Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 14. travnja 2016. - StrasbourgZavršno izdanje
Neulaganje prigovora na delegirani akt: detaljna pravila koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije
 Zaštita pojedinaca pri obradi osobnih podataka ***II
 Obrada osobnih podataka u svrhu sprečavanja kaznenih djela ***II
 Uporaba podataka iz evidencije podataka o putnicima (EU PNR) ***I
 Pakistan, posebice napad u Lahoreu
 Honduras: položaj branitelja ljudskih prava
 Nigerija
 Zaštita poslovnih tajni od neovlaštenog pribavljanja, korištenja ili odavanja ***I
 Procjene prihoda i rashoda Europskog parlamenta za financijsku godinu 2017.
 Izvješće o Turskoj za 2015.
 Izvješće o Albaniji za 2015.
 Izvješće o Bosni i Hercegovini za 2015.
 Ostvarenje cilja iskorjenjivanja siromaštva u svjetlu porasta troškova kućanstva
 Privatni sektor i razvoj

Neulaganje prigovora na delegirani akt: detaljna pravila koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije
PDF 246kWORD 70k
Odluka Europskog parlamenta od o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 5. travnja 2016. o ispravku Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (C(2016)01934 – 2016/2639(DEA))
P8_TA(2016)0124B8-0452/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2016)01934),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 11. ožujka 2016. u kojem se od Parlamenta traži da izjavi da neće uložiti prigovor na delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača upućeno predsjedniku Konferencije predsjednika odbora 7. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku unije(1), a posebno njezin članak 160. i članak 284. stavak 5.,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir činjenicu da nisu uloženi prigovori u roku propisanom člankom 105. stavkom 6. trećom i četvrtom alinejom Poslovnika, koji rok je istekao 13. travnja 2016.,

A.  budući da su nakon objavljivanja Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446(2) otkrivene dvije pogreške;

B.  budući da se prva pogreška odnosi na pretpostavku o carinskoj deklaraciji iz članka 139. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 za određene vrste robe iz članka 136. stavka 1. te delegirane uredbe; budući da se tijekom završne revizije te Delegirane uredbe prije njezina donošenja promijenio redoslijed navođenja robe u članku 136. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, a da upućivanja na tu robu u članku 139. te delegirane uredbe pritom greškom nisu bila ažurirana i budući da bi se stoga navedena upućivanja trebala ispraviti;

C.  budući da se druga pogreška odnosi na članak 141. stavak 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446; budući da točka (b) članka 233. stavka 1. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93(3) koja je trenutačno primjenjiva i koja pruža mogućnost da se u određenom broju ograničenih i veoma specifičnih slučajeva sam čin prelaska granice smatra deklaracijom privremenog uvoza, izvoza ili ponovnog izvoza greškom nije uključena u Delegiranu uredbu (EU) 2015/2446 i budući da zbog toga ne postoji mogućnost da se određena roba deklarira samim činom prelaska granice carinskog područja Unije; budući da bi se članak 141. stavak 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 stoga trebao ispraviti;

D.  budući da će navedene dvije pogreške utjecati na trgovinske tokove i da će imati veoma negativne posljedice za carinska tijela i trgovce ako se ne isprave do 1. svibnja 2016. kada će relevantne odredbe Uredbe (EU) br. 952/2013 postati primjenjive;

E.  budući da delegirana uredba može stupiti na snagu tek na kraju razdoblja nadzora Parlamenta i Vijeća samo ako Parlament i Vijeće nisu na nju uložili nikakav prigovor ili ako su, prije isteka tog roka, i Parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore; budući da je u članku 284. stavku 5. Uredbe (EU) br. 952/2013 određeno razdoblje za nadzor u trajanju od dva mjeseca od datuma priopćenja, odnosno do traje 5. lipnja 2016., i koje se može produljiti za period od još dva mjeseca;

F.  međutim, budući da je Komisija 11. ožujka 2016. zbog hitnosti situacije zatražila da Parlament najkasnije do 1. svibnja 2016. donese prijevremenu potvrdu delegirane uredbe;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu Komisije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL L 269, 10.10.2013., str. 1.
(2)Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (SL L 343, 29.12.2015., str. 1.).
(3)Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 253, 11.10.1993., str. 1.).


Zaštita pojedinaca pri obradi osobnih podataka ***II
PDF 314kWORD 65k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju radi donošenja uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i oslobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (05419/1/2016 – C8-0140/2016 – 2012/0011(COD))
P8_TA(2016)0125A8-0139/2016

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (05419/1/2016 – C8-0140/2016),

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja belgijskog Zastupničkog doma, njemačkog Saveznog vijeća – Bundesrata, francuskog Senata, talijanskog Zastupničkog doma i Švedskog parlamenta podnesena u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 23. svibnja 2012.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 10. listopada 2012.(2),

–  uzimajući u obzir mišljenja europskog nadzornika za zaštitu podataka od 7. ožujka 2012.(3) i 19. studenoga 2015.(4),

–  uzimajući u obzir mišljenje Komisije (COM(2016)0214)

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(5) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 76. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0139/2016),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 229, 31.7.2012., str. 90.
(2) SL C 391, 18.12.2012., str. 127.
(3) SL C 192, 30.6.2012., str. 7.
(4) SL C 67, 20.2.2016., str. 13.
(5) Usvojeni tekstovi od 12.3.2014., P8_TA(2014)0212.


Obrada osobnih podataka u svrhu sprečavanja kaznenih djela ***II
PDF 314kWORD 64k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju radi donošenja direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (05418/1/2016 – C8-0139/2016 – 2012/0010(COD))
P8_TA(2016)0126A8-0138/2016

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (05418/1/2016 – C8-0139/2016),

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja njemačkog Saveznog vijeća - Bundesrata i Švedskog parlamenta podnesena u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 10. listopada 2012.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenja europskog nadzornika za zaštitu podataka od 7. ožujka 2012.(2) i 19. studenoga 2015.(3),

–  uzimajući u obzir mišljenje Komisije (COM(2016)0213),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(4) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0010),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 76. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0138/2016),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1)SL C 391, 18.12.2012., str. 127.
(2)SL C 192, 30.6.2012., str. 7.
(3)SL C 67, 20.2.2016., str. 13.
(4)Usvojeni tekstovi od 12.3.2014., P8_TA(2014)0219.


Uporaba podataka iz evidencije podataka o putnicima (EU PNR) ***I
PDF 328kWORD 105k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uporabi podataka iz evidencije podataka o putnicima u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela (COM(2011)0032 – C7-0039/2011 – 2011/0023(COD))
P8_TA(2016)0127A8-0248/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2011)0032),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 82. stavak 1. drugi podstavak točku (d) i članak 87. stavak 2. točku (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0039/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir doprinose bugarske Nacionalne skupštine, češkog Senata, njemačkog Saveznog vijeća, talijanskog Senata, nizozemskog Senata, austrijskog Saveznog vijeća, portugalske Skupštine i rumunjskog Senata o nacrtu zakonodavnog akta,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 5. svibnja 2011.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka od 25. ožujka 2011.(2),

–  uzimajući u obzir presudu Suda od 8. travnja 2014. u spojenim predmetima C-293/12 Digital Rights Ireland i C-594/12 Seitlinger i ostali(3) ,

–  uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka(4),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 7. prosinca 2015. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 188. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za promet i turizam (A7-0150/2013),

–  uzimajući u obzir odluku Konferencije predsjednika od 18. rujna 2014. o nedovršenim poslovima iz sedmog parlamentarnog saziva,

–  uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za promet i turizam (A8-0248/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. travnja 2016. radi donošenja Direktive (EU) 2016/… Europskog parlamenta i Vijeća o uporabi podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2016/681.)

(1) SL C 218, 23.7.2011., str. 107.
(2) SL C 181, 22.6.2011., str. 24.
(3) Presuda Suda od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i Seitliner i ostali, spojeni predmeti C-293/12 i C-594/12, ECLI:EU:C:2014:238.
(4) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.


Pakistan, posebice napad u Lahoreu
PDF 178kWORD 86k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o Pakistanu, posebno o napadu u Lahoreu (2016/2644(RSP))
P8_TA(2016)0128RC-B8-0466/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Pakistanu,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 27. ožujka 2016. o napadu u Lahoreu, u Pakistanu,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je posebni predstavnik EU-a za ljudska prava Stavros Lambrinidis dao 29. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona od 27. ožujka 2016. o bombaškom napadu u Pakistanu i njegovu izjavu od 21. siječnja 2016. o napadu na Sveučilište Bacha Khan,

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća sigurnosti UN-a od 28. ožujka 2016. o terorističkim napadima u Lahoreu, u Pakistanu,

–  uzimajući u obzir izvješća posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir izvješće Rite Izsák-Ndiaye, posebne izvjestiteljice UN-a za manjinska pitanja, od 5. siječnja 2015. na temu „Govor mržnje i poticanje na mržnju protiv manjina u medijima”,

–  uzimajući u obzir izjavu Malale Jusafzai, dobitnice Nobelove nagrade za mir i Nagrade Saharov, od 27. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu Gabriele Knaul, posebne izvjestiteljice UN-a za neovisnost sudaca i odvjetnika, od 4. travnja 2013. i izvješće Radne skupine UN-a za prisilne ili nenamjerne nestanke od 26. veljače 2013. na temu njezine misije u Pakistan,

–  uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o socijalnim, gospodarskim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o smrtnoj kazni kako su izmijenjene 12. travnja 2013.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Pakistanu od 20. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir petogodišnji plan angažmana između EU-a i Pakistana iz ožujka 2012. u kojemu su navedeni prioriteti kao što su dobro upravljanje i dijalog o ljudskim pravima te usko vezani drugi strateški dijalog između EU-a i Pakistana od 25. ožujka 2014.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. godinu i politici Europske unije u tom području(1),

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su 27. ožujka 2016. u samoubilačkom bombaškom napadu na igralištu u parku Gulšan-e-Ikbal u Lahoreu poginule više od 73 osobe, dok ih je preko 300 ozlijeđeno, uključujući velik broj žena i djece; budući da je teroristička islamistička skupina Jamaat-ul-Ahrar preuzela odgovornost za taj napad i izjavila da su meta napada bili kršćani; budući da su, unatoč tome, većina ranjenih i ubijenih muslimani, a svi su Pakistanci;

B.  budući da su se za vrijeme terorističkog napada održavali nasilni prosvjedi u Islamabadu, u kojem su pristaše Mumtaza Kadrija, osuđenog ubojice guvernera Salmana Taseera, zahtijevali pogubljenje Asije Bibi, žene koja je optužena za bogohuljenje i osuđena na smrt, a koju je branio guverner Taseer; budući da su deseci tisuća osoba prisustvovali sprovodu Kadrija nakon njegova vješanja slaveći ga kao heroja, a fotografije su kružile društvenim mrežama; budući da je sudac koji je prvotno osudio Kadrija morao pobjeći iz zemlje nakon što su mu zaprijetili smrću;

C.  budući da je nekim ekstremističkim skupinama dozvoljeno da neometano razvijaju svoju ideologiju i aktivnosti, kao što su određeni studentski savezi na sveučilištima i forum odvjetnika Khatm-e-Nubuwwat, koji je navodno odgovoran za porast kaznenih postupaka u predmetima na pakistanskim sudovima povezanima s bogohuljenjem te koji se protivi svim pokušajima zakonodavaca da provedu reformu mjerodavnog zakona;

D.  budući da se kršćani i druge manjine suočavaju ne samo s progonom ekstremista, nego i s pravnom diskriminacijom, posebno u okviru pakistanskih zakona o bogohuljenju, koji su diskriminirajući i koje u velikoj mjeri zloupotrebljavaju pojedinci s osobnim i političkim motivima; budući da se i same muslimane i dalje optužuje na temelju tih zakona;

E.  budući da su pakistanski narod, posebno vjerske manjine, žene i djeca, već godinama žrtve terorizma i islamističkog ekstremizma; budući da je od usvajanja posljednje rezolucije Europskog parlamenta o Pakistanu 15. siječnja 2015.(2) zabilježeno nekoliko desetaka drugih terorističkih i nasilnih napada na vjerske manjine, i to u kontekstu diskriminirajućih zakona i nedovoljne provedbe zakona;

F.  budući da su meta nekoliko terorističkih skupina u Pakistanu vjerske manjine poput ahmedija, kršćana, šiita i hindusa, kao i sunita koji imaju oprečne stavove; budući da je pakistansko Povjerenstvo za ljudska prava u svojem godišnjem izvješću za 2015. primijetilo da u većini slučajeva počinitelji nisu kažnjeni;

G.  budući da se ekstremističke skupine navodno i dalje koriste djecom kao bombašima samoubojicama; budući da vlada nije donijela zakone kojima bi se uspostavilo Nacionalno povjerenstvo za prava djeteta, neovisno tijelo za zaštitu i provođenje prava djeteta;

H.  budući da je, nakon što su u prosincu 2014. talibanski pobunjenici počinili masakr u školi, pakistanska vlada ponovno uvela smrtnu kaznu nakon šestogodišnjeg moratorija, i to najprije za terorističke aktivnosti, a potom i za sve teška kaznena djela; budući da je u Pakistanu do kraja 2015. pogubljeno 326 osoba, što je najviša dotad zabilježena brojka odnosno treća najviša u svijetu;

I.  budući da je kao posljedica sukoba između pakistanske vojske i nedržavnih oružanih skupina interno raseljeno preko milijun osoba;

J.  budući da su žene koje pripadaju pakistanskim vjerskim manjinama žrtve otmica, prisilnih brakova i prisilnog obraćanja na islam, što policijska i civilna tijela uglavnom ignoriraju;

K.  budući da Pakistan ima važnu ulogu u izgradnji stabilnosti u južnoj Aziji te bi stoga trebao biti primjer u pogledu jačanja vladavine prava i zaštite ljudskih prava;

L.  budući da je EU i dalje u potpunosti spreman na nastavak dijaloga i suradnje s Pakistanom u okviru petogodišnjeg plana angažmana;

1.  šokiran je napadom koji se dogodio 27. ožujka 2016. u Lahoreu i oštro osuđuje takvo bezumno nasilje nad tako velikim brojem nevinih ljudi;

2.  izražava svoju duboku sućut obiteljima žrtava i iskazuje solidarnost s pakistanskim narodom i vladom;

3.  ističe da je počinitelje napada u Lahoreu prijeko potrebno izvesti pred lice pravde; poziva pakistanske vlasti, posebno lokalna i regionalna tijela, da se pobrinu da se provede učinkovita istraga o tim djelima i da se počinitelji kazneno gone;

4.  izražava duboku zabrinutost zbog sustavnog i teškog kršenja slobode vjeroispovijesti i uvjerenja u Pakistanu; ističe da je važno poštovati temeljna prava svih vjerskih i etničkih manjina u Pakistanu kako bi i dalje mogle živjeti dostojanstveno, ravnopravno i sigurno te svoju vjeroispovijest prakticirati potpuno slobodno, bez ikakve prisile, diskriminacije, zastrašivanja ili uznemiravanja, u skladu s temeljnim načelima Pakistana;

5.  pozdravlja vladine inicijative za provođenje reformi poput zakona o kriminalizaciji brakova sklopljenih s djecom i akta za zaštitu žena od nasilja i uznemiravanja, deblokiranja YouTubea, odluke kojom se Holi, Diwali i Uskrs proglašavaju blagdanima za vjerske manjine, kao i osobnog truda premijera Navaza Šarifa, koji je posjetio jedan hinduistički vjerski događaj; potiče vladu da poduzme dodatne napore kako bi stvorila socijalno okruženje u kojemu su manjine i različita mišljenja dobrodošli; u tom kontekstu podsjeća na nacionalni akcijski plan, obećane i hitno potrebne reforme medresa, a posebno na vladine mjere za borbu protiv govora mržnje te reformu policije i pravosuđa koja se još uvijek ne provodi; smatra da bi se u budućnosti trebale poduzeti ambicioznije mjere, posebno u području obrazovanja (izbacivanje negativnih pristranosti i predrasuda iz kurikuluma i udžbenika) i kaznenog progona osoba koje potiču na nasilje;

6.  pozdravlja činjenicu da je pakistanska vlada predana rješavanju prijetnje koju predstavlja religijski ekstremizam; zalaže se da se između EU-a i država članica s jedne strane i Pakistana s druge odvija kontinuirani dijalog o jamčenju zaštite i promicanju ljudskih prava, posebno u pogledu njihovih napora u borbi protiv terorizma te provedbom zakona u području sigurnosti;

7.  smatra da je, iako je vojna operacija najavljena u Pandžabu od ključne važnosti za borbu protiv terorizma, jednako tako važna i pobjeda u ideološkom ratu protiv ekstremizma kojom će se osigurati tolerantna i progresivna budućnost za Pakistan;

8.  poziva pakistanske vlasti da pokušaju riješiti problem socijalne i ekonomske isključenosti, uključujući i onu koja se odnosi na veliku većinu kršćana i druge vjerske manjine, koji žive u nesigurnim uvjetima;

9.  zabrinut je zbog činjenice da se u Pakistanu kontinuirano provode zakoni o bogohuljenju i smatra da se time pogoršava ozračje vjerske nesnošljivosti; stoga poziva pakistansku vladu da revidira te zakone i njihovu primjenu; poziva vlasti da zajamče odgovarajuće i brzo izvršenje pravde u svim predmetima povezanima s bogohuljenjem; posebno prima na znanje slučaj Asije Bibi i snažno potiče Vrhovni sud da donese odluku u tom predmetu;

10.  poziva pakistanske vlasti da zajamče neovisnost sudova, vladavinu prava i zakonitost postupanja u skladu s međunarodnim normama o sudskim postupcima; osim toga poziva pakistanske vlasti da pruže odgovarajuću zaštitu svima koji su uključeni u slučajeve bogohuljenja, a posebice predstavnicima pravosuđa te zemlje, te da optužene, svjedoke, njihove obitelji i zajednice, uključujući i one koji su oslobođeni krivnje, ali se ne mogu vratiti svojim kućama, zaštite od nasilnih skupina; poziva pakistansku vladu da osigura da su žrtvama ciljanog nasilja i progona na raspolaganju odgovarajući pravni i drugi mehanizmi koji su primjenjivi u skladu s međunarodnim pravom na području ljudskih prava;

11.  podsjeća na svoje ustrajno protivljenje smrtnoj kazni u svim okolnostima; s velikom zabrinutošću primjećuje drastičan porast primjene smrtne kazne u Pakistanu, među ostalim, što je izuzetno žalosno, i nad maloljetnim prijestupnicima, te poziva na ponovno uvođenje moratorija na smrtnu kaznu s ciljem ukidanja te vrste kazne u Pakistanu;

12.  naglašava da je u borbi protiv terorizma i vjerskog ekstremizma od ključne važnosti uhvatiti se u koštac s njihovim temeljnim uzrocima na način da se smanji siromaštvo, zajamči vjerska tolerancija i sloboda uvjerenja te pravo na obrazovanje i siguran pristup obrazovanju djece, posebno djevojčica;

13.  poziva pakistansku vladu da uputi otvoreni poziv posebnim izvjestiteljima UN-a, osobito posebnom izvjestitelju za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma, posebnom izvjestitelju za izvansudska, prijeka ili proizvoljna pogubljenja i posebnom izvjestitelju za slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja te da na svaki način podrži rad Nacionalnog povjerenstva za ljudska prava;

14.  poziva pakistansku vladu da poduzme potrebne mjere kako bi osigurala odgovarajuću zaštitu obrazovnih ustanova, mjesta za rekreaciju i okupljanje manjinskih zajednica u područjima nesigurnosti i sukoba ta da rizik od ponavljanja sličnih slučajeva kršenja i povrede ljudskih prava svede na najmanju moguću mjeru;

15.  potiče sve regionalne dionike da znatno unaprijede svoju suradnju u borbi protiv terorizma; ponavlja važnost bezuvjetne međunarodne predanosti borbi protiv terorizma, uključujući sprečavanje svih oblika financijske pomoći terorističkim mrežama i ideološke indoktrinacije kojom se potiču ekstremizam i terorizam;

16.  pozdravlja činjenicu da je Pakistan ratificirao Konvenciju o pravima djeteta i pohvaljuje mjere koje je pakistanska vlada poduzela u pogledu prava djeteta; poziva Pakistan da ratificira Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o sudjelovanju djece u oružanim sukobima i da osnuje Nacionalno povjerenstvo za prava djeteta;

17.  poziva Komisiju, potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Federicu Mogherini, Europsku službu za vanjsko djelovanje i Vijeće da pakistanskoj vladi u najvećoj mogućoj mjeri pomognu u borbi protiv prijetnje koju predstavlja terorizam te da pruže dodatnu potporu pakistanskoj vladi i narodu u njihovim nastojanjima da iskorijene terorizam; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Federicu Mogherini da Parlament redovito izvješćuje o napretku u tim bilateralnim naporima;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava, predsjedništvu Vijeća sigurnosti UN-a, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice te vladi i parlamentu Pakistana.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0470.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0007.


Honduras: položaj branitelja ljudskih prava
PDF 265kWORD 87k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o Hondurasu: položaj branitelja ljudskih prava (2016/2648(RSP))
P8_TA(2016)0129RC-B8-0469/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava te smjernice EU-a za promicanje i zaštitu ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Srednje Amerike, s druge strane(1),

–  uzimajući u obzir završno izvješće misije EU-a za promatranje izbora o općim izborima u Hondurasu 2013. i popratnu misiju iz 2015. povezanu s nekažnjavanjem,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.),

–  uzimajući u obzir preporuke od 8. svibnja 2015. koje su Hondurasu upućene u sklopu Univerzalnog periodičnog pregleda pod vodstvom Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o globalnim prijetnjama s kojima se susreću branitelji ljudskih prava te o položaju braniteljica ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir izjavu o položaju branitelja ljudskih prava u Hondurasu koju je posebni izvjestitelj UN-a dao 18. ožujka 2016. u Ženevi,

–  uzimajući u obzir članak 25. Poslovnika Međuameričkog povjerenstva za ljudska prava (IAHCR), u kojem se govori o mehanizmu za mjere predostrožnosti,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada iz 1989. o autohtonim i plemenskim narodima u neovisnim zemljama (Konvencija MOR-a br. 169),

–  uzimajući u obzir izjavu voditelja misija EU-a od 17. veljače 2016. o teškoj situaciji s kojom se suočava zajednica LGBTI u Hondurasu,

–  uzimajući u obzir izjave tijela EU-a, poput izjave Delegacije EU-a u Hondurasu od 3. ožujka 2016.i izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 16. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir klauzule o ljudskim pravima Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike te Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Srednje Amerike koji je na snazi od 2013.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su, prema navodima iz više izvješća UN-a o braniteljima ljudskih prava, aktivisti za zaštitu okoliša, branitelji prava autohtonih naroda, novinari, pravosudni stručnjaci, sindikalisti, seljaci, aktivisti za prava žena i pripadnici skupine LGBTI te drugi aktivisti i dalje žrtve zlostavljanja, nasilja, samovoljnog pritvaranja, prijetnji i ubojstava u Hondurasu;

B.  budući da je honduraška vlada preuzela pozitivne obveze i predložila donošenje zakonodavstva u cilju zaštite branitelja ljudskih prava, novinara i pravosudnih stručnjaka, što među ostalim uključuje otvaranje ureda povjerenika UN-a za ljudska prava, spremnost nacionalnih vlasti da dopuste međunarodne misije praćenja u području ljudskih prava i usvajanje zakona o zaštiti branitelja ljudskih prava iz 2015.;

C.  budući da je, unatoč navedenome, Honduras postao jedna od najopasnijih zemlja u regiji za branitelje ljudskih prava; budući da je Honduras jedna od najnasilnijih zemalja u svijetu za aktiviste za zaštitu okoliša, s obzirom na to da je između 2010. i 2015. ubijeno najmanje 109 takvih aktivista;

D.  budući da su 3. ožujka 2016., prema dostupnim informacijama, Bertu Cáceres, istaknutu aktivisticu za zaštitu okoliša, predvodnicu branitelja prava autohtonih naroda i osnivačicu Građanskog vijeća pučkih organizacija i organizacija autohtonih naroda Hondurasa (COPINH) neidentificirani počinitelji ubili u njezinu domu; budući da je njezina smrt izazvala zgražanje međunarodne zajednice i javnu zabrinutost za branitelje prava autohtonih naroda, prava povezana s okolišem i prava na zemljište u Hondurasu;

E.  budući da je samo dva tjedna kasnije, odnosno 16. ožujka 2016., ubijen Nelson García, još jedan član COPINH-a; budući da je njegov navodni ubojica pritvoren zahvaljujući brzoj intervenciji honduraških vlasti;

F.  budući da meksički državljanin Gustavo Castro Soto, jedini svjedok ubojstva Berte Cáceres koji je i sam zadobio prostrijelne rane, zbog potreba istrage gotovo mjesec dana nije smio napustiti zemlju; budući da mu je 6. travnja 2016. dopušteno da napusti zemlju;

G.  budući da je honduraška vlada odmah osudila taj gnjusni zločin, proglasila istragu ubojstva gđe Cáceres nacionalnim prioritetom i obavijestila javnost o napretku istrage; budući da je vlada službeno zatražila suradnju Organizacije američkih država pri istrazi tog ubojstva;

H.  budući da su se u slučaju gđe Cáceres, koja je bila izložena stalnoj prijetnji, primjenjivale mjere predostrožnosti IACHR-a, ali država Honduras te mjere navodno nije provela na odgovarajući način; budući da je gđa Cáceres jedna od 15 branitelja ljudskih prava koji su ubijeni u Hondurasu u razdoblju od 2010. do 2016., unatoč tome što su se na njih primjenjivale te mjere predostrožnosti;

I.  budući da je ta nedavna ubojstva potrebno sagledati u kontekstu mirnog otpora koji su COPINH i drugi aktivisti tijekom cijelog desetljeća pružali izgradnji akumulacijske hidroelektrane Agua Zarca na rijeci Gualcarque, megaprojektu koji uvelike ovisi o europskim ulagačima i tehnologiji i koji se navodno provodi bez prethodnog slobodnog i informiranog savjetovanja čiji bi cilj bio dobivanje suglasnosti zajednica autohtonih naroda na koje taj projekt utječe, kao što se zahtijeva u Konvenciji MOR-a br. 169.; budući da su nizozemska razvojna banka FMO i Finnfund obustavili financiranje projekta hidroelektrane Agua Zarca, čija je gđa Cáceres bila vodeća protivnica;

J.  budući da je nakon ubojstva Paole Barraze, braniteljice prava osoba LGBTI, transrodne žene i članice udruge Arcoíris, koje se dogodilo 24. siječnja 2016. na vidjelo izašla sve veća opasnost s kojom se u Hondurasu susreću pripadnici zajednice LGBTI; budući da je njezino ubojstvo zadnje u nizu nasilnih smrti aktivnih članova organizacija za ljudska prava osoba LGBTI u proteklih 11 mjeseci, uključujući ubojstva Angy Ferreire, Violete Rivas, Glorije Caroline Hernández Vásquez (poznate i kao Génesis Hernández), Jorgea Alberta Castilla, Estefaníje Zúñige, Henryja Matamorosa i Josselin Janet Aceituno Suazo; budući da je od 1994. u Hondurasu navodno ubijeno 235 osoba LGBTI, od čega je samo 48 slučajeva završilo na sudu; budući da je nacionalni povjerenik za ljudska prava naveo da u 92 % slučajeva istraga zločina nije provedena na odgovarajući način te su ti slučajevi ostali neriješeni;

K.  budući da je Michel Forst, posebni izvjestitelj UN-a o položaju branitelja ljudskih prava, 18. ožujka 2016. izjavio da će „nasilje prestati tek kada se nekažnjavanju stane na kraj, a odgovorni za napade privedu pravdi” te istaknuo da vlasti Hondurasa trebaju smjesta poduzeti konkretne korake u cilju jamčenja sigurnosti svih branitelja ljudskih prava u zemlji i njihovih obitelji;

L.  budući da Honduras trenutačno radi na reformi svojeg kaznenog zakonika, koji bi se trebao temeljiti na međunarodnim konvencijama i predstavljati važan instrument za osiguranje prava ugroženih skupina;

M.  budući da EU i države članice podržavaju rad na poboljšanju pravosudnog sektora i poštovanja ljudskih prava preko različitih programa i projekata suradnje, osobito Programa potpore ljudskim pravima i programa Eurojusticia;

N.  budući da nekoliko država članica još nije ratificiralo Sporazum o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike, što znači da politički dijalog, jedan od stupova tog sporazuma, još nije stupio na snagu; budući da su poštovanje demokracije, vladavine prava te ljudskih, građanskih i političkih prava stanovništva obiju regija temeljne sastavnice Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike;

1.  najoštrije osuđuje nedavna ubojstva Berte Cáceres, Nelsona Garcíje i Paole Barraze, kao i prethodna ubojstva drugih branitelja ljudskih prava u Hondurasu; izražava iskrenu sućut obiteljima i prijateljima svih spomenutih branitelja ljudskih prava;

2.  odaje počast Berti Cáceres, honduraškoj aktivistici za zaštitu okoliša, pripadnici i vođi autohtonog naroda Lenca te suosnivačici i koordinatorici COPINH-a, koja je život posvetila borbi za demokratskije društvo u svojoj zemlji; ističe da su slučajevi poput njezine smrti karakteristični za zemlju s iznimno visokom stopom ubojstava u kojoj vlada praksa nekažnjavanja;

3.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što usprkos mjerama predostrožnosti IACHR-a honduraške vlasti nisu dovoljno zaštitile Bertu Cáceres; poziva hondurašku vladu da upotrijebi sva sredstva koja su joj na raspolaganju kako bi uspješno provela sve 92 mjere predostrožnosti IACHR-a koje su trenutačno na snazi u zemlji i spriječila slične zločine protiv aktivista za zaštitu okoliša i autohtonog stanovništva koji su u opasnosti;

4.  hitno poziva na to da se smjesta provedu nezavisne, objektivne i temeljite istrage u vezi sa spomenutim i prijašnjim ubojstvima kako bi se i njihovi naručitelji i izvršitelji priveli pravdi te kako bi se stalo na kraj nekažnjavanju; pozdravlja činjenicu da na zahtjev honduraške vlade u istrazi u vezi s ubojstvom Berte Cáceres sudjeluju predstavnici visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i Organizacije američkih država; smatra da bi instrumenti dostupni u okviru UN-a i IACHR-a, primjerice nezavisna međunarodna istraga, u skladu sa zahtjevima žrtava, mogli pomoći da se zajamči nepristrana i poštena istraga u vezi s tim ubojstvima;

5.  izražava duboku zabrinutost zbog ozračja ekstremnog nasilja, osobito nad pripadnicima skupine LGBTI i onima koji brane njihova prava; naglašava da smjesta treba provesti temeljite i nepristrane istrage u vezi s ubojstvima aktivnih članova različitih organizacija za zaštitu ljudskih prava pripadnika skupine LGBTI;

6.  ističe potrebu za boljom zaštitom protiv diskriminacije i zločina iz mržnje na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta te izradom praktičnih smjernica u suradnji s civilnim društvom; poziva na to da se prilikom revizije kaznenog zakonika u njega uvrste odgovarajuće nove mjere kojima se sprečavaju diskriminacija i zločini iz mržnje te štiti zajednica LGBTI;

7.  pozdravlja, premda je duboko zabrinut zbog općeg stanja ljudskih prava u Hondurasu, nedavne pravne reforme i trud honduraške vlade usmjeren prema poboljšanju sadašnjeg položaja branitelja ljudskih prava u zemlji; poziva honduraške vlasti da primijene i u cijelosti razviju postojeći zakon o zaštiti branitelja ljudskih prava iz 2015., te da se pobrinu, u odgovarajućoj suradnji s civilnim društvom, da nacionalni sustav zaštite branitelja ljudskih prava, novinara i pravosudnih stručnjaka u potpunosti funkcionira i da raspolaže odgovarajućim financijskim sredstvima; poziva hondurašku vladu da u cijelosti provede preporuke upućene u sklopu posljednjeg Univerzalnog periodičnog pregleda;

8.  cijeni rad Ketila Karlsena, voditelja Delegacije EU-a u Hondurasu, i njegova tima u pružanju podrške braniteljima ljudskih prava u Hondurasu; poziva Delegaciju EU-a te veleposlanstva i konzulate država članica u Hondurasu da aktivno sudjeluju i prate postupke povezane s istragama ubojstava branitelja ljudskih prava te da se još više angažiraju oko branitelja ljudskih prava koji se nalaze u opasnosti;

9.  smatra da aktivnosti europskih ulagača moraju podlijegati nizu strogih politika zaštite okoliša i društva; čvrsto podržava provedbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, uz jasne zahtjeve za postupanje s dužnom pažnjom, zaštitne mjere u vezi s upravljanjem rizikom i odredbu o učinkovitom pravnom lijeku u slučaju potrebe; pozdravlja činjenicu da su i FMO i Finnfund javno osudili ubojstvo Berte Cáceres i pozvali na provedbu temeljite istrage, te činjenicu da su 16. ožujka 2016., nakon navoda o ubojstvu Nelsona Garcíje, obustavili sve svoje aktivnosti;

10.  poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da se pobrinu da se europskom pomoći ne podupiru niti omogućuju razvojni projekti koji ne ispunjavaju zahtjeve za prethodna, slobodna i informirana savjetovanja s autohtonim zajednicama, u sklopu kojih nisu organizirana konstruktivna savjetovanja sa svim zahvaćenim zajednicama i za koje nisu na snazi jasni zaštitni mehanizmi u području ljudskih i radničkih prava te zaštite okoliša;

11.  poziva one države članice koje to još nisu učinile da ratificiraju Sporazum o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike; poziva Vijeće da donese jedinstvenu politiku prema Hondurasu koja će 28 država članica i institucije EU-a obvezati na slanje snažne zajedničke poruke o ulozi ljudskih prava u odnosima između EU-a i Hondurasa te u cijeloj regiji;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, nacionalnim parlamentima 28 država članica, predsjedniku, vladi i parlamentu Hondurasa, Tajništvu za srednjoameričku ekonomsku integraciju, Parlacenu, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini i Zajednici latinskoameričkih i karipskih zemalja.

(1) SL C 434, 23.12.2015., str. 181.


