine na visokoj razini neovisnih dionika za administrativno opterećenje od 24. srpnja 2014. naslovljeno „Smanjenje birokracije u Europi – naslijeđe i izgledi za budućnost”, a posebno različito mišljenje iz Priloga 12. četiriju članova Skupine na visokoj razini s iskustvom u zalaganju za radnike, javno zdravlje, okoliš i potrošače,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2014.(8),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015)0215),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenu „Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma o boljoj regulativi” (COM(2015)0216),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije o osnivanju Platforme REFIT (C(2015)3261) i Komunikaciju Komisije „Platforma REFIT – struktura i način radaˮ (C(2015)3260),

–  uzimajući u obzir Odluku predsjednika Europske komisije o osnivanju neovisnog regulatornog nadzornog odbora (C(2015)3263), Komunikaciju Komisiji „Regulatorni nadzorni odbor – zadatak, zadaće i osobljeˮ (C(2015)3262) te Komunikaciju Komisije „Standardno obrazloženjeˮ (C(2015)3264/2),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Smjernice za bolju regulativuˮ SWD(2015)0111),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0208/2015),

A.  budući da je program REFIT ključna sastavnica nove strategije Komisije za bolju izradu zakonodavstva;

B.  budući da se programom pametnog donošenja propisa nastoji konsolidirati bolja izrada zakonodavstva, pojednostaviti pravo EU-a i smanjiti administrativno i/ili regulatorno opterećenje te krenuti smjerom dobrog upravljanja zasnovanog na oblikovanju politike koja se temelji na dokazima i uključuje procjene učinka i naknadne kontrole kao važne elemente, a da se pritom ne mijenjaju odluke donesene u okviru politika;

C.  budući da je Komisija uspostavila novu Platformu REFIT kako bi njome poduprla svoj rad u kontekstu programa REFIT i koju čine dvije skupine: „skupina predstavnika vladaˮ, koja se sastoji od visokorangiranih stručnjaka iz javne uprave svake države članice, i „skupina dionikaˮ, koja se sastoji od najviše 20 stručnjaka, pri čemu dva stručnjaka predstavljaju Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija, a ostali stručnjaci predstavnici su gospodarstva, između ostalog malih i srednjih poduzeća, socijalnih partnera i organizacija civilnog društva;

D.  budući da godišnji pregled uspješnosti programa REFIT omogućuje ocjenu postignutog napretka u svim područjima politike koji je za svaku inicijativu utvrdila Komisija, uključujući mjere koje su poduzeli Europski parlament i Vijeće;

E.  budući da je Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva iz 2003. zastario u odnosu na trenutačno zakonodavno okruženje stvoreno Ugovorom iz Lisabona;

F.  budući da se zadnjih godina programom boljeg donošenja propisa ipak pridonijelo poboljšanju zakonodavnih praksi; budući da zbog velikog broja različitih imena i programa koje je uvela Komisija u tom području kao što su „bolje donošenje propisa”, „bolja izrada zakonodavstva”, „pametno donošenje propisa”, „primjerenost propisa”, „počnimo od malih” („Think Small First”), „provjere prikladnosti”, „ABR+”, nema dovoljno jasnoće i transparentnosti u pogledu svrhe tih mjera, osobito za građane, te bi stoga ta imena trebala biti smislenije koncipirana;

G.  budući da je Komisija u svojoj Komunikaciji od 19. svibnja 2015. naslovljenoj „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-aˮ predložila usklađen i sveobuhvatan pristup boljoj izradi zakonodavstva pri kojem se u obzir uzima cjelokupan politički ciklus donošenja zakona i pri kojem je potrebna ciljana interakcija svih institucija, zbog čega će Parlament detaljno provjeriti tu Komunikaciju kako bi se u interesu građana Unije postigli najbolji mogući rezultati;

H.  budući da su ciljevi i namjere Unije navedeni u članku 3. UEU-a svi jednako važni; budući da Komisija ističe da se programom REFIT ne dovode u pitanje postojeći ciljevi politika niti bi se njime trebalo negativno utjecati na zdravlje i sigurnost građana, potrošača, radnika ili na okoliš;

I.  budući da je Komisija u drugoj polovici 2014. provela javna savjetovanja o reviziji svojih smjernica za procjenu učinka te Smjernica za savjetovanje s dionicima;

J.  budući da je Komisija prilikom uspostavljanja svog radnog programa za 2015. prvi put primijenila takozvano načelo političkog diskontinuiteta kao opravdanje za povlačenje velikog broja zakonodavnih prijedloga u postupku;

K.  budući da je Komisija u svojem programu rada za 2015. godinu namjeravala svoje djelovanje usredotočiti na velike gospodarske i socijalne izazove te da se novom strukturom Komisije nastoji zajamčiti dosljedniji politički pristup, iz čega će proizići veća razina transparentnosti u EU-u, a slijedom toga i prihvaćanje među građanima;

Bolje donošenje propisa

1.  prima na znanje odluku predsjednika Komisije Junckera o povjeravanju resora boljeg donošenja propisa prvom potpredsjedniku Komisije, čime se pruža odgovor na pozive Parlamenta u tom pogledu i naglašava velika politička važnost te teme; očekuje da će to imenovanje dovesti do najveće moguće kakvoće europskog zakonodavstva koje će ispuniti očekivanja građana i dionika te kojim će se zajamčiti da se ciljevi javnih politika, uključujući prava potrošača, ekološke, socijalne, zdravstvene i sigurnosne norme, ne dovode u pitanje;

2.  ističe da bi se boljim donošenjem propisa trebala obuhvatiti „kultura” javne uprave na svim razinama Europske unije, uzimajući pritom u obzir preveliku razinu birokracije diljem EU-a i potrebu za pojednostavljenjem zakonodavstva, te uključiti provedbu i primjenu akata Unije na europskoj kao i na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se zajamčilo dobro upravljanje i „ponašanje naklonjeno Europi” na svim razinama;

3.  ističe da bi Komisija kao prioritet trebala odrediti razvoj određenih mjera te da bi se trebala više usredotočiti na kvalitetu zakonodavstva i bolju provedbu postojećeg zakonodavstva nego na broj zakonodavnih akata; u tom pogledu ističe da troškovi ne bi trebali biti presudan čimbenik i da bi kvaliteta zakonodavstva trebala biti jedini mjerodavan kriterij te da se programom REFIT ne bi smjelo dovoditi u pitanje održivost socijalne, radničke, ekološke ili potrošačke norme;

4.  predlaže da Komisija razmotri uvođenje klauzula o vremenskom ograničenju u sve zakonodavne inicijative s ograničenim rokom valjanosti, pod uvjetom da zbog toga ne dođe do pravne nesigurnosti, te da u zakonodavne mjere uključi odgovarajuće odredbe o reviziji na temelju kojih bi se redovito preispitivala kontinuirana relevantnost zakonodavnih mjera na europskoj razini;

5.  ističe da u pravilu jedna europska norma zamjenjuje 28 nacionalnih normi, čime se jača jedinstveno tržište i smanjuje birokracija;

6.  pozdravlja paket mjera za bolje donošenje propisa od 19. svibnja 2015.; pozdravlja trajnu predanost Komisije programu bolje izrade zakonodavstva; ističe da bi aktivnosti predviđene u Komunikaciji Komisije o programu REFIT trebalo smatrati procesom koji je već u tijeku, jamčeći pritom da je mjerodavno europsko zakonodavstvo svrsishodno te da se njime ostvaruje zajednički cilj zakonodavaca i ispunjavaju očekivanja građana, posebice zaposlenika, poduzeća i drugih dionika;

7.  prima na znanje zalaganje Komisije za novi međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva kojim se uzimaju u obzir izmjene uvedene Ugovorom iz Lisabona i okvirnim sporazumom između Parlamenta i Komisije kojima se konsolidiraju najbolje prakse u područjima kao što su zakonodavno planiranje, procjene učinaka, sustavne naknadne provjere pravnih propisa EU-a te provedba delegiranih i provedbenih akata i postupanje s njima, te prima na znanje zaključak pregovora;

8.  pozdravlja potvrdu Komisije da se njezinom strategijom za bolju izradu zakonodavstva ne namjerava deregulirati određena područja politika ili dovesti u pitanje vrijednosti koje su nam bitne, na primjer socijalnu zaštitu, zaštitu okoliša ili temeljna prava, uključujući pravo na zdravlje;

9.  uzima u obzir dugotrajne napore Skupine na visokoj razini neovisnih dionika, koja je Europskoj komisiji podnijela prijedloge za smanjenje administrativnog opterećenja te utvrdila najbolje prakse u cilju provedbe zakonodavstva EU-a u državama članicama uz što manje oslanjanja na birokraciju; ističe da je četvero članova Skupine na visokoj razini neovisnih dionika izrazilo nezadovoljstvo u vezi s nekoliko zaključaka iznesenih u završnom izvješću te Skupine o administrativnim opterećenjima te je iznijelo različito mišljenje; očekuje od Komisije da uzme u obzir dvojbe svih dionika uključenih u postupak;

10.  ističe važnost socijalnog dijaloga i poštovanja autonomije socijalnih partnera; naglašava, posebno s obzirom na članak 9. UFEU-a, da socijalni partneri u skladu s člankom 155. UFEU-a smiju sklapati sporazume koji na zajednički zahtjev potpisnih strana mogu dovesti do izrade zakonodavstva EU-a; očekuje od Komisije da poštuje nezavisnost stranaka i sporazuma koje su postigle, da ozbiljno shvati njihove primjedbe te naglašava da program boljeg donošenja propisa ne smije poslužiti kao izgovor za zanemarivanje ili zaobilaženje sporazuma postignutih među socijalnim partnerima te bi u tom svjetlu odbio procjenu učinka sporazuma socijalnih partnera;

11.  ističe da je tijekom prošlog parlamentarnog saziva odluka između provedbenih i delegiranih akata dovela do brojnih sporova na međuinstitucionalnoj razini; stoga smatra da je važno odrediti precizne smjernice, kao što je Europski parlament već zatražio u svojoj rezoluciji usvojenoj 25. veljače 2014.;

12.  pozdravlja pojednostavljenje upravljanja bespovratnim sredstvima u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), europskih strukturnih i investicijskih fondova i programa Obzor 2020. koje je najavila Komisija;

Transparentnost i savjetovanje s dionicima

13.  pozdravlja to da je Komisija prepoznala važnu ulogu postupka savjetovanja u okviru programa REFIT; ističe da se u skladu s člankom 11. stavkom 2. UEU-a od svih institucija EU-a traži održavanje otvorenog, transparentnog i redovitog dijaloga s predstavničkim udrugama i civilnim društvom; poziva institucije da obrate posebnu pozornost na obvezan i redovit dijalog s predstavničkim udrugama i civilnim društvom;

14.  primjećuje da veća transparentnost može dovesti do učinkovitijeg funkcioniranja EU-a i većeg povjerenja civilnog društva u EU;

15.  u tom smislu pozdravlja potvrdu Komisije da se dijalogom s građanima, socijalnim partnerima i drugim dionicima iz gospodarstva i civilnog društva doprinosi jamčenju transparentnog, učinkovitog i koherentnog zakonodavstva EU-a te podupire namjeru Komisije da detaljnije prikaže na koji način nastaju njezini prijedlozi, na primjer u obliku zakonodavnih tekstova ili komunikacija Komisije;

16.  primjećuje da Komisija u okviru svoje strategije za bolju izradu zakonodavstva znatno veću važnost pridaje ulozi javnih savjetovanja; napominje da će Komisija ubuduće provoditi javno savjetovanje u trajanju od 12 tjedana: (a) prije izrade nacrta novih zakonodavnih prijedloga ili (b) pri ocjenjivanju postojećih zakonskih odredbi i provjeri njihove prikladnosti ili (c) u vezi s planovima i ex ante procjenama učinka; nadalje, napominje da će Komisija povrh toga i nakon usvajanja prijedloga građanima i dionicima dati mogućnost da u roku od osam tjedana daju svoje primjedbe na prijedlog Komisije te će ta stajališta proslijediti Vijeću i Parlamentu;

17.  u tom kontekstu poziva Komisiju da provede uravnoteženu i transparentnu procjenu stajališta i primjedbi svih sudionika u postupku savjetovanja, a posebno da zajamči da dobro organizirane organizacije dionika sa znatnim sredstvima ne zloupotrebljavaju javna savjetovanja u vlastite svrhe; poziva Komisiju da objavi svoje zaključke tih savjetovanja;

18.  primjećuje da će se procjene učinka objaviti čim Komisija usvoji dotičnu političku inicijativu; smatra da je u interesu transparentnosti odluka Komisije potrebno objaviti procjene učinka i onda kad ona donese odluku da neće podnijeti zakonodavni prijedlog;

19.  napominje da je Europski gospodarski i socijalni odbor, u svom savjetodavnom statusu, važan predstavnik civilnoga društva; napominje da Odbor regija, također kao savjetodavno tijelo, ima ključnu ulogu u predstavljanju regionalnih i lokalnih tijela u EU-u te u procjenama učinka provedbe zakonodavstva EU-a; napominje da se Parlament, Vijeće i Komisija u okviru važećeg zakonodavstva mogu prethodno savjetovati s oba savjetodavna tijela kada god Parlament i Vijeće smatraju da je takvo savjetovanje korisno; smatra da bi se ciljanim i pravodobnim savjetovanjem s tim tijelima o specifičnim pitanjima te specifičnim stručnim znanjem moglo doprinijeti ciljevima bolje izrade zakonodavstva.

20.  smatra da bi trebalo doći do pojačanog sudjelovanja regionalnih i lokalnih tijela u oblikovanju politika EU-a, posebno uključivanjem stručnih mišljenja i iskustva iz država članica na regionalnoj i lokalnoj razini u ranoj fazi pripreme zakonodavstva; napominje da se sve institucije moraju pridržavati načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u svom zakonodavnom radu;

21.  pozdravlja namjeru Komisije da zakonodavni proces učini transparentnijim te da poveća sudjelovanje javnosti i predstavnika dionika u cijelom procesu;

22.  pozdravlja odluku Komisije da u budućnosti provodi javna savjetovanja u trajanju od četiri tjedna o nacrtima delegiranih akata i važnim provedbenim aktima prije nego što države članice glasuju o svom stajalištu u nadležnom odboru;

23.  poziva Komisiju da revidira svoje smjernice za procjenu zalažući se za povećanje sudjelovanja i savjetovanja dionika te upotrebom najizravnije metode kojom bi se građanima EU-a omogućilo sudjelovanje u donošenju odluka;

24.  prima na znanje novu rubriku o boljoj izradi zakonodavstva na internetskoj stranici Komisije naslovljenu „Smanjenje opterećenja – iznesite svoje mišljenjeˮ te poziva da Komisija i nova Platforma REFIT uravnoteženo i transparentno preispitaju ondje iznesene primjedbe; međutim, smatra da povjerenstvo za REFIT ne trebalo biti presporo u svojim postupcima i odlukama, već bi trebalo biti sposobno pružiti brz odgovor i obavljati detaljniji rad u okviru europskog zakonodavnog procesa; mišljenja je da savjetovanja na toj internetskoj stranici Komisije ne mogu zamijeniti javna savjetovanja dionika;

Procjene učinka i europska dodana vrijednost

25.  napominje da procjene učinka predstavljaju važan alat za potporu donošenju odluka u svim institucijama EU-a te da imaju važnu ulogu pri boljem donošenju propisa; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da primjenjuju stroži pristup u ispunjavanju svojih obveza i u procjeni učinka budućeg i postojećeg zakonodavstva; međutim, naglašava da takve procjene nisu zamjena za političke procjene i odluke te da sloboda zastupnika u Europskom parlamentu da obavljaju svoj politički rad ne smije biti ograničena ni na koji način;

26.  smatra da bi procjena konkurentnosti trebala činiti važan dio postupka izrade procjena učinka; smatra da bi nacrt revidiranih smjernica trebao sadržavati smjernice o tome kako bi se učinci na konkurentnost trebali procjenjivati i razmatrati u konačnoj analizi; podržava uvriježeno stajalište da Komisija ne bi trebala usvajati prijedloge kojima se ostvaruje negativan učinak na konkurentnost, osim ako dokazi ne upućuju na to da će se njima ostvariti znatna nemjerljiva korist;

27.  smatra da bi se načela boljeg donošenja propisa trebala primjenjivati i na odluke o sekundarnom zakonodavstvu i na odluke o primarnom zakonodavstvu; poziva Komisiju da, prema potrebi, za delegirane i provedbene akte uvede procjene učinka pa i savjetovanja sa zainteresiranim stranama i dionicima;

28.  smatra da procjene učinka moraju biti sveobuhvatne, a posebno da mora postojati uravnotežena evaluacija gospodarskih, društvenih i ekoloških posljedica te da se mora procijeniti učinak na temeljna prava građana i jednakost žena i muškaraca; naglašava da je analiza troškova i koristi samo jedan od mnogih kriterija;

29.  ističe da u mnogim državama članicama, kao što su Švedska, Češka Republika, Nizozemska, Ujedinjena Kraljevina i Njemačka, nezavisna tijela pružaju konstruktivan doprinos vladama u zakonodavnim postupcima s ciljem smanjenja birokracije za poduzeća i građane te mjerljivog i provjerljivog smanjenja troškova povezanih s obvezama pružanja informacija; napominje da bi se moglo uzeti u obzir najbolje prakse i iskustva postojećih tijela za bolje donošenje propisa; prima na znanje pretvaranje Odbora Komisije za procjenu učinka u neovisni „regulatorni nadzorni odbor” te očekuje da će uključivanje neovisnih stručnjaka imati pozitivan učinak na postupak procjene učinka unutar Komisije; ustraje u tome da regulatorni nadzorni odbor ima isključivo savjetodavnu ulogu i da ne smije davati obvezujuća mišljenja; ustraje u tome da procjene učinka moraju biti dosljedne i da se u njima moraju uzeti u obzir sve promjene uvedene u fazi savjetovanja među službama te da bi se, između ostalog, trebale temeljiti na procjeni dodatnih troškova za države članice u slučaju da se ne postigne rješenje na europskoj razini; smatra da bi konačni zakonodavni prijedlog trebao biti popraćen mišljenjem regulatornog nadzornog odbora; predlaže da se u nadolazećim pregovorima o međuinstitucijskom sporazumu raspravi o tome bi li regulatorno kontrolno vijeće moglo biti od općeg interesa za institucije kao isključivo savjetodavno tijelo;

30.  pozdravlja činjenicu da će radne skupine Vijeća sada, u ranoj fazi rasprave o konkretnim zakonodavnim prijedlozima, na temelju indikativnog kontrolnog popisa razmotriti mjerodavne procjene učinka koje je izradila Komisija; žali, međutim, zbog toga što Tajništvo Vijeća još ne raspolaže vlastitim odjelom za procjenu učinka te smatra da bi navedeno rješenje moglo pomoći Vijeću da ispuni svoje obveze u pogledu procjene svih bitnih izmjena prijedloga Komisije;

31.  ističe da je Parlament osnovao vlastitu Upravu za procjenu učinka i europsku dodanu vrijednost koja nudi niz usluga ex ante i ex post procjene učinka za parlamentarne odbore, procjenu dodane vrijednosti budućih i postojećih politika EU-a te procjenu političkih mogućnosti u području znanosti i tehnologije; napominje da je, prema informacijama Komisije, u Parlamentu provedeno gotovo dvadeset procjena učinaka u vezi s izmjenama prijedloga Komisije; podsjeća specijalizirane odbore Parlamenta na to da se dosljednije koriste vlastitim instrumentima procjene učinka, posebno ako je potrebno znatno mijenjati prvotni prijedlog Komisije; međutim, naglašava da to ne smije dovesti do ograničenja manevarskog prostora koji je na raspolaganju zastupnicima u Europskom parlamentu;

32.  ističe potrebu da se vodi računa o svim načelima na kojima se Unija temelji pa i načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti; poziva sve institucije EU-a na to da uvijek uzimaju u obzir kratkoročne i dugoročne učinke zakonodavstva;

33.  napominje da bi se „razdoblje promišljanja” koje nastupa nakon dovršetka pregovora i prije konačnog glasovanja, a trenutno se koristi za revizije koje provode pravnici lingvisti, moglo dodatno iskoristiti za dovršenje procjena učinka i provjere supsidijarnosti;

34.  vjeruje da bi sve institucije EU-a trebale osmisliti zajednički metodološki pristup procjenama učinka, naglašava činjenicu da se ne smiju smanjiti zakonodavne ovlasti Parlamenta i Vijeća u vezi s izmjenama prijedloga Komisije;

35.  potiče Komisiju da se prilikom pripreme provedbenih i delegiranih akata više savjetuje, i javno i privatno, sa svim dionicima, uključujući potrošače, kako bi se razmotrilo na koji način povećati osviještenost o prijedlozima u privremenoj fazi;

Mala i srednja poduzeća i „počnimo od malih” (Think Small First)

36.  prima na znanje obvezu Komisije da nastavi poboljšavati test učinka zakonodavstva na mala i srednja poduzeća (test MSP), posebno u kontekstu činjenice da više od 20 milijuna malih i srednjih poduzeća čini 99 % svih poduzeća u EU-u te MSP-ovi stoga predstavljaju okosnicu gospodarstva, rasta i zapošljavanja; podupire razmatranje rješenja po mjeri i blažih režima za mala i srednja poduzeća u procjenama učinka ako se može dokazati da se njima ne ugrožava učinkovitost zakonskih odredbi i da se izuzećima ili blažim režimima ne potiče fragmentacija unutarnjeg tržišta ili otežava pristup unutarnjem tržištu; stoga pozdravlja opredijeljenost Komisije da razmotri blaži režim za mala i srednja poduzeća, uključujući bezuvjetno izuzeće mikropoduzeća, pod uvjetom da je to prikladno i moguće te ako se time ne ugrožava učinkovito ostvarenje socijalnih, ekoloških i gospodarskih ciljeva predloženih zakonskih odredbi;

37.  poziva Komisiju da ne posustaje u stvaranju temelja za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta smanjenjem administrativnih opterećenja malim i srednjim poduzećima te apelira na to da se poduzmu mjere kako bi se zajamčilo da se ne ugroze ciljevi općeg dobra, uključujući standarde koji su pristupačni potrošačima te ekološke, socijalne, zdravstvene i sigurnosne standarde, kao i standarde rodne jednakosti; ističe da smanjenje administrativnih opterećenja ne smije dovesti do smanjenja standarda zapošljavanja ni do povećanja broja nesigurnih ugovora o radu te da se prema radnicima u MSP-ovima i mikropoduzećima mora jednako postupati te primjenjivati jednako visoke standarde zaštite kao i u slučaju radnika u velikim poduzećima;

38.  naglašava da procjena učinaka novih režima na MSP-ove ne smije ni na koji način dovesti u pitanje prava radnika;

39.  ističe potrebu za jasnije sročenim propisima koji su jednostavni za primjenu te kojima se može pomoći svim dionicima da djeluju u skladu s načelima vladavine prava; ističe da se jednostavnijim i pametnijim propisima može olakšati dosljedan prijenos te uspješnija i usklađenija primjena u državama članicama;

Ex post evaluacije

40.  pozdravlja činjenicu da Komisija uključuje ex post analize u okviru boljeg donošenja propisa; naglašava da bi se u interesu pravne sigurnosti građana i poslovnih subjekata takve analize trebale provesti unutar prikladnog vremenskog okvira, po mogućnosti nekoliko godina nakon roka za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo; međutim, podsjeća da ex post evaluacije nikada ne bi smjele zamijeniti dužnost Komisije da kao čuvarica Ugovora uspješno i pravovremeno nadzire primjenu prava Unije u državama članicama i poduzima sve potrebne korake kako bi se to pravo pravilno primjenjivalo;

41.  naglašava važnost ex post procjene i ocjene uspješnosti u određenom političkom sektoru u pogledu evaluacije provedbe i učinkovitosti zakonodavstva i politika EU-a s obzirom na rezultate koje očekuje zakonodavac;

42.  smatra da bi nacionalni parlamenti trebali biti uključeni u ex post evaluaciju novog zakonodavstva jer bi se time i Komisiji pomoglo u izradi izvješća te razmotrile razne poteškoće na razini država koje stvaraju pojedini zakoni i propisi;

Provedba zakonodavstva EU-a u državama članicama

43.  napominje da, prema podacima Komisije, jedna trećina regulatornog i administrativnog opterećenja zakonodavstva EU-a proizlazi iz mjera prenošenja u nacionalno zakonodavstvo koje poduzimaju države članice;

44.  prihvaća da, kada je riječ o direktivama, države članice imaju ovlast odlučiti žele li na nacionalnoj razini usvojiti više socijalne i ekološke standarde i standarde zaštite potrošača u odnosu na najniže standarde zaštite dogovorene na razini EU-a te pozdravlja sve odluke koje idu u tom smjeru; ponavlja da se takve više standarde ne smije smatrati „prekomjernim reguliranjem”; ipak, poziva nadležna nacionalna tijela da budu svjesna mogućih posljedica takozvane prakse „prekomjernog reguliranja” kojom se zakonodavstvu EU-a nameću nepotrebna birokratska opterećenja s obzirom na to da bi to moglo dovesti do iskrivljene slike o zakonodavnom djelovanju EU-a koja bi pak mogla poticati skeptičnost prema EU-u; poziva države članice da, radi očuvanja pristupačnosti za korisnike, na licu mjesta ukinu nepotrebna administrativna pravila u provedbi direktiva i uredbi;

45.  potiče Komisiju i države članice da pojačaju razmjenu najboljih praksi pri provedbi i primjeni direktiva EU-a; smatra da bi to potaknulo dionike te lokalna i regionalna tijela vlasti na sudjelovanje u određivanju poteškoća s kojima su se suočili u provedbi politike EU-a na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini;

46.  naglašava interes Europskog parlamenta kao suzakonodavca da stekne uvid u stvarni učinak zakonodavstva EU-a nakon njegove provedbe; stoga poziva Komisiju da Parlamentu dopusti potpuni pristup svim procjenama u vezi s tim, uključujući pristup prikupljenim izvornim podacima i pripremnim dokumentima;

47.  poziva Komisiju da, s obzirom na ozbiljne i neprekidne probleme koji proizlaze iz provedbe Uredbe (EZ) br. 1924/2006 o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani, uključujući probleme narušavanja tržišnoga natjecanja, provjeri znanstvenu osnovu te Uredbe i koliko je ona korisna i realna te da prema potrebi ukloni koncept prehrambenog profila; smatra da su ciljevi Uredbe (EZ) br. 1924/2006, poput jamčenja točnosti podataka o hrani te posebnog označavanja podataka o udjelu masti, šećera i soli, sada uređeni Uredbom (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani;

48.  upućuje na zajedničku političku deklaraciju država članica i Komisije o dokumentima s obrazloženjem od 28. rujna 2011. i na zajedničku političku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o dokumentima s obrazloženjem od 27. listopada 2011. te poziva Komisiju da Parlamentu zajamči pristup tim dokumentima s obrazloženjem;

Povlačenje zakonodavnih prijedloga Komisije u postupku usvajanja

49.  prima na znanje da je novoizabrana Komisija, pozivajući se na primjenu pravila političkog diskontinuiteta, u svom programu rada za 2015. prvi put podvrgnula provjeri sve zakonske inicijative koje su u postupku;

50.  ističe da je Sud Europske unije u presudi od 14. travnja 2015.(9) ustvrdio da Komisija može povući svoj prijedlog u bilo kojem trenutku tijekom donošenja akta Unije u okviru redovnoga zakonodavnog postupka dokle god Vijeće ne donese odluku; stoga poziva Komisiju da se, radi očuvanja međuinstitucijske ravnoteže, u slučaju povlačenja prijedloga najprije savjetuje s Parlamentom, posebno nakon prvog čitanja, te da uzme u obzir njegova stajališta; u tom kontekstu posebno upućuje na rezolucije Parlamenta od 15. siječnja 2015.;

51.  nadalje, ističe da je Sud Europske unije u toj istoj presudi ustvrdio, koristeći se argumentima Vijeća, da u slučaju da Komisija povuče zakonodavni prijedlog, to mora biti učinjeno u skladu s načelom dodjele ovlasti, načelom institucijske ravnoteže, načelom lojalne suradnje utvrđenim u članku 13. stavku 2. UEU-a te načelom demokracije iz članka 10. stavaka 1. i 2. UEU-a;

52.  naglašava važnost izbjegavanja dvostrukog zakonodavstva;

o
o   o

53.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 321, 31.12.2003., str. 1., Usvojeni tekstovi od 9. ožujka 2016.,P8_TA(2016)0081.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0061.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0069.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0127.
(5) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 117.
(6) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 87.
(7) SL C 380 E, 11.12.2012., str. 31.
(8)1 Dokument Europskog ekonomskog i socijalnog odbora INT/750.
(9)Presuda Suda Europske unije od 14. travnja 2015. u predmetu C-409/13, Vijeće protiv Komisije [ECLI:EU:C:2015:217].


