Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2016/2009(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0345/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0345/2016

Rasprave :

PV 12/12/2016 - 15
CRE 12/12/2016 - 15

Glasovanja :

PV 13/12/2016 - 5.4
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0485

Usvojeni tekstovi
PDF 557kWORD 86k
Utorak, 13. prosinca 2016. - Strasbourg Završno izdanje
Stanje temeljnih prava u Europskoj uniji 2015. godine
P8_TA(2016)0485A8-0345/2016

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. prosinca 2016. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji u 2015. godini (2016/2009(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima od 7. prosinca 2000. („Povelja”), proglašenu 12. prosinca 2007. u Strasbourgu i koja je stupila na snagu u sklopu Ugovora iz Lisabona u prosincu 2009.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima koju je 1948. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir ugovore Ujedinjenih naroda o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te sudsku praksu ugovornih tijela UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom koja je donesena u New Yorku 13. prosinca 2006. i koju je EU ratificirao 23. prosinca 2010.,

–  uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UNCRPD-a usvojene u listopadu 2015.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta donesenu u New Yorku 20. studenoga 1989.,

–  uzimajući u obzir sljedeće Opće napomene Odbora UN-a za prava djeteta: br. 6 (2005.) o postupanju s maloljetnicima bez pratnje izvan njihovih matičnih država, br. 7 (2005.) o provedbi prava djeteta u ranom djetinjstvu, br. 9 (2006.) o pravima djece s invaliditetom, br. 10 (2007.) o pravima djece u maloljetničkom pravosuđu, br. 12 (2009.) o pravu djeteta da bude saslušano, br. 13 (2011.) o pravu djeteta na zaštitu od svih oblika nasilja i br. 14 (2013.) o pravu djeteta da se prije svega uzme u obzir ono što je u djetetovu primarnom interesu,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a iz 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Pekinšku platformu za djelovanje, svoje rezolucije od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama(1) i od 6. veljače 2014. o komunikaciji Komisije naslovljenoj „Prema ukidanju genitalnog sakaćenja žena”(2) te zaključke Vijeća od 5. lipnja 2014. o sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući genitalno sakaćenje žena,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji iz 1990.,

–  uzimajući u obzir UN-ovu Konvenciju o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja ili prostitucije drugih iz 1949.,

–  uzimajući u obzir preporučena načela i smjernice OHCHR-a o ljudskim pravima na međunarodnim granicama,

–  uzimajući u obzir Izvješće posebnog izvjestitelja UN-a od 22. srpnja 2014. za promicanje istine, pravde, naknade štete i jamstva za neponavljanje,

–  uzimajući u obzir Regionalnu provedbenu strategiju Madridskog međunarodnog akcijskog plana o starenju iz 2002.,

–  uzimajući u obzir načela koja se odnose na status nacionalnih institucija za promicanje i zaštitu ljudskih prava („Pariška načela”) priložena Rezoluciji 48/134 Opće skupštine UN-a,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP), sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, posebno predmete 18766/11 i 36030/11, te konvencije, preporuke, rezolucije i izvješća Parlamentarne skupštine, Odbora ministara, Povjerenika za ljudska prava i Venecijanske komisije Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina i Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 1985 (2014) naslovljenu „Stanje i prava nacionalnih manjina u Europi”,

–  uzimajući u obzir Povelju Vijeća Europe o obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(3),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 9. prosinca 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima(5),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(9),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o audiovizualnim uslugama(10) i rezultate javnog savjetovanja Komisije održanog u razdoblju od srpnja do rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(11),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP(12),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(13),

–  uzimajući u obzir direktive o postupovnim pravima osumnjičenih i optuženih osoba u kaznenom postupku,

–  uzimajući u obzir Paket za zaštitu podataka usvojen u prosincu 2015.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/1624 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016.(14) o uspostavi europske granične i obalne straže te Direktivu 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013.(15) (Direktiva o postupcima azila),

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća održanog u Barceloni 15. i 16. ožujka 2002.,

–  uzimajući u obzir Europski pakt za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011. – 2020. koji je Vijeće usvojilo u zaključcima od 7. ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. lipnja 2011. o predškolskom obrazovanju i skrbi,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća sa sastanka Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove održanog 5. i 6. lipnja 2014. na temu politike integracije useljenika u Europsku uniju,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2015. o mogućnostima za ostvarivanje jednakih prihoda za žene i muškarce: uklanjanje rodnog jaza u mirovinama,

–  uzimajući u obzir izjavu trija predsjedatelja EU-a o ravnopravnosti spolova od 7. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o ravnopravnosti pripadnika zajednice LGBTI usvojene 16. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Akcijskom planu za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja (Pariška deklaracija),

–  uzimajući u obzir smjernice za promicanje i zaštitu ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI), koje je Vijeće za vanjske poslove donijelo 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije o braniteljima ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir istraživanje Eurobarometra naslovljeno „Diskriminacija u EU-u u 2015. godini”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava” (COM(2014)0158) i zaključke Vijeća naslovljene „Osiguranje poštovanja vladavine prava”,

–  uzimajući u obzir Popis mjera Europske komisije za promicanje jednakosti LGBTI osoba,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2015. o jednakosti između žena i muškaraca u Europskoj uniji (SWD(2016)0054),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Akcijski plan za integraciju državljana trećih zemalja” (COM(2016)0377),

–  uzimajući u obzir strategiju Europa 2020., konkretno ciljeve u pogledu siromaštva i socijalne isključenosti,

–  uzimajući u obzir zajedničku publikaciju OECD-a i Europske unije naslovljenu „Pokazatelji integracije useljenika za 2015. – udomaćivanje”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju” (COM(2013)0083) i njezinu preporuku 2013/112/EU od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 29. svibnja 2013. o napretku u ostvarivanju ciljeva iz Barcelone pod naslovom „Razvoj objekata za skrb o maloj djeci u Europi s ciljem održivog i uključivog rasta” (COM(2013)0322),

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovanja ljudima u razdoblju 2012. – 2016. (COM(2012)0286), naročito odredbe o financiranju razrade smjernica o sustavima za zaštitu djece i razmjeni najboljih praksi,

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020.” (COM(2011)0173) i zaključke Europskog vijeća od 24. lipnja 2011.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Koraci prema provedbi nacionalnih strategija integracije Roma” (COM(2013)0454),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2015. o primjeni Povelje Europske unije o temeljnim pravima (COM(2016)0265) te popratne radne dokumente,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o građanstvu EU-a za 2013. pod naslovom „Građani EU-a: vaša prava, vaša budućnost” (COM(2013)0269),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Procjena provedbe Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma i Preporuke Vijeća o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama – 2016.” (COM(2016)0424),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o suzbijanju korupcije (COM(2014)0038),

–  uzimajući u obzir Europski migracijski program (COM(2015)0240),

–  uzimajući u obzir Europski program sigurnosti (COM(2015)0185),

–  uzimajući u obzir zaključke s Godišnjeg kolokvija o temeljnim pravima održanog 2015.,

–  uzimajući u obzir rezultate javnog savjetovanja održanog u okviru Godišnjeg kolokvija o temeljnim pravima iz 2016. na temu „Medijski pluralizam i demokracija”,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije za Direktivu Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeroispovijest ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju (COM(2008)0426),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije za pristupanje EU-a Konvenciji iz Istanbula Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o napretku u provedbi nacionalnih strategija za integraciju Roma(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta(17),

–  uzimajući u obzir rezolucije o ravnopravnosti spolova,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o položaju maloljetnika bez pratnje u EU-u(18),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o temeljnim pravima i ljudskim pravima, posebno posljednju od 8. rujna 2015. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2013.– 2014.)(19),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o migraciji, posebice posljednju od 12. travnja 2016. o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2005. o zaštiti manjina i politikama suzbijanja diskriminacije u proširenoj Europi(21),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(22),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2013. o ugroženim europskim jezicima i jezičnoj raznolikosti u Europskoj uniji(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2015. povodom Međunarodnog dana Roma o rasnoj netrpeljivosti prema Romima u Europi i priznanje na razini EU-a dana sjećanja na genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu(24),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o Povelji EU-a: utvrđene norme za slobodu medija diljem EU-a(25),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(26),

–  uzimajući u obzir odluku Europskog ombudsmana da zatvori istragu na vlastitu inicijativu OI/8/2014/AN o Europskoj komisiji,

–  uzimajući u obzir Mišljenje 2/2013 Suda Europske unije o nacrtu sporazuma o pristupanju EU-a Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir odluke i sudsku praksu Suda Europske unije te sudsku praksu nacionalnih ustavnih sudova, koji se koriste Poveljom kao referencom za tumačenje nacionalnog prava, posebno predmete C-83/14, C-360/10, C-70/10, C-390/12, C-199/12, C-200/12, C-201/12, C-404/15, C-659/15 i C-362/14,

–  uzimajući u obzir izvješće o temeljnim pravima za 2016. Agencije Europske unije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir Priručnik Agencije za temeljna prava o europskom pravu povezanom s pravima djeteta (2015.),

–  uzimajući u obzir studiju Agencije za temeljna prava o pravosuđu prilagođenom djeci pod nazivom „Perspektive i iskustva stručnjaka u pogledu sudjelovanja djece u građanskim i kaznenim sudskim postupcima u deset država članica EU-a” (2015.),

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava naslovljeno „Nasilje nad djecom s invaliditetom: zakonodavstvo, politike i programi u EU-u” (2015.),

–  uzimajući u obzir istraživanje Agencije Europske unije za temeljna prava o LGBT zajednici (2013.), njezino izvješće naslovljeno „Biti transseksualac u Europskoj uniji ­ komparativna analiza podataka iz istraživanja o LGBT zajednici u Europskoj uniji” (2014.) te njezin glavni dokument o položaju interseksualnih osoba u pogledu temeljnih prava (2015.),

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava naslovljeno „Nasilje nad ženama: istraživanje na razini EU-a”,

–  uzimajući u obzir istraživanje Agencije za temeljna prava naslovljeno „Antisemitizam: pregled podataka dostupnih u Europskoj uniji 2004 – 2015.”,

–  uzimajući u obzir komparativnu pravnu analizu Agencije za temeljna prava naslovljenu „Zaštita od diskriminacije na osnovi spolne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja u EU-u”,

–  uzimajući u obzir istraživanja Agencije za temeljna prava o manjinama i diskriminaciji (EU-MIDIS) i istraživanje o Romima,

–  uzimajući u obzir indeks Europskog instituta za ravnopravnost spolova o ravnopravnosti spolova za 2015. godinu i njegovo izvješće iz 2015. naslovljeno „Usklađivanje posla, obitelji i privatnog života u Europskoj uniji: revizija politike”,

–  uzimajući u obzir istraživanje Europskog instituta za ravnopravnost spolova naslovljeno „Studija za utvrđivanje i mapiranje postojećih podataka i resursa o seksualnom nasilju nad ženama u EU-u”,

–  uzimajući u obzir izvješće Europola iz 2016. o stanju u pogledu trgovanja ljudima u EU-u,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurostata iz 2015. naslovljeno „Trgovanje ljudima”,

–  uzimajući u obzir studije Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) naslovljene „Radno vrijeme i ravnoteža poslovnog i privatnog života iz perspektive životnog vijeka” (2013.), „Skrb o djeci i uzdržavanima: učinci na karijere mladih radnika” (2013.) i „Rad i skrb: mjere za usklađivanje u razdoblju demografskih promjena” (2015.),