Nigerija
PDF 184kWORD 92k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o Nigeriji (2016/2649(RSP))
P8_TA(2016)0130RC-B8-0478/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Nigeriji,

–  uzimajući u obzir obraćanje predsjednika Muhamadua Buharija Europskom parlamentu 3. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir prethodne izjave potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o stanju u Nigeriji,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o stanju u Nigeriji, uključujući i one od 9. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir prethodne izjave glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o stanju u Nigeriji,

–  uzimajući u obzir prethodne izjave Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o stanju u Nigeriji,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ministra vanjskih poslova Savezne Republike Nigerije u okviru šestog ministarskog dijaloga između Nigerije i EU-a održanog u Bruxellesu 15. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir odluku Vijeća o uvrštavanju skupine Boko Haram na EU-ov popis terorističkih organizacija koja je stupila na snagu 29. svibnja 2014.,

–  uzimajući u obzir drugu reviziju Sporazuma iz Cotonoua za razdoblje 2007. – 2013. koji je Nigerija ratificirala 27. rujna 2010.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja iz 1981.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981., koju je Nigerija ratificirala 22. lipnja 1983.,

–  uzimajući u obzir Ustav Savezne Republike Nigerije, a posebno odredbe o zaštiti slobode vjere iz poglavlja IV. – Pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere,

–  uzimajući u obzir rezultate nigerijskih predsjedničkih izbora održanih u ožujku 2015.;

–  uzimajući u obzir izvješće visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 29. rujna 2015. o kršenjima i povredama ljudskih prava koje je počinio Boko Haram i o utjecaju na stanje ljudskih prava u pogođenim zemljama,

–  uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja donesene u rujnu 2015.,

–  uzimajući u obzir UN-ovu Konvenciju o pravima djeteta, koju je Nigerija ratificirala 16. travnja 1991.,

–  uzimajući u obzir izvješće Amnesty Internationala naslovljeno „Nigeria: Still waiting for justice, still waiting for change. Government must prioritise accountability in the north-east.” (Nigerija: Još se čeka pravda, još se čekaju promjene. Odgovornost na sjeveroistoku mora postati prioritetom vlade.),

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Human Rights Watch o Nigeriji iz siječnja 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da Nigerija sa svojim golemim resursima ima najveće gospodarstvo u Africi i da je najmnogoljudnija i kulturno najraznolikija nacija na tom kontinentu; budući da ima ključnu ulogu u regionalnoj i afričkoj politici i pokretač je regionalne integracije kroz Gospodarsku zajednicu zapadnoafričkih država (ECOWAS); no budući da se ipak ubraja među zemlje s najizraženijom nejednakošću u svijetu, da je raširena korupcija koja znatno doprinosi ekonomskim i socijalnim nejednakostima i da je sigurnost ugrožena zbog nasilne ekstremističke skupine Boko Haram;

B.  budući da se zbog dugogodišnjeg razdoblja vojne diktature, korupcije, političke nestabilnosti i lošeg upravljanja nedovoljno ulagalo u infrastrukturu, obrazovanje i socijalni sustav te zemlje i budući da to i dalje ugrožava socijalna i ekonomska prava u Nigeriji;

C.  budući da više od šest stanovnika Nigerije od njih deset živi s manje od 2 USD na dan; budući da je to ekstremno siromaštvo još izrazitije u sjevernim pokrajinama, koje su najslabije razvijene u cijeloj zemlji; budući da to siromaštvo izravno doprinosi socijalnim nejednakostima, vjerskoj netrpeljivosti i regionalnim podjelama; budući da je Ginijev koeficijent za Nigeriju drastično porastao i da je 2010. dosegnuo 48,8;

D.  budući da se prema indeksu percepcije korupcije za 2015. koji je objavila organizacija Transparency International Nigerija nalazi na 136. mjestu među 175 zemalja; budući da se prema nekim procjenama u Nigeriji godišnje ukrade nafta u vrijednosti između 3 i 8 milijardi USD;

E.  budući da su unatoč mirnom dolasku predsjednika Buharija na vlast u ožujku 2015. mir i stabilnost u Nigeriji ugroženi zbog vala napada, ubojstava i otmica za koje je odgovorna nasilna ekstremistička skupina Boko Haram, slabljenja gospodarstva uzrokovanog niskom cijenom nafte na svjetskom tržištu, slabih političkih institucija, neuspjeha u borbi protiv korupcije i neriješenih sukoba u delti Nigera i središnjem dijelu zemlje;

F.  budući da su tijekom 2014. i 2015. pripadnici Boko Harama ubili najmanje 8200 civila; budući da je prema procjenama raseljeno više od 2,6 milijuna ljudi, a više od 14,8 milijuna pogođeno je djelovanjem pobunjenika Boko Harama;

G.  budući da je terorizam globalna prijetnja, ali da sposobnost globalne zajednice da surađuje s vlastima u Nigeriji u borbi protiv Boko Harama ovisi o potpunoj vjerodostojnosti, odgovornosti i transparentnosti nove vlasti; budući da je neuspjeh vlade u iskorjenjivanju prakse nekažnjavanja ratnih zločina na najvišoj razini i dalje jedan od glavnih problema u toj zemlji; budući da je predsjednik Buhari obećao da će pokrenuti istrage u vezi s tim;

H.  budući da Boko Haram želi uspostaviti u potpunosti islamsku državu u Nigeriji, uključujući i uvođenje šerijatskih kaznenih sudova diljem zemlje, i zabraniti zapadnjačko obrazovanje; budući da Boko Haram otima žene i djevojčice kako bi sudjelovale u samoubilačkim napadima; budući da su u nedavnim samoubilačkim napadima, uključujući napade koji su se dogodili 16. ožujka, 11. veljače i 31. siječnja 2016. na sjeveroistoku Nigerije, smrtno nastradali brojni građani;

I.  budući da je spolno i rodno nasilje te nasilje protiv lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba u problematičnim područjima na sjeveroistoku Nigerije i dalje vrlo rašireno i budući da se stanje temeljnih prava kao što je pravo djevojčica i žena na obrazovanje, socijalna pravda i pravedna raspodjela državnih prihoda u društvu dramatično pogoršavaju, jednako kao i borba protiv korupcije;

J.  budući da su 14. i 15. travnja 2014. pripadnici Boko Harama oteli 270 djevojčica iz škole u Chiboku na sjeveroistoku Nigerije i budući da se većina njih i dalje smatra nestalima; budući je njihova točna sudbina i dalje nepoznata iako postoji bojazan da je većina njih ili prisiljena na brak s pobunjenicima ili da same postanu pobunjenice, da su izložene spolnom nasilju ili prodane u roblje, a da su nemuslimanke prisiljene na prelazak na islamsku vjeru; budući da su pripadnici Boko Harama od 2009. do danas oteli više od 2000 žena i djevojčica, uključujući oko 400 njih iz Damasaka u pokrajini Borno 24. studenog 2014.;

K.  budući da je nigerijska vojska 6. travnja 2016. objavila da se u prethodna tri tjedna predalo najmanje 800 pobunjenika; budući da su od 26. veljače 2016. do danas postrojbe nigerijske vojske spasile 11 595 talaca u napadima na teritorij pod nadzorom Boko Harama u planinskom području između Nigerije, Čada i Kameruna;

L.  budući da je nevolja koja je zadesila djevojčice otete u školi ukazala na postojanje širih problema, kao što su redoviti napadi na škole, manjak učitelja i hitna potreba za međunarodnim sredstvima za popravak i ponovnu izgradnju uništenih zgrada; budući da zbog nedostatnih prilika za obrazovanje neka djeca već godinama ne pohađaju školu;

M.  budući da je nasilni ekstremizam Boko Harama nekontroliran i da je u svojem valu nasilja prouzročio mnogo patnje ljudima svih vjera i iz svih etničkih skupina; budući da je u protekloj godini navodno došlo do porasta broja ubijenih kršćana na sjeveru Nigerije;

N.  budući da središnji dio Nigerije stradava zbog dugogodišnjih ekonomskih i političkih napetosti među etničkim i vjerskim zajednicama, a da je najnovije nasilje potaknuto borbom za vlast i pristup zemlji između nomadskih i ratarskih zajednica;

O.  budući da su sektor nafte i plina i dalje glavni izvori prihoda za Nigeriju, dok je korist od ekonomskog bogatstva te zemlje vrlo nejednako raspoređena; budući da su razine siromaštva i nezaposlenosti na sjeveru Nigerije znatno veće nego na jugu, koji obiluje naftom; budući da je prema podacima Svjetske banke Nigerija od 1960. do danas izgubila otprilike 400 milijardi USD prihoda od nafte zbog korupcije i budući da je u posljednje dvije godine dodatnih 20 milijardi USD od tih sredstava nestalo iz državne riznice;

P.  budući da je Ured predsjednika osnovao posebni istražni odbor sa zadaćom da istraži navode o kršenju ljudskih prava od strane snaga sigurnosti, uključujući ubojstva, mučenje i prisilne nestanke;

Q.  budući da je trenutačno pred nigerijskim Senatom predloženo zakonodavstvo čiji je cilj kažnjavanje širenja „uvredljivih izjava” preko društvenim medijima ili kritika vlasti ili ostalih u tiskanim i elektroničkim medijima;

1.  pozdravlja miran prijenos vlasti u Nigeriji nakon predsjedničkih izbora te je ohrabren velikim očekivanjima od ambicioznog programa reforme predsjednika Buharija i njegove vlade;

2.  duboko je zabrinut zbog znatnih socijalnih, gospodarskih, političkih i sigurnosnih problema s kojima se Nigerija suočava i žali zbog toga što nema stvarnog napretka u rješavanju problema korupcije koja desetljećima uništava nigerijsko društvo;

3.  uviđa da Nigerija ima potencijal da postane pokretač gospodarskog i političkog razvoja u Africi, ali njezin razvoj koče loše upravljanje gospodarstvom, slabe demokratske institucije i golema nejednakost; nadalje poziva Europsku uniju i njezine države članice da ispune svoju obvezu i pruže sveobuhvatnu političku, razvojnu i humanitarnu pomoć kako bi se podržali programi na svim razinama vlasti kojima se rješavaju problemi siromaštva, nezaposlenosti mladih i lošeg položaja žena;

4.  smatra da borbu protiv korupcije moraju voditi nigerijske vlasti i da bi, ako se to ne učini, slijedilo još mnogo godina siromaštva, nejednakosti, narušenog ugleda, malih vanjskih investicija i slabih mogućnosti za mlade; nadalje nudi potporu pri ostvarivanju tog cilja i nastojanju da se prekine veza između korupcije i terorizma;

5.  pozdravlja nastojanja Buharijeve vlade da ojača svoj mandat u borbi protiv korupcije te njezin nalog da se sve financijske transakcije vlade obavljaju preko jedinstvenog bankovnog računa kako bi se nadzirala potrošnja; poziva Europsku uniju i njezine države članice da poduzmu konkretne mjere kako bi se učinkovito onemogućili nezakoniti financijski tokovi, utaja poreza i izbjegavanje plaćanja poreza te potaknula demokratska međunarodna suradnja u poreznim stvarima;

6.  izražava solidarnost s nigerijskim stanovništvom koje pati zbog terorističkih djela Boko Harama zbog kojih su život izgubile tisuće osoba, a više od dva milijuna ih je raseljeno; potiče nigerijsku vladu da poduzme sve nužne mjere radi zaštite svojih civila u skladu sa svojim regionalnim i međunarodnim obvezama u pogledu ljudskih prava, među ostalim provođenjem sveobuhvatnih, neovisnih i učinkovitih istraga o tim zlodjelima;

7.  snažno osuđuje nedavno nasilje i napade koje je počinio Boko Haram te poziva saveznu vladu da zaštiti svoje stanovništvo i riješi problem temeljnih uzroka nasilja jamčenjem jednakih prava svim građanima, među ostalim rješavanjem pitanja nejednakosti, kontrole nad obradivim površinama, nezaposlenosti i siromaštva; ne prihvaća nikakvu nasilnu odmazdu nigerijske vojske kojom se krši humanitarno pravo; međutim pozdravlja njezin program „sigurnog koridora” čija je svrha rehabilitacija boraca Boko Harama;

8.  osuđuje masakr nad nevinim ženama, muškarcima i djecom, kao i silovanja i mučenja te vojačenja djece i podržava narod Nigerije u njegovoj odlučnosti da se bori protiv svih oblika nasilja u svojoj zemlji;

9.  poziva nigerijsku vladu da pripremi sveobuhvatnu strategiju kojom se rješava problem ključnih uzroka terorizma i da, kako je i obećala, istraži dokaze o tome da je nigerijska vojska možda kršila ljudska prava; pozdravlja održavanje sastanka na vrhu o sigurnosti u svibnju 2016. u Abudži i poziva sve dionike da nađu konkretna, održiva rješenja za suzbijanje terorizma bez žrtvovanja poštovanja ljudskih prava i demokracije; nadalje ističe važnost regionalne suradnje pri rješavanju problema prijetnje koju predstavlja Boko Haram;

10.  traži da se provede međunarodna istraga pod okriljem UN-a kako bi se utvrdila odgovornost trećih zemalja u organizaciji i financiranju terorističkih skupina u regiji, kao što je Boko Haram;

11.  smatra da bi druga obljetnica otmice djevojaka iz škole u Chiboku 14. travnja trebala dati novi poticaj nigerijskoj vladi i međunarodnoj zajednici da se pobrinu za njihovo trenutačno i bezuvjetno oslobađanje, kao i oslobađanje 400 žena i djece otetih iz grada Damaska u studenome 2014. te svih ostalih otetih žena i djece;

12.  apelira na vlasti da ženama i djevojkama zajamče lak pristup svim uslugama u području spolnog i reproduktivnog zdravlja;

13.  sa zabrinutošću prima na znanje napade na škole na sjeveru Nigerije kojima se djeci oduzima mogućnost obrazovanja te se povećava rizik od poticanja radikalizacije o kojoj ovise nasilne ekstremističke skupine kao što je Boko Haram;

14.  napominje da Boko Haram neselektivno napada muslimane, kršćane, pripadnike ostalih vjera i osobe koje nisu vjernici te osuđuje porast nasilja, uključujući napade na vjerske institucije i vjernike;

15.  također osuđuje napade na poljoprivrednike te međuetničke sukobe stočara i poljoprivrednika u središnjem dijelu zemlje, posebno u pokrajinama Plateau i Taraba, tijekom kojih su zabilježena teška kršenja ljudskih prava i u kojima su od 2014. poginule tisuće osoba;

16.  poziva nigerijsku vladu i međunarodne partnere da povećaju ulaganja kako bi se spriječili i razriješili sukobi među zajednicama stočara i poljoprivrednika, i to podržavanjem suradnje inicijativama za zajedničko upravljanje gospodarstvom i prirodnim resursima;

17.  poziva predsjednika Buharija da zajamči da će njegova vlada štititi pravo Nigerijaca da slobodno prakticiraju svoju vjeru i šira prava svih građana u skladu sa zakonima i ustavom zemlje te traži od nigerijskih vjerskih vođa da pruže pomoć u suzbijanju ekstremizma i radikalizacije;

18.  potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice da predano nastave ulagati diplomatske napore u Nigeriji kako bi se postigli mir, sigurnost, dobro upravljanje i poštovanje ljudskih prava; posebno ih poziva da nastave politički dijalog s Nigerijom na temelju članka 8. revidiranog Sporazuma iz Cotonoua te da se u tom kontekstu razmotre pitanja povezana s univerzalnim ljudskim pravima, uključujući slobodu mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti ili uvjerenja i zabranu diskriminacije na bilo kojoj osnovi, koja su dio univerzalnih, regionalnih i nacionalnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava;

19.  traži od nigerijskih vlasti da odbace zakon o zabrani neosnovanih predstavki i ostalih pitanja povezanih s njima koji je trenutačno pred nigerijskim Senatom jer se njime narušava sloboda tiska i sloboda izražavanja u Nigeriji;

20.  poziva nigerijsku vladu i regionalna tijela da prestanu kriminalizirati nigerijsku zajednicu LGBTI i da zajamče njihovo pravo na slobodu izražavanja;

21.  poziva nigerijsku vladu da poduzme hitne mjere na ušću Nigera, uključujući mjere za okončanje nezakonitih aktivnosti povezanih s naftom;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica, predsjedniku Savezne Republike Nigerije, predsjedniku Afričke unije, Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a, Panafričkom parlamentu i predstavnicima ECOWAS-a.


Zaštita poslovnih tajni od neovlaštenog pribavljanja, korištenja ili odavanja ***I
PDF 325kWORD 82k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti neobjavljenih znanja i iskustva i poslovnih informacija (poslovne tajne) od neovlaštenog pribavljanja, korištenja ili odavanja (COM(2013)0813 – C7-0431/2013 – 2013/0402(COD))
P8_TA(2016)0131A8-0199/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0813),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0431/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. ožujka 2014.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 18. prosinca 2015. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8‑0199/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. travnja 2016. radi donošenja Direktive (EU) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2016/943)

(1) SL C 226, 16.7.2014., str. 48.


Procjene prihoda i rashoda Europskog parlamenta za financijsku godinu 2017.
PDF 343kWORD 128k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o procjeni prihoda i rashoda Europskog parlamenta za financijsku godinu 2017. (2016/2019(BUD))
P8_TA(2016)0132A8-0131/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(1), a posebno njezin članak 36.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 1023/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih dužnosnika Europske unije(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o stajalištu Vijeća o nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016.(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2015. o zajedničkom nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016. koji je prihvatio Odbor za mirenje u okviru proračunskog postupka(6),

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Predsjedništvu o sastavljanju prednacrta projekcije proračuna Parlamenta za financijsku godinu 2017.,

–  uzimajući u obzir prednacrt projekcije proračuna koji je Predsjedništvo sastavilo dana 11. travnja 2016. u skladu s člankom 25. stavkom 7. i člankom 96. stavkom 1. Poslovnika Parlamenta,

–  uzimajući u obzir nacrt projekcije proračuna koji je Odbor za proračune sastavio u skladu s člankom 96. stavkom 2. Poslovnika Parlamenta,

–  uzimajući u obzir članke 96. i 97. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0131/2016),

A.  budući da je ovaj postupak drugi cjeloviti proračunski postupak koji se provodi u novom zakonodavnom sazivu i da je riječ o četvrtom postupku u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.;

B.  budući da bi proračun za 2017., u obliku u kojem je predložen u izvješću glavnog tajnika, bio obilježen nastavkom i jačanjem politike institucije o povećanju učinkovitosti gdje god je to mogućebez smanjenja kvalitete radnog okruženja zastupnika i osoblja;

C.  budući da je glavni tajnik predložio četiri prioritetna cilja za proračun za 2017., točnije: sigurnost i kibersigurnost, postupno ukidanje izuzeća za irski jezik, trajne mjere za podupiranje zastupnika u obnašanju njihova mandata te povećanje privlačnosti Parlamenta javnosti i posjetiteljima;

D.  budući da bi u trenutačnom političkom i sigurnosnom kontekstu koji proizlazi iz terorističkih napada u Europi proračunski postupak za 2017. trebao rezultirati povećanjem sigurnosti i kibersigurnosti Parlamenta;

E.  budući da razina prednacrta projekcije za proračun za 2017. koju je predložio glavni tajnik iznosi 1 910 073 000 EUR, što je ukupno povećanje od 3,9 % u odnosu na proračun za 2016., od kojeg se 1,7 % smatra uobičajenim rashodima, što bi činilo 19,26 % naslova V. višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.;

F.  budući da će se izuzeće za neprevođenje svih službenih dokumenata na irski jezik postupno ukinuti između 2017. i 2022., što podrazumijeva prevođenje svih službenih dokumenata i na irski jezik, a predlažu se dodatni izvanredni rashodi od 3,7 milijuna EUR u skladu s tim novim jezičnim zahtjevom, što čini 0,2 % ukupnog povećanja;

G.  budući da su potrebna dodatna izvanredna ulaganja u iznosu od 47,6 milijuna EUR za jačanje sigurnosti i kibersigurnosti, što je jednako 2,6 % ukupnog povećanja;

H.  budući da se od 2011. stope inflacije stalno smanjuju; budući da je stvarna stopa inflacije u mjestima rada Parlamenta 2015. i 2016. godine bila niža nego stvarna stopa povećanja njegova proračuna;

I.  budući da gotovo 60 % proračuna čine rashodi vezani uz indekse, koji se najvećim dijelom odnose na plaće zastupnika i osoblja te se prilagođavaju u skladu s Pravilnikom o osoblju i ugovornim obvezama koje odgovaraju indeksaciji specifičnoj za pojedini sektor, koja je uglavnom viša od standardne stope inflacije;

J.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 29. travnja 2015. o procjeni prihoda i rashoda Parlamenta za financijsku godinu 2016.(7) Parlament naglasio da bi proračun za 2016. trebao biti uspostavljen na realističnoj osnovi te bi trebao biti u skladu s načelima proračunske discipline i dobrog financijskog upravljanja;

K.  budući da vjerodostojnost Parlamenta kao jedne grane proračunskog tijela u velikoj mjeri ovisi o njegovoj mogućnosti da kontrolira vlastite troškove;

L.  budući da je Predsjedništvo 26. listopada 2015. usvojilo nova pravila o upravljanju naknadama za parlamentarnu pomoć, kojima se strože regulira plaćanje po ugovorima za lokalne asistente i propisuje da najmanje 25 % sredstava dodijeljenih za parlamentarnu pomoć treba izdvajati za plaće akreditiranih asistenata;

Opći okvir

1.  naglašava da bi udio proračuna Parlamenta za 2017. trebalo zadržati ispod 20 % naslova V.; napominje da je razina prednacrta projekcije za proračun za 2017., kako je navedeno u stajalištu Predsjedništva od 9. ožujka 2016., iznosila 19,26 %, što je manje od udjela postignutog 2016. (19,39 %) te drugi najniži udio u naslovu V. u posljednjih osam godina; dodatno smanjuje svoj udio u naslovu V. na 19,17% u 2017.;

2.  međutim, smatra da se predviđena razina inflacije za 2017. ne bi smjela smatrati glavnom referentnom točkom za povećanja u uobičajenim rashodima s obzirom na usporavanje gospodarskog rasta s kojim su suočene države članice;

3.  potvrđuje da je zatražen izvanredni rashod za postupno ukidanje privremenih mjera izuzeća za uporabu irskog jezika utvrđenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 920/2005 od 13. lipnja 2005.(8), koji podrazumijeva povećanje od 0,2 % u usporedbi s proračunom za 2016.;

4.  prima na znanje zahtjev za povećanje od 2,6 % za sigurnost i kibersigurnost, čime bi se sredstva dodijeljena za tu svrhu u 2016. više nego udvostručila; poziva glavnog tajnika da Odboru za proračune na transparentan način pruži detaljne informacije o aktualnim i predstojećim sigurnosnim i kibersigurnosnim mjerama te o njihovim raščlanjenim troškovima;

5.  odobrava omotnicu izvanrednih rashoda za ulaganja u sigurnost 2017. slijedom analize iznesene Predsjedništvu u veljači 2016. te popraćene procjenom stanja nakon događaja 22. ožujka 2016. (47,6 milijuna EUR) te omotnicu izvanrednih rashoda povezanih s postupnim ukidanjem privremenog izuzeća za uporabu irskog jezika (3,7 milijuna EUR);

6.  ograničava povećanje uobičajenih rashoda za 2017., izuzevši dvije navedene izvanredne omotnice, na 1,4 % u usporedbi s uobičajenim rashodima u proračunu za 2016. i 0,6 % u usporedbi s proračunom za 2016.;

7.  utvrđuje ukupnu razinu svojih procjena za 2017. na 1 900 873 000 EUR, što odgovara ukupnom povećanju od 3,4 % u usporedbi s proračunom za 2016.;

8.  ističe da bi Parlament trebao imati na raspolaganju dostatna sredstva potrebna za izvršavanje svoje temeljne funkcije zakonodavnog i proračunskog tijela; naglašava da bi se u aktualnom ekonomskom kontekstu tim resursima trebalo upravljati na strog, pragmatičan i učinkovit način; naglašava da bi se, premda je jamčenje odgovarajuće razine financiranja Parlamenta nužno za provedbu europske demokracije, trebalo snažno poticati traženje načina da se uštedi te daljnje povećanje učinkovitosti korištenja javnog novca ;

9.  naglašava da je najveći dio proračuna Parlamenta i njegove godišnje indeksacije određen zakonskim ili ugovornim obvezama na koje Parlament ne može utjecati u proračunskom postupku;

Transparentnost, dostupnost i razumljivost

10.  poziva glavnog tajnika da podnese prijedlog za to da se na internetskim stranicama Parlamenta proračun predstavi javnosti na odgovarajuće detaljan i razumljiv način prilagođen korisnicima kako bi se svim građanima omogućilo da bolje razumiju aktivnosti, prioritete te odgovarajuće obrasce trošenja Parlamenta; smatra da bi jedan od prvih koraka u tom smislu mogao biti da se na internetskim stranicama Parlamenta objavi infografika koja je trenutačno dostupna na intranetu;

11.  smatra da bi se u svakoj fazi proračunskog postupka sve relevantne informacije trebale pravovremeno, razumljivo te uz odgovarajuću razinu detalja i raščlambe predstaviti članovima Predsjedništva i Odbora za proračune kako bi se Predsjedništvu, Odboru za proračune i klubovima zastupnika omogućilo da provedu odgovarajuće rasprave te da temelje svoje odluke na širokoj slici stanja i potreba proračuna Parlamenta;

12.  ističe potrebu za preciznošću i transparentnošću u kretanju proračuna od jedne do druge godine; smatra da je sve veća godišnja uporaba izvanrednih rashoda problematična u pogledu proračunskog nadzora i proračunske stabilnosti iako se određeni izvanredni rashodi, kao što su rashodi za sigurnost, mogu opravdati u proračunu za 2017., traži precizniju definiciju izvanrednih rashoda; smatra da radi odgovornosti i usporedivosti podataka u općem proračunu treba procijeniti bi li se izvanredni rashodi trebali uvrstiti u osnovu za izračun postotne razlike između proračuna iz godine u godinu;

13.  ponovno poziva na srednjoročno i dugoročno proračunsko planiranje, među ostalim na jasno razlikovanje ulaganja i operativnih rashoda u vezi s funkcioniranjem Parlamenta kao i njegovim zakonskim obvezama (pa i u vezi s najamninom i kupnjom), u skladu s njegovom Rezolucijom od 29. travnja 2015. o procjeni prihoda i rashoda Parlamenta za financijsku godinu 2016.(9), te u skladu s tim poziva na izmjenu prezentacije kojom bi se uvelo jasno razlikovanje između rashoda za ulaganja i operativnih rashoda;

14.  pohvaljuje Predsjedništvo i DG ITEC za novi izgled osobnih stranica zastupnika na službenim internetskim stranicama Parlamenta kojim se pruža transparentniji pregled sastava i statusa njihova radnog tima (nova rubrika „asistent” s podnaslovima: asistenti, akreditirani asistenti, akreditirani asistenti (skupina), lokalni asistenti, pružatelji usluga, platni agenti, stažisti); traži od glavnog tajnika da se pobrine za nužne kontrole provedbe novih pravila koja se odnose na naknade za parlamentarnu pomoć i koja je Predsjedništvo usvojilo 26. listopada 2015.;

15.  poziva da se barem jedanput svakih pet godina proračun sastavi na temelju stvarnih potreba koje proizlaze iz pojedinačnih stavki, a ne na temelju sustava koeficijenata;

Sigurnost i kibersigurnost

16.  poziva na srednjoročno i dugoročno proračunsko planiranje, uključujući jasne informacije u pogledu rashoda koji se odnose na sigurnost i kibersigurnost; štoviše, u svjetlu nedavnih događaja, poziva Predsjedništvo da ažurira koncept opće sigurnosti te da o njemu izvijesti u najkraćem mogućem roku, najkasnije do lipnja 2016.;

17.  smatra da bi se sve mjere u tom području trebale temeljiti na jasnoj procjeni potreba Parlamenta i razmjernosti s nastalim rizicima; traži od glavnog tajnika i Predsjedništva da na vrijeme, prije čitanja proračuna za 2017. u Parlamentu, Odboru za proračune izlože koncept opće sigurnosti, uključujući sveobuhvatnu evaluaciju uočenih rizika i predviđenih sigurnosnih mjera, kao i alternativnih opcija, popraćen detaljnom evaluacijom njihova učinka na proračun za 2017. i sljedeće proračune, uz jasno razlikovanje ulaganja i tekućih rashoda te da prikažu predviđene mjere za povećanje sigurnosti Parlamenta unutar i izvan njegovih prostorija, kao i učinak tih mjera na proračun za 2017.; poziva na pružanje informacija o financijskim posljedicama međuinstitucionalnih administrativnih dogovora o suradnji u području sigurnosti;

18.  traži od glavnog tajnika da procijeni ima li potrebe pregledati postojeće ugovore o osiguranju (za zastupnike i osoblje) u svjetlu terorističkih prijetnji te da, ako je to prikladno, podnese prijedloge za rješavanje mogućih propusta;

19.  smatra da bi za sigurnosni sustav izvan prostorija Parlamenta i dalje trebale jamčiti belgijske vlasti;

Podupiranje zastupnika u obnašanju mandata

20.  prima na znanje trajne mjere za podupiranje zastupnika u obnašanju mandata;

21.  pozdravlja proširenje digitalnog portala za zastupnike (e-Portala), međutim, poziva glavnog tajnika da s obzirom na inicijativu za radno okruženje „bez papira” poboljša trenutačni sustav u kojem se zastupnicima šalju papirnate preslike potvrda o plaći kako bi se taj sustav konačno ukinuo do kraja 2017.; smatra da bi e-Portal svim zastupnicima trebao automatski pružati tu uslugu elektroničkim putem, što bi rezultiralo znatnim vremenskim i novčanim uštedama;

22.  pozdravlja sve veću kvalitetu savjetovanja i istraživanja koja su na raspolaganju zastupnicima i odborima; podsjeća na to da je prilikom uspostave Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) 2013. predviđena srednjoročna evaluacija učinkovitosti suradnje između EPRS-a i resornih odjela; stoga traži od glavnog tajnika da započne provedbu te evaluacije te da njezine rezultate izloži Odboru za proračune do kraja 2016.; smatra da bi ta evaluacija trebala sadržavati prijedloge o tome kako zajamčiti da se potpora koju pruža EPRS bolje uskladi s razvojem događaja u pojedinim tematskim odborima, istovremeno zadovoljavajući potrebe pojedinačnih zastupnika, te da se ne preklapa s aktivnostima resornih odjela niti da se potiče konkurencija među službama;

23.  smatra da bi trebalo procijeniti potrebe zastupnika u njihovim izbornim jedinicama, uzimajući u obzir razlike između izbornih jedinica, kako bi se osnažila uloga zastupnika u njihovom radu u izbornim jedinicama; smatra da bi se mobilna radna mjesta za zastupnike i potpora u izbornim jedinicama trebala temeljiti na procjeni stvarnih potreba i uporabe, te da zbog njih ne bi trebali nastati znatni ni kontinuirani dodatni troškovi za Parlament; inzistira na tome da se ne pruža nikakva informatička oprema s obzirom na to da se naknadom za opće troškove omogućuju dostatna sredstva za kupnju najnovijih uređaja; dovodi u pitanje potrebu za razvojem privatnog mobilnog radnog prostora za zastupnike s obzirom na to da se čini da to nimalo ne odgovara načinu na koji se organiziraju zastupnici i njihovi uredi;

24.  slaže se s time da su informatički alati važno sredstvo za obavljanje funkcije zastupnika; međutim, ponavlja da je potrebno dopustiti instalaciju softvera otvorenog koda, čime bi se ostvarile znatne uštede na naknadama za komunikaciju te poboljšao radni proces u uredima zastupnika, pritom vodeći računa o kibersigurnosti i zaštiti podataka;

25.  traži da mogućnost digitalnog potpisivanja internih dokumenata postane uobičajena u svim slučajevima, npr. pri potpisivanju obrazaca, pisanih izjava itd., te da se pritom zajamči pouzdanost i sigurnost; traži da se ocijeni je li moguće na mobilne telefone zastupnika postaviti sustav provjere TAN; štoviše, smatra da bi trebalo destimulirati i postupno ukinuti uporabu telefaksa, na temelju odluke svakog pojedinog zastupnika;

26.  pozdravlja novu reformu u pogledu dodatnih pitanja za pisani odgovor koju je Odbor za ustavna pitanja usvojio 3. rujna 2015. na zahtjev Odbora za proračune nakon usvajanja proračuna Parlamenta za 2016.; poziva glavnog tajnika da uspostavi potreban nadzor nad provedbom tog novog tumačenja; poziva Konferenciju predsjednika da provede procjenu tog novog režima pitanja za pisani odgovor u odnosu na dodatna pitanja, da analizira postignute uštede i obavijesti Odbor za proračune o rezultatima te procjene do kolovoza 2016., prije čitanja proračuna u Parlamentu u jesen 2016.,

27.  smatra da je prikladno da se odobrena sredstva za rashode u vezi s parlamentarnom pomoći za 2017. zadrže na istoj razini kao za 2016., podložno pravno obvezujućoj indeksaciji primjenjivoj u skladu s Pravilnikom o osoblju;

28.  smatra da trenutačni opis parlamentarnih aktivnosti zastupnika na internetskim stranicama Parlamenta nije točan i ne predstavlja stvarni rad i angažman zastupnika; predlaže da se trenutačno korištenje rangiranja internetskih stranica ukine te da se unaprijedi kvaliteta informacija o aktivnostima pojedinih zastupnika na službenim internetskim stranicama Parlamenta; poziva na ocjenu prezentacije posebice za obrazloženja glasovanja i jednominutne govore, uključujući mogućnost da se prikazuju odvojeno od plenarnih govora, te poziva na provedbu procjene dodane vrijednosti obrazloženja glasovanja te mogućih alternativa; očekuje od nadležne radne skupine Predsjedništva koja se bavi tim pitanjem da predstavi svoj program i zaključke Odboru za proračune čim budu dostupni;

Troškovi zastupnika

29.  ponavlja poziv Predsjedništvu da odredi jasnija pravila u vezi s odgovornošću za troškove odobrene u okviru naknade za opće troškove, što bi moglo obuhvatiti troškovno učinkovite mjere, kao što je praksa zastupnika da objavljuju svoje podatke o potrošnji, što sve veći broj njih već čini, te bi se moglo popratiti pojednostavljenim sustavom za povrat neiskorištenih sredstava; ponavlja da se zbog tih mjera ne bi trebao povećavati broj zaposlenih u administraciji Parlamenta;

Politika upravljanja nekretninama

30.  podsjeća na to da se trenutačno preispituje srednjoročna strategija za upravljanje nekretninama koju je Predsjedništvo donijelo 2010. godine; žali zbog toga što Predsjedništvo još nije dovršilo raspravu o srednjoročnoj strategiji Parlamenta za upravljanje nekretninama; poziva glavnog tajnika da Odboru za proračune što prije predstavi novu srednjoročnu strategiju za upravljanje nekretninama, najkasnije do kolovoza 2016. i prije čitanja proračuna u Parlamentu u jesen 2016. godine;

31.  poziva Predsjedništvo da predstavi dugoročnu strategiju za upravljanje nekretninama Parlamenta; ponavlja da dugoročna ulaganja, kao što su projekti izgradnje zgrada Parlamenta, moraju biti izvedena oprezno i transparentno; inzistira na strogom upravljanju troškovima, projektnom planiranju i nadzoru; ponavlja svoj poziv na veću transparentnost u procesu odlučivanja u području politike upravljanja nekretninama, koja se temelji na ranom obavješćivanju, uzimajući u obzir članak 203. Financijske uredbe; smatra da bi se izvješće o razlozima kašnjenja s otvaranjem i viših troškova Kuće europske povijesti trebalo uvrstiti u dugoročnu strategiju za upravljanje nekretninama;

32.  traži da se stajalište u vezi sa stanjem fonda nekretnina Europskog parlamenta vjerno odražava u proračunu; u tom smislu traži da se trošak za zgradu „KAD” jasno prikaže u konačnom proračunu Parlamenta te traži da se u budućnosti ulaganja u nekretnine predvide proračunom kako bi se izbjeglo pribjegavanje skupljanju sredstava iz više izvora;

33.  smatra da u trenutačnom gospodarskom kontekstu ne bi trebalo pokretati nove projekte Parlamentarija bez prethodnog savjetovanja i odobrenja Odbora za proračune;

34.  stoga predlaže da se od 2018. uvede posebna proračunska linija za ulaganja u gradnju zgrada u kojoj bi se kao osnova za financiranje 2018. iskoristila sredstva koja 2017. budu predložena za izvanredne rashode;

35.  s obzirom na izvanredne okolnosti u 2017., koje zahtijevaju velika ulaganja u sigurnosnu infrastrukturu, predlaže da se sva sredstva koja ne budu iskorištena do kraja 2017. upotrijebe za podmirenje troškova izgradnje zgrade „KAD” kako bi se u najvećoj mjeri izbjeglo plaćanje kamata bankama za pozajmice koje je nužno ugovoriti radi financiranja izgradnje;

36.  poziva na više informacija o tome zašto je došlo do zastoja projekta za obnovu zgrade Paula Henrija Spaaka (PHS); traži da Predsjedništvo pokrene i pregleda studiju o obnovi; očekuje od Predsjedništva da prilikom određivanja rokova za obnovu uzme u obzir potrebu za zdravom i sigurnom radnom okolinom; traži da Predsjedništvo što je prije moguće izvijesti Odbor za proračune o svim koracima; u tom kontekstu poziva Predsjedništvo da postavi temelje za preobrazbu PHS-a u zgradu koja će služiti kao primjer napredne energetske učinkovitosti te da čim prije započne s modernizacijom zgrade;

37.  poziva odgovorne potpredsjednike da Odboru za proračune predstave izvješće o napretku koje se odnosi na zgradu „Konrad Adenauer”;

38.  smatra da razmatranjem mogućih sinergija i ušteda treba nastaviti sa strukturnim i organizacijskim reformama usmjerenima na postizanje veće učinkovitosti, ekološke održivosti i uspješnosti; podsjeća na znatne uštede koje bi se mogle ostvariti kada bi postojalo samo jedno mjesto rada umjesto tri (Bruxelles, Strasbourg, Luxembourg); ističe da taj postupak ne bi smio ugroziti zakonodavnu izvrsnost Parlamenta, njegove proračunske ovlasti i ovlasti nadzora, a ni kvalitetu radnih uvjeta zastupnika, asistenata i osoblja;

Pitanja koja se odnose na osoblje

39.  pozdravlja prijedlog da se plan radnih mjesta 2017. smanji za 60 radnih mjesta u skladu sa sporazumom koji je postignut s Vijećem o nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016. te koji je Odbor za mirenje prihvatio 14. studenog 2015. u okviru proračunskog postupka;

40.  podsjeća na to da se ukupni broj osoblja u klubovima zastupnika izuzme iz cilja da se broj osoblja smanji za 5 %. u skladu s odlukama donesenim u pogledu financijskih godina 2014., 2015. i 2016.;

41.  podržava otvaranje dodatnih radnih mjesta potrebnih za usmeno i pismeno prevođenje na irski jezik; izuzima ta dodatna radna mjesta iz cilja za smanjenje broja radnih mjesta za 5 % u skladu s preporukom Komisije; traži od glavnog tajnika da se savjetuje s irskim zastupnicima radi moguće racionalizacije uporabe irskog jezika, a da se ne ugroze zajamčena prava zastupnika;

42.  podržava prevođenje svih rasprava na plenarnim sjednicama na međunarodni znakovni jezik kako bi u najmanju ruku te rasprave bile zaista dostupne svim europskim građanima;

43.  pozdravlja napredak u vezi s učinkovitošću usmenog i pismenog prevođenja; priznaje kvalitetu i dodanu vrijednost usluga koje pružaju usmeni prevoditelji; poziva na rani, održivi dogovor između glavnog tajnika i predstavnika usmenih prevoditelja u kojem bi se povezali visokokvalitetni uvjeti rada i učinkovito upravljanje kako bi se izbjegle situacije neravnomjerne podjele radnih sati i ukupne nesigurnosti među usmenim prevoditeljima, vodeći računa o socijalnim pravima; traži od glavnog tajnika da podnese dodatne prijedloge racionalizacije, kao što je povećanje korištenja pismenog i usmenog prevođenja na zahtjev, posebno što se tiče rada međuklubova Europskog parlamenta; smatra da je sustav lingvističkog profiliranja koji se od listopada 2014. koristi za amandmane o kojima se raspravlja u odboru primjer postizanja učinkovitosti koji je moguć i koji se može dalje razvijati; smatra da su usmeno i pismeno prevođenje središnje sastavnice europske demokracije koja je otvorena svima te u tom smislu poziva da se ne dopuste bilo kakve reforme koje bi štetile najširoj i najuključivijoj dostupnosti aktivnosti i dokumenata Europskog parlamenta;

44.  poziva Predsjedništvo da ocijeni i po potrebi revidira pravila statuta za stažiste, uključujući uvođenje minimalnih naknada i usklađivanje cijena restoranske ponude za sve stažiste i u administraciji Parlamenta i u uredima zastupnika kako bi se osiguralo jednako postupanje i zaštitila socijalna prava stažista;

45.  poziva Predsjedništvo da preispita pravila o povratu troškova za službena putovanja akreditiranih parlamentarnih asistenata između mjesta rada Parlamenta kako bi ih se uskladilo s pravilima koja se primjenjuju na ostalo osoblje;

46.  smatra da treba uvesti treći postupak kako bi se omogućilo da se uz obostranu suglasnost raskine ugovor između zastupnika i asistenta;

Usluge vozača/mobilnost

47.  izražava zadršku u vezi s prijedlogom za internalizaciju vozačke službe kojom bi se vanjski pružatelj usluga zamijenio ugovornim osobljem Parlamenta, što će podrazumijevati neposredne dodatne troškove u iznosu od otprilike 3,7 milijuna EUR; smatra da bi kao alternativnu mogućnost trebalo razmotriti sklapanje kvalitetno sastavljenog ugovora s vanjskim pružateljem usluga u skladu s mjerodavnim propisima o nabavi, prema kojem vanjski pružatelj usluga ima jasnu obvezu da snosi odgovornost za sigurnosne i pozadinske provjere kao i za pristojne radne uvjete i plaću; razmotrio bi internalizaciju kao mogućnost samo ako njezini troškovi ne budu veći od troškova trenutnog sustava te ako se osiguraju dostojni radni uvjeti i plaća za vozače, bolja rodna ravnoteža i korištenje ekološki prihvatljivijih automobila; traži da se Odboru za proračune dostave detaljne informacije prije donošenja bilo kakve odluke;

48.  traži od glavnog tajnika da se savjetuje s belgijskim vlastima kako bi se omogućio jednostavan pristup novoj izravnoj željezničkoj vezi između željezničke postaje Bruxelles-Luxembourg i zračne luke Zaventem te kako bi se ta veza općenito najbolje iskoristila, što bi moglo obuhvaćati prihvaćanje iskaznica zastupnika umjesto trenutačnog sustava prema načelu laissez passer;

49.  smatra da bi se vozni park trebao sastojati od sigurnijih automobila veće troškovne i energetske učinkovitosti; naglašava da bi prednost trebalo dati korištenju kombija i autobusa koji bi prema rasporedu vozili do i od zračne luke; traži od glavnog tajnika da podnese izvješće o mogućnosti potpunog prelaska na električni pogon krajem desetljeća;

50.  traži od glavnog tajnika da održi rasprave s putničkom agencijom Parlamenta; potiče putničku agenciju da redovitije uspoređuje cijene na tržištu; poziva putničku agenciju da aktivno traži jeftinije karte prilikom rezervacije te da, općenito gledano, zastupnicima i svim kategorijama osoblja ponudi kompetitivnije cijene, pritom jamčeći odgovarajuće uvjete za zamjenu karti;

Komunikacija

51.  traži rezultate ex post evaluacije sveobuhvatne strategije i metodologije za informacijsku i komunikacijsku kampanju iz 2014. (izvješće o evaluaciji očekivalo se do drugog polugodišta 2015.);

52.  ponovno poziva glavnoga tajnika da izvijesti Odbor za proračune o ocjeni kampanje za parlamentarne izbore 2014. godine te o djelotvornosti komunikacijskih mjera Parlamenta posvećenih široj javnosti;

53.  priznaje ulogu informacijskih ureda Parlamenta u pogledu podizanja razine osviještenosti o općenitim aktivnostima Parlamenta i Unije; smatra da bi se trebale osmisliti mjere učinkovitosti u pogledu informacijskih ureda Parlamenta; smatra da bi se informacijski uredi Parlamenta, kad god je to moguće, trebali nalaziti u istim zgradama kao i predstavništva Komisije te da bi s njima trebali dijeliti administrativne usluge; traži da se provede evaluacija ciljeva, zadaća i uspješnosti informacijskih ureda Parlamenta te da se na temelju te evaluacije odrede prioriteti;

54.  traži da se razmotri mogućnost tješnje suradnje s medijskom kućom ARTE u Strasbourgu radi stvaranja europskog medijskog središta za osposobljavanje mladih novinara;

55.  traži od glavnog tajnika da podnese izvješće o poduzećima i organizacijama koji su dobili pristup Europskom parlamentu kako bi ondje mogli održavati forume o svojim aktivnostima; traži od glavnog tajnika da održava ravnotežu između raznih sektora i raznih vrsta organizacija koje su dobile pristup Europskom parlamentu;

Ostala pitanja

56.  apelira na glavnog tajnika da izloži detaljan izvještaj o provedbi administrativnih dijelova sporazuma o suradnji između Parlamenta, Odbora regija i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora te da na toj osnovi osmisli moguće aranžmane za daljnju administrativnu suradnju u područjima kao što su logistika, infrastruktura ili sigurnost;

57.  apelira na glavnog tajnika da pojasni na koji se način trenutačno upravlja dvoranom za vježbanje u Parlamentu te u kojoj je mjeri osoblje Parlamenta trenutačno koristi; nadalje, traži pojašnjenje o sudskom postupku u tijeku i mogućnostima kojima bi se moglo osigurati učinkovito i isplativo upravljanje dvoranom za vježbanje u budućnosti;

58.  smatra da bi se dodatne uštede mogle postići u rashodima za namještaj jer smatra da je povećanje u iznosu od 3 589 832 EUR za 2016. i slično povećanje za 2017. u odnosu na 2 415 168 EUR u 2015. posve nerazumno;

59.  pozdravlja smanjenu i učinkovitiju uporabu transportnih kovčega; potiče dijeljenje transportnih kovčega tijekom putovanja u Strasbourg;

60.  poziva glavnog tajnika da se u potpunosti pridržava duha i slova Financijske uredbe u pogledu „zelene” i ekonomski učinkovite javne nabave jačajući u tom smislu strategiju Parlamenta za nabavu;

61.  potiče daljnje napore u cilju uštede energije, posebno u odnosu na sustav rasvjete i grijanja u zgradama, s obzirom na to da su rasprave o proračunu za 2016. pokazale da ima prostora za napredak;

62.  potiče veću promidžbu zdrave i ekološki uzgojene hrane; nadalje, poziva Predsjedništvo da razmotri mogućnosti da se osigura zdrava hrana, ne samo u smislu diversifikacije usluga, već ponajprije u smislu ponude svježeg voća i povrća po povoljnijim cijenama;

o
o   o

63.  prihvaća procjenu proračuna za financijsku godinu 2017.;

64.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i procjenu proračuna proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(2)SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4)SL L 287, 29.10.2013., str. 15.
(5)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0376.
(6)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0407.
(7)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0172.
(8)SL L 156, 18.6.2005., str. 3.
(9)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0172.