Ususret boljem reguliranju jedinstvenog tržišta
PDF 429kWORD 118k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o temi Ususret boljem reguliranju jedinstvenog tržišta (2015/2089(INI))
P8_TA(2016)0105A8-0278/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. studenoga 2014. naslovljenu „Godišnji pregled rasta 2015.” (COM(2014)0902),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. veljače 2013. s preporukama Komisiji o upravljanju jedinstvenim tržištem(1) i naknadni odgovor Komisije od 8. svibnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. lipnja 2012. naslovljenu „Bolje upravljanje za jedinstveno tržište” (COM(2012)0259),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. lipnja 2014. naslovljenu „Program za prikladnost i učinkovitost propisa (REFIT): trenutačno stanje i izgledi za budućnost” (COM(2014)0368),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. ožujka 2013. naslovljenu „Pametno donošenje propisa – odgovor na potrebe malih i srednjih poduzeća” (COM(2013)0122),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 26. i 27. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za konkurentnost o pametnom donošenju propisa od 4. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o upravljanju jedinstvenim tržištem u Europskom semestru 2015.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o mreži SOLVIT(3) i naknadni odgovor Komisije od 28. svibnja 2014.,

–  uzimajući u obzir istraživačku studiju o pametnom donošenju propisa za jedinstveno tržište koju je naručio Odbor Parlamenta za unutarnje tržište i zaštitu potrošača,

–  uzimajući u obzir pregled stanja jedinstvenog tržišta iz travnja 2015. objavljen na internetu,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0278/2015),

A.  budući da je jedinstveno tržište ključni instrument za pokretanje gospodarskog rasta i otvaranje radnih mjesta u Uniji;

B.  budući da je više od 20 godina nakon njegove službene uspostave okvir jedinstvenog tržišta još uvijek fragmentiran, prvenstveno zbog toga što države članice nisu potpuno prenijele propise Unije u nacionalno zakonodavstvo ili ih ne provode propisno;

C.  budući da je upravljanje jedinstvenim tržištem potrebno ojačati vodeći računa o cjelokupnom političkom ciklusu;

D.  budući da bi cilj buduće strategije unutarnjeg tržišta trebalo biti poboljšanje regulacije unutarnjeg tržišta učenjem iz prošlih iskustava u području slobodnog kretanja robe i usluga, jedinstvenog digitalnog tržišta, stručnih kvalifikacija i javne nabave;

E.  budući da bi se način na koji bi Unija trebala nastojati poboljšati regulaciju jedinstvenog tržišta trebao temeljiti na ideji zajedničke odgovornosti;

F.  budući da odgovornost za supsidijarnost nije ograničena na Komisiju, Vijeće i Parlament te da podrazumijeva uključenost nacionalnih, a po potrebi i regionalnih parlamenata; budući da se prema načelu supsidijarnosti o politikama treba odlučivati na najprikladnijoj institucionalnoj razini, bila ona lokalna, regionalna, nacionalna ili europska;

G.  budući da postoji jedinstveno tržište robe, ali ne i jedinstveno tržište usluga;

H.  budući da treba ojačati, izmijeniti ili bolje promicati određene instrumente kako bi se pozitivno doprinijelo stvaranju konkurentnog regulatornog okruženja za naša poduzeća, podupiranju rasta i otvaranja radnih mjesta te jačanju povjerenja potrošača u europsko zakonodavstvo;

I.  budući da i građani i poduzeća imaju nisku razinu znanja i svijesti o raznim uslugama pružanja pomoći kao što su Vaša Europa i SOLVIT;

J.  budući da nema dovoljno pokazatelja i podataka za mjerenje uspješne provedbe zakonodavstva u različitim područjima jedinstvenog tržišta;

K.  budući da bi se tim pokazateljima i podacima mogli razjasniti cilj i svrha dotičnog zakonodavstva;

L.  budući da su digitalne inovacije brže od politike i da poduzetnici pokreću digitalni program; budući da je od presudne važnosti osigurati pravila održiva u budućnosti koja su po definiciji digitalna;

M.  budući da su ispravno prenošenje prava potrošača i propisa o zaštiti potrošača u nacionalna zakonodavstva, njihova primjena i provedba ključni za ostvarenje visoke razine zaštite potrošača u Uniji;

N.  budući da je jedan od glavnih prioriteta Europskog sastanka na vrhu o potrošačima 2015., godišnjeg foruma na kojem se okupljaju vodeći europski i međunarodni tvorci politika i dionici, bila bolja primjena i provedba tih propisa;

I.Uvod i opća načela

1.  traži od Komisije da u provedbi svoje nedavne strategije unutarnjeg tržišta uzme u obzir preporuke sadržane u ovoj Rezoluciji;

2.  smatra da bi bolja regulacija jedinstvenog tržišta trebala biti prioritet i zajednička odgovornost institucija EU-a; vjeruje da se dobrim zakonodavstvom doprinosi dobrobiti građana, poticanju konkurentnosti, otvaranju radnih mjesta, rastu i razvoju MSP-ova, pružajući potrošačima pritom visoku razinu zaštite, te da se to mora postići na način koji potiče, a ne ugrožava europsko gospodarstvo;

3.  promatra „bolju regulaciju” u okviru cjelokupnog političkog ciklusa, pri čemu svi elementi doprinose učinkovitoj i djelotvornoj regulaciji; stoga smatra da bi posebne pokazatelje za mjerenje uspješnosti relevantnog zakonodavstva trebalo uključiti već od prvotne procjene učinka i koristiti se njima tijekom cijelog političkog ciklusa, uključujući provedbu zakonodavstva nakon što stupi na snagu;

4.  u tom kontekstu podsjeća na važnost transparentnih i dostupnih informacija; žali zbog toga što, za razliku od dokumenata Parlamenta koji su dostupni široj javnosti, dokumenti Vijeća nisu, već je pristup njima i dalje ograničen;

5.  smatra da načelo supsidijarnosti mora biti polazište u osmišljavanju politike kako bi se naglasila „europska dodana vrijednost” u upravljanju jedinstvenim tržištem;

6.  napominje da rokovi u okviru mehanizma supsidijarnosti ne ostavljaju parlamentima uvijek dovoljno vremena za detaljno razmatranje raznih aspekata provedbe, dosljednosti s postojećim zakonodavstvom i drugih praktičnih pitanja; stoga smatra da bi sami parlamenti mogli imati aktivniju ulogu, posebno u postupcima savjetovanja;

7.  smatra da bi se institucije zajednički trebale pobrinuti da se u nacrtu relevantnog zakonodavstva odražava načelo proporcionalnosti; nadalje smatra da bi se u tom procesu trebali ostvariti ciljevi jednostavnosti, transparentnosti, dosljednosti te poštovanja temeljnih prava;

8.  poziva Komisiju i Vijeće da zajedno s Parlamentom razmotre najbolji način da se zajamči kontinuirano pojednostavljenje s obzirom na to da napredak u tom području koristi i potrošačima i malim i srednjim poduzećima;

9.  smatra da bi se u propisima povezanim s unutarnjim tržištem trebalo voditi računa o novim prilikama koje otvara digitalna revolucija i da bi oni trebali biti u potpunosti kompatibilni s idejom e-uprave;

10.  poziva Komisiju da ojača ulogu jedinstvenog tržišta kao zasebnog stupa procesa europskog semestra, što bi trebalo poduprijeti godišnjim izvješćem o integraciji jedinstvenog tržišta kao doprinosu za godišnje izvješće o rastu;

II.Mehanizmi za poboljšanje regulacije unutarnjeg tržišta

Procjena učinka

11.  smatra da bi cilj zakonodavstva o jedinstvenom tržištu trebalo biti bolje funkcioniranje jedinstvenog tržišta, da bi ga trebalo izraditi u skladu s člankom 3. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i da bi njime trebalo promicati konkurentnost, inovacije, rast i otvaranje radnih mjesta; smatra da su učinkovite procjene učinka važan mehanizam informiranja tvoraca politike o tome kako najbolje osmisliti propise da bi se postigli ti opći ciljevi i specifični ciljevi usmjereni na jedinstveno tržište te o potencijalnim učincima međudjelovanja tih propisa i postojećeg zakonodavstva;

12.  žali zbog toga što je Odbor Komisije za procjenu učinka oko 40 % nacrta procjene učinka pregledanih u razdoblju između 2010. i 2014. ocijenio nedovoljno kvalitetnima i vratio na doradu;

13.  smatra da se procjene učinka, kako bi bile učinkovita sredstva, trebaju pripremati na temelju sveobuhvatnih, objektivnih i potpunih informacija i dokaza te da trebaju obuhvaćati sve mogućnosti koje imaju znatan učinak ili su politički važne; smatra da bi pri provođenju procjena učinka trebalo uzeti u obzir i naknadne procjene postojećeg zakonodavstva u istom sektoru te da bi trebalo voditi računa o usklađenosti nove zakonodavne inicijative s drugim politikama i općim ciljevima Europske unije;

14.  žali zbog toga što se u procjenama učinka koje se podnose Parlamentu uz nacrte prijedloga još uvijek pronalaze nedostaci, kao što je primjerice istaknuo Odjel Parlamenta za prethodnu procjenu učinka u svojoj analizi procjene učinka prijedloga o stavljanju radijske opreme na raspolaganje na tržištu;

15.  vjeruje da bi pažljivo razmatranje znanstvenih savjeta trebalo biti dio postupka procjene učinka, a posebno bi trebalo potkrijepiti kako su ili s kojom motivacijom donesene poltičke odluke u pripremnim fazama, što će pomoći u političkom postupku; nadalje smatra da se u procjenama učinka moraju uzeti u obzir brzina digitalnih inovacija i digitalnog razvoja te potreba da zakonodavstvo bude tehnološki neutralno i što je više moguće održivo u budućnosti;

16.  ističe da ne postoje jasne smjernice o tome treba li kvantificirati potencijalne učinke prijedloga u okviru programa REFIT; naglašava da prijedlozi u okviru REFIT-a trebaju biti usmjereniji, s kvantificiranim potencijalnim koristima i uštedama troškova u svakom prijedlogu;

17.  ističe da procjenu učinka prijedloga treba nadopuniti procjenama učinka bitnih izmjena koje su usvojili suzakonodavci; naglašava da su potrebna jasna i transparentna pravila kojima se određuju uvjeti pod kojima se trebaju provoditi takve dodatne procjene učinka; podsjeća, na primjer, da je Parlament pomno procijenio potencijalni učinak koji bi na MSP-ove mogle imati neke od njegovih izmjena dviju direktiva o javnoj nabavi; stoga apelira na Vijeće, koje od 2007. nije provelo nijednu procjenu učinka vlastitih izmjena, da se više uključi;

18.  podsjeća da odgovornost za supsidijarnost nije ograničena na Komisiju, Vijeće i Parlament te da podrazumijeva uključenost nacionalnih parlamenata;

19.  napominje da bi prema studiji o pametnom donošenju propisa za jedinstveno tržište koju je naručio Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Parlament i Vijeće mogli imati dragocjene uvide kojima bi mogli doprinijeti Komisijinim procjenama učinka; poziva Komisiju da istraži načine na koje bi se Parlament i Vijeće mogli uključiti u postupak procjene učinka;

Postupak savjetovanja

20.  podsjeća da su u skladu s člankom 11. stavkom 2. UEU-a sve institucije EU-a obvezne održavati otvoren, transparentan i redovit dijalog s predstavničkim udrugama, civilnim društvom i socijalnim partnerima;

21.  smatra da bi faza savjetovanja uvijek trebala sadržati dio koji se bavi tematikom „po definiciji digitalno”, pri čemu bi Komisija nastojala dobiti bolji uvid u potrebe korisnika i u to što „po definiciji digitalno” znači za osmišljavanje usluge;

22.  ponovno ističe svoje stajalište da postupak savjetovanja treba biti otvoren, transparentan i uključiv te da bi ga trebalo proširiti kako bi obuhvaćao podnošenje nacrta procjena učinka koje su proveli razni dionici; vjeruje da je to jednako važno i za sekundarno zakonodavstvo, koje uvelike utječe na provedbu propisa za jedinstveno tržište i koje stoga zahtijeva veću transparentnost i nadzor; smatra da je Carinski zakonik Unije jedno od područja u kojem bi se redovitim savjetovanjem s dionicima mogla unaprijediti provedba sekundarnog zakonodavstva;

23.  prima na znanje prijedloge za proširenu fazu strateškog programiranja u paketu mjera za bolju regulativu, primjerice s uključenim početnim procjenama učinka; međutim smatra da još uvijek nedostaje opći pregled radnog procesa Komisije; poziva Komisiju da planove za razradu političkih inicijativa u određenim sektorima učini vidljivijima te da olakša njihovu upotrebu;

24.  smatra da je doprinos građana i poduzeća raznim službama za pružanje pomoći kao što su Vaša Europa i SOLVIT od velike važnosti za zakonodavni proces te stoga poziva Komisiju da ocijeni podatke dobivene od tih službi i da ih uzme u obzir pri preispitivanju relevantnog zakonodavstva;

25.  vjeruje da je obuhvatno, pravilno i uravnoteženo savjetovanje ključan dio zakonodavnog postupka; smatra da su objava dokumenata i dokaza te poziv svim sudionicima da učinkovito doprinesu izradi politika na tom području važan pokretač inovacija i jačanja jedinstvenog tržišta, posebno s obzirom na program jedinstvenog digitalnog tržišta;

26.  ističe da mala poduzeća često nemaju vremena ili resursa za sudjelovanje u redovitim savjetovanjima; smatra da Komisija treba pronaći jednostavne i inovativne načine komunikacije s MSP-ovima i start-up poduzećima;

27.  smatra da je potreban holistički pristup savjetovanju s dionicima, koje bi trebalo biti kontinuirani proces tijekom cjelokupnog zakonodavnog ciklusa, a ne povremena zadaća; s tim u vezi ponovno upućuje poziv Komisiji da razmotri mogućnost uspostave europskog foruma dionika koji bi se bavio temom bolje regulacije i smanjenja birokracije;

28.  ističe da bi ta savjetovanja s dionicima trebala biti u što većoj mjeri uključiva te da bi u njima posebno trebali sudjelovati MSP-ovi, mikropoduzeća i organizacije civilnog društva;

29.  vjeruje da će se povećati sudjelovanje i ostvariti transparentniji pristup postupku savjetovanja ako savjetovanja s javnošću budu dostupna na svim službenim jezicima te ako se poveća njihova pristupačnost i razumljivost;

Provedba

30.  vjeruje da je za potpuno ostvarivanje prednosti jedinstvenog tržišta ključna potpuna i pravilna provedba zakonodavstva za jedinstveno tržište te da su jasni, sveobuhvatni i višedimenzionalni pokazatelji koristan doprinos; izražava zabrinutost zbog toga što ciljevi provedbe nisu uvijek postignuti; posebno poziva na potpunu i pravilnu provedbu Direktive o uslugama; podsjeća na visok stupanj heterogenosti koji još uvijek postoji među državama članicama i sektorima;

31.  smatra da će se zahvaljujući nastojanjima Komisije da smanji broj zakonodavnih prijedloga omogućiti veća usmjerenost na političke inicijative, čime će ostati više vremena za dublje promišljanje koje se može iskoristiti za poboljšanje sudjelovanja zainteresiranih strana;

32.  naglašava važnost korelacijskih tablica za praćenje pravilne provedbe; poziva države članice da izrade i objave vlastite korelacijske tablice;

33.  izražava žaljenje zbog toga što unatoč cilju od 0,5 % koji je Komisija predložila u Aktu o jedinstvenom tržištu neke države članice još uvijek zaostaju; naglašava da nisu važni samo formalni ciljevi prijenosa u nacionalno zakonodavstvo i provedbe, već i kvaliteta prenošenja, praktična provedba na terenu te problemi ili izazovi koje oni mogu donijeti relevantnim dionicima u svakodnevnom životu;

34.  smatra da, želimo li ostvariti prednosti potpuno funkcionalnog jedinstvenog tržišta, Komisija i parlamenti trebaju surađivati u cilju učenja iz primjera najbolje prakse i iskustava stečenih pri provedbi zakonodavstva EU-a kako bi se zajamčilo da opći i specifični ciljevi konkretnih propisa ne budu neostvareni zbog loše ili nedosljedne provedbe u državama članicama;

35.  smatra da bi situacija trebala biti jasnija kada je riječ o prekomjernoj regulaciji i da su potrebne odlučnije mjere za otkrivanje slučajeva prekomjerne regulacije, koji predstavljaju probleme i dodatne troškove za građane i poduzeća koji nastoje shvatiti i primijeniti propise donesene na razini EU-a; poziva države članice da u provedbenim dokumentima objasne i definiraju što je rezultat zakonodavstva Unije, a što nacionalnih zahtjeva; podsjeća da države članice mogu primjenjivati strože standarde u slučajevima kada je pravom EU-a propisano samo minimalno usklađivanje;

Nadzor i rješavanje problema

36.  poziva Komisiju da nastavi ulagati napore i da redovito ažurira smjernice za propise; posebno poziva da se u uskoj suradnji s Parlamentom što prije ažuriraju smjernice iz 2009. za provedbu/primjenu Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi kako bi se zajamčilo da je ona primjerena digitalnom dobu; žali zbog toga što se kvaliteta usluga jako razlikuje među državama članicama zbog nedostatka prioritizacije i resursa; stoga poziva na čvršći okvir upravljanja na razini EU-a s ciljem poboljšanja funkcioniranja tih alata i usluga;

37.  smatra da su alternativno rješavanje sporova (ADR) i rješavanje sporova preko interneta (ODR) ključna sredstva za poboljšanje jedinstvenog tržišta robe i usluga; ističe da će oni potrošačima i trgovcima omogućiti da rješavaju svoje sporove na ekonomičan i jednostavan način te bez sudova; potiče Komisiju i države članice da više informiraju javnost o tim važnim instrumentima;

38.  ističe da su jedinstvene kontaktne točke za pružanje pomoći pri rješavanju sporova, poput SOLVIT-a, ECC-Neta i FIN-Neta, usluge kojima se poboljšava funkcioniranje unutarnjeg tržišta; poziva Komisiju da izdvoji sredstva kako bi osvijestila javnost o tim instrumentima i učinila ih međusobno komplementarnima;

39.  pozdravlja projekte SOLVIT i EU-Pilot kojima se nastoji izbjeći potreba da Komisija pokreće postupke zbog povrede protiv država članica; vjeruje, međutim, da bi usluge koje nudi EU-Pilot u pogledu brzine odgovora na pristigle prijave trebalo poboljšati;

40.  smatra da bi se Informacijski sustav unutarnjeg tržišta (IMI) trebao nastaviti širiti na druge mehanizme jedinstvenog tržišta kako bi postao središnja informacijska platforma; ističe da bi to bilo sukladno načelu „samo jednom”, u skladu s nedavnim inicijativama Komisije;

41.  smatra da su digitalne platforme kao što su jedinstvena kontaktna mjesta, IMI i ISA2 važne za bolje funkcioniranje jedinstvenog tržišta jer olakšavaju prekograničnu razmjenu informacija među tijelima država članica;

42.  zabrinut je zbog niske razine osviještenosti i razumijevanja među Europljanima kada je riječ o dostupnim uslugama, kao što su Vaša Europa, Vaš europski savjetnik, Europska služba za zapošljavanje, mreža CPC, jedinstvena kontaktna mjesta, SOLVIT, ADR i ODR;

43.  smatra da su usluge kao što su Vaša Europa, Vaš europski savjetnik, Europska služba za zapošljavanje, mreža CPC, jedinstvena kontaktna mjesta, SOLVIT i SOLVIT plus, ADR i ODR korisne i financijski povoljne alternative pravnom djelovanju; napominje da je samo 4 % potrošača i poduzeća svjesno postojanja tih instrumenata i da je razina korištenja tim uslugama trenutno vrlo niska; poziva Komisiju i države članice da, kako bi riješile taj problem, potiču daljnje osvještavanje o tim instrumentima, ispitujući pritom jesu li ishodi i odgovori koje oni pružaju primjereni za korisnike; nadalje poziva Komisiju da radi na uspostavljanju bolje suradnje među službama za pružanje pomoći kao što su Vaša Europa i SOLVIT u cilju povećanja zadovoljstva korisnika;

44.  poziva Komisiju da detaljno razmotri interakciju tih usluga i da istraži mogućnost njihove zamjene jedinstvenim kontaktnim mjestom za potrošače koje bi onda potrošača upućivalo na druge primjerene mehanizme;

45.  smatra da bi se tim razmatranjem trebalo doći do bolje definicije dotičnih usluga radi boljeg razgraničenja aktivnosti, čime bi se izbjeglo preklapanje;

46.  poziva Komisiju da osmisli komunikacijsku i edukacijsku strategiju s ciljem senzibiliziranja građana i poduzeća svih veličina o uslugama pružanja pomoći; u tom kontekstu preporuča da se uspostavi jedinstveni portal za pristup svim uslugama pružanja pomoći;

47.  smatra da bi se u nadolazećoj reviziji Uredbe o suradnji u zaštiti potrošača trebalo u potpunosti voditi računa o potrebi da se poboljša protok informacija između različitih instrumenata jedinstvenog tržišta;

48.  ističe važnu ulogu instrumenta Komisije za provjeru mrežnih stranica na razini EU-a („EU Sweeps”), posebno u pogledu dobrog funkcioniranja jedinstvenog digitalnog tržišta;

49.  potvrđuje pozitivnu ulogu provjera mrežnih stranica na razini EU-a koje je Komisija pokrenula da bi koordiniranim aktivnostima kontrole u internetskom okruženju intenzivirala provedbu; vjeruje da se opsežne provjere na razini EU-a mogu proširiti i na sektore koji ne uključuju internet;

50.  sa zabrinutošću primjećuje da prema izvješćima Vaše Europe postoje područja o kojima se građani stalno raspituju u pokušaju da ostvare svoje pravo, kao što su e-trgovina i priznavanje kvalifikacija; smatra da bi Komisija zajedno s nacionalnim i regionalnim tijelima trebala odgovoriti na to pitanje u cilju boljeg razumijevanja tih prava;

51.  smatra da je potrebna i kvalitativna i kvantitativna procjena provedbe, koja neće obuhvaćati samo gole brojke koje pokazuju jesu li direktive formalno prenesene u nacionalno zakonodavstvo, kako bi se dobio potpuni uvid u to kako zakonodavstvo o jedinstvenom tržištu zapravo funkcionira za potrošače i poduzeća;

52.  poziva Komisiju da razmotri je li moguće osmisliti sustav ranog upozoravanja koji bi ukazivao na postojanje problema u provedbi ili primjeni zakonodavstva EU-a;

53.  vjeruje da bi se sustavnim kontroliranjem potrošačkih tržišta na razini EU-a brže otkrivali trendovi u začetku i prijetnje za potrošače i poduzeća; u tom kontekstu ističe pozitivnu ulogu svih uključenih dionika, pa tako i potrošačkih udruga;

54.  poziva Komisiju da ocijeni rezultate kontaktnih točaka za proizvode predviđene Uredbom o uzajamnom priznavanju iz 2009. i Uredbom o građevinskim proizvodima iz 2011.;

Provedba i nadzor nad tržištem

55.  ističe da je potrebna uža suradnja između instrumenata za upravljanje jedinstvenim tržištem koji primaju pritužbe potrošača o trgovcima koji krše zakonodavstvo EU-a i nacionalnih tijela s javnim ovlastima koja bi se ostvarila uz pomoć formalnih postupaka i bolje razmjene podataka;

56.  poziva Komisiju da ozbiljno ocijeni dosljednost i učinkovitost provedbe, a u konačnici i postupaka pokrenutih zbog povrede, posebno u pogledu zakonodavstva o jedinstvenom tržištu;

57.  žali zbog ograničenog pristupa Parlamenta relevantnim informacijama koje se odnose na postupke prije utvrđivanja povrede i postupke zbog povrede te poziva na veću transparentnost u tom pogledu, uz nužno poštovanje pravila o povjerljivosti;

58.  poziva Komisiju da pokrene pravovremene i brže postupke zbog povrede u slučajevima kada postoje dokazi koji ukazuju na nedostatak provedbe i kada razumni pokušaji da se problemi riješe korištenjem instrumenata kao što je posredovanje, u obliku ADR-a, ODR-a, EU Pilota, SOLVIT-a i drugih instrumenata prije utvrđivanja povrede, nisu urodili plodom; ističe da države članice snose jednaku odgovornost za provedbu prava EU-a te da moraju zajamčiti djelotvornu i učinkovitu provedbu kako bi zaštitile prava potrošača i poduzećima omogućile ravnopravne uvjete u cijeloj Europi;

59.  obvezuje se ispunjavati svoju ulogu u provedbi zakonodavstva EU-a, među ostalim analizom provedbe zakonodavstva i nadzorom nad Komisijom, a posebno uključivanjem u godišnje ili barem detaljnije izvješćivanje Komisije o programima rada koji se posebno odnose na provedbu;

60.  podsjeća da je u svojoj Rezoluciji od 4. veljače 2014. o provedbi Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi(4) Parlament tražio od Komisije da prikupi i analizira podatke o kaznama koje primjenjuju države članice, kao i o učinkovitosti sustava provedbe, posebno glede složenosti i duljine postupaka provedbe; ponovno poziva Komisiju da Parlamentu dostavlja rezultate tih analiza;

61.  smatra da bi se instrumenti tržišnog nadzora trebali upotrebljavati zajedno s instrumentima jedinstvenog tržišta kako bi se ojačala provedba zakonodavstva EU-a;

62.  s tim u vezi upozorava da se nacionalna tijela ne koriste uvijek na ispravan način informacijskim i komunikacijskim sustavom za tržišni nadzor ili ne poduzimaju pravodobno potrebne mjere; posebno naglašava potrebu da se poboljša prosljeđivanje predmeta među javnim tijelima;

63.  zabrinut je zbog toga što prema rezultatima analize uzorka koju je Komisija provela 2014. u 60 % dovršenih istraga o proizvodima nije navedena zemlja podrijetla, 32 % istraga o strojarskim proizvodima nije popraćeno klasifikacijom rizika, a u 5 % unosa nije navedeno koja je uredba ili direktiva EU-a prekršena; traži od Vijeća i država članica da se ozbiljno posvete tom pitanju i da izvijeste Parlament o poduzetim mjerama;

Naknadna ocjena i revizija

64.  pozdravlja redovno razdoblje revizije i uvođenje sektorskih analiza u okviru programa REFIT, čiji bi konačni cilj trebao biti poboljšanje kvalitete i pojednostavljenje zakonodavstva EU-a, čime bi ga se učinkovitije prilagodilo potrebama građana i poduzeća, uz poseban naglasak na mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima;

65.  ipak smatra da treba poboljšati analizu u pogledu toga jesu li dosad poduzeti koraci u zakonodavstvu učinkovito doprinijeli postizanju cilja i jesu li usklađeni s aktualnim ciljevima politike; također ističe važnost transparentnosti u procesu REFIT; u tom smislu smatra da kontinuirani cilj smanjenja administrativnog i regulatornog opterećenja može na pozitivan način doprinijeti postizanju ciljeva na najučinkovitiji mogući način i uz najniže moguće troškove za ljude i poduzeća;

66.  napominje da ukupni trošak regulative često predstavlja prepreku sudionicima na jedinstvenom tržištu, posebno malim i srednjim poduzećima; stoga pozdravlja obvezivanje Komisije na razmatranje tog problema; naglašava da bi cilj svake takve analize trebao biti uklanjanje prepreka ulasku na tržište i jamčenje poštenog natjecanja svim sudionicima;

67.  poziva Komisiju da poboljša svoje razumijevanje faktora koji utječu na postizanje ciljeva politike, kao što je učinak komplementarnih ili proturječnih politika usvojenih na razini EU-a ili na nacionalnoj razini, ali i učinak i troškovi nedjelovanja, kako bi se poboljšalo kreiranje politike i u konačnici doprinijelo boljoj regulativi jedinstvenog tržišta;

68.  smatra da bi mogućnost klauzule o vremenskom ograničenju valjanosti ili proširene klauzule o preispitivanju trebalo razmatrati samo iznimno, posebno za privremene pojave, a institucije bi trebale nastojati ažurirati zakonodavstvo i držati ga na snazi samo ako je nužno; smatra da su mehanizmi zaštite neophodni da se zajamči trajnost temeljnih propisa;

III.Zaključak

69.  naglašava da poboljšanje regulative povezane s jedinstvenim tržištem ne znači ukidanje svih propisa niti smanjenje razine ambicije propisa, na primjer u pogledu zaštite okoliša, sigurnosti, zaštite potrošača i socijalnih standarda, već ukidanje nepotrebnih propisa, birokracije i negativnih učinaka uz istodobno postizanje ciljeva politike i stvaranje konkurentnog regulatornog okružja koje potiče zapošljavanje i poduzetništvo u Europi;

70.  naglašava da je jedinstveno tržište koje previše ne opterećuje niti ugrožava proizvodnju, inovacije i trgovinu mehanizam koji će omogućiti da se radna mjesta i rast, koji bi bez njega bili premješteni negdje drugdje, vrate u Europu;

71.  naglašava stoga da će podijeljena odgovornost za bolju regulativu u vezi s jedinstvenim tržištem dovesti do ostvarenja zajedničkih prednosti: snažnog i energičnog jedinstvenog tržišta koje doprinosi dugoročnom rastu Europe, a time i prosperitetu njezinih građana;

o
o   o

72.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Europskom vijeću te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 24, 22.1.2016., str. 75.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0069.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0164.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0063.