–  uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz svibnja 2015. pod nazivom „Rodna ravnopravnost u pitanjima zapošljavanja i rada – Direktiva 2006/54/EZ, evaluacija provedbe na razini Europe”,

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku Unije naslovljenu „Diskriminacija generirana na rodnom aspektu i invaliditetu”,

–  uzimajući u obzir raspravu Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o temeljnim pravima održanu 16. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za ustavna pitanja, Odbora za prava žena i jednakost spolova i Odbora za predstavke (A8-0345/2016),

A.  budući da je ključno zaštititi sva temeljna prava; budući da je Povelja o temeljnim pravima u potpunosti prenesena u Ugovore te budući da do kršenja temeljnih prava dolazi u EU-u i njegovim državama članicama, čemu svjedoče izvješća Komisije, Agencije za temeljna prava, Vijeća Europe i UN-a te nevladinih organizacija;

B.  budući da je Europska unija zajednica utemeljena na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina;

C.  budući da je vladavina prava okosnica europske liberalne demokracije te je jedno od temeljnih načela Europske unije koje proizlazi iz ustavnih tradicija zajedničkih svim državama članicama te budući da je poštovanje ljudskih prava preduvjet za zaštitu temeljnih prava i obveza u okviru Ugovora i međunarodnog prava;

D.  budući da EU i države članice pri suočavanju s današnjim izazovima trebaju podupirati i provoditi te vrijednosti u svim svojim aktivnostima; budući da način provedbe vladavine prava na nacionalnoj razini ima ključnu ulogu u osiguravanju međusobnog povjerenja među državama članicama i povjerenja u njihove pravne sustave; budući da na temelju članka 17. UEU-a Komisija mora zajamčiti provođenje Ugovora;

E.  budući da su institucije EU-a već pokrenule postupke za rješavanje tzv. „kopenhaške dileme”; budući da su nedavna događanja pokazala da je potrebno revidirati i integrirati instrumente i postupke za jamčenje potpune i pravilne primjene načela i vrijednosti Ugovora te da je potrebno razviti učinkovit mehanizam za uklanjanje preostalih nedostataka i jamčenje da se načela i vrijednosti Ugovora poštuju diljem Europe; budući da taj mehanizam treba biti zasnovan na dokazima, objektivan, nediskriminirajući te se njime trebaju provoditi procjene prema jednakim kriterijima koje se uz poštovanje načela supsidijarnosti, nužnosti i proporcionalnosti primjenjuju i na države članice i na institucije Unije i temelje na postupnom pristupu, uključujući preventivnu i korektivnu dimenziju;

F.  budući da je Europska unija posvećena poštovanju slobode i pluralizma medija te prava na informiranje i slobode izražavanja, što je utvrđeno u Povelji o temeljnim pravima i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima;

G.  budući da su migracije dio sadašnjosti i budućnosti EU-a i jedan od najvećih izazova našeg vremena jer pozivaju na međunarodne humanitarne obveze EU-a i njegovih država članica te budući da one predstavljaju novu demografsku priliku i zahtijevaju pronalaženje rješenja usmjerenog na budućnost, kako u pogledu kratkoročnog i srednjoročnog upravljanja krizom, tako i u pogledu dugoročnih politika integracije i socijalne uključenosti;

H.  budući da je pravo na azil zajamčeno Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. (Ženevska konvencija), njezinim Protokolom od 31. siječnja 1967. te Poveljom;

I.  budući da je od rujna do prosinca 2015. usvojeno 48 odluka zbog povrede prava protiv država članica jer nisu u potpunosti prenijele i provele u svoje zakonodavstvo zajednički europski sustav azila;

J.  budući da je prema podacima Međunarodne organizacije za migracije 2015. umrlo ili se smatra nestalima najmanje 3771 osoba koje su pokušale doći na siguran teritorij u Europi, što ukupno iznosi više od 30 000 mrtvih i nestalih osoba u posljednjih 20 godina;

K.  budući da su teroristički činovi jedan od najozbiljnijih oblika kršenja temeljnih prava i sloboda; budući da je potrebno raspolagati odgovarajućim alatima za zaštitu građana i stanovnika EU-a, kao i za pružanje jasnog odgovora na takvo kršenje te borbu protiv takvog kršenja u okviru vladavine prava;

L.  budući da ubojstvo osmero novinara u uredima redakcije satiričkog časopisa Charlie Hebdo 7. siječnja 2015. predstavlja pokušaj napada na slobodu medija, slobodu izražavanja i slobodu umjetničkog izražavanja u EU-u;

M.  budući da je ključno da se u svim mjerama koje poduzimaju države članice i EU poštuju temeljna prava i građanske slobode, uključujući poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na zaštitu osobnih podataka, pretpostavku nedužnosti, pravo na obranu, pravo na učinkovit pravni lijek i pravedno suđenje te slobodu izražavanja, informiranja, mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti; budući da je ključno uspostaviti učinkovit demokratski nadzor nad sigurnosnim mjerama; budući da se jamčenjem sigurnosti europskih građana moraju očuvati njihova prava i slobode; budući da su ta dva načela zapravo dvije strane iste medalje;

N.  budući da sva ograničenja na prava i slobode priznate Poveljom podliježu načelu proporcionalnosti i nužnosti u skladu s člankom 52. Povelje;

O.  budući da je potrebno poštovati nadležnosti država članica u pogledu obavještajnih usluga u skladu s člankom 72. UFEU-a;

P.  budući da se u Direktivi 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu(27), posebno elektroničke trgovine, konkretno u njezinom članku 15. stavku 1. navodi da države članice ne mogu uvesti opću obvezu za davatelje usluga da pri pružanju usluga prijenosa, pohrane i smještaja na poslužitelju prate informacije koje prenose ili pohranjuju niti opću obvezu da aktivno traže činjenice ili okolnosti koje bi ukazivale na protuzakonite aktivnosti;

Q.  budući da prema podacima Komisije 75 milijuna osoba diljem EU-a svake godine postanu žrtve zločina;

R.  budući da je trgovanje ljudima teško kazneno djelo koje se često provodi u okviru organiziranog kriminala, a predstavlja tešku povredu ljudskog dostojanstva i jedan je od najgorih oblika kršenja temeljnih prava koji neproporcionalno pogađa žene i djevojke te je izričito zabranjeno Poveljom;

S.  budući da je trgovanje ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja još uvijek najraširenija vrsta takvog trgovanja; budući da 76 % registriranih žrtava u EU-u čine žene; budući da su 70 % identificiranih žrtava trgovanja ljudima u EU-u državljani EU-a;

T.  budući da su Direktivom 2011/36/EU uvedene zajedničke odredbe kojima se u obzir uzima rodna perspektiva kako bi se poboljšalo sprečavanje zločina povezanih s trgovanjem ljudima i zaštita žrtava takvog trgovanja;

U.  budući da su da su trgovanje i krijumčarenje ljudima dva vrlo različita pojma koja, međutim, u određenim slučajevima mogu imati zajedničku poveznicu;

V.  budući da diskriminacija, rasizam, ksenofobija, govor mržnje i zločini iz mržnje potaknuti rasizmom, ksenofobijom ili predrasudama prema vjeroispovijesti ili uvjerenju, dobi, invaliditetu, spolnoj orijentaciji ili rodnom identitetu osobe ugrožavaju temeljne vrijednosti EU-a i njegovih država članica; budući da se među političkim snagama sve češće čuje govor mržnje, a u među velikim brojem stanovništva raste broj slučajeva ksenofobije i drugih predrasuda, uključujući na internetu; budući da je borba protiv diskriminacije, rasizma i ksenofobije ključna za poštovanje europskih vrijednosti tolerancije, raznolikosti i uzajamnog poštovanja;

W.  budući da ljudi mogu biti izloženi višestrukoj i intersekcijskoj diskriminaciji; budući da se u okviru politika koje se bave jednom vrstom diskriminacije pozornost treba usmjeriti na situaciju u specifičnim skupinama za koje postoji velika vjerojatnost da će postati žrtve višestruke diskriminacije utemeljene na, među ostalim, dobi, rasi, vjeroispovijesti, spolnoj orijentaciji, rodu ili invaliditetu;

X.  budući da je ravnopravnost žena i muškaraca temeljno načelo EU-a te da je zabranjena svaka diskriminacija na temelju roda;

Y.  budući da se nasiljem nad ženama krše temeljna prava, što utječe na sve razine društva, neovisno o dobi, stupnju obrazovanja, prihodu, društvenom statusu i zemlji porijekla ili boravišta; budući da neravnopravnost spolova i rodni stereotipi povećavaju rizik od nasilja i drugih oblika iskorištavanja te onemogućavaju potpuno sudjelovanje žena u svim područjima života;

Z.  budući da je, prema podacima iz ankete Agencije Europske unije za temeljna prava o nasilju nad ženama, svaka treća žena u EU-u doživjela fizičko ili seksualno nasilje, svaka deseta žena pretrpjela je neki oblik seksualnog nasilja, a svaka je dvadeseta žena silovana nakon 15. godine života;

AA.  budući da se rodno uvjetovano nasilje i nasilje nad ženama i dalje često prešutno toleriraju u mnogim mjestima te se često ne prijavljuju policiji zbog nedostatka povjerenja žrtava u nadležna tijela; budući da je potreban pristup nulte tolerancije;

AB.  budući da su spolno i reproduktivno zdravlje i prava u nadležnosti država članica; budući da EU ipak može doprinijeti promicanju najboljih praksi među državama članicama;

AC.  budući da je nužno zajamčiti jednaku zdravstvenu zaštitu, uključujući u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja, bez obzira na ekonomsku i geografsku situaciju žena te njihov invaliditet;

AD.  budući da su djeca budućnost našeg društva, a mi smo odgovorni za njihovu sadašnjost; budući da je obrazovanje jedan od najboljih načina prenošenja vrijednosti kao što su mir, tolerancija, suživot, jednakost, pravda i poštovanje ljudskih prava s pomoću formalnih, neformalnih i informalnih obrazovnih metoda u skladu s člankom 14. Povelje;

AE.  budući da su telefonske linije za pomoć djeci, informativne službe i slični instrumenti korisni kao mehanizmi za podizanje razine osviještenosti, upućivanje i izvještavanje u pogledu slučajeva povezanih s kršenjem prava djece;

AF.  budući da internetski prijenos uživo seksualnog zlostavljanja djece nije više samo novi trend u porastu nego utvrđena stvarnost; budući da se djeca nalaze u opasnosti od mamljenja i privlačenja na internetu u seksualne svrhe, što u većini slučajeva može prerasti u seksualnu prisilu i druge oblike zlostavljanja, a ne ulaže se dovoljno napora u sprečavanje seksualnog zlostavljanja djece putem programa obrazovanja niti u jačanje pravosudne suradnje među državama članicama u cilju suzbijanja pedofilnih mreža;

AG.  budući da je pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka od posebne važnosti naročito u pogledu djece koja čine najranjiviji dio društva;

AH.  budući da, kao općenito pravilo i u skladu s člankom 37. Konvencije o pravima djeteta i načelom najboljih interesa djeteta, djeca bez pratnje i djeca odvojena od obitelji ne smiju biti zadržana te je potrebno zajamčiti njihov smještaj u sigurnoj okolini u kojoj su im pruženi sva potrebna zaštita, zdravstvena skrb i obrazovanje;

