Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2016/2052(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0316/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0316/2016

Rasprave :

PV 21/11/2016 - 15
CRE 21/11/2016 - 15

Glasovanja :

PV 22/11/2016 - 5.8
CRE 22/11/2016 - 5.8
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0435

Usvojeni tekstovi
PDF 291kWORD 63k
Utorak, 22. studenog 2016. - Strasbourg Završno izdanje
Europska obrambena unija
P8_TA(2016)0435A8-0316/2016

Rezolucija Europskog parlamenta od 22. studenoga 2016. o Europskoj obrambenoj uniji (2016/2052(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor iz Lisabona,

–  uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 42. stavak 6. UEU-a o stalnoj strukturiranoj suradnji,

–  uzimajući u obzir članak 42. stavak 7. UEU-a o obrambenom savezništvu,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1. o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 18. prosinca 2013. te 25. i 26. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. studenoga 2013. i 18. studenoga 2014. o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. travnja 2016. o EU-u u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet(1),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 22. studenoga 2012. o klauzulama EU-a o uzajamnoj obrani i solidarnosti: politička i operativna dimenzija(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. siječnja 2009. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2004. – 2008.(3), u čijem stavku 89. stoji da „temeljna prava ne prestaju na vratima vojarni” i da se „također u potpunosti primjenjuju na građane u uniformi, te preporučuje državama članicama da zajamče da se temeljna prava poštuju i u oružanim snagama”,

–  uzimajući u obzir završne zaključke s međuparlamentarnih konferencija o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici te zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici iz Haaga od 8. travnja 2016., iz Luxembourga od 6. rujna 2015., iz Rige od 6. ožujka 2015., iz Rima od 7. studenoga 2014., iz Atene od 4. travnja 2014., iz Vilniusa od 6. rujna 2013., iz Dublina od 25. ožujka 2013. te iz Pafosa od 10. rujna 2012.,

–  uzimajući u obzir nedavnu izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku sa sastanka „Gymnich” ministara vanjskih poslova država članica EU-a održanom 2. rujna 2016., u kojoj je ponovno istaknuto da se otvara prilika da države članice ostvare konkretan napredak u području obrane,

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: Jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te čelnice Europske obrambene agencije od 7. srpnja 2014. o napretku u provedbi zaključaka Europskog vijeća iz prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. srpnja 2013. naslovljenu „Prema konkurentnijem i učinkovitijem sektoru obrane i sigurnosti” (COM(2013)0542),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 24. lipnja 2014. naslovljeno „Novi dogovor za europsku obranu”,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 8. svibnja 2015. o provedbi njezine Komunikacije o obrani,

–  uzimajući u obzir ocjene Direktive 2009/81/EZ od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti te Direktive 2009/43/EZ o transferima proizvoda obrambene industrije unutar EU-a,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika Europskog vijeća i Komisije te glavnog tajnika NATO-a od 8. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije od 11. prosinca 2013., naslovljenu „Sveobuhvatni pristup EU-a vanjskim sukobima i krizama” (JOIN(2013)0030) i povezane zaključke Vijeća od 12. svibnja 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu talijanskog ministra obrane i ministra vanjskih poslova od 10. kolovoza 2016. kojom pozivaju na „Schengen za obranu”,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu njemačkog i francuskog ministra vanjskih poslova od 28. lipnja 2016. „Jaka Europa u nesigurnom svijetu”,

–  uzimajući u obzir potencijalno odcjepljenje Ujedinjene Kraljevine od EU-a,

–  uzimajući u obzir rezultate Eurobarometra 85.1 iz lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za ustavna pitanja (A8-0316/2016),

A.  budući da se posljednjih godina sigurnosna situacija u Europi i njezinu susjedstvu znatno pogoršala i stvorila teške i dosad neviđene izazove s kojima se nijedna zemlja ni organizacija ne može sama nositi; budući da Europi više nego ikad prijeti opasnost od terorizma na njezinu području, dok se terorizam i pošast stalnog nasilja u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku i dalje šire; budući da radi solidarnosti i otpornosti EU mora biti ujedinjen i djelovati zajedničkim snagama i dosljedno te u dogovoru s našim saveznicima i partnerima i trećim zemljama; budući da su prevencija, dijeljenje osjetljivih informacija iz područja sigurnosti, okončavanje oružanih sukoba, prevladavanje raširenih praksi kršenja ljudskih prava, širenje demokracije i vladavine prava te borba protiv terorizma prioriteti za EU i njegove građane i da bi se u tome trebalo angažirati i unutar i izvan njegovih granica, pa i u vidu tijela vojnih inženjera uspostavljenog radi nalaženja rješenja za neke vrlo praktične izazove povezane s učincima klimatskih promjena i prirodnim katastrofama u trećim zemljama; budući da bi Europa trebala biti snažnija i brža u situacijama stvarnih prijetnji;