Učenje o EU-u u školama
PDF 355kWORD 113k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o učenju o EU-u u školama (2015/2138(INI))
P8_TA(2016)0106A8-0021/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 165. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ(1),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1093/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o Europskoj godini građana (2013.)(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 390/2014 od 14. travnja 2014. o uspostavljanju programa „Europa za građane” za razdoblje 2014. – 2020.(3),

–  uzimajući u obzir Preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje(4),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, tolerancije i nediskriminacije putem obrazovanja (Pariška deklaracija) koja je donesena na neformalnom sastanku ministara obrazovanja Europske unije 17. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju na području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020)(5),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. kolovoza 2015. naslovljenu „Nacrt zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.)” (COM(2015)0408),

–  uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije od 14. rujna 2015. o usvajanju godišnjeg programa rada za 2016. za provedbu programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport (C(2015)6151),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 28. i 29. studenoga 2011. o referentnoj vrijednosti za obrazovnu mobilnost(6),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. rujna 2015. naslovljenu „Nacrt Zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije iz 2015. o provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.)” (COM(2015)0429),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. travnja 2009. naslovljenu „Strategija EU-a za ulaganje u mlade i njihovo osnaživanje – Obnovljeni otvoreni način koordinacije za suočavanje s problemima i mogućnostima mladih” (COM(2009)0200),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 27. studenoga 2009. o obnovljenom okviru za europsku suradnju u pogledu mladih (2010. − 2018.)(7),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. svibnja 1992. o politikama obrazovanja i osposobljavanja ususret 1993. godini(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. rujna 2006. o inicijativama za nadopunu školskih kurikula osiguravanjem odgovarajućih poticaja za uključivanje europske dimenzije(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. rujna 2008. o kvaliteti obrazovanja učitelja(11),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0021/2016),

A.  budući da je obrazovanje temeljno ljudsko pravo i javno dobro koje bi svima trebalo biti jednako dostupno;

B.  budući da je glavna uloga obrazovanja formiranje potpuno osviještenih građana i da stoga nadilazi ostvarivanje gospodarskih ciljeva EU-a i nacionalnih strategija;

C.  budući da ciljevi obrazovanja podrazumijevaju i pripremu pojedinaca za život i aktivno građanstvo u sve složenijim, zahtjevnijim i integriranijim društvima koja su ujedno i sve više multikulturna;

D.  budući da, prema ispitivanju javnog mnijenja Eurobarometra iz 2014. godine, 44 % građana Europske unije smatra da ima ograničeno razumijevanje načina na koji funkcionira EU, a da 52 % Europljana smatra da njihov glas u EU-u nema nikakvu težinu(12);

E.  budući da je na posljednjim izborima za Europski parlament glasovalo samo 42,61 % građana EU-a, a samo 27 % pripadnika dobne skupine od 18 do 24 godine, što je najslabiji odaziv glasača od 1979. godine(13);

F.  budući da nedovoljno znanje o Europskoj uniji i njezinoj konkretnoj dodanoj vrijednosti može doprinijeti stvaranju slike o nedostatku demokracije i dovesti do sveprisutnog euroskepticizma u državama članicama i zemljama kandidatkinjama; budući da se treba pozabaviti problemom demokratskog deficita kako bi se uklonio sve veći raskorak između glasa europskih građana i institucija EU-a;

G.  budući da se prema posebnom istraživanju Eurobarometra br. 437 iz 2015. godine većina Europljana slaže da bi školska nastava i materijali trebali uključivati informacije o raznolikosti u pogledu religije ili uvjerenja, etničkog podrijetla, spolne orijentacije i rodnog identiteta(14);

H.  budući da bolja osviještenost o koristima od europskih politika kao što su slobodno kretanje osoba i usluga unutar Unije i programi mobilnosti EU-a mogu doprinijeti stvaranju osjećaja pripadnosti EU-u, osnažiti duh zajednice i potaknuti prihvaćanje multikulturnih i multinacionalnih društava;

I.  budući da bi uspješni obrazovni sustavi i kurikuli zajedno sa sve većim utjecajem i sudjelovanjem Europljana u procesima donošenja političkih odluka u EU-u mogli stvoriti veće zanimanje za poslove Europske unije i osjećaj razumijevanja i pripadnosti, a istodobno pridonijeti rješavanju društvenih razlika, kulturne segregacije i osjećaja zakinutosti;

J.  budući da je većina država članica učenje o EU-u integrirala u svoje kurikule i programe osposobljavanja nastavnika; budući da i dalje postoje nejednakosti između država članica i unutar njih;

K.  budući da u nekim državama članicama teme povezane s Europskom unijom, iako se u načelu podučavaju na raznim stupnjevima i u okviru različitih predmeta obveznog obrazovanja, uglavnom čine mali dio kurikula koji pojedini nastavnik treba obraditi;

L.  budući da treba dodatno poboljšati znanje i vještine nastavnika i ostalog obrazovnog osoblja o temama povezanim s Europskom unijom i ažurirati ga početnim i stalnim osposobljavanjem te budući da je u tom smislu obrazovnim institucijama i nastavnicama potrebna adekvatna pomoć u skladu s njihovim specifičnim potrebama;

M.  budući da se, prema studiji „Learning Europe at school” („Učenje o Europi u školi”) koju je privatno društvo za konzultantske usluge ICF GHK pripremilo za Glavnu upravu Europske komisije za obrazovanje i kulturu,(15) obrazovanjem nastavnika o pitanjima povezanima s Europskom unijom uglavnom bave institucije i udruge koje nisu dio višeg odnosno visokog obrazovanja;

N.  budući da Studija o utjecaju programa Erasmus koju je Komisija predstavila 2014. godine pokazuje pozitivan učinak koju mobilnost u obrazovanju i internacionalizacija studija ima ne samo na kurikule i mogućnost zapošljavanja, nego i na znanje o Europi, razvoj osjećaja europskog građanstva i pozitivan odnos prema Europi te glasanje na europskim izborima;

Europska dimenzija u obrazovanju

1.  ističe sve veću važnost europske dimenzije u obrazovanju u raznim disciplinama, razinama i tipovima obrazovanja, naglašavajući pritom da je potrebno taj koncept razumjeti u širem i dubljem smislu i u obzir uzeti njegovu složenu, dinamičnu i višeslojnu prirodu, s time da je učenje o EU-u u školama njegova ključna sastavnica;

2.  naglašava da je dimenzija EU-a u obrazovanju ključna za pomoć građanima da bolje razumiju EU i za ponovno povezivanje EU-a s građanima, a može i ojačati ulogu vrijednosti iz članka 2. UEU-a i učvrstiti položaj Unije u međuovisnom svijetu;

3.  naglašava potrebu razumijevanja i poticanja privrženosti temeljnim vrijednostima Europske unije; ističe da je poznavanje odnosno razumijevanje zajedničke povijesti i vrijednosti Europske unije i njezinih država članica ključno za uzajamno razumijevanje, miran suživot, toleranciju i solidarnost, ali i za razumijevanje osnovnih načela Europske unije;

4.  ističe da bi Europska unija trebala biti vidljivija u nastavnim materijalima i izvannastavnim aktivnostima i u njih bolje integrirana s obzirom na utjecaj koji ima u svakodnevnom životu svojih građana; smatra da sadržaj koji je izričito povezan s EU-om može bitno doprinijeti školskom kurikulu i osobnom razvoju i rastu učenika;

5.  naglašava da je važno koristiti aktivne i participativne metode učenja prilagođene dobi, razini, potrebama i interesima učenika te u potpunosti iskoristiti mogućnosti informacijskih i komunikacijskih tehnologija i medija, što podrazumijeva i društvene medije;

6.  ističe da bi dimenzija EU-a u obrazovanju trebala omogućiti učenicima ne samo da steknu znanje i razviju osjećaj pripadnosti i europskog građanstva, nego i da sudjeluju u kritičkom razmišljanju o EU-u, između ostalog i učenjem o temeljnim vrijednostima EU-a zasnovanima na vladavini prava i ljudskim pravima, o postupcima upravljanja EU-om i donošenja odluka u EU-u te načinu na koji oni utječu na dotične države članice i njihovo vlastito demokratsko sudjelovanje; potiče upotrebu igara uloga u okviru Europskog parlamenta mladih kako bi se djeci, učenicima i studentima pomoglo da shvate europske procese i povećala njihova svijest o europskim pitanjima;

7.  skreće pozornost na činjenicu da su EU oblikovale države članice sa svojim jedinstvenim povijestima i kulturama te da razvoj Unije ostaje neodvojivo povezan s njezinim državama članicama; istodobno ističe doprinos raznih kultura europskim društvima i europskom nasljeđu;

8.  napominje velik utjecaj EU-a na države članice i činjenicu da bi učenje o Europskoj uniji u školama trebalo odražavati i ulogu država članica u razvoju EU-a i utjecaj EU-a na razvoje u nacionalnim okvirima;

9.  ističe da države članice i EU moraju biti primjer svim akterima uključenima u podučavanje i učenje o Europskoj uniji u školama provođenjem temeljnih europskih vrijednosti društvene uključenosti i europske i međunarodne solidarnosti;

10.  ponovno podsjeća na potrebu da se zajamče, poboljšaju i prošire početne i postojeće profesionalne cjeloživotne mogućnosti razvoja za nastavnike i pedagoge i da im se osiguraju odgovarajuća potpora i sredstva kako bi mogli uključiti europsku dimenziju u svoja predavanja, posebno kad je riječ o obrazovanju o povijesti i građanstvu, te kako bi realizirali strategije usredotočene na učenike i svoje nastavne metode prilagodili potrebama učenika;

11.  ističe potrebu promicanja i poticanja višejezičnih i interkulturnih kompetencija pedagoga te mogućnosti za mobilnost, uzajamno podučavanje i razmjenu najbolje prakse među nastavnim osobljem, na primjer organizacijom seminara na europskoj razini;

12.  naglašava ulogu sveučilišta u pripremi i obuci visokokvalificiranih i motiviranih nastavnika i pedagoga; poziva na jačanje mjera država članica i na to da im se pruži potpora u naporima da na sveučilištima osiguraju specijalističke programe koji bi bili otvoreni i dostupni upisanim studentima te aktivnim nastavnicima i pedagozima;

13.  ističe važnost i potencijal europskog pristupa predavanju povijesti, imajući pritom na umu nadležnosti država članica u tom području, jer su neki povijesni događaji bili odlučujući u pojavi europskih ideala i vrijednosti; poziva Komisiju i države članice da daju potporu povijesnim društvima i centrima za povijesna istraživanja kako bi se istaknula vrijednost njihova znanstvenog doprinosa europskoj povijesti i njihova uloga u redovitom usavršavanju nastavnika;

14.  poziva Kuću europske povijesti da, posebno za učenike, studente i nastavnike svih razina obrazovanja, osmisli posebne programe, instrumente i aktivnosti kojima se razvija snažan narativ europskih integracija i njihovih temeljnih vrijednosti;

15.  poziva na hitno oživljavanje i jačanje građanstva EU-a i građanskog obrazovanja u sadašnjim i budućim državama članicama kako bi se učenicima, sredstvima primjerenim njihovu uzrastu, prenijelo relevantno znanje, vrijednosti, vještine i sposobnosti te im se omogućilo da kritički razmišljaju i donose objektivna mišljenja na temelju relevantnih informacija, kao i da ispunjavaju svoja demokratska prava i odgovornosti, što podrazumijeva i pravo da glasaju, da cijene raznolikost, potiču dijalog među religijama i kulturama i da budu aktivni i odgovorni građani;

16.  ističe da se većim sudjelovanjem učenika i roditelja u školskoj upravi može doprinijeti sprečavanju diskriminacije i jačanju održive participativne demokracije i građanstva te izgradnji povjerenja i jačanju suradnje između različitih aktera; poziva obrazovne ustanove da uvedu i prošire opseg demokratskog upravljanja, između ostalog i davanja veće težine glasovima predstavnika učenika i studenata, jer se demokracija mora naučiti i doživjeti kroz vlastito iskustvo;

17.  ističe potrebu da se motiviranost nastavnika i učenika i prilike da oni nauče više o Europskoj uniji ojačaju kroz njihova vlastita iskustva iz prve ruke, primjerice posjetima škola drugim zemljama, posjetima europskim institucijama, kontaktima sa službenicima EU-a, prilikama da studenti stažiraju u institucijama EU-a te obrazovanjem kroz medije kao što je Europski portal za mlade, uz iskorištavanje svih mogućnosti koje pružaju nove informacijske i komunikacijske tehnologije i otvorena sredstva obrazovanja;

18.  poziva na potpuno iskorištavanje mogućnosti koje digitalne tehnologije pružaju za razvoj prekograničnog učenja kroz digitalne tečajeve i video-konferencije, a kako bi se studentima olakšalo otkrivanje drugačijih pogleda i pristupa njihovim disciplinama;

19.  ističe da učenje stranih jezika može imati ključnu ulogu u jačanju interkulturne osviještenosti i u tome da se građanima osiguraju vještine za život i rad u sve složenijem i globaliziranijem svijetu;

20.  ističe ulogu neformalnog i informalnog obrazovanja, uključujući rad s mladima, volontiranje te međugeneracijsko i obiteljsko obrazovanje odnosno obrazovanje odraslih, te sporta kao pedagoškog sredstva u razvoju društvenih i građanskih vještina, sposobnosti i ponašanja te u formiranju odgovornih i aktivnih europskih građana; naglašava da je potrebno u okviru formalnog učenja prepoznati i potvrditi te sposobnosti i uže povezati formalno, neformalno i informalno učenje;

21.  poziva na usvajanje interkulturnog pristupa obrazovnoj politici koja će omogućiti istinsku integraciju učenika imigranata u škole na osnovi uzajamnog znanja o različitim kulturama i stvaranja zajedničkih vrijednosti;

Uloga Unije

22.  potiče Komisiju da nastavi podržavati nastojanja za razvoj i promicanje dimenzije EU-a u obrazovanju te mobilnosti dionika u obrazovanju, kao i da aktivno prenosi informacije ključnim dionicima i građanima, uključujući informacije o relevantnim mogućnostima financiranja i dostupnim studijama i izvješćima; u tom smislu potiče bolju upotrebu novih komunikacijskih tehnologija i medija, što podrazumijeva i društvene medije;

23.  poziva Komisiju da osmisli zajednički okvir i pripremi smjernice s konkretnim primjerima za učenje o Europskoj uniji kako bi se ojačalo objektivno i kritičko razmišljanje o koristima Europske unije za građane, poštujući pritom nadležnost država članica u području obrazovanja i osposobljavanja;

24.  poziva Komisiju da potakne dodatna istraživanja kako bi se istražilo kako se o Europskoj uniji trenutačno uči u školama diljem Europe, kako se o njoj govori u kurikulima i na ispitima te: (a) imaju li nastavnici i pedagozi zadovoljavajući pristup relevantnim programima i mjerama EU-a za profesionalni razvoj, cjeloživotno učenje i platformama za razmjenu najbolje prakse i (b) imaju li financijske mjere za uključivanje djelotvornog učenja u školama o EU-u konačnog utjecaja na škole;

25.  poziva Komisiju da potakne, podrži i olakša funkcioniranje mreža kojima se promiču programi učenja o EU-u na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i koje su u te programe uključene, kao i razmjene najboljih praksi između tih mreža na razini Unije, te da utvrdi koja je područja potrebno poboljšati;

26.  poziva Komisiju da olakša razmjenu najbolje prakse među državama članicama i zemljama kandidatkinjama u pogledu europske dimenzije u obrazovanju i borbi protiv diskriminacije i predrasuda u obrazovanju, između ostalog i ocjenjivanjem didaktičkog materijala i mjerama za sprečavanje maltretiranja i diskriminacije;

27.  ističe važnu ulogu programa Erasmus+, Europa za građane i Kreativna Europa u promicanju obrazovanja i osposobljavanja, jezičnih vještina, aktivnog građanstva, kulturne osviještenosti, međukulturnog razumijevanja i ostalih vrijednih vještina i transverzalnih sposobnosti; ističe važnost tih programa u jačanju europskog građanstva i potrebu veće i adekvatne financijske potpore tim programima, veće koncentracije na njihov kvalitativni ishod i širi pristup mobilnosti, uz poseban naglasak na nastavnike i ostale pedagoge, mlade različitog socijalno-ekonomskog podrijetla te skupine u teškom ili nepovoljnom položaju kao i osobe s posebnim potrebama;

28.  podsjeća na niz mjera iz programa Erasmus+ i na njegovu popularnost i prepoznatljivost u široj javnosti, posebno kad je riječ o mobilnosti studenata kao sastavnog dijela studija; poziva Komisiju i države članice na podizanje razine svijesti o slabije poznatim dijelovima programa Erasmus+ kao što je Europska volonterska služba;

29.  pozdravlja program rada Komisije za 2016. godinu u vezi s provedbom programa Erasmus+ i njezinu predanost konkretnim mjerama koje se nastavljaju na Parišku deklaraciju, posebno onima čiji je cilj povećanje utjecaja programa Erasmus+ na jačanje aktivnog i demokratskog građanstva, dijaloga među kulturama, društvene uključenosti i solidarnosti, kao i veće potpore organizacijama civilnog društva u njihovoj ključnoj ulozi u građanskom odgoju;

30.  poziva Komisiju da unaprijedi pedagoške aspekte i senzibilnost za potrebe škola u okviru planova koji se financiraju u sklopu projekata Jean Monnet tako što će zajamčiti da se škole mogu izravno prijavljivati i što će osigurati financijska sredstva na duže vrijeme, na primjer na tri godine, u skladu s načinom na koji se financiraju moduli Jean Monnet; poziva Komisiju da mjere za module Jean Monnet otvori i institucijama za obuku nastavnika i da ih potakne da navedene module uključe u svoje programe;

31.  napominje da se Unija trenutačno nalazi u krizi demokratskog legitimiteta ne samo zbog toga što Europljani ne posjeduju dovoljna znanja o mehanizmima Europske unije, nego i zato što je njihov glas uklonjen iz postupaka donošenja odluka; naglašava da Unija, da bi ponovno zadobila svoj legitimitet, mora zaustaviti urušavanje svojih demokratskih struktura i obnoviti vezu sa svojim građanima;

32.  poziva Komisiju da učinkovito provede program Europa za građane kako bi se ispunili ciljevi demokratskog i inkluzivnijeg društva i na taj način ojačalo sudjelovanje građana u procesima donošenja odluka;

33.  poziva Komisiju da pomno prati utjecaj svih programa EU-a na razvoj osjećaja za građanstvo i građansko sudjelovanje kod sudionikâ;

34.  traži od Komisije da dodatno razvije i što više promovira virtualne platforme eTwinning, EPALE i School Education Gateway te da nastavi podržavati i razvijati ostale digitalne platforme, kao što je Teachers’ Corner, namijenjene nastavnicima kako bi se olakšao pristup visokokvalitetnim i ažuriranim nastavnim materijalima koje je lako koristiti, a koji su relevantni za učenje o EU-u i dostupni na svim jezicima EU-a;

35.  poziva Komisiju da olakša kritički pregled materijala trenutačno dostupnog na platformi Teachers’ Corner koji bi proveli pedagozi koji se trenutačno bave nastavom i sveučilišni profesori specijalizirani za europske studije, a kako bi se zajamčila kvaliteta i prikladnost tih materijala;

36.  ističe ulogu koju imaju informacijski uredi europskih institucija i pozdravlja njihovu privrženost jačanju odnosa s državama članicama, s nacionalnim, regionalnim i lokalnim obrazovnim institucijama te organizacijama mladih i medijima, a kako bi se oni međusobno povezali i osiguralo da mladi razumiju ulogu koju institucije igraju u njihovu svakodnevnom životu;

37.  poziva na otvorenu i zajedničku raspravu Komisije i gradova te lokalnih i regionalnih vlasti o povezanosti školskih sustava i urbanih modela kao načinu razumijevanja učinaka različitih pristupa interkulturnim odnosima u Europi danas;

38.  potiče Komisiju da promiče učenje o Europskoj uniji u školama kao preporuku koju treba što prije iznijeti u postupku pregovora sa zemljama kandidatkinjama za članstvo u Europskoj uniji;

Uloga država članica

39.  potiče države članice da podrže, revidiraju i ažuriraju svoje obrazovne sustave i sve dijelove kurikula povezane s EU-om na svim razinama obrazovanja, uključujući strukovno obrazovanje i osposobljavanje, kako bi se osnažila dimenzija EU-a u uskoj suradnji sa svim relevantnim akterima na europskoj i nacionalnoj razini, te potiče pritom regionalne i lokalne vlasti da postupe na isti način, posebno ako su izravno nadležne za obrazovne sustave;

40.  potiče države članice da podupru sve mogućnosti prenošenja veće količine informacija o Europskoj uniji učenicima i nastavnicima i drugim pedagozima kroz formalno, neformalno i informalno učenje te da u tom pogledu u potpunosti iskoriste i dopune financijske instrumente, programe i inicijative EU-a;

41.  poziva države članice da poduzmu daljnje korake u promicanju interkulturnog, inkluzivnog obrazovanja bez diskriminacije te građanskih vrijednosti u školskim i sveučilišnim kurikulima;

42.  poziva države članice da povećaju ulaganje u kvalitetno obrazovanje, između ostalog i većim partnerstvom s privatnim sektorom, te da potiču jednake mogućnosti za sve i svim institucijama za obrazovanje i osposobljavanje te nastavnicima i ostalim pedagozima pruže potrebnu potporu za uvođenje dimenzije EU-a u obrazovanje i njezino trajno razvijanje od najranije dobi, a koja neće biti ograničena samo na učionice;

43.  poziva države članice da osiguraju jednak i inkluzivan pristup inovativnom i visokokvalitetnom formalnom i neformalnom obrazovanju za sve učenike te mogućnosti cjeloživotnog učenja; u tom smislu poziva države članice da usvoje prijedlog direktive iz 2008. godine o provedbi načela jednakog postupanja među osobama neovisno o vjeri ili uvjerenju, invalidnosti, starosti ili spolnoj orijentaciji, kojom bi se u području obrazovanja zajamčila zaštita od diskriminacije na tim osnovama;

44.  poziva države članice da migrante, izbjeglice i vjerske zajednice uključe u procese izgradnje građanstva koji se temelje na poštovanju i osnaživanju te da zajamče njihovo sudjelovanje u građanskom i kulturnom životu;

45.  potiče države članice da potaknu i olakšaju visokokvalitetno osposobljavanje o temama povezanim s EU-om za nastavnike, ostalo obrazovno osoblje, voditelje udruga i organizacija mladih i instruktore, između ostalog i tako što će im omogućiti da dio svog obrazovanja provedu u drugoj državi članici, te što će im zajamčiti priznanje kompetencija da podučavaju o Europskoj uniji, na primjer stvaranjem i promicanjem oznake Euro Teacher (euronastavnik);

46.  smatra da bi države članice, u dijalogu i suradnji s akterima u obrazovanju, trebale nastojati razmjenjivati ideje i primjere dobre prakse uključivanja dimenzije EU-a u svoje obrazovne programe kako bi, između ostalog, ojačale znanje i razumijevanje mladih o procesu izgradnje građanstva Europske unije i europskih institucija i tako im omogućile da Uniju dožive kao sastavni dio svog životnog okruženja koje ne samo da mogu oblikovati, već se to od njih i očekuje;

47.  poziva države članice da priznaju i podrže organizacije socijalnih partnera i civilnog društva, posebno organizacije mladih, u strukturnom i održivom smanjivanju jaza između institucija EU-a i europskih građana promicanjem i jačanjem sredstava participativne i direktne demokracije;

o
o   o

48.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1)SL L 347, 20.12.2013., str. 50.
(2)SL L 325, 23.11.2012., str. 1.
(3)SL L 115, 17.4.2014., str. 3.
(4)SL L 394, 30.12.2006., str. 10.
(5)SL C 119, 28.5.2009., str. 2.
(6)SL C 372, 20.12.2011., str. 31.
(7)SL C 311, 19.12.2009., str. 1.
(8)SL C 398, 22.12.2012., str. 1.
(9)SL C 150, 15.6.1992., str. 366.
(10)SL C 306 E, 15.12.2006., str. 100.
(11)SL C 8 E, 14.1.2010., str. 12.
(12)Standard Eurobarometer 81 (Standardno istraživanje Eurobarometra br. 81), proljeće 2014., „Public opinion in the European Union” („Javno mnijenje u Europskoj uniji”) (http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/eb/eb81/eb81_publ_en.pdf), str. 117. i 131.
(13)http://www.eprs.sso.ep.parl.union.eu/lis/lisrep/13-EPRS-publications/2015/COMM_STUD_558351_UpdateReview-EN.pdf, str. 43.-45.
(14)Posebno istraživanje Eurobarometra br. 437, 2015. godina, „Discrimination in the EU in 2015” („Diskriminacija u Europskoj uniji 2015. godine”) (http://ec.europa.eu/COMMFrontOffice/PublicOpinion/index.cfm/ResultDoc/download/DocumentKy/68004), str.  100.
(15)http://www.eupika.mfdps.si/Files/Learning%20Europe%20at%20School%20final%20report.pdf