AI.  budući da je poštovanje prava pripadnika manjina jedno od temeljnih načela EU-a; budući da je potrebno poboljšati učinkovitu zaštitu manjina; budući da je zbog porasta populizma i ekstremizma potrebno promicati suživot i poštovanje manjina; budući da manjine doprinose bogatstvu i raznolikosti Europe; budući da je migracijska kriza pokrenula val nepovjerenja i porast mržnje prema zajednicama manjina u Europi;

AJ.  budući da se u izvješću o temeljnim pravima za 2016. Agencije Europske unije za temeljna prava navodi da su diskriminacija i netrpeljivost prema Romima i dalje izazovi za učinkovitu integraciju Roma; budući da se, prema podacima iz ankete Eurobarometra iz 2015. o diskriminaciji, etnička pripadnost smatra najčešćim temeljem za diskriminaciju;

AK.  budući da se romski narod u Europi, kao pojedinci i kao skupina, u svakodnevnom životu suočava s netrpeljivošću prema Romima, sustavnim predrasudama, rasizmom, netolerancijom, neprijateljskim ponašanjem, diskriminacijom i socijalnom isključenosti; budući da je segregacija romske djece u školama i dalje trajni problem u većini država članica; budući da diskriminacija na tržištu rada sprečava Rome u poboljšanju svojih mogućnosti da izađu iz začaranog kruga siromaštva;

AL.  budući da se člancima 8., 9., 10., 19. i 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima kao i sudskom praksom Suda Europske unije priznaje važnost temeljnih socijalnih prava, ističući da ta prava, a osobito sindikalna prava, pravo na štrajk, pravo na udruživanje i pravo na okupljanje moraju biti zaštićena jednako kao i druga temeljna prava priznata Poveljom;

AM.  budući da je samo 27 % Europljana upoznato s jedinstvenim europskim brojem hitne službe 112 te da još uvijek nemaju svi pristup tom broju;

AN.  budući da sve države članice moraju zaštititi sve osobe, uključujući pripadnike zajednice LGBTI, od svih oblika diskriminacije i nasilja; budući da je potrebno osuditi svaki oblik diskriminacije i nasilja na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta;

AO.  budući da su, prema terenskom istraživanju koje je provela Agencija za temeljna prava, najveća prepreka u borbi protiv diskriminacije i zločina iz mržnje usmjerenih prema pripadnicima zajednice LGBTI negativni stavovi i stereotipi koji prevladavaju u društvu;

AP.  budući da se transrodne osobe, prema istraživanju Agencije za temeljna prava, među svim podskupinama zajednice LGBTI najviše suočavaju s diskriminacijom, nasiljem i zlostavljanjem;

Zaštita temeljnih prava i dostojanstva

1.  ponavlja da je ljudsko dostojanstvo nepovrediva osnova svih temeljnih prava, nije podložno nikakvoj instrumentalizaciji te ga je potrebno poštovati i zaštititi u svim inicijativama EU-a; poziva na podizanje razine osviještenosti među građanima EU-a o urođenom dostojanstvu svih osoba kako bi se ostvarilo društvo s većom razinom humanosti i pravednosti;

2.  osuđuje sve oblike diskriminacije i nasilja u EU-u prema svim ljudskim bićima jer se njima izravno narušava ljudsko dostojanstvo;

3.  ponavlja svoj poziv na poštovanje dostojanstva pri kraju života; ističe da je smrtna kazna u suprotnosti s temeljnim vrijednostima EU-a;

4.  budući da je pristupanje Unije Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ugovorna obveza u skladu s člankom 6. stavkom 2. UEU-a; napominje da bi se time osnažila zaštita temeljnih prava u EU-u i očekuje da se čim prije uklone pravne prepreke pristupanju;

Vladavina prava

5.  ističe da su temeljna prava univerzalna i nedjeljiva te se međusobno uvijek nadopunjavaju i da je stoga nužno uspostaviti ravnotežu između prava svih osoba u bogatom i raznolikom društvu; naglašava da je u europskom zakonodavstvu kao i nacionalnim zakonodavstvima važno zajamčiti potpunu provedbu načela sadržanih u članku 2. Povelje o temeljnim pravima; poziva Komisiju da pokrene postupke zbog povrede u svim slučajevima kada država članica prekrši odredbe iz Povelje pri provedbi zakonodavstva EU-a;

6.  podsjeća da u svojim odnosima sa širim krugom zemalja Unija treba doprinositi zaštiti temeljnih prava; poziva institucije EU-a da osiguraju visoku razinu zaštite tih prava u vanjskim odnosima kao i u internim politikama koje imaju vanjske posljedice;

7.  podsjeća da je od temeljne važnosti zajamčiti puno poštovanje zajedničkih europskih vrijednosti utvrđenih u članku 2. UEU-a, kako u europskom tako i u nacionalnom zakonodavstvu, te u javnim politikama i njihovoj provedbi; vjeruje da svi relevantni akteri na nacionalnoj razini trebaju povećati napore za očuvanje i jačanje vladavine prava kako bi se ona zaštitila; prima na znanje da je za vladavinu prava ključan učinkovit, neovisan i nepristran pravosudni sustav;

8.  primjećuje da se redovitom razmjenom s institucijama EU-a i među samim državama članicama utemeljenom na objektivnim kriterijima i kontekstualnim ocjenama može ublažiti ili spriječiti bilo kakav budući problem u pogledu vladavine prava; ponavlja svoj poziv na uspostavu Pakta Unije o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima koji se treba sastojati od godišnjeg izvješća s preporukama za pojedine zemlje; smatra da je takvo izvješće potrebno sastaviti s pomoću raznih izvora, uključujući izvješća Agencije Unije za temeljna prava, Vijeća Europe ili UN-a, te bi trebalo obuhvaćati i nadopunjavati postojeće instrumente kao što je Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u i zamijeniti Mehanizam suradnje i provjere za Rumunjsku i Bugarsku;

9.  pozdravlja činjenicu da Vijeće redovito održava rasprave o vladavini prava; smatra da Pakt Unije treba obuhvaćati okvir Komisije za vladavinu prava i dijalog Vijeća o vladavini prava te ih spojiti u jedinstveni instrument Unije te da bi Vijeće trebalo održati svoju raspravu na temelju godišnjeg izvješća s preporukama za pojedine zemlje;

10.  podsjeća da bi temeljna prava trebala biti dio procjene učinka svih zakonodavnih prijedloga;

11.  naglašava da je sloboda kretanja i boravka europskih građana i njihovih obitelji utvrđena ugovorima i zajamčena Direktivom o slobodnom kretanju te da je ona jedno od temeljnih prava europskih građana;

12.  prima na znanje da je neutralnost države ključna u zaštiti slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, čime su zajamčeni jednako postupanje prema svim vjeroispovijestima i uvjerenjima te sloboda ispovijesti vjere po svojem vlastitom izboru i promjene vjeroispovijesti ili uvjerenja;

13.  podsjeća da su slobode izražavanja, informiranja i medija temeljne za osiguravanje demokracije i vladavine prava; izražava oštru osudu nasilja, pritisaka i prijetnji novinarima i medijima; poziva države članice da ne poduzimaju nikakve mjere kojima bi se mogle ograničiti slobode medija, komunikacije i informiranja; poziva Komisiju da u okviru postupka održavanja pristupnih pregovora obrati veću pozornost na usklađenost, posebno na poštovanje tih temeljnih prava;

14.  ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da razmotre mogućnost uspostavljanja programa zaštite zviždača i pružanja zaštite izvorima za novinare;

15.  izražava zabrinutost zbog stanja zatvora u nekim državama članicama, koji su često prenapučeni te u njima često dolazi do zlostavljanja; ističe da se moraju jamčiti temeljna prava zatvorenika; poziva Komisiju da ocijeni utjecaj zatvorskih i kaznenopravnih sustava na djecu; poziva Komisiju da u tom pogledu podrži države članice te da olakša razmjenu najboljih praksi među različitim nacionalnim tijelima u pogledu različitih modela očuvanja veze između roditelja koji izvršavaju zatvorsku kaznu i njihove djece;

16.  ponovno oštro osuđuje primjenu pooštrenih tehnika ispitivanja koje su zabranjene prema međunarodnom pravu i kojima se, između ostalog, krše prava na slobodu, sigurnost, humano postupanje, slobodu od mučenja, pretpostavku nevinosti, pravično suđenje, pravno zastupanje i jednaku zakonsku zaštitu;

17.  ponovno poziva na to da se otvorenim i transparentnim istragama zajamči odgovornost za teška kršenja temeljnih prava, posebno u kontekstu prijevoza i nezakonitog pritvaranja zatvorenika;

18.  ističe da je korupcija ozbiljna prijetnja demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima; poziva države članice i institucije EU-a da se bore protiv sustavne korupcije, da razviju učinkovite instrumente za borbu protiv korupcije i njezino kažnjavanje, da redovito provjeravaju potrošnju javnih europskih i nacionalnih sredstava te da promiču transparentnost;

19.  poziva Komisiju da donese strategiju za borbu protiv korupcije nadopunjenu učinkovitim instrumentima; poziva države članice da se vode preporukama iz izvješća Europske komisije o borbi protiv korupcije; potiče ih da ojačaju policijsku i pravosudnu suradnju u borbi protiv korupcije; u tu svrhu poziva države članice i institucije EU-a da omoguće hitno uspostavljanje Ureda europskog javnog tužitelja, čime se pružaju odgovarajuća jamstva neovisnosti i učinkovitosti;

Migracija, integracija i socijalna uključenost

Integracija i socijalna uključenost

20.  smatra da su socijalna uključenost i integracija migranata i izbjeglica kojima je odobrena međunarodna zaštita u društvu domaćinu dio dinamičnog i dvodimenzionalnog procesa koji uključuje prava i obveze i čiji su sastavni dijelovi poštovanje vrijednosti na kojima je izgrađen EU i poštovanje temeljnih prava osoba o kojima je riječ; smatra da to predstavlja izazov i priliku koji zahtijevaju usklađene napore i prihvaćanje obveza izbjeglica i migranata, država članica, njihovih lokalnih i regionalnih vlasti te zajednica domaćina, koji svi imaju važnu ulogu;

21.  poziva države članice da čim prije usvoje politike za integraciju koje raspolažu prikladnim resursima te da ih osmisle u suradnji s nacionalnim institucijama, lokalnim upravama, školama i nevladinim organizacijama te zajednicama migranata i izbjeglica; potiče povećanu razmjenu najboljih praksi u području integracije; poziva na uspostavu obrazovnih programa kojima se u obzir uzimaju regionalni i lokalni aspekti obuhvaćenih zajednica;

22.  smatra da je pristup obrazovanju jedan od temelja za integraciju migranata i izbjeglica; naglašava činjenicu da bi se pri izradi i provedbi politika i mjera za socijalnu uključenost i integraciju uvijek trebalo zajamčiti poštovanje načela jednakog postupanja, nediskriminacije i jednakih prilika;

23.  ponavlja da je potrebno promicati međukulturnu i međuvjersku toleranciju s pomoću trajnih napora i pojačanog dijaloga uključivanjem svih dionika u društvu na svim razinama vlasti;

24.  potiče države članice da nastoje držati obitelji na okupu, čime će se dugoročno poboljšati izgledi za integraciju; poziva države članice da se pridržavaju smjernica Komisije za primjenu Direktive 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji; naglašava da države članice trebaju poduzeti sve mjere za nadilaženje svih pravnih i praktičnih prepreka kako bi se odluke u tom pogledu brže donosile;

