Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2016/2936(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odaberite dokument :

Podneseni tekstovi :

RC-B8-1122/2016

Rasprave :

PV 26/10/2016 - 17
CRE 26/10/2016 - 17

Glasovanja :

PV 27/10/2016 - 8.7
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0424

Usvojeni tekstovi
PDF 277kWORD 56k
Četvrtak, 27. listopada 2016. - Strasbourg Završno izdanje
Nuklearna sigurnost i neširenje nuklearnog oružja
P8_TA(2016)0424RC-B8-1122/2016

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o nuklearnoj sigurnosti i neširenju nuklearnog oružja (2016/2936(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. siječnja 2013. o preporukama s Revizijske konferencije o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja (NTP) u vezi s uspostavom okruženja bez oružja za masovno uništenje na Bliskom istoku(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2010. o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja(2),

–  uzimajući u obzir seminare EU-a o neširenju oružja i razoružanju te redovne sastanke Konzorcija EU-a za neširenje oružja,

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje, koju je Europsko vijeće usvojilo 12. prosinca 2003.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da na Revizijskoj konferenciji o NTP-u 2015. nije došlo do dogovora o konačnom dokumentu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o 9. revizijskoj konferenciji stranaka Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (8079/15),

–  uzimajući u obzir dokumente koji su usvojeni u proljeće 2016. na Sastanku na vrhu o nuklearnoj sigurnosti u Washingtonu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2310 (2016) o dvadesetoj obljetnici Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Tbilisija iz 2016. koju je konsenzusom donijela Parlamentarna skupština Organizacije za europsku sigurnost i suradnju,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 66/61 Opće skupštine UN-a od 13. prosinca 2011. o uspostavi zone bez nuklearnog oružja u bliskoistočnoj regiji,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2012/422/ZVSP od 23. srpnja 2012. o potpori procesu uspostave zone bez nuklearnog oružja i svega ostalog oružja za masovno uništenje na Bliskom istoku(3),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 70/33 Opće skupštine UN-a od 7. prosinca 2015. o daljnjim koracima u multilateralnom nuklearnom razoružanju, kao i izvješće otvorene radne skupine UN-a (OEWG) upućeno Općoj skupštini UN-a, koje je usvojeno 19. kolovoza 2016. (A/71/371),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je sigurnosno okruženje u svijetu, a posebno u EU-u, znatno narušeno te da je postalo nestabilnije, opasnije i manje predvidljivo; konstatira da postoje prijetnje konvencionalne, nekonvencionalne i hibridne naravi koje uzrokuju i državni i nedržavni regionalni i globalni akteri;

B.  budući da su međunarodni mir, sigurnost i stabilnost dovedeni u pitanje zbog raznih događaja, uključujući pogoršanje odnosa između država s nuklearnim naoružanjem kao što su Ruska Federacija i Sjedinjene Američke Države, Indija i Pakistan, te daljnji razvoj nuklearnih kapaciteta u Sjevernoj Koreji;

C.  budući da se širenje biološke i kemijske vrste oružja za masovno uništenje smanjuje i postupno zaustavlja zahvaljujući djelotvornoj međunarodnoj primjeni zabrane i obveza sadržanih u Konvenciji o biološkom i toksičnom oružju iz 1972. i Konvenciji o kemijskom oružju; međutim, budući da širenje nuklearnog oružja za masovno uništenje i njihovih nosača predstavljaju jedan od najozbiljnijih razloga za zabrinutost međunarodne zajednice;

D.  budući da je u siječnju 2016. devet država – Sjedinjene Američke Države, Rusija, Ujedinjena Kraljevina, Francuska, Kina, Indija, Pakistan, Izrael i Demokratska Narodna Republika Koreja (DNRK) – posjedovalo ukupno oko 15 395 komada nuklearnog oružja, u usporedbi s 2015. kad je ta brojka iznosila okvirno 15 850;

E.  budući da prioriteti obuhvaćaju sprečavanje terorista ili dodatnih država da nabave ili iskoriste nuklearno oružje, smanjenje i eliminaciju svih nuklearnih arsenala i približavanje svijetu bez nuklearnog oružja;

F.  budući da već postoji niz ugovora o zonama bez nuklearnog oružja u određenim regijama svijeta, konkretno u Latinskoj Americi i na Karibima, u južnom Pacifiku, jugoistočnoj Aziji, Africi i srednjoj Aziji;