Izvješće o Turskoj za 2015.
PDF 394kWORD 158k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o izvješću o Turskoj za 2015. (2015/2898(RSP))
P8_TA(2016)0133B8-0442/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o Turskoj za 2015. (SWD(2015)0216),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. prosinca 2015. o proširenju te procesu stabilizacije i pridruživanja i prethodne relevantne zaključke Vijeća i Europskog vijeća,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. studenoga 2015. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija o Strategiji proširenja EU-a (COM(2015)0611),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/157/EZ od 18. veljače 2008. o načelima, prioritetima i uvjetima sadržanima u Pristupnom partnerstvu s Republikom Turskom („Pristupno partnerstvo”) te prethodne odluke Vijeća o Pristupnom partnerstvu od 2001., 2003. i 2006. godine,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu nakon sastanka na vrhu EU-a i Turske od 29. studenoga 2015. te akcijski plan EU-a i Turske,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2015. o stotoj obljetnici genocida nad Armencima(1),

–  uzimajući u obzir međuvladinu konferenciju od 14. prosinca 2015. tijekom koje je službeno otvoreno poglavlje 17. o gospodarskoj i monetarnoj politici,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, posebno one od 10. veljače 2010. o izvješću o napretku Turske za 2009.(2), od 9. ožujka 2011. o izvješću o napretku Turske za 2010.(3), od 29. ožujka 2012. o izvješću o napretku Turske za 2011.(4), od 18. travnja 2013. o izvješću o napretku Turske za 2012.(5), od 13. lipnja 2013. o situaciji u Turskoj(6), od 12. ožujka 2014. o izvješću o napretku Turske za 2013. godinu(7), od 13. studenoga 2014. o aktivnostima Turske kojima se stvaraju napetosti u isključivom gospodarskom pojasu Cipra(8), od 15. siječnja 2015. o slobodi izražavanja u Turskoj(9) i od 10. lipnja 2015. o izvješću Komisije o napretku Turske za 2014.(10),

–  uzimajući u obzir poziv upućen Komisiji u svojoj Rezoluciji o izvješću o napretku Turske za 2014. da ponovo procijeni način dosadašnjeg odvijanja pregovora te kako se odnosi i suradnja EU-a i Turske mogu poboljšati i pojačati,

–  uzimajući u obzir pregovarački okvir za Tursku od 3. listopada 2005.,

–  uzimajući u obzir izjavu Europske zajednice i njezinih država članica od 21. rujna 2005. koja obuhvaća odredbu prema kojoj je priznavanje svih država članica neophodan dio pregovora i potrebu Turske da u potpunosti provede Dodatni protokol Sporazumu iz Ankare uklanjanjem svih prepreka slobodnom kretanju robe bez predrasuda i diskriminacije,

–  uzimajući u obzir činjenicu da pristupanje Turske EU-u ovisi o potpunom ispunjenju kriterija iz Kopenhagena i sposobnosti integracije u EU, u skladu sa zaključcima sjednice Europskog vijeća održane u prosincu 2006.,

–  uzimajući u obzir članak 46. Europske konvencije o ljudskim pravima prema kojem se ugovorne strane obvezuju da će poštovati konačne presude Europskog suda za ljudska prava u svakom predmetu u kojemu sudjeluju kao stranke u postupku,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir krizu u Siriji, napore koji se ulažu za postizanje prekida vatre i mirno preseljenje te obveze Turske da, u skladu s odredbama Povelje UN-a te vrijednostima i načelima na kojima počiva EU, jača stabilnost i promiče dobrosusjedske odnose povećanjem napora kako bi se riješila tekuća bilateralna pitanja, uključujući neriješene pravne obveze i sporove s neposrednim susjedima oko kopnenih i morskih granica te zračnog prostora,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je u procesu pregovora poštovanje vladavine prava od ključne važnosti, uključujući prije svega diobu vlasti, demokraciju, slobodu izražavanja, ljudska prava, prava manjina i vjersku slobodu, ,

–  uzimajući u obzir suglasnost za osnivanje fonda od 3 milijarde EUR za upravljanje izbjegličkom krizom u Turskoj, od čega jedna milijardi dolazi iz proračuna Unije, a ostatak iz država članica,

–  uzimajući u obzir rad Kati Piri, stalne izvjestiteljice za Tursku Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su pristupni pregovori s Turskom otvoreni 3. listopada 2005. i da je otvaranje tih pregovora polazište za dugotrajan i vremenski neograničen proces utemeljen na poštenim i strogim uvjetima i predanosti reformama;

B.  budući da bi EU i dalje trebao podupirati reforme u Turskoj s obzirom na transformativnu moć koju imaju pristupni pregovori i proces proširenja;

C.  budući da bi u skladu sa zaključcima sjednice Europskog vijeća održane u prosincu 2006. trebalo ostvariti potpunu usklađenost s kriterijima iz Kopenhagena i sposobnošću integracije u EU; budući da se Turska obvezala na ispunjenje kriterija iz Kopenhagena, odgovarajuće i djelotvorne reforme i postupno usklađivanje sa stečevinom EU-om; budući da bi se ta nastojanja trebala smatrati prilikom da Turska osnaži svoje institucije i nastavi s procesom demokratizacije i modernizacije;

D.  budući da je u pristupnom procesu vladavina prava od ključne važnosti, uključujući prije svega diobu vlasti, slobodu izražavanja i medija, ljudska prava i demokraciju, borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, dobrosusjedske odnose, slobodu vjeroispovijesti, slobodu udruživanja i mirnih prosvjeda, prava manjina, prava žena i rješavanje problema diskriminacije ugroženih skupina, kao što su Romi, homoseksualne, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe (LGBTI);

E.  budući da se u pogledu političkih kriterija usporilo provođenje reformi te da je došlo do znatnog nazadovanja u područjima slobode izražavanja i slobode okupljanja;

F.  budući da Turska još uvijek ima najveći broj pritvorenih novinara u svijetu;

G.  budući da se prema ljestvici koju sastavlja organizacija Freedom House za slobodu tiska i medija, Tursku još uvijek svrstava među zemlje bez slobode tiska te je zemlja u kojoj se sloboda interneta samo djelomično primjenjuje;

H.  budući da se sigurnosna situacija u Turskoj sve brže pogoršava, i u unutarnjim i u vanjskim odnosima;

I.  budući da su se u turskim gradovima Diyarbakiru, Surucu, Ankari i Istanbulu dogodili višestruki teroristički napadi koji se dovode u vezu s ISIL-om/Daišom i u kojima je ukupno 150 nevinih ljudi izgubilo život;

J.  budući da se zbog ruskog bombardiranja Alepa i drugih dijelova Sirije povećava broj izbjeglica koji traže zaštitu u Turskoj;

K.  budući da su se EU i Turska dogovorili da će obnoviti proces pregovora i intenzivno surađivati u području migracija;

L.  budući da se stanovništvo Turske dosad pokazalo izrazito gostoljubivim prema velikom broju izbjeglica koji žive među njima; budući da je Turska primila najveći broj izbjeglica u svijetu, od kojih prema podacima UNHCR-a oko 2,7 milijuna registriranih izbjeglica dolazi iz Sirije,Iraka i Afganistana;

M.  budući da turske vlasti nisu pristale na ponovno otvaranje pravoslavnog sjemeništa na otoku Heybeliadi;

I.Trenutačno stanje u odnosima EU-a i Turske

1.  duboko je zabrinut zbog toga što je u svjetlu nazadovanja zabilježenog proteklih godina u pogledu poštovanja demokracije i vladavine prava u Turskoj općenito i znatno usporena provedba reformi u Turskoj tijekom proteklih godina i da je u nekim ključnim područjima, kao što su neovisnost pravosuđa i sloboda okupljanja, sloboda izražavanja te poštovanje ljudskih prava i vladavine prava došlo do nazadovanja, čime se Turska znatno udaljava od ispunjenja kriterija iz Kopenhagena kojih se zemlje kandidatkinje moraju pridržavati;

2.  ističe da je Turska ključni strateški partner EU-a i da bi aktivni i vjerodostojni pregovori mogli biti adekvatan okvir za iskorištavanje punog potencijala odnosa EU-a i Turske; upoznat je s time da je EU obnovio pregovore i nada se da će otvaranje poglavlja dovesti do konkretnog napretka; s tim u vezi, poziva Tursku na postizanje konkretnog napretka i istinsku predanost; ponavlja svoj poziv Komisiji da ponovo procijeni način dosadašnjeg odvijanja pregovora te kako se odnosi i suradnja EU-a i Turske mogu poboljšati i pojačati; snažno se zalaže za strukturirani te češći i otvoreniji politički dijalog na visokoj razini o ključnim tematskim pitanjima od zajedničkog interesa kao što su migracije, borba protiv terorizma, energetika, gospodarstvo i trgovina;

3.  smatra da je odluka o odgodi izvješća Komisije o napretku za 2015. za razdoblje nakon turskih izbora u studenome 2015. bila pogrešna s obzirom na to da se time stvorio dojam da je EU voljan prijeći preko kršenja temeljnih prava u zamjenu za suradnju turske vlade u pogledu izbjeglica; poziva Komisiju da se posveti objavljivanju godišnjih izvješća o napretku u skladu s točno utvrđenim rasporedom; poziva Komisiju i Vijeće da ne zanemaruju interna događanja u Turskoj te da se bez obzira na druge interese jasno zauzmu za vladavinu prava i temeljna prava u Turskoj, kao što je previđeno kriterijima iz Kopenhagena;

4.  upoznat je s rezultatima parlamentarnih izbora održanih 1. studenoga 2015. te sa sastavljanjem nove vlade; ponovno poziva na to da se snizi izborni prag od 10 % te poziva na transparentnost financiranja političkih stranaka i izbornih kampanja; pohvaljuje aktivno sudjelovanje volontera iz civilnog društva na izborima te velik odaziv glasača; međutim, osuđuje zastrašivanje i uznemiravanje medija te diskriminaciju oporbenih stranaka kada je riječ o predizbornoj medijskoj pokrivenosti te atmosferu nasilja i zastrašivanja koju su posebno obilježili napadi na pojedine kandidate i urede oporbenih stranaka, osobito napade na Narodnu demokratsku stranku (HDP), kao i intenzivnu političku polarizaciju; pozdravlja činjenicu da je turski nacionalni parlament zbog zadnjih dvaju izbora i unatoč pragu od 10 % postao uključiviji u pogledu manjina koje žive u Turskoj;

5.  poziva na unapređenje carinske unije i na proširenje njezina područja djelovanja kako bi se obuhvatili novi sektori, uključujući poljoprivredne proizvode, usluge i javnu nabavu; prima na znanje da se početak pregovora očekuje u drugoj polovici 2016.; podsjeća na to da carinska unija može iskoristiti svoj puni potencijal tek kada Turska u potpunosti provede Dodatni protokol u odnosu na sve države članice; stajališta je da u budućim sporazumima o slobodnoj trgovini između EU-a i trećih zemalja u obzir treba uzeti interese Turske, posebno u slučaju pregovora između EU-a i SAD-a o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP); poziva na poboljšanje slobodnog protoka osoba i apelira na povećanje kulturnih razmjena;

6.  pozitivno ocjenjuje jačanje političkog dijaloga između EU-a i Turske u području vanjske i sigurnosne politike te činjenicu da je 2015. Turska povećala svoju usklađenost s izjavama EU-a i odlukama Vijeća; izražava žaljenje zbog toga što Turska nije usvojila odluku Vijeća koja je uslijedila nakon što je Ruska Federacija nezakonito pripojila Krim i nakon događaja u istočnoj Ukrajini, kao ni restriktivne mjere;

7.  ponavlja da bi Turska dodatno trebala uskladiti svoju vanjsku politiku s vanjskom politikom EU-a, u skladu s odredbama pregovaračkog okvira; smatra da je bitno povećati razmjenu informacija o pitanjima vanjske politike i poziva turskog ministra vanjskih poslova da prisustvuje sastancima Vijeća za vanjske poslove kad god je to potrebno; podsjeća na stratešku važnost Turske kao tranzitne države za energetsku sigurnost EU-a; smatra presudnim brz razvoj energetske suradnje i širenje energetskoga koridora preko Turske prema Europskoj uniji;

8.  ponavlja potrebu za jačanjem dobrosusjedskih odnosa koji čine temeljni dio pregovaračkog okvira te su ključan element u procesu proširenja; poziva Tursku da poveća napore kako bi riješila tekuća bilateralna pitanja, uključujući neriješene pravne obveze i sporove s neposrednim susjedima oko kopnenih i morskih granica te zračnog prostora, u skladu s odredbama Povelje UN-a i međunarodnim pravom; poziva tursku vladu da potpiše i ratificira Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS); potiče tursku vladu da prekine opetovane povrede grčkoga zračnog prostora i teritorijalnih voda, kao i praksu turskih vojnih letjelica da nadlijeću grčke otoke; izražava svoje žaljenje zbog toga što Velika narodna skupština Turske još nije povukla prijetnju ratom koju je uputila Grčkoj; potiče Tursku i Armeniju da započnu s normalizacijom odnosa uspostavom diplomatskih odnosa bez postavljanja preduvjeta te poziva na otvaranje tursko-armenske granice koja može dovesti do poboljšanja odnosa, posebno u smislu prekogranične suradnje i gospodarske integracije;

II.Poštovanje vladavine prava, demokracije, ljudskih prava i temeljnih sloboda

9.  stajališta je da su Turskoj hitno potrebne reforme u područjima pravosuđa, temeljnih prava i pravde, slobode i sigurnosti u duhu predanosti EU-a vladavini prava i temeljnim vrijednostima; poziva Vijeće EU-a da nakon ispunjenja službenih uvjeta za otvaranje pregovora, ne dovodeći u pitanje stajalište država članica, predloži otvaranje poglavlja 23. (pravosuđe i temeljna prava) i 24. (pravda, sloboda i sigurnost) te da zajamči da će se proces reformi u Turskoj oblikovati na temelju europskih vrijednosti i standarda; poziva Tursku da u potpunosti surađuje s Vijećem Europe i Venecijanskom komisijom u području reforme pravosuđa;

10.  izražava žaljenje zbog ozbiljnog nazadovanja zabilježenog u protekle dvije godine u pogledu slobode govora, izražavanja i mišljenja kako na internetu tako i u tradicionalnim medijima u Turskoj koja se prema najnovijem indeksu slobode medija Reportera bez granica nalazi na 149. mjestu od ukupno 180 zemalja; podsjeća da prema podacima turskih vlasti ta zemlja drži rekord u najvećem broju novinara iza rešetaka; ponavlja da su sloboda mišljenja, izražavanja i govora te neovisni mediji središnje europske vrijednosti; pozdravlja presudu Ustavnog suda da su povrijeđena prava Cana Dündara i Erdema Güla; podsjeća na to da im još uvijek prijeti suđenje i da tužitelji traže višestruke kazne doživotnog zatvora, izražava zabrinutost zbog odluke da se cijelo suđenje vodi uz isključenje javnosti te poziva na provođenje detaljne i objektivne istrage zbog navoda novinara u vezi s prijevozom oružja u Siriju; osuđuje nedavne izjave predsjednika Turske protiv Ustavnog suda, poziva na trenutno oslobađanje svih pritvorenih novinara i potiče europske diplomate da nastave pomno motriti sve kaznene postupke pokrenute protiv novinara; izražava žaljenje zbog osobnih napada vodećih vladinih dužnosnika na novinare i protivnike i zbog sve autoritarnijeg postupanja turskog vodstva; potiče Tursku da poduzme mjere protiv svih oblika zastrašivanja novinara, osobito istraživanjem svih fizičkih napada i prijetnji usmjerenih protiv novinara te aktivnim sprečavanjem napada na medijske kuće, ali i smirivanjem napete političke situacije koja stvara okruženje u kojem se ograničava sloboda govora u medijima i na internetu;

11.  prima na znanje da je prema indeksu percepcije korupcije za 2015. koji je 27. siječnja 2016. objavio Transparency International tijekom protekle godine u Turskoj uočen porast korupcije te se Turska sada nalazi na 66. mjestu; ističe potrebu za time da turska vlada odašilje jasne i dosljedne poruke kojima će potvrditi istinsku predanost borbi protiv korupcije na svim razinama vlasti;

12.  podsjeća na to da bi borba protiv korupcije trebala biti jedan od prioriteta Turske; stoga poziva Tursku da obnovi strategiju i akcijski plan protiv korupcije, da osnuje neovisno tijelo za borbu protiv korupcije i da izradi pouzdanu evidenciju istraga, sudskih postupaka i presuda, pa i za slučajeve na visokoj razini;

13.  traži da se medijima u okviru Koza İpek Holdinga i medijske grupacije Feza vrati neovisnost i da se svi predstavnici vlade opozovu s mjesta u upravnim odborima, da se deseci otpuštenih zaposlenika, koji su iskazali svoje nezadovoljstvo vladinim preuzimanjem, vrate na radna mjesta i da se optužbe za terorizam povuku;

14.  osuđuje nasilno i nezakonito preuzimanje nekoliko turskih novina, uključujući najnoviji slučaj Zamana i izražava žaljenje zbog odluke Digiturka, koja je između ostalog navodno politički utemeljena, da se obustavi emitiranje televizijskih kanala; poziva tursku vladu da stane na kraj političkim i ekonomskim pritiscima na neovisne medije; oštro osuđuje verbalne i fizičke napade te sve češću primjenu zakonodavstva o sramoćenju i suzbijanju terorizma protiv novinara; primjećuje cenzuru sadržaja u vezi s internetskim i konvencionalnim izvještavanjem te praksu blokiranja pristupa internetskim stranicama, posebno društvenim mrežama, što je dovelo do autocenzure novinara koji se boje da će se zbog kritiziranja vlasti dodatno povećati odmazde; vrlo je zabrinut zbog blokiranja desetaka tisuća internetskih stranica, amandmana na Zakon u uređenju internetskih medija usvojenih u ožujku 2015. te zbog ovlasti Uprave za telekomunikacije (TIB) prema kojima se mogu blokirati internetske stranice u roku od četiri sata zbog raznih nejasnih razloga; zabrinut je zbog činjenice da je Turksat, turski pružatelj usluga satelitske televizije, prekinuo emitiranje programa postaje IMC TV u petak, 26. veljače 2016., na zahtjev tužitelja iz Ankare koji je istraživao podržava li program neku od „terorističkih” skupina; izražava svoju zabrinutost zbog iznimno visokih kazni za porezne prekršaje koje su izrečene medijskim organizacijama; poziva na reviziju zakona o internetu kako bi se stvorilo okruženje koje potiče slobodu govora na internetu i zaštitu privatnosti i osobnih prava; osuđuje pokušaje turskih vladinih dužnosnika da zastraše, a u nekim slučajevima i deportiraju nekoliko međunarodnih novinara; poziva na provođenje neovisne istrage ubojstva Najia Jerfa, Ibrahima Abdel Qadera i Faresa Hammadija, novinara sirijskog bloga pod nazivom „Potiho klanje Rake” (Raqqa is Being Slaughtered Silently) koji su ubijeni na turskom tlu; nadalje žali zbog istraga, uhićenja, kazni zatvora i novčanih kazni za navodne uvrede predsjednika države, na temelju članka 299. Kaznenog zakona; poziva tursku vladu da se hitno pozabavi tim pitanjima radi zaštite pluralizma u skladu s međunarodnim standardima; smatra da je otvorena javna rasprava ključan element svake zdrave demokracije;

15.  poziva tursku vladu da usvoji pouzdan zakon za zaštitu podataka i osnuje neovisno tijelo za zaštitu podataka, u skladu s europskim standardima, stvarajući time nužne uvjete za učinkovitu i djelotvornu međunarodnu policijsku i pravosudnu suradnju te za dijeljenje informacija, što u isto vrijeme doprinosi zadovoljavaju kriterija za liberalizaciju viznog režima; poziva turske vlasti da jasno definiraju iznimke u području primjene zakonodavstva, posebno za obradu podataka koji se odnose na zdravlje, te da uspostave postupak odabira kojim se jamči neovisnost članova tijela za zaštitu podataka;

16.  ponovno izražava zabrinutost zbog zakona o borbi protiv terorizma, posebno njegove široke i previše nejasne definicije terorizma, organiziranoga kriminala i propagande, zbog čega je nemoguće odrediti točnu narav takvih kaznenih djela; ustraje u tome da kazneno zakonodavstvo i zakonodavstvo o borbi protiv terorizma mora biti u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava koju Turska mora u potpunosti poštovati i provesti; poziva Tursku da stvori političko i pravno okruženje koje pravosuđu omogućuje da neovisno i nepristrano obavlja svoje dužnosti i u praksi kako ne bi postalo instrument represije zbog unutarnjeg neslaganja; poziva Tursku da provede sve presude europskih sudova; izražava zabrinutost zbog brojnih preraspoređivanja, neželjenih premještaja i otpuštanja sudaca i javnih tužitelja, čime se narušava neovisnost, nepristranost i učinkovitost pravosuđa, kao i poštovanje načela pravičnog postupka i diobe vlasti; poziva na hitnu obnovu diobe vlasti i poduzimanje konstruktivnih mjera za jamčenje potpune neovisnosti pravosuđa; izražava žaljenje zbog ometanja sudskih postupaka u korist određenih političara, što je postalo svakodnevnica u Turskoj nakon korupcijskog skandala 2013.; naglašava da uloga i utjecaj izvršne vlasti u okviru Visokog sudbenog i državnoodvjetničkog vijeća moraju biti ograničeni te su potrebna dovoljna jamstva da suci neće biti prisiljeni na premještaj protiv svojevolje;

17.  podsjeća da je izuzetan gospodarski rast Turske u proteklom desetljeću doveo do nezapamćenog procvata stanogradnje i razvoja infrastrukture često na štetu očuvanja okoliša i baštine; izražava posebnu zabrinutost zbog raznih megaprojekata u zemlji i smjesta traži od vlade da koristi procjene utjecaja na okoliš i društvo te da u osmišljanje projekata uključi lokalno stanovništvo kako bi se koliko je god to moguće izbjegle dugoročne negativne posljedice urbanizacije, zauzimanja prostora i narušavanja okoliša;

18.  stajališta je da bi postupak ustavne reforme trebao dovesti do sekularnog, pluralističkog, uključivog i tolerantnog društva; ističe da bi se novi ustav trebao temeljiti na općem konsenzusu postignutom u cijelom političkom spektru i čitavom društvu, u potpunosti poštujući prava manjina, bez obzira na njihovu kulturnu ili vjersku pripadnost, pružajući time solidan temelj za temeljne slobode i vladavinu prava; potiče Tursku da u potpunosti poštuje vladavinu prava i temeljna prava i slobode, posebno slobodu vjerskih i etničkih manjina; naglašava potrebu da se donese sveobuhvatno zakonodavstvo o nediskriminaciji, uključujući zabranu diskriminacije i govora mržnje na temelju narodnosti, vjere, seksualne orijentacije, spola ili rodnog identiteta te da se zabrana takve diskriminacije uvrsti u novi ustav; ističe da to ne bi trebao spriječiti Tursku u tome da građanima dodijeli određena prava na temelju etničkog podrijetla, vjere ili jezika kako bi mogli očuvati svoj identitet; s tim u vezi primjećuje da su potrebne daljnje mjere za rješavanje problema s kojima se suočavaju pripadnici grčke manjine, posebno u pogledu obrazovanja i prava vlasništva; poziva turske vlasti da poduzmu pravne mjere protiv ljudi i tijela odgovornih za počinjenje bilo kakvog zločina iz mržnje, uključujući antisemitizam, kao što je 2013. objavljeno u vladinom „paketu demokratizacije”; osuđuje pasivan stav turske vlade prema ozbiljnim prijetnjama u društvenim medijima usmjerenim na kršćane i njihove duhovne vođe; očekuje da turska vlada jednako postupa prema svim svojim građanima bez obzira na njihovu vjersku pripadnost; poziva turske vlasti, s obzirom na to da Turska ima najveću svjetsku populaciju romske manjine, da provedu konkretne i učinkovite mjere za postizanje de facto jednakih prava za Rome u turskom društvu te da poboljšaju životne uvjete Roma, pridajući posebnu pozornost romskoj djeci i uključenosti romskih žena u društvo;

19.  poziva Tursku da nastavi blisko surađivati s Europskom komisijom na novom zakonodavstvu u pripremi i na provedbi postojećih zakona kako bi se zajamčila usklađenost s pravnom stečevinom EU-a;

20.  ističe potrebu da se u skladu s europskim vrijednostima u potpunosti poštuje pravo na različite stilove života, kako sekularne tako i vjerske te da država i dalje bude odvojena od religije;

21.  naglašava kako je važno nastaviti s procesom reformi u području slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti tako da se vjerskim zajednicama omogući da dobiju pravnu osobnost, uklone sva ograničenja osposobljavanja, imenovanja i sukcesije svećenstva, poštuju sve relevantne presude Europskog suda za ljudska prava i preporuke Venecijanske komisije te uklone svi oblici diskriminacije ili prepreke na temelju vjeroispovijesti; poziva Tursku da poštuje specifičan karakter i važnost Ekumenskog patrijarhata i da prizna njegovu pravnu osobnost; ponavlja potrebu da se dopusti ponovno otvaranje sjemeništa Halki i uklone sve prepreke za njegovo pravilno djelovanje te da se dopusti javna uporaba crkvene titule Ekumenskog patrijarha;

22.  poziva tursku vladu da obustavi svoje planove za izgradnju nuklearne elektrane Akkuyu; ističe da se predviđena lokacija nalazi u području s čestim potresima te time predstavlja veliku prijetnju ne samo Turskoj, već i cijelom Sredozemlju; u skladu s tim traži od turske vlade da pristupi konvenciji Espoo kojom se strane obvezuju na međusobno obavješćivanje i savjetovanje kada razmatraju velike projekte koji bi vrlo lako mogli imati znatan negativan utjecaj na okoliš i preko granica matične države; u tu svrhu poziva tursku vladu da vlade susjednih zemalja, kao što su Grčka i Cipar, uključi u razvoj plana za postrojenje Akkuyu, ili da se s njima barem savjetuje;

23.  izražava zabrinutost zbog stalne visoke stope nasilja nad ženama i nedovoljne provedbe odredbi nacionalnog prava kako bi se spriječilo nasilje nad ženama i zaštitilo žene od nasilja; nadalje ustraje u tome da vlasti učinkovito provode postojeće zakone o nasilju nad ženama i nasilju u obitelji, što je široko rasprostranjen problem i u ruralnim i u gradskim područjima, da se pozabavi problemom nedovoljnog prijavljivanja rodno uvjetovanog nasilja, da pruži podršku i zaštitu žrtvama takvog nasilja i uvede sankcije za počinitelje, da poveća društvenu osviještenost i da se bori protiv društvenog prihvaćanja rodno uvjetovanog nasilja; svesrdno preporučuje vladi da promiče rodnu jednakost u političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom ili bilo kojem drugom području;

24.  poziva Tursku da poduzme ozbiljne napore kako bi zaštitila prava zajednice LGBTI; zabrinut je zbog nedostatne zaštite pripadnika zajednice LGBTI od nasilja; u tom smislu naglašava svoje razočaranje zbog činjenice da zaštita od zločina iz mržnje na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta nije uključena u Zakon o zločinima iz mržnje; izražava žaljenje zbog toga što zločini iz mržnje prema pripadnicima zajednice LGBTI često ostanu nekažnjeni ili se kazne prijestupnika smanjuju zbog toga što ga je žrtva navodno „neopravdano provociralaˮ;

III.Kurdski mirovni proces i stanje na jugoistoku Turske

25.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog pogoršavanja stanja na jugoistoku Turske; podsjeća na odgovornost turske vlade da zaštiti sve osobe koje žive na njezinu državnom području, neovisno o njihovom kulturnom i vjerskom porijeklu; priznaje legitimno pravo koje podliježe međunarodnom pravu Turske na borbu protiv terorizma; međutim, naglašava da sigurnosne mjere treba provoditi uz poštovanje vladavine prava i ljudskih prava; ističe da sve operacije sigurnosnih snaga moraju biti razmjerne i da se ne smiju provoditi u obliku kolektivnog kažnjavanja; osuđuje povredu dužnosti posebnih sigurnosnih snaga te poziva na to da se počinitelji privedu pravdi; poziva na provedbu humanitarnog prava kako bi svi ranjeni mogli dobiti njegu na koju imaju pravo;

26.  osuđuje i ne nalazi opravdanje za činjenicu da Radnička stranka Kurdistana, inače na popisu terorističkih organizacija koji je sastavio EU, ponovno pribjegava nasilju; ističe da ne postoji nasilno rješenje kurdskog pitanja i potiče tursku vladu da preuzme odgovornost za nastavak pregovora u cilju postizanja sveobuhvatnog i održivog rješenja kurdskog pitanja; poziva Radničku stranku Kurdistana da položi oružje i napusti terorističke taktike te da primjenjuje miroljubive i zakonite načine izražavanja svojih očekivanja; oštro osuđuje napade protiv sigurnosnih snaga i civila; u tom smislu izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što militanti Jedinice za zaštitu kurdskog naroda postavljaju barikade i kopaju rovove; ipak, ustraje na tome da se mirni prosvjedi moraju dozvoliti;

27.  poziva turske vlasti da odmah ukinu policijski sat, čiji uvjeti provedbe krše turski Ustav; osobito ozbiljno upozorava na situaciju u Cizreu i Suru/Diyarbakıru i osuđuje činjenicu da se ubijaju i ranjavaju civili te da ih se ostavlja bez vode, hrane i medicinske pomoći; poziva Tursku da dopusti Međunarodnom Crvenom polumjesecu da ublaži humanitarnu krizu koja se odvija u Cizreu i Diyarbakıru; apelira na vladu da u skladu s privremenim mjerama Europskog suda za ljudska prava dopusti da se ranjenici odvedu u bolnice te da osigura siguran izlazak civila u gradovima u kojima je na snazi policijski sat; silno je zabrinut zbog sve većeg broja civilnih žrtava i ranjenika, koji moraju biti predmetom temeljite istrage, te zbog činjenice da je interno raseljeno oko 400 000 ljudi; naglašava da obiteljima žrtava, zbog poštovanja ljudskog dostojanstva, mora biti dopušteno da preuzmu njihova tijela s ulica i da ih pokopaju; naglašava da je turska vlada dužna zajamčiti ljudska prava te pružiti sigurnost i pristup robi i uslugama svem civilnom stanovništvu u dijelovima Turske s pretežno kurdskim stanovništvom koji su pogođeni sukobima; traži od turske vlade da uspostavi službeni mehanizam za pružanje hitne pomoći i naknade za one koji su morali pobjeći iz svojih domova, koji su ostali bez posla i izgubili životne prihode; žali zbog uništenja povijesne baštine;

28.  primjećuje sa zabrinutošću projekte za preoblikovanje gradova i preseljenje u područjima pogođenim sukobima koje je turska vlada nedavno otkrila te žali zbog odluke o općoj eksproprijaciji u Suru, području grada Dijarbakira, uključujući imovinu koja pripada općini i crkvi, što bi bilo kršenje prava vjerskih manjina; poziva tursku vladu da poštuje kulturnu posebnost regije te da se suzdrži od daljnjeg osnaživanja centralizirane strukture lokalne vlasti u regiji; poziva da se revidiraju odluka o eksproprijaciji i planovi obnove tako što će se započeti dijalog i suradnja s gradskom upravom i mjesnim općinama te poštovati prava stanovnika i vlasnika imovine;

29.  izražava zaprepaštenje zbog djelovanja specijalnih policijskih snaga poznatih kao „timovi Esedullah” koje su, čini se, odgovorne za teško kršenje ljudskih prava, među ostalim i za namjerno ubijanje civila na jugoistoku Turske; zahtijeva da turske vlasti provedu temeljitu istragu djelovanja „timova Esedullah” te da krivci za kršenje ljudskih prava moraju snositi punu odgovornost i biti kažnjeni;

30.  poziva na trenutačni prekid vatre i obnovu mirovnog procesa radi postizanja sporazumnog rješenja kurdskog pitanja; naglašava da je prioritet postići napredak prema demokratizaciji i pomirenju; s tim u vezi poziva na uspostavu posebnog odbora u turskom nacionalnom parlamentu za rješenje kurdskog pitanja kako bi se ponovnom uspostavom osjećaja pravde i oporavkom od trauma koje se lako mogu politički zlouporabiti doprinijelo trajnom miru; poziva EU da bez odgađanja preuzme aktivu ulogu u mirovnom procesu; naglašava da je važno dati prednost poboljšanju socijalnih, kulturnih i političkih prava stanovnika kurdskog podrijetla te jednakom postupanju prema njima; ponovno poziva Tursku da, kao članica Vijeća Europe, otkloni ograde unesene u Europsku povelju o lokalnoj samoupravi kako bi se zajamčila njezina potpuna provedba u svim svojim aspektima;

31.  izražava veliko žaljenje zbog zastrašivanja i progona više od 1 000 članova akademske zajednice koji su potpisali peticiju za mir; osuđuje činjenicu da ih je gotovo 50 otpušteno ili suspendirano te da su još četvorica potpisnika pritvorena; ističe da se moraju privesti pravdi pojedinci odgovorni za ubojstvo odvjetnika Tahira Elcija koji je posvetio svoj život miru i ljudskim pravima; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sudskih istraga usmjerenih uglavnom na članove Narodne demokratske stranke, kao i zbog aktualnog zatvaranja i otpuštanja lokalnih dužnosnika, među kojima je 25 gradonačelnika, te zbog prijetnji kojima su izloženi brojni kurdski političari;

32.  oštro osuđuje terorističke napade u Diyarbakiru, Surucu, Ankari i Istanbulu koji se pripisuju ISIL-u; izražava solidarnost sa žrtvama i njihovim obiteljima te s građanima Turske na prvoj crti borbe protiv ekstremizma; jednako snažno osuđuje bombaški napad u Ankari 17. veljače 2016. za koji je odgovornost preuzela militantna skupina TAK (Kurdistanski sokoli slobode) te napad u Ankari 13. ožujka 2016. te izražava sućut obiteljima žrtava i ožalošćenima; naglašava važnost provođenja temeljitih istraga o tim napadima kako bi se počinitelji priveli pravdi; smatra da je snažnija suradnja između Europola i turskih agencija za izvršenje zakona od ključne važnosti za učinkovitu borbu protiv terorizma;

33.  pozdravlja sudjelovanje Turske u globalnoj koaliciji za borbu protiv ISIL-a te ustupanje svojih baza SAD-u i koalicijskim snagama; apelira na Tursku da djeluje suzdržano te da potpuno surađuje sa svojim zapadnim saveznicima;

34.  poziva Tursku da i dalje ulaže veće napore kako bi spriječila da strani borci, novac i oprema dopru do ISIL-a/Daiša i drugih ekstremističkih skupina preko njezina teritorija; izražava zabrinutost zbog mogućnosti da turske vlasti nisu uvele sve moguće mjere kako bi zaustavile i spriječile aktivnosti ISIL-a/Daiša, posebno radi borbe protiv nezakonite trgovine naftom preko svojih granica; traži od EU-a da poboljša kapacitete za razmjenu informacija i da u vezi s time usko surađuje s turskim vlastima radi pružanja dodatne potpore borbi protiv krijumčarskih mreža; primjećuje propuste u uhićenjima stranih boraca i nadziranju granica s Irakom i Sirijom;