Erasmus+ i ostale mjere za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja
PDF 380kWORD 154k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju (2015/2257(INI))
P8_TA(2016)0107A8-0049/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 165. i 166.,

–   uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezin članak 14.,

–   uzimajući u obzir Deklaraciju iz Kopenhagena od 30. studenoga 2002. o pojačanoj suradnji u pogledu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na europskoj razini,

–   uzimajući u obzir Preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za osiguravanje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju(1),

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.)(2),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 27. studenoga 2009. o obnovljenom okviru za europsku suradnju u području mladih (2010. − 2018.)(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: program Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport(4),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju rezultata neformalnog i informalnog učenja(5),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 2241/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o jedinstvenom okviru Zajednice za transparentnost kvalifikacija i kompetencija (Europass)(6),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 28. lipnja 2011. naslovljenu „Mladi u pokretu” – promicanje mobilnosti mladih u svrhu učenja(7),

–  uzimajući u obzir Preporuku 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje(8),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2010. o promicanju pristupa mladih tržištu rada, jačanju položaja vježbenika, stažista i pripravnika(9),

–  uzimajući u obzir Preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskoga kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (EQF-LLL)(10),

–  uzimajući u obzir razne instrumente za prepoznavanje kompetencija kao što su Europski kvalifikacijski okvir (CEC), Europski sustav prenošenja i prikupljanja bodova (ECTS), Europski sustav bodova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) te projekt europskih vještina, kompetencija, kvalifikacija i zanimanja (ESCO),

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. studenoga 2012. naslovljenu „Promišljanje obrazovnih aktivnosti: ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” (COM(2012)0669),

–   uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 28. siječnja 2014. o provedbi Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za osiguravanje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (COM(2014)0030) ,

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o osiguranju kvalitete za potporu obrazovanju i osposobljavanju,

–   uzimajući u obzir izjavu ministara strukovnog obrazovanja i osposobljavanja od 22. lipnja 2015. o novom nizu srednjoročnih ciljeva u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za razdoblje 2015. – 2020.,

–   uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja, koja je donesena na neformalnom sastanku ministara obrazovanja EU-a 17. ožujka 2015. u Parizu (8496/15),

–   uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0049/2016),

A.  budući da je mobilnost u cilju obrazovanja i osposobljavanja važna za osobni razvoj, socijalnu uključenost mladih, multikulturni dijalog, snošljivost, sposobnost rada u međukulturnom okruženju i aktivno građanstvo te da je jasno dokazan njezin potencijal u doprinošenju visokokvalitetnom obrazovanju i zapošljivosti;

B.  budući da bi mobilnost u pogledu obrazovanja i osposobljavanja trebalo i dalje jačati u kontekstu i trenutnih i narednih programa EU-a u području obrazovanja, osposobljavanja, zapošljavanja i kohezijske politike;

C.  budući da su ministri strukovnog obrazovanja i osposobljavanja država članica EU-a 2002. pokrenuli „Kopenhaški proces” u cilju unapređenja suradnje na razini EU-a u tom području te u cilju promicanja uspješnosti, kvalitete i atraktivnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u Europi;

D.  budući da se Kopenhaški proces temelji na uzajamno dogovorenim prioritetima koji se periodično revidiraju te da mu je cilj između ostalog olakšati mobilnost i promicati iskorištavanje različitih mogućnosti za strukovno osposobljavanje u kontekstu cjeloživotnog učenja;

E.  budući da je prema Eurostatu stopa nezaposlenosti u EU-u 2014. unatoč malom oporavku i dalje iznosila 10,2 %; budući da na razini EU-a stopa nezaposlenosti mladih u ovom trenutku iznosi 22,1 % dok je samo 51 % osoba u dobnoj skupini od 55 do 64 godine zaposleno i dok razlika između spolova u stopi zapošljavanja za starije radnike iznosi 13,6 postotnih bodova;

F.  budući da neformalno i informalno obrazovanje i osposobljavanje mogu značajno doprinijeti rješavanju trenutačnih problema u području cjeloživotnog učenja, kao što su rani prekid školovanja, neprihvatljiv broj mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET) te nedostatak i neusklađenost vještina;

G.  budući da na tržištu rada i dalje postoji neusklađenost između ponude i potražnje vještina, što pokazuje visoka stopa slobodnih radnih mjesta u jesenskim gospodarskim predviđanjima Komisije za 2015.;

H.  budući da su jezične vještine slabo zastupljene u okviru strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i da treba potaknuti njihovo stjecanje;

I.  budući da je potrebno ponovno izraziti političku predanost podupiranju djelovanja EU-a u području cjeloživotnog učenja te strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, poglavito djelovanjem u pogledu mobilnosti koje je usmjereno na stjecanje transverzalnih sposobnosti poput prilagodljivosti, znatiželje, umijeća učenja te međuljudskih i građanskih vještina;

J.  budući da najnovija društveno-gospodarska događanja zahtijevaju da sustavi cjeloživotnog učenja i strukovnog obrazovanja i osposobljavanja postanu učinkovitiji, ali i dostupniji i uključiviji u pogledu ugroženih skupina i osoba s posebnim potrebama; budući da se širi pristup obrazovanju ne bi trebao prakticirati nauštrb kvalitete obrazovanja;

K.  budući da je stalna financijska potpora mjerama mobilnosti i aktivnostima u vezi s cjeloživotnim učenjem i strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem ključna, pogotovo u ovom razdoblju gospodarske krize;

L.  budući da su regionalna i lokalna razina ključne za podupiranje novih načina mobilnosti s ciljem jamčenja učinkovitosti, transparentnosti te kvalitete sredstava i programa namijenjenih strukovnom obrazovanju i osposobljavanju; budući da bi se mobilnost u cilju obrazovanja i osposobljavanja mladih i pripravnika koja se promiče na regionalnoj i lokalnoj razini trebala koordinirati u okviru širokog procesa demokratskog i participativnog upravljanja usmjerenog na rješavanje najrelevantnijih socio-ekonomskih i ekoloških pitanja, uz sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, novoosnovanih poduzeća, lokalnih zajednica i socijalnih partnera;

M.  budući da bi poduzetnici, trgovačke i industrijske komore te slična stručna tijela koja okupljaju obrtnička zanimanja i poljoprivrednike, kao i sindikati i ostali relevantni socijalni partneri trebali biti aktivno uključeni u osmišljavanje, organizaciju, provedbu i financiranje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i mobilnosti; budući da bi u pogledu osmišljavanja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebalo dodati socijalnu dimenziju za uključivanje domena kao što su pravedna trgovina, socijalno poduzetništvo i alternativni poslovni modeli poput zadruga te da bi ih trebalo organizirati u suradnji s relevantnim partnerima iz tih područja;

N.  budući da se mobilnost mladih mora poticati kako bi se potakla zapošljivost; međutim, to ne bi smjelo postati jedino moguće rješenje problema nezaposlenosti mladih;

Pregled rezultata i utvrđivanje ključnih izazova

1.  vjeruje da je obrazovanje temeljno ljudsko pravo i javno dobro koje bi svima trebalo biti jednako dostupno; poziva EU i države članice da započnu s rješavanjem svih socio-ekonomskih ograničenja koje sprečavaju jednak pristup strukovnom obrazovanju i osposobljavanju i mobilnosti za sve; priznaje da bi trebalo pojačati ulogu i rezultate postojećih programa i inicijativa za mobilnost u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u pogledu pristupa, otvorenosti i uključivosti kako bi se promicao personaliziran pristup obrazovanju, smanjile stope prekida školovanja te zajamčio jednak pristup aktivnostima programa Erasmus+ povezanima s mobilnošću za skupine osoba u nepovoljnom položaju i osobe s posebnim potrebama; stoga ističe potrebu za fleksibilnom, raznolikom i prilagođenom lepezom mogućnosti u pogledu mobilnosti u svrhu obrazovanja, također se osvrćući na poštovanje jednakosti spolova, za osobe koje potječu iz migrantskih obitelji ili osobe iz ekonomski ugroženih obitelji, učenike iz najudaljenijih regija, osobe s invaliditetom te ostale osobe s posebnim potrebama;

2.  potvrđuje da je u rješavanju pitanja mobilnosti i obrazovanja važno zadržati rodnu perspektivu i uzeti u obzir potrebe osoba koje su žrtve različitih oblika diskriminacije, uključujući osobe s invaliditetom, pripadnike LGBTI zajednice i one iz marginaliziranih zajednica; u tom pogledu potiče poduzimanje daljnjih mjera kako bi se skupinama u nepovoljnom položaju i osobama s posebnim potrebama omogućio pristup aktivnostima programa Erasmus+ povezanima s mobilnošću;

3.  poziva Komisiju, države članice i ključne dionike da povećaju vidljivost programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kako bi se uklonile kulturne prepreke i spriječila pojava nedostatka motivacije, sklonosti za proaktivno djelovanje i jezičnih vještina, posebno u onim područjima u kojima je nezaposlenost mladih najizraženija; smatra da treba zajamčiti dostupnost tih programa, bez diskriminacije, svim građanima; poziva na usmjeravanje pažnje na skupine koje su izložene riziku od nezaposlenosti, kao što su osobe s invaliditetom; poziva da se pristup strukovnom obrazovanju i osposobljavanju pojednostavi s pomoću promicanja prilagodljivosti postupaka i aranžmana naukovanja, kao i mogućnosti osposobljavanja skupina s nedovoljnim osnovnim vještinama i zaposlenika s niskim ili srednjim kvalifikacijama; podsjeća na to da treba uzeti u obzir uravnoteženost među spolovima u pogledu pristupa takvim iskustvima u kontekstu učinkovitog promicanja programa za mobilnost u području obrazovanja i strukovnog osposobljavanja među ženama; u tom pogledu smatra da treba uspostaviti ambiciozne ciljeve i nadzirati napredak;

4.  ističe razlike između muškaraca i žena diljem EU-a u pogledu obrazovanja, vještina i zapošljavanja u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) te poziva Komisiju i države članice da se u potpunosti obvežu na Erasmus+ i da se koriste tim mehanizmom kao ključnom mogućnošću za razvoj STEM-a u cilju povećanja mogućnosti žena da započnu karijeru u tom sektoru i da se na taj način smanji postojeća razlika u vještinama u tom području;

5.  ističe važnost zajedničkog europskog područja obrazovanja utemeljenog na jakoj komponenti mobilnosti, uključujući ne samo visoko obrazovanje nego i strukovno obrazovanje i osposobljavanje, kojom će se doprinijeti stvaranju i razvoju jačeg europskog identiteta i građanstva;

6.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve napore u pogledu postizanja ciljeva Europske strategije za obrazovanje i osposobljavanje 2020.; smatra da se mobilnošću mora uzeti u obzir aspekt kontinuiranog stručnog obrazovanja i osposobljavanja s obzirom na to da se radi o ključnom elementu poboljšanja i ažuriranja vještina i stručnosti; naglašava da su cjeloživotno učenje i strukovno obrazovanje i osposobljavanje ključni za postizanje boljih izgleda zapošljavanja za dugotrajno nezaposlene osobe;

7.  vjeruje da bi ta suradnja trebala dovesti do preispitivanja uvjeta kako bi se zajamčila njihova relevantnost u pogledu trajanja, sadržaja, kompetencija i ishoda učenja, uz kombiniranje mobilnosti u centrima osposobljavanja i na radnom mjestu te davanje prioriteta dugoročnijim boravcima (npr. šest mjeseci) u odnosu na kratkotrajne varijante;

8.  napominje da europska sredstva dodijeljena programu Erasmus+ i programima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja nisu razmjerna broju i potrebama osoba zainteresiranih za mobilnost u okviru tih programa te prema tome poziva države članice da promiču bilateralne sporazume kojima bi se nadopunile aktivnosti programa Erasmus+ i europskih programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i na taj način povećavala mobilnost mladih Europljana;

9.  priznaje važnu ulogu i rezultate postojećih programa i inicijativa za mobilnost, kao što su Key Action 1 u okviru programa Erasmus+, Europski sustav bodova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) i Europski kvalifikacijski okvir (EQF); poziva Komisiju na izradu e-kartice za europske studente kojom bi se studentima u kontekstu mobilnosti dodijelio status studenata EU-a te ponudio pristup uslugama;

10.  poziva Komisiju i države članice te agencije EU-a kao što je CEDEFOP da poduzmu mjere kako bi se poboljšali programi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja povezanih s mobilnosti i kako bi se njima ostvarivala dodana vrijednost za sve sudionike u pogledu kvalifikacija, priznavanja i sadržaja te da zajamče da se uvedu standardi kvalitete za pripravništva;

11.  ističe da inicijative u području mobilnosti nisu doprinijele samo građanskim vrijednostima sudionika i njihovu osjećaju pripadnosti Europi nego i njihovim akademskim vještinama i mogućnostima zapošljavanja, točnije vještinama povezanim sa sposobnošću rješavanja problema, planiranjem i strukturiranjem, sposobnošću reagiranja i prilagodbe na nove situacije, vještinama povezanim s poduzetništvom, vodstvom i odlučivanjem, vještinama socijalne odgovornosti, vještinama povezanim s poznavanjem stranih jezika, komunikacijom i grupnim radom te onim osobnim vještinama koje utječu na zapošljivost, kao što su samopouzdanje, motiviranost, radoznalost, kritičko razmišljanje, preuzimanje inicijative i upornost;

12.  ističe da je važno olakšati provedbu mobilnosti u okviru programa Erasmus+ poduzimanjem mjera kojima bi se povećala stopa uspješnosti prijava, pojednostavljenjem izrade i uporabe elektroničkih alata za upravljanje mobilnošću, podizanjem razine svijesti o vrijednosti programa mobilnosti u svim općim i stručnim obrazovnim ustanovama u Uniji, pružanjem konkretnijih informacija korisnicima programa i akcija i pružanjem usmjerenijeg osposobljavanja za njih, kao i za dionike koji djeluju kao posrednici, uključujući školsko i sveučilišno osoblje; u tom pogledu ističe važnost doprinosa europske školske mreže EuropeanSchoolNet; traži od Komisije da smanji trenutno prekomjerno i presloženo administrativno opterećenje i za one koji se prijavljuju i za poduzeća i institucije uključene u projekte Erasmus+ koje šalju i primaju suradnike olakšavanjem i pojednostavljenjem postupka prijave, registracije i izvještavanja, ali i samih projekata; nadalje ističe da je prekomjerna birokracija u školama i na sveučilištima uključenima u program prepreka jednostavnoj provedbi programa;

13.  traži od Komisije da uvede sheme za smanjivanje jezičnih i kulturnih prepreka organizaciji programa mobilnosti; smatra da bi se takvim shemama trebalo moći ocijeniti napredak na planu provedbe; ističe da bi se akcijskim shemama posebno trebalo olakšati učenje osnovnih elemenata jezika zemlje domaćina; potiče države članice te regionalne i lokalne vlasti da ispitaju posebne potrebe nastavnika i voditelja koji djeluju u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja poticanjem i podupiranjem razmjene najboljih praksi te da im pruže više prilika za profesionalni razvoj; ističe važnost oblikovanja osnovnog modela osposobljavanja u okviru kojeg se mogu pružiti informacije o ključnim značajkama poslovne i radne kulture zemlje odredišta te promicanja i pružanja posebnih programa za osposobljavanje obrazovnog osoblja u kontekstu upravljanja mobilnošću u centrima za osposobljavanje;

14.  ističe da zanimanja povezana sa strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem imaju potrebnu fleksibilnost te ih se može izvršavati svugdje i da je stoga mobilnost u kontekstu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja ključan instrument u borbi protiv nezaposlenosti, s obzirom na to da se njome povećava zapošljivost, pomaže u smanjenju razlika u ponudi i potražnji vještina i olakšava pronalaženje odgovarajućeg zaposlenja, posebno mladim ljudima na način da mobilnost pruža vještine i jedinstveno iskustvo koje je potrebno u smislu konkurentnosti na današnjim tržištima rada unutar EU-a; smatra da program Erasmus+ dovodi do razvoja posebnih profesionalnih vještina te transverzalnih i prenosivih kompetencija kao što je poduzetništvo, kao i do većih mogućnosti za uključenost sektora proizvodnje, predstavljajući tako učinkovit instrument za tržište rada;

15.  naglašava značaj i važnost prepoznatljivosti robnih imena i logotipa povezanih s programom Erasmus+ i njegovim potprogramima; smatra da bi se ta robna imena trebala koristiti prije svega za publikacije i brošure u vezi s programom Erasmus+;

16.  izražava zabrinutost zbog toga što mladi ljudi Erasmus+ prvenstveno smatraju programom za studente visokoškolskih ustanova; stoga preporučuje da se veća važnost posveti promicanju profila različitih područja programa na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini te potprograma povezanih sa svakim područjem, uključujući obrazovanje na razini škola (Comenius), visoko obrazovanje (Erasmus), međunarodno visoko obrazovanje (Erasmus Mundus), strukovno obrazovanje i osposobljavanje (Leonardo da Vinci) i obrazovanje odraslih (Grundtvig), kao i mladež (Mladi na djelu) i sport;

17.  poziva Komisiju, države članice i javna tijela za zapošljavanje da oglašavaju program Erasmus+ i da podižu razinu osviještenosti o njemu i drugim instrumentima usmjerenim na promicanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, ponajprije među malim i srednjim poduzećima; smatra da će se povećanjem učinkovitosti tih instrumenata veći broj ljudi koristiti tim mogućnostima i da bi se time mogao ostvariti cilj mobilnosti;

18.  ističe da je hitno potrebno savjetovati se s gospodarstvom i službama u privatnom i javnom sektoru, uključujući sektor proizvodnje (posebno mala i srednja poduzeća te mikro-poduzeća) i/ili uključiti ih u osmišljavanje, oblikovanje, provedbu i potporu kvalitetnih programa za mobilnost u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; smatra da bi se prilikom izbora programa trebale uzeti u obzir mogućnosti zapošljavanja u poslovnim subjektima i organizacijama domaćinima; smatra da će se fleksibilnim i konstruktivnim partnerstvom zasnovanim na dijalogu, suradnji i razmjeni najbolje prakse među svim dionicima jamčiti uspjeh i dodana vrijednost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; zauzima stajalište da je također potrebna razmjena znanja i najboljih praksi među centrima osposobljavanja i poduzećima; poziva Komisiju da prati ponudu i potražnju na tržištu rada u EU-u, kao i zemljopisnu i strukovnu mobilnost kako bi se odgovorilo na potrebe na tržištu rada; smatra da bi se na taj način smanjila razlika između, s jedne strane, ponuđenih mogućnosti osposobljavanja i onoga što mlade ljude uistinu čeka u poslovnom okruženju te, s druge strane, potreba tržišta u sektorima s dodanom vrijednošću (na primjer digitalna i zelena ekonomija, energetika, obrana, sektor zdravstvene skrbi i obnova stambenog prostora);

19.  naglašava ključne aspekte koji se trebaju uzeti u obzir pri planiranju mjera u području mobilnosti te pri procjeni uspješnosti njihove provedbe: ekonomska sposobnost sudionika da se uključe u program mobilnosti, priznavanje studijskih programa, kompetencija i kvalifikacija među zemljama, preko bodova ili diploma, razina poznavanja jezika, organizacija nastavnih ili studijskih programa; praktična vrijednost bodova i ispita studenata po njihovu povratku na izvorišno sveučilište; pravni aspekti informacije ili motivacija za završetak studija; smjernice i savjetovanje tijekom razdoblja mobilnosti te osobna situacija studenata; stoga poziva Komisiju da poboljša pokazatelje i kriterije procjene kako bi se zajamčilo učestalije praćenje učinkovitosti programa EU-a te kako bi bilo moguće provesti moguće nove mjere unapređenja;

20.  ističe da trenutno samo 1 % mladih koji sudjeluju u programima osposobljavanja povezanih s poslom, uključujući naučnike, tijekom tog osposobljavanja sudjeluje u programima mobilnosti; ističe da je od velike važnosti da se u okviru EU-a stvore uvjeti za veću mobilnost naučnika kako bi im se pružile jednake mogućnosti kao i sveučilišnim studentima; stoga potiče Europsku uniju da donese statut „europskog naučnika”; poziva EU i države članice da zajamče da se na naukovanje i stažiranje i dalje gleda kao na obrazovne prilike, a ne kao na rad u nesigurnim uvjetima ili na zamjenska radna mjesta na puno radno vrijeme te da zajamče dostojanstvene uvjete rada i studentska prava, uključujući prava u pogledu financiranja i naknade troškova; potiče Komisiju da nadalje analizira mogući utjecaj gore spomenutog statuta, nadgleda provedbu s njim povezanih mjera i da potakne sve uključene dionike, uključujući one iz Europskog saveza za naukovanje, da se drže tih preporuka u cilju poboljšanja uvjeta, kvalitete i dostupnosti naukovanja u EU-u te da tom pitanju pristupi kao strateškom prioritetu;

21.  poziva Komisiju da predstavi, a države članice da podrže prijedlog za program naukovanja u EU-u kojim bi se zajamčila određena prava naučnicima i sudionicima programa stručnog obrazovanja i osposobljavanja; naglašava pozitivnu ulogu koju mogu preuzeti starije osobe u području obrazovanja i osposobljavanja mladih u cilju maksimiziranja međugeneracijske razmjene s pomoću stažiranja i mentorstva te olakšavanja praktično orijentiranog učenja u međugeneracijskim skupinama; potiče Komisiju i države članice da usvoje konkretne mjere kako bi se zajamčilo da se naukovanje u okviru programa Erasmus+ ne zloupotrebljava prenamjenom u instrument za smanjenje troškova rada;

22.  pozitivno ocjenjuje početak pilot-projekata, kao i nedavno donošenje „Europskog okvira za mobilnost naučnikaˮ kao temelja za poboljšanje programa Erasmus+ u cilju omogućavanja veće i bolje mobilnosti dugoročnih programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; apelira na stvaranje okvira za dugoročne inicijative umjesto aktivnosti isključivo usredotočenih na projekte kako bi se uspostavio trajan i održiv sustav koji je u potpunosti operativan i predvidiv te kojim se potiče slobodno kretanje vještina diljem Europe;

23.  napominje da je rani prekid školovanja jedan od najizraženijih problema s kojim se suočavaju ciljne skupine programa mobilnosti te da bolje mogućnosti strukovnog osposobljavanja doprinose manjem broju prekida školovanja i osposobljavanja; stoga naglašava kako bi rezultati ostvareni u pogledu obrazovnih sustava mogli biti važni u smanjenju stope ranog prekida školovanja te boljeg osposobljavanja studenata u pogledu stjecanja vještina koje će im pomoći da svojim kvalifikacijama konkuriraju na tržištu rada;

24.  ističe da je mladima u strukovnom obrazovanju potrebno pomoći da premoste poteškoće određenim komplementarnim i popratnim mjerama, kao na primjer jačanjem grupne prirode programa mobilnosti, boljim mentorstvom te popraćenošću razmjene i u izvorišnim i odredišnim institucijama prije i tijekom programa mobilnosti, boljim pristupom konkretnim i točnim informacijama o obrazovnim mogućnostima u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, omogućavanjem aktivnosti i pružanjem instrumenata u vidu posebnog usmjerenog vodstva i savjetovanja te financiranjem jezične podrške za sve sudionike bez ograničenja za pojedine jezike;

25.  ističe da nekoliko čimbenika utječe na očekivanja mladih koji se osposobljavaju u okviru SOO-a, osobito društveno-gospodarski čimbenici, tipologija obitelji i nedostatak smjernica (i mentorstva) nakon završetka obveznog srednjoškolskog obrazovanja ili tijekom strukovnog osposobljavanja;

26.  ističe ključnu ulogu mobilnosti u okviru obrazovanja i osposobljavanja u suočavanju s društvenim i kulturnim izazovima čime bi se maksimalno trebao uvećati broj prilika za mlade da razviju vlastite obrasce djelovanja u društvu; podsjeća da je EU usmjerio svoje napore, poglavito uspostavom strategije Europa 2020., na povećanje konkurentnosti svoje ekonomije, otvaranje radnih mjesta i u konačnici jačanje vlastitih kapaciteta za konkuriranje na svjetskom tržištu u trećem desetljeću stoljeća; u tom kontekstu ističe važnu ulogu istraživanja, inovacija te održivosti digitalnog društva i energetike kao instrumenata koji donose dodanu vrijednost;

27.  ističe ulogu EU-a i država članica u razvijanju i poticanju visokokvalitetnog i dobro razvijenog sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja provedbom cjelovitog pristupa u okviru kojeg se zastupa uravnotežena veza između teorijskog obrazovanja usmjerenog na određenu struku, praktičnog osposobljavanja te općeg, formalnog, informalnog i neformalnog obrazovanja; poziva države članice da uvedu praksu dvojnog obrazovanja u svoje sustave višeg srednjeg obrazovanja ili da ojačaju postojeće sustave ponudom stažiranja i radnih mjesta, na taj način olakšavajući pohađateljima programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja održivu integraciju na tržište rada te potičući njihovo sudjelovanje u transnacionalim programima mobilnosti; podsjeća da je općenito poboljšanje kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u suradnji sa socijalnim partnerima i javnim službama za zapošljavanje način rješavanja problema socijalne uključenosti, poticanja sudjelovanja u visokom obrazovanju, promicanja uspješnosti studenata i olakšavanja integracije na tržište rada, čime bi se u okviru cjeloživotnog procesa učenja trebala olakšati mobilnost;

28.  poziva na to da se pitanja u vezi s Europskom volonterskom službom (EVS) u pogledu osiguranja sudionika, odobrenja, upravljanja bazom podataka i potpore volonterima rješavaju ciljano kako bi se spriječio pad sudjelovanja;

29.  žali zbog toga što je neformalno učenje izgubilo vidljivost i udio u proračunu postojećeg programa Eurasmus+; ističe važnost neformalnog učenja na europskoj razini, posebno u obliku rada s mladima i volonterstva starijih; poziva na to da se neformalnom učenju dodijeli jasno i vidljivo mjesto u programu Erasmus+; osim toga smatra da bi trebalo biti moguće podnositi zahtjeve u pogledu velikih projekata obrazovanja odraslih za koje bi trebala vrijediti ista načela kao i za saveze za vještine u sektorima ili saveze znanja;

30.  podupire razvoj modernih tehnologija i infrastrukture za jačanje i modernizaciju nacionalnih sustava strukovnog obrazovanja kako bi se unaprijedio pristup i kvaliteta mobilnosti; smatra da bi se u svrhu odgovora na problem neusklađenosti između ponude i potražnje vještina veći naglasak trebalo staviti na inovacije i razvoj novih akademskih i profesionalnih vještina, digitalno učenje i platforme za podučavanje, tehnologije usmjerene na poboljšanje kvalitete življenja, inovativne tehnologije za unapređenje kulturnog naslijeđa te na informacijske i komunikacijske tehnologije; uvjeren je da bi EU i države članice trebale ponuditi učinkovitu strategiju usmjerenu na usklađivanje trenutnih i budućih mogućnosti zapošljavanja u kružnom gospodarstvu i sustava za strukovno obrazovanje i osposobljavanje;

31.  napominje da je u okviru prelaska na sve digitaliziraniju ekonomiju u tijeku redefinicija poslova i vještina; zbog toga poziva države članice i Komisiju da surađuju s privatnim sektorom kako bi se razradile strategije za kvalificiranje i programi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za prekvalifikaciju radnika;

Pristup: bolje mogućnosti u pogledu mobilnosti mladih koji se strukovno osposobljavaju

32.  potiče na uspostavljanje okvira po uzoru na prijašnji program Leonardo da Vinci, na koji će se upućivati u posebnim pozivima na natječaje u okviru programa Erasmus+, i kojim se što jasnije i preciznije utvrđuju mogućnosti u pogledu mobilnosti mladih u okviru SOO-a, prije svega kampanjama na više platformi koje provode javna tijela, uz koordinirano sudjelovanje svih dionika koji imaju aktivnu ulogu u SOO-u i utjecaj na njega;