B.  budući da terorizam, hibridne prijetnje, gospodarska nestabilnost, kibernetička i energetska nesigurnost, organizirani kriminal i klimatske promjene predstavljaju glavne sigurnosne prijetnje u sve složenijem i međusobno povezanijem svijetu u kojemu bi EU trebao dati sve od sebe i tražiti načine na koje bi zajamčio sigurnost, prosperitet i demokraciju; budući da trenutačni financijski i sigurnosni kontekst zahtijeva prisniju suradnju europskih oružanih snaga i veću i bolju suradnju vojnog osoblja u obuci i radu; budući da, prema Eurobarometru 85.1 iz lipnja 2016., oko dvije trećine građana EU-a želi da se EU više angažira u pitanjima sigurnosne i obrambene politike; budući da granice između vanjske i unutarnje politike postaju sve nejasnije; budući da posebnu pozornost treba posvetiti sprečavanju sukoba, rješavanju temeljnih uzroka nestabilnosti i brizi za sigurnost ljudi; budući da su klimatske promjene golema prijetnja globalnoj sigurnosti, miru i stabilnosti koja sve više prijeti obično zajamčenoj sigurnosti, među ostalim smanjenjem pristupa slatkoj vodi i prehrambenim namirnicama za stanovništvo u nestabilnim zemljama i zemljama u razvoju, što dovodi do gospodarskih i društvenih napetosti zbog čega su ljudi prisiljeni na migracije, ili stvaranjem političkih napetosti i sigurnosnih rizika;

C.  budući da je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku sigurnost Unije postavila kao jedan od pet prioriteta u svojoj Globalnoj strategiji Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku;

D.  budući da se Ugovorom iz Lisabona od država članica zahtijeva da stave na raspolaganje odgovarajuće kapacitete za civilne i vojne misije i operacije u okviru ZSOP-a; budući da je izgradnja obrambenih i sigurnosnih kapaciteta predviđena Ugovorima daleko od optimalne; budući da i europske institucije mogu imati značajnu ulogu u pokretanju političkih inicijativa; budući da su države članice dosad pokazale nedostatak volje da se izgradi europska sigurnosna i obrambena unija zbog straha da bi ona mogla postati prijetnja njihovu nacionalnom suverenitetu;

E.  budući da se trošak neujedinjene Europe u području obrane i sigurnosti procjenjuje na 26,4 milijarde EUR godišnje(4) kao posljedica dupliciranja, prekomjernih kapaciteta i prepreka nabavi u području obrane;

F.  budući da se člankom 42. UEU-a zahtijeva postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike Unije kao dijela ZSOP-a, što će dovesti do zajedničke obrane EU-a kada Europsko vijeće jednoglasno tako odluči; budući da se člankom 42. stavkom 2. UEU-a također preporučuje državama članicama da usvoje takvu odluku u skladu sa svojim ustavnim odredbama;

G.  budući da se člankom 42. UEU-a također predviđa osnivanje obrambenih institucija, kao i utvrđivanje europske politike u pogledu kapaciteta i naoružanja; budući da se njime također zahtijeva da napori EU-a budu u skladu s okvirom NATO-a, komplementarni i da se uzajamno nadopunjuju; budući da bi zajednička obrambena politika Unije trebala povećati sposobnost Europe da promiče sigurnost unutar i izvan njezinih granica, kao i ojačati partnerstvo s NATO-om i transatlantske odnose te na taj način doprinijeti jačanju NATO-a, čime će se dodatno promicati djelotvornija teritorijalna, regionalna i globalna sigurnost i obrana; budući da se u nedavnoj zajedničkoj izjavi sa sastanka na vrhu NATO-a u Varšavi 2016. o strateškom partnerstvu NATO-a i EU-a priznala uloga NATO-a i potpora koju EU može pružiti u postizanju zajedničkih ciljeva; budući da bi Europska obrambena unija trebala jamčiti održavanje mira, sprečavanje sukoba i jačanje međunarodne sigurnosti u skladu s načelima Povelje UN-a;

H.  budući da borbene skupine EU-a, koje su 2007. dosegnule potpunu operativnu sposobnost i koje su osnovane da bi izvršavale vojne zadaće humanitarne prirode te vojne zadaće održavanja i uspostave mira, unatoč postojanju prilika i potreba još uvijek nisu upotrijebljene zbog proceduralnih, financijskih i političkih prepreka; ističe da je to propuštena prilika za jačanje uloge EU-a kao važnog aktera za stabilnost i mir na svjetskoj razini;

I.  budući da, osim osnivanja Europske obrambene agencije, još nije osmišljen nijedan element zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a koji nedostaje niti je o njima donesena odluka, niti se krenulo s njihovom provedbom; budući da je potrebna organizacijska revizija kako bi se iskoristio puni potencijal Europske obrambene agencije i dokazalo da stvara dodanu vrijednost, čini ZSOP učinkovitijim i može dovesti do usklađenih nacionalnih procesa planiranja obrane u onim područjima koja su relevantna za vojne operacije ZSOP-a u skladu sa zadaćama iz Petersberga opisanima u članku 43. UEU-a; potiče sve države članice da sudjeluju i zalažu se za Europsku obrambenu agenciju kako bi ostvarile taj cilj;

J.  budući da globalna strategija EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku zahtijeva da EU sustavno potiče obrambenu suradnju u čitavu rasponu sposobnosti kako bi se pružio odgovor na vanjske krize, pomogli izgraditi kapaciteti naših partnera, zajamčila sigurnost Europe te stvorila stabilna europska obrambena industrija, što je ključno za stratešku autonomiju Unije u djelovanju i donošenju odluka; budući da sve mjere moraju prihvatiti svi članovi Vijeća prije provedbe;

K.  budući da se Europsko vijeće sastalo u lipnju 2015. da bi među ostalim raspravljalo o obrani te je pozvalo na poticanje jače i sustavnije europske suradnje u području obrane radi izgradnje ključnih sposobnosti, pa i, ovisno o slučaju, korištenjem sredstvima EU-a, napominjući da vojni kapaciteti ostaju u vlasništvu država članica i da one njima i dalje upravljaju;

