Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2015/2315(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0243/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0243/2016

Rasprave :

PV 24/10/2016 - 18
CRE 24/10/2016 - 18

Glasovanja :

PV 25/10/2016 - 7.5

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0405

Usvojeni tekstovi
PDF 367kWORD 59k
Utorak, 25. listopada 2016. - Strasbourg Završno izdanje
Korporativna odgovornost za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama
P8_TA(2016)0405A8-0243/2016

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama (2015/2315(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale sporazume i instrumente UN-a u vezi s ljudskim pravima, osobito Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, koji su doneseni u New Yorku 16. prosinca 1966.,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 8., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 81., 82., 83., 114., 208. i 352. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Strateški okvir EU-a za ljudska prava i demokraciju koji je 25. lipnja 2012.(1) usvojilo Vijeće za vanjske poslove i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019. koji je 20. srpnja 2015. usvojilo Vijeće(2),

–  uzimajući u obzir Smjernice Europske unije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. prosinca 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. godinu i politici Europske unije u tom području(3),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. godinu i politici Europske unije u tom području(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnom i privatnom sektoru i njezinu utjecaju na ljudska prava u trećim zemljama(5),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. veljače 2013. o društveno odgovornom poslovanju: odgovorno, transparentno i pouzdano poslovno ponašanje i održiv rast(6),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. veljače 2013. o društveno odgovornom poslovanju: promicanje društvenih interesa i put k održivom i uključivom oporavku(7),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava 26/9 od 26. lipnja 2014., u kojoj je UNHRC odlučio uspostaviti međuvladinu radnu skupinu otvorenog tipa čiji je zadatak izrada pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za transnacionalna društva i druga poduzeća u području ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima, izmijenjene Smjernice Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) za multinacionalna poduzeća, Tripartitnu deklaraciju Međunarodne organizacije rada (MOR) o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku, okvir Međunarodnog vijeća za integrirano izvješćivanje, deset načela Globalnog sporazuma Ujedinjenih naroda te normu Međunarodne organizacije za normizaciju ISO 26000 „Smjernice o društvenoj odgovornosti” i priručnik Europskog ureda obrtnika i malih i srednjih poduzetnika za normizaciju o normi ISO 26000 namijenjen europskim MSP-ima,

–  uzimajući u obzir projekt „Ostvarenje dugoročne vrijednosti za poduzeća i investitore” koji se provodi u okviru inicijative UN-a Načela odgovornog ulaganja i Globalnog sporazuma UN-a,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća Europe državama članicama o ljudskim pravima i poslovanju usvojenu 2. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o obnovljenoj strategiji EU-a 2011. – 2014. (COM(2011)0681) i njezinu zelenu knjigu „Promicanje europskog okvira za društveno odgovorno poslovanje” (COM(2001)0366) te definiciju društveno odgovornog poslovanja koja je u njoj navedena te komunikacije iz 2006. i 2011. koje se na nju nastavljaju,

–  uzimajući u obzir izvanteritorijalne obveze država koje proizlaze iz maastrichtskih načela,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0243/2016),

A.  budući da se EU temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, među ostalima prava pripadnika manjina; i budući da se njegovo međunarodno djelovanje, uključujući njegovu trgovinsku politiku, „vodi [tim] načelima”;

B.  budući da se Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima primjenjuju na sve države i sva poduzeća, bila ona transnacionalna ili ne, neovisno o njihovoj veličini, sektoru, lokaciji, vlasništvu i strukturi, iako je u primjeni Vodećih načela UN-a u cijelom svijetu i dalje izazov uspostava djelotvornih kontrolnih i sankcijskih mehanizama; budući da je Europski parlament u svojim rezolucijama od 6. veljače 2013. skrenuo pozornost na posebne karakteristike MSP-a o kojima bi se u politikama društveno odgovornog poslovanja trebalo propisno voditi računa i na potrebu za fleksibilnim pristupom društveno odgovornom poslovanju prilagođenim njihovu potencijalu;