33.  potiče Komisiju i države članice da osiguraju dovoljna financijska sredstva za potporu programima mobilnosti, uzimajući u obzir potencijalna financijska ograničenja; zalaže se za provjeru pitanja povećane vidljivosti u pogledu načina na koji poduzeća dopunjuju dodijeljene naknade ili mogućnosti pružanja drugih oblika pomoći; smatra da bi trebalo zajamčiti i nadzirati komplementarnost Europskog socijalnog fonda (ESF) i programa Erasmus+ kako bi se postigli uspješni rezultati;

34.  poziva na poboljšane sinergija između politika i instrumenata EU-a koje utječu na mobilnost i obrazovanje, a posebno na komplementarne mjere između ESF-a i programa Erasmus+ te na veću koordinaciju svih aktivnosti na svim razinama (nacionalno, regionalno i lokalno planiranje);

35.  ponavlja da su potrebne mjere kojima bi se osigurala koordinacija, komplementarnost i dosljednost između strukturnih fondova, uključujući ESF i programe kao što je Erasmus+ na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

36.  ističe potrebu za kompenzacijom zbog prepreka koje proizlaze iz nižeg socioekonomskog statusa sudionika SOO-a pomoću mjera kao što su moguće povećanje iznosa individualnih potpora Komisije ili veći doprinos država članica, regionalne i lokalne uprave, posredničkih institucija ili nevladinih organizacija bez obzira na to financiraju li se iz vlastitog proračuna ili iz programa partnerstva s poduzećima, zakladama ili organizacijama koje djeluju u sustavu kvalifikacija i strukovnog osposobljavanja u njihovoj regiji ili području;

Od mobilnosti do zapošljivosti: potvrđivanje i priznavanje ishoda učenja, vještina i kompetencija

37.  ističe da bi stjecanje novih i raznolikih znanja te razrada kreativnih ideja u inozemstvu mogli motivirati i potaknuti poduzetništvo i kreativnost; naglašava da bi mogućnosti koje se nude u okviru mobilnosti u svrhu obrazovanja i osposobljavanja, kao što su izgradnja međunarodnih mreža, također mogle imati pozitivan učinak na zapošljivost, transnacionalnu suradnju i konkurentnost Europe;

38.  smatra da bi se trenutačnim i budućim mjerama za rješavanje problema neusklađenosti vještina trebalo olakšati sudjelovanje poslodavaca, poduzeća i lokalnih zajednica te da bi te mjere trebale biti bolje usklađene s predviđanjima o razvoju tržišta rada i budućim potrebama za vještinama;

39.  ukazuje na pozitivnu vezu između mobilnosti u svrhu obrazovanja te buduće mobilnosti i prihoda, s obzirom na to da se međunarodnim programima mobilnosti doprinosi većoj zapošljivosti sudionika u inozemstvu, prema saznanjima Zajedničkog istraživačkog centra Komisije iz 2013.; naglašava da se u okviru naukovanja i stažiranja u inozemstvu unaprjeđuju jezične vještine sudionika, što se prema podacima Eurobarometra iz 2013. pokazalo točnim u 79 % slučajeva(11);

40.  ukazuje na važnost programa mobilnosti u svrhu ponovnog osposobljavanja za nezaposlene svih dobnih skupina te osobe koje su u ugroženom položaju zbog mjera restrukturiranja;

41.  usmjerava pozornost na raznolike i nejednako razvijene sustave potvrđivanja i priznavanja u državama članicama, unatoč sve većoj konvergenciji u proteklom desetljeću; ističe potrebu za poboljšanjem kompatibilnosti između različitih sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i pojednostavljenjem procesa priznavanja i potvrđivanja vještina i kompetencija stečenih u poduzećima ili centrima za osposobljavanje u raznim državama članicama, kao načina kojima bi se također doprinijelo atraktivnosti programa Erasmus+; poziva države članice da poboljšaju provedbu Europskog kvalifikacijskog okvira (EQF)(12) i uklone prepreke; poziva na definiranje europskog standarda koji je prihvatljiv i koji se može provesti na svim razinama, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj;

42.  potiče daljnje mjere za promicanje priznavanja i potvrđivanja ishoda učenja, uključujući one koji proizlaze iz neformalnog i informalnog učenja, posebice boljom upotrebom postojećih alata kao što su Europass i ECVET;

43.  podsjeća na to da su zahvaljujući Europskom kvalifikacijskom okviru (EQF) ostvarena važna poboljšanja u pogledu priznavanja diploma, bodova, potvrda o naukovanju i kompetencijama u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; poziva na uspostavljanje posebnih ciljeva, između ostalog provedbe potpuno operativnog sustava prijenosa sastavnih dijelova studija i priznavanja koji bi se temeljio na Europskom sustavu bodova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET); potiče razvoj zajedničkih kvalifikacija u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kojima se može zajamčiti međunarodno priznanje kvalifikacija;

44.  zagovara izradu Zelene knjige o strukovnom obrazovanju, osposobljavanju i mobilnosti te priznanju vještina i kompetencija u Europi koja bi se osmislila u uskoj suradnji sa svim dionicima; podsjeća na to da trenutačne preporuke u vezi sa strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem treba u potpunosti primijeniti; ističe da nepriznavanje kompetencija ima negativan utjecaj na ciljeve strategije Europa 2020. o stopama nezaposlenosti i da se njime ometa slobodno kretanje utvrđeno u Ugovorima;

45.  zalaže se za mobilnost pri zapošljavanju, obrazovanju, naukovanju i stažiranju u kontekstu europskih jamstvenih programa za mlade koji se izvode na nacionalnoj razini kako bi se poboljšale vještine mladih i smanjila geografska neusklađenost u pogledu ponude i potražnje vještina u EU-u;

46.  ističe važnost Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih u potpori naukovanju, stažiranju, strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, posredovanju pri dobivanju posla i dodatnom obrazovanju koje vodi do stručne kvalifikacije; poziva Komisiju i države članice da zajamče dodjelu dovoljnih sredstava navedenim programima za cijelo programsko razdoblje od 2014. do 2020. godine;

47.  poziva na prevođenje internetske stranice Panorame vještina EU-a na sve službene jezike Europske unije kao izvora informacija dostupnih svima o vještinama koje se traže diljem Europe;

48.  prima na znanje napredak koji je ostvaren u pogledu jamčenja kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u brojnim državama članicama, potpomognut Europskim okvirom za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET); podupire one države članice koje su trenutno u procesu izrade nacionalnog pristupa za osiguranje kvalitete po uzoru na EQAVET; ističe da bi države članice trebale uložiti veći napor kako bi mehanizmi osiguravanja kvalitete više uzimali u obzir ishode učenja te kako bi obuhvatili neformalno učenje i učenje kroz rad bilo u formalnom bilo u neformalnom okružju, u skladu s nacionalnim kontekstom;

49.  ističe da bi se programi naukovanja trebali provoditi pod vodstvom za to nadležnog nadzornika;

Ususret učinkovitijim, pristupačnijim i uključivijim programima mobilnosti

50.  poziva Komisiju i države članice da također u suradnji s CEDEFOP-om definiraju i ojačaju ulogu posredničkih teritorijalnih i sektorskih institucija uključenih u pripremu i praćenje programa mobilnosti i upravljanje njima, ali da istovremeno zahtijevaju da se one u praksi vode najvišim standardima transparentnosti, te da pomognu pri osnivanju tih institucija na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

51.  ističe da je potrebno da takve posredničke institucije raspolažu s proračunskim sredstvima i ljudskim resursima kako bi mogle omogućiti organizaciju mobilnosti i upravljačke strukture radi jamčenja uključenosti mreže škola za strukovno osposobljavanje te da imaju moć i kapacitet za sklapanje operativnih saveza i sporazuma s potencijalnim partnerima u samoj državi i među državama koje sudjeluju u programima mobilnosti;

52.  naglašava da je potrebno zajamčiti pravnu zaštitu maloljetnika u inozemstvu;

53.  ističe da bi se u okviru programa Erasmus+ aktivnosti i/ili usluge mobilnosti prilagođene potrebama voditelja, nastavnika i poduzetnika trebale poticati i isticati;

54.  ističe da su usklađeni, komplementarni i dobro koordinirani programi sufinanciranja na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini potrebni kako bi se centrima osposobljavanja omogućilo da pokrivaju ukupne troškove te planiraju i provode stalne aktivnosti;

55.  pozdravlja činjenicu da se u okviru programa Erasmus+ znatno proširio broj korisnika programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i to među mladima koji ne pohađaju fakultet ili višu školu;

56.  podupire sve potrebne popratne mjere kojima se najprije pomaže naučnicima koji žele sudjelovati u programima mobilnosti i kojima ih se u tome ohrabruje te kojima ih se nadalje podupire da sudjelovanjem u programima mobilnosti bolje usmjere stečene vještine i razviju samopouzdanje kako bi njihovo bogato iskustvo došlo do izražaja i pokazalo se korisnim;

57.  smatra da bi se ciljevi naukovanja trebali osmisliti i raspraviti u suradnji s naučnikom te u skladu s načelima iz Europskog sustava bodova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) prije nego naučnik započne osposobljavanje te da bi ishodi trebali biti navedeni u prilogu svjedodžbi po završetku osposobljavanja;

58.  naglašava važnost kvalitetnog osposobljavanja učitelja i kvalitetnog nadzora, procjene i osiguravanja kvalitete u tom području te potrebu za poticanjem uključivosti i tolerancije u programima mobilnosti;

59.  ističe potrebu za kvalitetnom ponudom naukovanja i stažiranja kako bi se studentima omogućilo stjecanje poželjnih profesionalnih vještina te potrebu za dobrom komunikacijom s poduzetnicima na svim razinama kako bi se to ostvarilo, a sve u cilju daljnjeg priznavanja iskustva koje su mladi stekli u okviru programa mobilnosti;

60.  podupire sve mjere u skladu s ciljevima programa Erasmus+ koje provode poduzetnici, nevladine organizacije ili civilno društvo kako bi se razvili programi mobilnosti za mlade zaposlenike ili naučnike, prema granama djelatnosti ili u suradnji s tijelima koja predstavljaju te grane, kao što su gospodarske i industrijske komore, uz sudjelovanje europske mreže poput organizacije Eurochambers, te relevantni sindikati; poziva na priznavanje uloge komora strukovnih zanimanja i njihovih centara za osposobljavanje u podupiranju mobilnosti i vrlo malih poduzeća; vjeruje da bi se sve mjere koje se poduzimaju kako bi se poboljšale sheme strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebale usmjeriti i na promicanje uporabe energije bez emisija ugljika te održive mobilnosti;

61.  preporučuje svim ključnim dionicima da izrade zajedničke strategije usmjerene na podupiranje ili povratka stažista i naučnika u području strukovnog obrazovanja ili njihove mobilnosti u drugim krajevima Europe, uz poštovanje njihovih preferencija, a u cilju usmjeravanja znanja i iskustva stečenog u inozemstvu na smanjenje neravnoteže i povećanje kohezije u područjima iz kojih potječu stažisti i naučnici i u kojima nedostaju vještine ili drugdje u Europi;

62.  poziva Komisiju i države članice da uspostave i učinkovito provedu europsku mrežu radionica i inkubatora kao ključnog elementa za promicanje saveza znanja među školama, sveučilištima i poduzećima te za promicanje pristupa osposobljavanju, stjecanju iskustva, tečajevima obnove znanja za učitelje i predavače, naukovanju te mogućnostima za osnivanje novih poduzeća;

63.  poziva Komisiju i države članice da podupiru i ojačaju Europsku mrežu znanstvenih centara (ECSITE) koja spaja znanstvene centre kao mjesta pristupa znanstvenoj kulturi;

64.  poziva na uspostavljanje mehanizma „sve na jednom mjestu” za objedinjavanje podataka i sredstava komunikacije radi pružanja prikladne i učinkovite usluge onima koji traže informacije i potporu za razne programe mobilnosti koji postoje u EU-u te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

65.  poziva Komisiju da pruži ažurirane statističke podatke i da, po potrebi, provede ocjene i/ili studije u pogledu programa Erasmus+ i drugih programa strukovnog obrazovanja kako bi se s pomoću stope zapošljavanja izmjerio njihov utjecaj na usklađivanje radnog iskustva i radnih mjesta te da isto tako istraži zašto se u nekim državama članicama podnosi veći broj zahtjeva za rad u programima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te programima učenja u inozemstvu, te da izradi plan za njihovu veću uključenost; smatra da bi statistike i procjene koje iz toga proizlaze trebale biti uključene i uzete u obzir prilikom revizije programa Erasmus+ sredinom razdoblja;

66.  pozdravlja zaključke ministara strukovnog obrazovanja i osposobljavanja donesene 22. lipnja 2015. u Rigi kojima se predlaže novi niz srednjoročnih ciljeva u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za razdoblje 2015. – 2020. te poziva na njihovu pravovremenu i potpunu provedbu;

67.  ističe važnost promicanja dobiti proizašle iz mobilnosti u pogledu zapošljivosti i stečenih vještina kako bi se pokazala njezina stvarna korist i smanjila predodžba da se vrijeme trati na osposobljavanje koje a priori ovisi o čisto nacionalnim kompetencijama;

68.  potiče na bolju promidžbu i vidljivost platformi kao što je Drop'pin@EURES kako bi mladi i poduzeća bili svjesni njihova postojanja i svrhe koja je olakšati mobilnost mladih u pogledu pripravništva, stažiranja, programa osposobljavanja te učenja preko interneta i jezičnih tečajeva;

69.  potiče države članice da promiču sve mogućnosti koje novi program Erasmus+ nudi mladim ljudima, od mogućnosti studiranja u inozemstvu do naukovanja i pripravništava;

70.  potiče uvođenje minimalne razine naknada prilagođene različitim uvjetima života, cijenama i troškovima u državama članicama; podržava zamisao da bi države članice trebale uvesti mjere kojima će se, po potrebi, jamčiti potrebna i korisna potpora, na primjer za smještaj i prijevoz, pri čemu treba pružiti posebnu pozornost potrebama maloljetnika i pripremiti studente prije njihova odlaska u inozemstvo, na primjer profesionalnim usmjeravanjem, podučavanjem jezika i međukulturnom komunikacijom;

71.  traži da se provede revizija Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) koja bi se, među ostalim kriterijima, temeljila na prethodnoj ocjeni učinkovitosti sredstava dodijeljenih za borbu protiv nezaposlenosti te da se pritom smanje iznosi pod stavkama s ograničenim utjecajem; smatra da je takav pristup posebno važan u kriznim vremenima kao što je ovo, koje karakteriziraju neprihvatljive nejednakosti;

o
o   o

72.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

(1) SL C 155, 8.7.2009., str. 1.
(2) SL C 119, 28.5.2009., str. 2.
(3) SL C 311, 19.12.2009., str. 1.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 50.
(5) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.
(6) SL L 390, 31.12.2004., str. 6.
(7) SL C 199, 7.7.2011., str. 1.
(8) SL L 394, 30.12.2006., str. 10.
(9) SL C 351 E, 2.12.2011., str. 29.
(10) SL C 111, 6.5.2008., str. 1.
(11) http://ec.europa.eu/public_opinion/flash/fl_378_en.pdf
(12) Vidi: Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje.


Uloga EU-a u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela
PDF 293kWORD 104k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o ulozi Unije u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela (2015/2060(INI))
P8_TA(2016)0108A8-0027/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir lojalnu suradnju između Unije i država članica predviđenu člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 121. i 138. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Protokol br. 14 UFEU-a o Euroskupini,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2010. s preporukama Komisiji o poboljšanju gospodarskog upravljanja i okvira stabilnosti Unije, posebno europodručja(1),

–  uzimajući o obzir svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2011. o EU-u kao svjetskom dioniku i njegovoj ulozi u multilateralnim organizacijama(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o svjetskom gospodarskom upravljanju(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. lipnja 2015. o reviziji okvira gospodarskog upravljanja: pregled stanja i izazovi(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o stvaranju unije tržišta kapitala 2015(5),

–  uzimajući u obzir izvješće skupine na visokoj razini za financijski nadzor u EU-u (de Larosièrevo izvješće) od 25. veljače 2009.,

–  uzimajući u obzir izvješće petorice predsjednika iz lipnja 2015. u kojemu se poziva na konsolidaciju vanjskog zastupanja eura,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za ustavna pitanja (A8-0027/2016),

A.  budući da je stabilnost financijskog sustava, koja je od presudne važnosti za dobru raspodjelu sredstava u korist rasta i zapošljavanja, od zajedničkog svjetskog interesa;

B.  budući da sve veća međusobna povezanost gospodarstava diljem svijeta stvara potrebu za sve globalnijim načinima upravljanja;

C.  budući da bi, ako EU ne bude mogao jednoglasno nastupiti u međunarodnim institucijama/tijelima, svi europski glasovi trebali biti usklađeni tako da oblikuju razvoj globalnog upravljanja u smjeru ciljeva i vrijednosti ugovora EU-a;

D.  budući da bi EU trebao doprinijeti stvaranju demokratskog okvira kako bi se mogao nositi s globalnim izazovima;

E.  budući da globalna suradnja može dovesti do smanjenja i nedostatka odgovornosti nauštrb demokracije; budući da se nacionalne parlamente i Europski parlamenti ne bi trebalo svesti na tijela koja samo potvrđuju gotov čin pred koji su dovedena nego ih se mora aktivno i sveobuhvatno uključiti u cijeli postupak donošenja odluka;

F.  budući da su se postojeće međunarodne institucije i tijela koji imaju vlastite upravljačke strukture i nadležnosti pojavljivale kroz povijest kao odgovor na svaku pojedinu situaciju; budući da je to dovelo do složenosti, a u nekim slučajevima i do udvostručenja zadaća te stvaranja sustava koji je netransparentan i nedostaje mu opća usklađenost;

G.  budući da bi se članak 42. Povelje o temeljnim pravima i Uredba (EZ) br. 1049/2001(6) prema kojem građani Unije imaju pravo na pristup dokumentima trebali primjenjivati na institucije i agencije Unije koje sudjeluju u međunarodnim organizacijama i tijelima;

H.  budući da je u ugovorima navedeno da svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi članici ima pravo pristupa dokumentima institucija, tijela, ureda i agencija Unije neovisno o njihovu mediju (članak 42. Povelje o temeljnim pravima); budući da bi se isti stupanj transparentnosti trebao primjenjivati na institucije i agencije Unije koje sudjeluju u međunarodnim organizacijama i forumima, posebice kada postavljaju pravila koja se odnose na građane EU-a;

I.  budući da raznolikost pravnih struktura te načini financiranja i funkcioniranja međunarodnih gospodarskih organizacija i tijela(7) otežavaju cjelovito praćenje, iako je dosljednost u načinu financiranja i funkcioniranja ključna za osiguravanje ravnopravnih uvjeta tržišnog natjecanja na međunarodnoj razini; budući da su Međunarodni monetarni fond (MMF) i Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) istinski međunarodne organizacije uspostavljene konvencijama i imaju širok raspon nadležnosti i raznovrsno članstvo, a skupina G20, Odbor za financijsku stabilnost (FSB) i Baselski odbor su neformalne javne skupine koje okupljaju ograničen broj članova, od kojih neke uživaju novi gospodarski uzlet nakon krize, dok su Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO), Međunarodno udruženje osiguravateljnih nadzornih tijela (IAIS), Međunarodna organizacija nadzornika mirovina (IOPs) i Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) privatne specijalizirane udruge sektorske naravi koje u većoj ili manjoj mjeri prate rad sektora na koje se odnose;

J.  budući da je već uspostavljena neslužbena suradnja između Europskog parlamenta i nekih od tih organizacija i tijela koja doduše nije sistematizirana;

K.  budući da je transparentnost važna za demokraciju, a zaštita tržišno osjetljivih informacija mora se propisno uzeti u obzir;

L.  budući da je skupina G20, ponukana krizom, uspostavila globalni program rada u čijem je središtu učinkovit paket specifičnih reformi za čiju je dugoročnu legitimnost potreban istinski demokratski i multilateralan okvir;

M.  budući da se uloga banaka i tržišta u financiranju gospodarstva razlikuje od jedne države članice do druge;

N.  budući da je gospodarska i financijska kriza koja je počela 2008. istaknula vrlo primjetan nedostatak gospodarskog upravljanja u svijetu; budući da brojna makroekonomska pitanja zahtijevaju bolje usklađivanje, posebice u pogledu poreznih pitanja; budući da je zajednički cilj svih dionika osmisliti sveobuhvatan okvir kojim se pruža financijska stabilnost i zajamčiti usklađenost između globalne i lokalne razina;

O.  budući da stvaranje novog nadzornog tijela EU-a ne bi automatski trebalo značiti povećanje broja predstavnika EU-a jer bi to moglo imati nedemokratski učinak, na primjer veću vjerojatnost blokiranja manjina i nelagoda među partnerima EU-a;

P.  budući da je MMF odlučio da će se i kineska renminbi obuhvatiti košarom valuta koje sačinjavaju posebno pravo vučenja MMF-a; budući da se uslijed toga ponder i eura i funte smanjio, a ponder američkog dolara je ostao nepromijenjen; budući da se time ističe potreba za snažnijim europskim glasom;

1.  ističe potrebu za boljom međunarodnom regulatornom suradnjom uz intenzivnu uključenost Europskog parlamenta;

2.  izražava zabrinutost zbog nedostatka usklađenosti uslijed rascjepkanosti i raznolikosti organizacija i tijela te zbog kašnjenja u provedbi pravila i smjernica dogovorenih na međunarodnoj razini;

3.  poziva na razjašnjavanje nadležnosti svake organizacije i tijela te načina njihovog funkcioniranja i financiranja, što uključuje dobrovoljne doprinose, darove i donacije, kako bi se spriječilo stvaranje interesnih grupa i zajamčila zakonitost odluka;

4.  poziva na bolju usklađenost politika i koordinaciju među globalnim institucijama uvođenjem sveobuhvatnih standarda demokratske legitimnosti, transparentnosti, odgovornosti i integriteta; smatra da bi se to, među ostalim, trebalo odnositi na:

   odnose s javnošću (primjerice pristup javnosti dokumentima, otvoreni dijalog s različitim dionicima, uspostavljanje obveznih registara transparentnosti i pravila o transparentnosti lobiranja);
   interna pravila (primjerice odabir osoblja na temelju vještina, dobro financijsko upravljanje, sprečavanje sukoba interesa);

5.  smatra da podzastupljenost najnerazvijenijih zemalja u većini međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela stvara neravnotežu te da zbog te neravnoteže postoji mogućnost da pitanja koja se odnose na nejednakost ili financiranje najsiromašnijih zemlja ne dobivaju potrebnu pozornost;

6.  smatra da osim problema neuravnotežene zemljopisne zastupljenosti postoje određeni sektori, osobito civilno društvo, mala i srednja poduzeća, predstavnici potrošača i predstavnici zaposlenika, koji bi se moglo više uključiti u postupak savjetovanja u međunarodnim raspravama o financijskim, monetarnim i regulatornim tijelima; smatra da je dužnost tih tijela i sektora da rade na poboljšanju situacije;

7.  zastupa stajalište da bi Europska unija trebala povećati učinkovitost i kodificirati svoju zastupljenost u multilateralnim organizacijama i tijelima u cilju povećanja transparentnosti, integriteta i odgovornosti sudjelovanja Unije u tim tijelima te u cilju povećanja svojega utjecaja i promicanja zakonodavstva koje je usvojila demokratskim postupkom; smatra da bi EU trebao postati proaktivniji globalni akter u osiguravanju da se u budućnosti preuzete obveze u okviru skupine G20 kao što su preokretanje trenda bankarstva u sjeni, provedba reformi u vezi s neuvrštenim (OTC) izvedenicama, odgovaranje na pitanje sustavnih rizika i osiguravanje da rizici u nastajanju koji prijete globalnom gospodarstvu uvrste na dnevne redove globalnih institucija;

8.  poziva europske aktere da se prilikom osmišljavanja politika na europskoj i međunarodnoj razini više usredotoče na globalnu konkurentnost financijskih sektora EU-a;

9.  podsjeća da bi EU trebao zatražiti punopravno članstvo u međunarodnim gospodarskim i financijskim institucijama u kojima ono još nije odobreno, a bilo bi prikladno (npr. u slučaju OECD-a i MMF-a); poziva relevantne međunarodne gospodarske i financijske institucije da promijene statute kako bi se omogućilo potpuno sudjelovanje EU-a;

10.  smatra da su situacije u kojima bi jedan predstavnik države članice ili nacionalnog tijela u nekoj svjetskoj organizaciji ili tijelu širio stajališta suprotna europskim zakonodavnim ili regulatornim odlukama koje se donose demokratski većinom glasova štetne za Uniju; u skladu s time traži da koordinacija među tim predstavnicima bude pojačana i djelotvornija, primjerice putem mehanizama koji su u većoj mjeri obvezujući;

11.  ističe potrebu da Komisija bude odgovornija prema građanima kada predstavlja Uniju u međunarodnom tijelu ili organizaciji ili nadzire privatno specijalizirano tijelo; ističe važnost uloge Europskog parlamenta u tom procesu;

12.  smatra da bi definicija prioriteta organizacija i pripadajućih radnih skupina trebala biti jasnija i formalizirana; smatra da zbog sustavnog posezanja za konsenzusom postoji opasnost ne samo od usporavanja vijećanja nego i od razvodnjavanja sadržaja preporuka te smatra da sastav organizacija mora odražavati njihovu različitost u financijskom, gospodarskom i nadzornom smislu;

13.  ističe potrebu za provođenjem ex ante evaluacija pri razvijanju regulatornih, nadzornih i drugih politika u financijskom sektoru na globalnoj razini; smatra da takve evaluacije ne dovode u pitanje političke ovlasti suzakonodavaca;

14.  mišljenja je da je primjena preporuka u različitim državama sudionicama i dalje nedostatna za doprinošenje stvaranju jednakih uvjeta na globalnoj razini;

15.  prima na znanje da Odbor za financijsku stabilnost radi na tome da utvrdi standarde u sektoru osiguranja; uviđa da IAIS ima važnu ulogu u globalnoj politici u području osiguranja, ali ističe da bi uključivanje Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) sa sobom donijelo prednost jačanja doprinosa europskih stručnih znanja u području osiguranja te bi zajamčilo da se standardi doneseni na globalnoj razini ne kose s logikom koju je prva razradila Europska unija;

16.  pozdravlja rad OECD-a na poreznim pitanjima, posebno projekt OECD-a i skupine G20 povezan sa smanjivanjem porezne osnovice i prijenosom dobiti (BEPS); smatra da je nadzor provedbe sljedeći izazov na putu; ističe da bi trebalo poboljšati koordinaciju između Komisije i država članica koje su članovi Radne skupine za financijsko djelovanje (FATF) kako bi se čuo glas EU-a;

17.  blagonaklono gleda na spremnost predsjednika ESB-a da nastavi suradnju s Europskim parlamentom u pogledu uloge ESB-a u bankarskim pitanjima, posebice u okviru rada globalnih tijela za postavljanje standarda kao što je FSB;

18.  pozdravlja planove organizacije koje su dogovorile zemlje europodručja koje su ujedno i članice Azijske banke za ulaganja i infrastrukturu, u čijem su Vijeću guvernera zastupljene jednim mjestom;