L.  budući da se Francuska 17. studenoga 2015. pozvala na članak 42. stavak 7. UEU-a i nakon toga zatražila doprinose u vidu pomoći i potpore drugih država članica na isključivo bilateralnoj osnovi te je njima upravljala;

M.  budući da bi bijela knjiga na razini EU-a o sigurnosti i obrani trebala dodatno ojačati ZSOP i povećati sposobnost EU-a da pruža sigurnost, u skladu s Ugovorom iz Lisabona, i da bi mogla predstavljati korisno promišljanje budućeg, učinkovitijeg ZSOP-a; budući da se misije i operacije u okviru ZSOP-a uglavnom odvijaju u regijama kao što je Afrički rog i Sahel koje su snažno pogođene negativnim posljedicama klimatskih promjena kao što su suša i degradacija tla;

N.  budući da je nizozemsko predsjedništvo Vijeća poticalo ideju o bijeloj knjizi EU-a; budući da su zemlje Višegradske skupine pozdravile ideju snažnije europske obrambene integracije; budući da je Njemačka pozvala na Europsku sigurnosnu i obrambenu uniju u Bijeloj knjizi iz 2016. o njemačkoj sigurnosnoj politici i budućnosti Oružanih snaga Njemačke;

O.  budući da je postupna integracija obrane naša najbolja opcija da učinimo više s manje novca i da bi bijela knjiga mogla pružiti jedinstvenu priliku da se predlože daljnji koraci;

Europska obrambena unija

1.  podsjeća da, kako bi zajamčila svoju dugoročnu sigurnost, Europa treba političku volju i odlučnost potpomognutu širokim spektrom odgovarajućih političkih instrumenata, uključujući jake i moderne vojne kapacitete; potiče Europsko vijeće da predvodi postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike Unije te da omogući dodatna financijska sredstva kojima će se zajamčiti njezina provedba, u cilju njezine uspostave u sljedećem višegodišnjem političkom i financijskom okviru EU-a (VFO); podsjeća da stvaranje zajedničke obrambene politike Unije predstavlja razvoj i primjenu zajedničke sigurnosne i obrambene politike iz Ugovora iz Lisabona koja mora poštovati međunarodno pravo i zapravo je neophodna za da bi EU mogao promicati vladavinu prava, mir i sigurnost na globalnoj razini; u tom kontekstu pozdravlja sve trenutačne aktivnosti država članica kojima je cilj daljnja integracija naših napora za zajedničku obranu, također uzimajući u obzir izniman doprinos koji bi imala bijela knjiga o sigurnosti i obrani;

2.  poziva države članice EU-a da oslobode puni potencijal Ugovora iz Lisabona u pogledu obrambene i sigurnosne politike, posebice u pogledu stalne strukturirane suradnje iz članka 42. stavka 6. UEU-a ili početnog fonda iz članka 41. stavka 3. UEU-a; podsjeća da zadaće iz Petersberga iz članka 43. UEU-a čini dug popis ambicioznih vojnih zadaća poput zajedničkih operacija razoružavanja, humanitarnih zadaća i zadaća spašavanja, zadaća vojnog savjetovanja i pružanja pomoći, zadaća sprečavanja sukoba i očuvanja mira, zadaća borbenih snaga u upravljanju krizama, uključujući uspostavu mira i stabilizaciju nakon sukoba; podsjeća da se u istom članku također navodi da sve te zadaće mogu pridonijeti borbi protiv terorizma, među ostalim i pružanjem potpore trećim zemljama u suzbijanju terorizma na njihovim teritorijima; naglašava da trenutačno stanje ZSOP-a ne dopušta EU-u da ispuni sve navedene zadaće; smatra da bi prioritet trebao biti da se sustavno radi na načinima kojima bi se EU-u omogućilo da ispuni ciljeve Ugovora iz Lisabona;

3.  smatra da istinski jaka Europska obrambena unija mora ponuditi državama članicama jamstva i kapacitete veće od onih koje same imaju;

4.  smatra da Europska obrambena unija treba početi s temeljitom revizijom ZSOP-a na temelju čvrstog načela obrane, učinkovitog financiranja i koordinacije s NATO-om; smatra da, kao nužan korak, uz povećanu integraciju unutarnje i vanjske sigurnosti, ZSOP treba nadići upravljanje vanjskom krizom, zaista postići zajedničku sigurnost i obranu te dopustiti angažman Unije u svim fazama kriza i sukoba s pomoću cijelog spektra instrumenata na njezinu raspolaganju;

5.  naglašava potrebu za uspostavom vijeća ministara obrane u svrhu omogućavanja održivog političkog vodstva i koordiniranja oblikovanja Europske obrambene unije; poziva Vijeće Europske unije da kao prvi korak uvede stalne sastanke na kojima će se okupljati ministri obrane država članica koje su predane jačoj suradnji u području obrane, kao što je forum za savjetovanje i odlučivanje;

6.  poziva predsjednika Komisije da uspostavi stalnu radnu skupinu za „obrambena pitanja”, koja će se sastojati od članova Komisije te kojom će predsjedati potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku; traži da Parlament ima stalne predstavnike u toj skupini; podržava daljnje uključivanje Komisije u obranu s pomoću usredotočenog istraživanja, planiranja i provedbe; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da klimatske promjene uključi u sva vanjska djelovanja EU-a i posebice u ZSOP;