C.  budući da se Globalnim sporazumom UN-a(8), koji sadržava deset načela, od korporacija traži da unutar svojeg područja utjecaja usvoje, podupiru i primjenjuju niz temeljnih vrijednosti u području ljudskih prava, radnih standarda, okoliša i borbe protiv korupcije, da se dobrovoljno obvežu na poštovanje tih vrijednosti i ugrade ih u svoje poslovne aktivnosti;

D.  budući da su korporacije jedan od glavnih aktera gospodarske globalizacije, financijskih usluga i međunarodne trgovine te su dužne poštovati sve primjenjive zakone i međunarodne sporazume na snazi te poštovati ljudska prava; budući da se trgovina i ljudska prava mogu međusobno podupirati i da poslovna zajednica, koja je dužna poštovati ljudska prava, može imati i važnu poticajnu ulogu u promicanju ljudskih prava, demokracije, standarda zaštite okoliša i odgovornog poslovanja;

E.  budući da, međutim, ta poduzeća mogu katkad prouzročiti povrede ljudskih prava ili pridonijeti tim povredama te utjecati na prava ugroženih skupina kao što su manjine, autohtono stanovništvo, žene i djeca ili pridonijeti ekološkim problemima;

F.  budući da su povrede ljudskih prava koje počine korporacije globalni problem i budući da sve korporacije u svijetu moraju poštovati ljudska prava, a europske su institucije u prvom redu dužne regulirati odgovornost korporacija povezanih s EU-om;

G.  budući da mnoge međunarodno aktivne korporacije, bile one europske ili ne, koje posluju u trećim zemljama obavljaju velik dio poslovnih aktivnosti ili imaju sjedište u Europi i/ili su u vlasništvu europskih korporacija, imaju imovinu ili dobra u Europi, kontroliraju druge korporacije u Europi ili primaju ulaganja ili financijske usluge institucija u Europi; budući da su globalizacija i razvoj tehnologije doveli do toga da korporacije povjeravaju poslove lokalnim dobavljačima ili se u svojim lancima opskrbe i proizvodnje koriste dobrima ili uslugama koje su proizvele odnosno pružile druge korporacije iz raznih zemalja, a time i jurisdikcija, koje imaju različite pravne sustave, različite razine zaštite i standarde ljudskih prava te različite razine primjene;

H.  budući da zaštita ljudskih prava treba biti prioritet državama članicama i samoj Uniji; budući da EU ima vodeću ulogu u pregovorima o nizu inicijativa za globalnu odgovornost i njihovoj provedbi te da su te inicijative tijesno povezane s promicanjem i poštovanjem međunarodnih standarda; budući da povrede ljudskih prava zahtijevaju djelotvorna pravna sredstva; budući da je u okviru i nacionalnog i međunarodnog prava potreban pravedniji i efikasniji sustav pravnih sredstava za bavljenje povredama ljudskih prava koje počine poduzeća;

I.  budući da za povrede ljudskih prava još uvijek ne postoji cjelovit globalni pristup odgovornom poslovanju; budući da žrtve povreda ljudskih prava u koje su uključena međunarodna društva nailaze na brojne prepreke u pristupu pravnim lijekovima, među ostalima proceduralne prepreke u pogledu prihvatljivosti i iznošenja dokaza, često previsoke troškove sudskog postupka i nepostojanje jasnih standarda odgovornosti za uključenost poduzeća u povrede ljudskih prava;

Korporacije i ljudska prava

1.  napominje da će sve veća globalizacija i internacionalizacija poslovnih aktivnosti i lanaca opskrbe ulogu korporacija u jamčenju poštovanja ljudskih prava učiniti važnijom te će dovesti do situacije u kojoj će međunarodne norme, pravila i suradnja biti presudni za sprečavanje povreda ljudskih prava u trećim zemljama; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog slučajeva povreda ljudskih prava u trećim zemljama, među ostalima onih koji su posljedica odluka rukovodstva nekih korporacija i poduzeća EU-a, kao i onih koje su počinili pojedinci, nedržavni akteri i države; podsjeća korporativne subjekte na njihovu odgovornost da poštuju ljudska prava u svojim globalnim aktivnostima, bez obzira na to gdje se njihovi korisnici nalaze te neovisno o tome ispunjava li država domaćin svoje obveze u pogledu ljudskih prava;