19.  stoga predlaže sljedeće:

   poziva Komisiju da iskoristi najbolje postojeće prakse na europskoj i nacionalnoj razini za izradu Europskog kodeksa ponašanja u pogledu transparentnosti, integriteta i odgovornosti koji bi se trebao sastaviti kako bi se predstavnici EU-a u međunarodnim organizacijama i tijelima njime mogli voditi u svom radu; poziva na usku suradnju s Europskim parlamentom tijekom postupka sastavljanja kodeksa;
   posebno ističe zabrinutost u pogledu statuta, financiranja i rada tih organizacija i tijela, njihove interakcije s nadležnim tijelima, dionicima i javnošću, njihove komunikacije i pristupa njihovim dokumentima; ističe potrebu za osiguravanjem ravnoteže interesa, uključujući nevladine organizacije s potrebnim tehničkim znanjima i financijskim sredstvima, kako bi se osnažio glas civilnog društva;
   poziva europske institucije i agencije te države članice da promiču odgovornost svakog europskog predstavnika prema demokratski izabranim tijelima;
   poziva na usvajanje međuinstitucijskog sporazuma u cilju formalizacije „financijskog dijaloga” koji bi se trebao organizirati na zahtjev Europskog parlamenta kako bi se uspostavile smjernice glede usvajanja i usklađenosti europskih stajališta u razdoblju koje prethodi velikim međunarodnim pregovorima, osiguravajući pritom da se o tim stajalištima raspravlja te da su ona poznata ex ante, a Komisija bi trebala podnositi redovita povratna izvješća o primjeni tih smjernica te o njihovu nadzoru; predlaže da se na sudjelovanje pozovu europske institucije, države članice i, gdje je to prikladno, čelnici međunarodnih organizacija o kojima je riječ; poziva na to da se oblik (u javnosti ili iza zatvorenih vrata) i učestalost tog dijaloga određuje u skladu s praktičnim potrebama; mišljenja je da je u nadzoru stajališta koja zauzimaju predstavnici dotičnih država članica također potrebna aktivna uključenost nacionalnih parlamenata na njihovim razinama;
   smatra da bi se te detaljnije smjernice mogle nadopuniti proaktivnim rezolucijama „vodiljama” koje će Parlament usvajati potrebnom učestalošću i u kojima će točno iznijeti svoj stav o općem smjeru politike u pojedinim slučajevima;
   smatra da bi u pitanjima u kojima je Europski parlament suzakonodavac s Vijećem taj dijalog mogao poslužiti za određivanje pregovaračkog mandata kojim se ujedinjuju europska stajališta oko zakonodavstva usvojenog većinom ili izbjegavaju neusklađenosti sa zakonodavstvom koje je u postupku usvajanja;
   poziva europske predstavnike da u međunarodnim pregovorima posvete posebnu pozornost usklađenosti i dosljednosti između međunarodnih zahtjeva i standarda i usvojenog obvezujućeg zakonodavstva EU-a te pridržavanju propisa kako bi se stvorili jednaki uvjeti natjecanja na međunarodnoj razini;
   poziva na veću odgovornost Komisije prema Europskom parlamentu pojednostavljivanjem postupka za utvrđivanje stajališta EU-a na sastancima skupine G20 u područjima politike zapošljavanja, energije, trgovine, razvoja i borbe protiv korupcije;
   potiče države članice da bez odgode počnu poštovati propise o lojalnoj suradnji;
   poziva države članice da prihvate zastupanje bankovne unije na Baselskom odboru za nadzor banaka putem jedinstvenog nadzornog mehanizma;
   poziva Komisiju da u svoj program rada uključi vanjsku dimenziju ekonomske i financijske regulacije, to jest rad za koji se očekuje da će biti obavljen u okviru međunarodnih financijskih institucija te da uspostavi radnu skupinu za globalno gospodarsko upravljanje i financijske institucije;
   prima na znanje inicijativu Komisije glede napretka u smjeru jedinstvene zastupljenosti europodručja u MMF-u; smatra da se taj postupak treba odvijati bez isključivanja mogućnosti da se u konačnici odredi jedinstvena jedinica za Europsku uniju;
   ističe da je u skladu s Protokolom br. 14 Ugovora o funkcioniranju EU-a za tješnju koordinaciju između država članica europodručja zadužena Euroskupina koja je privremena i neslužbena dok euro ne postane valuta svih država članica Unije; smatra da bi se transparentnost i odgovornost Euroskupine mogle poboljšati; zagovara pronalaženje službenijeg i dugotrajnijeg rješenja u skladu s rezolucijom Europskog parlamenta od 20. studenoga 2012.(8) u kojemu se iznose preporuke za korake u stvaranju bankovne, gospodarske, fiskalne i političke unije; podsjeća da je neovisnost funkcije povjerenika za gospodarske i financijske poslove potrebno osnažiti i poduprijeti robusnim mehanizmima odgovornosti i prema Parlamentu i prema Vijeću;
   smatra da bi se tijekom sljedećih nekoliko godina trebalo provoditi postupno objedinjenje predstavljanja EU-a i izvan MMF-a, i to najprije pojačanom koordinacijom, a zatim ujedinjenjem predstavničkih mjesta; smatra da bi se članstvo u tim organizacijama i tijelima trebalo dodjeljivati u skladu s pojedinim nadležnostima institucija EU-a i europskih nadzornih tijela te Vijeća ili Euroskupine i nacionalnih tijela; smatra da bi EU istovremeno trebao raditi na funkcioniranju tih organizacija i tijela kako bi se sa sustava jednoglasnosti prešlo na sustav glasovanja ponderiranom većinom;
   ističe da je jačanje koordinacije održavanjem pripremnih sastanaka dužnost Komisije, Vijeća ili, gdje je to prikladno, Euroskupine; smatra da bi po potrebi trebalo osnovati nove ad hoc radne skupine Vijeća koje bi se moglo usporediti s Gospodarskim i financijskim odborom, stalnom radnom skupinom za pitanja povezana s MMF-om, Radnom skupinom Euroskupine i Odborom za ekonomsku politiku;
   poziva temeljito preispitivanje dvaju posebnih mjesta koja su trenutačno dodijeljena predsjednicima Europskog vijeća i Komisije na sastancima skupine G20 kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri takva organizacija umanjuje vanjsku vjerodostojnost EU-a, posebice u pogledu postojanja jedinstvenog tržišta financijskih usluga; smatra da su moguća razna poboljšanja u cilju poticanja konvergencije pojedinačno zastupljenih država članica, što bi trebalo pomoći u postizanju istinske koordinacije prije sastanaka i stvoriti jak europski glas na sastancima;
   poziva institucije EU-a i države članice da, slijedeći ono što je izneseno u de Larosièreovom izvješću, promiču izradu plana za stvaranje svjetske financijske organizacije koja bi se temeljila na sporazumima s nizom ovlasti za davanje preporuka, pregovaranje o minimalnim obvezujućim standardima, uspostavljanje mehanizama rješavanja multilateralnih sporova i, gdje to bude primjereno, primjenu sankcija; smatra da bi se iskustvo stečeno ponajprije u sektoru trgovine sudjelovanjem u radu WTO-a moglo iskoristiti za uspostavljanje gore navedenih mehanizama rješavanja multilateralnih sporova; ističe da bi predložena organizacija trebala podlijegati najvišim standardima transparentnosti i odgovornosti;
   smatra da bi Komisija trebala dobiti izričito ovlaštenje da potakne novi zamah u promicanju multilateralnosti u financijskoj, monetarnoj i regulatornoj međunarodnoj suradnji;
   poziva Komisiju da zajamči da svaki prijedlog financijskog zakonodavstva EU-a bude usklađen s djelovanjima na svjetskoj razini;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL C 70 E, 8.3.2012., str. 41.
(2)SL C 377 E, 7.12.2012., str. 66.
(3)SL C 131 E, 8.5.2013., str. 51.
(4)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0238.
(5)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0268.
(6)Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).
(7)Rad Banke za međunarodne namire, Radne skupine za financijsko djelovanje (FATF) i Svjetske trgovinske organizacija (WTO) također obuhvaća donošenje pravila; Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) ima značajnu ulogu u globalnom gospodarskom upravljanju; Afrička razvojna banka (ADB), Azijska razvojna banka (ADB), Karipska razvojna banka (CDB), Zapadnoafrička razvojna banka (WADB), Međuamerička razvojna banka (IDB), Međuamerička investicijska korporacija IIC), Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Razvojna banka Vijeća Europe (CEB), Grupa Svjetske banke, Međunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD), Međunarodno udruženje za razvoj (IDA), Međunarodna financijska korporacija (IFC) i Multilateralna agencija za osiguravanje ulaganja podupiru financiranje razvojne suradnje.
(8)Rezolucija od 20. studenoga 2012. s preporukama Komisiji o izvješću predsjednika Europskog vijeća, Europske komisije, Europske središnje banke i Euroskupine „Prema stvarnoj ekonomskoj i monetarnoj uniji” (SL C 419, 16.12.2015., str. 48.).


Mali obalni ribolov u regijama koje ovise o ribolovu
PDF 322kWORD 144k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o inovacijama i diversifikaciji malog obalnog ribolova u područjima koja ovise o ribolovu (2015/2090(INI))
P8_TA(2016)0109A8-0044/2016

Europski parlament,

—  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ,

—  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća,

—  uzimajući u obzir članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije o mjerama pri čijem usvajanju je potrebno u obzir uzeti posebna svojstva i ograničenja najudaljenijih regija,

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2012. o obalnom i malom obalnom ribolovu te reformi zajedničke ribarstvene politike(1),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o znanju o moru 2020.: kartiranje morskog dna u cilju promicanja održivog ribarstva(2),

—  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2014. pod nazivom „Inovacije u plavom gospodarstvu: korištenje potencijala naših mora i oceana za radna mjesta i rast” (COM(2014)0254),

—  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. listopada 2010. naslovljenu „Vodeća inicijativa Europa 2020: Unija inovacijaˮ (COM(2010)0546),

—  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ,

—  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 15. listopada 2014. o Komunikaciji naslovljenoj „Inovacije u plavom gospodarstvu: korištenje potencijala naših mora i oceana za radna mjesta i rast” (2015/C 012/15),

—  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 21. siječnja 2015. o Komunikaciji naslovljenoj „Inovacije u plavom gospodarstvu: korištenje potencijala naših mora i oceana za radna mjesta i rast” (2015/C 019/05),

—  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. rujna 2012. naslovljenu „Plavi rast – mogućnosti održivog rasta u morskom i pomorskom sektoruˮ (COM(2012)0494),

—  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o iskorištavanju potencijala istraživanja i inovacija u plavom gospodarstvu radi stvaranja radnih mjesta i ostvarivanja rasta(3),

—  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2013. naslovljenu „Akcijski plan za pomorsku strategiju u području Atlantika: promicanje pametnog, održivog i uključivog rasta” (COM(2013)0279),

—  uzimajući u obzir zelenu knjigu Komisije od 29. kolovoza 2012. pod nazivom „Znanje o moru 2020.: od kartiranja morskog dna do oceanografskog prognoziranja” (COM(2012)0473),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. srpnja 2013. o plavom rastu: jačanje održivog rasta u morskom sektoru te sektoru pomorskog prometa i turizma u EU-u(4),

—  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. veljače 2014. naslovljenu „Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu” (COM(2014)0086),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0044/2016),

A.  budući da obalni ribolov obuhvaća 80 % europske flote i da zajedno sa sakupljanjem školjkaša osigurava visok stupanj zaposlenosti u obalnim, otočnim i najudaljenijim regijama te općenito predstavlja društveno i ekološki održiv oblik ribarstva velikog potencijala; budući da je njegov utjecaj na društvenu baštinu i kulturna obilježja obalnih i otočnih područja izniman i raznolik;

B.  budući da za većinu obalnih i otočnih regija obalni ribolov predstavlja tradicionalni oblik komercijalnog ribarstva odnosno način života i glavni izvor sredstava za život povezan s ribolovom te izravno i neizravno otvaranje radnih mjesta, posebno u područjima koja ovise o obalnom ribolovu i za koja su potrebne posebne mjere i potpore kojima će se omogućiti rast i razvoj;

C.  budući da se od države do države, ali i unutar pojedine države članice ovisno o obalnoj regiji, obalni ribolov uvelike razlikuje prema osnovnoj definiciji i karakteristikama, što je situacija koju je ubuduće potrebno ispraviti i uskladiti u zajedničkoj ribarstvenoj politici (ZRP) te budući da među državama članicama postoje bitne zemljopisne, klimatske i socioekonomske razlike te razlike u ekosustavima;

D.  budući da su karakteristike obalnog ribolova različite u raznim morima u Europskoj uniji, kao što je primjerice Jadransko more ili Sredozemno more u cjelini, a razlikuju se od onih u otvorenim morima Atlantskog oceana, uključujući obale Francuske Gvajane i bazen Indijskog oceana;

E.  budući da se Uredbom (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) mali priobalni ribolov definira kao ribolov koji obavljaju ribarska plovila čija ukupna duljina ne prelazi 12 metara i koja ne koriste vučnu ribolovnu opremu i budući da je riječ o jedinoj definiciji priobalnog ribolova u zakonodavstvu EU-a;

F.  budući da je u reformiranom ZRP-u regionalizacija jedan od njegovih temelja s obzirom na to da zbog velike raznolikosti europskog ribarstva centralizirano upravljanje nije primjereno; budući da su, s obzirom na samu prirodu obalnog i otočnog ribolova, regionalizacija i necentralizirani pristup od posebne važnosti u tom sektoru i zajednicama kojima služe;

G.  budući da se u sklopu operacija koje se financiraju u okviru EFPR-a može iskoristiti pomoć uvećana za 30 bodova kad se odnose na mali obalni ribolov;

H.  budući da se u Uredbi (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo (EPFR) navodi da se u državama članicama u kojima se više od tisuću plovila može smatrati ribarskim plovilima za mali priobalni ribolov, mora izraditi akcijski plan za razvoj, konkurentnost i održivost malog priobalnog ribolova;

I.  budući da bi se obalnim ribolovom trebalo upravljati u skladu s Uredbom (EU) br. 1380/2013 uzimajući u obzir različitost ribolovnih alata u flotama, zemljopisnih ograničenja te ograničenja povezanih s klimatskim uvjetima, tehnike i riblje stokove u svakoj pojedinoj državi članici te u svakoj pojedinoj ribolovnoj zoni, čime se doprinosi očuvanju lokalnih tradicija i aktivnosti povezanih s ribolovom;

J.  budući da svaka ribolovna zona ima vlastita svojstva, razmjenom informacija i dobrih praksi između različitih zona može se doprinijeti tome da se znatno poboljša utjecaj ribolovnih aktivnosti na okoliš i morske ekosustave te omogućiti bolja interakcija ljudskih i gospodarskih djelatnosti u obalnim i priobalnim zonama;

K.  budući da su se prihodi od malog ribolova znatno smanjili zbog velikog povećanja operativnih troškova, do kojih je došlo posebno zbog povećanja cijene goriva, i zbog smanjenja komercijalne vrijednosti ribe prilikom prve prodaje, što često prouzročuje povećanje ribolovnog napora;

L.  budući da su u okviru upravljanja različitim stokovima nekoliko primarnih ciljanih vrsta u mnogim regijama nametnuta ozbiljna ograničenja za ribolov i male ribolovne zajednice;

M.  budući da se u obalnom ribolovu uglavnom upotrebljavaju tradicionalni alati i tehnike ribolova, kao što su na primjer vrše za tune (almadraba), koji svojom specifičnošću određuju identitet i način života obalnih regija, posebno je potrebno očuvati njihovo korištenje i zaštititi ih kao dio kulturne, povijesne i tradicijske baštine;

N.  budući da mali ribolov plovilima do 12 metara doprinosi održivosti obalnih i otočnih zajednica s obzirom na to da se njime suzbija sve veća depopulacija, starenje radne snage u sektoru ribarstva i nezaposlenost; budući da razvoj i inovacije mogu imati ključnu ulogu u otvaranju radnih mjesta u tim zajednicama; budući da se, osim toga, pri malom ribolovu plovilima do 12 metara u određenim zonama koriste stari alati i tehnike ribolova, koji su ekološki prihvatljiviji i koji imaju manji utjecaj na stanje ugroženih stokova;

O.  budući da je mali, obalni i tradicijski ribolov ekološki prihvatljiv te predstavlja ekonomski temelj za očuvanje i razvoj obalnih i otočnih zajednica te zapošljavanje u tim zajednicama;

P.  budući da su u skladu s Mediteranskom uredbom koće i potegače uvrštene u kategoriju povlačnih mreža iako su drugim klasifikacijama, na primjer onom Organizacije za hranu i poljoprivredu, potegače obuhvaćene posebnom skupinom ribolovnog alata; budući da se odredbe za povlačne mreže koće ne bi trebale primjenjivati na tradicionalne priobalne potegače koje se upotrebljavaju za lov na vrste koje nisu ugrožene;

Q.  budući da se unatoč razgovoru o inovacijama u sektoru ribarstva i o njegovoj diversifikaciji mora voditi računa o činjenici da je velika ribolovna zajednica krajnje ovisna o tradicionalnim i starim oblicima ribolova;

R.  budući da je u novoj zajedničkoj ribarstvenoj politici prepoznata važnost obalnih i otočnih regija koje ovise o ribarstvu te da bi države članice trebale osigurati primjeren životni standard onima koji ovise o ribolovnim aktivnostima i doprinijeti postizanju takvog standarda u području obalnog ribolova, promicati održivi obalni ribolov i diversifikaciju aktivnosti u ribarstvu te omogućiti prihode za one koje žive u tim obalnim područjima, istovremeno uzimajući u obzir socioekonomsku situaciju i ekološke aspekte i stavljajući naglasak na osposobljavanje te zdravlje i sigurnost ribara na moru; u skladu s posebnom zaštitom koja je dodijeljena člankom 174. UFEU-a;

S.  budući da se novom Uredbom o zajedničkoj ribarstvenoj politici unutar zone od 12 nautičkih milja, dakle u najosjetljivijem dijelu voda Unije, prednost pristupa daje ribarima malog, obalnog i tradicijskog ribolova te budući da je Komisija u procjeni stare Uredbe o zajedničkoj ribarstvenoj politici utvrdila da su zone od 12 milja bile jedan od rijetkih uspjeha starog režima upravljanja u kojem postoje mnogi sukobi između ribolova i ostalih ljudskih djelatnosti u kojima se koristi isti prostor i prirodni resursi na obalnim područjima;

T.  budući da se u članku 349. UFEU-a navodi da je pri usvajanju mjera, posebice mjera koje se odnose na sektor ribarstva, u regionalnom kontekstu koji je često vrlo specifičan i zahtijeva autonomiju u proizvodnji hrane, u obzir potrebno uzeti posebna svojstva i ograničenja najudaljenijih regija uz naglasak na njihovoj zemljopisnoj izoliranosti, udaljenosti i oceanskim uvjetima;

U.  budući da bi trebalo napomenuti da je obalni ribolov u najudaljenijim regijama, zbog njihovih posebnih zemljopisnih obilježja i velike udaljenosti od Europe, od temeljne važnosti za gospodarski razvoj tih regija;

V.  budući da se obalni ribolov u najudaljenijim regijama suočava s konkurencijom plovila koji plove pod zastavama trećih zemalja, a kreću se u istim ribolovnim zonama i love iste vrste koje se nude na istim tržištima, kao i s konkurencijom uvoza iz trećih zemalja čiji su troškovi poslovanja kao i regulatorna, sanitarna i okolišna ograničenja potpuno različiti; budući da bi u tom kontekstu bez podrške posebne politike EU-a u tim regijama svako nastojanje za poticanje domaćeg razvoja i prehrambene samodostatnosti bilo osujećeno;

W.  budući da u najudaljenijim regijama uzgoj morskih kultura, zajedno s obalnim ribolovom, doprinosi gospodarskom razvoju i opskrbi svježim proizvodima na lokalnoj razini;

X.  budući da se veći dio obalnih regija, osobito onih u južnoeuropskim zemljama i otočnih regija, suočava sa znatnim gospodarskim padom koji za posljedicu ima depopulaciju i iseljavanje stanovništva koje priliku traži u područjima s više mogućnosti za zapošljavanje i obrazovanje;

Y.  budući da je europska kriza pokazala da Europa treba diversificirati svoje gospodarske aktivnosti kao i važnost analize novih modela inovacija i znanja koji mogu stvoriti nova radna mjesta na lokalnoj razini;

Z.  budući da su neka obalna ribolovna područja smještena u blizini gospodarski razvijenih regija i turističkih destinacija i da usprkos tome ne uspijevaju postići odgovarajući gospodarski rast; budući da se već u tim područjima povećava pritisak u pogledu korištenja morskih resursa te se u odnosu na turizam sektor ribarstva marginalizira unatoč kompatibilnosti i komplementarnosti tih dvaju sektora;

AA.  budući da očevidnik često predstavlja administrativno opterećenje za mala poduzeća u području obalnog ribolova i da bi bilo poželjno više fleksibilnosti;

AB.  budući da je pritisak turističkog sektora na obalna područja uglavnom prouzročen nekim konkretnim aktivnostima, kao što je nekontroliran rekreacijski ribolov, koje u nekim područjima opterećuju morske resurse i utječu na poslovne mogućnosti onih koji žive u tradicionalnim ribolovnim područjima;

AC.  budući da je osnivanje lokalnih akcijskih skupina u ribarstvu (FLAG-ovi) u područjima koja ovise o ribolovu potrebno te je prepoznato kao koristan instrument koji puža prilike i mogućnosti za diversifikaciju aktivnosti u ribarstvu, što u konačnici doprinosi cjelokupnom razvoju obalnih i otočnih regija te socijalnoj koheziji u tim regijama, pa stoga postoji potreba za daljnjim povećanjem gospodarskih resursa kako bi se omogućila uspostava i djelovanje tih skupina u relevantnim područjima;

AD.  budući da su žene koje skupljaju školjkaše i dalje nevidljive te da su žene općenito nedovoljno zastupljene u sektoru ribarstva;

AE.  budući da su žene koje u pomorskom sektoru izrađuju mreže, brinu za opskrbu, istovaruju i pakiraju robu i dalje nevidljive kao skupina;

AF.  budući da se cjelokupna gospodarska kriza očituje i u sektoru ribarstva, osobito za one skupine stanovništva koje su najviše pogođene nezaposlenošću poput mladih i žena, te da su stoga diversifikacija i inovacije nužne kako bi se povećala zaposlenost, iskoristile nove mogućnosti kao što su plavi i zeleni razvoj te kako bi se spriječila i suzbijala marginalizacija ribarstva u regijama u razvoju i rubnim regijama; budući da bi se stručnom osposobljavanju trebala posvetiti posebna pozornost;

AG.  budući da se diversifikacija u obalnim i otočnim regijama može provoditi aktivnostima koje su povezane s plasiranjem i promoviranjem ribljih proizvoda, gastronomijom, turizmom, kulturno-povijesnom i tradicijskom baštinom te onim aktivnostima koje se odnose na okoliš i zeleni rast;

AH.  budući da se koncept plavog gospodarstva razvija i da može dati snažan poticaj rastu i gospodarskom razvoju, kao i stvaranju novih radnih mjesta, posebice u obalnim i otočnim zemljama i regijama te u najudaljenijim regijama;

AI.  budući da obalne i otočne zajednice imaju temeljni interes u ostvarenju koncepta plavog gospodarstva;

AJ.  budući da su inicijativom EU-a naslovljenom „Unija inovacijaˮ prepoznati i utvrđeni nedostaci koji ograničavaju i onemogućavaju razvoj istraživanja i inovacija kao što su nedovoljno ulaganje u znanost, nepostojanje odgovarajućih podataka o morima i oceanima, nedostatna financijska sredstva i nedovoljna suradnja privatnog i javnog sektora;

AK.  budući da bi se razvojem plavog gospodarstva doprinijelo gospodarskom rastu u cjelini, a posebice u obalnim, otočnim i najudaljenijim regijama, te da upravo regije koje ovise o ribarstvu predstavljaju ključne sudionike u razvoju inovacija i trebaju biti uključene u sve faze razvoja plavog gospodarstva;

AL.  budući da je u sektoru ribarstva, jednako kao i u drugim sektorima, okoliš neraskidivo povezan s gospodarstvom; budući da bi u razvoju plavog gospodarstva stoga naglasak trebao biti na socijalnoj ekonomiji te održivim i ekološki prihvatljivim projektima i aktivnostima s ciljem pokretanja razvoja obalnih aktivnosti i očuvanja morskog okoliša i biološke raznolikosti u cjelini uz konkretnu potporu ekološki prihvatljivim aktivnostima u području ribolova plovilima do 12 metara kojima se potiče biološka raznolikost; budući da ti projekti i aktivnosti također moraju biti održivi s društvenog i gospodarskog aspekta kako bi se osiguralo da je mali ribolov plovilima do 12 metara i dalje održiv;

AM.  budući da se plavim gospodarstvom također može doprinijeti razvoju sigurnosti na ribarskim plovilima i poboljšanju uvjeta rada te svakodnevnom ugodnom radnom okruženju ribara;

AN.  budući da se ciljevi zaštite okoliša i ciljevi selektivnosti primjenjuju na sve na istoj razini, ali će se mala plovila suočiti s poteškoćama pri ispunjavanju obveze iskrcavanja u pogledu ulova koji se vraćaju u more;

AO.  budući da antropogeni utjecaji odnosno ljudske aktivnosti koje se odvijaju u obalnim regijama nisu uzeti u obzir u dovoljnoj mjeri u pogledu pitanja zaštite okoliša; budući da nisu na odgovarajući način prepoznati ni procijenjeni kumulativni utjecaji djelovanja više različitih aktivnosti na obalne regije; budući da na sektor ribarstva posebno utječu aktivnosti koje se odvijaju u nekim područjima kao što su pomorski promet, turizam, nekontroliran i iscrpan rekreacijski ribolov, prodaja vrsta ulovljenih u okviru te aktivnosti, krivolov, komunalne i industrijske otpadne vode s kopna itd.;

AP.  budući da je poznavanje morskog okoliša, odnosno stanja morskog ekosustava, ključno za procjenu utjecaja provedbe različitih aktivnosti na okoliš, kao i propisivanje odgovarajućih mjera zaštite i programa praćenja kako bi se poticao oporavak ribljih stokova, održivo korištenje resursa i razvoj inovacija; budući da su podaci o morskom okolišu nedostatni i nisu na odgovarajući način sistematizirani;

AQ.  budući da u određenim regijama nezakoniti ribolov predstavlja pravu prijetnju za održivost malog obalnog ribolova i očuvanje ribolovnih resursa i biološke raznolikosti;

AR.  budući da je cilj integrirane pomorske politike s pomoću akvakulture, nautičkog turizma ili drugih gospodarskih aktivnosti povezanih s plavim rastom odgovoriti na nove izazove s kojima se suočavaju mora, industrija i ribari diljem Europe, od zaštite okoliša do priobalnog razvoja;

1.  poziva Komisiju da donese definiciju obalnog, malog obalnog i tradicijskog ribolova u skladu s socioekonomskim karakteristikama i posebnostima različitih regija, a ne samo u skladu s dimenzijama i snagom ribarskih plovila s obzirom na činjenicu da postojeći propisi EU-a nisu zadovoljavajući; predlaže da se primjeni regionalni pristup kako bi se utvrdila definicija obalnog ribolova na temelju svakog pojedinačnog slučaja u skladu s posebnostima svakog ribarstva; predlaže da se u obzir uzmu brojni okvirni kriteriji poput veličine plovila, upotrijebljenog ribolovnog alata, selektivnosti ribolovnih tehnika, trajanja izlazaka u ribolov te informacija je li na plovilu njegov vlasnik, tradicionalnih oblika poduzetništva te imovinske i poslovne strukture koja je tradicionalna u tim područjima, sudjelovanja ekstraktivnog sektora u aktivnostima prerade i prodaje, stvarne prirode i opsega ekstraktivnih aktivnosti i drugih faktora povezanih s tradicionalnim aktivnostima, potpore poduzeća ili utjecaja na lokalne zajednice;

2.  poziva Komisiju da preispita mogućnost malog obalnog ribolova u otočnim zajednicama, koje zbog vlastite egzistencije tradicionalno ovise o ribarstvu i sudjeluju u ribolovnim aktivnostima tijekom cijele godine;