7.  smatra da sve ozbiljnije shvaćanje opasnosti i prijetnji u Europi zahtijeva žurno osnivanje Europske obrambene unije. To je posebice potrebno zbog sve većeg pogoršanja sigurnosnog okruženja na granicama Europske unije, osobito u njezinu istočnom i južnom susjedstvu; napominje da se to odražava i u sigurnosnim strategijama država članica; naglašava da se to stanje postupno pogoršavalo posebno tijekom 2014. godine nastankom i razvojem samoprozvane Islamske države te nakon toga uporabom sile Rusije;

8.  smatra da se Europska obrambena unija treba temeljiti na periodičnim procjenama prijetnji za zajedničku sigurnost koje bi provodile države članice, ali i da mora biti dovoljno fleksibilna da odgovori na individualne sigurnosne izazove i potrebe država članica;

9.  smatra da bi Unija trebala namijeniti vlastita sredstva za podupiranje jače i sustavnije europske obrambene suradnje među svojim državama članicama, uključujući stalnu strukturiranu suradnju (PESCO); uvjeren je da bi se upotrebom fondova EU-a jasno iskazala kohezija i solidarnost te da bi se time svim državama članicama omogućilo da intenzivnijim zajedničkim nastojanjima poboljšaju svoje vojne sposobnosti;

10.  smatra da bi ojačana europska suradnja u području obrane dovela do veće učinkovitosti, jedinstva i djelotvornosti, kao i povećanja sredstava i sposobnosti EU-a i pozitivnih potencijalnih učinaka na istraživanja u području obrane i industrijska pitanja; ističe da će samo s pomoću takve snažnije suradnje, koja bi se postupno trebala razviti u pravu Europsku obrambenu uniju, EU i njegove države članice moći steći tehnološke i industrijske kapacitete koji su im potrebni za brže, autonomno, učinkovito djelovanje i rješavanje današnjih prijetnji na odgovarajući i djelotvoran način;

11.  potiče sve države članice da preuzmu više obveza jedne prema drugima uspostavom stalne strukturirane suradnje u okviru Unije; potiče države članice da uspostave multinacionalne snage u okviru PESCO-a i da te snage stave na raspolaganje ZSOP-u; naglašava važnost i nužnost uključenosti svih država članica u stalnu i učinkovitu strukturiranu suradnju; smatra da bi Vijeće trebalo uobičajeno povjeravati provedbu zadaće održavanja mira, sprečavanja sukoba i jačanja međunarodne sigurnosti tim multinacionalnim snagama; predlaže da postupci donošenja politika na razini EU-a, kao i nacionalni postupci, budu strukturirani tako da omoguće brz odgovor na krizu; uvjeren je da bi se sustav borbenih skupina EU-a trebao preimenovati, koristiti i dalje razvijati u tu svrhu, politički, s modularnošću i učinkovitim financiranjem; potiče uspostavu operativnog sjedišta EU-a kao preduvjeta za učinkovito planiranje i nadzor zajedničkih operacija te upravljanje njima; ističe da je PESCO otvoren svim državama članicama;

12.  poziva države članice da posebice priznaju pravo vojnog osoblja da osniva strukovna udruženja ili sindikate i učlanjuje se u njih te da ih uključuje u redoviti socijalni dijalog s vlastima; poziva Europsko vijeće da poduzme konkretne korake prema usklađivanju i standardizaciji europskih oružanih snaga kako bi se olakšala suradnja osoblja oružanih snaga u okviru nove Europske obrambene unije;

13.  napominje da sve države članice imaju poteškoća u održavanju vrlo širokog spektra obrambenih kapaciteta, uglavnom zbog financijskih ograničenja; stoga poziva na bolju koordinaciju i jasnije odluke o tome koji će se kapaciteti zadržati, tako da se države članice mogu specijalizirati za određene kapacitete;

14.  potiče države članice da traže daljnje mogućnosti za zajedničku nabavu i održavanje snaga i materijala; predlaže da bi možda bilo dobro prvo razmotriti udruživanje i dijeljenje nesmrtonosne opreme, kao što su transportna vozila i letjelice, vozila i letjelice za opskrbu gorivom i druga pomoćna oprema;

15.  smatra da je interoperabilnost od ključne važnosti ako snage država članica žele biti kompatibilnije i integriranije; stoga ističe da države članice moraju istražiti mogućnost zajedničke nabave obrambenih resursa; ističe da to otežavaju protekcionizam i zatvorenost koji vladaju na obrambenim tržištima EU-a;

16.  ističe da je potrebna revizija i proširenje mehanizma Athena kako bi se zajamčilo da se misije EU-a mogu financirati iz zajedničkih fondova umjesto da većinu troškova snose pojedinačne države članice koje sudjeluju te se na taj način uklonila potencijalna prepreka državama članicama da šalju snage;

17.  poziva Europski parlament da uspostavi punopravni odbor za sigurnost i obranu koji će nadzirati provedbu stalne strukturirane suradnje;

18.  smatra da je snažna, sve veća uloga Europske obrambene agencije neophodna za učinkovitu Europsku obrambenu uniju u koordinaciji programa i projekata koji se temelje na sposobnostima te uspostavi zajedničke europske politike kapaciteta i naoružanja, u svrhu veće učinkovitosti, izbjegavanja dupliciranja te smanjenja troškova i na temelju kataloga vrlo preciznih zahtjeva za sposobnosti potrebne za operacije u okviru ZSOP-a te usklađenih nacionalnih postupaka planiranja i nabave u području obrane u pogledu tih specifičnih sposobnosti; smatra da bi to trebalo biti usklađeno s revizijom obrane skupina snaga država članica i revizijom prethodnih aktivnosti i postupaka Europske obrambene agencije; poziva Europsku obrambenu agenciju da dokaže koji su nedostaci u sposobnostima utvrđeni glavnim ciljevima i planom razvoja sposobnosti otklonjeni u okviru Agencije; uvjeren je da su inicijative i projekti udruživanja i dijeljenja izvrstan prvi korak u smjeru pojačane europske suradnje;