G.  budući da je na Revizijskoj konferenciji o NPT-u 2010. ponovno stavljen naglasak na humanitarni učinak nuklearnog oružja, na što su se na kasnijim konferencijama o humanitarnom učinku nuklearnog oružja i u svojim izvješćima nadovezale vlade Norveške, Meksika i Austrije kao i međunarodnom humanitarnom obvezom koju je inicirala Austrija i koja je utvrđena na Revizijskoj konferenciji o NPT-u 2015., a podržalo ju je 127 država članica UN-a;

H.  budući da je potrebno još više ojačati temeljne ciljeve neširenja oružja i razoružanja iz triju stupova NPT-a, tj. neširenje oružja, razoružanje i suradnja u miroljubivoj primjeni nuklearne energije; budući da države koje posjeduju nuklearno oružje i koje su potpisnice NPT-a moderniziraju i unapređuju svoje arsenale nuklearnog oružja te odgađaju mjere za smanjenje ili eliminaciju nuklearnog arsenala i za manje oslanjanje na vojnu doktrinu odvraćanja nuklearnim oružjem;

I.  budući da je na sastancima na vrhu o nuklearnoj sigurnosti, koji su održani u sklopu komplementarnog procesa izvan NPT-a i koji su doprinijeli jačanju NPT-a povećanjem vjerodostojnosti njegove komponente o neširenju oružja, formalno ostvaren napredak u osiguranju fisijskog materijala za civilne svrhe, ali budući da činjenica da je Rusija nedavno odbila suradnju i zaoštravanje njezinih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama ugrožavaju daljnje napore da se zaštiti fisijski materijal i smanji njegova količina;

J.  budući da je Konvencija o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala pravno obvezujući instrument u području fizičke zaštite nuklearnog materijala i da se njome uvode mjere u pogledu sprječavanja, otkrivanja i kažnjavanja kaznenih djela povezanih s nuklearnim materijalom;

K.  budući da Rusija i Sjedinjene Američke Države i dalje provode sporazum Novi START, koji, ako ga obje strane ne produže, istječe 2021.; budući da je predsjednik SAD-a Barack Obama u svojem govoru u Berlinu 2013. iznio važan prijedlog da se smanji broj nuklearnih bojnih glava, što je ponovio 2016. u Washingtonu; budući da se Ruska Federacija nije odazvala na te prijedloge da se započnu pregovori o sporazumu koji bi se naslijedio Novi START i da još nije postignut nikakav dogovor o nastavku sporazuma Novi START za smanjenje količine nestrateškog i strateškog nuklearnog oružja, s konačnim ciljem njihove eliminacije;

L.  budući da pokusne eksplozije nuklearnog oružja i/ili sve ostale nuklearne eksplozije predstavljaju prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti te ugrožavaju proces globalnog nuklearnog razoružanja i neširenja oružja; budući da je Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa najučinkovitiji način zabrane pokusa s nuklearnim oružjem; budući da se 2016. obilježava 20 godina otkako je 24. rujna 1996. taj Ugovor otvoren za potpisivanje;

M.  budući da, usprkos svim naporima da je se sazove, konferencija o uspostavi bliskoistočne zone bez nuklearnog oružja i svih drugih vrsta oružja za masovno uništenje do prosinca 2012., u skladu s konsenzusom postignutim dogovorima država stranaka NPT-a na Revizijskoj konferenciji 2010., nikad nije održana;

N.  budući da se u svojem Strateškom konceptu iz 2010. i Reviziji pristupa obrani i odvraćanju iz 2012. NATO obvezao na stvaranje uvjeta za svijet bez nuklearnog oružja; budući da se procjenjuje da je u okviru NATO-ovih bilateralnih sporazuma i sporazuma o dijeljenju nuklearnog oružja između 150 i 200 gravitacijskih nuklearnih bombi kratkog dometa u vlasništvu SAD-a, koje se smatraju taktičkim ili supstrateškim nuklearnim oružjem, i dalje raspoređeno u pet država članica NATO-a koje ne posjeduju nuklearno oružje (Belgija, Njemačka, Italija, Nizozemska i Turska) i budući da je oružje u tim zemljama raspoređeno u skladu s aktualnim NATO-ovim politikama;