2.  napominje da brzi tehnološki napredak hitno zahtijeva pozornost i odgovarajući pravni okvir;

3.  ponovno potvrđuje postojanje hitne potrebe da se kontinuirano, djelotvorno i dosljedno djeluje na svim razinama, i to na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini, kako bi se učinkovito rješavali slučajevi kršenja ljudskih prava čim do njih dođe i pravni problemi koji proizlaze iz izvanteritorijalne dimenzije poduzeća i njihova postupanja te povezane nesigurnosti o tome tko snosi odgovornost za povrede ljudskih prava;

Međunarodni okvir

4.  pozdravlja usvajanje Vodećih načela UN-a i snažno podupire njihovo primjenjivanje u cijelom svijetu; naglašava da se UN jednoglasno složio oko Vodećih načela uz punu potporu država članica EU-a, MOR-a i Međunarodne trgovačke komore, uključujući potporu konceptu „pametne kombinacije” regulatornog i dobrovoljnog djelovanja; poziva na to da se predstavnici EU-a u dijalozima o ljudskim pravima s trećim zemljama redovito pozivaju na Vodeća načela UN-a i druge međunarodne standarde o odgovornom poslovanju; osim toga, poziva društva da primjenjuju Vodeća načela UN-a, među ostalim uspostavom politika dužne pažnje i zaštitnih mehanizama za upravljanje rizicima te pružanjem djelotvornih pravnih lijekova ako njihove aktivnosti prouzroče nepovoljan učinak za ljudska prava ili doprinesu tome;

5.  uviđa da su Globalni sporazum UN-a, norma ISO 26000 o društvenoj odgovornosti, Tripartitna deklaracija MOR-a o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku i Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća sredstva s pomoću kojih se može mobilizirati odgovornost u poslovnim aktivnostima poduzeća;

Pozivi upućeni korporacijama i njihova obveza poštovanja ljudskih prava

6.  poziva društva, bila ona europska ili ne, da pružaju dužnu pažnju zaštiti ljudskih prava (due diligence) te da svoje zaključke uključe u interne politike i procedure te u skladu s time dodijele resurse i ovlasti i propisno ih primjenjuju; naglašava da tome treba namijeniti dostatna sredstva; naglašava da su transparentnost i komunikacija o mjerama poduzetim da se spriječe povrede ljudskih prava u trećim zemljama ključne za odgovarajući demokratski nadzor i za to da bi se potrošačima omogućio odabir na temelju činjenica;

7.  prepoznaje golemu važnost društveno odgovornog poslovanja i pozdravlja sve veću upotrebu instrumenata koji se temelje na tome i to što korporacije dobrovoljno preuzimaju obveze u pogledu toga; međutim, snažno naglašava da je poštovanje ljudskih prava moralna dužnost i pravna obveza korporacija i njihovih uprava te da bi ono trebalo biti integrirano u dugoročnu gospodarsku perspektivu, neovisno o tome gdje te korporacije posluju, njihovoj veličini ili industrijskom sektoru; uviđa da bi posebne pravne obveze korporacija trebale biti konkretno određene prema njihovoj veličini i mogućnostima te da bi EU i države članice trebali težiti postizanju najveće zaštite ljudskih prava koristeći se najefikasnijim mjerama, a ne samo pretjeranim administrativnim i birokratskim formalističkim pravilima;

