Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2016/2935(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odaberite dokument :

Podneseni tekstovi :

RC-B8-1162/2016

Rasprave :

PV 26/10/2016 - 15

Glasovanja :

PV 27/10/2016 - 8.6
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0423

Usvojeni tekstovi
PDF 254kWORD 50k
Četvrtak, 27. listopada 2016. - Strasbourg Završno izdanje
Položaj novinara u Turskoj
P8_TA(2016)0423RC-B8-1162/2016

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o položaju novinara u Turskoj (2016/2935(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj, a posebno Rezoluciju od 15. siječnja 2015. o slobodi izražavanja u Turskoj: nedavna uhićenja novinara, vodećih ljudi u medijskim kućama i sustavni pritisak na medije(1),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o izvješću o Turskoj za 2015.(2),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 10. studenog 2015. o napretku Turske za 2015. (SWD(2015)0216),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 16. srpnja 2016. potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Federice Mogherini i povjerenika za Europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju Johannesa Hahna o situaciji u Turskoj,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Turskoj od 18. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu od 21. srpnja 2016. potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice EU-a Federice Mogherini i povjerenika za Europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju Johannesa Hahna o proglašenju izvanrednog stanja u Turskoj,

–  uzimajući u obzir politički dijalog na visokoj razini između EU-a i Turske održan 9. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je poštovanje vladavine prava, što uključuje i slobodu izražavanja, jedna od temeljnih vrijednosti EU-a,

–  uzimajući u obzir pravo na slobodu izražavanja zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava (ECHR) i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima (ICCPR) iz 1966., kojih je Turska država stranka,

–  uzimajući u obzir preporuke iz mišljenja o člancima 216., 299., 301. i 314. turskog Kaznenog zakonika, koje je Venecijanska komisija usvojila na svojoj 106. plenarnoj sjednici (Venecija 11. i 12. ožujka 2016.),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je 15. srpnja 2016. u Turskoj izveden pokušaj državnog udara te da je tom prilikom ubijeno više od 250 osoba, a više od 2 100 ih je ranjeno;

B.  budući da je obrana demokracije, uz punu predanost ljudskim pravima i vladavini prava, važna, kao i suradnja EU-a, Vijeća Europe i Turske u tom pogledu; budući da je Turska ključni partner Europske unije;

C.  budući da je, prema Europskom udruženju novinara i Udruženju turskih novinara, nakon pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016. turska policija uhitila najmanje 99 novinara i pisaca te da protiv većine njih do danas nije podignuta optužnica, kao i to da se broj medijskih radnika pritvorenih zbog optužbi za koje se smatra da se odnose na ostvarivanje prava na slobodu izražavanja do 20. listopada 2016. popeo na najmanje 130; budući da su 64 novinara uhićena nakon 15. srpnja 2016. kasnije puštena na slobodu; budući da je pritvorenim novinarima uskraćeno pravo na odvjetnika i da oni borave u neljudskim uvjetima, pri čemu im se prijeti i zlostavlja ih se; budući da postoje navodi da su glavni urednici ugašenih dnevnih novina Özgür Gündem, Bilir Kaya i Inan Kizilkaya, mučeni u zatvoru;

D.  budući da su ograničenja nametnuta medijima i pritisak na novinare bili zamjetni i prije pokušaja državnog udara; budući da su, prema Odboru za zaštitu novinara, turske vlasti nakon neuspjelog državnom udaru zatvorile urede više od stotinu radiotelevizijskih, novinskih i izdavačkih kuća i poduzeća za distribuciju, zbog čega je bez posla ostalo više od 2300 novinara i medijskih radnika; budući da je najmanje 330 novinara ostalo bez akreditacija;

E.  budući da se među pritvorenim novinarima nalazi i, primjerice, poznata spisateljica Asli Erdogan, koja je bila i članica savjetodavnog odbora te kolumnistica kurdskih dnevnih novina Özgür Gündem, koje su sada ugašene, potom akademik i kolumnist Mehmet Altan te njegov brat Ahmet Altan, pisac i bivši urednik tjednika Taraf;