35.  pozdravlja potporu i doprinos Turske sporazumu koji su postigle velesile o prestanku neprijateljstava u Siriji i pružanju humanitarne pomoći potrebitima; pohvaljuje taj čin kao važan korak ka rješavanju sirijske krize; napominje da bi se prestanak neprijateljstava trebao odnositi na sve strane uključene u sukob osim onih skupina koje je Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo terorističkim organizacijama; poziva sve strane da hitno i u potpunosti provedu te obveze; podsjeća na svoje uvjerenje da se do rješenja sirijskog sukoba ne može doći vojnim putem i ustraje u potrebi za nalaženjem političkog rješenja; osuđuje vojnu intervenciju Turske protiv kurdskih snaga u sjevernoj Siriji, čime se narušava borba protiv ISIL-a/Daiša i ugrožavaju napori za postizanje mira i sigurnosti;

IV.Suradnja EU-a i Turske u pogledu izbjegličke/migracijske krize

36.  podupire obnovljenu političku suradnju između EU-a i Turske u pogledu geopolitičkih izazova, posebno izbjegličke i migracijske krize; prima na znanje velik humanitarni doprinos Turske zbog primanja najvećeg broja izbjeglica u svijetu; apelira na EU i Tursku da ujedine snage u poboljšanju i jamčenju pristojnih životnih uvjeta i osnovnih potrepština u izbjegličkim kampovima te da olakšaju rad Agencije za izbjeglice Ujedinjenih naroda (UNHCR) kako bi se izbjegao masovan egzodus migranata; apelira na EU da nastavi surađivati s turskim državnim službenicima radi jamčenja ispravnog evidentiranja migranata; podsjeća na to da je Turska jedna od ključnih tranzitnih zemalja za migrante i izbjeglice koji putuju prema EU-u, ne samo iz Sirije nego i iz mnogih drugih zemalja; naglašava važnost suradnje s Turskom u rješavanju migracijske krize i sprječavanju gubitaka života na moru; pozdravlja promatračku misiju NATO-a u Egejskom moru;

37.  pozdravlja činjenicu da je 29. studenoga 2015. pokrenut zajednički akcijski plan EU-a i Turske o izbjeglicama i upravljanju migracijama kao dio sveobuhvatnog programa suradnje koji se temelji na zajedničkoj odgovornosti, međusobnim obvezama i njihovu ispunjavanju te inzistira na tome da ga je nužno trenutno provesti; ističe da suradnja EU-a i Turske u pogledu migracija ne biti trebala ovisiti o rasporedu, sadržaju i uvjetima procesa pregovora; smatra da prebacivanje izbjegličke krize na Tursku nije vjerodostojno dugotrajno rješenje problema; poziva države članice na solidarnost kako bi se povećao broj država koje će prihvatiti izbjeglice za preseljenje u duhu podjele opterećenja i odgovornosti;

38.  ističe da se 3 milijarde EUR kao i dodatna sredstva, iz Instrumenta za izbjeglice u Turskoj moraju koristiti na odgovarajući način kako bi izbjeglice i zajednice domaćina, provedbom projekata kojima se nastoji odgovoriti na neposredne potrebe u pogledu hrane, zdravstvene zaštite, odvodnje i obrazovanja, od tih sredstava imale brzu i izravnu korist; poziva na puno sudjelovanje Parlamenta u postupku donošenja odluka kao suzakonodavca i proračunskog tijela; potiče bržu isplatu obećanih sredstava; poziva Europsku komisiju i države članice da zajamče, u suradnji s Turskom, uspostavu mehanizma za kontrolu propisne uporabe sredstava u tu svrhu, da će taj mehanizam biti strogo nadziran te da će Komisija redovito obavještavati Europski parlament o korištenju tih sredstava; naglašava da treba posvetiti posebnu pozornost ugroženim skupinama, kao što su žene i djeca, a posebno siročad, te vjerske manjine kao što su kršćani i Jezidi; naglašava hitnu potrebu za rješavanjem problema nasilja na rodno uvjetovanog nasilja i zlostavljanja žena i djevojaka na migracijskim putovima kroz Tursku;

39.  pohvaljuje nedavnu odluku turske vlade da otvori tržište rada sirijskim izbjeglicama; potiče na brže poduzimanje mjera kako bi sva sirijska djeca, njih 700 000, dobila pristup obrazovanju; pohvaljuje tursku vladu za pružanje besplatnih zdravstvenih usluga i obrazovanja sirijskim izbjeglicama; žali zbog činjenice da apel UNHCR-a za povećanje sredstava nije prihvaćen te zbog toga što je Svjetski program za hranu morao smanjiti svoj omjer ishrane na 80 % zbog smanjenih sredstava; pohvaljuje Tursku zbog jednostranog rješavanja problema tog financijskog manjka i poziva države članice i EU da povećaju sredstva za UN-ove agencije i njihove partnerske nevladine organizacije u Turskoj;

40.  cijeni činjenicu da je Turska donedavno održavala politiku otvorenih granica za sirijske izbjeglice; pohvaljuje stupanje na snagu novih pravila u turskom viznom režimu koja su već otvorila put prema znatnom smanjenju nezakonitih prelazaka; međutim, ističe da se u skladu s viznim režimom EU-a za zemlje iz kojih dolazi najviše ilegalnih migranata mora primijeniti mnogo stroža vizna politika kako bi se ograničio priljev ekonomskih migranata kojima nije potrebna međunarodna zaštita u Europu preko Turske; naglašava da Turska treba svu moguću pomoć u povećanju sigurnosti svojih granica i većem angažmanu u borbi protiv krijumčara ljudima; poziva Tursku da vodi politiku nulte tolerancije te da poduzme učinkovite mjere za zaustavljanje trgovaca ljudima i priljeva izbjeglica prema grčkim otocima što prouzročuje ozbiljne humanitarne, političke, socijalne i sigurnosne probleme u EU-u; potiče na veću suradnju između Turske, Bugarske i Grčke u području operacija traganja i spašavanja u Egejskom moru i poziva Frontex da turskoj obalnoj straži ponudi potporu te da poboljša bilateralnu razmjenu informacija; prima na znanje da mjere protiv krijumčarenja mogu biti učinkovite samo budu li popraćene uvođenjem sigurnih i zakonitih ruta za izbjeglice i tražitelje azila koji ulaze u Europsku uniju;

41.  ističe da ograničavanje migracija prema EU-u ne bi smjelo dovesti do odvraćanja izbjeglica ili njihova nezakonita zadržavanja; poziva Komisiju da u pogledu zajedničkog akcijskog plana EU-a i Turske istraži navode koje Amnesty International iznosi u svojem izvješću od 1. travnja 2016. da Turska provodi prisilno vraćanje sirijskih izbjeglica; ustraje u tome da svi postupci prisilnog vraćanja moraju u potpunosti slijediti međunarodne zakone i zakone EU-a u pogledu pristupa azilu i međunarodnoj zaštiti te provedbe temeljnih prava i postupovnih jamstava; u tom pogledu poziva Komisiju da pomno prati način na koji turske vlasti provode sporazum i poštuje li se načelo non-refoulement u slučaju osoba koje se vraćaju u Tursku; ponavlja svoj poziv turskoj vladi da ukine geografsko ograničenje u pogledu Ženevske konvencije iz 1951.; ustraje u tome da je presudno da se uspostave sigurne i zakonite rute za izbjeglice te apelira na države članice da znatno povećaju svoje napore u pogledu preseljenja; mišljenja je da je nužno pronaći političko rješenje sirijske krize; apelira na Tursku da znatno poveća svoje napore u cilju pronalaženja političkog rješenja, točnije da prevlada ograde koje ima spram sudjelovanja Kurda u mirovnim pregovorima u Ženevi;

42.  pozdravlja činjenicu da turske vlasti i UNHCR u Turskoj usklađuju svoje baze podataka o registraciji izbjeglica i stvaraju jedinstveni sustav registracije; smatra da je hitno potrebno pronaći tehničke načine kojima bi se tu bazu podataka učinilo interoperabilnom i kompatibilnom s europskom bazom podatka za registraciju tražitelja azila Eurodac; naglašava da je također važno da je izbjeglice potrebno odjaviti iz turske baze podataka nakon što one napuste Tursku da bi ušle u Europu;

43.  naglašava da je provedba sporazuma o ponovnom prihvatu za sve države članice ključna za EU jer se njome pruža mogućnost za učinkovitiju politiku vraćanja migranata kojima nije potrebna međunarodna zaštita; pozdravlja politički dogovor postignut između dvije stranke na sastanku na vrhu EU-a i Turske od 29. studenoga 2015. o tome da se sporazum o ponovnom prihvatu između EU-a i Turske u potpunosti primjenjuje od lipnja 2016.; poziva sve strane da potpuno i učinkovito primjenjuje postojeće bilateralne sporazume o ponovnom prihvatu i da zajamče potpuno poštovanje temeljnih prava vraćenih migranata;

44.  potiče vladu da u potpunosti i na nediskriminacijski način ispuni kriterije utvrđene planom za liberalizaciju viznog režima za sve države članice; podsjeća na to da je liberalizacija viznog režima proces koji se temelji na zaslugama te na to da će putovanja bez viza biti omogućena turskim građanima tek nakon ispunjenja uvjeta; poziva Komisiju da pruži veću tehničku potporu za ispunjenje uvjeta plana liberalizacije viznog režima;

V.Napredak u pregovorima za ponovno ujedinjenje Cipra

45.  pohvaljuje znatan napredak koji je postignut u pregovorima za ponovno ujedinjenje Cipra pod pokroviteljstvom UN-a; pozdravlja zajedničku izjavu dvojice vođa od 11. veljače 2014. kao temelj rješenja; podržava razvoj Republike Cipra u federaciju s dvjema zajednicama i dvjema zonama te s jednim suverenitetom, jednom međunarodnom pravnom osobnošću i jednim državljanstvom s političkom jednakošću među dvjema zajednicama i jednakim mogućnostima za sve građane, ne dovodeći u pitanje konačni sporazum i u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a i međunarodnim pravom; pohvaljuje konstruktivan pristup vođa i zajednice ciparskih Grka i zajednice ciparskih Turaka na tom otoku te njihovu odlučnost i neumoran rad na donošenju poštena, sveobuhvatna i izvediva rješenja što je prije moguće; naglašava da je rješenje ciparskog problema koji traje desetljećima važno za cijelu regiju i za Europu/Europsku uniju; stoga pozdravlja mogućnost novog referenduma o ujedinjenju i poziva sve strane da doprinesu pozitivnom ishodu;

46.  naglašava da neriješeno ciparsko pitanje utječe na razvoj odnosa između EU-a i Turske i stoga poziva sve uključene strane da ulože napore u cilju rješavanja tog problema;

47.  poziva Tursku da ispuni svoju obvezu o potpunoj, nediskriminirajućoj primjeni Dodatnog protokola Sporazumu o pridruživanju između EZ-a i Turske u odnosu na sve države članice, uključujući Republiku Cipar, koja bi mogla uvelike potaknuti pregovarački proces;

48.  izražava žaljenje zbog turske politike nezakonitog naseljavanja i poziva Tursku da se suzdrži od daljnjeg naseljavanja turskih građana u okupirana područja Cipra što je protivno Ženevskoj konvenciji i načelima međunarodnoga prava; potiče Tursku da obustavi sve djelovanje kojim se izmjenjuje demografska ravnoteža na tom otoku, a čime se onemogućuje buduće rješenje problema;

49.  poziva Tursku da se suzdrži od bilo kakvih aktivnosti u isključivom gospodarskom pojasu Cipra koje bi mogle dovesti do trvenja i krize u toj osjetljivoj regiji i imati negativne posljedice za pregovore o demokratskom rješenju kojim bi se okončalo neprihvatljivo postojeće dihotomno stanje; priznaje pravo svojih država članica da sklapaju bilateralne i druge sporazume u kontekstu svojih suverenih prava s ciljem iskorištavanja svojih nacionalnih resursa u okviru svog isključivog gospodarskog pojasa;

50.  pozdravlja dogovor dvaju vođa o nizu mjera za izgradnju povjerenja, među ostalim o otvaranju dviju novih točaka prijelaza i povezivanju mreža opskrbe električnom energijom; međutim primjećuje da je postignut nikakav ili slab napredak u pogledu interoperabilnosti mobilne telefonije; stoga poziva obje strane da bez daljnjeg odgađanja provedu sve dogovorene mjere; poziva EU da u potpunosti podupre rješenje i političkim i financijskim sredstvima; poziva Tursku da aktivno podupire pregovarački proces i njegov pozitivan rezultat; poziva Tursku da počne povlačiti svoje snage s Cipra i da prepusti odsječeni dio Famaguste UN-u u skladu s Rezolucijom 550(1984.) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda; pozdravlja činjenicu da je Odboru za nestale osobe (koji se bavi i nestalim ciparskim Turcima i nestalim ciparskim Grcima) omogućen pristup svim relevantnim područjima, pa i vojnim područjima; apelira, međutim, na Tursku da odobri pristup bitnim arhivama koje bi maksimalno povećale učinkovitost odbora;

51.  pozdravlja inicijativu predsjednika Republike Cipra g. Nicosa Anastasiadesa da turski jezik postane jedan od službenih jezika EU-a te poziva obje strane da ubrzaju taj proces; napominje da uvođenje pravne stečevine EU-a u buduću tursko-ciparsku saveznu državu nakon stupanja na snagu sporazuma o rješenju već mora biti dobro pripremljeno; u tom smislu pozdravlja uspostavu ad hoc odbora dviju zajednica za pripremu za EU; potiče Europski parlament i Komisiju da pojačaju svoje napore u suradnji s turskim Cipranima u pripremama za potpunu integraciju u EU; poziva predsjednika Europskog parlamenta da poduzme potrebne korake u slučaju da se postigne dogovor;

o
o   o

52.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku Vijeća Europe, predsjedniku Europskog suda za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Republike Turske.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0094.
(2) SL C 341 E, 16.12.2010., str. 59.
(3) SL C 199E, 7.7.2012., str. 98.
(4) SL C 257E, 6.9.2013., str. 38.
(5) SL C 45, 5.2.2016., str. 48.
(6) SL C 65, 19.2.2016., str. 117.
(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0235.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0052.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0014.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0228.


Izvješće o Albaniji za 2015.
PDF 281kWORD 110k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o izvješću o Albaniji za 2015. (2015/2896(RSP))
P8_TA(2016)0134B8-0440/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Albanije, s druge strane,

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća u Solunu od 19. i 20. lipnja 2003. o perspektivi pristupanja zemalja zapadnog Balkana Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir odluku Europskog vijeća od 26. i 27. lipnja 2014. o tome da se Albaniji dodijeli status zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u kao i njegove zaključke od 15. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir sedmi sastanak Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje između Albanije i EU-a održan u Bruxellesu 18. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir pristupanje Albanije Organizaciji sjevernoatlantskog ugovora (NATO) 1. travnja 2009.,

–  uzimajući u obzir završnu izjavu predsjedništva sa sastanka na vrhu zemalja zapadnog Balkana održanog u Beču 27. kolovoza 2015. te preporuke organizacija civilnog društva za sastanak na vrhu u Beču 2015.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. studenoga 2015. naslovljenu „Strategija proširenja EU-a” (COM(2015)0611) i priloženi radni dokument službi Komisije naslovljen „Izvješće o Albaniji za 2015.” (SWD(2015)0213),

–  uzimajući u obzir zajedničke zaključke s petog sastanka Dijaloga na visokoj razini o ključnim prioritetima usvojene 24. ožujka 2015. u Tirani,

–  uzimajući u obzir završno izvješće od 8. rujna 2015. koje je sastavila izborna promatračka misija OESS-a/ODIHR-a o lokalnim izborima održanima 21. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir deveti sastanak Parlamentarnog odbora EU-a i Albanije za stabilizaciju i pridruživanje održan u Bruxellesu 9. i 10. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Albaniji,

–  uzimajući u obzir rad Knuta Fleckensteina, stalnog izvjestitelja Odbora za vanjske poslove o Albaniji,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da Albanija kontinuirano napreduje na svome putu prema EU-u;

B.  budući da se (potencijalne) države kandidatkinje ocjenjuju na temelju vlastitih zasluga, a raspored pristupanja ovisi o kvaliteti provedbe nužnih reformi;

C.  budući da izazovi i dalje postoje te da je potrebno njihovo brzo i učinkovito rješavanje kako bi ta zemlja ostvarila daljnji napredak na svome putu prema EU-u;

D.  budući da su dosljedno donošenje i potpuna provedba reformi u vezi s pet ključnih prioriteta te postojana politička predanost neophodni za napredovanje u postupku pristupanja EU-u;

E.  budući da su zaštita vjerskih sloboda i kulturne baštine te upravljanje imovinom u skladu s vladavinom prava temeljne vrijednosti Europske unije;

F.  budući da je konstruktivan i održiv politički dijalog između političkih snaga o reformama povezanim s EU-om ključan za daljnje napredovanje u postupku pristupanja EU-u; budući da su pošteni odnosi, konstruktivan dijalog, suradnja i volja za kompromisom između vlade i oporbe neophodni za uspješan i održiv proces reformi;

G.  budući da u Albaniji postoji politički konsenzus o postupku pristupanja EU-u koji uživa široku potporu javnosti; budući da uspjeh programa reformi uvelike ovisi o postojanju demokratskog političkog okružja u toj zemlji;

H.  budući da je trajan napredak, osobito u područjima vladavine prava, reforme pravosuđa, borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, reforme javne uprave i temeljnih prava od ključne važnosti u procesu reformi; budući da Albanija treba uložiti dodatne napore u procesu reformi tih područja i drugih prioritetnih područja kako bi započela pristupne pregovore i konsolidirala demokratsku tranziciju; budući da je EU vladavinu prava stavio u središte procesa proširenja te da je također istaknuo potrebu za poboljšanjem gospodarskog upravljanja i javne uprave u svim zemljama zapadnog Balkana;

1.  pozdravlja kontinuirani napredak Albanije u provođenju reformi povezanih s pet ključnih prioriteta koje su neophodne za početak pristupnih pregovora; potiče vladu, parlament i političke stranke Albanije da održe zamah započetih reformi i ubrzaju njihovu provedbu; poziva ih da brzo počnu s provedbom temeljite reforme pravosuđa; inzistira na važnosti temeljite i pravodobne provedbe tih reformi;

2.  poziva sve političke stranke na poduzimanje daljnjih napora radi uspostave konstruktivnog i istinskog političkog dijaloga kojim će se omogućiti usvajanje i provedba ključnih reformi; čvrsto je uvjeren da je održiva suradnja između vlade i parlamentarne oporbe presudna za proces pristupanja Albanije EU-u i ispunjenje pristupnih kriterija; snažno ističe da je važno zadržati predanost izgradnji demokratske političke kulture koja podrazumijeva otvorenost za dijalog, pregovore i kompromise te u kojoj nema mjesta za bojkot i radikalizam; pozdravlja osnivanje i rad Nacionalnog vijeća za europske integracije kojim bi se proces reformi povezanih s EU-om trebao učiniti još uključivijim; potiče na dodatno poboljšanje parlamentarnih kapaciteta za nadzor nad provedbom i usklađenosti s pravnom stečevinom;

3.  pohvaljuje vladu i oporbene stranke za konstruktivnu suradnju i za to što su u parlamentu jednoglasno usvojile zakonodavstvo o izuzeću počinitelja kaznenih djela od imenovanja i izbora na javnu dužnost („zakon o dekriminalizaciji”); pozdravlja usvajanje podzakonskih akata u parlamentu i poziva na brzu i temeljitu provedbu tog zakona u duhu i slovu; snažno potiče albanski parlament da bude uzor u provedbi zakona kako bi građani i poslovna zajednica imali više povjerenja u svoje političke predstavnike i javne institucije;

4.  pozdravlja predanost Albanije sveobuhvatnoj i detaljnoj reformi pravosuđa i snažno potiče albanske nadležne vlasti da brzo nastave s pripremama za tu ključnu reformu u cilju poticanja povjerenja građana u pravosuđe; pohvaljuje dosadašnji rad ad hoc parlamentarnog odbora za reformu pravosuđa u pripremi reformi; cijeni njegovu blisku suradnju s Venecijanskom komisijom; pozdravlja nastavak suradnje o načinu na koji će se ta reforma usvojiti; poziva sve strane da uzmu u obzir preporuke Venecijanske komisije i da teže k postizanju kompromisa o bitnim promjenama u pravosuđu, među ostalim u vezi s potpunom neovisnošću i odgovornošću sudaca i tužitelja kao i nepristranošću sudova, osobito Visokog suda i Ustavnog suda te Visokog pravosudnog vijeća;

5.  ističe da je potrebno ispraviti trenutačne nedostatke u funkcioniranju pravosudnog sustava, uključujući neovisnost od ostalih grana vlasti, političko uplitanje, selektivnu pravdu i ograničenu odgovornost, visoku razinu korupcije, neučinkovite mehanizme kontrole, nedovoljna sredstva, ukupnu dužinu trajanja sudskih postupaka i izostanak jasnih stručnih kriterija za imenovanje i napredovanje sudaca; naglašava potrebu za povećanjem transparentnosti i provedbom relevantnih preporuka koje je sastavila Skupina država protiv korupcije (GRECO) u svojem četvrtom izvješću o procjeni o sprečavanju korupcije u pogledu sudaca i tužitelja;

6.  preporučuje Komisiji da pomno prati napredak reforme pravosuđa te je potiče da izvijesti Parlament i Vijeće čim Albanija ostvari dostatni napredak u toj reformi i da uzme u obzir te zaključke kao i napredak Albanije u provedbi pet ključnih prioriteta pri odlučivanju o tome hoće li preporučiti otvaranje pristupnih pregovora;

7.  pozdravlja donošenje strategije reforme javne uprave za razdoblje 2015. – 2020. i akcijskog plana za razdoblje 2015. – 2017. kao i strategije reforme upravljanja javnim financijama za razdoblje 2014. – 2020.; naglašava potrebu za stručnom i transparentnom javnom službom koja bi služila interesu građana, pružala bolje usluge za građane i potpomogla u pripremi predstojećih pristupnih pregovora; prima na znanje ulaganje napora da javna uprava bude otvorenija građanima; apelira na vladu da nastavi ulagati napore za jačanje upravnih kapaciteta, depolitizaciju javne uprave, borbu protiv korupcije u javnoj službi te poboljšanje postupaka zapošljavanja koji se temelje na zaslugama i uspješnosti; poziva na potpunu i učinkovitu primjenu Zakona o javnoj službi i novog Zakona o administrativnim postupcima; poziva na jačanje nadležnosti, samostalnosti, učinkovitosti, resursa te struktura povezanih sa zaštitom ljudskih prava, kao što je Ured pravobranitelja; poziva na to da se dvama novim povjerenicima za djecu, odnosno sprečavanje mučenja, na raspolaganje stave odgovarajuća proračunska sredstva; pozdravlja donošenje strategije decentralizacije za razdoblje 2015. – 2020. i zakona o lokalnoj samoupravi, čime se povećavaju administrativni i financijski kapaciteti lokalnih jedinica vlasti i predviđa savjetovanje između središnjih i lokalnih vlasti; napominje da je potrebno dodatno razjasniti zadaće i odgovornosti lokalnih vlasti te nastaviti bliski dijalog s relevantnim dionicima, uključujući predstavnike civilnog društva;

8.  i dalje je zabrinut zbog raširene korupcije, osobito u obrazovanju, zdravstvu, pravosuđu, javnoj nabavi, koncesijama javno-privatnog partnerstva, graditeljstvu i prostornom planiranju, lokalnoj vlasti i javnim službama; poziva na jačanje lokalnih vlasti; pozdravlja donošenje nacionalne strategije za borbu protiv korupcije za razdoblje 2015. – 2020. i akcijskog plana za razdoblje 2015. – 2017.; poziva nadležna tijela da pomno prate i preispituju akcijski plan, da poboljšaju rezultate istraga, kazneni progon i kažnjavanje u slučajevima korupcije na svim razinama, da strogo provode antikorupcijsko zakonodavstvo te jačaju neovisnost institucija za borbu protiv korupcije i njihovu suradnju; pozdravlja prijedlog zakona o zaštiti zviždača te jačanju transparentnosti i kontrole financija političkih stranaka; naglašava da je potrebno povećati kapacitete tijela za kazneni progon kako bi mogla voditi proaktivne i učinkovite istrage; snažno vjeruje da će napredak u reformi pravosuđa znatno poboljšati borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala;

9.  prima na znanje predanost vlade borbi protiv organiziranog kriminala koja je dovela do određenog broja uspješnih velikih policijskih operacija, također u suradnji s tijelima susjednih zemalja i država članica EU-a; međutim, i dalje je zabrinut zbog malog broja konačnih presuda; naglašava da je potrebno dalje razvijati suradnju između tužiteljstva i policije te zajamčiti učinkovitost sudskih postupaka; poziva na to da se policiji i tužiteljstvu stave na raspolaganje dostatna sredstva kako bi se mogli boriti protiv organiziranog kriminala; pozdravlja nedavne operacije protiv trgovaca drogom, ali napominje da je trgovina drogom i dalje velik problem za Albaniju; pozdravlja nadležna tijela da ulože više napora u borbu protiv proizvodnje droga i opojnih sredstava te trgovine njima, među ostalim jačanjem međunarodne i regionalne suradnje; poziva na jaču suradnju između tijela kaznenog progona u vezi s trgovinom ljudima, boljom zaštitom i pružanjem odštete žrtvama, kao i boljim rezultatima u okviru istraga, kaznenog progona i osuda; poziva nadležna tijela da pojačaju napore protiv trgovine oružjem;

10.  prima na znanje ocjenu i preporuke OESS-a/ODIHR-a o izbornom postupku donesene nakon lokalnih izbora održanih u lipnju 2015., kada su međunarodni promatrači primijetili brojne nepravilnosti; ističe da će parlamentarni izbori 2017. biti važan test za proces integracije Albanije u EU; poziva nadležna tijela da poduzmu sve za pripremu slobodnih i poštenih izbora; pozdravlja osnivanje ad hoc parlamentarnog odbora o izbornoj reformi u siječnju 2016. i potiče učinkovitu provedbu njegovih preporuka, ponajprije u pogledu pripreme i provedbe predstojećih izbora; zabrinut je zbog sveobuhvatne politizacije izbornog procesa i poziva nadležna tijela da, među ostalim, isprave postupovne nedostatke, pa i u pogledu izbornih sporova, neovisnosti izbornih povjerenstava, transparentnosti i učinkovitosti u financiranju političkih stranaka, navodnih slučajeva kupnje glasova i zastrašivanja glasača te zlouporabe državnih resursa, kako bi se ojačalo povjerenje javnosti u izborni proces; napominje da Središnje izborno povjerenstvo treba utvrditi jasne unutarnje odgovornosti za nadzor nad financijama stranaka te se ne smije ograničiti na puke formalne provjere izvješća političkih stranaka;

11.  pozdravlja donošenje parlamentarne rezolucije o ulozi civilnog društva u demokratskom razvoju te zemlje i prima na znanje poboljšanje suradnje između državnih institucija i organizacija civilnog društva, uključujući njihovo sudjelovanje na sastancima Nacionalnog vijeća za europske integracije; pohvaljuje donošenje programa za civilno društvo i potiče njegovu neometanu provedbu; preporučuje da se poduzmu koraci u smjeru institucionalizacije suradnje s organizacijama civilnog društva kako bi se sudjelovanjem javnosti osnažila demokratičnost i zaštita ljudskih prava i građanskih sloboda te povećala transparentnost u donošenju odluka; poziva nadležna tijela da smanje administrativna opterećenja za organizacije civilnog društva i da preispitaju pravila o oporezivanju te druge relevantne propise u svrhu olakšavanja privatnih donacija; poziva vlasti da potaknu organizacije civilnog društva na aktivno sudjelovanje u nadgledanju izbornog postupka i u pružanju sveobuhvatnih i pravovremenih informacija javnosti u vezi s postupkom pristupanja EU-u;

12.  potiče albansku vladu da posebnu pozornost posveti poboljšanju izgleda mladih te da ulaže u modernizaciju i reformu obrazovnog sustava kako bi se povećalo zapošljivost i poslovne izglede, napose mladih; naglašava da trenutačni odljev mozgova treba preobraziti u „cirkulaciju mozgova” kojom se podupire mobilnost i ujedno povećavaju izgledi za ostvarenje stvarne karijere u Albaniji; pozdravlja pretpristupnu pomoć (IPA) posvećenu obrazovanju, zapošljavanju i socijalnim politikama;

13.  ponovno poziva nadležna tijela da počnu s ostvarenjem pravde za žrtve događaja 21. siječnja 2011.;

14.  osuđuje loše postupanje s osumnjičenima u policijskim postajama, prenapučenost zatvora te neprimjerenu zdravstvenu skrb i loše uvjete u objektima za pritvor;

15.  podsjeća na to da su institucijski mehanizmi za zaštitu prava djeteta i dalje slabi; potiče nadležna tijela na reformu pravosudnog sustava za maloljetnike na način da bude usklađen s međunarodnim standardima; poziva na znatno povećanje financijskih sredstava za sustav zaštite djeteta, osobito jedinice za zaštitu djeteta na lokalnoj i regionalnoj razini; osuđuje činjenicu da su pojedine jedinice za zaštitu djeteta prestale s radom zbog manjka financijskih sredstava; potiče nadležna tijela da i djeci u ruralnim područjima osiguraju pristup jedinicama za zaštitu djeteta;

16.  pohvaljuje atmosferu vjerske tolerancije koja vlada tom zemljom, kao i dobru suradnju između vjerskih zajednica i njihove pozitivne odnose s državom; poziva sva nadležna tijela i vjerske zajednice da zajedno rade na očuvanju i jačanju vjerskog sklada;

17.  podsjeća na to da se među ključnim prioritetima nalazi i nužnost donošenja učinkovitih zakonodavnih i političkih mjera za jačanje zaštite ljudskih prava, prava manjina te antidiskriminacijskih politika; napominje da Romi i Egipćani žive u teškim uvjetima te se često suočavaju sa socijalnom isključenosti i diskriminacijom; pohvaljuje donošenje nacionalnog akcijskog plana za razdoblje 2015. – 2020. za integraciju Roma i Egipćana i učinkovitiju provedbu politika uključivanja Roma; napominje da su stope upisa i prekida školovanja romske djece te situacija u kojoj se nalaze romska i egipćanska djeca koja žive na ulici, uključujući slučajeve njihove prisilne deložacije bez propisnih postupaka i omogućavanja primjerenog drugog smještaja, i dalje razlog za zabrinutost; poziva na poboljšanje zaštite prava djece i pravosudnog sustava za maloljetnike; pozdravlja parlamentarnu rezoluciju o zaštiti prava i sloboda osoba koje pripadaju zajednici LGBTI; prima na znanje da je u lipnju 2015. druga povorka ponosa u Tirani održana bez većih izgreda; preporučuje da se iz postojećeg zakonodavstva uklone odredbe kojima se diskriminiraju transrodne i interseksualne osobe; poziva nadležna tijela da nastave raditi na poboljšanju ozračja uključivosti i tolerancije za sve manjine u zemlji, pa i jačanjem uloge Državnog odbora za manjine;

18.  preporučuje da se pitanja rodne nejednakosti, rodno uvjetovane diskriminacije i nasilja u obitelji rješavaju u okviru odgovarajućih mehanizama; pozdravlja izmjene Izbornog zakona usvojene u travnju 2015. kojima se za kandidacijske liste za općinska vijeća previđa rodna kvota od 50 %;

19.  napominje da tek predstoji stvarna provedba prava vlasništva; potiče završetak procesa upisa vlasništva, povrata i naknada kao i učinkovitu provedbu strategije o pravu vlasništva za razdoblje 2012. – 2020.; ističe da će bolja provedba prava vlasništva pozitivno utjecati na lokalna i strana ulaganja;

20.  naglašava presudnu važnost profesionalne, neovisne i pluralističke javne radiotelevizije i privatnih medija; zabrinut je zbog slučajeva izravnog uplitanja u uredničku autonomiju te zbog raširene autocenzure među novinarima, koje se katkad fizički sprečava da izvješćuju o određenim događajima, napada ili im se prijeti zbog njihova rada; u tom pogledu osuđuje činjenicu da se Balkanskoj istraživačkoj regionalnoj mreži prijeti tužbom za klevetu nakon istraga o kriminalnoj prošlosti određenog kandidata za gradonačelnika tijekom lokalnih izbora 2015.; poziva na poduzimanje mjera za jačanje profesionalnih i etičkih standarda novinara; poziva na snažniju provedbu Zakona o audiovizualnim medijima; naglašava da je potrebno povećati transparentnost oglašavanja vlasti u medijima i uložiti dodatne napore kako bi se zajamčila neovisnost nadležnog tijela za audiovizualne medije te javne radiotelevizije; zabrinut je zbog promjene postupka izbora glavnog ravnatelja Albanske javne radiotelevizije (RTSh); poziva i vladu i oporbu da zajamče pravilan rad nacionalne radiotelevizije imenovanjem kompromisnog kandidata na mjesto ravnatelja; naglašava potrebu za završetkom odgođenog procesa digitalizacije;

21.  prima na znanje da je Albanija tek u određenoj mjeri spremna za razvoj funkcionalnog tržišnog gospodarstva; pozdravlja uspješnije prikupljanje poreza i vladinu kampanju za borbu protiv neformalnog sektora; prima na znanje povećanje zaposlenosti, no zabrinut je zbog visoke razine nezaposlenosti, osobito mladih i dugotrajno nezaposlenih, koji čine više od polovice ukupnog broja nezaposlenih; potiče da se više pozornosti prida jednakim mogućnostima te da se poduzmu daljnje mjere za povećanje zaposlenosti žena na tržištu rada; i dalje je zabrinut zbog stalnih i znatnih nedostataka u pogledu vladavine prava, regulatornog okruženja, provedbe prava vlasništva i borbe protiv korupcije koji priječe poboljšanje poslovnog okružja; apelira na Albaniju da se provedbom učinkovitih gospodarskih reformi sustavno uhvati u koštac s neodgodivim problemom velike sive ekonomije koji je povezan s raširenom korupcijom; potiče na to da se poduzmu koraci za rješavanje nedostataka u provedbi ugovora i vladavine prava te na borbu protiv još uvijek raširene sive ekonomije, kao i da se dade prednost programu fiskalne konsolidacije i smanjenju javnog duga; potiče pružanje veće potpore mehanizmima zaštite potrošača;

22.  poziva Albaniju da uloži dodatne napore u usklađivanje sa zakonodavstvom EU-a o okolišu i zahtjevima iz Poglavlja 27.; pozdravlja u tom pogledu uspostavu nacionalne agencije za zaštićena područja i agencije za albansku obalu;

23.  poziva albansku vladu da nadzire razvoj hidroelektrana u ekološki osjetljivim područjima kao što su okolica rijeke Vjose, kao i u zaštićenim područjima, te da očuva integritet postojećih nacionalnih parkova; preporučuje poboljšanje kvalitete procjena utjecaja na okoliš kojima bi se omogućilo da se standardi EU-a uzmu u obzir kako je utvrđeno u Direktivi o pticama i Direktivi o staništima te u Okvirnoj direktivi o vodama; potiče albansku vladu da javnim sudjelovanjem i savjetovanjem o planiranim projektima poveća transparentnost;

24.  poziva Albaniju na poduzimanje relevantnih mjera povezanih sa zaštitom okoliša i gospodarenjem otpadom te dodatnih mjera protiv nepravilnog odlaganja i uklanjanja otpada, posebice otpada u moru;

25.  poziva vladu da usvoji i provede nacionalnu energetsku strategiju; zabrinut je zbog činjenice da Albanija nije predala akcijski plan za izvore obnovljive energije Energetskoj zajednici, što je rezultiralo postupkom zbog povrede prava; također je zabrinut zbog činjenice da Albanija nije poštovala rok za usklađivanje svoga zakona s Direktivom o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama iz 2006.; potiče vladu da učini više u pogledu energetske učinkovitosti usvajanjem novog zakona o energetskoj učinkovitosti u zgradama;

26.  pohvaljuje Albaniju za to što je i dalje konstruktivan partner u regiji i proaktivan sudionik u regionalnoj suradnji; naglašava važnost očuvanja dobrosusjedskih odnosa, koji su i dalje ključni; pozitivno ocjenjuje predanost Albanije inicijativama za regionalnu suradnju koju je iskazala na sastancima na vrhu zemalja zapadnog Balkana u Berlinu 2014. i Beču 2015.; pozdravlja konstruktivnu ulogu Albanije u programu povezivanja; poziva nadležna tijela da, prije sljedećeg sastanka na vrhu zakazanog za 2016. u Parizu, zajamče potpunu i brzu provedbu tehničkih standarda i neobvezujućih mjera u prometnom sektoru koji su dogovoreni tijekom sastanka na vrhu zemalja zapadnog Balkana održanog 2015. u Beču;

27.  pozdravlja čvrstu političku volju za poboljšanjem odnosa sa Srbijom te potiče Albaniju i Srbiju da poduzmu daljnje mjere u promicanju regionalne stabilnosti i suradnje te dobrosusjedskih odnosa; potiče Albaniju da, s obzirom na te napore, nastavi s razvojem Regionalnog ureda za suradnju mladih, sa sjedištem u Tirani i od iznimne važnosti za daljnju pomirbu u regiji, osobito među mladima; preporučuje da se ubrza izgradnja ključnih infrastrukturnih projekata kao što su željeznička pruga i moderna autocesta između Tirane i Skopja kao sastavni dio VIII. koridora; pohvaljuje Albaniju za potpunu usklađenost sa svim relevantnim izjavama u vezi sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom i zaključcima Europskog vijeća kao i za njezinu spremnost da doprinese europskom programu za pomoć i preseljenje sirijskih izbjeglica; apelira na vladu da i dalje ulaže napore za rješavanje velikog broja očigledno neutemeljenih zahtjeva za azil podnesenih u državama članicama te da primjenom mehanizma za praćenje nakon liberalizacije viznog režima poduzme odlučne mjere za tješnju operativnu suradnju i razmjenu informacija s državama članicama i susjednim zemljama; isto tako, poziva vladu da razmotri mogućnost poduzimanja daljnjih mjera za poboljšanje socioekonomskih životnih uvjeta; pozdravlja prijedlog Komisije da uspostavi zajednički popis sigurnih zemalja podrijetla EU-a i podupire uvrštenje Albanije na taj popis;

28.  podržava, u kontekstu Berlinskog procesa, osnivanje Foruma civilnog društva zemalja zapadnog Balkana, koji predstavnicima civilnog društva iz regije pruža priliku za razmjenu ideja, izražavanje razloga za zabrinutost i osmišljavanje konkretnih preporuka za donositelje odluka te poziva na nastavak tog procesa tijekom sljedećeg sastanka na vrhu u Parizu 2016. kao i na organizaciju pripremnih radionica na kojima će sudjelovati organizacije civilnog društva u regiji;

29.  pozdravlja predanost Albanije borbi protiv radikalizacije i terorizma te donošenje odgovarajućih sigurnosnih strategija i akcijskog plana; pozdravlja činjenicu da ažurirani strateški okvir obuhvaća strategiju za borbu protiv nasilnog ekstremizma; zabrinut je da na Albaniju, kao i na druge zemlje, utječu islamska radikalizacija, nasilni ekstremizam te pojava stranih boraca povratnika; u tom pogledu pozdravlja mjere koje je albanska vlada poduzela radi sprečavanja odlaska stranih boraca radi pridruživanja ISIL-u u Iraku i Siriji; smatra da je ključno nastaviti provedbu učinkovite politike radi sprečavanja islamske radikalizacije, suzbijanja nasilnog ekstremizma, također u suradnji s organizacijama civilnoga društva i vjerskim zajednicama, sprečavanja i ometanja odlaska stranih terorističkih boraca, sprečavanja financiranja terorizma te donošenja posebnog pristupa utemeljenog na vladavini prava za obavještajne službe i tijela kaznenog progona te izrade dosljedne pravosudne politike za počinitelje tih kaznenih djela; također preporučuje da se u tom području, ali i u pogledu razmjene informacija, pojača učinkovita regionalna suradnja i suradnja s relevantnim službama država članica; smatra da bi sve mjere u tom području trebale biti usmjerene na jamčenje poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda u skladu s međunarodnim normama i instrumentima;

30.  žali što se zbog izostanka duha suradnje i kompromisa u albanskom izaslanstvu nije mogla održati smislena rasprava u Parlamentarnom odboru EU-a i Albanije za stabilizaciju i pridruživanje i da se na njegovoj devetoj sjednici nisu mogle usvojiti preporuke; poziva na poduzimanje koraka za osnaživanje Parlamentarnog odbora EU-a i Albanije za stabilizaciju i pridruživanje kako bi mogao pozitivno doprinijeti njezinom procesu pristupanja EU-u;

31.  traži od Komisije da u buduća izvješća uvrsti iscrpne informacije o provedbenim mjerama i pretpristupnoj pomoći (IPA) koja je pružena Albaniji, a posebno o pretpristupnoj pomoći za provedbu ključnih prioriteta i relevantnih projekata, imajući na umu izjavu Komisije o strateškom dijalogu s Europskim parlamentom;

32.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladi i parlamentu Albanije.