Migranti i izbjeglice

25.  sa zabrinutošću prima na znanje slučajeve kršenja temeljnih prava migranata i izbjeglica na vanjskim granicama EU-a te ponavlja da sve osobe imaju pravo uživati svoja ljudska prava; podsjeća na temeljno pravo na traženje azila; potiče EU i države članice da namijene dostatna sredstva za stvaranje sigurnih i zakonitih ruta za tražitelje azila kako bi se oslabio poslovni model mreža za trgovanje ljudima i krijumčarskih mreža te spriječile mnoge osobe od biranja opasnih ruta; podsjeća da je spašavanje života čin solidarnosti s osobama koje su u opasnosti, ali i pravna obveza; poziva države članice i institucije EU-a da pri izvršavanju aktivnosti granične straže i u postupcima azila poštuju međunarodno i europsko pravo te Povelju Europske unije o temeljnim pravima; ističe da fizičke osobe ili nevladine organizacije koje istinsku pomažu osobama koje su u opasnosti ne smiju biti kažnjene za pružanje takve pomoći;

26.  pozdravlja činjenicu da se u okviru nedavno donesene Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži za Agenciju za europsku graničnu i obalnu stražu predviđa poseban mandat za pružanje potpore operacijama potrage i spašavanja te za jamčenje zaštite temeljnih prava koja je utvrđena tom Uredbom; potiče države članice da stručnjacima za azil, kao što su voditelji razgovora i usmeni prevoditelji, pružaju prikladnu obuku kako bi se čim prije identificirale ugrožene skupine te da zahtjeve za azil obrađuju u skladu s Direktivom o postupcima azila i relevantnom sudskom praksom Suda Europske unije;

27.  potiče države članice da zajamče uvjete prihvata kojima se osobe ne lišavaju temeljnih prava na dostojanstveni životni standard i na fizičko i mentalno zdravlje te da poštuju postojeća temeljna prava i zakonodavstvo za azil uz usmjeravanje posebne pozornosti na najugroženije skupine; podsjeća da međunarodno pravo i Povelja zahtijevaju od država članica da razmotre alternative pritvoru; poziva Komisiju da nadzire provedbu zajedničkog europskog sustava azila; poziva države članice da zajamče djelotvornu i ranu identifikaciju tražitelja azila s posebnim potrebama, njihov brz pristup prilagođenim uvjetima prihvata i pružanje postupovnih jamstava; podsjeća da je pravo na učinkovit pristup postupcima sastavni dio Direktive o postupcima azila, uključujući pravo na djelotvoran pravni lijek, također i u kaznenim postupcima; poziva države članice i Komisiju da poduzmu potrebne mjere kako bi pružile podatke i zajamčile transparentnost o pritvoru migranata i tražitelja azila u državama članicama;

28.  potiče Komisiju da predloži reviziju Uredbe (EZ) br. 862/2007 kako bi obuhvatila statističke podatke kategorizirane po rodu o radu objekata za zadržavanje, čime bi se poboljšalo razumijevanje i zadovoljavanje posebnih potreba izbjeglica i tražitelja azila; poziva EU i države članice da razviju sveobuhvatne politike kako bi stale na kraj svim oblicima nasilja nad ženama i djevojčicama te posebne mjere kako bi zajamčile da su žene izbjeglice i tražiteljice azila zaštićene i imaju pristup pravosuđu; ističe da se migrantice mogu suočavati s dvostrukom diskriminacijom u objektima za zadržavanje ili prihvatnim centrima te da trebaju imati pristup higijenskim potrepštinama za žene, privatnosti i zdravstvenoj zaštiti;

29.  izražava zabrinutost zbog prijavljenih slučajeva infiltracije organiziranog kriminala u upravljanje sredstvima namijenjenima za prihvat migranata i poziva Komisiju da pomno prati korištenje tih sredstava i zajamči istragu o svim zlouporabama i kazneni progon počinitelja;

30.  poziva države članice da se suzdrže od poticanja straha i mržnje svojih građana prema migrantima i tražiteljima azila u političke svrhe; stoga poziva države članice da razviju pozitivne kampanje namijenjene tome da se građanima pomogne da integraciji pristupe na bolji način;

31.  osuđuje činjenicu da Komisija još uvijek nije dala svoje mišljenje o Rezoluciji Parlamenta od 14. rujna 2011. o strategiji EU-a o beskućništvu(28) i Rezoluciji Parlamenta od 16. siječnja 2014. o strategiji EU-a o beskućništvu(29), posebno o njezinim stavcima 10. i 11.; ističe da su razlozi za strategiju EU-a o beskućništvu i dalje valjani;

Sloboda i sigurnost

32.  pozdravlja inicijative i glavne aktivnosti Komisije za jačanje sigurnosne suradnje među državama članicama i pružanje djelotvornog odgovora EU-a na terorizam i sigurnosne prijetnje u Europskoj uniji te u potpunosti podržava mjere za ostvarenje djelotvorne sigurnosne unije; potiče države članice da u potpunosti međusobno surađuju te da poboljšaju razmjenu informacija među sobom te s Europolom i drugim relevantnim agencijama EU-a; ističe važnost poštovanja temeljnih prava u borbi protiv terorizma; poziva na procjenu postojećih mjera za borbu protiv terorizma;

33.  ističe da svi sustavi nekritičkog masovnog nadzora predstavljaju tešku povredu temeljnih prava građana; ističe da svaki zakonodavni prijedlog u državama članicama povezan s nadzornim mogućnostima obavještajnih službi treba uvijek biti u skladu s Poveljom i načelom proporcionalnosti i nužnosti te, iako prima na znanje isključivu nadležnost država članica u tom pogledu, poziva Komisiju da pomno prati usklađenost tih zakonodavnih prijedloga s Ugovorima jer se njima potencijalno otvaraju važna pravna pitanja;

34.  ističe da države članice pri svakom poduzimanju mjera u hitnim situacijama trebaju uvijek poštovati odredbe Ugovora i EKLJP-a; ističe da svako odstupanje treba biti ograničeno isključivo na djelovanje koje situacija zahtijeva te da ono treba biti u skladu s obvezama dotične države članice prema međunarodnom pravu;

35.  ponovno poziva sve države članice da zajamče usklađenost svojih nacionalnih zakonodavstava i nadzornih mehanizama u području obavještajnih usluga s Poveljom i EKLJP-om;

36.  poziva da se u ova nastojanja uključe sve agencije i tijela za kazneni progon koji rade na sprečavanju radikalizacije i terorizma, uključujući lokalne i regionalne agencije, te da prime obuku i potrebne informacije za obavljanje svojih zadaća; zabrinut je zbog rastućeg neprijateljstva koje prema novinarima i medijima pokazuju politički, vjerski i teroristički pokreti; poziva države članice da novinarima i medijima osiguraju odgovarajuću zaštitu te da protiv napada na novinare poduzmu potrebne mjere i koriste se raspoloživim pravnim sredstvima;

37.  ističe da je prikladno postupanje prema žrtvama, uključujući žrtve terorizma, ključno za zaštitu njihovih temeljnih prava; u tom pogledu poziva na snažne politike i mehanizme za zadovoljavanje potreba žrtava, uključujući temeljitu procjenu provedbe Direktive EU-a o žrtvama (2012/29/EU) kako bi se zajamčilo da osobe koje postanu žrtve zločina u EU-u ostvaruju minimalna prava;

38.  smatra da sveobuhvatna politika za sprečavanje radikalizacije i novačenja građana Unije u terorističkim organizacijama može biti uspješna samo ako je popraćena dugoročnim proaktivnim postupcima deradikalizacije u pravosudnom sektoru, obrazovnim i integracijskim mjerama i međukulturnim dijalogom; ističe potrebu da se razviju strategije za društvenu uključenost i integraciju kojima se, među ostalim, suzbija diskriminacija koja onemogućuje pristup obrazovanju, zapošljavanju i stambenom zbrinjavanju;

39.  poziva Komisiju da podrži države članice u njihovim naporima da spriječe radikalizaciju i nasilni ekstremizam, koji se moraju temeljiti na promicanju europskih vrijednosti, tolerancije i zajednice bez stigmatizacije te također poziva države članice da u tom pogledu pojačaju napore;

40.  smatra da je dosljedna primjena zakonodavstva protiv diskriminacije dio strategije za sprečavanje radikalizacije i omogućavanje deradikalizacije pripadnika ekstremističkih organizacija; podsjeća da se isključivanjem i diskriminacijom vjerskih zajednica u Europskoj uniji stvaraju povoljni uvjeti da se pojedinci u osjetljivim situacijama pridruže ekstremističkim organizacijama koje mogu biti nasilne;

41.  smatra da je potrebno osnažiti europski sustav ranog upozorenja i odgovora kako bi se utvrdili pojedinci koji su u velikoj opasnosti od radikalizacije; poziva EU i države članice da s pomoću obrazovanja ulože veće napore u sprečavanje radikalizacije; potiče države članice da promiču internetske inicijative koje se bore protiv ideja i aktivnosti radikalnih skupina te da ovaj aspekt uvrste u predavanja kojima se u školama poučava o sprečavanju opasnosti na internetu; poziva EU i države članice da ulože veće napore u pomaganje obiteljima osoba koje se nalaze u takvoj opasnosti; poziva na razmjenu najboljih praksi i širenje razmišljanja za borbu protiv ekstremizma, radikalizacije i diskursa koji potiče ljude da organiziraju i izvršavaju terorističke napade na europskom tlu; ističe da je potrebna bliža prekogranična suradnja među mjerodavnim nacionalnim i europskim tijelima u cilju poboljšanja razmjene informacija kako bi se učinkovitije suzbile terorističke mreže; potiče države članice da se u najvećoj mogućoj mjeri koriste postojećim instrumentima suradnje; poziva EU i države članice na razmjenu najboljih praksi radi sprečavanja radikalizacije osoba koje su u opasnosti od nje, posebno onih u zatvorima;

42.  traži od Komisije i država članica da provode standarde kojima se jamči primjena preporuka Europskog odbora Vijeća Europe za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CTP) i presuda Europskog suda za ljudska prava, u kontekstu pritvora prije suđenja i kažnjavanja kaznenih djela;

43.  ponovno ističe preporuke upućene Komisiji o reviziji europskog uhidbenog naloga, posebno u vezi uvođenja ispitivanja razmjernosti i iznimke koja se odnosi na temeljna prava;

Trgovanje ljudima

44.  poziva tijela kaznenog progona u EU-u da povećaju napore u pogledu borbe protiv zločinačkih mreža za trgovanje ljudima i njihovih pomagača te da intenzivnije međusobno surađuju, s posebnim naglaskom na zločinima nad djecom; naglašava potrebu za pružanjem obuke za službe koje su u kontaktu sa žrtvama ili mogućim žrtvama trgovanja ljudima kako bi im se pomoglo da učinkovitije identificiraju te osobe i pruže im odgovarajuću potporu, s time da se u takvoj obuci naglasak treba staviti na poštovanje temeljnih prava i na potrebe osoba koje su u osobito osjetljivom položaju;

45.  napominje da izvješće Komisije o napretku u području suzbijanja trgovanja ljudima pokazuje da nove tehnologije pomažu skupinama organiziranog kriminala da pristupe velikom broju potencijalnih žrtava i to u nikad većem opsegu jer se brojne žrtve trgovanja ljudima, posebno u svrhe seksualnog i radnog izrabljivanja, regrutiraju na internetu; poziva Komisiju i države članice da usvoje mjere za sprječavanje i rješavanje korištenja novih tehnologija kao sredstava kojima se mame uglavnom žene i djevojčice koje potom postanu žrtve trgovanja ljudima;