8.  smatra da primjena smjernica o društveno odgovornom poslovanju mora biti dovoljno fleksibilna da se zadovolje specifični zahtjevi svake države članice i regije, s posebnim naglaskom na kapacitete malih i srednjih poduzeća; pozdravlja angažman Komisije, uz sudjelovanje Parlamenta i Vijeća te drugih međunarodnih tijela, oko dugoročnog temeljnog usklađivanja inicijativa društveno odgovornog poslovanja te razmjene i promicanja dobre korporativne prakse u vezi s društveno odgovornim poslovanjem te promicanja smjernica iz norme Međunarodne organizacije za normizaciju ISO 26000 kako bi se zajamčila jedinstvena globalna, koherentna i transparentna definicija društveno odgovornog poslovanja; snažno potiče Komisiju da istinski doprinese usmjeravanju i usklađivanju politika država članica EU-a, čime bi se na najmanju mjeru svela mogućnost nastanka dodatnih troškova poduzeća koja posluju u više država članica, a koji su rezultat postojanja različitih odredbi;

9.  ponavlja da treba posvetiti pozornost posebnim značajkama malih i srednjih poduzeća, koja uglavnom posluju na lokalnoj i regionalnoj razini unutar određenih sektora; stoga smatra presudnim da se u politikama društveno odgovornog poslovanja Unije, u koje se ubrajaju i nacionalni akcijski planovi o društveno odgovornom poslovanju, propisno uzmu u obzir specifični zahtjevi malih i srednjih poduzeća, da se vodi načelom „počnimo od malih” i prepozna neformalni, intuitivni pristup malih i srednjih poduzeća društveno odgovornom poslovanju; ponovno izražava protivljenje mjerama koje bi mogle rezultirati dodatnim administrativnim ili financijskim ograničenjima za mala i srednja poduzeća, a potporu onim mjerama koje omogućuju da mala i srednja poduzeća djeluju zajednički;

10.  podsjeća na to da bi društva u slučaju da se utvrdi da su prouzročila povredu ili joj pridonijela trebala preuzeti moralnu, ali i pravnu odgovornost, te da moraju pružiti ili sudjelovati u pružanju djelotvornog pravnog lijeka pogođenim pojedincima i zajednicama; napominje da ti postupci uključuju restituciju, naknadu štete, rehabilitaciju i davanje jamstava o neponavljanju povrede;

11.  pozdravlja praksu uvođenja odgovornosti poštovanja ljudskih prava u obvezujuće zahtjeve ugovora između društava i njihovih korporacijskih i privatnih klijenata i dobavljača; napominje da se takvi zahtjevi u većini slučajeva mogu primijeniti pravosudnim sredstvima;

Pozivi upućeni državama članicama i njihova dužnost zaštite ljudskih prava

12.  sa zadovoljstvom pozdravlja započeti rad na pripremi obvezujućeg ugovora UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; izražava žaljenje zbog blokiranja tog procesa te poziva EU i države članice da konstruktivno sudjeluju u tim pregovorima;

13.  podsjeća na različite, ali komplementarne uloge država i poduzeća u pogledu zaštite ljudskih prava; podsjeća na to da države unutar svojih jurisdikcija imaju dužnost zaštititi ljudska prava, među ostalim od povreda koje počine društva, čak i ako ona posluju u trećim zemljama; ustrajno napominje da u slučaju povrede ljudskih prava države moraju žrtvama pružiti pristup djelotvornom pravnom lijeku; u tom kontekstu podsjeća na to da poštovanje ljudskih prava u trećim zemljama, pa i jamčenje djelotvornog pravnog sredstva osobama u njihovoj nadležnosti, čini sastavni element vanjskih odnosa EU-a s tim zemljama;

14.  poziva Komisiju i države članice da zajamče usklađenost politika o poduzetništvu i ljudskim pravima na svim razinama: unutar različitih institucija EU-a, među institucijama te između EU-a i njegovih država članica, a osobito kad je riječ o trgovinskoj politici Unije; poziva Komisiju i države članice da to načelo izričito navedu u svim sporazumima čije su potpisnice, u skladu s preuzetim međunarodnim obvezama u pogledu ljudskih prava; napominje da će za to biti potrebna snažna suradnja između različitih glavnih uprava unutar Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje;