Izvješće o Bosni i Hercegovini za 2015.
PDF 302kWORD 135k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o izvješću o Bosni i Hercegovini za 2015. (2015/2897(RSP))
P8_TA(2016)0135B8-0441/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine (BiH), s druge strane(1),

–  uzimajući u obzir zahtjev BiH za članstvo u Europskoj uniji od 15. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir odluku Vijeća od 21. travnja 2015. o sklapanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s BiH,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. i 20. lipnja 2003. o zapadnom Balkanu i prilog naslovljen „Solunski program za zapadni Balkan: kretanje prema europskoj integracijiˮ,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. ožujka, 12. listopada i 15. prosinca 2015. o BiH,

–  uzimajući u obzir prvi sastanak Parlamentarnog odbora EU-a i BiH za stabilizaciju i pridruživanje održan u Sarajevu 5. i 6. studenoga 2015., prvi sastanak Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje održan 11. prosinca 2015. te prvi sastanak Odbora za stabilizaciju i pridruživanje između BiH i EU-a održan 17. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir završnu izjavu predsjedništva sa sastanka na vrhu o zapadnom Balkanu održanog u Beču 27. kolovoza 2015. te preporuke organizacija civilnog društva za sastanak na vrhu u Beču 2015.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. studenoga 2015. naslovljenu „Strategija proširenja EU-a” (COM(2015)0611) i priloženi radni dokument službi Komisije naslovljen „Izvješće o Bosni i Hercegovini za 2015.” (SWD(2015)0214),

–  uzimajući u obzir obvezu u pisanom obliku za integraciju u EU koju je Predsjedništvo BiH prihvatilo 29. siječnja 2015., a Parlamentarna skupština BiH podržala 23. veljače 2015. kao i Program reformi za BiH za razdoblje 2015. – 2018. koji su sve tri razine vlasti usvojile u srpnju 2015.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o toj zemlji, među ostalim Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o obilježavanju sjećanja na Srebrenicu(2) te Rezoluciju od 17. prosinca 2015. o 20. godišnjici Daytonskog mirovnog sporazuma(3),

–  uzimajući u obzir konferenciju pod nazivom „Europska budućnost Bosne i Hercegovine – 20 godina nakon Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma” održanu u Europskom parlamentu 9. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir rad Cristiana Dana Prede, stalnog izvjestitelja o Bosni i Hercegovini u Odboru za vanjske poslove,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je EU i dalje posvećen europskoj perspektivi BiH te njezinoj teritorijalnoj cjelovitosti, suverenosti i jedinstvu;

B.  budući da je pristupanje EU-u sveobuhvatan proces koji zahtijeva konsenzus o Programu reformi; budući da građani BiH moraju biti u središtu institucionalnih, gospodarskih i društvenih reformi;

C.  budući da je EU inicirao novi pristup prema BiH kako bi ta zemlja napredovala prema EU-u i suočila se s iznimnim socioekonomskim izazovima te izazovima u pogledu vladavine prava, omogućujući joj da se pripremi za buduće članstvo; budući da je, sukladno tom pristupu, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupio na snagu 1. lipnja 2015.;

D.  budući da je prijeko potreban učinkovit koordinacijski mehanizam za pitanja EU-a između raznih razina vlasti kako bi se zajamčila bolja interakcija s EU-om, omogućilo usklađivanje sa zakonodavstvom EU-a te njegova provedba i izvršavanje i kako bi zahtjev Bosne i Hercegovine za članstvo u EU-u u konačnici polučio uspjeh; budući da je Vijeće ministara BiH 26. siječnja 2016. donijelo „Odluku o sustavu koordinacije procesa europskih integracija u Bosni i Hercegovini”; budući da će napredak koordinacije u pogledu pitanja EU-a omogućiti BiH da u potpunosti iskoristi sredstva EU-a;

E.  budući da u susjednim zemljama, diljem Europe i svijeta još živi 84 500 interno raseljenih osoba i golem broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine;

F.  budući da je snažna politička potpora ključna za bolju učinkovitost institucionalnog ustroja te zemlje;

1.  pozdravlja prvo pozitivnije izvješće Komisije o BiH te ponovno izražava svoju nedvosmislenu predanost europskoj perspektivi BiH; poziva vlasti da pokažu odlučnost u provedbi institucionalnih i socioekonomskih reformi, uključujući njihovu djelotvornu provedbu, te u postizanju kontinuiranog napretka na putu prema EU-u; poziva na transparentnost u postupku planiranja i provedbe reformi; pozdravlja zajednički akcijski plan države i entiteta za provedbu Programa reformi za razdoblje 2015. – 2018. te poziva na njegovu koordiniranu provedbu radi postizanja stvarnih, vidljivih promjena diljem zemlje i poboljšanja života svih građana BiH;

2.  pozdravlja zahtjev za članstvo u EU-u koji je BiH podnijela 15. veljače 2016.; poziva Vijeće da razmotri taj zahtjev što je prije moguće te da ga bez odgađanja proslijedi Komisiji kako bi mogla započeti pripremu mišljenja;

3.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće ministara BiH 26. siječnja 2016. donijelo odluku o uspostavi koordinacijskog mehanizma za pitanja EU-a te da je 9. veljače 2016. usvojilo pregovaračko stajalište o prilagodbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju nakon pristupanja Hrvatske EU-u; podsjeća na to da su, osim postizanja znatnog napretka u provedbi Programa reformi, ti elementi potrebni kako bi EU ocijenio zahtjev za članstvo vjerodostojnim; poziva na to da se bez odgađanja usklade stajališta entiteta o donesenom koordinacijskom mehanizmu te potiče suradnju svih dionika u pogledu njegova daljnjeg poboljšanja; poziva na njegovu brzu primjenu te potiče konstruktivnu suradnju u vezi s pitanjima EU-a; naglašava da je taj mehanizam neophodan za učinkovito donošenje odluka u okviru procesa pristupanja EU-u; pozdravlja prva konkretna parlamentarna savjetovanja u cilju potpune primjene koordinacijskog mehanizma te snažno potiče daljnje jačanje takvih sastanaka između institucionalnih dionika; ponovno ustraje u tome da se prilagode trgovinske povlastice odobrene u okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju; smatra da je potpuna provedba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, uključujući njegovu prilagodbu, važan element obveza BiH prema EU-u i jedan od preduvjeta za pozitivnu ocjenu njezine kandidature za članstvo; preporučuje BiH da također surađuje s državama članicama EU-a u vezi s njezinim napretkom prema EU-u;

4.  ponavlja da je također potrebno nastaviti s ustavnim, pravnim i političkim reformama koje bi preobrazile BiH u potpuno djelotvornu, uključivu i funkcionalnu državu u kojoj bi se jamčila jednakost i demokratska zastupljenost svih njezinih konstitutivnih naroda i svih građana te aktivno i pasivno biračko pravo te obavljanje dužnosti na svim političkim razinama pod jednakim uvjetima bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost, u skladu s načelima izraženima u njegovoj prethodnoj rezoluciji, uključujući kriterije iz Kopenhagena, pravnu stečevinu EU-a, preporuke Venecijanske komisije i Europske konvencije o ljudskim pravima te relevantne odluke Europskog suda za ljudska prava; poziva nadležna tijela da aktivno promiču načela zakonite zastupljenosti, federalizma, decentralizacije i supsidijarnosti te europske vrijednosti i važnost europske perspektive; poziva institucije EU-a da se aktivno uključe u napore za pronalaženje održivog rješenja za ustavno uređenje BiH;

5.  apelira na političke i vjerske vođe da se suzdrže od razdorne nacionalističke i secesionističke retorike koja polarizira društvo te da nastave s političkim dijalogom i aktivnostima usmjerenima prema uzajamnom poštovanju, konsenzusu i suradnji između zakonitih političkih zastupnika te zaštiti različitosti društva; poziva sve građane da prigrle pomirenje i suradnju, ključne preduvjete za ispunjenje europske perspektive;

6.  ističe važnost uloge civilnog društva na lokalnoj razini u procesu izgradnje mira i pomirenja, a posebice sudjelovanja mladih u međukulturnom dijalogu i razmjeni, kao i u politici; smatra da aktivisti u području kulture, umjetnici, pisci i pripadnici akademske zajednice imaju važnu ulogu u promicanju dijaloga i razumijevanja među različitim društvenim skupinama; zalaže se za promicanje obrazovanja u području demokracije, temeljnih prava i građanstva u Bosni i Hercegovini;

7.  prima na znanje najavu predsjednika Republike Srpske u vezi s odgodom planiranog referenduma u Republici Srpskoj o pravosuđu BiH na razini države; međutim, žali zbog toga što tu odluku nije usvojila Narodna skupština Republike Srpske; poziva na to da se u potpunosti odbaci ta ideja o referendumu jer predstavlja izazov za koheziju, suverenost i cjelovitost države te dovodi u pitanje napore za poboljšanje socioekonomskog položaja svih građana Bosne i Hercegovine i daljnje napredovanje u pogledu integracije u EU; naglašava da bi se svi nedostaci u pravosudnom sustavu BiH trebali rješavati u duhu suradnje u okviru proširenog Strukturiranog dijaloga o pravosuđu, a ne s pomoću jednostranih inicijativa; podsjeća na činjenicu da prema Daytonskom sporazumu Republika Srpska nema pravo na odcjepljenje;

8.  izražava duboku zabrinutost zbog izjava ministra unutarnjih poslova Republike Srpske o budućoj obuci jedinica specijalne policije Republike Srpske u Ruskoj Federaciji, produbljivanju suradnje posebice u vezi s razmjenom informacija te namjeri kupovine ruske vojne opreme; poziva nadležna tijela u Republici Srpskoj da ne provode neovisnu vanjsku i sigurnosnu politiku koja bi mogla ugroziti politiku na razini države;

9.  pozdravlja stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te činjenicu da je Parlamentarni odbor EU-a i BiH za stabilizaciju i pridruživanje bio prvo zajedničko tijelo uspostavljeno na temelju tog Sporazuma; međutim, duboko žali zbog toga što nije usvojio svoj Poslovnik zbog pokušaja da se u pravila o glasovanju Parlamentarnog odbora EU-a i BiH za stabilizaciju i pridruživanje uvede mogućnost blokiranja na temelju etničke pripadnosti; podsjeća na to da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju zahtijeva donošenje Poslovnika i da njegovo nedonošenje podrazumijeva izravno kršenje provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju; u tom pogledu potiče izaslanstvo Bosne da konstruktivno doprinese tome da se na sljedećoj sjednici Parlamentarnog odbora EU-a i BiH za stabilizaciju i pridruživanje Poslovnik donese bez odgađanja; pozdravlja prve sastanke Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje između BiH i EU-a održane 11. prosinca 2015.;

10.  žali zbog činjenice da je korupcija, uključujući korupciju na najvišoj razini, i dalje raširena te zbog toga što političke obveze nisu pretvorene u konkretne rezultate; i dalje je zabrinut zbog slaba pravnog i institucijskog okvira za borbu protiv korupcije kojim se omogućuju korupcijske prakse koje prolaze nekažnjeno te zbog malog broja pravomoćnih presuda u slučajevima korupcije; poziva na poboljšanja rezultata učinkovite istrage i kaznenog progona u istaknutim slučajevima korupcije koji uključuju političare, visoke dužnosnike i regulatorne institucije te u okviru javne nabave i privatizacije; pohvaljuje donošenje strategije i akcijskog plana za borbu protiv korupcije za razdoblje 2015. – 2019. te apelira na dodjeljivanje dostatnih proračunskih sredstava za njihovu provedbu; poziva na znatno pojačanje suradnje između agencija na razini države; potiče na uspostavljanje posebnih struktura za sprečavanje i praćenje korupcije te na donošenje strateških dokumenata o politikama za sprečavanje korupcije na svim razinama vlasti; potiče na potpunu provedbu preporuka Skupine država protiv korupcije (GRECO) bez odgađanja;

11.  naglašava da je funkcionalno i stabilno pravosuđe od velike važnosti za jamčenje vladavine prava u toj državi te za njezin daljnji napredak prema EU-u; zabrinut je zbog povećanog pritiska političkih aktera na pravosuđe; ističe da je hitno potrebno ojačati neovisnost pravosuđa u BiH; osobito je zabrinut zbog slučajeva političkog uplitanja u sudske postupke, politizacije postupaka imenovanja u pravosuđu te daljnje fragmentacije u četiri zasebna pravna sustava, kao i zbog nepostojanja djelotvornog i objektivnog sustava za ocjenjivanje stručnih kvalifikacija sudaca; pozdravlja ažuriranu Strategiju za reformu sektora pravosuđa za razdoblje 2014. – 2018. te poziva na donošenje akcijskog plana za njezinu provedbu uz snažan naglasak na usklađivanju na razini cijele zemlje; smatra da je ključno zajamčiti stručniji, neovisniji i odgovorniji pravosudni sustav, uključujući sustavnu primjenu objektivnih kriterija za imenovanja; pozdravlja protokol usmjeren na reforme pravosuđa na državnoj razini te Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća, koji su potpisali ministri pravosuđa entiteta i države; pozdravlja imenovanje pravobranitelja, no zabrinut je zbog trajnih financijskih i kadrovskih teškoća u Uredu pravobranitelja; poziva na brzo donošenje zakona o reformi institucije pravobranitelja;

12.  i dalje je zabrinut zbog toga što je pristup besplatnoj pravnoj pomoći vrlo ograničen; potiče nadležne vlasti da donesu zakon o besplatnoj pravnoj pomoći na državnoj razini kao preduvjet za jamčenje jednakog, djelotvornog i nediskriminirajućeg pristupa pravdi; smatra da je provedba takvog zakona ključna za jačanje povjerenja građana u vladavinu prava;

13.  snažno osuđuje Zakon o javnom redu i miru u Republici Srpskoj koji je i dalje na snazi, a koji potkopava temeljna demokratska prava slobode okupljanja, slobode udruživanja i slobode medija; potiče potpunu provedbu Zakona o slobodi pristupa informacijama koji je i dalje neujednačen i često ograničen u slučajevima kada se poziva na pravo privatnosti i zaštitu komercijalnih interesa trgovačkih društava koja surađuju s vladom te time građanima oduzima mogućnost za pristup učinkovitim pravnim sredstvima kada je informacija uskraćena; pozdravlja usvajanje izmjena i dopuna kaznenog zakona BiH kojima bi se odredbe o mučenju, prisilnom nestanku i silovanju uskladile s međunarodnim standardima; potiče nadležna tijela da uvrste kaznena djela navedena u Dodatnom protokolu uz međunarodnu Konvenciju o kibernetičkom kriminalu u kazneni zakon;

14.  smatra da je važno da se poboljša suradnja između parlamenata na državnoj razini, razini entiteta te Brčko distrikta te da se održavaju njihove zajedničke sjednice; prima na znanje obveze preuzete u okviru parlamentarnog twinning projekta i potiče na hitnu provedbu nastalih preporuka te oživotvorenje dogovorenog okvira za suradnju; u tom kontekstu pozdravlja potpisivanje „Koncepta mehanizma za suradnju parlamenata u BiH u pogledu aktivnosti povezanih s procesom integracije u EU”; poziva na poboljšanje sveukupne koordinacije s kantonskim skupštinama;

15.  prima na znanje ulogu koju igra Zajedničko parlamentarno povjerenstvo za sigurnost i obranu u jamčenju demokratske kontrole nad oružanim snagama BiH;; zabrinut je zbog raširene prisutnosti nezakonitog oružja među stanovništvom te i dalje velikih zaliha streljiva i oružja pod nadležnošću oružanih snaga; pohvaljuje napredak koji su oružane snage postigle u pogledu uništavanja najnestabilnijeg streljiva te izgradnje održivog kapaciteta za upravljanje ostatkom zaliha; poziva na sveobuhvatan pristup rješavanju preostalih izazova razminiranja zemlje do 2019.; poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da povećaju pomoć za te aktivnosti;

16.  potiče članove radne skupine za pripremu izmjena i dopuna izbornog zakona Bosne i Hercegovine da zajamče da se izmjenama i dopunama tog zakona stvore temelji za istinski demokratske izbore kao izraz suverenosti; ističe da se demokratski izbori ne mogu postići ako se širok raspon drugih ljudskih prava i temeljnih sloboda ne može uživati na kontinuiranoj osnovi, bez diskriminacije na temelju narodnosti, vjere, spola, političkog i drugog mišljenja, imovine, rođenja ili drugog statusa te bez proizvoljnih i nerazumnih ograničenja;

17.  stajališta je da fragmentacija javne uprave, njezina politizacija te slaba politička koordinacija koče institucijske i zakonodavne reforme te utječu na pružanje javnih usluga građanima; poziva nadležna tijela na svim razinama da poboljšaju srednjoročno planiranje politika te da izrade sveobuhvatan strateški okvir za reformu javne uprave na razini cijele zemlje te program upravljanja javnim financijama, u skladu s europskim načelima za javnu upravu koja je OECD/SIGMA utvrdio za kandidate za članstvo u EU-u;

18.  uviđa da je poljoprivreda ključni gospodarski sektor Bosne i Hercegovine jer otprilike 20 % stanovništva BiH izravno ili neizravno ovisi o tom sektoru; stoga pozdravlja napredak u području sigurnosti hrane i veterinarske politike te odluku Komisije u pogledu odobrenja izvoza mlijeka i mliječnih proizvoda iz BiH u EU; potiče na to da se uloži više napora u usklađivanje službenog veterinarskog i fitosanitarnog sustava nadzora s europskim standardima te u uspostavljanje potrebnih institucionalnih struktura kojima bi se omogućila uporaba Instrumenta pretpristupne pomoći za ruralni razvoj; poziva vladu da podupre uspostavljanje ministarstva poljoprivrede na razini države te izradu popratne razvojne strategije;

19.  izražava zabrinutost zbog činjenice da su mehanizmi za suradnju između vlade i organizacija civilnog društva nedostatni, među ostalim i zbog ograničenoga kapaciteta za sudjelovanje u političkom dijalogu o Programu reformi; smatra da je ključno da se poveća uloga civilnog društva te da građani sudjeluju u procesu pristupanja EU-u; ponavlja svoj poziv na stvaranje i provedbu transparentnih i uključivih mehanizama javnog savjetovanja; poziva nadležna tijela na svim razinama da poboljšaju relevantni pravni i financijski okvir, da usvoje nacionalnu strategiju za organizacije civilnog društva te da zajamče transparentno javno financiranje tih organizacija radi poticanja participativnije i uključivije demokracije diljem zemlje; poziva organizacije civilnog društva i aktiviste da znatno ojačaju svoje kapacitete i strukture te da surađuju s vlastima u BiH, s EU-om i s međunarodnom zajednicom; poziva vlasti u BiH, EU i međunarodnu zajednicu da im u tome pomognu;

20.  prima na znanje nekoordiniranu provedbu strategije za borbu protiv organiziranog kriminaliteta za razdoblje 2014. – 2016.; potiče na donošenje i provedbu nove strategije i akcijskog plana za borbu protiv pranja novca u skladu s preporukama Odbora stručnjaka za ocjenu mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma (MONEYVAL); naglašava potrebu za pristupom usmjerenim na žrtve te multidisciplinarnom i sveobuhvatnom strategijom za borbu protiv trgovine drogom i ljudima; poziva nadležna tijela EU-a i BiH na suradnju za učinkovitu borbu protiv trgovine ljudima i pružanje zaštite žrtvama; pozdravlja donošenje akcijskog plana za borbu protiv trgovine ljudima u BiH za razdoblje 2016. – 2019., uključujući njegov naglasak na problemima povezanima s radnicima migrantima i prisilnim prosjačenjem djece te poziva na njegovu učinkovitu provedbu; i dalje je zabrinut zbog velike količine nezakonitog oružja u Bosni, koje se lako prenosi u EU; poziva nadležna tijela da povećaju napore u pogledu kaznenog progona trgovaca oružjem i krijumčara oružja te da ulože više truda u borbu protiv nekontroliranog širenja oružja i nezakonite trgovine oružjem, posebice malim i lakim oružjem, među ostalim pojačanom regionalnom suradnjom i suradnjom između BiH i EU-a;

21.  poziva vlasti da pripreme akcijski plan za provedbu strategije za prevenciju i borbu protiv terorizma za razdoblje 2015. – 2020.; poziva vlasti da pojačaju napore kako bi se osigurala učinkovitija suradnja između policije, obavještajnih agencija i agencija za sigurnost u borbi protiv terorizma i nasilnog ekstremizma na razini cijele zemlje; poziva na jačanje kapaciteta BiH za borbu protiv terorizma; potiče nadležna tijela vlasti da poduzmu veće napore u borbi protiv financiranja terorizma, uključujući stvaranje pravnog okvira kojim bi se omogućilo zamrzavanje imovine terorističkih skupina; smatra da je ključno da se koordiniraju sigurnosne operacije u BiH te da se podaci o tome razmjenjuju unutar zemlje; naglašava da je uža suradnja između službi za regionalnu sigurnost također iznimno važna te potiče daljnju suradnju u tom području;

22.  naglašava da je BiH ozbiljno pogođena fenomenom stranih boraca i radikalizacije; zabrinut je zbog radikalizacije među mladim ljudima, od kojih se, u usporedbi s drugim zemljama regije, velik broj pridružio Daišu; poziva na nastavak i jačanje poduzetih mjera za borbu protiv radikalizacije i terorizma; pozdravlja nastojanja da se ojača međureligijski dijalog, uključujući zajedničku izjavu političkih i vjerskih vođa u kojoj se osuđuje terorizam i nasilni ekstremizam; pozdravlja prve donesene presude stranim borcima zbog kaznenih djela financiranja terorističkih aktivnosti, javnog poticanja na terorističke aktivnosti te organizacije i pridruživanja Daišu; poziva na hitnu izradu djelotvornih programa za deradikalizaciju te na poduzimanje hitnih mjera kako bi se povećali ekonomski izgledi mladih u BiH u skladu s pozitivnim programom za mlade na zapadnom Balkanu, sprečavajući ih tako da se povežu s radikalnim i ekstremističkim ideologijama; pozdravlja nastojanja da se mediji, akademska zajednica i civilno društvo angažiraju u podizanju razine osviještenosti o rizičnim čimbenicima za razvoj radikalizacije u nasilni ekstremizam; potiče na razvoj nacionalnih i regionalnih mreža za osvješćivanje o radikalizaciji na temelju najboljih praksi i alata dostupnih u okviru Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji na razini EU-a; potiče tješnju suradnju sa sigurnosnim službama u EU-u i u susjednim zemljama, među ostalim i u pogledu razmjene informacija; potiče policijske akcije širom BiH koje rezultiraju uhićenjem osoba osumnjičenih za organiziranje, podupiranje i financiranje terorističkih aktivnosti;

23.  napominje da pravni i institucionalni okvir za poštovanje ljudskih prava zahtijeva znatna poboljšanja; poziva na izradu antidiskriminacijske strategije u suradnji s organizacijama civilnog društva koja će se primjenjivati diljem zemlje; ponovno apelira na to da se u zakon o borbi protiv diskriminacije uvrsti jasna definicija rodnog identiteta i seksualne orijentacije te dobi i invaliditeta kao temelja za diskriminaciju; poziva na djelotvornu primjenu i jačanje uloge pravobranitelja za ljudska prava; zabrinut je zbog diskriminacije osoba s invaliditetom u pogledu zapošljavanja, obrazovanja, pristupa zdravstvenoj skrbi i pružanja drugih usluga; zabrinut je zbog nasilja iz mržnje i govora mržnje upućenog pripadnicima zajednice LGBTI te dojava o povećanju broja prijetnji upućenih toj zajednici; potiče vladu da prione na rješavanje tog problema, među ostalim provedbom mjera za podizanje razine osviještenosti o pravima pripadnika zajednice LGBTI u pravosuđu, tijelima kaznenog progona i široj javnosti; prima na znanje znatan napredak u pogledu završetka postupka civilne registracije Roma, ali i dalje je zabrinut zbog ograničenih mjera za poboljšanje njihova zdravlja, obrazovanja i izgleda za zapošljavanje; posebice potiče nadležna tijela da se bore protiv rodne diskriminacije; potiče na stavljanje izvan snage odredbe o smrtnoj kazni u Ustavu entiteta Republike Srpske;

24.  žali zbog toga što nema napretka u izvršenju presuda u predmetima Sejdić-Finci i Zornić te podsjeća na to da BiH time i dalje ne poštuje presude Europskog suda za ljudska prava; ponovno naglašava da neizvršenje presuda u tim predmetima i dalje rezultira diskriminacijom građana BiH te bi stoga moglo omesti BiH na putu prema pristupanju EU-u;

25.  potiče na odlučniju i pravilniju istragu i sankcioniranje slučajeva zločina iz mržnje i govora mržnje, uključujući one na etničkoj osnovi, kao i širenja ekstremističkih ideologija na društvenim medijima; žali zbog činjenice da je Federacija i dalje jedini teritorij na zapadnom Balkanu gdje kažnjavanje zločina iz mržnje nije regulirano kaznenim zakonom te potiče na uvođenje odredbe o tome; u tom kontekstu poziva i na uključivanje odredbe o govoru mržnje u kaznene zakone svih entiteta;

26.  ponavlja da izborni zakon i izborni sustav moraju pružiti mogućnost svim trima konstitutivnim narodima i svim ostalim građanima da slobodno i autonomno izabiru svoje zakonite političke predstavnike institucija i vlasti;

27.  naglašava važnu ulogu civilnog društva u zaštiti i promicanju prava manjina u toj zemlji, kao i u poticanju društvenog sklada i tolerancije te poticanju stanovništva da bolje razumije prednosti koje donosi raznolikost; poziva na dodatni angažman civilnog društva u rješavanju izazova etničkih podjela kako bi se toj zemlji pomoglo u napretku prema EU-u; također poziva na bolju koordinaciju među nadležnim tijelima i organizacijama civilnog društva kako bi se zajamčilo bolje provođenje zakona o manjinama;

28.  pozdravlja donošenje strategije za provedbu Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji za razdoblje 2015. – 2018.; poziva na hitno donošenje i primjenu okvirne strategije za provedbu Istanbulske konvencije; zabrinut je zbog nedostatka sveobuhvatnog pravnog okvira na razini države u pogledu seksualnih napada te odgovarajućeg mehanizma za naknade žrtvama; poziva nadležna tijela da zajamče poboljšanje zakonodavstva o „sigurnim kućama” i njihovo pravilno financiranje te da uspostave usklađen sustav za praćenje i prikupljanje podataka o slučajevima nasilja nad ženama; također poziva na ulaganje najvećih mogućih napora kako bi se povećalo sudjelovanje žena u politici i povećao broj zaposlenih žena, kako bi se poboljšala njihova socijalna i ekonomska situacija, posebice u pogledu pristupa pravu na rodiljni dopust i naknade, te poziva na promicanje, zaštitu i jačanje prava žena; potiče vlasti na svim razinama da uz pomoć civilnog društva podignu razinu osviještenosti o tim pitanjima kako bi žene mogle iskoristiti zaštitu koja im je zakonski dostupna;

29.  naglašava ključnu ulogu obrazovanja u stvaranju i promicanju tolerantnog i uključivog društva, kao i u poticanju suradnje i kohezije u kulturnom, vjerskom i etničkom smislu; sa žaljenjem prima na znanje spor napredak u rješavanju problema „dviju škola pod jednim krovom” i ostalih oblika segregacije i diskriminacije u školama te činjenicu da zajednička jezgra nastavnih planova i programa još nije u postupku izrade; potiče na donošenje konkretnih mjera za početak desegregacije obrazovnog sustava; ističe da treba poduzeti znatne napore da bi se poboljšala učinkovitost fragmentiranog obrazovnog sustava, istodobno jamčeći pravo na jednake mogućnosti obrazovanja na svim službenim jezicima BiH te pravo svake zajednice na obrazovanje na njezinu jeziku; potiče nadležna tijela da zajamče djelotvornu primjenu načela uključivog obrazovanja u pogledu djece s invaliditetom;

30.  pozdravlja aktivno sudjelovanje BiH u Platformi zapadnog Balkana za obrazovanje i osposobljavanje te njezino stalno sudjelovanje u programima Erasmus+ i Prozor za mlade zapadnog Balkana, što ima vrlo važnu ulogu u borbi protiv vrlo visoke stope nezaposlenosti mladih; također pozdravlja to što se BiH obvezala na sudjelovanje u OECD-ovoj studiji PISA 2018. godine; smatra tu studiju korisnim instrumentom za raspravu o kvaliteti obrazovanja i potrebnim reformama; pohvaljuje izraženu spremnost svih 13 ministarstava obrazovanja i svih povezanih agencija da sudjeluju u tom zajedničkom pothvatu; poziva Komisiju da razmotri financiranje sudjelovanja BiH u toj studiji iz pretpristupnih fondova;

31.  naglašava da su neovisne i stručne medijske institucije jedan od ključnih aspekata uspješnog demokratskog društva; stoga je zabrinut zbog nazadovanja u području slobode izražavanja, zbog slučajeva političkih pritisaka na novinare i njihova zastrašivanja, uključujući podvrgavanje određenih medijskih kuća lažnim financijskim i drugim inspekcijama koje iniciraju lokalna i nacionalna politička tijela, te zbog kontinuirane političke i etničke polarizacije medija; poziva nadležna tijela da provedu temeljitu istragu napada na novinare te da izrade pravni okvir za zaštitu novinara; nadalje, poziva na hitne mjere kojima bi se zajamčila politička, institucijska i financijska neovisnost Regulatorne agencije za komunikacije te transparentnost vlasništva nad medijima tako što će se ukloniti svi nedostaci u zakonima koji sustavno sprečavaju cjelovitu transparentnost; napominje da je provedba tih mjera presudna kako bi se osigurala sloboda od svakog neprimjerenog političkog utjecaja; poziva na poduzimanje koraka kojima bi se zajamčio pluralizam medija i emitiranje programa na svim službenim jezicima; također poziva na povećanje uredničke neovisnosti i financijske stabilnosti javnih medija s obzirom na važnost postojanja javnih medija za jedinstvo BiH; izražava zabrinutost zbog toga što se kibernapadi usmjereni protiv informativnih stranica kazneno ne progone;

32.  pozdravlja napredak u smanjenju broja neriješenih predmeta ratnih zločina; prima na znanje zabrinutost Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju zbog toga što Ured državnog tužitelja nedostatno djeluje u pogledu opetovanih zahtjeva da se zaključe predmeti ratnih zločina; poziva na reviziju Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina, na učinkovitiji i uspješniji kazneni progon slučajeva ratnog seksualnog nasilja te poziva na poboljšanja zaštite žrtava; poziva na poduzimanje mjera kojima bi se osiguralo pravo žrtava na stvarnu odštetu;

33.  prima na znanje određene aktivnosti u pogledu održiva povratka interno raseljenih osoba i izbjeglica, među ostalim u području zapošljavanja, obrazovanja, socijalne zaštite, povrata imovine te zdravstvene zaštite na lokalnoj razini; ponovno naglašava važnost poticanja njihova održiva povratka u BiH, osobito u Republiku Srpsku; poziva sve razine vlasti da ih zaštite te da ubrzaju proces njihova povratka uvođenjem i provedbom svih potrebnih zakonodavnih i administrativnih mjera; poziva na djelotvornu provedbu revidirane strategije koja se odnosi na Prilog VII. Daytonskom mirovnom sporazumu; poziva Komisiju da pruži odgovarajuću financijsku i projektnu pomoć kojom bi se olakšao taj proces; prima na znanje trajno velik broj nestalih osoba te poziva nadležna tijela da pokrenu intenzivnu suradnju te da ulože više truda kako bi se pronašlo 7019 osoba koje se smatraju nestalima u ratu; ističe potrebu za dodatnim razvojem alternativnih pristupa pravdi, među ostalim oslanjanjem na strategiju o tranzicijskoj pravdi Programa UN-a za razvoj; poziva nadležna tijela u BiH da ulože znatne resurse u relevantne programe;

34.  napominje da, unatoč tome što su poslijeratni oporavak i obnova u BiH bili u velikoj mjeri uspješni te što su približili tu zemlju EU-u, i dalje postoje izazovi u pogledu održivosti procesa pomirenja; stoga naglašava važnost obrazovanja o pomirenju i uzajamnom razumijevanju u društvu;

35.  pozdravlja povećanje registrirane zaposlenosti te prve korake koji su poduzeti radi jačanja političke koordinacije i poboljšanja poslovne klime; i dalje je zabrinut zbog utjecaja države na gospodarstvo, kvalitete javnih financija, visokog stupnja ovisnosti o sredstvima međunarodnih kreditnih investicija, nejasnog podrijetla međunarodnih investicija i teških uvjeta na tržištu rada; naglašava potrebu da se riješi postojan problem visoke dugoročne nezaposlenosti (27,6 %), pa i vrlo visoke nezaposlenosti mladih (62,7 %) i problem velikog neformalnog gospodarstva te potrebu da se poboljša funkcioniranje tržišta rada;

36.  pozdravlja donošenje novog radnog zakonodavstva u obama entitetima; žali zbog nedostatka objedinjenog jedinstvenog gospodarskog područja, što narušava poslovno okružje; potiče na daljnja poboljšanja poslovnog okružja jačanjem vladavine prava, pojednostavnjenjem izvršavanja ugovora i borbom protiv korupcije; žali što BiH nije razvila strategiju za mala i srednja poduzeća na razini države;

37.  naglašava potrebu da se reformiraju i usklade fragmentirani sustavi socijalne zaštite na temelju potreba građana kako bi se zajamčio jednak tretman za sve; uviđa da su sindikalna i radna prava, uključujući zakone u području zdravstva i sigurnosti, i dalje ograničena te ističe važnost daljnjeg jačanja i usklađivanja tih zakona u zemlji;

38.  potiče na donošenje sektorskih strategija u pogledu prometa, energije i okoliša diljem zemlje; ističe da su te strategije, među ostalim, potrebne kako bi se u cijelosti iskoristila pretpristupna pomoć EU-a;

39.  pozdravlja sudjelovanje BiH u inicijativi „Zapadnobalkanska šestorka”; naglašava važnost dvaju velikih investicijskih projekata „Stara Gradiška” i „Svilaj”, kojima će se olakšati trgovina, regionalna integracija i održivi razvoj; potiče nadležna tijela da zajamče potpunu i brzu provedbu tehničkih standarda i neobvezujućih mjera u prometu koje su dogovorene tijekom sastanka na vrhu zemalja zapadnog Balkana održanog u Beču 2015. (npr. usklađivanje/pojednostavljenje postupaka prelaska granice, informacijski sustavi, sustavi održavanja, razdvajanje i pristup treće strane mrežama) prije sljedećeg sastanka na vrhu koji će se održati u Parizu 2016.;

40.  poziva na to da se rezultati popisa stanovništva i kućanstava smjesta objave s obzirom na to da su ključni za gospodarsko i socijalno planiranje; osim toga naglašava da će podaci iz popisa stanovništva 2013. biti potrebni za popunjavanje upitnika koji će BiH dobiti od Komisije;

41.  potiče agencije za statistiku BiH da usklade svoju statistiku sa standardima Eurostata;

42.  zabrinut je zbog nazadovanja u području informacijskog društva; poziva na hitni prelazak na digitalnu tehnologiju; potiče na osnivanje nadzornog tijela za akreditaciju zakona o elektroničkoj trgovini i elektroničkom potpisu na razini države koji se ne provode zbog njegova nepostojanja; poziva odgovorna tijela da ubrzaju uspješnu primjenu europskog broja hitne službe 112 koji je uspostavljen 2009. godine;

43.  napominje da su poduzete ograničene mjere i aktivnosti u vezi s prilagodbom klimatskim promjenama te da su poduzeti početni koraci za razvoj mreže Natura 2000 o zaštiti prirode; poziva nadležna tijela da uspostave usklađen pravni okvir za zaštitu okoliša i djelovanje protiv klimatskih promjena te da ojačaju strateško planiranje i usklađivanje s pravnom stečevinom u tim područjima; poziva nadležna tijela da spriječe prekomjerno onečišćenje zraka u skladu sa standardima EU-a u pogledu zaštite okoliša, uključujući onečišćenje prouzročeno radom rafinerije nafte u Bosanskom Brodu; ponavlja da je potrebno da BiH u potpunosti ispuni svoje obveze u vezi s Konvencijom o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica (Espoo, 1991.) i Protokolom o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš (Kijev, 2003.);

44.  poziva vladu BiH da regulira i nadzire razvoj hidroelektrana u ekološki osjetljivim područjima te u zaštićenim i potencijalno zaštićenim područjima te da očuva integritet postojećih nacionalnih parkova kao što su Nacionalni park Sutjeska i Nacionalni park Una; preporučuje da se poboljša kvaliteta procjena učinka na okoliš kako bi se standardi EU-a uzeli u obzir na način utvrđen u Direktivi o pticama i Direktivi o staništima te u Okvirnoj direktivi o vodama; potiče vladu Bosne i Hercegovine da poveća transparentnost javnim sudjelovanjem i savjetovanjem s lokalnim zajednicama, znanstvenim stručnjacima i civilnim sektorom pri planiranju projekata;

45.  čestita BiH na preuzimanju predsjedanja Energetskom zajednicom 2016.; no zabrinut je zbog toga što je Energetska zajednica nametnula sankcije BiH; ponovno poziva BiH da poduzme mjere u smislu povezivanja s energetskim infrastrukturama susjednih zemalja te da poštuje sve ugovorne obveze iz Ugovora o Energetskoj zajednici;

46.  osuđuje zakon o javnom redu i miru donesen u Republici Srpskoj u veljači 2015. kojim se kriminaliziraju objave na društvenim medijima koje ometaju javni red ili imaju nedoličan, uvredljiv ili pogrdan sadržaj, čime se otvara put za zakonska ograničenja u slobode izražavanja i slobode medija na internetu te može doći do autocenzure među korisnicima društvenih medija;

47.  pohvaljuje konstruktivnu i proaktivnu ulogu BiH u promicanju regionalne suradnje; smatra da konkretna suradnja u područjima od zajedničkog interesa može pridonijeti stabilizaciji zapadnog Balkana; pozdravlja granični sporazum s Crnom Gorom; poziva na dodatne napore u vezi s rješavanjem otvorenih bilateralnih pitanja, pa i onih u vezi s graničnim sporovima sa Srbijom i Hrvatskom, te pitanja prekograničnog onečišćenja okoliša; pozdravlja prvu zajedničku sjednicu Vijeća ministara BiH i srbijanske vlade koja se održala 4. studenoga 2015. u Sarajevu;

48.  pozdravlja povećanje stope usklađenosti s odlukama u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike s 52 % na 62 %; u svjetlu zahtjeva BiH za članstvo u EU-u, smatra potrebnim u velikoj mjeri uskladiti vanjsku politiku sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a;

49.  u kontekstu skorašnjih lokalnih izbora, poziva nadležna tijela BiH da provedu relevantne preporuke međunarodnih i lokalnih promatrača i OESS-a/ODIHR-a kako bi se zajamčila vjerodostojnost i integritet izbornog postupka; potiče nadležna tijela da hitno reguliraju lokalne izbore u Mostaru;

50.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici, Vijeću, Komisiji, Predsjedništvu BiH, Vijeću ministara BiH, Parlamentarnoj skupštini BiH te vladama i parlamentima Federacije BiH i Republike Srpske, kao i vladama deset kantona.