46.  ističe da su djeca zbog svoje ranjivosti preferirana ciljna skupina za trgovce ljudima te da je sve veći problem utvrđivanje i provjeravanje identiteta djece koja su žrtve trgovanja ljudima; podsjeća da neke države članice smatraju trgovanje djecom zasebnim oblikom iskorištavanja, dok druge izjednačavaju djecu žrtve s odraslim žrtvama, otežavajući tako mogućnost stvaranja sveobuhvatne obavještajne slike i definiranja najboljih istražnih odgovora na razini EU-a; stoga poziva na uvođenje instrumenata koji će pomoći u praćenju takve djece na temelju zajedničke definicije te kriminalne pojave, kao i prikladnih i ciljanih mjera za potporu djeci u tom procesu;

47.  napominje da je dodjeljivanje skrbnika djeci bez pratnje važna zaštitna mjera kojom se jamči poštovanje njihovih najboljih interesa; poziva države članice da na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini osnaže sustave za skrbništvo nad djecom koja nemaju roditeljsku skrb i nad djecom bez pratnje te da ih uspostave u skladu s priručnikom o skrbništvu za djecu bez roditeljske skrbi; napominje da je pri provedbi sustava potrebno usmjeriti posebnu pozornost na osobe u pratnji i na to da se djeca, u cilju ostvarivanja njihovih najboljih interesa, ne odvajaju od obitelji ili neslužbene pratnje;

48.  poziva države članice da ulože jednake napore u pogledu utvrđivanja, zaštite i pružanja pomoći žrtvama svih oblika izrabljivanja, uz aktivno sudjelovanje socijalnih partnera, privatnog sektora, sindikata i civilnog društva, te da osiguraju uzajamno priznavanje odluka o zaštiti žrtava u EU-u; poziva države članice da u potpunosti i ispravno provedu Direktivu EU-a o suzbijanju trgovanja ljudima, osobito njezin članak 8. kojim se poziva da se žrtve ne kriminaliziraju, i Direktivu o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece te potiče države članice, institucije i agencije EU-a da ojačaju suradnju u području trgovanja ljudima, uključujući razmjenu najboljih praksi, uz potporu koordinatora EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima i u okviru Mreže nacionalnih izvjestitelja EU-a ili ekvivalentnih mehanizama u području trgovanja ljudima;

49.  poziva Europsku uniju i države članice da ratificiraju Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima; ističe da je potrebno podržati države članice i relevantne agencije EU-a kao što je Europol u njihovim naporima da se kazneno progone osobe koje olakšavaju trgovanje ljudima; poziva države članice da rješavaju pitanje potražnje za trgovanjem ljudima i njihovo izrabljivanje u okviru svojih nacionalnih strategija i akcijskih planova;

50.  ističe da je obrazovanje učinkovit instrument u sprečavanju trgovanja ljudima i njihova izrabljivanja i poziva države članice da djelovanjem na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini uvedu u nacionalne kurikulume obrazovne programe o prevenciji te da promiču i šire programe prevencije i aktivnosti podizanja razine osviještenosti;

51.  podsjeća da je potrebno ojačati mjere za odvraćanje i sprečavanje potrošnje roba i usluga koje proizvode žrtve trgovanja ljudima; ističe da je takve mjere potrebno obuhvatiti u okviru europske strategije za borbu protiv te pošasti, u što se moraju uključiti i poduzeća;

52.  poziva EU i njegove države članice da priznaju trgovanje ljudima radi traženja otkupnine uz primjenu mučenja kao oblik trgovanja ljudima; smatra da izrazito traumatiziranim preživjelim osobama treba priznati status žrtava jednog oblika trgovanja ljudima koji se može kazneno sankcionirati te da im treba pružiti zaštitu, skrb i potporu(30);

Borba protiv diskriminacije, ksenofobije, zločina iz mržnje i govora mržnje

53.  zabrinut je zbog povećanog rasizma i ksenofobije u obliku afrofobije, netrpeljivosti prema Romima i Židovima, islamofobije i netrpeljivosti prema migrantima; poziva države članice da zaštite slobodu mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti ili uvjerenja; potiče EU i države članice da unutar politika jednakosti uvrste i višestruku diskriminaciju; poziva Komisiju i države članice da osnaže razmjenu najboljih praksi i svoju suradnju u borbi protiv rasizma, ksenofobije, homofobije, transfobije i drugih oblika netolerancije, uz potpunu uključenost civilnog društva i doprinos relevantnih dionika kao što je Agencija za temeljna prava;

54.  pozdravlja rezultate godišnjeg kolokvija EU-a iz 2015. o temeljnim pravima i imenovanje koordinatora za suzbijanje mržnje prema Židovima i muslimanima; poziva EU i države članice da usklade i osnaže politike za rješavanje problema mržnje prema Židovima i muslimanima, uključujući neposrednu provedbu ključnih aktivnosti utvrđenih kolokvijem;

55.  žali zbog činjenice da Vijeće još uvijek nije odobrilo Direktivu iz 2008. o jednakom postupanju; ponovno poziva Vijeće da što prije donose svoje stajalište o tom prijedlogu; potiče Komisiju da ostvari konkretan napredak u okviru plana za suzbijanje diskriminacije;

56.  osuđuje slučajeve zločina iz mržnje i govora mržnje potaknute rasizmom, ksenofobijom, vjerskom netolerancijom ili predrasudama na temelju invaliditeta, spolne orijentacije, rodnog identiteta ili manjinskog statusa pojedinca, koji su svakodnevna pojava u EU-u; žali zbog porasta govora mržnje unutar pojedinih institucija, političkih stranaka i medija; poziva EU da pruži primjer suprotstavljanja govoru mržnje unutar svojih institucija;

57.  zabrinut je zbog sve veće prisutnosti govora mržnje na internetu; preporučuje državama članicama uvođenje jednostavnog postupka kojim bi se građanima omogućilo da prijave slučajeve govora mržnje na internetu; pozdravlja najavu Komisije o objavljivanju kodeksa postupanja pri suzbijanju nezakonitoga govora mržnje na internetu i potiče na njegovo pridržavanje i na trajne napore za jačanje suradnje s privatnim sektorom i civilnim društvom; podsjeća da mjere poduzete u tom pogledu ne smiju biti u suprotnosti s temeljnim načelima koja se odnose na slobodu izražavanja, uključujući osobito slobodu tiska;

58.  izražava zabrinutost zbog činjenice da žrtve rijetko prijavljuju zločine iz mržnje zbog neprimjerenih mjera zaštite i neuspjeha vlasti u pogledu ispravnog istraživanja i osuđivanja zločina iz mržnje u državama članicama; poziva države članice da osmisle i šire alate i mehanizme za prijavljivanje zločina iz mržnje i govora mržnje te da zajamče da se svaki slučaj navodnog zločina iz mržnje ili govora mržnje učinkovito istraži, kazneno goni i privede pred sud u skladu s nacionalnim zakonom i, kada je to prikladno, Okvirnom odlukom o rasizmu i ksenofobiji, europskim i međunarodnim obvezama u području ljudskih prava, kao i relevantnom sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava, uz jamčenje prava na slobodu izražavanja i informiranja te prava na privatnost i zaštitu podataka;

59.  izražava zabrinutost zbog toga što nekoliko država članica nije ispravno prenijelo odredbe Okvirne odluke 2008/913/PUP i poziva dotične države članice da ih u potpunosti prenesu i primjene, kao i Direktivu 2012/29/EU o žrtvama kaznenih djela; poziva Komisiju da prati prenošenje tih instrumenata i da po potrebi pokrene postupke zbog povrede; napominje da su neke države članice tijekom provedbe Okvirne odluke proširile zaštitu dodijeljenu žrtvama diskriminacije na drugim osnovama, kao što su spolna orijentacija ili rodni identitet; potiče Komisiju da započne dijalog s onim državama članicama čije zakonodavstvo ne obuhvaća zločine iz mržnje potaknute homofobijom, s namjerom popunjavanja preostalih zakonskih rupa;

60.  poziva Komisiju da podrži programe obuke policije i sudskih tijela te nadležnih agencija EU-a u cilju sprečavanja i suzbijanja diskriminacijskih praksi i zločina iz mržnje; poziva države članice da tijelima koja su zadužena za istragu i kazneni progon takvih zločina osiguraju praktične alate i vještine potrebne za utvrđivanje i rješavanje prekršaja obuhvaćenih Okvirnom odlukom te da surađuju i komuniciraju sa žrtvama;

61.  uviđa da je potpuna slika nejednakosti u EU-u i dalje nejasna zbog nedostatka usporedivih i razvrstanih podataka o jednakosti koje trebaju prikupiti države članice; smatra da je nužno da države članice prikupe te podatke u cilju izrade značajnih politika za provedbu zakonodavstva EU-a o jednakosti; poziva Komisiju i Vijeće da prepoznaju potrebu za pouzdanim i usporedivim podacima o jednakosti razvrstanima prema osnovama diskriminacije u cilju izrade mjera za suzbijanje diskriminacije i informiranja donositelja politika; poziva obje institucije da utvrde dosljedna načela prikupljanja podataka o jednakosti, na temelju samoodređenja, standarda za zaštitu podataka EU-a i savjetovanja s relevantnim zajednicama;

62.  poziva institucije i države članice EU-a te regionalna i lokalna tijela da osnaže ulogu obrazovanja o ljudskim pravima i međukulturnog obrazovanja u nacionalnim kurikulumima kao načina sprečavanja rasizma i svih drugih oblika netolerancije te poziva na promicanje veće osviještenosti o pravima; smatra da potpuno obrazovanje o ljudskim pravima treba na odgovarajući način obuhvatiti i obrazovanje o nepoštovanju ljudskih prava u prošlosti, institucionalnom rasizmu i važnosti sjećanja;

63.  smatra nužnim da sve države članice surađuju s nacionalnim ili međunarodnim sudskim istragama kojima se žele razjasniti odgovornosti i osigurati istina, pravda i odšteta žrtvama zločina protiv čovječnosti koje su u Uniji počinili totalitarni režimi; poziva države članice da pravosudnom osoblju pružaju potrebnu obuku u tom području; potiče Komisiju da provede objektivnu procjenu stanja u kojemu se nalaze takvi postupci u cilju promicanja demokratskog prisjećanja u svim državama članicama; upozorava da se neispunjavanjem međunarodnih preporuka o demokratskom prisjećanju i nepoštovanjem načela opće nadležnosti krše temeljna načela vladavine prava;

Prava žena i nasilje nad ženama

64.  žali zbog toga što još nije ostvarena ravnopravnost spolova, što u mnogim područjima nije došlo ni do kakvih poboljšanja i što se temeljna prava žena i dalje krše; osuđuje sve oblike nasilja nad ženama i djevojčicama kao što su obiteljsko nasilje, ubojstvo iz časti, prisilan brak, trgovanje ljudima i genitalno sakaćenje žena; ističe da se takve prakse ne mogu nikako opravdati i da ih je potrebno kazneno goniti i sankcionirati te da tijela EU-a i nacionalna tijela trebaju ojačati suradnju, osobito razmjenom dobrih praksi i poboljšanim prikupljanjem usporedivih podataka o svim oblicima nasilja nad ženama, uključujući o višestrukoj diskriminaciji; smatra da bi svi oni koji žive u Uniji, neovisno o svojoj izvornoj kulturi i tradiciji, trebali poštovati zakon te prava i dostojanstvo žena;