3.  poziva Komisiju i države članice da postupno povećavaju kvote dodijeljene malim ribarima kako bi se potaknula ta vrsta društveno i ekološki održivog ribolova;

4.  poziva Komisiju da podupire inovativne projekte i zakonske odredbe kojima se omogućava razvoj obalnih, otočnih i najudaljenijih regija, uzimajući u obzir raznolikost socioekonomskih aktivnosti, kao sredstvo poticanja pozitivnih vanjskih učinaka malog obalnog ribolova plovilima do 12 metara u pogledu socijalne i ekonomske kohezije i zaštite okoliša s pomoću novih oblika potpore u okviru postojećeg europskog financiranja; naglašava da bi se prednost trebala dati projektima u kojima je naglasak na otvaranju i očuvanju održivih radnih mjesta, većem sudjelovanju ekstraktivnog sektora u preradi i prodaji, poticanju oblika poduzetništva povezanih sa socijalnom ekonomijom, poticanju kratkih tržišnih lanaca, uvođenju novih tehnologija u promidžbu i prodaju robe i usluga iz sektora ribarstva, inovacijama u razvoju nove robe i usluga te na očuvanju i zaštiti tradicionalnih uloga;

5.  smatra da bi se pri reviziji paketa tehničkih mjera u obzir trebale uzeti posebnosti obalnog ribolova i u kontekstu regionalizacije dopustiti određena odstupanja, ako su ona opravdana;

6.  poziva Komisiju da koordinira istragu na europskoj razini kako bi se utvrdio utjecaj rekreacijskog obalnog ribolova na tradicionalne ribolovne aktivnosti i kako bi se definirali parametri potrebni za smanjenje rekreacijskog obalnog ribolova u nekim područjima; poziva na pojačano praćenje te aktivnosti radi sprečavanja svake interferencije između ekstraktivnog sektora i praksi koje su već razlog za zabrinutost u najudaljenijim regijama s važnim turističkim sektorima;

7.  poziva države članice da prilikom odobravanja financijskih sredstava iz EFPR-a prednost daju malom obalnom ribolovu i da pojednostave postupke za subjekte koji se bave tim vrstama ribolova;

8.  potiče vlasti koje sudjeluju u promicanju tih aktivnosti da zajamče sudjelovanje svih lokalnih dionika, poduzetničkih udruga, istraživačkih instituta za ribarstvo i oceanografiju, sveučilišta, tehnoloških centara te lokalnih i regionalnih institucija u postupcima inovacija kako bi se doprinijelo tome da u projekte budu uvrštene sveobuhvatne mjere, da se poboljšaju njihove mogućnosti financiranja te da im se pruži dostatna potpora kako bi se zadovoljili uvjeti navedeni u Europskom fondu za ribarstvo;

9.  poziva Komisiju da Europskom parlamentu podnese izvješće o akcijskim planovima za razvoj, konkurentnost i održivost malog obalnog ribolova koje su izradile države članice za potrebe EFPR-a;

10.  poziva Komisiju da provede potrebne mjere za pružanje potpore različitim skupinama žena u pomorskom sektoru radi poticanja njihova sudjelovanja i osiguravanja njihove zastupljenosti u svim područjima, i u donošenju odluka i u ribolovnim aktivnostima;

11.  poziva Komisiju da donese posebne mjere za priznavanje i poboljšanje radnih uvjeta žena koje izrađuju mreže, brinu za opskrbu, istovaruju i pakiraju robu;

12.  poziva Komisiju da u uskoj suradnji s državama članicama osnaži ulogu Mreže europskih ribarstvenih područja (FARNET), koja pruža značajnu pomoć lokalnim akcijskim skupinama u ribarstvu (FLAG-ovi);

13.  poziva Komisiju da promiče i potiče osnivanje i rad lokalnih akcijskih skupina u ribarstvu (FLAG-ovi) povećanjem gospodarskih resursa, s obzirom na to da te skupine kontinuirano pružaju potporu i izravno savjetovanje sektoru ribarstva i na taj način promiču društveno uključiv model održivog razvoja u ribolovnim područjima, nadahnjuju mlade i žene da se uključe u nove poslovne projekte i doprinose inovacijama, obnovi infrastrukture, gospodarskim ulaganjima i diversifikaciji, te da promiču planove lokalnog upravljanja u okviru samog sektora ribarstva; poziva Komisiju da ojača ulogu i funkcije nadležnih vlasti u razvoju novih inovativnih aktivnosti te da usko surađuje s različitim subjektima u sektoru;

14.  poziva Komisiju da pomogne u jačanju uloge ribarskih zajednica u lokalnom razvoju i upravljanju lokalnim ribolovnim resursima te pomorskim aktivnostima;

15.  poziva Komisiju da razmotri posebnu ulogu žena u gospodarstvu obalnih područja i u vezi s tim dosljedno postupa, kao što je već učinjeno u poljoprivrednom sektoru; poziva na to da se prizna doprinos žena BDP-u u okviru pomoćnih uloga te posebna važnost njihova doprinosa u kućanstvima u kojima je rodno uvjetovana podjela posla tradicionalno značila da je vađenje ulova isključivo muška aktivnost; poziva na profesionalno priznavanje tradicionalnih ženskih uloga u tom sektoru na svim razinama te na stvaranje posebnih programa namijenjenih podupiranju ženskog poduzetništva u tim područjima;

16.  poziva Komisiju da promiče i podržava ulaganja u diversifikaciju sektora ribarstva razvojem komplementarnih djelatnosti i raznovrsnosti zanimanja u području ribarstva, uključujući ulaganja u plovila, sigurnosnu opremu, osposobljavanje, okolišne usluge u djelatnostima u sektoru ribarstva, kulturne i edukativne aktivnosti u ribolovu, s posebnim naglaskom na zaštiti okoliša i promicanju održivog rasta; ističe da ključni cilj mora biti financiranje aktivnosti koje su društveno, ekološki i gospodarski održive i kojima se mogu stvoriti radna mjesta, posebno za mlade i žene; ističe da je morska akvakultura kompatibilna s obalnim ribolovom u najudaljenijim regijama i da ga dopunjuje te poziva Komisiju da podrži razvoj tehnika uzgoja i odabira vrsta u toplim vodama tropskih i suptropskih područja; poziva Komisiju da istakne ulogu koju žene imaju u malom obalnom ribolovu i svim povezanim aktivnostima;

17.  poziva Komisiju da potakne stvaranje i razvoj ribolovnog turizma, u cilju primjene diferencirane poslovne strategije koja odgovara mogućnostima tog sektora, a koja može učinkovitije ispuniti njegove potrebe, te da radi na novom obliku turizma u kojemu se glavna pitanja odnose na kvalitetu, fleksibilnost, inovacije i očuvanje povijesne i kulturne baštine ribolovnih područja, kao i, među ostalim, okoliš i zdravlje; također poziva Komisiju da promiče i podrži ulaganja u ribarstvo u području turizma kako bi se stvorila raznolika turistička ponuda promicanjem gastronomije povezane s ribljim proizvodima iz malog ribolova, aktivnosti udičarskog turizma, podvodnog ili ronilačkog turizma itd., što doprinosi održivom kapitaliziranju ribarskog nasljeđa i prepoznatljivosti određenog ribarskog područja;

18.  naglašava sve veću važnost nautičkih sportskih aktivnosti u jačanju lokalnih zajednica, posebno izvan sezone, s pomoću novih podvodnih, ronilačkih ili drugih nautičkih sportova kao što su surfanje ili bodyboarding;

19.  poziva Komisiju da, u interesu poticanja stvaranja i razvoja ribolovnog turizma, aktivno promiče i podržava ulaganja u diversifikaciju ribarstva u području kulture i umjetnosti kao dijela tradicijskog nasljeđa (rukotvorine, glazba, plesovi) te da podupire ulaganja u promicanje tradicije, povijesti i cjelokupnog ribarskog nasljeđa (ribarski alati, brodovi, tehnike, povijesni dokumenti itd.) otvaranjem muzeja i organiziranjem izložbi koje su usko povezane s obalnim ribolovom;

20.  poziva Komisiju da razmotri mogućnost dopuštanja mješovite uporabe plovila namijenjenih za ekstraktivne aktivnosti kako bi se, uz zadržavanje te svrhe, na njima također mogle održavati druge vrste aktivnosti povezane s rekreacijskim i turističkim sektorom, kao što su nautički dani ili aktivnosti povezane s preradom, učenjem ili gastronomijom itd., u skladu sa sustavom koji djeluje u ruralnom sektoru, a uključuje školu poljoprivrede ili agroturizam;

21.  poziva Komisiju i države članice da se preko svojih tijela za upravljanje pobrinu da mali obalni ribolov dobiva odgovarajuća sredstva iz EFPR-a, posebno s obzirom na nametnuta administrativna opterećenja;

22.  poziva Komisiju da donese mjere kojima se potiče i promiče mobilnost između zanimanja povezanih s morem;

23.  traži da rezultati istraživanja i projekata koji se financiraju sredstvima javnog proračuna pod određenim uvjetima budu dostupni široj javnosti, da se osigura učinkovitije objavljivanje i dostupnost postojećih podataka o morima i oceanima te uklone postojeće administrativne prepreke koje otežavaju rast i razvoj inovacija;

24.  potiče Komisiju da poboljša propise uvođenjem mehanizama za nadgledanje pravedne raspodjele kvota za mali ribolov kad je riječ o zajedničkim vrstama;

25.  naglašava da je glavni proizvod ribolova sama riba te da je od ključne važnosti ojačati različite načine uporabe ribe, uključujući konzerviranje i uporabu ribljih nusproizvoda; poziva Komisiju da aktivno promiče i podržava ulaganja u inovacije i diversifikaciju ribarstva u smislu marketinga i prerade lokalnih ribljih proizvoda te da potiče razvoj lokalnih načina distribucije, promicanje tih proizvoda stvaranjem lokalnih razlikovnih oznaka i/ili žigova za svježe proizvode te podupiranjem pokretanja lokalnih poslovnih projekata za provedbu tih aktivnosti; naglašava da u takvo promicanje inovacija mora biti uvrštena izrada oznaka i pečata kojima se jamči kvaliteta lokalnih ribljih proizvoda;

26.  poziva na veću fleksibilnost za plovila dužine manje od 12 metara kad je riječ o očevidniku, posebno u pogledu obveze da se dokumenti moraju poslati u roku od 48 sati, što predstavlja veliko administrativno opterećenje; u tom smislu predlaže da se plovilima koji sav svoj ulov prodaju licitacijom na burzi odobri odstupanje od te obveze, čime bi se tražene informacije dobile bez nametanja nepotrebnog administrativnog opterećenja;

27.  potiče uspostavu zaštićenih morskih područja kojima će se promicati održivi ribolovni resursi i olakšati kontrola nad NNN ribolovom (nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom) te borba protiv takvog ribolova; ističe da u tom smislu EU mora pružiti odgovarajuće smjernice, koordinaciju i potporu državama članicama;

28.  poziva na snažnu potporu radu žena jer one imaju temeljnu ulogu u malom ribolovu; osobito ističe ključne zadaće koje žene obavljaju u prerađivačkom lancu te njihovu temeljnu ulogu u sakupljanju školjkaša;

29.  napominje da obalni ribolov u najudaljenijim regijama, zbog znatnih dodatnih troškova, ispunjava uvjete za sustav naknade u okviru EFPR-a; poziva Komisiju da taj sustav nadopuni posebnim mehanizmom za najudaljenije regije prema modelu programa POSEI u poljoprivrednom sektoru;

30.  poziva Komisiju da podrži uvođenje svježih proizvoda dobivenih iz malog ribolova, sakupljanja školjkaša te male, održive i ekstenzivne akvakulture u kantine javnih ustanova (obrazovne institucije, bolnice, restorane itd.);

31.  ističe posebnosti najudaljenijih regija koje su rezultat njihove udaljenosti i otočnog karaktera; podsjeća na to da ove posebnosti prouzročuju dodatne troškove za obalni ribolov u tim regijama i da bi te dodatne troškove trebalo u potpunosti nadoknaditi iz EFPR-a;

32.  primjećuje da su flote obalnog ribolova u najudaljenijim regijama često zastarjele, što utječe na pitanje sigurnosti na brodu; poziva Komisiju da predloži reviziju Uredbe (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo kako bi se odobrile potpore za obnovu plovila za mali obalni ribolov u najudaljenijim regijama, pod uvjetom da se time ne povećava njihov kapacitet;

33.  poziva Komisiju i države članice da omoguće pristup podacima o morima i okolišu kako bi se poticali transparentnost, inovacije i razvoj te jamčio pristup znanstvenim informacijama prikupljenima uz potporu javnog sufinanciranja;

34.  naglašava još neiskorištene potencijale oceana te obalnih i priobalnih zona u pogledu razvoja, zapošljavanja, energetske autonomije, inovacija i održivog razvoja; smatra da bi se, kad bi EU prepoznao ovu ulogu i potencijal, povećala privlačnost i razvoj obalnih, otočnih i najudaljenijih regija i potaknuo njihov razvoj;

35.  izražava zabrinutost zbog primjene programa Obzor 2020. na područje plavog gospodarstva jer je on osnovni program za istraživanje i razvoj inovacija na europskoj razini; podupire stvaranje zajednice znanja i inovacija (ZZI) u plavom gospodarstvu u okviru programa Obzor 2020., što doprinosi jačanju aktivnosti u obalnim regijama transnacionalnim javno-privatnim partnerstvima;

36.  podupire uporabu sredstava namijenjenih za inovacije i plavi rast za financiranje osnovnog istraživanja, istraživanja i razvoja, osposobljavanja, osnivanja poduzeća, zaštite okoliša i pokretanje inovativnih proizvoda i procesa na tržištu;

37.  poziva Komisiju da osigura potporu u okviru inicijativa izravnog upravljanja za financiranje projekata u kojima će naglasak biti na obalnom ribolovu i razvoju obalnih regija;

38.  ističe važnost instrumenata zaštite okoliša kao što su procjena utjecaja na okoliš za pojedinačne projekte i strateška procjena utjecaja na okoliš za strategije, planove i programe kojima se doprinosi održivom ribolovu;

39.  naglašava važnost integrirane pomorske politike za budućnost regija ovisnih o ribolovu te smatra da se na strategiju plavog rasta mora staviti veći naglasak; cilj je pružiti dugoročnu potporu održivom rastu u svim morskim i pomorskim sektorima priznajući važnost mora i oceana kao pokretača za otvaranje novih radnih mjesta u obalnim regijama;

40.  ističe da su obalne i otočne regije te najudaljenije regije glavni akteri u razvoju inovacija te da trebaju biti uključeni u sve faze razvoja plavog gospodarstva;

41.  ističe važnost EFPR-a u kojem je poseban naglasak na diversifikaciji i inovacijama u sektoru ribarstva kako bi se poduprlo ribarstvo koje je socioekonomski i ekološki održivo, inovativno, konkurentno, učinkovito i utemeljeno na znanju; podupire potrebu jačanja financiranja osi 4 Europskog fonda za ribarstvo radi pružanja potpore članovima ribarskih zajednica i poboljšanja njihova životnog standarda razvojem novih aktivnosti; poziva Komisiju da u što kraćem roku odobri njegove regionalne varijante;

42.  naglašava važnost jačanja odnosa između lokalnih zajednica i sveučilišta / tehnoloških centara koji će odlučno doprinositi stvaranju novih poslovnih inkubatora kojima će se omogućiti nove poslovne ideje u pomorskom sektoru;

43.  poziva Komisiju da aktivno potiče projekte kojima se pruža potpora jačanju inovacija i tehnološkog razvoja, čiji je cilj razrada ili uvođenje novih proizvoda, opreme, tehnika i novih ili poboljšanih sustava upravljanja i organizacije; traži od Komisije da promiče i potiče razmjenu informacija i dobrih praksi između različitih ribolovnih područja kako bi se potaknuo razvoj inovativnih i održivih ribolovnih metoda; smatra da je u tom pogledu ključno uvrstiti module za osposobljavanje poduzetnika i diversifikaciju u stručnim pomorskim i ribolovnim školama;

44.  poziva Komisiju da potiče stvaranje novih inovativnih poduzeća u regijama koje ovise o ribolovu, da pruža poticaje za poduzetništvo i osnivanje start-up poduzeća s dobrom mogućnošću za uspjeh u pomorskom sektoru, koja će doprinijeti diversifikaciji aktivnosti tradicijskog obalnog ribolova, stvoriti nova radna mjesta te privući ili zadržati stanovništvo;

45.  poziva Komisiju da pri sastavljanju zakonskih prijedloga o uporabi alata i tehnika ribolova primjenjuje selektivan pristup kako bi se u obzir uzeo stvaran učinak koji ti alati i tehnike imaju na resurse malog ribolova plovilima do 12 metara u svakom od relevantnih područja; poziva Komisiju da zajamči da svim zakonskim inicijativama prethodi opsežna procjena utjecaja, pri kojoj se u obzir uzimaju specifični faktori koji se primjenjuju u svakom ribolovnom području; smatra da neselektivan pristup u pogledu korištenja alata i tehnika ribolova ozbiljno utječe na održivost obalnih i otočnih zajednica koje su već marginalizirane te dovodi do daljnje depopulacije, sprečava razvoj i inovacije; smatra da se na ribolov plovilima do 12 metara treba primjenjivati pozitivna diskriminacija; smatra da taj pristup, kao u slučaju prijedloga zabrane lebdećih (plovućih) mreža, ukazuje na to da Komisija i dalje prilagođava decentralizirani reformirani ZRP koji su suzakonodavci odlučili usvojiti; podsjeća Komisiju na njezinu dužnost djelovanja u okviru regionalizacije kako je utvrđeno u novoj Uredbi o ZRP-u;

46.  napominje da su morski ekosustavi osjetljivi te apelira na države članice i Komisiju da analiziraju učinak na okoliš svih aktivnosti koje mogu utjecati na održivost ribljih stokova, poput pomorskog prijevoza, otpada, prijevoza, onečišćenja vodonosnika, bušenja ili izgradnje novih turističkih objekata na obali, u skladu s načelom predostrožnosti;

47.  preporučuje Komisiji da kao prioritet razmotri socioekonomsku važnost priobalnog ribolova plovilima do 12 metara i malog ribolova u EU-u, donošenje alternativnih metoda utvrđivanja segmenata flote i važnost diversifikacije aktivnosti u obalnim regijama koje su izrazito ovisne o ribolovu; napominje važnost prikupljanja fonda znanstvenih informacija kojima se olakšava bolje upravljanje ribolovom plovilima do 12 metara kako bi ono moglo postati održivo s biološkog, društvenog, gospodarskog i ekološkog stajališta;

48.  poziva Komisiju da ubrza postupak prijenosa sporazuma socijalnih partnera o primjeni Konvencije o radu u ribolovu iz 2007. Međunarodne organizacije rada u odgovarajući zakonski instrument EU-a;

49.  poziva Komisiju da u skladu sa stručnom podjelom ribarskih alata iz Mediteranske uredbe u obzir uzme razlike između povlačnih mreža koća i mreža potegača kako bi se utvrdile najbolje odredbe s ciljem održivije upotrebe svake navedene vrste, uzimajući u obzir najnovija znanstvena mišljenja;

50.  poziva Komisiju da zajamči provedbu revizije procjene stanja ribljih stokova bitnih za obalni ribolov te ističe da je potrebna analiza utjecaja malog ribolova na riblje stokove, pri čemu se ne smiju zaboraviti bitnije tehnike poput ribolova tune, s obzirom na to da su vrste koje se love u obalnom ribolovu uglavnom od iznimne važnosti sa socioekonomskog stajališta iako je njihov udio u gospodarskom ribolovu malen, ali su svejedno vrlo značajne za opstanak ribara kojima o njima ovisi svakodnevna zarada;

51.  izražava zabrinutost činjenicom da su zbog propisa koji nisu povoljni za obalne zajednice iščezle tradicionalne tehnike ribolova i ribarske vještine;

52.  poziva Komisiju da izmijeni odredbu o tehničkim specifikacijama ribarskih mreža poput minimalne veličine oka mreže, visine mreže, udaljenosti od obale i dubine na kojoj se mreže mogu koristiti radi diversifikacije ulova kako bi se ravnomjernije iskoristili riblji stokovi i očuvala biološka raznolikost;

53.  poziva Komisiju da izmjeni odredbe postojeće uredbe o udaljenosti od obale i dubini na kojoj se mogu koristiti ribolovni alati kako bi se u obzir uzele geografske specifičnosti pograničnih područja zemalja članica;

54.  ističe da je potrebno izmijeniti Uredbu o mjerama zaštite ribolovnih resursa u Sredozemlju poznatu i kao Mediteranska uredba, koja je donesena 2006. godine i kojom se uređuju pravila za tehničke karakteristike ribolovnog alata i načina njihova korištenja; smatra da je tu Uredbu potrebno uskladiti s novim ZRP-om, a posebno s ciljem najvišeg održivog prinosa, vodeći pritom računa da se bazenom upravlja zajednički sa zemljama koje nisu članice EU-a;

55.  naglašava da je potrebna učinkovita koordinacija među državama članicama kako bi ribari bili pravovremeno i sveobuhvatno informirani o provedbi postojećih uredbi i njihovih izmjena;

56.  poziva Komisiju da u okviru kohezijske politike promiče projekte kojima će se doprinijeti zaštiti obalnih i otočnih područja kao dijela tradicijske i kulturno-povijesne ribarske i pomorske baštine;

57.  poziva Komisiju i države članice da upotrebljavaju europske fondove za subvencioniranje certificiranja održivosti vrša za tune (almadraba), kako bi se promicalo priznavanje i doprinos ove metode ribolova;

58.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL C 419, 16.12.2015., str. 167.
(2)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0438.
(3)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0291.
(4)SL C 75, 26.2.2016., str. 24.


Zajednička pravila za provedbu vanjske dimenzije ZRP-a, uključujući sporazume o ribarstvu
PDF 295kWORD 128k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o zajedničkim pravilima u pogledu primjene vanjske dimenzije zajedničke ribarstvene politike, uključujući sporazume o ribarstvu (2015/2091(INI))
P8_TA(2016)0110A8-0052/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(2),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982.,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz 1995. o provedbi odredaba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. koje se odnose na očuvanje i gospodarenje ribljim naseljima koja se nalaze u više različitih pojaseva i naselja vrlo migratornih vrsta riba,

–  uzimajući u obzir Kodeks odgovornog ribarstva Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu usvojen u listopadu 1995. te s njim povezane instrumente i smjernice,

–  uzimajući u obzir koncept osjetljivog morskog ekosustava koji je utvrđen tijekom razgovora u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda i koji je zaživio nakon usvajanja Rezolucije br. 61/105 Opće skupštine UN-a iz 2006. te činjenicu da se taj koncept odnosi na područja koja mogu biti osjetljiva zbog učinaka ribolovnih aktivnosti,

–  uzimajući u obzir Azorske znanstvene kriterije i smjernice iz 2009. za određivanje „ekološki ili biološki značajnih morskih područja” te stvaranje reprezentativnih mreža zaštićenih morskih područja u otvorenim vodama oceana i dubokomorskim staništima iz Konvencije o biološkoj raznolikosti,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o vanjskoj dimenziji zajedničke ribarstvene politike(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Konferencije Savjetodavnog vijeća za flote duge plovidbe od 16. i 17. rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 11/2015 od 20. listopada 2015. naslovljeno „Upravlja li Komisija dobro sporazumima o partnerstvu u ribarstvu?”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0052/2016),

A.  budući da je, prema podacima izvješća Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) iz 2014. pod naslovom „Stanje ribarstva i akvakulture u svijetu”, broj stokova koji se prekomjerno iskorištavaju kontinuirano rastao do 2008., a potom se donekle smanjio 2011. godine;

B.  budući da je EU jedna od glavnih ribolovnih snaga u svijetu, sa snažnom povijesnom prisutnošću i važnim djelovanjem u svim oceanima svijeta zahvaljujući kombinaciji djelovanja svoje flote, privatnih ulaganja građana EU-a, svoje mreže bilateralnih sporazuma u području ribarstva, svojih najudaljenijih regija te svojem sudjelovanju u svim glavnim regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom (RFMO), te da EU potiče primjenu dobrih praksi i poštovanje ljudskih prava;

C.  budući da održivo gospodarenje svjetskim ribljim stokovima nužno podrazumijeva multilateralnu i međunarodnu suradnju, uključujući bilateralnu; budući da EU ima ključnu ulogu u svjetskom upravljanju morima i oceanima te da zajednička ribarstvena politika mora počivati na ambicioznoj viziji usklađenoj s unutarnjom dimenzijom utvrđenom u temeljnoj Uredbi o ZRP-u;

D.  budući da je FAO nedavno objavio Dobrovoljne smjernice za očuvanje održivog malog ribolova koje sadrže ciljeve za mali ribolov, posebno u zemljama u razvoju;

E.  budući da je EU veliko tržište za proizvode ribarstva (uključujući ribu koju ulovi flota EU-a i ribu iz uvoza) i najveći uvoznik takvih proizvoda te da bilježi potrošnju od 11 % ukupne svjetske proizvodnje ribe u pogledu količine i uvoz od 24 % proizvoda ribarstva u pogledu vrijednosti, iako ostvaruje samo 8 % svjetskog ulova; budući da EU ima veliku industriju za preradu s važnom socijalnom dimenzijom koju je potrebno očuvati;

F.  budući da vanjska dimenzija nove zajedničke ribarstvene politike obuhvaća međunarodne sporazume i ribarstvo u područjima izvan nacionalne jurisdikcije, da se Konvencijom o biološkoj raznolikosti i u okviru FAO-a potiče utvrđivanje ekološki ili biološki značajnih morskih područja i osjetljivih morskih ekosustava te da su zaštićena morska područja važni alati za gospodarenje utemeljeno na ekosustavima i odobreno regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom;

G.  budući da se kvote koje su odredile regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom temelje na povijesnim ulovima, što je dovelo do povlaštenog pristupa razvijenih zemalja ribljim stokovima u svijetu; budući da se u kriterijima za raspodjelu koje donose regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom sada treba uzeti u obzir ribarstvo obalnih zemalja u razvoju koje generacijama ovise o ribolovnim resursima u obližnjim vodama, što EU treba i dalje poštovati;

H.  budući da je potrebno razlikovati sjeverne sporazume s Norveškom, Islandom i Farskim otocima i partnerske sporazume o održivom ribarstvu s drugim zemljama;

I.  budući da EU mora težiti usklađenosti politika u interesu razvoja u skladu s člankom 201. stavkom 1. UFEU-a, prema kojem „Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju”;

J.  budući da u određenim slučajevima ne postoji dovoljno podataka o stanju resursa i ukupnom izlovu lokalnih flota i flota trećih zemalja u odnosu na riblje stokove koje EU lovi u vodama trećih zemalja ili koji su namijenjeni za tržište EU-a, zbog čega je teško procijeniti višak stokova u mnogim mješovitim sporazumima u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora; budući da bi bilo poželjno povećati količinu i transparentnost takvih podataka;

K.  budući da EU treba učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi zajamčio da sporazumi o održivom ribarstvu sklopljeni s trećim zemljama donesu zajedničke koristi EU-u i trećim zemljama o kojima je riječ, među ostalim i njihovu lokalnom stanovništvu i sektoru ribarstva;

L.  budući da problem piratstva također negativno utječe na regije u kojima su ribolovne aktivnosti regulirane u okviru bilateralnih i multilateralnih sporazuma o ribarstvu;

1.  pozdravlja prvo uvrštavanje u temeljnu Uredbu o ZRP-u poglavlja posvećenog vanjskoj dimenziji, uključujući minimalne uvjete za sklapanje bilateralnih sporazuma, dužnost poticanja suradnje među regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom te dosljednost mjera koje poduzimaju, izričito upućivanje na zajedničke norme u vodama EU-a i izvan njih te izjavu da se mjere moraju temeljiti na najboljim raspoloživim znanstvenim savjetima;