(1) SL L 164, 30.6.2015., str. 2.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0276.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0471.


Ostvarenje cilja iskorjenjivanja siromaštva u svjetlu porasta troškova kućanstva
PDF 423kWORD 190k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o ostvarenju cilja borbe protiv siromaštva u svjetlu rastućih troškova za kućanstva (2015/2223(INI))
P8_TA(2016)0136A8-0040/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 3., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 9.,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebice njezine članke 1. i 3.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 223/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o Fondu europske pomoći za najpotrebitije(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, obuhvaćenima Zajedničkim strateškim okvirom, i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o usporedivosti naknada za posjedovanje bankovnog računa, promjeni bankovnog računa i pristupu bankovnom računu s osnovnim uslugama(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ(7) i svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2010. o reviziji Akcijskog plana za energetsku učinkovitost(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada(9),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. listopada 2015. naslovljenu „Vrijeme je za drugačiji način rada” (COM(2015)0610),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2014. naslovljenu „Provjera napretka strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2014)0130),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europska platforma za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti: europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju” (COM(2010)0758) i mišljenja Europskog gospodarskog i socijalnog odbora i Odbora regija te svoju rezoluciju od 15. studenoga 2011.(10) na istu temu,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020) te svoju rezoluciju od 16. lipnja 2010. o strategiji EU 2020.(11),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a od 28. srpnja 2010. naslovljenu „Ljudsko pravo na vodu i sanitarne usluge”(12),

–  uzimajući u obzir pilot-projekt Komisije za razvoj zajedničke metodologije u vezi s referentnim proračunima u Europi,

–  uzimajući u obzir izvješće UNICEF-ovog istraživačkog centra Innocenti (2012.) naslovljeno „Procjena siromaštva djece: nova tablica siromaštva djece u bogatim zemljama svijeta”(13),

–  uzimajući u obzir izvješće UNICEF-ovog istraživačkog centra Innocenti (2014.) naslovljeno „Djeca recesije: utjecaj ekonomske krize na blagostanje djece u razvijenim zemljama”(14),

–  uzimajući u obzir Tromjesečni pregled stanja zapošljavanja i socijalne situacije u EU-u iz rujna 2015.(15),

–  uzimajući u obzir paket mjera za socijalno ulaganje Komisije od 20. veljače 2013.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 15. lipnja 2011. o „Europskoj platformi za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti: europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju”(16),

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a naslovljeno „U tome smo zajedno: zašto je smanjenje nejednakosti korisno za sve” od 21. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2013. naslovljeno „Za usklađeni europski pristup prevenciji i borbi protiv energetskog siromaštva”(17),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013. o Europskom minimalnom dohotku i pokazateljima siromaštva(18),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. ožujka 2011. o Europskoj platformi za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti(19),

–  uzimajući u obzir zajedničko mišljenje Odbora za socijalnu zaštitu i Odbora za zapošljavanje od 3. listopada 2014. naslovljeno „Pregled strategije Europa 2020. na sredini provedbenog razdoblja”(20),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Odbora za socijalnu zaštitu od 10. ožujka 2015. naslovljeno „Socijalna situacija u Europskoj uniji (2014.)”(21),

–  uzimajući u obzir studije naslovljene „Posuđivanje: kumulativni troškovi grabežljivih praksi”(22), lipanj 2015. i „Le panier de la ménagère... pauvre’(23), kolovoz 2008.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za socijalnu zaštitu od 15. veljače 2011. naslovljeno „Europska platforma za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti: vodeća inicijativa u okviru strategije Europa 2020.”(24),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. rujna 2015. o praćenju europske građanske inicijative Right2Water (Pravo na vodu)(25),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2015. o Inicijativi za zeleno zapošljavanje: iskorištavanje potencijala zelenog gospodarstva za stvaranje radnih mjesta(26),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2015/1848 od 5. listopada 2015. o smjernicama politika zapošljavanja država članica za 2015.(27) i svoje stajalište od 8. srpnja 2015. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica(28),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(29),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u Europskoj uniji(30),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2012. s preporukama Komisiji o pristupu osnovnim bankovnim uslugama(31),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2010. o ulozi minimalnog dohotka u borbi protiv siromaštva i promicanju inkluzivnog društva u Europi(32),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0040/2016),

A.  budući da je između 2008. i 2013. broj ljudi u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti u EU-u narastao sa 117 milijuna na 122,6 milijuna; budući da je 2013. 16,7% stanovništva EU-a bilo u opasnosti od siromaštva nakon socijalnih prijenosa, 9,6 % ih je bilo u stanju ozbiljne materijalne oskudice, a u 10,7 % kućanstava ustanovljen je vrlo nizak intenzitet rada; takav razvoj događaja u suprotnosti je sa strateškim ciljem EU-a definiranim u njegovoj strategiji Europa 2020. i kojim se cilja na smanjivanje broja ljudi u opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti za barem 20 milijuna do 2020. godine;

B.  budući da, prema metodologiji Eurostata, prag opasnosti od siromaštva postavljen je na 60 % nacionalne srednje vrijednosti ekvivalentnog raspoloživog prihoda;

C.  budući da bi napredak u uštedi energije i energetskoj učinkovitosti, osobito u pogledu fonda zgrada, mnogim kućanstvima omogućio bijeg iz energetskog siromaštva; budući da je 10 % građana EU-a zaostajalo u plaćanju komunalnih usluga u 2015. (37 % u najpogođenijoj državi članici); 12 % građana EU-a nije moglo držati svoj dom adekvatno zagrijanim u 2014. (60 % u najpogođenijoj državi članici); prema statističkim podacima iz ankete o dohotku i životnim uvjetima (SILC) 16 % stanovnika EU-a živjelo je 2014. u stambenim objektima s krovom koji prokišnjava i vlažnim zidovima (33 % u najpogođenijoj državi članici);

D.  budući da broj dugotrajno nezaposlenih prelazi 12 milijuna, od kojih je 62 % nezaposleno više od dvije uzastopne godine; budući da su izgledi da dugotrajno nezaposlene osobe osjete siromaštvo i socijalnu isključenost veći;

E.  uzimajući u obzir važnost Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) i njegovog kontinuiranog rada u vrijeme kada je socijalnom krizom pogođeno sve više Europljana;

F.  uzimajući u obzir članak 34. stavak 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima kojom je određeno da je kao alat u borbi protiv socijalne isključenosti i siromaštva Unija prepoznala i poštuje pravo na socijalnu i stambenu pomoć kako bi se osigurao pristojan život za one koji za to nemaju dovoljno resursa;

G.  budući da su cijene neophodnih roba i usluga u određenim razdobljima i u određenim zemljama relativno brzo narasle, a uslijed toga su narasli i troškovi kućanstava;

H.  budući da su „kronično siromašni”, često dugoročno nezaposleni ili zaposleni s niskim primanjima, samci koji žive sami s djecom i koji su nezaposleni ili rade nekoliko sati te starije osobe u srednjoj i istočnoj Europi dosljedno prepoznati kao najranjivije skupine;

I.  budući da do sada nisu uspostavljeni pokazatelji apsolutnoga siromaštva;

J.  budući da je loša ili neadekvatna kvaliteta stanovanja uvelike umanjuje mogućnosti vođenja normalnog života; budući da se kvaliteta stanovanja (uključujući prikladnu izolaciju itd.) koja se osigurava za ugrožene osobe smanjila tijekom krize zbog nemogućnosti financiranja održavanja; budući da dulja razdoblja življenja u stambenom prostoru loše kvalitete mogu utjecati na fizičko zdravlje;

K.  budući da je zbog povećanja obiteljske potrošnje povezanog s troškovima stanovanja, hrane, komunalnih usluga (struja, plin, voda), prijevoza, medicinskih usluga ili usluga obrazovanja, teže postići cilj smanjenja siromaštva utvrđen strategijom Europa 2020.;

L.  budući da je trošak osnovnih i neophodnih roba i usluga u brojnim državama EU-a naglo narastao tijekom posljednjih godina, što je dovelo do povećanja općih troškova kućanstva;

M.  budući da su zbog kombinacije financijske i gospodarske krize i pada prihoda kućanstava nezaposlenost i socijalna isključenost narasle unutar EU-a, a posebno među najugroženijim skupinama ljudi, čime se povećalo opterećenje službi socijalne skrbi;

N.  budući da je nezaposlenost među mladima, koja je već viša nego u bilo kojoj drugoj dobnoj skupini, eksplodirala u Europskoj uniji od početka krize i sada iznosi više od 20 %, što mlade izlaže prijetnji siromaštva od vrlo rane dobi; uzimajući u obzir zaključna zapažanja Odbora za prava djeteta Ujedinjenih naroda u pogledu najnovijih periodičnih izvješća određenih europskih zemalja na temu povećanja siromaštva i/ili razine opasnosti od siromaštva za djecu kao posljedice ekonomske krize; budući da to povećanje utječe na prava na zdravlje, obrazovanje i socijalnu zaštitu;

O.  budući da siromaštvo, koje se u državama članicama mnogo godina zadržalo na vrlo visokim razinama, ima sve značajniji učinak na gospodarstvo, šteti gospodarskom rastu, povećava deficite javnih proračuna i smanjuje europsku konkurentnost;

P.  budući da se neadekvatno stanovanje i grijanje negativno održavaju na zdravlje, obrazovanje i socijalnu i radnu inkluziju osobe, pogotovo na one najuogroženije; budući da i u sjevernim i u južnim državama članicama postoje pojedinci ne mogu zagrijati svoje kuće; budući da je iz podataka dobivenih iz SILC-a EU-a vidljivo da je preopterećenje zbog troškova stanovanja (ovisno o statusu najmoprimca) više za najmoprimce u sektoru privatnog najma u nekim državama članicama, što se može objasniti niskom kvalitetom stambenih jedinica i visokim cijenama; budući da se mnoge obitelji muče u podmirivanju troškova neophodnih roba i usluga, što je također posljedica cijena energije koje rastu;

Q.  budući da je energetsko siromaštvo povezano s općim siromaštvom i posljedica je velikog broja pozadinskih uvjeta kao što su problemi povezani sa zdravljem i invaliditetom, nemogućnost pristupa prilagođenim ponudama internetskih usluga, niski prihodi, vrsta sustava grijanja koji se koristi u kućanstvu te kvaliteta i energetska učinkovitost fonda zgrada;

R.  budući da su nezaposleni, obitelji s jednim roditeljem, obitelji s niskim prihodima, udovice ili udovci, trajno bolesni, stariji, mladi, osobe s invaliditetom i pripadnici manjima često među najugroženijima opasnošću od siromaštva i posebno su pogođeni zbog visokih troškova života;

S.  budući da široki jaz između država članica u pogledu davanja socijalne pomoći i osiguravanja minimalnog prihoda znači da socijalna pomoć u nekim državama smanjuje opasnost od siromaštva za 60 %, a u nekima samo za 15 %; budući da prosječni učinak davanja socijalne pomoći na smanjivanje opasnosti od siromaštva u EU-u iznosi 35 %;

T.  budući da će nadolazeće izvješće Eurofounda naslovljeno „Stanovanje u Europi” uključivati model na temelju kojeg se procjenjuje da se zbog postojećih razina neadekvatnog stanovanja (stambenih objekata, prema podacima iz 2011.) iz gospodarstva 28 država članica za zdravstvo ukupno izdvaja preko 170 milijardi EUR godišnje; budući da bi se u području zdravstva, izvrše li se svi potrebni popravci, uštedilo otprilike 8 milijardi EUR u prvoj godini, što bi nastavilo donositi korist i u budućnosti;

U.  budući da je UN potvrdio da ljudsko pravo na vodu i odvodnju svima daje pravo na vodu koja je dobre kvalitete, sigurna, fizički prihvatljiva, cjenovno pristupačna, raspoloživa u dovoljnim količinama i prihvatljiva za osobnu upotrebu i upotrebu u kućanstvu; budući da u još jednoj preporuci UN-a stoji da bi trošak vode, u slučaju da se voda plaća, trebao iznositi najmanje 3 % prihoda kućanstva; budući da privatizacija vodnih usluga ima negativan učinak na kućanstva koja žive u siromaštvu ili u opasnosti od njega;

V.  budući da energetsko siromaštvo postaje sve rašireniji problem u Europi, a postoji velika mogućnost da će se stanje pogoršati zbog predviđenog rasta cijena energije, popratnog povećanja nejednakosti prihoda, nedostatka adekvatnih sustava grijanja i općenito lošeg stanja stambene izolacije, posebice u mediteranskim zemljama;

W.  budući da u EU-u u siromaštvu živi 12 milijuna više žena nego muškaraca; budući da faktori koji doprinose toj nejednakosti jesu razlika u plaćama i mirovinama među spolovima, velik broj žena s nesigurnim radnim mjestima i činjenica da su žene često prisiljene dulje biti gospodarski neaktivne zbog nepristupačne cijene brige o djeci;

X.  budući da rodno uvjetovane razlike u plaćama, radnim satima i trajanju radnog vijeka s kojima su žene suočene tijekom svog radnog vijeka kasnije imaju izravan utjecaj na njihov život nakon umirovljenja; budući da su žene nakon 65. godine života izložene znatno većoj opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti od muškaraca jer je prosječan prihod umirovljenice trenutačno niži, često znatno, od prihoda umirovljenika;

Y.  budući da se energetskom unijom mora učinkovito odgovoriti na energetsko siromaštvo kojim je pogođeno više od 100 milijuna Europljana tako što će se ojačati najugroženiji potrošači, poboljšati energetska učinkovitost za najugroženije i razviti korektivne mjere kako bi se potrebitima osigurao pristup cjenovno pristupačnoj energiji;

Z.  budući da se Direktivom 2012/27/EU države članice pozivaju da razviju programe kojima bi se podigla razina osviještenosti i kojima bi se pojedinci i kućanstva informirali i savjetovali o energetskoj učinkovitosti;

AA.  budući da je potrebno istaknuti, jer je siromaštvo u obitelji nedjeljivo, utjecaj koji energetski aspekt ima na siromaštvo;

AB.  budući da će obnova nacionalnog fonda zgrada s ciljem učinkovitijeg korištenja energije imati izravan učinak na trošak energije, posebice za obitelji slabije platežne moći, a potaknut će stvaranje nezaposlenosti;

AC.  budući da 22 348 834 kućanstava (otprilike 11 % stanovništva EU-a) troši više od 40 % raspoloživog prihoda na stanovanje; budući da je u sklopu europskog semestra preopterećenje troškovima stanovanja prepoznato kao „socijalni trend na koji je potrebno paziti”; budući da se 21 942 491 kućanstvo (otprilike 10,8 % stanovništva EU-a) suočava s poteškoćama u održavanju adekvatne zagrijanosti kućanstva; budući da bi EU i države članice hitno trebale prepoznati, provesti i održavati mjere, primjerice stambeni doplatak, kojima bi se kućanstvima omogućilo da podmire troškove stanovanja;

AD.  budući da se cijene na europskom tržištu energije međusobno približavaju, a kupovna moć ih ne prati jednakom stopom;

AE.  budući da je pristup stanovanju temeljno pravo koje se može smatrati preduvjetom za uživanje drugih temeljnih prava, ili pristup istima, te za pristup životu dostojnom čovjeka; budući da je jamčenje pristupa pomoći u pristojnom i adekvatnom stanovanju međunarodna obveza država članica koju Unija mora poštovati, s obzirom na to da je pravo na pristup stanovanju i na pomoć vezanu uz stanovanje priznato člankom 34. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, člancima 30. i 31. revidirane Europske socijalne povelje koju je usvojilo Vijeće Europe i člankom 25. Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima, kao i ustavima mnogih država članica;

AF.  budući da stanovanje europskim kućanstvima predstavlja najznačajniji izdatak; budući da porast cijena povezanih sa stanovanjem (zemlja, vlasništvo, najamnine, potrošnja energije) predstavlja izvor nestabilnosti i straha i na njega se mora gledati kao na velik problem;

AG.  budući da su stambena nezbrinutost i energetsko siromaštvo viši u zemljama s nižim udjelom socijalnog stanovanja (tj. istočne i mediteranske zemlje);

AH.  budući da udio fonda stambenih prostora koji se iznajmljuju kao socijalni u ukupnom fondu ukazuje na to da zemlje na zapadu i sjeveru imaju viši udio javnog socijalnog stanovanja u usporedbi s prosjekom EU-a, a mediteranske i istočnoeuropske zemlje održavaju minimalan (oko 5 %) fond socijalnih stambenih prostora ili uopće nemaju sektor socijalnog stanovanja;

AI.  budući da se u istraživanju Eurofounda navodi da su mnogim osobama s niskim prihodima zatezne kamate na račune za komunalne usluge glavni stvaratelj duga, što se nekada ne uzima u obzir;

AJ.  budući da socijalno stanovanje ima ključnu ulogu u postizanju ciljeva strategije Europa 2020. i smanjenju siromaštva jer pomaže u osiguravanju visoke razine zaposlenosti, socijalne uključenosti i kohezije, promiče profesionalnu mobilnost i pomaže u borbi protiv siromaštva;

AK.  budući da Eurofoundovo izvješće naslovljeno „Pristup socijalnim naknadama: smanjenje stope njihova neiskorištavanja” jasno ističe problem da socijalne naknade i programi minimalnog dohotka ne dopru uvijek do onih koji na njih imaju pravo; budući da nije dovoljno uspostaviti te sustave i budući da bi se onima koji na njih imaju pravo trebao osigurati pristup tim sustavima; budući da se uštede ostvarene dugoročno jer su naknade doprle do ciljanog stanovništva brzo, s učinkom i učinkovito također moraju uzeti u obzir;

AL.  budući da je kriza ostavila posljedice na uvjete pristupa kućanstava stanovanju i na ulaganja u socijalno stanovanje unutar Unije, budući da su javna izdvajanja za ulaganja u socijalno stanovanje njome uvelike pogođena i budući da to državama članicama i Uniji nameće obvezu da se hitno pozabave tim problemom kako bi zajamčile pravo pristojnom i cjenovno pristupačnom standardu stanovanja;

AM.  budući da siromaštvo i socijalna isključenost ostaju ključna socijalna odrednica stanja zdravstvenih i životnih uvjeta te očekivanog životnog vijeka, posebice u pogledu utjecaja siromaštva djece na zdravlje i dobrobit djece i budući da je zdravstveni jaz između bogatih i siromašnih ostaje značajan u pogledu cjenovno povoljnog pristupa zdravstvenim uslugama te prihoda i bogatstva i nastavlja se širiti u određenim područjima;

AN.  budući da je Odbor za socijalnu zaštitu Europske unije u svojemu mišljenju od 20. svibnja 2010. bio zabrinut da bi trenutačna gospodarska i financijska kriza mogla imati negativne učinke na pristup građana zdravstvenoj zaštiti te na proračunska izdvajanja za zdravstvo u državama članicama;

AO.  budući da bi trenutačna gospodarska i financijska kriza mogla imati ozbiljan učinak na sektor zdravstvene zaštite u nekoliko država članica, i na strani ponudi i na strani potražnje;

AP.  budući da bi ograničenja uzrokovana trenutačnom gospodarskom i financijskom krizom mogla biti ozbiljno štetna za dugoročnu financijsku i organizacijsku održivost sustava zdravstvene zaštite država članica i time umanjiti kvalitetu pristupa na njihovim državnim područjima;

AQ.  budući da se kombinacijom siromaštva i drugih oblika ugroženosti kao što su dječja dob ili starost, invaliditet ili manjinsko podrijetlo dodatno povećava opasnost od nejednakog zdravstvenog tretmana i budući da u suprotnom smjeru loše zdravlje može dovesti do siromaštva i/ili socijalne isključenosti;

AR.  budući da, prema najnovijim podacima Eurostata, 21 % kućanstva u 28 država članica EU-a nema pristup internetu i budući da 20 % osoba u dobi od 16 do 74 godine kaže da nikada nije koristilo internet; budući da u Nizozemskoj najveći dio kućanstava ima pristup internetu (95 %), dok je Bugarska na začelju popisa s 54 % kućanstava s pristupom internetu;

AS.  budući da je jedinstveno digitalno tržište jedno od 10 prioriteta nove Komisije i budući da će u budućnosti 90 % radnih mjesta zahtijevati određeni stupanj rada s informacijskim tehnologijama; budući da, iako 59 % europskih građana ima pristup 4G mreži, u ruralnim područjima taj postotak ne iznosi više od 15 %;

AT.  budući da pristojan posao ostaje najbolji način odmaka od opasnosti siromaštva i socijalne isključenosti i budući da su pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i stručnost u radu s njima neporecive prednosti u potrazi za poslom;

AU.  budući da Rezolucija 64/292 Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 28. srpnja 2010. naslovljena „Ljudsko pravo na vodu i odvodnju” priznaje pravo na zdravstveno ispravnu i čistu vodu kao temeljno pravo presudno za puno uživanje prava na život i svih ljudskih prava;

AV.  budući da je za međupovezanost rodnih aspekata siromaštva potreban holistički pristup rješavanju problema višestruke diskriminacije i pitanja kao što su stanovanje, troškovi energije, javne usluge, sigurnost radnih mjesta, nesigurni oblici zapošljavanja i politika oporezivanja;

AW.  budući da se ciljevi borbe protiv siromaštva ne mogu ostvariti bez hvatanja u koštac s problemom siromaštva žena jer je za pozitivnu konvergencije u smanjenju siromaštva potrebno uspostaviti rodnu jednakost i ojačati gospodarski položaj te emancipaciju žena;

AX.  budući da prikupljanje podataka i donošenje politika o siromaštvu, životnim troškovima i prihodu na temelju kućanstava kao elementarnih jedinica pretpostavlja ujednačenost i jednaku raspodjelu prihoda između članova kućanstva; budući da se u praksi kućanstva razlikuju, a raspodjela može biti nejednaka i rodno uvjetovana, zbog čega bi se pristup u donošenju politika trebao temeljiti na pojedinačnim troškovima i prihodu;

AY.  budući da 17 % kućanstava sa samohranim roditeljem, koji je u većini slučajeva žena, nije u mogućnosti grijati svoje domove u usporedbi s općim stanovništvom, u kojem taj udio iznosi 10 %; budući da su veleprodajne cijene energije pale, a maloprodajne cijene narasle, što je dovelo do povećanja troškova; budući da nažalost ne postoji definicija energetskog siromaštva na razini EU-a, a ta pojava nerazmjerno pogađa žene;

AZ.  budući da je stopa nezaposlenosti među mladim ženama veća nego u drugim dobnim skupinama, što mlade žene dovodi u opasnost od siromaštva od rane dobi;

BA.  budući da su povećanje troškova kućanstva i preopterećenost troškovima stanovanja jedan od uzroka beskućništva žena, potrebno je dodatno istražiti u kojoj mjeri žene gube ili napuštaju svoje domove i uzroke te pojave; budući da su razine zaduženosti kućanstva i osobne zaduženosti izravno povezane s troškovima kućanstva te predstavljaju ključni uzrok siromaštva i socijalne isključenosti;

Ključne preporuke

Na temelju preporuka pripremljenih u ovoj Rezoluciji:

1.  poziva Komisiju i države članice da budu potpuno predane borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti i usvoje integriranu strategiju kako bi se holističkim pristupom koji povezuje politike iz područja gospodarstva, obrazovanja, zapošljavanja, prijenosa energije i socijalnih politika koje su iznjedrile najbolje prakse mogle boriti protiv različitih pojavnosti siromaštva;

2.  poziva države članice da prihvate moratorij na isključivanje grijanja zimi kako bi se osiguralo da se u određenom razdoblju tijekom zime nijedno kućanstvo ne može isključiti iz energetske mreže ili da se isključena kućanstva moraju ponovno spojiti na mrežu, naglašujući pritom da su povezani troškovi javni dug u naturi budući da su socijalne politike najprije odgovornost vlada; poziva države članice da ocijene mjere potrebne za dostizanje standarda Svjetske zdravstvene organizacije za adekvatnu temperaturu stanovanja;

3.  poziva Komisiju da provede ocjenu učinka na programe minimalnog dohotka u EU-u i razmotri daljnje korake kojima bi se uzeli u obzir gospodarsko i socijalno okruženje svake države članice te procjena toga omogućuju li programi kućanstvima da zadovolje osnovne osobne potrebe; poziva Komisiju da na ovaj način procijeni način i potrebna sredstva za davanje odgovarajućeg minimalnog dohotka na razini države članice u skladu s nacionalnim praksama i tradicijama uz istodobno poštovanje njihovih pojedinačnih karakteristika kako bi se podržala socijalna konvergencija u Uniji;

4.  poziva države članice da osiguraju da tijela na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini učinkovitije, ciljano i pažljivije koriste sredstva iz europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi se uhvatile u koštac s energetskim siromaštvom; rastom troškova života, socijalnom isključenošću, oskudicom stambenog prostora i nedovoljnom kvalitetom fonda zgrada; vjeruje da bi Komisija u ovom području trebala dozvoliti veću fleksibilnost;

5.  poziva Komisiju i države članice da posvete sastanak na vrhu smanjenju siromaštva, krajnjeg siromaštva i socijalne isključenosti te pristupu pristojnom standardu života;

Politike EU-a za ostvarenje cilja borbe protiv siromaštva

6.  izražava žaljenje što je broj ljudi u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti narastao iako je cilj strategije Europa 2020. smanjenje broja u toj kategoriji za barem 20 milijuna; također žali što je na indeksu siromaštva postignut napredak samo u nekim državama članicama; poziva Komisiju i države članice da se iznova obvežu na cilj smanjenja siromaštva koji postaje sve nedostižniji;

7.  pozive države članice da svakome pruže adekvatnu potporu do koje je lako doći, što obuhvaća minimalni prihod koliko god dugo je potrebno i da pruže različite vrsta naknada nužnih za rješavanje pitanja siromaštva gdje se troškovi ne mogu sniziti u kratkom roku; ističe važnost definiranja kriterija uvjeta za primanje u program adekvatnog minimalnog prihoda;

8.  poziva države članice da ponovno razmisle o svim politikama koje bi mogle voditi povećanju siromaštva i prilagode ih;

9.  poziva Komisiju da prouči mogućnost produljenja Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) i nakon završetka programskog razdoblja 2014. – 2020. te da se pozabavi boljom koordinacijom s drugim europskim fondovima, posebice Europskim socijalnim fondom, i aktivnim mjerama zapošljavanja kako bi se olakšao ulazak najpotrebitijih na tržište rada i ocijenile prednosti koje je program donio najugroženijim skupinama u najvećoj oskudici kao što su mlađe žene, obitelji s jednim roditeljem, osobe s invaliditetom i starije žene;

10.  poziva države članice da udrugama koje se bore protiv siromaštva olakšaju pristup europskim financijskim sredstvima iz FEAD-a bez dodatnog administrativnog opterećenja ovih udruga kojima često nedostaje osoblja;

11.  poziva Komisiju i države članice da uvedu mehanizme za priznavanje neformalno, a ne samo formalno, stečenih vještina;

12.  ističe da se inicijative kao što je Jamstvo za mlade moraju provoditi uz dubinsko razumijevanje strukture zapošljavanja regija u kojima ih se treba provesti; za to je potrebno redefinirati ulogu zavoda za zapošljavanje tj. pomoći korisnicima da uzmu u obzir sve specifične okolnosti tih korisnika, da steknu nove vještine i usmjere pozornost na razvijanje sektora tako što će biti u izravnom kontaktu s poduzećima kako bi utvrdili kompetencije koje traže od potencijalnih zaposlenika;

13.  pozdravlja namjeru Komisije da predloži stvaranje europskog stupa socijalnih prava; podsjeća da bi se time stupom ispunilo obećanje dano člankom 9. UFEU-a;

14.  podržava namjeru Komisije da Uniji osigura ocjenu AAA predstavljanjem novih mjera za poboljšanje učinkovitosti socijalnih politika i politika zapošljavanja koje obuhvaćaju jasne strategije za borbu protiv rodnih aspekata socijalne isključenosti;

15.  poziva Komisiju i države članice da razviju, usvoje i provedu okvir EU-a za smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti koji bi bio u skladu sa strategijom Europa 2020. i koji bi se sastojao od konkretnih mjera i djelovanja za borbu protiv, između ostalog, energetskog siromaštva;

16.  podsjeća na mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora naslovljeno „Za usklađeni europski pristup prevenciji i borbi protiv energetskog siromaštva” i ponavlja njegovu preporuku za „osnivanje Europske promatračke skupine za siromaštvo koja bi se prvenstveno bavila energetskim siromaštvom, ujedinjavala sve zainteresirane strane te pridonijela utvrđivanju europskih pokazatelja energetskog siromaštva (u suradnji s Eurostatom), ocjenjivanju situacije, određivanju najboljih praksi te oblikovanju preporuka kako bi se na najbolji način spriječio i riješio problem te uspostavila europska solidarnost na tom području”; ističe važnost razvijanja indikatora i prikupljanja podataka o potrošnji kućanstava i troškovima u pogledu energetskog siromaštva u cilju pružanja pouzdanih informacija i omogućavanja donošenja politika temeljenih na dokazima i učinkovitog nadzora;

17.  smatra da siromaštvo i socijalna isključenost imaju međugeneracijsku sastavnicu i u skladu s time ističe potrebu za davanje pristupa obrazovanju djeci iz kućanstava ispod granice siromaštva te zagovara politike usmjerene na sprečavanje ranog napuštanja škole;

18.  poziva Vijeće i države članice da u kontekstu rastućeg siromaštva pojačaju napore u pružanju pomoći ljudima u opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti, što uključuje snažnu rodnu perspektivu, primjerice u obliku preporuke Vijeća, kako bi se postigao cilj smanjenja siromaštva određen strategijom Europa 2020.;

19.  ponovno ističe važnost obrazovanja, uključujući formalno i neformalno obrazovanje, za osnaživanje žena i djevojaka te ulogu obrazovanja u borbi protiv rodnih stereotipa i stigmatizacije siromaštva, kao i u povećanju prihoda žena njihovim uključivanjem u sektore u kojima su slabo zastupljene kao što su znanost, tehnologija, inženjerstvo i poduzetništvo te poziva Komisiju da u svoje preporuke za pojedinačne zemlje kao cilj uključi strukovno osposobljavanje za žene;

20.  zahtijeva da svaka država članica omogući detaljan prikaz plana za smanjenje siromaštva te način na koji se u njihovim strategijama razmatraju rodni aspekti siromaštva i socijalna isključenost;

Sredstva i dohodak siromašnih kućanstava

21.  naglašava da je pristojan dohodak osnovni preduvjet mogućnosti za dostojanstven život; ističe da je, iako zaposlenost može biti ključna u pronalaženju izlaska iz siromaštva, važno imati minimalan dohodak dovoljan da ljudima pomogne u ispunjavanju osnovnih potreba; podsjeća da je 16,7 % stanovništva 28 država članica EU-a 2013. bilo u opasnosti od siromaštva nakon socijalnih prijenosa, što znači da im je raspoloživ prihod bio ispod nacionalnog praga opasnosti od siromaštva te da siromaštvo zaposlenih i apsolutno siromaštvo ostaje na neprihvatljivo visokoj razini;

22.  poziva Komisiju da u kontekstu europskog semestra da preporuke državama članicama u pogledu politika koje se trebaju uspostaviti i reforma koje se trebaju provesti za učinkovitu borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti u cilju promicanja socijalne konvergencije, uzimajući u obzir osobitosti svake države članice;

23.  podsjeća na mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora naslovljeno „Europski minimalni dohodak i pokazatelji siromaštva”; napominje da se u mišljenju izražava podrška europskom okviru za adekvatan minimalni prihod kojim bi se trebali uspostaviti zajednički standardi i pokazatelji, dati metode nadzora njegove provedbe i popraviti dijalog između dionika, država članica i institucija EU-a; smatra da bi takav okvir trebao biti temeljen na dokazima i pravima te uzeti u obzir socijalni i gospodarski kontekst svake države članice i poštovati načelo supsidijarnosti;

24.  ističe da bi sustavi minimalnog dohotka trebali spriječiti tešku materijalnu oskudicu i iz nje izdignuti kućanstva te omogućiti razine dohotka iznad praga siromaštva; podsjeća da bi sustavi minimalnog dohotka na nacionalnoj razini mogli biti ključni instrumenti za ispunjavanje odredbi članka 9. UFEU-a kojim se jamči odgovarajuća socijalna zaštita, smanjenje socijalne isključenosti, sudjelovanje u društvenoj zaštiti ljudskog zdravlja i veća jednakost u prilikama; dijeli mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora da bi se sustavi minimalnog prihoda trebali popratiti doživotnim učenjem, sudjelovanjem dioničara, aktivnim mjerama za tržište rada usmjerenima na pomaganje nezaposlenima da se vrate na tržište rada i pronađu pristojne poslove;

25.  poziva Komisiju i države članice da informiraju, savjetuju i podržavaju osobe u opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti u donošenju informiranih odluka u pogledu potrošnje energije te da podržavaju nevladine sudionike, lokalna tijela koja daju ciljane savjete o energiji i obučavaju savjetnike za energiju te obvežu pružatelje energetskih usluga da računima za potrošnju energije za kućanstva prilože informacije o mjerama kojima se može smanjiti potrošnja energije i povećati energetska učinkovitost;

26.  potiče države članice i Komisiju da, gdje je to prikladno, donose proaktivne politike glede adekvatnih standarda stanovanja kojima bi se omogući pristup kvalitetnim stambenim prostorima; poziva države članice da primijene razumnu politiku u pogledu stanarina tamo gdje su potrebne hitne socijalne mjere i ističe da bi ta politika trebala biti popraćena dugoročnim stambenim programima i programima u zajednici kojima bi se povećao fond stambenih prostora za različite socijalno ugrožene ciljne skupine; ističe da su na području EU-a još uvijek potrebne učinkovite mjere kao što su učinkovita regulativa o zaštiti potrošača na tržištu hipoteka kako bi se spriječio daljnji rast stambenih mjehura ; u tom pogledu potiče politike usmjerene na pomaganje kućanstvima s financijskim teškoćama kako bi osobe ostale u svojim prebivalištima;

27.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju temeljno pravo europskih građana na stambenu pomoć kao preduvjet za dostojanstven život; poziva da se prepozna važnost cjenovno pristupačnog podstanarskog stanovanja kao sredstva za olakšavanja pristupa stanovanju za osobe s niskim prihodima te potiče države članice da osiguraju dostatan broj cjenovno pristupačnih domova;

28.  ističe da je siromaštvo starijih velik problem u mnogim državama članicama; stoga poziva države članice da reformiraju mirovinske sustave kako bi zajamčile adekvatnu razinu prihoda od mirovina kao i održivost i sigurnost mirovinskih sustava;

29.  poziva Komisiju da se pozabavi problemom beskućništva kao krajnjeg oblika siromaštva, posebice smrtima beskućničke populacije tijekom zime te onim osobama koje žive u nezagrijanim domovima; poziva države članice da ponovno ocijene napredak postignut u iskorjenjivanju takvih krajnjih oblika siromaštva;

30.  poziva Komisiju i države članice da hitno prepoznaju, provedu i održavaju mjere politike kojima se kućanstvima omogućava da plate troškove stanovanja, uključujući isplaćivanje stambenih doplataka, s obzirom na to da 22 348 834 kućanstva (približno 11 % stanovništva EU-a) troši više od 40 % svojega raspoloživog prihoda na stanovanje te da se 21 942 491 kućanstvo (približno 10,8 % stanovništva EU-a) suočava s teškoćama u održavanju adekvatne temperature zagrijanosti stambenih prostora;

31.  podsjeća da su kućanstva s niskim prihodima i osobe u opasnosti od siromaštva ovisnija o dostupnosti cjenovno pristupačnih javnih usluga visoke kvalitete; poziva države članice da dosegnu potrebnu razinu javne potrošnje i cjenovno pristupačnih javnih usluga koje se pružaju kućanstvima s niskim prihodima;

Rashodi siromašnih kućanstava

32.  pozdravlja rad Komisije na referentnom proračunu, što predstavlja korak u pravom smjeru s obzirom na to da je rješavanje pitanja prihoda i rashoda siromašnih kućanstava na uravnoteženiji način uz pomoć pristupa temeljenog na podacima izazov koji tek predstoji; ističe da bi se referentni proračun koji održava troškove kućanstava mogao iskoristiti za osmišljanje vrste potpore koja će se davati i ispitivanje njezine prikladnosti; smatra da je takav instrument od ključne važnosti za oživljavanje socijalne kohezije Unije, smanjivanje nejednakosti i postizanje ciljeva strategije Europa 2020. u pogledu siromaštva i socijalne isključenosti; ističe da će snižavanje troškova siromašnih kućanstava imati pozitivan učinak na ta kućanstva kao i na gospodarstvo, posebice lokalno, te socijalnu koheziju;