65.  izražava žaljenje zbog toga što žene i djevojčice nisu jednako zaštićene od nasilja u svim državama članicama; naglašava da su potrebna brojna poboljšanja u pogledu suzbijanja nasilja nad ženama i djevojčicama; poziva EU da potpiše i ratificira Konvenciju iz Istanbula nakon pokretanja postupka Komisije u ožujku 2016.; podsjeća države članice da ih pristupanje EU-a Konvenciji iz Istanbula ne oslobađa od potpisivanja, ratificiranja i provođenja Konvencije te ih potiče da to učine; poziva Komisiju i države članice da revidiraju postojeće zakonodavstvo te da pitanje nasilja nad ženama i dalje ostane njihov prioritet jer se rodno uvjetovano nasilje ne bi trebalo tolerirati; ponovno poziva Komisiju da podnese zakonodavni akt kojim se uspostavljaju mjere za promicanje i podupiranje djelovanja država članica u području sprečavanja nasilja nad ženama i djevojčicama;

66.  potiče države članice te regionalna i lokalna tijela da vode usmjerenije kampanje za podizanje razine osviještenosti kako bi se spriječilo nasilje i potaknulo žene da prijavljuju kaznena djela; također potiče države članice da na odgovarajući i odvraćajući način kažnjavaju počinitelje kaznenih djela te da bez odlaganja štite sve žrtve nasilja i njihova prava, uz usmjeravanje posebne pozornosti na ugrožene skupine, u skladu s Direktivom o pravima žrtava; poziva države članice da u cijelosti provedu Direktivu 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu radi osiguravanja odgovarajuće zaštite i pomoći ženama i djevojčicama koje su žrtve nasilja te Direktivu 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava kako bi se zaštitilo žene i djevojčice od trgovanja ljudima, nasilja nad njima i njihovog seksualnog iskorištavanja; ističe da se žrtvama rodno uvjetovanog nasilja treba omogućiti odgovarajuće postupanje i potpora, u skladu s unutarnjim pravilima i međunarodnim obvezama;

67.  naglašava da je potrebna promjena stava prema ženama i djevojčicama ako se želi učinkovito boriti protiv rodno uvjetovanog nasilja; poziva države članice da pojačaju napore u pogledu borbe protiv stereotipa koji ponavljaju i potenciraju rodne uloge u kritičnim područjima gdje se takvi stereotipi ponavljaju; poziva Komisiju da podijeli najbolje prakse država članica u području uklanjanja rodnih stereotipa u školama; poziva države članice da policiji, pravosudnom osoblju i sucima pružaju obuku o osjetljivosti i sve druge oblike stručne obuke koje su im potrebne kako bi primjereno rješavali predmete koji uključuju rodno uvjetovano nasilje te kako bi se izbjegle daljnje traume i ponovna viktimizacija tijekom kaznenih postupaka; poziva države članice da vlastima pomažu u učinkovitom utvrđivanju posebnih potreba žrtava rodno uvjetovanog nasilja i da im prema potrebi pruže posebne usluge zaštite u skladu s Direktivom o pravima žrtava;

68.  potiče države članice da žrtvama rodno uvjetovanog nasilja pružaju odgovarajući broj skloništa te ciljane i integrirane usluge podrške, uključujući podršku i savjetovanje nakon proživljene traume; potiče Komisiju i države članice da na sve moguće načine pruže podršku organizacijama civilnog društva koje rade sa žrtvama rodno uvjetovanog nasilja;

69.  potiče države članice da rješavaju pitanje položaja žena s invaliditetom koje su žrtve obiteljskog nasilja jer one često ne mogu pobjeći iz nasilnog odnosa;

70.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog trajne pojave genitalnog sakaćenja žena, koje predstavlja ozbiljan oblik nasilja nad ženama i djevojčicama; poziva države članice da podignu razinu osviještenosti svih uključenih aktera te da usmjere napore u prevenciju u okviru svojih politika protiv genitalnog sakaćenja žena; nadalje, potiče države članice da u potpunosti međusobno surađuju kako bi poboljšale prikupljanje podataka i razumijevanje tog problema radi postizanja optimalnih rezultata njihovih napora u području zaštite žena i djevojčica od takvog sakaćenja;

71.  oštro osuđuje česte slučajeve zlostavljanja i silovanja na javnim mjestima u Uniji i smatra da bi se svaka žena i djevojčica trebala osjećati zaštićenom od bilo kakvog oblika seksualnog uznemiravanja na bilo kojem javnom mjestu; poziva države članice da poduzmu mjere kako bi se takvi slučajevi kaznili na odgovarajući način, kako bi se počiniteljima moglo suditi i kako bi se žrtve zaštitile; poziva EU i države članice da ulože veće napore kako bi zaštitili žene izbjeglice i tražiteljice azila, koje su u osobitoj opasnosti od nasilja tijekom izbjeglištva;

72.  poziva države članice da osiguraju ravnopravnost spolova na radnom mjestu; žali zbog činjenice da žene još uvijek trpe diskriminatorne radne uvjete; naglašava da su žene slabo zastupljene u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu, poduzetništvu i postupcima odlučivanja u privatnom i javnom sektoru te da je razlika u plaćama muškaraca i žena nedopustiva diskriminacija; poziva Komisiju da pojača napore usmjerene na povećanje zastupljenosti žena u političkoj i ekonomskoj sferi, da poboljša prikupljanje podataka o sudjelovanju žena i da rješava pitanje neravnopravnosti spolova u medijima promicanjem najboljih praksi;

73.  podsjeća u tom kontekstu da se ravnopravnost između muškaraca i žena može postići jedino pravednom preraspodjelom plaćenog i neplaćenog rada; prima na znanje da se poštovanje temeljnih prava žena i djevojčica može zajamčiti samo njihovim daljnjim ekonomskim, političkim i socijalnim osnaživanjem, zastupljenošću i uključenošću; napominje da su se posljednjih godina pojavili pokreti protiv ravnopravnosti spolova koji ugrožavaju postojeća postignuća u području prava žena i ravnopravnosti spolova;

74.  podsjeća da je siromaštvo u starijoj životnoj dobi posebno zabrinjavajuće u slučaju žena jer su stalne razlike u plaćama muškaraca i žena dovele do razlika u njihovim mirovinama; poziva države članice da izrade odgovarajuće politike kojima bi se pružila podrška starijim ženama i otklonili strukturni uzroci razlika u naknadama za muškarce i žene; naglašava ključnu ulogu visokokvalitetnih javnih usluga u borbi protiv siromaštva, posebno siromaštva žena;

75.  ističe da su radnici u kućanstvu pretežito žene i poziva države članice da ubrzaju proces ratifikacije i provedbe Konvencije Međunarodne organizacije rada o radnicima u kućanstvu u svjetlu Odluke Vijeća 2014/51/EU kao ključnog sredstva za osiguranje dostojanstvenih radnih uvjeta;

76.  poziva Komisiju da poduzme mjere za zadovoljavanje potreba majki i očeva u pogledu raznih tipova dopusta, tj. rodiljnog, očinskog, roditeljskog i skrbničkog dopusta; poziva na konkretno djelovanje kako bi se nadalje osnažila prava na roditeljski dopust; prima na znanje prijedlog da se uvede skrbnički dopust, kako je predviđeno u Planu Komisije o novom početku suočavanja s problemima uspostave ravnoteže između poslovnog i privatnog života u zaposlenim obiteljima; čeka na daljnje djelovanje Komisije nakon povlačenja prijedloga o rodiljnom dopustu;

77.  ističe opasnost potencijalnog korištenja interneta, društvenih mreža i drugih vrsta tehnologija za kontrolu nad ženama, upućivanje prijetnji ženama i njihovo ponižavanje te naglašava važnost kampanja za podizanje razine osviještenosti u tom pogledu;

78.  poziva Komisiju da u cilju učinkovitijeg promicanja ravnopravnosti spolova počne primjenjivati politiku ravnopravnosti spolova u svim područjima izrade politika i u svim zakonodavnim prijedlozima, uključujući i sustavne procjene učinka na spolove u sklopu procjene poštovanja temeljnih prava te kao integrirani kriterij u dijalogu s, među ostalim, državama koje su kandidatkinje za pristupanje;

79.  prima na znanje da su spolno i reproduktivno zdravlje žena te njihova prava u tom pogledu povezani s nizom ljudskih prava, uključujući pravo na život, pravo na slobodu od mučenja, pravo na zdravlje, pravo na privatnost, pravo na obrazovanje i na zabranu diskriminacije; ističe da su države članice obvezne poštovati, omogućiti spolno i reproduktivno zdravlje i s tim povezana prava svih žena i djevojčica bez prisile, diskriminacije i nasilja; u tom pogledu ističe da osobe s invaliditetom imaju pravo uživati sva svoja temeljna prava kao i svi ostali;

80.  poziva EU i države članice da priznaju temeljno pravo na pristup preventivnoj zdravstvenoj skrbi; inzistira na tome da Europska unija ima ulogu u podizanju razine osviještenosti i promicanju najboljih praksi u tom području, uključujući u kontekstu strategije EU-a za zdravlje te uz poštovanje nadležnosti država članica, s obzirom na to da je zdravlje temeljno ljudsko pravo nužno za ostvarivanje ostalih ljudskih prava; u tom pogledu podsjeća da je vrlo važna usklađenost i dosljednost vanjskih i unutarnjih politika EU-a u području ljudskih prava;

81.  prima na znanje da odbijanje pružanja usluga u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem kojima se spašava život, uključujući pobačaj kojim se spašava život majke, predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava;

82.  osuđuje svaki oblik komercijalnog zamjenskog majčinstva;

Djeca

83.  sa zabrinutošću napominje da su stope siromaštva djece u EU-u i dalje visoke te da raste broj maloljetnika koji žive u siromaštvu; ponavlja da ulaganje u dobrobit djece i njihovo izdizanje iz siromaštva nije samo moralni imperativ nego i društveni i gospodarski prioritet; potiče države članice i EU da pokrenu programe koji su posebno usmjereni na dobrobit i zdrav razvoj djece; poziva države članice da ulože dodatne napore u suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti djece učinkovitom provedbom preporuke Komisije naslovljene „Ulaganje u djecu: prekidanje začaranog kruga djece u nepovoljnom položaju” i integriranim strategijama kojima se podupire pristup odgovarajućim sredstvima te omogućava pristup povoljnim kvalitetnim uslugama; poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere za nadziranje provedbe preporuke; poziva na uspostavu politika i programa usmjerenih na borbu protiv rastućeg obrazovnog siromaštva maloljetnika kako bi se ostvarila njihova socijalna uključenost; poziva Komisiju da razmotri uvođenje Jamstva za djecu u svrhu borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti djece;

84.  osuđuje svaki oblik diskriminacije djece i pozdravlja činjenicu da je Vijeće Europe donijelo Strategiju za prava djeteta (2016. –  2021.) koja je usmjerena i na potrebu suzbijanja diskriminacije djece s invaliditetom, djece pogođene migracijom, romske djece te LGBTI djece; poziva Komisiju i države članice na zajedničko djelovanje u iskorjenjenju diskriminacije djece; posebno poziva države članice i Komisiju da im djeca budu izričit prioritet pri izradi programa i provedbi regionalnih i kohezijskih politika kao što su Europska strategija za osobe s invaliditetom, okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma i politika EU-a za jednakost i nediskriminaciju; ponovno ističe važnost zaštite i promicanja jednakog pristupa zdravstvenoj skrbi, dostojnom smještaju i obrazovanju djece Roma;