O.  budući da se veća pozornost usmjerila na sigurnost američkog nuklearnog oružja u Turskoj zbog oružanog sukoba u Siriji koji se odvija u blizini zrakoplovne baze Incirlik i zbog događaja u toj zrakoplovnoj bazi i oko nje tijekom i nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016.;

P.  budući da je 5. prosinca 2015. obilježena 20. obljetnica potpisivanja Memoranduma iz Budimpešte; budući da Ukrajina poštuje sve njegove odredbe i da je zauzela proaktivan stav o pitanjima nuklearnog razoružanja i neširenja nuklearnog oružja, za razliku od Ruske Federacije koja je prekršila svoje obveze zauzevši dio ukrajinskog teritorija (Krim) i pokrenuvši oružanu agresiju u istočnoj Ukrajini; budući da je time stvoren opasan presedan jer je država koja je jamčila za sigurnost Ukrajine kao odgovor na odluku Ukrajine da se pridruži NPT-u kao država bez nuklearnog oružja povrijedila njezin suverenitet i teritorijalni integritet, narušila vjerodostojnost instrumenta jamstva da će nuklearno oružje koristiti samo u slučaju obrane koje daje država koja posjeduje nuklearno oružje i općenito mu nanijela veliku štetu, kao i NPT-u i ideji zagovaranja globalnog nuklearnog razoružanja i neširenja nuklearnog oružja na temelju međunarodnog prava i multilateralnih ugovora; duboko je zabrinut zbog prijetećih izjava visokih ruskih dužnosnika o pravu Rusije da na Krimu razmjesti i zadrži nuklearno oružje, što bi imalo globalne posljedice; zabrinut je zbog nove ruske vojne doktrine iz prosinca 2014., prema kojoj je dopuštena uporaba nuklearnog oružja protiv države koja ne posjeduje takvo oružje;

Q.  budući da Rusija u Kalinjingradu razmješta projektile kratkog dometa Iskander sposobne za nošenje nuklearnog oružja te da provodi vježbe i nadlijetanja sa sustavima sposobnim za nošenje nuklearnog oružja te budući da izjave ruskih čelnika o važnosti nuklearnog odvraćanja i odluka Rusije da suspendira Sporazum o raspolaganju i upravljanju plutonijem, koji je 2000. sklopila sa SAD-om, povećaju zabrinutost da se Rusija sve više oslanja na nuklearno oružje;

R.  budući da EU ima važnu ulogu kao stranka Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana dogovorenog s Iranom, među ostalim i zbog svojeg punopravnog članstva u Zajedničkoj komisiji za nadgledanje primjene sporazuma;

S.  budući da je 9. rujna 2016. Demokratska Narodna Republika Koreja izvela svoje peto nuklearno ispitivanje samo nekoliko mjeseci nakon ispitivanja 6. siječnja 2016.; budući da je DNRK tim ispitivanjem, koje je nazvao „uspješnim testiranjem hidrogenske bombe”, očigledno prekršio svoje međunarodne obveze u okviru rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i Međukorejske deklaracije o denuklearizaciji iz 1992., u kojoj se navodi da Sjeverna Koreja i Južna Koreja neće razvijati niti posjedovati nuklearno oružje; budući da širenje bilo koje vrste oružja za masovno uništenje, ali posebno nuklearnog oružja te njegovih nosača, predstavlja prijetnju za međunarodni mir i sigurnost; budući da je DNRK 2003. najavio da će se povući iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), da od 2006. provodi nuklearna ispitivanja i da je 2009. službeno izjavio da je razvio nuklearno oružje za odvraćanje, što znači da je prijetnja koju DNRK predstavlja za susjedne države u sjeveroistočnoj Aziji te za regionalni i međunarodni mir i sigurnost sve veća;

T.  budući da se u Europskoj sigurnosnoj strategiji iz 2003. navodi da je širenje oružja za masovno uništenje potencijalno najveća prijetnja našoj sigurnosti koja otvara mogućnost natjecanja u razvoju tog oružja te da se EU zalaže za postizanje univerzalnog pridržavanja multilateralnih sporazuma kao i za jačanje tih sporazuma i njihovih odredaba o provjeri; budući da se u Globalnoj strategiji EU-a iz 2016. ne spominje oružje za masovno uništenje, neširenje ni kontrola oružja;