33.  podsjeća da siromašna kućanstva najveći dio svojih prihoda troše na hranu, stanovanje i režije te stoga poziva Komisiju da bolje poveže svoje politike u pogledu borbe protiv siromaštva, poboljša razmjenu dobrih praksi i olakša redovan dijalog s onima koji se suočavaju sa siromaštvom i da osigura da se tim osobama omogući da doprinesu ocjenjivanju politika koje će se na njih odraziti;

34.  ističe da za sada na razini Unije ne postoji definicija energetskog siromaštva, što u znatnoj mjeri otežava ispravnu ocjenu ozbiljnosti, uzroka i posljedica tog aspekta siromaštva u Uniji; poziva Komisiju da s ostalim dionicima iznađe zajedničku definiciju energetskog siromaštva te da definira faktore koje doprinose ugroženosti kućanstava;

35.  poziva Komisiju da provede procjene učinka i da informacije o najboljim praksama u borbi protiv energetsko siromaštva u državama članicama; ističe da energija cijenom mora biti pristupačna za sve građane EU-a;

36.  ističe da je iznimno važno spriječiti da još mladih u budućnosti postanu žrtve energetskog siromaštva;

37.  napominje da ekonomsko i financijsko obrazovanje u ranoj dobi dokazano poboljšavaju donošenje ekonomskih odluka kasnije u životu, između ostaloga odluka u upravljanju troškovima i prihodima; predlaže razmjenu najboljih praksi i promicanje obrazovnih programa usmjerenih prema ženama i djevojkama iz ugroženih skupina i marginaliziranih zajednica koje su suočene sa siromaštvom i socijalnom isključenošću;

38.  ističe da je znatan udio osoba pogođen energetskim siromaštvom u opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti zbog čega ne mogu priuštiti početna sredstva potrebna za ulaganje u energetski učinkovite kućanske aparate te izolaciju ili obnovljive izvore energije; ističe da se time stvara začarani krug neprestanog trošenja nepotrebno visokog udjela prihoda kućanstva na režije, a ne rješava se, između ostalih, problem energetske učinkovitosti ili nedostatka energije;

39.  poziva Komisiju, Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) i države članice da provedu istraživanje o beskućnicama te uzrocima i bitnim faktorima beskućništva u žena jer je ta pojava nedovoljno zastupljena u trenutačnim podacima; napominje da elementi koji ovise o rodu i koje je potrebno uzeti u obzir uključuju rodno uvjetovanu ekonomsku ovisnost, privremeni smještaj ili izbjegavanje socijalnih službi;

40.  podupire inicijativu o pripremi referentnog proračuna koji bi služio kao smjernica te poziva Komisiju da pri njegovu osmišljavanju uzme u obzir pitanje roda, uključujući rodnu nejednakost unutar kućanstava;

41.  smatra da se duži životni vijek žena također mora uzeti u obzir kao potencijalni čimbenik ranjivosti i isključenosti;

Financiranje i politike usmjerene na hvatanje u koštac sa siromaštvom i energetskim siromaštvom

42.  poziva države članice i EU da kućanstvima s niskim prihodima daju mikrozajmove ili beskamatne kredite ili kredite s niskim kamatama (uz posredovanje primjerice EIB-a) kako bi im pomogli s početnima ulaganjima u oblike energetske učinkovitosti kao što su izolacija, energija sunca i energetski učinkoviti kućanski aparati;

43.  potiče države članice da se pobrinu za to da se ulaganja, i pri gradnji novih domova ili obnovi postojećih domova, temelje na energetskoj učinkovitosti;

44.  podsjeća da bi usmjeravanje određenih politika i sredstava Unije k smanjenju energetskih troškova siromašnih kućanstava u obliku ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost srednjoročno moglo imati mnogostruke pozitivne učinke kao što su: poboljšanje uvjeta života i zdravlja ljudi u pitanju, smanjenje troškova kućanstava koje rasterećuje kućne budžete siromašnih obitelji, povećanje ulaganja i otvaranje radnih mjesta na lokalnoj razini te doprinošenje postizanju ciljeva strategije Europa 2020.;

45.  također ističe potrebu za praćenjem korištenja fondova te pojednostavljenjem informacija i pristupa tim resursima;

46.  ustraje u važnosti rješavanja problema siromaštva ne samo sa socijalnog i političkog gledišta nego i ekonomskog što bi se srednjoročno moglo pokazati djelotvornim; ustraje u tome da Komisija u svoje prioritete mora uključiti potrebu za ispravljanjem dinamike trenutačno prisutne nejednakosti i što ozbiljno ograničava rast i ima negativan učinak na koheziju i siromaštvo;

47.  ističe ulogu EU-a i država članica u smanjenju troškova energije kućanstvima gdje bi se EU trebao pobrinuti za sigurnu opskrbu u cilju sprečavanja ozbiljnih fluktuacija cijena i spekulacija na tržištu energije jačom međupovezanošću energetskih mreža i većim stupnjem tržišne integracije te ulaganjem u obnovljive izvore energije i povećanjem ulaganja u istraživanje obnovljivih izvora energije, a države članice jačanjem svojih politika u cilju podržavanja energetske učinkovitosti kućanstava s posebnom pozornošću posvećenoj kućanstvima koja nisu priključena na strujnu mrežu i koja žive u siromaštvu i socijalnoj isključenosti; smatra da bi zaštita potrošača trebala biti među prioritetima Unije;

48.  smatra financijske spekulacije u vezi s prirodnim resursima i izvorima energije, posebice onima nepremjestivima, kao što su hidroelektrična energija vrijednima osude i zato poziva Komisiju da poduzme potrebne korake kako bi se siromašnim obiteljima smanjili troškovi energije, primjerice korištenjem prihoda prikupljenih odgovarajućim oporezivanjem;

49.  pozdravlja činjenicu da je ulaganje u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije moguće financirati sredstvima europskih strukturnih i investicijskih fondova u razdoblju od 2014. do 2020. zbog njihove važnosti za smanjenje energetskih troškova kućanstava; potiče Komisiju i države članice da iskoriste puni potencijal europskih fondova za rješavanja problema energetskog siromaštva; ističe da bi se trebalo pozabaviti preprekama uspješnom korištenju sredstava kao što su nepristupačnost kohezijskih fondova za manjim organizacijama ili nedostatak informacija, posebice onih o uvjetima za apliciranje;

50.  podsjeća na to da ciljanje korisnika koji rade sa siromašnim kućanstvima ili im pripadaju podrazumijeva određene preduvjete koje europski strukturni i investicijski fondovi ispunjavaju bolje nego veći fondovi kao što je Europski fond za regionalni razvoj;

51.  poziva države članice i Komisiju da olakšaju korištenje mehanizama unakrsnog financiranja, posebice sredstava iz kombinacije Europskog socijalnog fonda i Europskog fonda za regionalni razvoj, kojima bi se financirali projekti obnovljivih izvora energije ili energetske učinkovitosti za kućanstva pogođena energetskim siromaštvom; ističe mnogostruku korist programa koji se financiraju iz više fondova u rješavanju međusektorskih problema povezanih s energetskim siromaštvom;

52.  ističe da je kvaliteta stambenih prostora u kojima su smještena kućanstva u ruralnim područjima većinom vrlo niska, i za stanoprimce i za vlasnike; podsjeća da to doprinosi zarobljivačkom učinku visokih troškova režija i ne ostavlja prostor za ulaganja u snižavanje troškova energije; poziva Komisiju i države članice da unaprijede način na koji se inicijativom LEADER i Europskim poljoprivrednim fondom za ruralni razvoj ciljano rješava problem energetskog siromaštva u ruralnim područjima usmjeravanjem operativnih programa i financiranja ka proizvodnji energije iz diversificiranih obnovljivih izvora, pogotovo u lokalnim mrežama, što uključuje i mjere energetske učinkovitosti za zgrade rezervirane za energetski siromašna kućanstva;

53.  podsjeća da najmoprimci imaju ograničen pristup financiranju energetske učinkovitosti jer nisu vlasnici nekretnine u kojoj žive; podsjeća da su najmoprimci manje motivirani za ulaganja jer se lakše i češće sele nego vlasnici nekretnina; pozdravlja pilot-projekt Komisije pod nazivom „Oskudica goriva/energetsko siromaštvo – procjena učinka krize i revizija postojećih i mogućih novih mjera u državama članicama” osmišljen u cilju rješavanja tog problema; poziva Komisiju da na temelju ishoda ovog pilot-projekta razvije odredbe kojima bi se mjere energetske učinkovitosti koje poduzimaju najmoprimci financirale iz fondova EU-a;

54.  podsjeća države članice da bi barem 20 % ukupnih resursa Europskog socijalnog fonda trebalo dodijeliti cilju „promicanja socijalne uključenosti, borbe protiv siromaštva i svakog oblika diskriminacije” i da se Fond europske pomoći za najpotrebitije također može koristiti za rješavanje pitanja socijalne uključenosti;

55.  ističe izravnu pomoć i bolje životne uvjete za kućanstva u najvećoj oskudici kada se tim kućanstvima daju cjenovno pristupačni resursi za obnovljive izvore energije malih razmjera kao što su solarni paneli za kuće koje nisu spojene na električnu mrežu;

Povezivanje socijalnih ciljeva s energetskom politikom

56.  pozdravlja činjenicu da europsko zakonodavstvo koje se odnosi na energetsku politiku prepoznaje socijalne ciljeve u politikama energetske učinkovitosti, ponajprije u Direktivi 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti i Direktivi 2010/31/EU o energetskoj učinkovitosti zgrada; izražava žaljenje što se države članice ne koriste punim potencijalom relevantnih odredbi Direktive 2012/27/EU kako bi svoje djelovanje usmjerile na kućanstva pogođena energetskim siromaštvom i socijalno stanovanje (članak 7. stavak 7.); poziva Komisiju da u svojem pregledu ocijeni utjecaj paketa o energetskoj učinkovitosti te provedbu i primjenu članka 7. stavka 7. i članka 5. stavka 7.; na temelju ove procjene također poziva Komisiju da razmotri postroživanje članka 7., posebno njegova stavka 7., kako bi se države članice ohrabrilo da u svoje sustave obveza energetske učinkovitosti uvrstile socijalne ciljeve;

57.  podsjeća da lokalna tijela također imaju ulogu u promicanju alternativnih instrumenata financiranja, uključujući zadružne modele, i kolektivnih sporazuma o kupnji kako bi se potrošačima omogućilo da kombiniraju svoje zahtjeve u pogledu energije što će dovesti do smanjenja cijena energije; poziva Komisiju i države članice da promiču ulogu lokalnih tijela u ublažavanju energetskog siromaštva;

58.  poziva države članice da ispune norme Svjetske zdravstvene organizacije o adekvatnoj temperaturi stanovanja; čime se pruža potpora najugroženijim skupinama, pogotovo maloj djeci, starijim i trajno bolesnim osobama te osobama s invaliditetom, kako bi se zaštitili njihovo zdravlje i dobrobit;

59.  potiče Komisiju i države članice da bez odgode poduzmu mjere kojima će se uhvatiti u koštac s nesigurnim radnim mjestima koja pojedincima onemogućuju redovan i siguran prihod i time stvaraju prepreku uspješnom određivanju kućnog budžeta i plaćanju računa za troškove kućanstva;

60.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju pristup cjenovno pristupačnoj, pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji za sve, u skladu s ciljevima održivog razvoja UN-a;

Stanovanje i siromaštvo

61.  poziva Komisiju i države članice da predlože odlučne mjere za socijalne stanove i povećaju ulaganja u energetsku učinkovitost u socijalno stanovanje posredstvom europskih fondova; preporučuje da države članice prošire ponudu kvalitetnih socijalnih stanova kako bi se pristup adekvatnim stanovima zajamčio svima, a posebice najugroženijima; potiče države članice da nastave koristiti prilike kako bi alternativnim pravnim konstrukcijama učinile dostupnim socijalne stanove; preporučuje državama članicama da podupiru udruge potrošača;

62.  ističe važnost kvalitetne i pristupačne skrbi za djecu koja roditeljima omogućuje da se vrate na posao i povećaju prihode; naglašava koliko je to važno samohranim roditeljima i poziva Komisiju i države članice da bez odgode uspostave mjere za poboljšavanje skrbi za djecu;

63.  napominje da su povećanje energetske učinkovitosti, obnavljanje i energija iz obnovljivih izvora ključni za rješavanje energetskoga siromaštva; izražava zabrinutost zbog toga što su politike obnavljanja stambenih prostora rijetko usmjerene prema najranjivijim skupinama; inzistira na tome da politike obnavljanja stambenih prostora moraju ponajprije biti usmjerene prema siromašnim, ekonomski isključenim i ranjivim kućanstvima, s naglaskom na kućanstva suočena s rodnim nejednakostima i višestrukom diskriminacijom;

64.  ističe važnu ulogu koju socijalno poduzetništvo i alternativni poslovni model poput zadruga i uzajamnih društava imaju u jačanju socijalne uključenosti i ekonomskom osnaživanju žena, osobito pripadnica marginaliziranih zajednica, te u jačanju njihove ekonomske neovisnosti;

65.  poziva Komisiju i države članice da potaknu uključivanje dionika i procese rasprave kojima se promiče i olakšava izravno uključenje osoba kojima prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, osobito žena i djevojaka, u donošenje politika o socijalnoj uključenosti na svim razinama

66.  poziva Komisiju i države članice da uspostave mjere kojima bi se uklonila skandalozna razlika u plaćama između muškaraca i žena u EU-u koja trenutačno iznosi 16 % i penje se do 39 % kada se radi o mirovinama te ističe ključnu važnost te mjere za samohrane majke čiji kućanski troškovi mogu biti uistinu opterećujući;

67.  ističe da su samohrani roditelji, od kojih su većina žene, u većoj opasnosti od siromaštva od prosječne (34 %); ističe da isključenost s tržišta rada ili nesigurna i loše plaćena radna mjesta zbog troškova brige o djeci uvelike doprinosi toj povećanoj opasnosti; potiče države članice da donose zakone o plaći dostatnoj za život koja jamči da radnici mogu ispuniti osnovne potrebe;

68.  prima na znanje da su razlike u plaćama i mirovinama ključni čimbenici koji pridonose siromaštvu žena; napominje da isključenost žena iz gospodarskih sektora u kojima tradicionalno prevladavaju muškarci, kao što su tehnologija, znanost, više rukovodstvo i odlučivanje te prekomjerna zastupljenost žena u razmjerno slabo plaćenim sektorima kao što su poslovi njege, javna služba, poslovi s nepunim radnim vremenom te nesigurni i slabo plaćeni poslovi dugoročno utječe na siromaštvo žena; izražava zabrinutost u vezi s činjenicom da je feminizacija siromaštva djelomično rezultat dugotrajnih rodno neujednačenih standarda koji su doveli do toga da se u okviru industrijske politike i sporazuma o utvrđivanju plaća prednost daje sektorima kojima dominiraju muškarci, kao što je financijski sektor;

69.  poziva države članice i Komisiju da problem siromaštva i socijalne isključenosti žena riješe inicijativama kojima bi se u sektorima u kojima prevladavaju žene zajamčila i visokokvalitetna radna mjesta s plaćama kojima je moguće pokriti životne troškove; ističe ulogu koju mogu imati sindikati u zastupanju i osnaživanju žena na radnome mjestu te borbi protiv isključenosti; poziva države članice da predlože i provedu analizu plaća po poslodavcima i sektorima kako bi se dokazalo da žene i muškarci na istom radnom mjestu primaju različite plaće i time ubrzao napredak prema jednakim plaćama;

70.  ističe da se u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti moraju primjenjivati ciljane politike kako bi se pronašlo rješenje za određene okolnosti ugroženih skupina i marginaliziranih zajednica koje su suočene s određenim oblicima rodne nejednakosti i višestrukom diskriminacijom; poziva Komisiju i države članice da nastave razvijati politike kojima se rješavaju siromaštvo i društvena isključenost s kojima se suočavaju žene s invaliditetom, starije žene, žene izbjeglice i migrantice, Romkinje, žene koje pripadaju etničkim manjinama, žene iz ruralnih područja i zanemarenih četvrti, samohrane majke te studentice na veleučilištima i sveučilištima;

Siromaštvo i pristup zdravstvenoj skrbi

71.  budući da je jednak pristup kvalitetnoj univerzalnoj zdravstvenoj skrbi temeljno pravo priznato na međunarodnoj razini, osobito u Europskoj uniji;

72.  podsjeća da je pristup zdravstvenoj skrbi često vrlo ograničen uslijed financijskih ili regionalnih ograničenja (primjerice u rijetko naseljenim regijama), prije svega u području rutinske skrbi (kao što je stomatološka ili oftalmološka skrb) i povezanih preventivnih mjera;

73.  ističe da se kombinacijom siromaštva i drugih oblika ugroženosti kao što su dječja dob ili starost, invaliditet ili manjinsko podrijetlo dodatno povećava opasnost od nejednakog zdravstvenog tremana i da loše zdravlje može dovesti do siromaštva;

74.  ističe važnost zdravstvenih usluga i skrbi za premošćivanje jazova u pogledu sposobnosti promicanjem socijalne integracije osoba i borbom protiv siromaštva i socijalne isključenosti;

75.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Akcijski plan za e-zdravstvo 2012. – 2020.: inovativna zdravstvena skrb za 21. stoljeće” kojom se uspostavljaju dodatne inicijative, ponajprije u cilju olakšanja pristupa zdravstvenim uslugama, smanjenja zdravstvenih troškova i osiguravanja veće jednakosti europskih građana;

76.  poziva Komisiju i države članice da nastave ulagati napor u rješavanje društvenih i ekonomskih nejednakosti što bi u konačnici trebalo omogućiti smanjenje nejednakosti u zdravstvenoj skrbi; osim toga poziva Komisiju i države članice da na temelju univerzalnih vrijednosti ljudskoga dostojanstva, slobode i solidarnosti usmjeri pozornost na potrebe ugroženih skupina kao što su ljudi koji žive u siromaštvu;

77.  poizva države članice da riješe probleme nejednakosti u pristupu zdravstvenoj skrbi koji utječu na ljudsku svakodnevicu, primjerice u području stomatologije i oftalmologije;

78.  potiče Komisiju da učini sve što je u njezinoj moći da potakne države članice da pacijentima ponude naknadu troškova i da učine sve što je potrebno kako bi se hitno smanjile nejednakosti u pristupu lijekovima za liječenje stanja ili bolesti kao što su postmenopauzalna osteoporoza i Alzheimerova bolest za koje se u nekim državama članicama ne dobiva povrat troškova;

Informacijske i komunikacijske tehnologije i siromaštvo

79.  žali što se u Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu koju je objavila Komisija ne uzima u obzir potreba da se svima, a posebno osobama u opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti, omogući univerzalan, jednak i neograničen pristup novim digitalnim tehnologijama, tržištima i telekomunikacijama;

80.  potiče države članice i Komisiju da uspostave strategije za smanjivanje digitalnog jaza i promicanje jednake dostupnosti novih informacija i komunikacijskih tehnologija, posebno za osobe kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost;

Voda i siromaštvo

81.  podsjeća na to da Opća skupština Ujedinjenih Naroda priznaje pravo na kvalitetnu vodu za piće i sanitarne objekte kao ljudsko pravo; međutim, primjećuje da u određenim regijama, posebice onim ruralnim i zabačenim, pristup pitkoj vodi nije zajamčen i sve veći broj ima teškoće u plaćanju računa za vodu; poziva Komisiju i države članice da učine sve u svojoj moći kako bi bez odgode osigurale da svi imaju pristup pitkoj vodi; potiče države članice da osiguraju minimalnu razinu vodoopskrbe i štite ljudska prava ugroženih kućanstava;

82.  stoga potiče države članice da što prije učine sve što je moguće kako bi osigurale da svi imaju pristup pitkoj vodi;

o
o   o

83.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL L 169, 1.7.2015., str.1.
(2)SL L 72, 12.3.2014., str. 1.
(3)SL L 347, 20.12.2013., str. 470.
(4)SL L 347, 20.12.2013., str. 289.
(5)SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(6)SL L 257, 28.8.2014., str. 214.
(7)SL L 315, 14.11.2012., str. 1.
(8)SL C 169 E, 15.6.2012., str. 66;
(9)SL L 153, 18.6.2010., str.13.
(10)SL C 153 E, 31.5.2013., str. 57.
(11)SL C 236 E, 12.8.2011., str. 57.
(12)http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/64/292&Lang=E
(13)http://www.unicef-irc.org/publications/pdf/rc10_eng.pdf
(14)http://www.unicef-irc.org/publications/pdf/rc12-eng-web.pdf
(15) http://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=89&newsId=1974&furtherNews=yes.
(16)SL C 248, 25.8.2011., str. 130.
(17)SL C 341, 21.11.2013., str. 21.
(18)SL C 170, 5.6.2014., str. 23.
(19)SL C 166, 7.6.2011., str. 18.
(20)Zajedničko mišljenje Odbora za socijalnu zaštitu i Odbora za zapošljavanje Vijeća, Vijeće Europske unije, 13809/14 SOC 662 EMPL 120 EDUC 297 ECOFIN 876, 3. listopada 2014.
(21)http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=en&pubId=7744&visible=0
(22)Centar za odgovorno posuđivanje, Durham,http://www.responsiblelending.org/state-of-lending/cumulative/, http://www.uvcw.be/no_index/cpas/panier-etude-qualitative.pdf
(23)Ricardo Cherenti, Belgijsko udruženje javnih lokalnih centara za socijalne akcije, http://www.uvcw.be/no_index/cpas/panier-etude-quantitative.pdf
(24)Mišljenje Odbora za socijalnu zaštitu upućeno Vijeću, Vijeću europske unije, 649/11, SOC 124, 15. veljače 2011.
(25)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0294.
(26)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0264.
(27)SL L 268, 15.10.2015., str. 28.
(28)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0261.
(29)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0070.
(30)SL C 65, 19.2.2016., str. 40.
(31)SL C 349 E, 29.11.2013., str. 74.
(32)SL C 70 E, 8.3.2012., str. 8.


Privatni sektor i razvoj
PDF 317kWORD 172k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o privatnom sektoru i razvoju (2014/2205(INI))
P8_TA(2016)0137A8-0043/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Snažnija uloga privatnog sektora u postizanju uključivog i održivog rasta u zemljama u razvoju” (COM(2014)0263) i zaključke Vijeća od 23. lipnja 2014. i od 12. prosinca 2014. koji se na njoj temelje,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Globalno partnerstvo za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.” (COM(2015)0044),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Pristojan život za sve” (COM(2013)0092) i zaključke Vijeća od 25. lipnja 2013. koji se na njoj temelje,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Povećanje učinka razvojne politike EU-a: Plan za promjenu” (COM(2011)0637) i zaključke Vijeća od 14. svibnja 2012. koji se na njoj temelje,

–  uzimajući u obzir akcijski plan za privatna ulaganja u održive razvojne ciljeve iznesen u Izvješću Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) o globalnim ulaganjima za 2014. godinu(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o promicanju razvoja odgovornim poslovnim praksama, uključujući ulogu ekstraktivne industrije u zemljama u razvoju(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015. godine(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o financiranju razvoja(4) i posebno svoj poziv na usklađivanje privatnog sektora s ciljevima održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o ulozi prava vlasništva, vlasništva nad imovinom i stvaranja bogatstva u iskorjenjivanju siromaštva i poticanju održivog razvoja u zemljama u razvoju(5),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Vijeću i Europskom Parlamentu o aktivnostima platforme EU-a za spajanje u vanjskoj suradnji od njezine uspostave do kraja srpnja 2014. (COM(2014)0733),

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o učinkovitosti pomoći od 2. ožujka 2005. i Akcijski plan iz Accre od 4. rujna 2008.,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 16/2014 „Djelotvornost spajanja bespovratnih sredstava instrumenata za regionalno ulaganje sa zajmovima financijskih institucija za potporu vanjskim politikama EU-a”,

–  uzimajući u obzir Partnerstvo iz Busana za učinkovitu razvojnu suradnju sklopljeno 1. prosinca 2011.(6), a posebno njegov stavak 32. koji se odnosi na potrebu za „prepoznavanjem središnje uloge privatnog sektora u unapređenju inovacija, stvaranju bogatstva, prihoda i radnih mjesta, uporabi domaćih resursa i pridonošenju smanjenju razine siromaštva”,

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu o javno-privatnoj suradnji(7) i Partnerstvo za blagostanje(8) koje je proizišlo iz komponente privatnog sektora u Partnerstvu iz Busana,

–  uzimajući u obzir završni dokument „Budućnost kakvu želimo” s Konferencije Ujedinjenih naroda o održivom razvoju Rio+20 održane od 20. do 22. lipnja 2012. godine(9),

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima(10),

–  uzimajući u obzir Globalni sporazum Ujedinjenih naroda i Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća: komplementarnosti i razlikovni doprinosi(11),

–  uzimajući u obzir Okvir investicijske politike UNCTAD-a za održivi razvoj(12),

–  uzimajući u obzir Strategiju razvoja privatnog sektora za razdoblje 2013. – 2017. Grupe Afričke razvojne banke naslova „Potpora transformaciji privatnog sektora u Africi”(13),

–  uzimajući u obzir Tripartitnu deklaraciju Međunarodne organizacije rada (MOR) o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku(14),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Organizacije UN-a za industrijski razvoj (UNIDO) iz Lime: Prema uključivom i održivom industrijskom razvoju(15),

–  uzimajući u obzir program MOR-a o dostojanstvenom radu,

–  uzimajući u obzir članak 9. stavak 2. točku (b) Konvencije Ujedinjenih Naroda o pravima osoba s invaliditetom u kojoj se navode obveze kako bi se zajamčilo da privatni subjekti koji pružaju usluge ili upravljaju objektima otvorenim ili dostupnim javnosti uzmu o obzir sve aspekte pristupa za osobe s invaliditetom(16),

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za društveno odgovorno poslovanje za razdoblje 2011. – 2014. (COM(2011)0681),

–  uzimajući u obzir razvojni okvir za razdoblje nakon 2015. u kojem se privatni sektor shvaća kao glavni provedbeni partner i njegovu ulogu u prijelazu na „zeleno” gospodarstvo,

–  uzimajući u obzir dobrovoljne smjernice o odgovornom upravljanju posjedom zemljišta iz 2010. godine(17),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0043/2016),

A.  budući da je uloga javnog sektora ključna za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja; budući da je privatni sektor pokretač stvaranja bogatstva i gospodarskog rasta u svim tržišnim ekonomijama te da je zaslužan za 90 % radnih mjesta i dohotka u zemljama u razvoju; budući da je prema podacima UN-a privatni sektor zaslužan za 84 % BDP-a u zemljama u razvoju i raspolaže kapacitetima za pružanje održive osnove za mobilizaciju domaćih sredstava, čime se smanjuje ovisnost o vanjskoj pomoći, pod uvjetom da je pravno propisno reguliran, da je u skladu s načelima ljudskih prava i ekološkim standardima te povezan s konkretnim dugoročnim poboljšanjima kada je riječ o domaćem gospodarstvu, održivom razvoju i smanjenju nejednakosti;

B.  budući da prema indeksu siromaštva Programa UN-a za razvoj 1,2 milijarde ljudi zarađuje manje od 1,25 USD na dan; budući da nejednakost raste i zajedno sa siromaštvom jedna je od glavnih prijetnji stabilnosti u svijetu;

C.  budući da postoji jasna veza između razvoja snažnog proizvodnog sektora i tržišnog smanjenja siromaštva: rast od 1 % u dodanoj vrijednosti proizvodnje po glavi stanovnika smanjuje broj siromašnih za skoro 2 %;(18)

D.  budući da su potrebna znatna ulaganja, pri čemu procjene potrebnih sredstava u zemljama u razvoju godišnje iznose 2,4 bilijuna USD više nego što se trenutačno troši; budući da privatno financiranje može dopuniti, ali ne i zamijeniti javno financiranje;

E.  budući da su Ujedinjeni narodi 2012. godinu proglasili Međunarodnom godinom zadruga radi isticanja uloge zadruga u razvoju, osnaživanju ljudi, jačanju ljudskog dostojanstva i ostvarivanju milenijskih razvojnih ciljeva; budući da zadružni sektor diljem svijeta obuhvaća oko 800 milijuna članova u više od 100 zemalja te da se procjenjuje da je zaslužan za više od 100 milijuna radnih mjesta u čitavome svijetu;

F.  budući da se mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća, koja čine okosnicu svih tržišnih gospodarstava, suočavaju s mnogo većim regulatornim opterećenjima u zemljama u razvoju nego u Europskoj uniji te da većina njih djeluje u neslužbenom gospodarstvu koje odlikuje nestabilnost, nedostatak pravne zaštite i radnih prava ili pristupa sredstvima financiranja; budući da su najsiromašnije zemlje, prema izvješću Svjetske banke o poslovanju za 2014., u stvarnosti one u kojima vladaju najveća regulatorna opterećenja(19);

G.  budući da je industrijalizacija (posebno preko razvoja malih i srednjih poduzeća te malih i srednjih industrija) pokretač blagostanja i razvoja;

H.  budući da se u Deklaraciji UN-a o pravu na razvoj iz 1986. razvoj priznaje kao temeljno ljudsko pravo; budući da se u Deklaraciji obvezuje na pristup koji se temelji na ljudskim pravima i odlikuje ga ostvarivanje svih ljudskih prava (gospodarskih, socijalnih, kulturnih, građanskih i političkih); budući da se u Deklaraciji također obvezuje na jačanje međunarodne suradnje;

I.  budući da izravna strana ulaganja imaju potencijal doprinošenja ostvarenju ciljeva održivog razvoja, što je vidljivo i u prijedlogu UNCTAD-a za ulaganja u ciljeve održivog razvoja (Akcijski plan za promicanje doprinosa privatnog sektora(20)) pod uvjetom da su izravna strana ulaganja propisno regulirana i povezana s konkretnim poboljšanjima u domaćem gospodarstvu, među ostalim u pogledu transfera tehnologija i stvaranja prilika za osposobljavanje za lokalnu radnu snagu, uključujući žene i mlade;

J.  budući da uvozne carine imaju ključnu ulogu u ostvarivanju državnih prihoda i omogućavanju rasta novih industrija na domaćim tržištima zemalja u razvoju; budući da se uvoznim carinama na prerađene poljoprivredne proizvode može stvoriti prostor za dodanu vrijednost i nova radna mjesta u ruralnim gospodarstvima te istodobno promicati sigurnost opskrbe hranom;

K.  budući da je 60 % radnih mjesta u zemljama u razvoju u neformalnom sektoru malih i srednjih poduzeća te mikropoduzeća kao i da 70 % malih i srednjih poduzeća te mikropoduzeća ne prima financijska sredstva od financijskih institucija, iako su im potrebna za stvaranje rasta i otvaranje radnih mjesta;

L.  budući da se među 100 najvećih gospodarskih subjekata u svijetu nalazi 51 korporacija te budući da gotovo 70 % svjetske trgovine otpada na 500 najvećih multinacionalnih korporacija;

M.  budući da je prosječna dodana vrijednost proizvodnje po glavi stanovnika u industrijaliziranim zemljama 10 puta viša od one u zemljama u razvoju i 90 puta viša od one u najslabije razvijenim zemljama(21);

N.  budući da je fiskalni prostor u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju u stvarnosti ograničen zbog zahtjeva globalnih ulagača i financijskih tržišta; budući da izbjegavanje plaćanja poreza na dobit prema MMF-u posebno pogađa zemlje u razvoju koje se više oslanjaju na prihode od poreza na dobit nego zemlje OECD-a; budući da su prakse koje transnacionalnim korporacijama i pojedincima omogućavaju izbjegavanje plaćanja poreza široko rasprostranjene u državama članicama EU-a;

O.  budući da je skupina na visokoj razini koja savjetuje glavnog tajnika UN-a Ban Ki-Moona o planu za razdoblje nakon 2015. godine i koja se savjetovala s izvršnim direktorima 250 poduzeća (s godišnjim prihodima od 8 bilijuna USD) iz 30 zemalja, zaključila da se održivost mora uvrstiti u njihove poslovne strategije žele li poduzeća iskoristiti tržišne prilike za održivi rast; budući da nepostojanje jasnih modela za ulazak poduzeća u partnerstva s tijelima javnog sektora često dovodi u pitanje spremnost privatnog sektora da doprinosi održivom razvoju; budući da je privatni sektor potencijalni pružatelj robe i usluga siromašnim zajednicama i stanovnicima, čime se smanjuju troškovi, povećava izbor, a proizvodi i usluge prilagođavaju njihovim specifičnim potrebama te se doprinosi širenju ekoloških i društvenih mjera zaštite i standarda;

P.  budući da se, s obzirom na to da ne postoji općeprihvaćena definicija, javno-privatna partnerstva mogu definirati kao aranžmani s više dionika između privatnih aktera, javnih tijela i organizacija civilnog društva kojima se nastoji ostvariti uzajamno koristan javni cilj zajedničkom uporabom sredstava i/ili stručnoga znanja;

Q.  budući da skupina od 15 bilateralnih institucija koje čine europske institucije za financiranje razvoja ima važnu ulogu u pružanju dugoročnog financiranja za privatni sektor u gospodarstvima u razvoju i gospodarstvima u kojima se provode reforme i želi investirati u poduzeća s raznolikim učincima na razvoj, od sigurne opskrbe električnom energijom i čiste vode do pružanja financiranja malim i srednjim poduzećima i pristupa tržištu malim poljoprivrednim gospodarstvima;

R.  budući da su javno-privatna partnerstva desetljećima uobičajeni oblik poslovnog pothvata u razvijenim zemljama, posebno u europskim zemljama i u SAD-u, te ih danas većina donatora naširoko rabi u zemljama u razvoju, pa su ona zaslužna za ugrubo 15 – 20 % ukupnih ulaganja u infrastrukturu;

S.  budući da je 2,5 milijardi ljudi, većinom u zemljama u razvoju i većinom žene i mladi, i dalje isključeno iz poslovnih zajednica, formalnog financijskog sektora i prilika za vlasništvo nad imovinom ili zemljištem; budući da u dohodovnim skupinama u zemljama u razvoju postoji trajna razlika od 6 do 9 % u plaćama između spolova; budući da je socijalni dijalog važan instrument za pružanje potpore rodnoj jednakosti na radnom mjestu i preokretanju trenda podzastupljenosti poslovnih zajednica u zemljama u razvoju;

T.  budući da dobro osmišljena i učinkovito provedena javno-privatna partnerstva imaju sposobnost mobiliziranja dugoročnih privatnih i javnih financija, stvaraju inovacije u tehnologiji i poslovnim modelima te obuhvaćaju ugrađene mehanizme kojima se jamči da se takva partnerstva pozivaju na odgovornost za razvojne rezultate;

U.  budući da su se javno-privatna partnerstva u zemljama u razvoju dosad najčešće ostvarivala u sektorima energetike, infrastruktura i telekomunikacija, dok potencijal u sektorima kao što su poljoprivreda, obrazovanje, „zelene” tehnologije, istraživanje i inovacije, zdravstvo i prava vlasništva ostaje većim dijelom neiskorišten;

V.  budući da su gotovo dvije trećine zajmova Europske investicijske banke zemljama azijske, karipske i pacifičke skupine (AKP) u proteklih deset godina bile usmjerene na operacije privatnog sektora; budući da je investicijski instrument EIB-a iz Cotonoua prepoznat kao jedinstven obnovljivi fond rizičnoga kapitala za financiranje visokorizičnih ulaganja kao potpore razvoju privatnoga sektora;

W.  budući da se svake godine u zemljama u razvoju broj radno sposobnih ljudi povećava za 45 milijuna tražitelja posla,(22)međutim 34 % poduzeća u 41 zemlji priznaju da ne mogu naći radnike kakvi su im potrebni;

X.  budući da je u kontekstu programa za promjenu spajanje sredstava prepoznato kao važan instrument za prikupljanje dodatnih sredstava kombiniranjem bespovratnih sredstava EU-a sa zajmovima ili kapitalom javnih i privatnih financijera; budući da je, međutim, u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 16/2014 o primjeni spajanja zaključeno da za gotovo polovinu pregledanih projekata nema dovoljno dokaza na temelju kojih bi se moglo smatrati da su bespovratna sredstva opravdana, dok u nekoliko slučajeva postoje naznake da su se ulaganja mogla izvršiti bez doprinosa EU-a;

Y.  budući da u svijetu proizvodni sektor s oko 470 milijuna radnih mjesta 2009. i oko 500 milijuna radnih mjesta 2013.(23), pruža snažan potencijal za zapošljavanje i stvaranje bogatstva, kao i za dostojanstven i visokokvalificirani rad;

Z.  budući da se svjetsko bogatstvo sve više koncentrira u rukama male bogate elite te se očekuje da će do 2016. u vlasništvu najbogatijih 1 % biti više od pola svjetskog bogatstva;

AA.  budući da pravedno i progresivno oporezivanje u kombinaciji s kriterijima blagostanja i socijalne pravde ima ključnu ulogu u smanjivanju nejednakosti preko redistribucije bogatstva od građana s višim dohotkom na najpotrebitije u zemlji;

Dugoročna strategija za rad s privatnim sektorom

1.  potvrđuje da propisno regulirana privatna ulaganja u zemlje u razvoju mogu doprinijeti ostvarivanju ciljeva održivog razvoja UN-a; pozdravlja i podržava zaključke Vijeća od 12. prosinca 2014. o snažnijoj ulozi privatnog sektora u razvojnoj suradnji; pozdravlja inicijativu Komisije da podrži privatni sektor kako bi on, uz druge vladine i nevladine razvojne organizacije i uključive poslovne modele kao što su zadruge i socijalna poduzeća, postao važnim partnerom u postizanju uključivog i održivog razvoja u okviru ciljeva održivog razvoja UN-a, što pretpostavlja obvezivanje privatnog sektora na dobro upravljanje, smanjenje siromaštva i stvaranje blagostanja na temelju održivih ulaganja, kao i na smanjenje nejednakosti, promicanje ljudskih prava i ekoloških standarda te osnaživanje lokalnih gospodarstava; ističe da sve uključene strane moraju u potpunosti razumjeti i prepoznati divergentne uloge dionika privatnog i javnog sektora;

2.  poziva Komisiju da nastavi aktivno sudjelovati u raspravama o Programu do 2030. te da istovremeno uzme u obzir raznolikost privatnog sektora i izazove koji stoje na putu smanjenja siromaštva najmarginaliziranijih skupina do kojih je teško doprijeti; smatra da se u svakoj politici EU-a kojom se privatni sektor želi uključiti u razvoj mora precizno odrediti privatni sektor na koji je ona usmjerena;

3.  ističe da buduća partnerstva u okviru Programa održivog razvoja do 2030. moraju biti više usredotočena na borbu protiv siromaštva i nejednakosti; podsjeća na to da službena razvojna pomoć mora ostati ključno sredstvo iskorjenjivanja svih oblika siromaštva i zadovoljenja osnovnih socijalnih potreba u zemljama u razvoju te da ne može biti zamijenjena privatnim financiranjem; uzima u obzir mogućnosti mobilizacije privatnih sredstava preko upotrebe službene razvojne pomoći pod uvjetima transparentnosti, odgovornosti, vlasništva i usklađivanja s prioritetima zemalja te održivosti duga;