15.  poziva EU, države članice, treće zemlje i sva nacionalna i međunarodna nadležna tijela da hitno i u što širem opsegu donesu obvezujuće instrumente za učinkovitu zaštitu ljudskih prava u tom području te da se pobrinu da se u cijelosti provode sve nacionalne i međunarodne obveze koje proizlaze iz spomenutih međunarodnih propisa; nada se da europska nastojanja oko društveno odgovornog poslovanja mogu služiti kao uzor drugim zemljama; uvjeren je da nacionalne razvojne banke moraju biti primjer ostalima u pogledu dokazivog poštovanja ljudskih prava;

16.  poziva sve države, uključujući EU i države članice, da u svim područjima u okviru svoje nadležnosti brzo i strogo provode Vodeća načela UN-a, među ostalim izradom akcijskih planova; žali zbog toga što bez obzira na komunikaciju Komisije o društveno odgovornom poslovanju iz 2011. nisu sve države članice donijele izjave ili politike o društveno odgovornom poslovanju u kojima se spominju ljudska prava niti objavile svoje planove o poslovanju i ljudskim pravima te snažno potiče EU da objavi svoj plan o tome; poziva države članice da izrade ili revidiraju nacionalne akcijske planove u skladu sa smjernicama Radne skupine UN-a za poslovanje i ljudska prava; poziva na to da se ti planovi izrade na temelju osnovnih procjena u kojima se utvrđuju propusti u zakonima i na uspostavu mehanizama za praćenje provedbe i djelotvornosti planova, politika i praksi, uz znatno sudjelovanje dionika;

17.  poziva države članice da donesu dosljedne, cjelovite, djelotvorne i obvezujuće propise kako bi ispunile svoju dužnost da sprečavaju, istražuju i kažnjavaju povrede ljudskih prava koje su počinile korporacije koje posluju u njihovoj nadležnosti, uključujući povrede u trećim zemljama, te nadoknade štetu žrtvama tih povreda;

18.  poziva EU i države članice da propišu jasna pravila prema kojima društva s poslovnim nastanom na njihovu području ili u njihovoj nadležnosti moraju poštovati ljudska prava u svim svojim aktivnostima, u svakoj zemlji i okviru u kojem posluju te u svojim poslovnim odnosima, pa i onima izvan EU-a; smatra da bi društva, uključujući banke i druge financijske i kreditne institucije aktivne u trećim zemljama, u skladu sa svojom veličinom i mogućnostima, trebala raspolagati sustavima za procjenu rizika i ublažavanje mogućih nepovoljnih utjecaja njihovih aktivnosti i vrijednosnih lanaca u pogledu ljudskih prava, rada, zaštite okoliša i aspekata povezanih s prirodnim katastrofama; poziva države članice da provode redovite procjene primjerenosti takvih zakona i nastoje ispraviti svaki nedostatak;

19.  podsjeća na to da su nedavne izmjene zakonodavstva na nacionalnoj razini, poput odredbe o transparentnosti u lancima opskrbe iz zakona Ujedinjene Kraljevine o modernom ropstvu i francuskog prijedloga zakona o dužnoj pažnji, važni koraci prema uvođenju obveze pružanja dužne pažnje zaštiti ljudskih prava te da je EU već poduzeo određene korake s tim ciljem (Uredba EU-a o drvnoj sirovini, Direktiva EU-a o nefinancijskom izvješćivanju, prijedlog Komisije za uredbu o uspostavljanju sustava Unije za samocertificiranje odgovornih uvoznika kositra, tantala i volframa, njihovih ruda i zlata koji potječu iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja postupanjem s dužnom pažnjom u lancu opskrbe); poziva Komisiju i države članice, kao i sve druge države, da posvete pozornost tom modelu u kontekstu uvođenja obveze pružanja dužne pažnje zaštiti ljudskih prava;