U.  budući da se uoči Revizijske konferencije o NPT-u 2015. EU nažalost nije uspio dogovoriti o zajedničkom stajalištu u vezi s nuklearnim razoružanjem, priznavši prvi put da su izraženi „različiti stavovi” o posljedicama nuklearnog oružja; budući da na toj konferenciji nije usvojen konačan dokument zbog neslaganja u vezi s regionalnim nastojanjima da se na Bliskom istoku uspostavi zona bez oružja za masovno uništenje;

V.  budući da se EU obvezao na to da će upotrijebiti sve primjerene raspoložive instrumente kako bi spriječio, destimulirao, zaustavio i, ako je to moguće, ukinuo programe širenja oružja koji izazivaju zabrinutost na globalnoj razini, kao što je jasno izraženo u Strategiji EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje, koju je Europsko vijeće usvojilo 12. prosinca 2003., i budući da se pobrinuo za užu suradnju europskih skupina za strateško promišljanje o neširenju oružja kao dijela Konzorcija EU-a za neširenje oružja;

W.  budući da je važno podržati i ojačati sudjelovanje civilnog društva u tom međunarodnom procesu na transparentan način;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja sigurnosne situacije oko Europske unije i u njezinu širem susjedstvu, što bi moglo dovesti do ponovne pojave nuklearnog oružja kao aktivnog odvraćajućeg faktora i njegova mogućeg širenja među državnim i nedržavnim akterima, te zbog nedovoljne provedbe mjera za učinkovito razoružanje i neširenje;

2.  poziva sve države koje posjeduju nuklearno oružje da poduzmu konkretne privremene mjere za smanjenje rizika od eksplozija nuklearnog oružja, što obuhvaća snižavanje operativnog statusa nuklearnog oružja i uklanjanje raspoređenog nuklearnog oružja u skladišta, umanjenje uloge nuklearnog oružja u vojnim doktrinama i brzo smanjenje količine svih vrsta nuklearnog oružja;

3.  izražava duboku zabrinutost zbog mogućih kršenja Sporazuma o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa;

4.  izražava duboku zabrinutost zbog povećanih nuklearnih prijetnji koje proizlaze iz stava Rusije, s posljedicama za sigurnost, stabilnost i predvidljivost na svjetskoj razini, i zbog pogoršanog odnosa s NATO-om, uključujući moguća kršenja Sporazuma o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa, kao i zbog izjava kojima se pokazuje veća spremnost na upotrebu nuklearnog oružja te izjava o razmatranju mogućeg raspoređivanja nuklearnog oružja na dodatnim teritorijima u Europi; skreće pozornost na ruske vojne vježbe u okviru kojih se simulira upotreba nuklearnog oružja protiv Poljske te izražava duboku zabrinutost zbog raspoređivanja raketnog sustava Iskander sposobnog za nošenje nuklearnog oružja u Kalinjingradskoj oblasti, koja graniči s državama članicama EU-a Poljskom i Litvom; podsjeća da je Međunarodni sud pravde 1996. u svojem savjetodavnom mišljenju iznio mišljenje da prema sadašnjem međunarodnom pravu ne može „donijeti konačan zaključak o zakonitosti ili nezakonitosti upotrebe nuklearnog oružja od strane neke države u iznimnim okolnostima samoobrane”;

5.  podržava Sastanak na vrhu o nuklearnoj sigurnosti održan 2016. i uviđa da neovlaštena trgovina i korištenje nuklearnim materijalom predstavlja neposrednu i ozbiljnu prijetnju globalnoj sigurnosti te željno iščekuje postizanje cilja potpunog praćenja i fizičkog osiguranja svih materijala pogodnih za izradu nuklearnog oružja;

6.  pozdravlja dovršetak rada otvorene radne skupine UN-a za promicanje multilateralnih pregovora o nuklearnom razoružanju, u skladu s Rezolucijom Opće skupštine UN-a 70/33; pozdravlja preporuku izdanu Općoj skupštini UN-a koju je otvorena radna skupina uvrstila u svoje završno izvješće (A/71/371) i koja je usvojena 19. kolovoza 2016. uz široku potporu, da se 2017. sazove konferencija koja će biti otvorena za sve države i na kojoj bi se pregovaralo o pravno obvezujućem instrumentu zabrane nuklearnog oružja, s konačnim ciljem njegove potpune eliminacije; smatra da će se time ojačati ciljevi i obveze neširenja nuklearnog oružja i razoružanja koji su sadržani u NPT-u te će se pridonijeti stvaranju uvjeta za globalnu sigurnost i svijet bez nuklearnog oružja;