19.  potiče Komisiju da surađuje s Europskom obrambenom agencijom kako bi se ojačala industrijska i tehnološka baza obrambenog sektora koji je od temeljne važnosti za europsku stratešku autonomiju; smatra da je za održavanje industrije od ključne važnosti da države članice povećaju potrošnju za obranu te da se zajamči da će industrija i dalje biti konkurentna na globalnoj razini; napominje da trenutačna fragmentacija tržišta predstavlja slabost za konkurentnost europske obrambene industrije; smatra da zajedničko istraživanje može pomoći u smanjenju takve fragmentacije i poboljšanju konkurentnosti;

20.  čvrsto vjeruje da samo povezani pristup razvoju sposobnosti, među ostalim konsolidacijom funkcionalnih skupina kao što je Europsko zapovjedništvo zračnog prijevoza, može stvoriti ekonomije razmjera potrebne za podupiranje Europske obrambene unije; nadalje smatra da bi jačanje sposobnosti EU-a zajedničkom javnom nabavom i drugim oblicima udruživanja i dijeljenja moglo pružiti prijeko potreban poticaj europskoj obrambenoj industriji, uključujući mala i srednja poduzeća; podržava ciljane mjere za poticanje takvih projekata kako bi se dostigla referentna vrijednost Europske obrambene agencije od 35 % ukupne potrošnje u zajedničkoj javnoj nabavi, kako se traži u globalnoj strategiji EU-a; smatra da bi uvođenje europskog semestra o obrani, pri čemu bi se države članice međusobno savjetovale u pogledu ciklusa planiranja i planova javne nabave, moglo pomoći u prevladavanju trenutačnog stanja fragmentacije obrambenog tržišta;

21.  ističe da je po svojoj prirodi kibersigurnost područje politike u kojem su suradnja i integracija od ključne važnosti, ne samo između država članica EU-a, ključnih partnera i NATO-a već i različitih društvenih sudionika jer nije riječ samo o vojnoj odgovornosti; poziva na jasnije smjernice o tome kako se ofenzivne i defenzivne sposobnosti EU-a trebaju upotrebljavati i u kojem kontekstu; podsjeća da je Parlament više puta pozvao na temeljitu reviziju uredbe EU-a o izvozu robe s dvojnom namjenom kako bi se izbjeglo da računalni programi i drugi sustavi koji se mogu koristiti protiv digitalne infrastrukture EU-a ili za kršenje ljudskih prava ne bi pali u krive ruke;

22.  podsjeća na nedavno objavljivanje Globalne strategije od strane Visoke predstavnice, koja predstavlja koherentan okvir prioriteta za djelovanje u području vanjske politike unutar kojega treba utvrditi budući razvoj u europskoj obrambenoj politici;

23.  podsjeća na četiri zajednička kriterija ulaganja koja je odobrio upravni odbor Europske obrambene agencije na ministarskoj razini u studenome 2007., a zabrinut je zbog niske razine suradnje što pokazuje Izvješće o podacima o obrani objavljeno 2013.;

24.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da poduzme inicijativu za okupljanje velikih poduzeća i dionika u europskoj obrambenoj industriji u cilju razvoja europske industrije bespilotnih letjelica;

25.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da poduzme inicijativu za okupljanje velikih poduzeća i dionika u europskoj obrambenoj industriji u cilju razvoja strategija i platforme za zajednički razvoj opreme za obranu;

26.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da poboljša suradnju između izrade nacionalnih strategija za kibersigurnost, centara sposobnosti i zapovjednih centara te Europske obrambene agencije kao dio stalne strukturirane suradnje u svrhu zaštite od kibernetičkih napada i njihova suzbijanja;

27.  poziva na daljnji razvoj okvira politike kibernetičke obrane EU-a kako bi se unaprijedile sposobnosti država članica u pogledu kibernetičke obrane, operativna suradnja i dijeljenje podataka;

28.  skreće pozornost na kontinuirani rad na uspostavi pripremnog djelovanja za budući program EU-a za istraživanja u području obrane te potiče na njegovo efektivno uvođenje što je prije moguće, u skladu sa zahtjevom Europskog vijeća iz 2013. i 2015. i nakon pilot-projekta koji je pokrenuo Europski parlament; naglašava da za pripremno djelovanje treba osigurati dovoljna sredstva od najmanje 90 milijuna EUR za naredne tri godine (2017. – 2020.); smatra da bi nakon pripremnog djelovanja trebao uslijediti veliki namjenski istraživački program koji financira EU kao dio sljedećega VFO-a koji će početi 2021.; napominje da će za program EU-a za istraživanja u području obrane biti potrebna ukupna proračunska sredstva od barem 500 milijuna EUR godišnje tijekom tog razdoblja kako bi bio vjerodostojan i znatno poboljšao situaciju; poziva države članice da u glavnim crtama predstave buduće programe suradnje koji mogu biti polazišna točka za istraživanja u području obrane koja financira EU te poziva na osnivanje početnog fonda za pripremne aktivnosti koje vode do vojnih operacija, kako je predviđeno u Ugovoru iz Lisabona; skreće pozornost na inicijative Komisije koje se odnose na obranu, kao što su obrambeni akcijski plan, obrambena industrijska politika te europska obrambena tehnološka i industrijska baza;