20.  naglašava da bi obveza pružanja dužne pažnje zaštiti ljudskih prava trebala slijediti korake navedene u Vodećim načelima UN-a te se voditi određenim općim načelima povezanim s anticipativnim prepoznavanjem rizika od povreda ljudskih prava, izradom strogih i konkretnih akcijskih planova kojima bi se ti rizici spriječili ili ublažili, odgovarajućom reakcijom na poznate slučajeve povreda i transparentnošću; naglašava da bi se u kreiranju politika trebalo voditi računa o veličini poduzeća i mogućnostima koje iz toga proizlaze, s posebnim naglaskom na mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća; naglašava da bi u svim fazama trebalo zajamčiti savjetovanje s relevantnim akterima te pružanje predmetnim dionicima svih relevantnih informacija u vezi s projektima ili ulaganjima;

21.  poziva sve države, a posebno EU i države članice, da dadu prioritet hitnim mjerama za uvođenje obveze pružanja dužne pažnje zaštiti ljudskih prava za poduzeća koja su u vlasništvu ili pod nadzorom države i/ili primaju znatnu potporu ili usluge državnih agencija ili europskih institucija, kao i poduzeća koja pružaju dobra i usluge na temelju ugovora o javnoj nabavi;

22.  poziva EU i njegove države članice da od društava koja u tekućem zakonodavnom postupku upotrebljavaju sirovine ili robu koje bi mogle potjecati iz sukobima zahvaćenih područja traže da na proizvodima označavaju porijeklo i uporabu takvih materijala i pružaju cjelovite informacije o sadržaju i porijeklu proizvoda, pri čemu bi od svojih dobavljača, bez obzira na to je li riječ o europskim ili nekim drugim dobavljačima, tražili da obznane te podatke; poziva na to da se podupre obveza postupanja s dužnom pažnjom s mineralima iz područja pogođenih sukobima za uvoznike minerala i metala kositra, tantala, volframa i zlata na temelju Smjernica OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja; poziva na to da se u okviru tog postupka razmotri dužna pažnja u lancu opskrbe;

23.  sa zadovoljstvom prima na znanje da će, zahvaljujući reviziji postojeće Računovodstvene direktive 2014/95/EU o objavljivanju nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti, velika poduzeća i grupacije od 2017. biti obvezni objavljivati informacije o politikama, rizicima i rezultatima u pogledu njihova poštovanja ljudskih prava i povezanih pitanja; snažno potiče države članice da u cijelosti provedu izmijenjenu Računovodstvenu direktivu u usvojenom vremenskom okviru, u što se ubraja i izrada odgovarajućih, djelotvornih mehanizama kojima se jamči da se poduzeća pridržavaju svojih obveza izvješćivanja; snažno potiče Komisiju da izradi jasne smjernice za društva o novim zahtjevima za nefinancijsko izvješćivanje; preporučuje da se u to uključe i razrade minimalni ključni elementi koje je potrebno obznaniti za točno i sveobuhvatno razumijevanje osnovnih rizika i posljedica aktivnosti društva i globalnog lanca vrijednosti društva za ljudska prava;

Pristup djelotvornim pravnim lijekovima

24.  poziva Komisiju da uz savjetovanje sa svim dionicima, uključujući organizacije civilnog društva, temeljito ispita postojeće prepreke u pristupu pravosuđu u slučajevima koji su izneseni pred sudovima država članica zbog navodnih povreda ljudskih prava koje su poduzeća sa sjedištem u EU-u počinila u inozemstvu; ustraje na tomu da ta procjena treba biti usmjerena prema utvrđivanju i promicanju donošenja djelotvornih mjera kojima bi se te prepreke uklonile ili ublažile;