7.  poziva države članice EU-a da podrže sazivanje te konferencije 2017. i da konstruktivno sudjeluju u njezinu radu te poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Federicu Mogherini i Europsku službu za vanjsko djelovanje da konstruktivno doprinesu radu pregovaračke konferencije 2017.;

8.  podsjeća na to da se obilježava dvadeset godina otkako je Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa otvoren za potpisivanje 24. rujna 1996. i naglašava da je univerzalni sporazum o zabrani pokusa, koji se može učinkovito nadzirati na međunarodnoj razini, najučinkovitiji način da se zabrane pokusne eksplozije nuklearnog oružja te sve ostale nuklearne eksplozije;

9.  traži od preostalih zemalja koje su navedene u Prilogu II. tog ugovora, koje ga moraju ratificirati kako bi stupio na snagu, da ga čim prije potpišu i/ili ratificiraju kako bi taj ključni međunarodni instrument dobio svoj puni pravni učinak bez daljnjeg odlaganja; u tom pogledu pozdravlja usvajanje Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2310 (2016);

10.  zahvalan je na znatnom napretku koji je postigla Pripremna komisija za Organizaciju Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa (CTBTO) u pogledu dovršenja i uspostave provedbe učinkovitog sustava međunarodnog praćenja koji, premda Ugovor nije još stupio na snagu, doprinosi regionalnoj stabilnosti kao važna mjera za izgradnju povjerenja, jača program neširenja oružja i razoružanja te državama pruža dodatne znanstvene i građanske koristi; izražava uvjerenje da će se za kontinuirano djelovanje sustava praćenja Pripremna komisija CTBTO-a i dalje oslanjati na financijske doprinose država;

11.  žali zbog činjenice da se, unatoč nadanjima u suprotno, nuklearno oružje ponovno uvrštava u strateške planove država s nuklearnim naoružanjem; poziva na produbljivanje dijaloga sa svim državama koje posjeduju nuklearno oružje u cilju zajedničkog plana da se postupno smanji zaliha nuklearnih bojnih glava; posebno podržava korake koje su poduzeli SAD i Rusija u cilju smanjenja količine raspoređenog nuklearnog oružja, kao što je dogovoreno u ugovoru Novi START;

12.  žali zbog toga što, otkako je Novi START stupio na snagu 2011., nije bilo daljnjih pregovora o hitno potrebnom smanjenju broja raspoređenih i neraspoređenih bojnih glava, što uključuje, kako su SAD i Rusija prethodno dogovorili, mjere za smanjenje količine i eliminaciju nuklearnog oružja kratkog dometa i taktičkog nuklearnog oružja koje se smatra supstrateškim ili nestrateškim nuklearnim oružjem;

13.  uviđa da bi uzajamno i istodobno uklanjanje nuklearnih bojnih glava kratkog dometa, taktičkih i namjenskih supstrateških nuklearnih bojnih glava s europskog teritorija moglo pozitivno doprinijeti stvaranju uvjeta za uspostavu novih zona bez nuklearnog oružja, čime bi se doprinijelo ispunjenju obveza neširenja i razoružanja sadržanih u NPT-u te bi se u međuvremenu postavio presedan za daljnje nuklearno razoružanje;

14.  pohvaljuje uspostavu zona bez nuklearnog oružja kao pozitivan korak prema uspostavi svijeta bez nuklearnog oružja; u tom pogledu smatra da bi zona bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku, temeljena na dobrovoljno postignutim dogovorima, bila od ključne važnosti za postizanje trajnog i sveobuhvatnog mira u toj regiji; u tom kontekstu izražava veliko razočaranje činjenicom da 2012. nije održana konferencija o uspostavi zone bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku, kako je predviđeno NPT-om;