29.  naglašava da pokretanje misija ZSOP-a, kao što je EUNAVFOR MED, pridonosi ostvarivanju Europske obrambene unije; poziva Uniju da nastavi s takvim operacijama te da ih pojača;

30.  smatra važnim koristiti se postupcima europskog semestra radi uvođenja unaprijeđenih oblika suradnje u području sigurnosti i obrane;

31.  ističe važnost uvođenja nužnih mjera kojima će se poticati funkcionalno, pošteno, dostupno i transparentno europsko obrambeno tržište otvoreno za druge, promicati buduće tehnološke inovacije, pružati podrška malim i srednjim poduzećima te poticati rast i stvaranje radnih mjesta kako bi se državama članicama omogućilo mnogo učinkovitije i djelotvornije iskorištavanje njihovih proračuna za obranu i sigurnost u najvećoj mogućoj mjeri; napominje da je za čvrstu europsku obrambenu, tehnološku i industrijsku bazu potrebno pošteno i transparentno unutarnje tržište koje funkcionira, sigurnost opskrbe i strukturirani dijalog s industrijama koje su relevantne za područje obrane; zabrinut je zbog dosadašnjeg sporog napretka u pogledu povećanja konkurentnosti, mjera za suzbijanje korupcije i veće transparentnosti u obrambenom sektoru te zbog toga što još ne postoji solidna industrijska politika europskog obrambenog sektora i ne poštuju se u cijelosti pravila unutarnjeg tržišta; mišljenja je da integrirano i konkurentno europsko tržište obrambenog oružja treba osigurati poticaje i nagrade za sve države članice i opskrbiti sve kupce odgovarajućim i pristupačnim sredstvima koji odgovaraju njihovim individualnim sigurnosnim potrebama; naglašava da je potrebno pobrinuti se za to da se Direktiva o nabavi za obranu i Direktiva o transferu obrambenih proizvoda unutar Zajednice ispravno primjenjuju u cijelom EU-u; poziva Komisiju i države članice da zajamče punu provedbu dviju direktiva koje se odnose na obranu iz tzv. obrambenog paketa;

32.  poziva Komisiju da odigra svoju ulogu u okviru obrambenog akcijskog plana, pruži potporu snažnoj industrijskoj bazi koja će biti u mogućnosti zadovoljiti europske potrebe za strateškim sposobnostima te utvrdi gdje bi EU mogao pružiti dodanu vrijednost;

33.  uvjeren je da bi EU, pri postupnom oblikovanju zajedničke obrambene politike Unije, trebao u dogovoru s predmetnim državama članicama predvidjeti sudjelovanje u programima izgradnje sposobnosti koje one provode, uključujući sudjelovanje u strukturama kreiranim za provedbu tih programa u okviru Unije;

34.  potiče Komisiju da, u suradnji s Europskom obrambenom agencijom, potpomaže i omogućava suradnju u području obrane s pomoću mobilizacije sredstava i instrumenata EU-a u cilju toga da države članice razvijaju programe za sposobnosti u području obrane; podsjeća da bi europski akcijski plan obrane trebao biti strateški alat za poticanje suradnje u području obrane na europskoj razini, posebice preko istraživačkog programa u području obrane koji financira EU i mjerama za jačanje industrijske suradnje u cijelom lancu vrijednosti;

35.  snažno pozdravlja koncept strateške autonomije koji je u globalnoj strategiji Europske unije razvila potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku; smatra da bi taj koncept trebao biti prisutan u našim strateškim prioritetima te u jačanju naših kapaciteta i industrije;

36.  pozdravlja zajedničku izjavu predsjednika Europskog vijeća i Europske komisije te glavnog tajnika NATO-a od 8. srpnja 2016. kojom se ističe potreba suradnje između Europske unije i NATO-a u području sigurnosti i obrane; uvjeren je da bi suradnja EU-a i NATO-a trebala obuhvaćati suradnju na istoku i jugu, suzbijanje hibridnih i kibernetičkih prijetnji i poboljšanje pomorske sigurnosti, kao i usklađivanje i koordiniranje razvoja obrambenih sposobnosti; smatra da suradnja u pogledu tehnoloških, industrijskih i vojnih sposobnosti nudi mogućnost poboljšanja kompatibilnosti i sinergije između tih dvaju okvira, čime se jamči učinkovitije korištenje resursima; podsjeća da je brza provedba navedene izjave vrlo važna i u tom pogledu poziva ESVD da zajedno s relevantnim partnerima razvije konkretne mogućnosti za njezinu provedbu do prosinca 2016.; smatra da bi države članice trebale razviti sposobnosti koje se mogu koristiti u okviru ZSOP-a kako bi se omogućilo autonomno djelovanje u slučajevima u kojima NATO nije voljan djelovati i u kojima je djelovanje EU-a primjerenije; uvjeren je da bi se time također osnažila uloga NATO-a u sigurnosnoj i obrambenoj politici i u zajedničkoj obrani; naglašava da suradnja između EU-a i NATO-a, kojom se omogućuju snažnija i učinkovita obrambena industrija i istraživanja u području obrane, predstavlja strateški prioritet te je njezina brza provedba od ključne važnosti; uvjeren je da će zajednički rad na sprečavanju, analizi i ranom otkrivanju s pomoću učinkovite razmjene informacija i obavještajnih podataka povećati sposobnost EU-a da suzbije prijetnje, uključujući hibridne prijetnje; i dalje je uvjeren da je NATO glavni pružatelj sigurnosti i obrane u Europi; naglašava važnost toga da se izbjegnu preklapanja u primjeni instrumenata NATO-a i Unije; smatra da EU ima potencijal i u civilnim aspektima da znatno poboljša situaciju u nestabilnim regijama; međutim, ustraje na tome da bi, iako je uloga NATO-a da zaštiti svoje uglavnom europske članice od svakog vanjskog napada, EU trebao težiti tomu da bude doista sposoban prema potrebi se obraniti i djelovati samostalno, preuzimajući veću odgovornost poboljšanjem opreme, obuke i organizacije;