25.  poziva države članice da, u suradnji s međunarodnim partnerima, poduzmu sve odgovarajuće korake kako bi pravnim, upravnim, zakonodavnim ili drugim primjerenim sredstvima zajamčile da u slučaju takvih povreda ljudskih prava pogođene osobe imaju pristup djelotvornom pravnom lijeku kada korporacija sa sjedištem u predmetnoj državi ima vlasništvo nad društvima koja su odgovorna za povrede ljudskih prava u drugim zemljama, upravlja njima ili ih nadzire; poziva te države da poduzmu odgovarajuće korake kako bi se uklonile pravne, praktične i druge relevantne prepreke koje bi mogle dovesti do odbijanja pristupa pravnim sredstvima te da uspostave odgovarajuća postupovna pravila kojima bi se pogođenim osobama iz trećih zemalja omogućio pristup građanskom, kao i kaznenom pravosuđu; u tom pogledu poziva države da otkriju veo tajni koji obavija pravnu osobnost, koja može prikriti stvarno vlasništvo određenih korporacija;

26.  poziva EU i sve države, a posebno EU i države članice, da rade na otklanjanju financijskih i proceduralnih opterećenja u građanskom postupku; pozdravlja Preporuku Komisije 2013/396/EU donesenu 11. lipnja 2013.(9) i potiče sve države članice da se pridržavaju te preporuke; smatra da bi se instrumentom predviđenim tom preporukom mogli smanjiti troškovi parničenja za žrtve kršenja ljudskih prava; poziva na to da ta vrsta pravnog lijeka bude primjenjiva i za sve žrtve povreda ljudskih prava u trećim zemljama i da se jedinstvenim standardima zastupničkim udrugama omogući da podnose tužbe u ime navodnih žrtava;

Pozivi upućeni Komisiji

27.  svjestan je da „odgovorno poslovanje” nije problem sam za sebe, već je povezan s raznim pravnim i političkim područjima;

28.  pozdravlja neobvezujuće inicijative privatnog sektora za odgovorno upravljanje lancem opskrbe koje su pokrenule službe Komisije, ali naglašava da neobvezujuće inicijative privatnog sektora same po sebi nisu dovoljne; poziva da se hitno uvedu obvezujuća i provediva pravila te s njima povezane sankcije i neovisni mehanizmi praćenja;

29.  pozdravlja novu Uredbu o općem sustavu povlastica (OSP+) koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014.(10), kao ključni instrument trgovinske politike EU-a u promicanju ljudskih i radničkih prava, zaštite okoliša i dobre uprave u ugroženim zemljama u razvoju; osobito pozdravlja stroge i sustavne mehanizme praćenja općeg sustava povlastica te poziva na to da se naglasak stavi na djelotvornu provedbu na nacionalnoj razini konvencija navedenih u toj konvenciji;

30.  ističe činjenicu da EU i njegove države članice moraju zaštiti ljudska prava; napominje da trgovinski sporazumi općenito mogu doprinijeti osnaživanju globalnog trgovinskog sustava temeljenog na pravilima i da trgovina i vrijednosti moraju biti tijesno povezani, kao što je Komisija nedavno istaknula u svojoj novoj trgovinskoj strategiji „Trgovina za sve”; podsjeća na potrebu da se procijeni mogući utjecaj sporazumâ o trgovini i ulaganjima na ljudska prava te da se na temelju toga uvrste sve potrebne klauzule o ljudskim pravima i zaštitne mjere kojima se prepoznati rizici od povrede ljudskih prava mogu ublažiti i otkloniti; zahtijeva da Komisija poduzme sve moguće potrebne korake ne bi li djelovala na sveobuhvatan i dosljedan način i ustrajno poziva na to da se u sporazume o trgovini i ulaganjima sustavno uvrštavaju pravila o odgovornom poslovanju za povrede ljudskih prava koja će se provoditi na nacionalnoj razini te upućivanja na međunarodno priznata načela i smjernice;

31.  poziva Komisiju da što prije iznese zakonodavni prijedlog za kontrolu izvoza robe s dvojnom namjenom, s obzirom na to da se uporabom tehnologija koje su razvila europska poduzeća još uvijek diljem svijeta krše ljudska prava;

32.  snažno potiče na izradu dosljednog pravnog sustava, uključujući propise kojima se uređuje pristup pravosuđu, nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, mjerodavno pravo i pravosudna pomoć u prekograničnim situacijama koje uključuju treće zemlje;