15.  podržava poduzimanje dodatnih napora kako bi se učvrstio mandat Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), uključujući generalizaciju dodatnih protokola uz Zaštitne sporazume IAEA-e, kao i ostale korake čiji je cilj donijeti mjere za izgradnju povjerenja; traži da se toj organizaciji na raspolaganje stave dostatna sredstva kako bi mogla ispunjavati svoj mandat, odnosno brinuti se za sigurnost nuklearnih aktivnosti; poziva na ostvarenje napretka u okviru nadolazećeg sastanka pripremnog odbora NPT-a 2017. i konferencije na visokoj razini o nuklearnom razoružanju 2018.;

16.  pozdravlja sporazum između sila P5+1 i Irana o iranskim nuklearnim ambicijama te potiče kontinuiranu suradnju obiju strana kako bi se zajamčila potpuna primjena Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (ZSAP); smatra da je ZSAP, poznat i kao Iranski nuklearni sporazum, značajno postignuće multilateralne diplomacije, a naročito europske diplomacije, koje bi trebalo omogućiti ne samo bitno poboljšanje odnosa između EU-a i Irana, već i poticanje stabilnosti u čitavoj regiji; smatra da su sada sve strane odgovorne za osiguravanje njegove stroge i potpune provedbe; pozdravlja uspostavu Zajedničke komisije koja se sastoji od predstavnika Irana i predstavnika zemalja skupine E3/EU+3 (Kina, Francuska, Njemačka, Ruska Federacija, Ujedinjena Kraljevina i Sjedinjene Američke Države) zajedno s potpredsjednicom Komisije/Visokom predstavnicom Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku; u potpunosti podržava potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije u njezinoj ulozi koordinatorice Zajedničke komisije koja je uspostavljena u okviru ZSAP-a te vjeruje da je stroga i potpuna provedba ZSAP-a i dalje od presudne važnosti;

17.  osuđuje nedavne nuklearne pokuse koje je izveo DNRK i činjenicu da je ta zemlja odbila niz rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući i onu najnoviju od 2. ožujka 2016. (2070); apelira na DNRK da više ne pribjegava provokacijama te da potpuno i nepovratno obustavi svoje nuklearne i raketne programe, na način koji je moguće provjeriti, te da prestane sa svim povezanim aktivnostima i smjesta prihvati sve svoje međunarodne obveze, među kojima su i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i Vijeća guvernera IAEA-e, uskladi se s ostalim međunarodnim normama u vezi s razoružanjem i neširenjem oružja te da ponovno počne sudjelovati u pregovorima; poziva DNRK da bez odgode potpiše i ratificira Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa; potvrđuje svoju želju za diplomatskim i političkim rješenjem nuklearnog pitanja s DNRK-om i podržava ponovno započinjanje šesterostranih pregovora; apelira na Kinu da izvrši jači pritisak na DNRK;

18.  pozdravlja uvrštavanje klauzula o neširenju oružja za masovno uništenje u sporazume EU-a s trećim zemljama i akcijske planove; ističe da sve partnerske zemlje EU-a bez iznimke moraju provesti te mjere;

19.  pozdravlja predstavljanje Globalne strategije EU-a i apelira na ESVD da kao popratnu mjeru ažurira i proširi Strategiju EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje iz 2003. kao i Nove pravce djelovanja iz 2009., uzimajući pritom u obzir gore opisana pitanja i probleme, kako bi EU postao pokretačka sila u jačanju i promicanju multilateralnih sporazuma o nuklearnom razoružanju i neširenju nuklearnog oružja;

20.  pozdravlja činjenicu se Konzorcij EU-a za neširenje oružja te druge organizacije civilnog društva i skupine za strateško promišljanje redovito bave tim temama i poziva Konzorcij EU-a za neširenje oružja, na čelu s glavnim savjetnikom i posebnim izaslanikom EU-a za neširenje oružja i razoružanje, da proširi svoj program rada kako bi on obuhvaćao i razoružanje;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi državama članicama, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, glavnom tajniku UN-a, visokom povjereniku UN-a za pitanja razoružanja, Organizaciji Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa i glavnom direktoru Međunarodne agencije za atomsku energiju te parlamentima pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a.

(1) SL C 440, 30.12.2015., str. 97.
(2) SL C 349 E, 22.12.2010., str. 77.
(3) SL L 196, 24.7.2012., str. 67.

Pravna napomena