37.  napominje da, iako NATO mora ostati temelj kolektivne obrane u Europi, politički prioriteti NATO-a i EU-a ne moraju uvijek biti isti, posebice ne u kontekstu okretanja SAD-a k Aziji; nadalje napominje da EU posjeduje jedinstven skup instrumenata povezanih sa sigurnošću koji nisu dostupni NATO-u i obratno; smatra da bi EU trebao preuzeti veću odgovornost za sigurnosne krize u svojem neposrednom susjedstvu te na taj način pridonijeti zadaćama NATO-a, posebice u kontekstu hibridnog ratovanja i pomorske sigurnosti; smatra da bi se dugoročno reforma dogovora „Berlin plus” mogla pokazati nužnom kako bi se, među ostalim, omogućilo NATO-u da iskoristi sposobnosti i instrumente EU-a; naglašava da se ambicija EU-a za stratešku autonomiju i oblikovanje Europske obrambene unije mora ostvariti u punoj sinergiji s NATO-om i da mora dovesti do učinkovitije suradnje, pravedne raspodjele opterećenja i produktivne podjele rada između NATO-a i EU-a;

38.  uvjeren je da bi suradnja EU-a i NATO-a trebala obuhvaćati zajedničko jačanje otpornosti na istoku i jugu, kao i ulaganja u obranu; smatra da suradnja u pogledu sposobnosti nudi mogućnost poboljšanja kompatibilnosti i sinergije između tih dvaju okvira; uvjeren je da bi se time također osnažila uloga NATO-a u sigurnosnoj i obrambenoj politici i u zajedničkoj obrani;

39.  duboko je zabrinut zbog izvješća da administrativne procedure nepotrebno usporavaju formiranje snaga za misije ZSOP-a i prekogranično kretanje snaga za brzi odgovor unutar EU-a; poziva države članice da na razini EU-a uspostave sustav za koordinaciju brzog kretanja osoblja, opreme i materijala obrambenih snaga za potrebe ZSOP-a kada dođe do pozivanja na klauzulu o solidarnosti i kada postoji obveza pružanja pomoći i potpore svim raspoloživim sredstvima, u skladu s člankom 51. Povelje UN-a;

40.  poziva na uspostavu praktičnih načina i smjernica za buduću aktivaciju članka 42. stavka 7. UEU-a; poziva države članice da poduzmu nužne korake za provedbu tog članka kako bi pojedine države članice mogle djelotvorno upravljati doprinosima drugih država članica u vidu pomoći i potpore ili kako bi se tim doprinosima moglo djelotvorno upravljati u okviru Unije; poziva države članice da nastoje ostvariti cilj potrošnje 2 % BDP-a na obranu te da 20 % svojih proračuna za obranu utroše na opremu čiju je nužnost utvrdila Europska obrambena agencija, uključujući povezana istraživanja i razvoj, zatvarajući na taj način jaz s pomoću četiriju kriterija zajedničkog ulaganja Europske obrambene agencije;

41.  mišljenja je da su izazovi koje financijska ograničenja predstavljaju za državne proračune praćeni mogućnostima za napredak, koje proizlaze iz očite potrebe za bližom suradnjom između država članica u području obrane; pozdravlja odluku nekih država članica da se zaustavi ili preokrene trend smanjenja troškova obrane;

42.  smatra da bi Europski parlament trebao imati važnije mjesto u budućoj Europskoj obrambenoj uniji i da bi Pododbor za sigurnost i obranu trebao postati punopravni parlamentarni odbor;

43.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da pokrene izradu bijele knjige o sigurnosti i obrani EU-a koja će se temeljiti na globalnoj strategiji EU-a koja ima potporu Europskog vijeća; traži od Vijeća da bez odgađanja dodijeli zadaću izrade nacrta tog dokumenta; žali zbog prijedloga koji je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku uputila ministrima obrane EU-a da bi trebao postojati samo provedbeni plan u području sigurnosti i obrane umjesto sveobuhvatnog procesa izrade bijele knjige; smatra da bi takav provedbeni plan trebao biti preteča redovitom postupku izrade bijele knjige o sigurnosti i obrani koji bi trebao donijeti korisne elemente za procjenu mogućih doprinosa Unije u području sigurnosne i obrambene politike za svako zakonodavno razdoblje na poseban i realističan način;

44.  uvjeren je da bi bijela knjiga o sigurnosti i obrani EU-a trebala biti rezultat koherentnih međuvladinih i međuparlamentarnih procesa i doprinosa različitih institucija EU-a, koji bi se trebali oslanjati na međunarodnu suradnju s našim partnerima i saveznicima, uključujući NATO, te sveobuhvatne međuinstitucijske potpore; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da revidira prvotni raspored kako bi započela ciljana savjetovanja s državama članicama i parlamentima;