F.  budući da je, prema organizaciji Human Rights Watch, veliki broj tih sudskih postupaka pokrenut bez ikakvih dokaza o sudjelovanju optuženih u pokušaju državnog udara; budući da se mora zajamčiti pravo na pravično suđenje te budući da način na koji pravosuđe postupa s predmetima povezanima s medijima ukazuje na manjak nepristranosti i neovisnosti;

1.  snažno osuđuje pokušaj državnog udara u Turskoj 15. srpnja 2016.; izražava potporu legitimnim institucijama u Turskoj; izražava žaljenje zbog velikog broja žrtava; izražava solidarnost sa žrtvama i njihovim obiteljima;

2.  priznaje pravo i dužnost turske vlade da odgovori na pokušaj državnog udara; naglašava, međutim, da turska vlada neuspjeli pokušaj vojnog preuzimanja vlasti ne smije koristiti kao izgovor da nerazmjernim i nezakonitim djelovanjima i mjerama dodatno guši legitimnu i mirnu oporbu te sprječava novinare i medije u njihovu miroljubivom korištenju pravom na slobodu izražavanja;

3.  poziva turske vlasti da oslobode novinare i medijske radnike koji su pritvoreni bez uvjerljivih dokaza o njihovim kriminalnim aktivnostima, među kojima i poznate novinare poput Nazli Ilicak, Sahina Alpaya, Asli Erdogan, Murata Aksoya, Ahmeta Altana i Mehmeta Altana; naglašava da se novinare ne bi smjelo pritvarati zbog sadržaja njihovih novinskih tekstova ili navodnih opredjeljenja, što se odnosi i na slučajeve kada su protiv njih već podignute optužnice, te ističe da bi istražni zatvor trebao biti iznimka;

4.  podsjeća da je slobodan i pluralistički tisak temeljna odrednica demokracije, baš kao i pravičan sudski postupak, pretpostavka nedužnosti i neovisnost pravosuđa; podsjeća turske vlasti da posebnu pozornost posvete ophođenju s medijima i novinarima jer su sloboda izražavanja i sloboda medija okosnica funkcioniranja demokratskog i otvorenog društva;

5.  žali zbog toga što se izvanredne odredbe koriste i kako bi se uznemiravalo članove obitelji novinara koji su pobjegli iz zemlje ili se kriju, među ostalim i na način da im se poništavaju putovnice ili da ih se privremeno pritvara umjesto optuženih;

6.  izražava veliku zabrinutost zbog gašenja više od 150 medija; traži da se tim medijima ponovno omogući rad i prizna neovisnost te da se otpušteni zaposlenici vrate na svoja radna mjesta, u skladu s pravičnim postupkom; poziva turske vlasti da stanu na kraj praksi korištenja odredbama kaznenog zakona kako bi na položaje u privatnim medijskim organizacijama imenovale upravitelje te da se prestanu uplitati u vođenje neovisnih novinskih organizacija, što se odnosi i na uredničke odluke, otpuštanja novinara i urednika te na pritisak i zastrašivanje usmjereni na ključne novinske kuće i novinare; osuđuje pokušaje turskih vlasti da zastraše i protjeraju strane novinare;

7.  poziva tursku vladu da suzi područje primjene izvanrednih mjera, kako bi se one prestale koristiti za ograničavanje slobode izražavanja; ističe da bi se istrage u vezi s navodnom umiješanošću u pokušaj državnog udara trebale provoditi u skladu s načelima pravičnog postupka, nepristrano i na temelju uvjerljivih dokaza, a ne na temelju krivnje zbog povezanosti koja može dovesti do kolektivnog kažnjavanja;

8.  ističe da je Turska suočena s realnom prijetnjom od terorizma; ponavlja, međutim, da se široko definirano tursko zakonodavstvo u području borbe protiv terorizma ne bi smjelo koristiti za kažnjavanje novinara koji se koriste svojim pravom na slobodu izražavanja; hitno poziva na usvajanje preporuka Venecijanske komisije iz ožujka 2016. i reformu protuterorističkog zakonodavstva;

9.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da i dalje pomno prate implikacije izvanrednog stanja u praksi i da zajamče praćenje svih suđenja novinarima;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te predsjedniku, vladi i parlamentu Turske.

(1) SL C 300, 18.8.2016., str. 45.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0133.

Pravna napomena