4.  poziva na više javnih ulaganja u javne usluge dostupne svima, posebno u pogledu prometnog sektora, pristupa vodi za ljudsku potrošnju, zdravstva i obrazovanja;

5.  smatra da su javni i privatni sektor najučinkovitiji kada zajednički rade na stvaranju zdravog okružja za ulaganja i poslovne aktivnosti te temelja za gospodarski rast; naglašava da se sva partnerstva i savezi s privatnim sektorom moraju usredotočiti na prioritete zajedničkih vrijednosti kojima se poslovni ciljevi usklađuju s razvojnim ciljevima EU-a te vodi računa o međunarodnim standardima o razvojnoj učinkovitosti; smatra da bi ih trebalo osmisliti te njima upravljati u suradnji s predmetnim partnerskim zemljama kako bi se zajamčilo da se rizici, odgovornosti i prihodi dijele, da su isplativi i da imaju jasno definirane razvojne ciljeve, redovite ključne etape, jasnu odgovornosti i transparentnost;

6.  pozdravlja ulogu koju ulaganje inozemnog privatnog sektora u zemlje u razvoju ima za ubrzanje domaćeg razvoja; dodatno ističe važnost poticanja odgovornog ulaganja kojim se podupiru lokalna tržišta i pomaže smanjiti siromaštvo;

7.  podupire rad Udruženja europskih institucija za financiranje razvoja (EDFI) s obzirom na to da njegove članice osiguravaju kapital za poduzeća u zemljama u razvoju preko izravnih ulaganja u trgovačka društva, kao i neizravno ulaganjem u lokalne komercijalne banke i privatni kapital na tržištima u nastajanju, fokusirajući se na mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća; apelira na Komisiju da u okviru svog financiranja i suradnje da prednost toj vrsti programa jer je privatni sektor u zemljama u razvoju od iznimne važnosti;

8.  poziva na razvijanje djelotvornijih standarda transparentnosti i odgovornosti za tehnološka poduzeća u EU-u u vezi s izvozom tehnologija koje se mogu upotrijebiti za kršenje ljudskih prava, za podupiranje korupcije ili za djelovanje protiv sigurnosnih interesa EU-a;

9.  naglašava da su trgovinske, investicijske, sigurnosne i razvojne politike EU-a međusobno povezane te imaju izravan učinak na zemlje u razvoju; podsjeća na to da se člankom 208. Ugovora iz Lisabona uvodi načelo usklađenosti politika u interesu razvoja, prema kojem se pri provedbi politika koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju moraju uzeti u obzir ciljevi razvojne suradnje; poziva na to da se trgovinske i investicijske politike ocijene u pogledu njihova učinka na razvoj, posebno kada je riječ o univerzalnom pristupu robi i uslugama od općeg interesa; naglašava važnost poboljšanja poglavlja o održivom razvoju u svim budućim bilateralnim trgovinskim sporazumima kako bi se u njih uvrstili učinkoviti sustavi izvješćivanja za privatni sektor;

10.  naglašava potrebu za razmatranjem načina na koje se privatni sektor može dodatno uključiti u okvir Europske politike susjedstva kako bi se doprinijelo ostvarenju gospodarskog rasta i otvaranju radnih mjesta u susjedstvu Europe, primjerice razmjenom stručnog znanja u pogledu omogućavanja pristupa kapitalu;

11.  poziva Komisiju da promiče, podupire i financira javno-javna partnerstva kao prvi odabir te da pri zajedničkoj provedbi razvojnih programa s privatnim sektorom izvrši obvezne i javno dostupne ex-ante procjene siromaštva i socijalnog učinka;

12.  poziva EU da uvrsti službena savjetovanja s organizacijama civilnog društva i sa zajednicama na koje izravno ili neizravno utječu razvojni projekti;

13.  ističe golemi potencijal dodane vrijednosti EU-a u sklapanju partnerstva s privatnim sektorom u uskoj suradnji s njegovim državama članicama i relevantnim međunarodnim organizacijama, od kojih su se mnoge već dokazale u suradnji s privatnim sektorom; naglašava da je potpuno funkcionalno tržišno gospodarstvo, koje se temelji na vladavini prava, i dalje važan pokretač gospodarskog i društvenog razvoja te da bi se to trebalo odražavati u razvojnoj politici EU-a;

14.  pozdravlja „Okvir za suradnju poduzeća s Ujedinjenim narodima”, u kojemu se naglašava da je snažan privatni sektor koji doprinosi gospodarskom rastu ključan za ostvarenje ciljeva održivog razvoja te da privatni sektor „bitno doprinosi zajedničkom gospodarskom, društvenom i ekološkom napretku”;

15.  pozdravlja uključivanje privatnog sektora u forum OECD-a na visokoj razini o učinkovitosti pomoći; posebno pozdravlja inicijative u tom kontekstu poduzete u pogledu inovativnih načina iskorištavanja financiranja razvoja iz privatnog sektora i zajedničku izjavu iz Busana iz 2011. godine o „Širenju i jačanju javne i privatne suradnje za sveobuhvatan, uključiv i održiv rast”;

16.  pozdravlja činjenicu da se udio nevezane bilateralne pomoći stalno povećava, no izražava zabrinutost zbog nastavljanja službenih i neslužbenih oblika vezane pomoći(24); poziva EU i njegove države članice da ispune svoje obveze koje su preuzeli u okviru Europskog konsenzusa o razvoju za „promicanje dodatne nevezane pomoći koja nadilazi postojeće preporuke OECD-a”; naglašava potencijal daljnje nevezane pomoći za ostvarivanje rasta, koji bi bio od koristi lokalnim industrijama u zemljama u razvoju; traži povećanje realne pomoći i održivu izgradnju regionalnih/lokalnih lanaca vrijednosti; poziva na daljnje osnaživanje lokalnih dionika i stavljanje naglaska na izgradnju održivih regionalnih/lokalnih lanaca vrijednosti; ističe važnost lokalne i regionalne odgovornosti, vlastitih nacionalnih strategija i programa reformi partnerskih zemalja, uključenosti razvojnih projekata i dodane vrijednosti dobivene osiguravanjem lokalnih lanaca opskrbe; smatra da razvojna politika ima važnu ulogu u rješavanju temeljnih uzroka trenutačnih migracijskih tokova prema EU-u;

17.  također priznaje pravo svih zemalja, posebice zemalja u razvoju, da nametnu privremena kapitalna ograničenja za sprečavanje financijske krize koja bi mogla biti prouzročena kratkoročnim i promjenjivim privatnim novčanim tokovima; poziva na uklanjanje ograničenja u pogledu tog prava iz svih sporazuma o trgovini i ulaganjima, uključujući WTO;

18.  ističe da EU mora uzeti u obzir pristupačnost pri pružanju svoje potpore privatnom sektoru s obzirom na to da isključivanje velikog dijela stanovništva, kao što su osobe s invaliditetom, privatna poduzeća lišava tržišta zamjetne veličine;

Potpora lokalnom privatnom sektoru u zemljama u razvoju

19.  ističe da se mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća mogu suočiti s mnogo većim regulatornim opterećenjima u zemljama u razvoju nego u EU-u, da im nedostaju pravna zaštita i vlasnička prava te da posluju u nestabilnoj neformalnoj ekonomiji; u tom pogledu ističe važnost sustava uknjižbe zemljišta; ističe da je potrebno promicati lokalni privatni sektor u zemljama u razvoju, među ostalim preko pristupa financiranju i promicanjem poduzetništva; poziva Komisiju, donatore i razvojne agencije da povećaju svoju potporu za izgradnju kapaciteta domaćih malih i srednjih poduzeća;

20.  poziva EU da promiče nacionalne razvojne strategije kojima se doprinosi privatnog sektora razvoju oblikuju uključenjem privatnog sektora u razvojni okvir usmjeren na domaće zadruge i mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća, ali i posebno na male poljoprivrednike jer oni nude najveći potencijal za poticanje pravednog razvoja u zemljama;

21.  ističe potrebu za povećanom potporom sklapanju partnerstva sa zemljama u razvoju kako bi se njihovi regulatorni okviri osuvremenili tako što će se stvoriti prihvatljiva okruženja za privatne inicijative te poduzećima staviti na raspolaganje mehanizmi za potporu, ali i istovremeno donošenjem propisa uspostaviti istinska ravnoteža između stvaranja okruženja koje pogoduje ulaganjima i zaštite javnih interesa i okoliša; prima na znanje da je potrebno uspostaviti pouzdane bankarske sustave i porezne uprave u zemljama u razvoju koji su sposobni pružiti učinkovito financijsko upravljanje i upravljanje javnim i privatnim sredstvima; poziva partnerske vlade da uvedu klauzulu o vremenskom ograničenju valjanosti, prema kojoj bi se zastarjele mjere mogle poništiti; napominje da bi zakonodavstvo trebalo podvrgavati procjenama učinka kojima je cilj utvrditi „negativno stvaranje radnih mjesta” i prijetnje ekološkim standardima;

22.  poziva EU da ojača kapacitete zemalja u razvoju za mobilizaciju domaćih sredstava radi suzbijanja utaje poreza, korupcije i nezakonitih financijskih tokova, što je način da se najslabije razvijenim zemljama i nestabilnim državama omogući da izgrade učinkovitije i stabilnije upravljačke institucije, pa i u okviru uspostave pravednih i učinkovitih poreznih sustava; u tu svrhu poziva EU da unaprijedi svoju financijsku i tehničku pomoć zemljama u razvoju kako bi se zajamčila viša razina transparentnosti i odgovornosti; poziva EU, njegove države članice, sve relevantne organizacije te razvijene zemlje i zemlje u razvoju koje su potpisnice Partnerstva iz Busana za učinkovitu razvojnu suradnju iz 2011. da poštuju svoju obvezu o jačanju napora u cilju borbe protiv korupcije i nezakonitih financijskih tokova;

23.  poziva Glavnu upravu Komisije za međunarodnu suradnju i razvoj da s Glavnom upravom za rast surađuje na repliciranju, slijedeći model europske poduzetničke mreže, regionalnih struktura potpore za mala i srednja te mikropoduzeća u zemljama u razvoju kako bi im one pomogle da ostvare zakonitost, dobiju pristup financijama, kapitalu i tržištu te nadvladaju pravne prepreke, pružajući pritom posebnu potporu jačanju posredničkih organizacija koje ih zastupaju; ističe činjenicu da bi takve strukture s vremenom mogle postati pokretači stvaranja lokalnih i regionalnih javno-privatnih partnerstava u područjima kao što su poljoprivredno poslovanje, strukovno obrazovanje i programi zdravstvene zaštite, čime se omogućava izgradnja kapaciteta, razmjena znanja i iskustva te udruživanje lokalnih i međunarodnih resursa;

24.  podsjeća na odgovornost EU-a u podupiranju pravednog svjetskog poreznog sustava, što podrazumijeva utvrđivanje djelotvornih obveznih uvjeta za izvješćivanje po zemljama za transnacionalne korporacije, uspostavu javnih registara stvarnih vlasnika poduzeća, zaklada i drugih sličnih pravnih subjekata, jamčenje automatske razmjene podataka o porezima i pravednu raspodjelu prava oporezivanja tijekom pregovora o sporazumima o oporezivanju i ulaganjima sa zemljama u razvoju; također smatra da bi institucije za financiranje razvoja trebale ulagati samo u poduzeća i fondove koji su voljni objaviti stvarna vlasništva i izvješćivati o svojim računima po zemljama;

25.  podsjeća da su carinski režimi ključna sastavnica regulatornog okruženja prilagođenog razvoju privatnog sektora na dobrobit siromašnih i otvaranju radnih mjesta; sa zabrinutošću, međutim, napominje da se sporazumima o ekonomskom partnerstvu nalaže smanjenje uvoznih carina u raznim gospodarskim sektorima u državama AKP-a, ali kad bi se, istovremeno, uklanjanjem svih carina na uvoze iz EU-a znatno smanjili prihodi od carina, u nekim bi slučajevima državni prihodi pali i za 15 do 20 %; apelira na EU da oblikuje svoju trgovinsku politiku u skladu s načelom usklađenosti politika u interesu razvoja;

26.  pozdravlja 500 milijuna EUR financijske omotnice EIB-a za društveno odgovorno financiranje u okviru investicijskog instrumenta iz Cotonoua, kojom se EIB-u omogućuje da pojača svoj angažman u privatnom sektoru u rizičnijim područjima i u izazovnijim okruženjima; žali zbog smanjenja zajmovne omotnice EIB-a za Aziju; ističe da bi sva ulaganja EIB-a u okviru investicijskog instrumenta iz Cotonoua trebala biti u skladu s nacionalnim razvojnim strategijama, pridržavajući se načela demokratske odgovornosti;

27.  ističe činjenicu da su prepreke privatnom sektoru za razvoj u nestabilnim državama i državama u kojima se odvijao sukob veće nego drugdje te iziskuju usmjereniji pristup radi poboljšanja ulagačkog okruženja i uklanjanja ograničavajućih i zastarjelih poslovnih propisa, lihvarskog postupanja i visoke razine korupcije; preporučuje u tom pogledu da Komisija u dijalog o reformi politike uključi partnerske zemlje i privatni sektor kako bi se prebrodilo duboko nepovjerenje između vlasti i privatnog sektora koje je tradicionalno prouzročeno klijentelizmom, izostankom legitimiteta i rentijerskim ponašanjem;

28.  poziva Komisiju, države članice i zemlje u razvoju da pojačaju svoje napore oko promicanja ekonomskog osnaživanja žena te da uspostave mehanizme potpore za poduzetnice; napominje da pristup financijskom uključivanju žena vođen uštedama ima dokazan uspjeh; preporučuje pristup koji počiva na rodnoj jednakosti u svim partnerskim programima, u kombinaciji s osposobljavanjem za poduzetništvo žena, mladih i osoba s invaliditetom te ciljanih mreža poslovnih anđela za žene; poziva na povećanu potporu poduzetnicama kako bi im se omogućilo da ostvare korist od rasta koji se temelji na privatnom sektoru; preporučuje da se donesu mjere radi praćenja procesa povezanog s ekonomskim osnaživanjem žena te napominje da bi prema MMF-u prihod po glavi stanovnika znatno porastao kada bi udio žena u radnoj snazi odgovarao udjelu muškaraca;

Angažiranje europskog i međunarodnog poduzetničkog sektora radi postizanja održivoga razvoja

29.  ističe činjenicu da potencijal doprinosa privatnoga sektora dugoročnom održivom razvoju nadilazi njegova financijska sredstva, njegovo iskustvo i stručno znanje te obuhvaća lokalno uspostavljanje lanaca vrijednosti i distribucijskih kanala, što rezultira otvaranjem radnih mjesta, smanjenjem siromaštva i nejednakosti, promicanjem prava žena i prilika za žene i ekološkom održivosti, povećanim dosegom i učinkovitošću te povećanim pristupom komercijalno raspoloživim i pristupačnim proizvodima, uslugama i tehnologiji; traži da europski napori u pogledu razvoja imaju važnu ulogu u provedbi međunarodno dogovorenih standarda, kao što su Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i standardi Međunarodne organizacije rada, uključujući rad s poduzećima i ulagačima kako bi se osigurala usklađenost s Vodećim načelima i Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća u pogledu njihovih poslovnih aktivnosti i njihovih lanaca opskrbe u zemljama u razvoju;

30.  ističe da je socijalni dijalog ključan kako bi se zajamčilo da privatni sektor učinkovito sudjeluje u razvoju; naglašava odgovornost zemalja u razvoju za podupiranje socijalnog dijaloga između poslodavaca u privatnom sektoru, radnika i nacionalnih vlada kao načina za poboljšanje dobrog upravljanja i državne stabilnosti; posebno poziva zemlje u razvoju da zajamče da se socijalni dijalog proširi i na zone proizvodnje za izvoz i industrijske klastere;

31.  ističe da privatni sektor, a posebno lokalna mala i srednja poduzeća, moraju biti dijelom političkoga dijaloga uz sve ostale razvojne partnere kako bi se omogućilo uzajamno razumijevanje i upravljanje očekivanjima i zajamčila učinkovitost i transparentnost; u tom pogledu ističe važnu ulogu delegacija EU-a u zemljama u razvoju kao platforme za te dijaloge; ističe pozitivnu ulogu zadruga kao zamašnjaka socijalno uključivog razvoja i njihovu sposobnost da osnaže zajednice stvaranjem radnih mjesta i ostvarivanjem prihoda; posebno ističe da su radnici osnovali zadruge i udruge sa zajedničkim uslugama radi pružanja pomoći u samozapošljavanju u neformalnom gospodarstvu, dok u ruralnim područjima štedne i kreditne zadruge pružaju pristup bankarskim uslugama koje ne postoje u mnogim zajednicama te financiraju osnivanje malih poduzeća i mikropoduzeća; uviđa da privatni sektor obuhvaća aktere kao što su socijalna poduzeća i organizacije pravedne trgovine (fair trade), koje su u svoj rad već ugradile socijalna i ekološka načela; poziva Komisiju da prizna te napore u razmatranju uloge privatnog sektora u razvoju;

32.  poziva Komisiju da zagovara prijedloge ulagača i drugih dionika za podupiranje obvezujućih pravila o izvješćivanju za poduzeća u pogledu socijalnih i ekoloških pitanja te pitanja ljudskih prava, u skladu s direktivom EU-a o nefinancijskom izvješćivanju, što je jedan od novih predloženih ciljeva održivog razvoja UN-a;

33.  poziva EU da doprinese jačanju i izgradnji struktura, mreža i institucija aktera u domaćem privatnom sektoru, posebno u pogledu mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća, kako bi preuzeli ulogu u donošenju politika na nacionalnoj i regionalnoj razini;

34.  naglašava da jedno od glavnih ograničenja za povećanje sudjelovanja privatnog sektora u zemljama u razvoju proizlazi iz nedostatka projekata koje bi banke bile voljne kreditirati zbog slabih pravnih, institucijskih i fiskalnih okvira i provedbenih kapaciteta, kao i sredstava za investicijsko planiranje i pripremu projekata; poziva na povećanje tehničke pomoći sektoru javnih poduzeća u partnerskim zemljama kako bi se ojačao njihov kapacitet za preuzimanje odgovornosti za upravljanje javno-privatnim partnerstvima i potpunim ostvarenjem vlasništva na kraju procesa; ističe potrebu da privatni sektor dugoročno predvidi isplativost ulaganja s obzirom na to da ovisi o svojim dioničarima te bi u protivnom mogao biti suočen s izostankom dugoročnog planiranja u cilju ostvarivanja povrata u socijalnim sektorima koji su ključ za ljudski razvoj;

35.  napominje da se sudjelovanje privatnog sektora u infrastrukturi u zemljama u razvoju znatno povećalo, s 18 milijardi USD 1990. godine na 150 milijardi USD 2013. godine; u tom pogledu poziva na kontinuirani angažman te napominje da je nedostatak pristupa infrastrukturi ključna prepreka rastu privatnog sektora, čime se podriva postizanje rezultata i otvaranje radnih mjesta;

36.  ističe golemi potencijal za javno-privatna partnerstva u poljoprivredi, uz jasno definiran i robustan zakonodavni okvir za imovinska prava i zaštitu posjeda zemljišta kako bi se spriječila utrka za obradivim površinama i zajamčila povećana i učinkovita poljoprivredna proizvodnja; pozdravlja pokretanje programa EU-a u za jačanje upravljanja zemljištem u afričkim zemljama 2014. godine; preporučuje da EU i njegove delegacije imaju veću ulogu u radu s partnerskim vladama, kao i s EIB-om, Međunarodnim fondom za poljoprivredni razvoj i drugim sličnim tijelima, na privlačenju privatnog sektora da razvije rješenja za poljoprivredne izazove koja se temelje na tržištu; ističe da je potrebno uvesti financijske poticaje kako bi se izbjeglo isključenje stanovnika siromašnih i udaljenih područja te poljoprivrednika koji uzgajaju kulture koje nisu od glavnog komercijalnog interesa ili koje vjerojatno nisu privlačne partnerima u poljoprivrednom poslovanju; ističe da bi mjere zaštite trebale obuhvaćati procjenu društvenih i ekoloških rizika, savjetovanje s legitimnim predstavnicima pogođenih zajednica, uz njihov slobodan, prethodno osiguran i informirani pristanak za pokretanje određenog projekta i pravnu potporu za te zajednice po potrebi; traži od Komisije da uz projekte uspostavi postupke praćenja i uvede mogućnost pregovaranja o reviziji ugovora u slučajevima u kojima je nanesena šteta lokalnom stanovništvu;

37.  također ističe rizike povezane s javno-privatnim partnerstvima u poljoprivredi, uključujući utrku za obradivim površinama, koja se mora spriječiti; ističe da je važno usredotočiti pomoć na male poljoprivrednike, posebno žene; poziva Komisiju da javno-privatna partnerstva u poljoprivrednom sektoru uz financiranje EU-a poveže sa sveobuhvatnim mjerama zaštite malih poljoprivrednika, nomadskih stočara i drugih korisnika zemljišta u nepovoljnom položaju od potencijalnog gubitka pristupa zemlji ili vodi; ističe da bi mjere zaštite trebale obuhvaćati procjenu društvenih i ekoloških rizika kao uvjet za pokretanje određenog projekta i pravnu potporu za te zajednice po potrebi; preporučuje da se projekti Novog saveza G8 zamijene inicijativama u okviru sveobuhvatnog programa poljoprivrednog razvoja Afrike (CAADP); ističe da financijske i socijalne naknade moraju biti obvezujuće i da bi se alternativni razvojni planovi uvijek morali uzimati u obzir;

38.  preporučuje da EU na održiv način nastavi s podupiranjem projekata obnovljive i „zelene” energije u zemljama u razvoju te posebno u udaljenim ruralnim područjima; pozdravlja činjenicu da je ulaganje u energiju jedan od prioriteta financijske omotnice EIB-a za društveno odgovorno financiranje, što je općepriznato kao jedan od ključnih elemenata poticanja gospodarskoga rasta u Africi; očekuje da će se inovativnim financijskim instrumentima pokrenuti ulaganja privatnog sektora u obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost i pristup energiji; također potiče EIB i europske institucije za financiranje razvoja da dodatno financiraju ulagačke projekte kojima se pruža potpora ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi u Africi, u skladu s obvezama EU-a iz Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC); podsjeća da bi prednost trebalo dati manjim decentraliziranim projektima u vezi s obnovljivim izvorima energije izvan mreže kako bi se zajamčilo da ruralna područja imaju pristup energiji, izbjegavajući pritom potencijalni negativni utjecaj velike energetske infrastrukture na društvo i okoliš;

39.  apelira na EU da izradi snažan regulatorni okvir koji se temelji na kriterijima razvojne učinkovitosti i u skladu s kojim privatni sektor mora djelovati, uključujući promicanje dugoročnih ugovornih javno-privatnih partnerstava; apelira na EU da na temelju analize troškova promiče javno-privatna partnerstva samo ako nisu dostupni drugi isplativiji i manje rizični oblici financiranja; poziva EU da provede učinkovite zaštitne mjere za projekte javno-privatnih partnerstva radi jamčenja ljudskih prava, uključujući prava žena;

40.  pozdravlja postignuća u objedinjavanju javno-privatnih resursa za zdravstvenu skrb i poboljšanu dostupnost lijekova, u cilju sve većeg korištenja potencijalom prijenosa tehnologija u zemljama u razvoju; preporučuje da EU postane posrednik u otvaranju mogućnosti suradnje koja nadilazi puki pristup lijekovima kako bi se reformirali disfunkcionalni zdravstveni sustavi u zemljama u razvoju; ističe da se potpora za lokalna mala i srednja poduzeća te male i srednje industrije može povećati ne samo financijskim instrumentima nego i prijenosom tehnologija, izgradnjom kapaciteta, poslovanju s dobavljačima čija je djelatnost održiva i poslovnim povezivanjima;

41.  ističe važnost premošćivanja jaza između obrazovnog sustava i potreba postojećeg tržišta rada u zemljama u razvoju; poziva Komisiju da omogući programe i potporu javno-privatnim partnerstvima koji uključuju sve relevantne dionike, od škola, sveučilišta, obrazovnih centara i aktera iz privatnog sektora radi pružanja mogućnosti za osposobljavanje i obrazovanje koji su važni za tržište; potiče osnivanje institucija za strukovno dvojno obrazovanje u kojima mladi za vrijeme profesionalnog naukovanja s naglaskom na praktičnim aspektima zvanja mogu pohađati teorijska predavanja u specijaliziranim strukovnim školama;

42.  ističe da se regulatorni kapaciteti vlada zemalja u razvoju moraju dodatno ojačati kako bi se uspješno ostvario održiv razvoj;

Načela udruživanja s privatnim sektorom

43.  ističe da udruživanje s poduzetničkim sektorom iziskuje fleksibilan pristup koji nije isključivo prilagođen očekivanim ishodima nego se njime uzima u obzir u kojoj su mjeri lokalni uvjeti pogodni za privatna poduzeća i ulaganja; preporučuje diferencirani pristup kad je riječ o najslabije razvijenim zemljama i nestabilnim državama; napominje da se ulaganja i sudjelovanje privatnog sektora u okviru ciljeva održivog razvoja uvelike razlikuju među zemljama u razvoju; poziva donatore da većinu svoje pomoći daju najslabije razvijenim zemljama u obliku bespovratnih sredstava;

44.  pozdravlja kriterije za pružanje izravne potpore privatnom sektoru navedene u komunikaciji Komisije o privatnom sektoru i razvoju; poziva na donošenje jasno utvrđenog okvira kojim se vode sva partnerstva s privatnim sektorom uspostavom mjerila kao što su aktivnosti usmjerene na mikropoduzeća, strategije pristupa kreditima i uključenje skupina u nepovoljnom položaju, žena i mladih na tržište rada, pri čemu se mora zajamčiti poštovanje načela usklađenosti politika u interesu razvoja, načela razvojne učinkovitosti i ciljeva razvojne politike, posebno smanjenje siromaštva i nejednakosti; smatra da bi se sve odluke o promicanju upotrebe javno-privatnih partnerstava preko mehanizma spajanja u zemljama u razvoju trebale zasnivati na temeljitoj procjeni tih mehanizama u pogledu učinka na razvoj, odgovornosti i transparentnosti te na stečenom iskustvu;

45.  zabrinut je što se nedovoljno provode zaštitne mjere kojima se jamči svrsishodna upotreba javnih sredstava; ističe da se mjerljivi izlazni pokazatelji, praćenje i mehanizmi procjene moraju dogovoriti u pripremnoj fazi projekta kako bi se istovremeno zajamčilo da se tim ulaganjima ne krše ljudska prava, društvene i ekološke norme te da se poštuje transparentnost, pri čemu treba voditi računa da privatni sektor plaća svoj dio poreza; ističe važnost procjene rizika, održivosti duga, transparentnosti i zaštite ulaganja; ističe važnost formalne savjetodavne i nadzorne uloge nacionalnih parlamenata i civilnog društva u jamčenju potpune odgovornosti i transparentnosti; preporučuje da bi se žrtvama povreda načela društveno odgovornog poslovanja u zemlji u razvoju u kojoj se provodi razvojni projekt trebao omogućiti djelotvoran pristup pravdi i naknadama;

46.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da se poduzeća koja sudjeluju u razvojnim partnerstvima pridržavaju ciljeva održivog razvoja i da poštuju načela društveno odgovornog poslovanja; snažno podupire učinkovito i sveobuhvatno širenje i primjenu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u EU-u i izvan njega te naglašava potrebu za poduzimanjem svih potrebnih političkih i zakonodavnih mjera kako bi se riješili propusti u učinkovitoj primjeni Vodećih načela UN-a, među ostalim i u području pristupa pravosuđu; preporučuje da sva poduzeća koja posluju u zemljama u razvoju imaju razinu transparentnosti u skladu sa Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća u pogledu poštovanja ljudskih prava, pozitivnog doprinošenja socijalnom i ekološkom blagostanju u zemljama u razvoju te suradnji s organizacijama civilnog društva; ističe da je potrebno da države članice izrade nacionalne planove za provedbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te posebno propisa OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom u lancima opskrbe mineralima iz područja zahvaćenima sukobima i visokorizičnih područja;

47.  ističe potrebu da se trgovinskom i razvojnom politikom EU-a poštuje politički prostor i prostor za gospodarske politike zemalja u razvoju, a osobito najslabije razvijenih zemalja, da se po potrebi zadrže ključne uvozne carine te da se potiče stvaranje stručnih i dostojanstvenih radnih mjesta u lokalnoj proizvodnoj industriji te industriji prerade poljoprivrednih proizvoda, koja je potencijalni izvor veće domaće dodane vrijednosti, industrijskog rasta, rasta izvoza i diversifikacije industrije, što su ključne sastavnice uključivoga gospodarskog i društvenog napretka; poziva Europsku uniju i njezine države članice da promiču konkretne mjere kojima bi se zajamčilo da multinacionalne korporacije plaćaju poreze u zemljama u kojima ostvaruju dobit te da promiču učinkovito izvješćivanje po zemljama za privatni sektor, čime se poboljšavaju kapaciteti mobilizacije domaćih sredstava i pošteno tržišno natjecanje.

48.  potiče EU da podrži aktualnu izradu međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta UN-a o transnacionalnim korporacijama te drugim poslovnim poduzećima u pogledu poštovanja ljudskih prava jer će se tako utvrditi obveze transnacionalnih korporacija u području ljudskih prava, pa i u okviru odnosa s državama, i uvesti djelotvorni pravni lijekovi za žrtve u slučajevima kada domaći sudovi očito nisu u stanju te korporacije uspješno progoniti;

49.  pozdravlja stajalište Komisije da se trebaju poticati strateški stupovi programa MOR-a za dostojanstveni rad kao način rješavanja problema nejednakosti i socijalne isključenosti, posebno među najmarginaliziranijim skupinama, uključujući žene, djecu, starije osobe i osobe s invaliditetom; ističe da poduzeća trebaju pružati potporu pravednom postupanju s radnicima, zajamčiti sigurnu i zdravu radnu okolinu, socijalnu zaštitu i socijalni dijalog i omogućiti konstruktivan odnos između radnika, uprave i izvođača radova;

Put naprijed: koraci koje treba poduzeti kako bi privatni sektor postao održiv partner u razvojnoj politici

50.  poziva europske institucije i tijela da uspostave jasan, strukturiran, transparentan i odgovoran okvir za upravljanje partnerstvima i savezima s privatnim sektorom u zemljama u razvoju te ističe da je zajedno s istaknutijom ulogom privatnog sektora važno razraditi odgovarajuće sigurnosne mjere i institucionalne kapacitete;

51.  poziva EU i njegove države članice da izrade jasnu i konkretnu strategiju u cilju jamčenja usklađenosti privatnog sektora s razvojnim prioritetima nacionalnih vlada i civilnog društva u zemljama u razvoju;

52.  poziva na uspostavljanje sektorskih platformi s više dionika na razini EU-a, u kojima će se okupiti privatni sektor, organizacije civilnog društva, nevladine organizacije, skupine za strateško promišljanje, partnerske vlade, donatori, zadruge i socijalna poduzeća te drugi dionici radi nadvladavanja pretjeranog opreza i nedostatka povjerenja među partnerima te suočavanja s izazovima koji prate aktivnosti razvojne suradnje; u vezi s time ističe važnost uloge delegacija EU-a u relevantnim zemljama kao posrednika u tim dijalozima; napominje da je prijedlog Komisije za jačanje postojećih mehanizama, kao što je Politički forum o razvoju, korak u pravom smjeru;

53.  uzima u obzir preporuku Revizorskog suda da Komisija jasno pokaže financijsku i razvojnu dodanu vrijednost bespovratnih sredstava EU-a za projekte u kojima su upotrijebljena kombinirana sredstva; podržava namjeru Komisije, uspije li ju poduprijeti dokazima, da proširi opseg spajanja i na druga područja osim infrastrukture kao što su održiva poljoprivreda, socijalni sektori i razvoj lokalnog privatnog sektora; no ustraje u tome da sve operacije spajanja moraju biti u potpunosti usklađene s načelima razvojne učinkovitosti, kao što su vlasništvo, odgovornost i transparentnost kako bi se zajamčilo da se slijede ciljevi održivoga razvoja; poziva Komisiju da procijeni mehanizme spajanja zajmova i bespovratnih sredstava te da ojača svoje kapacitete za upravljanje u pogledu projekata spajanja, kako je preporučio Revizorski sud; poziva Komisiju da demokratizira upravljačku strukturu platforme za spajanje EU-a i regionalnih instrumenata za spajanje uključenjem svih relevantnih dionika na lokalnoj razini, uključujući partnerske vlade, nacionalne parlamente, aktere iz privatnog sektora, sindikate i lokalne zajednice; apelira na Komisiju da ojača kriterije za uspostavljanje bespovratnih sredstava i njihovih iznosa te da detaljno utvrdi dodanu vrijednost spajanja u svakom svojem projektu;

54.  poziva na proširenje aktualnoga mandata EIB-a za vanjsko kreditiranje kako bi se povećala njegova uloga u postizanju održivoga razvoja, a posebno kako bi preuzeo aktivniju ulogu u novoj strategiji za privatni sektor, preko spajanja sredstava, sufinanciranja projekata i razvoja lokalnog privatnog sektora; nadalje traži veću transparentnost i odgovornost u partnerstvima i projektima povezanima s EIB-om; podsjeća da bi primarni cilj financijskih operacija EIB-a koje se provode preko jamstva EU-a danog EIB-u u zemljama u razvoju trebao biti smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva; poziva EIB i druge institucije država članica EU-a za financiranje razvoja da hitno zajamče da poduzeća koja prime njihovu financijsku potporu ne sudjeluju u utaji poreza;

55.  poziva Komisiju da zajamči da se partnerstva i zajmovi privatnom sektoru u zemljama s niskim dohotkom i nestabilnim državama povezuju s izravnim bespovratnim sredstvima organizacijama civilnog društva te da su u skladu s razvojnim prioritetima relevantnih zemalja kako bi se zajamčilo sudjelovanje građana i uspostavili procesi koji uključuju više dionika iz organizacija civilnog društva, lokalnih vlada i sindikata;

56.  poziva Komisiju da zajamči da je u svim delegacijama EU-a zastupljeno osposobljeno i kvalificirano osoblje koje je aktivno pripremljeno da omogući stvaranje i funkcioniranje partnerstava s akterima iz privatnog sektora; napominje da je obveza da se ubrza smještanje ureda EIB-a u prostore u kojima već djeluju delegacije EU-a korak u pravome smjeru; poziva Komisiju da u tom području primjenjuje najbolje prakse država članica, čija su veleposlanstva obično „prva točka kontakta” za aktere iz privatnog sektora;

57.  traži veće obvezivanje Komisije kad je riječ o dodatnom jačanju njezine političke težine i otvaranju pitanja u odnosima s partnerskim vladama i lokalnim tijelima vlasti kako bi se omogućila veća i pozitivnija interakcija s privatnim sektorom; ističe činjenicu da su strateški dokumenti za pojedine zemlje, nacionalni okvirni programi i proračunska potpora vjerojatno najvredniji instrumenti u predvođenju reformi poslovnog okruženja u partnerskim zemljama i promicanju domaće industrijalizacije; preporučuje da EU podupre akcijski plan UNCTAD-a za ulaganje u ciljeve održivog razvoja; skreće pozornost na činjenicu da izrada, strukturiranje i provođenje javno-privatnih partnerstava ostaje izazovan i složen pothvat i da njihov uspjeh također ovisi o povoljnom okruženju u kojem djeluju;

58.  naglašava da odgovornost za učinkovito zajedničko djelovanje snose ne samo donatori i uključena poduzeća, već i partnerske vlade; poziva EU da radi na jačanju izgradnje kapaciteta partnerskih zemalja kako bi procijenio kada je prikladno pokrenuti javno-privatna partnerstva; naglašava da su dobro upravljanje, vladavina prava, okvir za reformu poslovanja, antikorupcijske mjere, javno financijsko upravljanje i učinkovite javne institucije najvažniji preduvjeti za ulaganja, inovacije i razvoj privatnog sektora;

59.  traži veću usredotočenost na poboljšanje koordinacije donatora i zajedničkog programiranja te traži da glavni naglasak bude na ostvarivanju mjerljivih rezultata i razvojnih ishoda kako bi se maksimirao učinak razvojne politike EU-a i kako bi se zajamčila puna odgovornost za razvojne troškove;

o
o   o

60.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, UNCTAD-u, UNIDO-u i skupini na visokoj razini za plan za razdoblje nakon 2015. godine.

(1)http://unctad.org/en/PublicationsLibrary/wir2014_en.pdf
(2)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0163.
(3)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.
(4)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0196.
(5)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0250.
(6)http://www.oecd.org/development/effectiveness/49650173.pdf
(7)http://www.mofa.go.jp/mofaj/annai/honsho/seimu/nakano/pdfs/hlf4_5.pdf
(8)http://www.ifc.org/wps/wcm/connect/topics_ext_content/ifc_external_corporate_site/idg_home/p4p_home
(9)http://www.uncsd2012.org/content/documents/727The%20Future%20We%20Want%2019%20June%201230pm.pdf
(10)http://www.ohchr.org/Documents/Publications/GuidingPrinciplesBusinessHR_EN.pdf
(11)http://www.oecd.org/corporate/mne/34873731.pdf
(12)http://unctad.org/en/PublicationsLibrary/diaepcb2012d5_en.pdf
(13)http://www.afdb.org/fileadmin/uploads/afdb/Documents/Policy-Documents/2013-2017_-_Private_Sector_Development_Strategy.pdf
(14)http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_emp/---emp_ent/---multi/documents/publication/wcms_094386.pdf
(15)http://www.unido.org/fileadmin/Lima_Declaration.pdf
(16)http://www.un.org/disabilities/documents/convention/convention_accessible_pdf.pdf
(17)http://www.fao.org/nr/tenure/voluntary-guidelines/en/
(18)http://www.unido.org/fileadmin/user_media/Services/PSD/WP4_2014_Industrialisation_and_social_well-being.pdf
(19)Grupa Svjetske banke, Poslovanje u 2014.: Razumijevanje donošenja propisa za mala i srednja poduzeća, 29. listopada 2013.
(20)http://unctad.org/en/PublicationChapters/wir2014ch4_en.pdf
(21)http://www.unido.org/fileadmin/user_media/Services/PSD/WP4_2014_Industrialisation_and_social_well-being.pdf
(22)Izgradnja okvira usmjerenog na zapošljavanje te snažan, održiv i uravnotežen rast u pripremnom dokumentu za konferenciju na visokoj razini Međunarodne organizacije rada i Međunarodnog monetarnog fonda „Izazovi za razvoj, zapošljavanje i socijalnu koheziju”, Međunarodna organizacija rada, 2010.
(23)https://www.unido.org/fileadmin/user_media/Research_and_Statistics/UNIDO_IDR_2013_main_report.pdf
(24)ActionAid (2005.): Real Aid – Plan za uspjeh pomoći, str. 4.

Pravna napomena