85.  potiče sve države članice da provode javne obrazovne kampanje i kampanje za podizanje razine osviještenosti o pravima djece na zaštitu te da promiču pozitivne, nenasilne odnose s djecom;

86.  nedvosmisleno osuđuje sve oblike nasilne i zlostavljačke viktimizacije djece na svim razinama, od kućanstava do škola, javnih mjesta i centara za pritvor maloljetnika; poziva države članice da poduzmu prikladne mjere za zaštitu djece od svih oblika fizičkog i psihičkog nasilja, uključujući fizičko i seksualno zlostavljanje, seksualno iskorištavanje, dječji rad, prisilne brakove, ubojstva iz časti, genitalno sakaćenje žena i novačenje djece vojnika te mjere za sprečavanje takvih oblika nasilja; naglašava važnost uključivanja formalnih odredbi kojima se zabranjuje i sankcionira tjelesno kažnjavanje djece i potiče Komisiju da ojača uzajamno učenje između država članica o najboljem načinu rješavanja problema nasilja u školama, uzimajući u obzir ugrožene skupine djece;

87.  poziva na uspostavu sustava za zaštitu djece koji djeluje u više faza kojim se u potpunosti poštuju temeljna prava djeteta na temelju njegova najboljeg interesa; ističe da takav sustav ne bi trebao biti osmišljen za kažnjavanje roditelja i skrbnika, nego za slanje jasne poruke da su svi oblici fizičkog i emotivnog nasilja nad djecom neprihvatljivi i kažnjivi zakonom, ali u okviru kojeg bi odvajanje djeteta od obitelji bio posljednji korak; podsjeća da je državna skrb za djecu uvijek skuplja od odgovarajuće i dobro usmjerene potpore za siromašne obitelji; ponovno poziva Komisiju da predstavi novu Europsku strategiju za prava djece;

88.  poziva na uspostavu pravosudnih sustava za maloljetnike prikladnih za djecu kako bi ona mogla razumjeti svoja prava i ulogu u slučajevima kada su ona žrtve, svjedoci ili navodni počinitelji; poziva na usvajanje posebnih mjera u kaznenim i građanskim postupcima kako bi se djeca zaštitila od nepotrebnog stresa, zastrašivanja i ponovne viktimizacije, uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/800 o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima;

89.  poziva na to da se broj za hitne slučajeve 116 učini dostupnim za djecu na razini EU-a 24 sata na dan i 7 dana u tjednu, kao i na korištenje anonimnih linija za razgovore na internetu jer su one mnogo pogodnije za djecu kojoj je potrebna pomoć, a takvu liniju potrebno je uspostaviti u obliku jedinstvenog sustava u EU-u koji obuhvaća službene i manjinske jezike; poziva države članice da podrže jedinstveni europski broj 116111 za telefonske linije za pomoć djeci povećanjem kapaciteta telefonskih linija za pomoć, linija za elektroničko dopisivanje („chat”), jačanjem europskih mreža te dodjelom dostatnih sredstava;

90.  ističe da je potrebno osnažiti zaštitu djece u digitalnom svijetu u pogledu povećanog broja slučajeva seksualnog iskorištavanja jer se počinitelji koriste internetom za uspostavljanje kontakta te poziva na daljnju suradnju u tom pogledu između javnog i privatnog sektora, od kojeg posebno traži da preuzme zajedničku odgovornost, suzdrži se od usmjeravanja agresivnog oglašavanja prema djeci te da ih zaštiti od zavaravajućeg oglašavanja; potiče uključene strane da slijede dobre primjere mehanizama za prevenciju i podnošenje žalbe u okviru internetskih društvenih medija te da ih provode na razini EU-a; nadalje smatra da je potrebno prikladno informirati djecu o potencijalnim opasnostima interneta, posebno kada daju svoje osobne podatke na internetu, primjerice u okviru kampanja podizanja razine osviještenosti javnosti ili školskih programa; naglašava da bi izrada profila djece na internetu trebala biti zabranjena; podržava napore u pogledu jamčenja ambicioznih i učinkovitih rezultata reforme Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, s posebnim upućivanjem na zaštitu djece u digitalnom okruženju; poziva države članice da rješavaju nasilje na internetu;

91.  poziva na usvajanje akcijskog plana u pogledu zaštite prava djece u mrežnom i izvanmrežnom kiberprostoru te podsjeća da u borbi protiv kaznenih djela na internetu tijela za kazneni progon trebaju posebnu pozornost usmjeriti na kaznena djela protiv djece; u tom pogledu ističe važnost međusobne pravosudne i policijske suradnje država članica i njihove suradnje s Europolom i njegovim Europskim centrom za kibernetički kriminal u cilju sprečavanja i suzbijanja te vrste kriminala, osobito seksualnog iskorištavanja djece na internetu;

92.  poziva države članice da provedu Direktivu 2011/93/EU o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije; poziva tijela kaznenog progona na nacionalnoj razini i razini Europske unije da ulože u nove tehnologije za borbu protiv kriminala u dubokom internetu („deep web”) i mračnom internetu („dark web”); naglašava da se Eurojustu i Europolu moraju namijeniti odgovarajuća sredstva za poboljšanje identifikacije žrtava, za borbu protiv organiziranih mreža seksualnih zlostavljača i za brže otkrivanje, analizu i prijavu materijala o zlostavljanju djece na internetu i izvan njega;

93.  smatra da politike o uključenosti trebaju biti snažno usmjerene na djecu jer upravo djeca služe kao „most” razumijevanja između različitih kultura i društava;

94.  podsjeća da, prema izvješću Komisije iz 2016. o napretku u području suzbijanja trgovanja ljudima, barem 15 % registriranih žrtava čine djeca te potiče države članice da poduzmu hitne mjere kao odgovor na izjavu Europola da je u EU-u 2015. nestalo barem 10 000 djece bez pratnje koja su izbjeglice i migranti; poziva države članice i agencije EU-a da poboljšaju svoju prekograničnu suradnju, razmjenu informacija te zajedničke istrage u cilju suzbijanja trgovanja djecom i prekograničnog organiziranog kriminala, seksualnog zlostavljanja i ostalih oblika iskorištavanja te u cilju zaštite djece; poziva države članice i agencije EU-a da ubrzaju dodjeljivanje kvalificiranih skrbnika djeci bez pratnje i osiguraju poštovanje najboljih interesa djeteta u svakom trenutku; poziva države članice da registriraju i identificiraju djecu na način koji im je prilagođen te da spriječe njihov nestanak jamčenjem da su djeca registrirana u okviru nacionalnih sustava zaštite; preporučuje jačanje postojećih alata za nestalu djecu, uključujući europske pozivne centre za nestalu djecu; poziva Komisiju i države članice da u cijelosti iskoriste stručno znanje Agencije za temeljna prava u pogledu poboljšanja zaštite djece i zaštite ugroženih osoba u aktualnoj migracijskoj situaciji, posebno u centrima za prihvat i registraciju; podsjeća da je potrebno u obzir uzeti i procijeniti prava djeteta i najbolje interese djeteta u okviru svih politika i djelovanja EU-a, uključujući u području migracija i azila;

95.  potiče države članice da posebnu pozornost pridaju programima koji su usmjereni na sprečavanje mladih da prijevremeno napuste školovanje te da ispitaju i dijele najbolje prakse u tom području;

Prava manjina

96.  ističe činjenicu da se manjine, koje su stoljećima živjele s većinskim kulturama u Europi ili uz njih, i dalje suočavaju s diskriminacijom u EU-u; vjeruje da je rješenje tog problema obveza utvrđivanja minimalnih normi za zaštitu prava manjina, kao i pružanja obrazovanja o kulturnoj raznolikosti i toleranciji jer očuvanje europske kulturne baštine pruža dodanu vrijednost u pogledu raznolikosti;

97.  naglašava da manjinske zajednice imaju posebne potrebe te da bi trebalo promicati njihovu potpunu jednakost u svim područjima gospodarskog, socijalnog, političkog i kulturnog života; ističe da je ključno da se poštuju i promiču temeljna prava i slobode pripadnika manjina;

98.  ističe zabrinutost jer se te skupine suočavaju s preprekama u ostvarivanju njihova prava vlasništva, pristupu pravosuđu i drugim javnim uslugama, pristupu obrazovanju, zdravstvenim i socijalnim uslugama, kao i u ostvarivanju njihovih kulturnih prava, a sva ta prava mogu im biti uskraćena; potiče države članice da djeluju u pogledu sprečavanja administrativnih i financijskih prepreka koje bi mogle ograničavati jezičnu raznolikost na europskoj i nacionalnoj razini;

99.  potiče Komisiju da uspostavi politički standard za zaštitu manjina jer je zaštita tih skupina dio kriterija iz Kopenhagena koje moraju ispuniti i zemlje kandidatkinje i države članice; poziva države članice da osiguraju da se njihovim pravnim sustavima jamči da se pripadnici manjina ne diskriminiraju te da poduzmu i provedu ciljane zaštitne mjere na temelju relevantnih međunarodnih normi;

100.  poziva države članice da razmjenjuju primjere dobre prakse i da primjenjuju iskušana i dokazana rješenja za probleme manjina diljem Europske unije; ističe važnost koju regionalne i lokalne vlasti u EU mogu odigrati u zaštiti manjina te smatra da administrativna reorganizacija ne bi trebala negativno utjecati na njih;

101.  poziva Agenciju za temeljna prava da nastavi izvještavati o diskriminaciji na temelju pripadnosti manjinama te da nastavi prikupljati podatke u tom pogledu;

102.  potiče one države članice koje to još nisu učinile da bez odlaganja ratificiraju Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina i Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima; također podsjeća na potrebu da se provedu načela razvijena u okviru OESS-a;

103.  potiče države članice da temeljito razmotre aspekt prava manjina, osiguraju pravo na uporabu manjinskog jezika te zaštite jezičnu raznolikost u Uniji; poziva Komisiju da ojača svoj plan za promicanje podučavanja i uporabe regionalnih jezika kao potencijalnog načina za suzbijanje jezične diskriminacije u EU-u;

104.  poziva EU da provede Rezoluciju br. 1985(2014) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o stanju i pravima nacionalnih manjina u Europi uz puno poštovanje načela supsidijarnosti; naglašava da sve telefonske linije za hitne slučajeve i sve službene telefonske linije za pružanje pomoći u državama članicama trebaju biti dostupne ne samo na službenim jezicima države, nego i na jezicima manjina u državi i glavnim jezicima EU-a preusmjeravanjem poziva;

Prava osoba s invaliditetom

105.  pozdravlja završne primjedbe o napretku EU-a u pogledu provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom te poziva Komisiju i države članice da što prije iskoriste te preporuke kao priliku za pružanje pozitivnog primjera jamčenjem učinkovite i temeljite provedbe;

106.  ističe da osobe s invaliditetom imaju pravo uživati svoja temeljna prava kao i svi ostali, uključujući prava na neotuđivo dostojanstvo, zdravlje i obitelj, neovisan život, autonomnost i potpunu integraciju u društvo, pristup pravosuđu, dobrima i uslugama, kao i prava glasa i potrošačka prava, u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom; poziva Europsku uniju i države članice da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi osigurale da sve osobe s invaliditetom mogu ostvarivati sva prava sadržana u ugovorima i zakonodavstvu Europske unije; napominje da se još u potpunosti ne primjenjuje pristup invaliditetu utemeljen na ljudskim pravima, što dovodi do diskriminacije osoba s invaliditetom u EU-u, te potiče EU i njegove države članice da pojačaju napore u pogledu usklađivanja svojih pravnih okvira sa zahtjevima iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i da učinkovito uključe osobe s invaliditetom u društvo;