33.  potiče na razmatranje proširenja pravila o nadležnosti iz Uredbe Bruxelles I(11) na treće zemlje koje su tuženici u sporovima protiv poduzeća koja među ostalima imaju očiglednu vezu s nekom državom članicom, jer u njoj imaju sjedište ili ondje obavljaju velik dio poslovnih aktivnosti ili se glavno mjesto njihova poslovanja nalazi u Europskoj uniji, ili poduzeća za koja je EU ključno tržište;

34.  poziva na to da se olakša pristup dokazima poboljšanim postupcima u vezi s iznošenjem dokaza;

35.  podsjeća na to da povrede ljudskih prava koje su počinile korporacije mogu podrazumijevati osobnu kaznenu odgovornost te poziva na to da se odgovorne za takve zločine kazneno progoni na odgovarajućoj razini; poziva države članice da rade na otklanjanju pravnih, proceduralnih i praktičnih prepreka koje sprečavaju tužiteljstvo da istraži i kazneno progoni društva i/ili njihove predstavnike uključene u zločine povezane s povredama ljudskih prava;

36.  poziva Vijeće i Komisiju da djeluju u skladu s člankom 83. UFEU-a kako bi uspostavili minimalna pravila o definiranju kaznenih djela i sankcija u područjima osobito teškog kriminala prekograničnih razmjera koji se odnosi na ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama koje su počinile korporacije, uzimajući u obzir prirodu i utjecaj takvih kaznenih djela te posebnu potrebu za zajedničkom borbom protiv njih;

37.  naglašava da je puno poštovanje ljudskih prava u lancu proizvodnje esencijalno i da to nije samo pitanje izbora potrošača; predlaže, u svrhu jačanja svijesti proizvođača i potrošača, stvaranje oznake proizvoda „certificiranog etičnog poslovanjaˮ na razini EU-a u čemu bi sudjelovanje bilo dobrovoljno, pod nadzorom neovisnog tijela koje bi djelovalo prema strogim pravilima i imalo ovlast inspekcije te bi provodilo provjere i davalo potvrde da nije počinjeno kršenje prava ni u jednoj fazi lanca proizvodnje određenog dobra; smatra da bi EU i države članice trebali promicati tu oznaku „etičnog poslovanjaˮ; preporučuje da se za proizvode kojima bude dodijeljena oznaka „etičnog poslovanja” daju olakšice;

38.  snažno poziva Komisiju da pokrene kampanju širom EU-a kojom bi se uvela i promicala oznaka „etičnog poslovanja”, čime bi se europske potrošače snažno potaknulo da odaberu proizvode i društva koji su nositelji te oznake te bi se sve korporacije i poduzeća pozvalo da usvoje najbolje prakse u vezi sa zaštitom ljudskih prava i s time povezanim pitanjima;

39.  poziva Komisiju i države članice da redovito podnose izvješće o koracima koje su poduzele kako bi zajamčile djelotvornu zaštitu ljudskih prava u kontekstu poslovnih aktivnosti, o postignutim rezultatima, preostalim nedostacima u zaštiti i prijedlozima daljnjih mjera za njihovo ispravljanje;

o
o   o

40.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava i Europskoj službi za vanjsko djelovanje.

(1) http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-11855-2012-INIT/en/pdf
(2) http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-10897-2015-INIT/en/pdf
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0470.
(4) SL C 316, 30.8.2016., str. 141.
(5) SL C 181, 19.5.2016., str. 2.
(6) SL C 24, 22.1.2016., str. 28.
(7) SL C 24, 22.1.2016., str. 33.
(8) https://www.unglobalcompact.org/what-is-gc/mission/principles
(9) SL L 201, 26.7.2013., str. 60.
(10) http://ec.europa.eu/trade/policy/countries-and-regions/development/generalised-scheme-of-preferences/
(11) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=URISERV%3Al33054

Pravna napomena