45.  smatra da bi, na temelju globalne strategije EU-a, bijela knjiga trebala obuhvatiti sigurnosnu i obrambenu strategiju EU-a, sposobnosti koje se smatraju potrebnima za provedbu te strategije, kao i mjere i programe na razini država članica i EU-a kojima će se te sposobnosti omogućiti, a koji bi se trebali temeljiti na suradničkoj europskoj politici kapaciteta i naoružanja, uzimajući u obzir da obrana i sigurnost ostaju u nacionalnoj nadležnosti;

46.  smatra da bi bijela knjiga trebala biti u obliku međuinstitucijskog sporazuma obvezujuće naravi kojim bi se utvrdile sve inicijative, ulaganja, mjere i programi Unije u predmetnom višegodišnjem političkom i financijskom okviru EU-a; uvjeren je da bi države članice, partneri i saveznici trebali uzeti u obzir taj međuinstitucijski sporazum prilikom vlastitog planiranja sigurnosti i obrane kako bi se zajamčila međusobna usklađenost i komplementarnost;

Početne inicijative

47.  smatra da bi se odmah trebale pokrenuti sljedeće inicijative:

   pripremno djelovanje o istraživanju u području zajedničke sigurnosne i obrambene politike koje počinje 2017. te će se nastaviti do 2019.;
   nakon toga, ambiciozniji i više strateški program istraživanja u području obrane, kojim bi se premostio jaz do sljedećeg VFO-a, ako države članice pruže potrebna dodatna financijska sredstva ili sufinanciraju program u skladu s člankom 185. UFEU-a;
   europski semestar obrane kojim bi se ocjenjivao postignuti napredak u proračunskim naporima država članica u pogledu obrane;
   strategiju u kojoj su opisani koraci koji se trebaju poduzeti kako bi se uspostavila i provela Europska obrambena unija;
   razmatranje uspostave stalnog vijeća ministara obrane;
   potporu inicijativi NATO-a kojom će se razmjestiti multinacionalne bojne u države članice kada je i gdje je to potrebno, posebice nužnom razvoju infrastrukture (uključujući smještaj);
   razvoj regularnog procesa izrade bijele knjige koji će se prvi put primijeniti u okviru planiranja sljedećeg VFO-a;
   konferenciju dionika o pitanjima razvoja europske politike kapaciteta i naoružanja i usklađivanje odgovarajućih nacionalnih politika na temelju revizije obrane EU-a;
   rješavanje pravnih problema koji sprečavaju provedbu zajedničke komunikacije o izgradnji kapaciteta za poboljšanje sigurnosti i razvoja u trećim zemljama;
   reformu koncepta borbenih skupina EU-a u cilju uspostave trajnih jedinica koje bi bile neovisne o bilo kojoj državi predvodnici, i uz sustavnu zajedničku obuku;
   stvaranje početnog vojnog fonda, kako je predviđeno člankom 41. stavkom 3. UEU-a, koji bi pridonio mnogo bržem pokretanju vojnih operacija u okviru ZSOP-a;
   akcijski plan za jačanje i proširenje mehanizma Athena kako bi se moglo pružiti više sredstava Zajednice za misije EU-a;
   reformu mehanizma Athena u cilju povećanja njegova potencijala za dijeljenje troškova i zajedničko financiranje, posebice u pogledu formiranja borbenih skupina EU-a ili drugih instrumenata za brzi odgovor i za izgradnju kapaciteta vojnih aktera u zemljama partnerima (obuka, mentorstvo, savjetovanje, pružanje opreme, poboljšanje infrastrukture i druge usluge);
   proces razmatranja izravnih stranih ulaganja u ključnim industrijama u području obrane i sigurnosti, i pružatelja usluga, u cilju izrade zakonodavstva na razini EU-a;
   proces razmatranja standardizacije dvojne namjene u cilju izrade zakonodavstva na razini EU-a;
   razmatranje uspostave stalnog sjedišta za upravljanje vojnim operacijama ZSOP-a i nadzor nad njima;
   sustav na razini EU-a za koordinaciju brzog kretanja osoblja, opreme i materijala obrambenih snaga;
   inicijalne elemente europskog akcijskog plana obrane koji će se temeljiti na bijeloj knjizi EU-a o sigurnosti i obrani;
   inicijalne projekte EU-a i NATO-a za suzbijanje i sprečavanje hibridnih prijetnji i jačanje otpornosti, suradnju u pogledu strateške komunikacije i odgovora, operativnu suradnju, pa i na moru, te u vezi s migracijama, koordinacijom u području kibersigurnosti i obrane, obrambenim sposobnostima, jačanjem tehnološke, istraživačke i industrijske obrambene baze, vježbama te izgradnjom obrambenih i sigurnosnih kapaciteta naših istočnih i južnih partnera;
   mjere za jačanje suradnje i povjerenja između dionika u kibersigurnosti i obrani;

48.  predlaže da se Europska obrambena unija bez odgađanja pokrene na temelju sustava diferencirane integracije i u dvije faze:

   (a) pokretanje stalne strukturirane suradnje koju je Parlament već odobrio i koja je bila uključena u program predsjednika Komisije „Novi početak”;
   (b) provođenje akcijskog plana za globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice;

o
o   o

49.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, glavnom tajniku Organizacije sjevernoatlantskog ugovora, agencijama EU-a u područjima svemira, sigurnosti i obrane te nacionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0120.
(2) SL C 419, 16.12.2015., str. 138.
(3) SL C 46 E, 24.2.2010., str. 48.
(4) „Trošak neujedinjene Europe u zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici”, Služba Europskog parlamenta za istraživanja (2013.), str. 78.

Pravna napomena