2.  ističe da je važno zajamčiti usklađenost ribarstvene politike, politike okoliša, trgovinske politike te razvojne suradnje;

3.  prima na znanje važnost održavanja i proširenja koherentnosti i kompatibilnosti postojećeg pravnog okvira;

4.  poziva na bolju suradnju između tijela Komisije zaduženih za ribarstvo, a to su DG MARE, DG DEVCO i DG TRADE;

5.  ustraje u tome da promicanje ekološki, socijalno i gospodarski održivog ribarstva utemeljenog na transparentnosti i sudjelovanju nevladinih dionika, a posebno profesionalaca koji žive od ribolova, koje vrše EU i njegovi partneri, predstavlja ključan element za jamčenje budućnosti obalnih zajednica i morskog okoliša, razvoj lokalne industrije, stvaranje radnih mjesta u ribarstvu, preradi i trgovini te doprinos ribarstva sigurnosti opskrbe hranom;

6.  inzistira na važnosti promicanja zaštite ekosustava i održavanja ribljih stokova iznad razine na kojoj se može proizvesti najveći održivi prinos s obzirom na to da su brojniji riblji stokovi važan uvjet za razvoj obalnih ribarskih zajednica u trećim zemljama, u skladu s Dobrovoljnim smjernicama za održivi mali ribolov Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO);

7.  ističe potrebu da se podrži razvoj lokalnih zajednica čija sredstva za život pretežno ovise o ribolovu i aktivnostima povezanima s ribarstvom; ističe potrebu da se podrže mjere čiji je cilj promicanje prijenosa tehnologija te znanja i vještina, upravljanja kapacitetima, partnerstava s više dionika i drugih ulaganja u korist industrije ribarstva;

8.  podsjeća da ekološke norme koje se moraju primjenjivati i na vanjsko ribarstvo EU-a obuhvaćaju primjenu pristupa upravljanju ribarstvom utemeljenog na ekosustavima, zajedno s pristupom predostrožnosti, kako bi se iskorišteni stokovi obnovili i održali na razinama koje su više od onih na kojima se za sve stokove može ostvariti najviši prinos do 2015. gdje god je to moguće, a najkasnije do 2020.;

9.  naglašava da se svi aspekti vanjske dimenzije ZRP-a moraju temeljiti na pravednom i uzajamno korisnom odnosu između EU-a, njegovih država članica i njihovih partnera u cijelom svijetu, bilo da je riječ o bilateralnim (sporazumi o partnerstvu u održivom ribarstvu) ili multilateralnim odnosima (RFMO-ovi), u cilju promicanja održivog razvoja lokalne industrije ribarstva; ističe da se takva jednakost mora odraziti i u trgovinskim sporazumima između EU-a i trećih zemalja u skladu sa zahtjevom za usklađenost politika u interesu razvoja;

10.  poziva Komisiju da u vanjsku dimenziju ZRP-a uključi razmatranje najudaljenijih regija, uključujući bilateralne sporazume s trećim zemljama, kako bi se zajamčila korist za lokalno ribarstvo u najudaljenijim regijama;

11.  uviđa napore koje je Savjetodavno vijeće za flote duge plovidbe uložilo u oblikovanje svog stajališta o vanjskoj dimenziji revidiranog ZRP-a i njegovoj provedbi, zajedno s dionicima iz trećih zemalja;

12.  ustraje u tome da EU u svojim vanjskim aktivnostima povezanim s ribarstvom (ribolov, prerada ribe i njezino stavljanje na tržište) mora promicati svoje najviše ekološke i socijalne norme te provoditi stroge i učinkovite mjere kontrole i nadzora, osiguravajući pritom transparentnost u svim svojim aktivnostima kako bi se zajamčilo pravedno tržišno natjecanje na tržištu EU-a;

13.  prima na znanje ulogu vanjske dimenzije ZRP-a u otvaranju radnih mjesta (u EU-u i drugdje) i opskrbi tržišta u EU-u (i u nekim slučajevima lokalnih tržišta) ribom te prima na znanje da EU njome može trećim zemljama pružiti tehničku, financijsku i znanstvenu pomoć, posebno podrškom za poboljšanja u području znanstvenog istraživanja, sustava kontrole i nadzora te razvoja lučke infrastrukture;

14.  pozdravlja znatna poboljšanja koja je EU uveo u području upravljanja vanjskom dimenzijom ZRP-a tijekom prijašnjih godina, u pogledu sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu i njihove provedbe, što je dovelo do toga da su flote EU-a općenito među najnaprednijim flotama za ribolov u udaljenim vodama u pogledu poštovanja visokih socijalnih i ekoloških normi; smatra da EU treba promicati takve ekološke i socijalne norme u međunarodnom kontekstu kroz rad regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom i svoje mreže sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu;

15.  prima na znanje da kad flota EU-a prestane djelovati u određenom ribolovnom području, njezina se ribolovna prava mogu raspodijeliti među drugim flotama čije su norme za očuvanje, upravljanje i održivost mnogo niže od onih koje EU preporučuje i zagovara;

16.  smatra da je pružanje potpore ribarstvenim sektorima u partnerskim zemljama iz sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu ključno za zadovoljavanje njihovih rastućih potreba u pogledu upravljanja ribarstvom, kapaciteta znanstvenih istraživanja, izgradnje i održavanja infrastrukture, osposobljavanja ribarskih inspektora i članova posade te poboljšanja opskrbe ribom i dostupnosti ribe u cilju jamčenja sigurnosti opskrbe hranom stanovništva partnerskih zemalja iz sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu pružanjem podrške radu koji u sektoru ribarstva obavljaju žene;

17.  stoga inzistira na uspostavljanju bolje veze između potpore sektoru koja se pruža u okviru sporazuma o ribarstvu i instrumenata dostupnih u okviru razvojne suradnje, osobito Europskog razvojnog fonda, te na punoj transparentnosti financiranja projekata u ribarstvu i korištenja potpore sektoru kako bi se zajamčilo pravilno korištenje fondovima EU-a;

18.  ponavlja da je potrebno raspolagati boljim znanstvenim informacijama o stanju resursa i podacima o ulovu i ribolovnom naporu za ribolov izvan voda EU-a, posebno u vodama određenih obalnih zemalja u razvoju, pri čemu se u tu svrhu mogu koristiti sredstva iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo i Europskog fonda za razvoj;

19.  napominje da je prema najnovijem izvješću Revizorskog suda EU-a o sporazumima o partnerstvu u ribarstvu bilo vrlo teško u praksi provesti jedan od glavnih ciljeva tih sporazuma, odnosno ribolov isključivo viška stokova, „zbog nedostatka pouzdanih informacija o ribljim stokovima i o ribolovnom naporu domaćih ribolovnih flota ili flota drugih država kojima su partnerske zemlje omogućile pristup ribolovnim resursima”; u tom pogledu ističe važnost pouzdanih znanstvenih podataka i neovisnog ex post ocjenjivanja učinkovitosti sporazuma o partnerstvu u ribarstvu;

20.  ustraje u tome da bi EU svojim sporazumima o partnerstvu u održivom ribarstvu i radom u regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom trebao promicati usklađivanje uvjeta pristupa svih stranih flota afričkim vodama u pogledu lova na tunu te malih pelagičnih i pridnenih vrsta kako bi se uspostavili povoljni uvjeti za ribare koji love na održiv i odgovoran način;

21.  poziva na uspostavu više neovisnih promatračkih programa kojima se doprinosi praćenju ribarstva i prikupljanju znanstvenih podataka;

22.  uvjeren je da se održivo i pravedno iskorištavanje vrlo migratornih, pograničnih i zajedničkih ribljih stokova može razviti samo regionalnim upravljanjem u ribarstvu, između ostalog promatračkim programima te sustavima inspekcije (u lukama i na moru) i kontrole na regionalnoj razini, u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora i Sporazumom UN-a o ribljim stokovima;

23.  napominje da zakonski okvir za regionalno upravljanje vrlo migratornim vrstama te mnogim drugim stokovima postoji u okviru RFMO-ova za ribolov tune i ostalih vrsta, iako su neke vrste ribolova izvan mreže RFMO-ova te potiče Komisiju da u najkraćem mogućem roku osigura da se svim relevantnim vrstama ribolova upravlja na razini RFMO-ova;

24.  poziva Komisiju da više sredstava namijeni regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom s obzirom na to da one imaju ključnu ulogu u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

25.  zabrinut je zbog toga što za neke druge vrste ribolova, a posebno za zajedničke stokove koji se ne nalaze u otvorenom moru, još ne postoji učinkovit forum za regionalnu suradnju i upravljanje; to smatra ozbiljnim problemom, posebno za stokove malih pelagičnih vrsta u zapadnoj Africi, s obzirom na njihovu stratešku važnost za sigurnost opskrbe hranom, kako je navedeno u nedavnom savjetodavnom mišljenju Međunarodnog suda za pravo mora(4);

26.  potiče EU da koristi svoj utjecaj kako bi zajamčio da se svim vrstama ribolova s regionalnom dimenzijom upravlja na razini RFMO-ova; posebno potiče EU da usmjeri napore kako bi Odbor za ribarstvo za srednjoistočni Atlantik (CECAF) u punom smislu postao regionalna organizacija za upravljanje ribarstvom s ovlastima za donošenje odluka, a ne regionalno savjetodavno tijelo FAO-a u području ribarstva;

27.  uvjeren je da, sve dok flote EU-a imaju pristup drugim vrstama ribolova (npr. pridnenom ribolovu), EU treba promicati mjere koje vrijede za sve kako bi se zajamčila usklađenost između industrijskih i malih obalnih ribolovnih flota, što bi moglo zahtijevati uvođenje sustava podjele po zonama kojim će se omogućiti zaštita lokalnog malog obalnog ribolova;

28.  poziva na izradu većeg broja studija o dubokomorskim vrstama i staništima te na njihovu poboljšanu zaštitu, osobito onih posebno osjetljivih ili ključnih za dugoročnu održivost ekosustava;

29.  potiče Komisiju na promicanje uravnotežene raspodjele dodjele pristupa u okviru RFMO-ova, uzimajući u obzir ekološki i socijalni učinak, potrebe za sigurnost opskrbe hranom te nastojanja zemalja u razvoju za izgradnjom vlastitih sektora ribarstva; napominje da se u svaku preraspodjelu moraju uključiti sve flote, i one na otvorenom moru i nacionalne flote, te da se takve preraspodjele moraju temeljiti na svim prikladnim kriterijima za raspodjelu koje određuje relevantna regionalna organizacija za upravljanje ribarstvom;

30.  pozdravlja zahtjev u temeljnoj Uredbi da se na sve strane flote koje djeluju u zemlji s kojom je EU sklopio sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu moraju primjenjivati slični uvjeti pristupa kojima se promiče održivo ribarstvo, što je važna mjera kojom se osigurava da i druge flote na otvorenom moru ispunjavaju jednake norme kao i EU, umjesto da ih ugrožavaju; potiče Komisiju da se strogo drži tog zahtjeva;

31.  poziva EU da se koristi svojom mrežom sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu i pregovorima u okviru regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom kako bi se zajamčilo da naše partnerske zemlje ograniče pristup flota na otvorenom moru višku stokova, u skladu s odredbama Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora i ZRP-a, te da se povlašteni pristup omogući flotama koje se koriste najodrživijim praksama u ekološkom i socijalnom pogledu za dotične regije i stokove;

32.  izražava zabrinutost zbog mogućeg prekida ribolovnih aktivnosti između dva protokola u slučaju produžetka pregovora o novom protokolu; poziva Komisiju da zajamči pravnu i ekonomsku sigurnost subjekata osiguravanjem kontinuiteta ribolovnih aktivnosti između dva protokola;

33.  uviđa važnost uspostave šireg okvira sa zemljama u razvoju kojim se neće obuhvatiti samo ribarstvo, već i područja koja prethode i slijede u lancu opskrbe;

34.  potiče EU da izbjegava pregovaranje o sporazumima o partnerstvu u održivom ribarstvu sa zemljama u kojima se tolerira korupcija;

35.  uviđa važnost uspostave šireg okvira sa zemljama u razvoju kojim će se ribarstvo obuhvatiti zajedno s drugim temama povezanima s razvojem;

36.  smatra važnim priznavanje ribolovnih dozvola diplomatskim kanalima;

37.  prima na znanje važnost ribarstva za zemlje u razvoju, posebno malog obalnog ribolova, zbog njegova doprinosa sigurnosti opskrbe hranom, lokalnom gospodarstvu te zapošljavanju i muškaraca i žena, ne dovodeći u pitanje ulogu onih industrijskih ribolovnih aktivnosti koje se odvijaju u odgovornom i transparentnom okviru u pogledu jamčenja društveno-gospodarskog razvoja priobalnih područja i opskrbe ribljim proizvodima;

38.  naglašava da je potrebno da EU poštuje svoju obvezu promicanja ekološki i socijalno održivog ribarstva u zemljama u razvoju s pomoću svih politika EU-a kojima se utječe na ribarstvo u zemljama u razvoju, tj. politika koje se odnose na pomoć, trgovinu i ribarstvo;

39.  ističe važnost uključivanja žena u cijeli lanac vrijednosti, od financiranja do prerade ribljih proizvoda i/ili njihova stavljanja na tržište; smatra da bi se promicanjem pristupa žena tim aktivnostima ojačalo njihovo ekonomsko i socijalno osnaživanje, što bi imalo važnu ulogu u smanjenju razlika među spolovima; ustraje u tome da se u odnosima EU-a sa zemljama u razvoju više pozornosti treba posvetiti prioritetima u području ravnopravnosti;

40.  ističe nužnost poticanja, uz pomoć potpore sektoru, lokalnog razvoja jačanjem samostalnosti ribarstva partnerskih zemalja, posebno jačanjem održive akvakulture, razvojem i očuvanjem malog obalnog ribolova, boljim znanstvenim saznanjima o stanju ribljih stokova i jačanjem privatnih inicijativa lokalnih aktera; traži od EU-a da s pomoću sporazuma o partnerstvu o održivom ribarstvu potiče dobro upravljanje, posebno dobro upravljanje javnim prihodima iz ribarskog sektora i financijskim doprinosima;

41.  smatra da bi EU trebao poticati treće zemlje, počevši od onih s kojima pregovara o sklapanju sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu, da uspostave regulatorni okvir za zajedničke pothvate EU-a i druge interese u sektorima ribolova, prerade ribe i njezina stavljanja na tržište; smatra da je takav okvir najbolji način za jamčenje uspostave zajedničkih pothvata i njihove sukladnosti s normama visoke razine održivosti i transparentnosti, u skladu s reformiranom zajedničkom ribarstvenom politikom, čime se pruža bolja pravna stabilnost za interese EU-a u pružanju podrške razvoju održivog ribarstva u trećim zemljama;

42.  ustraje u tome da transparentnost, odgovornost i sudjelovanje dionika treba smatrati ključnim elementima odnosa EU-a s trećim zemljama u području ribarstva;

43.  naglašava da europska ulaganja u ribarstvo trećih zemalja pod krinkom zajedničkih pothvata moraju biti obuhvaćena zajedničkom ribarstvenom politikom; ističe da bi sporazumima o partnerstvu u održivom ribarstvu EU trebao promicati dijalog s partnerskim zemljama radi uspostavljanja regulatornog okvira kojim će se jamčiti da zajednički pothvati u sektorima ribolova, prerade ribe i njezina stavljanja na tržište, sklopljeni s partnerima iz EU-a ili drugih zemalja, djeluju na transparentan način, ne konkuriraju lokalnom obrtničkom sektoru i doprinose ostvarenju razvojnih ciljeva dotične države;

44.  uzima u obzir izvješće Revizorskog suda u kojem se naglašava da nedovoljna iskorištenost kvota za tonažu usvojenih u određenim novijim protokolima dovodi do visokih troškova; stoga poziva Komisiju da izbjegava, koliko god je to moguće, nepotrebne troškove za proračun EU-a u tom području;

45.  smatra da bi Parlament trebao imati aktivniju ulogu od aktualnog postupka davanja suglasnosti te inzistira na tome da bude odmah i u potpunosti obaviješten u svim fazama postupaka povezanih s potpisivanjem sporazuma o partnerstvu u ribarstvu ili produženjima tih sporazuma kako bi se povećala transparentnost i demokratska odgovornost protokola;

46.  prima na znanje važnost vanjske dimenzije ZRP-a u otvaranju radnih mjesta u EU-u i našim partnerskim zemljama, među ostalim zapošljavanjem lokalne posade u kontekstu sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu; potiče plovila EU-a na iskrcaj ulova u partnerskim zemljama radi prvog stupnja prerade kada god je to moguće; poziva da se u europske propise u području ribarstva (posebno u pogledu Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 188) i u sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu uvrste instrumenti za zaštitu radnika i pristojnih radnih uvjeta kako bi se zajamčili jednaki radni uvjeti i plaća, zaštita prava radnika te jednaka razina osposobljavanja za građane EU-a i građane trećih zemalja;

47.  toplo pozdravlja odredbe o transparentnosti iz najnovijeg protokola sklopljenog s Mauritanijom prema kojem se Mauritanija obvezuje da će objaviti sve sporazume sklopljene sa zemljama ili privatnim subjektima kojima se stranim plovilima dopušta ulaz u isključivu gospodarsku zonu Mauritanije te potiče da se takve odredbe o transparentnosti uvrste u sve sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu;

48.  također toplo pozdravlja činjenicu da se u protokolu sklopljenom s Mauritanijom floti EU-a daje prednost pristupa višku ulova te zemlje te potiče Komisiju da slijedi taj primjer u pregovorima o protokolima s ostalim trećim zemljama, vodeći računa o visokim zahtjevima u pogledu održivosti koje flota EU-a mora ispuniti;

49.  snažno ohrabruje Komisiju u nastojanjima da se slične odredbe o transparentnosti uvrste u druge buduće protokole, što bi dovelo do znatno veće transparentnosti u pogledu ukupnog ribolovnog napora i uvjeta pristupa; poziva na javnu dostupnost informacija o ukupnim ulovima plovila iz svih flota kojima je dopušten ribolov u vodama Mauritanije i s time povezanim uvjetima pristupa;

50.  zahtijeva od Komisije da u okviru onih međunarodnih tijela u kojima sudjeluje potiče ostale treće zemlje da objave i uvjete drugih sporazuma koje potpisuju s drugim zemljama ili privatnim subjektima, uključujući identitet plovila kojima je dopušten ribolov te njihove aktivnosti i ulove; u tom smislu potiče treće zemlje da poštuju rezolucije RFMO-ova u kojima se promiče transparentnost sporazuma o ribarstvu;

51.  potiče ostale treće zemlje da razmotre preporuke, rezolucije i odluke RFMO-ova kojima se promiče transparentnost sporazuma o ribarstvu unutar svojih isključivih gospodarskih zona;

52.  smatra da bi Komisija trebala čim prije poboljšati transparentnost uspostavljanjem baze podataka koja bi bila javno dostupna i obuhvaćala sve privatne sporazume sklopljene između ili u ime brodovlasnika iz EU-a i lokalnih i regionalnih tijela ili vlasti ili trećih zemalja koji se odnose na pristup ribolovnim resursima treće zemlje, uključujući uvjete pristupa, dopušten kapacitet flote, identitet plovila i ribolovne aktivnosti koji iz toga proizlaze, osim dijelova koji sadrže poslovno osjetljive podatke;

53.  napominje da brodovlasnici potpisuju privatne sporazume s vladama trećih zemalja koje nisu obuhvaćene zajedničkom ribarstvenom politikom; zabrinut je zbog toga što se Komisija sustavno ne obavještava o takvim sporazumima; izražava zabrinutost da bi to pod određenim okolnostima moglo dovesti do nepoštenog tržišnog natjecanja s lokalnim ribarskim zajednicama zemalja u razvoju te s brodovlasnicima iz EU-a koji djeluju u okviru bilateralnih sporazuma;

54.  smatra da bi se plovilima koja provode ribolovne aktivnosti u okviru odredbi sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu, a koja ne ispunjavaju svoje obveze, poput onih u pogledu pružanja podataka koje moraju proslijediti državi članici u skladu s odobrenjem za ribolov, trebale izreći kazne u skladu s Uredbom o kontroli ribarstva i Uredbom o ribolovu NNN, uključujući odbijanje izdavanja odobrenja za ribolov kada je to prikladno;

55.  smatra žalosnim što su se u prijašnjim procjenama veličine vanjske flote koristile različite definicije vrsta plovila koje je potrebno uključiti, zbog čega postojeće procjene nisu usporedive, što onemogućuje provedbu analize veličine flote i razvoja tijekom vremena, čime se znatno ograničava transparentnost; potiče Komisiju da izradi definiciju vanjske flote kojom su obuhvaćena sva plovila koja plove izvan voda EU-a, istovremeno uzimajući u obzir relevantne posebnosti sjevernih sporazuma, kako bi se omogućila usporedba sa starim podacima;

56.  napominje da se ribari iz EU-a suočavaju s velikim problemom različitih pravila za flote iz EU-a i flote iz trećih zemalja koje djeluju u istim ribolovnim zonama, unatoč ulozi Opće komisije za ribarstvo na Sredozemlju; smatra da je potrebno da EU pojača svoje napore u Sredozemlju uspostavljanjem bliže suradnje s lokalnim tijelima, regionalnim organizacijama, znanstvenim institucijama, promatračnicama i ribarskim klasterima po državama; smatra da EU ima ulogu u rješavanju sukoba među plovilima u Sredozemlju te poziva Komisiju da razmotri pružanje podrške i pomoći ribarima koji se često sukobljavaju s plovilima trećih zemalja i da uspostavi bližu suradnju sa zemljama na južnim obalama Sredozemlja;

57.  pozdravlja nedavnu objavu naziva plovila koja plove pod zastavom EU-a i kojima je odobren ribolov izvan voda EU-a te ustraje u tome da Komisija nastavi redovito objavljivati takve informacije, zajedno s podacima o njihovim aktivnostima i ulovima;

58.  napominje da je transparentnost preduvjet za savjetovanje i informirano sudjelovanje dionika u području ribarstva, posebno profesionalaca koji žive od ribolova; smatra da je takvo savjetovanje i sudjelovanje potrebno promicati u sporazumima o partnerstvu u održivom ribarstvu, uključujući pregovore o sporazumima i protokolima te njihovu provedbu, dodjelu i iskorištavanje potpore sektoru, rad koji se obavlja u RFMO-ovima te primjenu projekata razvojne suradnje;

59.  prima na znanje da temeljna Uredba uključuje odredbu kojom se od plovila koja su ispisana iz registra ribolovne flote EU-a i koja se ponovno u njega upišu traži da pruže informacije o svojim aktivnostima prije novog upisa; smatra da se ta odredba treba postrožiti tako da se sve informacije o promjenama zastave plovila kroz vrijeme moraju dostaviti Komisiji i uključiti u bazu podataka registra ribolovne flote Zajednice prije ponovnog upisa plovila u registar;

60.  prima na znanje sve napore koje je EU poduzeo u pogledu borbe protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, koji predstavlja opasnost za riblje stokove i nepoštenu konkurenciju za ribare koji zakonito djeluju; priznaje doprinos Uredbe o ribolovu NNN promicanju održivog ribarstva u svijetu; smatra da EU, zahvaljujući svojem ključnom položaju kao vodeće svjetsko tržište ribe, ima kapacitet za jamčenje podrške drugih država, uključujući one s kojima ima sklopljene sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu, i međunarodnih aktera kako bi se zajamčio zajednički pristup i učinkoviti globalni sustav za borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

61.  potiče razvoj jedinstvenog međunarodnog sustava za registraciju svih plovila koja plove u međunarodnim vodama;

62.  ustraje u strogoj, objektivnoj, transparentnoj, nediskriminirajućoj i usklađenoj primjeni Uredbe o ribolovu NNN kako bi se promicali jednaki uvjeti za sve flote i države te potiče Komisiju i države članice da postupe u skladu s time; nadalje, smatra da Uredba ne smije biti podložna kratkoročnim potrebama trgovinske politike EU-a ako se želi zajamčiti njezin uspjeh te se u cilju ribolovnih interesa EU-a ne smije rabiti kao alat za nepošteno poboljšanje tržišnog natjecanja;

63.  traži od Komisije da razmotri uključivanje odredbi o radnim uvjetima u Uredbu o ribolovu NNN;

64.  ističe da se u okviru sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu treba zajamčiti potpuna sljedivost proizvoda morskog ribarstva;

65.  smatra da se bilateralnim i multilateralnim trgovinskim sporazumima o kojima je EU pregovarao trebaju promicati ekološki održivi i socijalno pravedni uvjeti proizvodnje ribljih proizvoda u dotičnim trećim zemljama, i to odgovarajućom primjenom kvantitativnih i kvalitativnih ograničenja pristupa tržištu EU-a, kako se ne bi ugrozio napredak koji se tom Uredbom postiže u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova; također smatra da je potrebno zahtijevati poštovanje tih uvjeta za svaki riblji proizvod ili riblju prerađevinu koji se nude na europskom tržištu te da je potrebno spriječiti da se na europskom tržištu nađu riblji proizvodi ili riblje prerađevine za koje nije zajamčeno da zadovoljavaju navedene uvjete ili zahtjeve za zaštitu potrošača;

66.  smatra da potrošačima trebaju biti jasni gospodarski, socijalni i ekološki uvjeti koji prevladavaju pri izlovu i preradi ribe;

67.  predlaže da se u odredbe bilateralnih i multilateralnih trgovinskih sporazuma uvrsti izričito upućivanje na Uredbu o ribolovu NNN, uključujući na norme koje su u njoj sadržane; savjetuje Komisiji da predloži privremenu obustavu trgovinskih odnosa s trećim zemljama koje su identificirane u članku 31. Uredbe o ribolovu NNN;

68.  potiče Komisiju da u Uredbu o ribolovu NNN uvrsti sustav sličan sustavu TRACES u cilju potvrde unakrsne provjere podataka o potvrdama o ulovu i plovilima ili utvrđivanja najnižeg postotka za provjeru uvoza prerađenih proizvoda;

69.  smatra da je važno izdati detaljne smjernice i nadzirati napore zemalja koje su već dobile žute ili crvene kartone;

70.  pozdravlja uključivanje ribarskih plovila u skupinu „ranjivih” u kontekstu djelovanja operacije Atalanta te zahtijeva da se floti EU-a nastavi pružati potpora i zaštita;

71.  smatra da cilj pregovora UN-a o novom sustavu međunarodnog upravljanja oceanima u područjima izvan nacionalne jurisdikcije mora biti uspostava sustava kojim se omogućuje proučavanje resursa međunarodnih voda oceana te njihovo ravnopravno, održivo i oprezno korištenje, među ostalim kontinuiranim radom na utvrđivanju ekološki ili biološki značajnih morskih područja kako bi se uvela usklađena mreža zaštićenih morskih područja;

72.  podsjeća na dužnost Komisije, kao čuvarice Ugovora, da zajamči da države članice poštuju svoje obveze temeljitog razmatranja vanjskih aktivnosti njihovih građana i plovila te poziva EU da u obzir uzme nedavno objavljeno savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda za pravo mora prema kojem je EU država zastave u kontekstu bilateralnih sporazuma;

73.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL L 354, 28.12.2013., str. 22.
(2)SL L 149, 20.5.2014., str. 1.
(3)SL C 419, 16.12.2015., str. 175.
(4)Savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda za pravo mora od 2. travnja 2015. kao odgovor na zahtjev koji je podnijela Komisija za ribarstvo na podregionalnoj razini: https://www.itlos.org/fileadmin/itlos/documents/cases/case_no.21/advisory_opinion/C21_AdvOp_02.04.pdf

Pravna napomena