107.  poziva države članice da usvoje strategije za osiguranje učinkovitog pristupa tržištu rada osobama koje žive s invaliditetom; žali zbog činjenice da se sredstva EU-a namijenjena integraciji osoba s invaliditetom i dalje ne koriste u potpunosti u tu svrhu; poziva Komisiju da pomno prati korištenje fondova i da prema potrebi poduzme mjere;

108.  podsjeća da se osobe s intelektualnim i psihosocijalnim poteškoćama suočavaju s posebnim preprekama pri ostvarivanju svojih temeljnih prava i poziva države članice, regionalne i lokalne vlasti da pojačaju napore u pogledu promicanja njihove autonomnosti i uključenosti pod jednakim uvjetima kao i za sve ostale osobe;

109.  napominje da se žene i djeca s invaliditetom nerazmjerno suočavaju s raznim oblicima kršenja ljudskih prava, uključujući uskraćivanje pristupa osnovnim uslugama poput obrazovanja i zdravstvene skrbi ili postavljanje u ustanove koje su udaljene od njihovih obitelji i zajednica, te su oni u većoj opasnosti od toga da postanu žrtve nasilja, seksualnog zlostavljanja, izrabljivanja ili drugih oblika lošeg postupanja; ističe da je potrebno sveobuhvatno i rodno osjetljivo političko djelovanje EU-a, država članica te regionalnih i lokalnih vlasti kako bi se zajamčila temeljita provedba Konvencije UN-a o pravima djeteta, kao i Konvencije o pravima osoba s invaliditetom;

110.  potiče EU i njegove države članice da u lokalnim zajednicama razviju službe podrške za djecu s invaliditetom i njihove obitelji, da promiču deinstitucionalizaciju te da im zajamče uključiv obrazovni sustav;

111.  potiče države članice da osobama s invaliditetom osiguraju potpunu dostupnost telefonske linije za hitne slučajeve 112 te da provode kampanje podizanja razine osviještenosti o tom pitanju;

112.  poziva EU, države članice te regionalne i lokalne vlasti da namijene veće financijske i ljudske resurse za potrebe okvira za praćenje utvrđenih u skladu s člankom 33. stavkom 2. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom kako bi mogli izvršavati svoje funkcije te da osiguraju njihovu neovisnost jamčenjem da se njihovim sastavom i djelovanjem uzimaju u obzir Pariška načela o radu nacionalnih institucija za ljudska prava;

113.  poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da osobama s invaliditetom zajamče stvarno sudjelovanje i slobodu izražavanja u javnom životu; napominje da bi takvi napori trebali biti popraćeni pružanjem titlova, tumačenja na znakovni jezik, dokumenata na Brailleovu pismu i formata koji su jednostavni za čitanje; poziva države članice da osiguraju pristupačna rješenja izbjeglicama s invaliditetom; naglašava posebne rizike s kojima se suočavaju izbjeglice, migranti i tražitelji azila s invaliditetom koji nemaju pristup informacijama i komunikaciji u pristupačnim oblicima i koje se potencijalno zadržava u uvjetima u kojima im se ne pruža odgovarajuća potpora ili prikladan smještaj;

Starije osobe

114.  napominje da su aktivno starenje i međugeneracijska solidarnost važna pitanja koja se mogu osnažiti pristupom koji se temelji na ljudskim pravima jer predstavljaju jednu od najintenzivnijih gospodarskih i socijalnih preobrazbi s kojom se suočavaju razvijene zemlje; poziva države članice da potiču pojačano i aktivno sudjelovanje starijih osoba na tržištu rada socijalnim i gospodarskim inicijativama za suzbijanje socijalne isključenosti te da im zajamče jednostavan pristup zdravstvenim uslugama;

115.  ističe da je u današnjem društvu dobna diskriminacija vrlo rasprostranjena i da je često prate drugi oblici diskriminacije kao što je diskriminacija na temelju rase, etničke pripadnosti, vjeroispovijesti, invaliditeta, zdravlja, socijalno-ekonomskih uvjeta, rodnog identiteta ili spolne orijentacije; poziva države članice da provedu mjere usmjerene na reintegraciju starijih osoba u život zajednice kako bi se spriječila njihova izoliranost;

116.  poziva EU i države članice da aktivno sudjeluju u otvorenoj radnoj skupini UN-a za starenje i da pojačaju napore usmjerene na zaštitu prava starijih osoba;

Prava Roma

117.  podsjeća da pripadnici romske manjine imaju pravo na slobodu kretanja i potiče države članice te regionalne i lokalne vlasti da zaštite to pravo i da politike preseljenja ne planiraju na temelju etničkih razloga; izražava zabrinutost zbog toga što su pripadnici romske manjine nerazmjerno izloženi prisilnim deložacijama u brojnim državama članicama;

118.  žali zbog činjenice da se Romi i dalje suočavaju s netrpeljivošću prema Romima i institucionalnim rasizmom te podsjeća da je diskriminacija Roma u području rada, stambenog zbrinjavanja, obrazovanja, zdravlja, pristupa pravosuđu ili bilo kojeg drugog područja neprihvatljiva i štetna za europsko društvo; stoga poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti, imajući na umu izvješće Komisije o provedbi Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma za 2015., da uvedu posebne mjere za borbu protiv rasne diskriminacije Roma u skladu s odredbama Direktive o rasnoj jednakosti i Europskom konvencijom o ljudskim pravima te da se bore protiv netrpeljivosti prema Romima u skladu s Okvirnom odlukom o rasizmu i ksenofobiji;

119.  podsjeća na sudsku praksu Suda Europske unije prema kojoj se načelo jednakog postupanja iz Direktive 2000/43/EZ primjenjuje na osobe koje nisu pripadnici određene rasne ili etničke skupine, ali se ipak suočavaju s nepovoljnim postupanjem prema njima ili se nalaze u nepovoljnom položaju na temelju navedenog;

120.  poziva Komisiju da olakša praćenje praksi diskriminacije u svim područjima, posebno u područjima obrazovanja, zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene skrbi, uz usmjeravanje posebno pozornosti na provođenje svih programa na način da se njima smanjuju razliku između romskog i neromskog stanovništva; nadalje poziva Komisiju da poduzme mjere protiv onih država članica koje promiču ili dozvoljavaju institucionaliziranu diskriminaciju i segregaciju;

121.  osuđuje praksu segregacije romske djece u školama, što ima izrazito negativan učinak na prilike koje ta djeca imaju u kasnijem životu; podržava djelovanje Komisije za suzbijanje takve prakse uvođenjem postupaka zbog povrede te poziva države članice da poduzmu djelotvorne korake prema uklanjanju segregacije u školama i da osmisle planove o mjerama integracije romske djece;

122.  poziva države članice i Komisiju da ojačaju svoje strategije za promicanje uključenosti Roma i siromašnih zajednica širenjem njihova opsega kako bi obuhvatile 80 milijuna građana; također poziva na jačanje radne skupine Europske komisije za Rome i nacionalnih kontaktnih točaka, razvijanje regionalnih i lokalnih kontaktnih točaka te regionalnih platformi za Rome te na razvijanje internetskog foruma za izradu politika u suradnji s europskom platformom za Rome; poziva Agenciju za temeljna prava da nastavi s prikupljanjem podataka o položaju Roma te da razvije ‘kontrolni instrument’ za pokazatelje uključenosti Roma kojim bi se omogućilo praćenje napretka u tom području; poziva države članice na obilježavanje 2. kolovoza kao dana sjećanja na europske romske žrtve holokausta;

Prava pripadnika zajednice LGBTI

123.  osuđuje svaki oblik diskriminacije ili nasilja na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta; potiče Komisiju da osmisli plan kojim se jamče jednaka prava i mogućnosti za sve građane, uz poštovanje nadležnosti država članica, te da nadzire pravilno prenošenje i provedbu zakonodavstva EU-a koje se odnosi na pripadnike zajednice LGBTI; u tom pogled pozdravlja popis djelovanja Komisije za poboljšanje jednakosti pripadnika zajednice LGBTI, uključujući kampanju Komisije za suzbijanje stereotipa i poboljšanje društvenog prihvaćanja zajednice LGBTI; poziva Komisiju i države članice da blisko surađuju s organizacijama civilnog društva koje se bave pravima pripadnika zajednice LGBTI; napominje da terenska istraživanja Agencije za temeljna prava pokazuju da javni službenici smatraju zakonodavstvo i politiku EU-a glavnim pokretačima koji podupiru nacionalne napore za promicanje jednakosti zajednice LGBTI;

124.  žali zbog činjenice da su pripadnici zajednice LGBTI izloženi zlostavljanju i uznemiravanju koje počinje već u školi te da se suočavaju s diskriminacijom u raznim aspektima života, uključujući na radnom mjestu; poziva države članice da stave poseban naglasak na homofobiju u sportu, mlade pripadnike zajednice LGBTI i nasilje u školi; potiče države članice da pruže podršku sindikatima i organizacijama poslodavaca u njihovim naporima za donošenje politika raznolikosti i nediskriminacije koje su usmjerene na pripadnike zajednice LGBTI;

125.  podsjeća na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na prava pripadnika zajednice LGBTI; pozdravlja činjenicu da je sve veći broj država članica već poduzeo korake kojima se doprinosi boljem promicanju i zaštiti prava pripadnika zajednice LGBTI te da su one donijele nove postupke o pravnom priznavanju roda uz poštovanje temeljnih prava tih osoba; poziva Komisiju i njezine agencije da prikupljaju podatke o kršenjima ljudskih prava s kojima se suočavaju pripadnici zajednice LGBTI i da s državama članicama razmjenjuju najbolje prakse u pogledu zaštite njihovih temeljnih prava te potiče države članice da u potpunosti informiraju pripadnike zajednice LGBTI o njihovim pravima i razmijene najbolje prakse u tom pogledu; osuđuje medicinske prakse kojima se krše temeljna prava transrodnih i interseksualnih osoba;

126.  napominje da se transrodne osobe i dalje smatraju mentalno poremećenima u većini država članica te poziva države članice da provedu reviziju nacionalnih kataloga o mentalnom zdravlju i razviju alternativne modele pristupa bez stigmatizacije, čime osiguravaju da medicinski nužno liječenje bude dostupno svim transrodnim osobama; napominje da se prisilnom sterilizacijom krše temeljna prava; pozdravlja činjenicu da su neke države članice nedavno usvojile nove postupke za zakonsko priznavanje roda koji u većoj mjeri poštuju temeljna prava transrodnih osoba;

127.  pozdravlja inicijativu koju je Komisija pokazala u pogledu depatologizacije transrodnih identiteta u reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti Svjetske zdravstvene organizacije; poziva Komisiju da pojača napore kako bi se spriječilo da rodna varijabilnost u djetinjstvu postane nova dijagnoza prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti;

128.  smatra da bi se temeljna prava pripadnika zajednice LGBTI bolje zaštitila kada bi imali pristup pravnim institucijama kao što su izvanbračna zajednica, registrirano partnerstvo i brak; pozdravlja činjenicu da 18 država članica to trenutačno omogućuje i poziva druge države članice da razmotre istu mogućnost;

129.  poziva Komisiju da iznese prijedlog za potpuno zajedničko priznavanje učinaka i slobodno kretanje svih dokumenata o civilnom statusu svih pojedinaca, parova i obitelji diljem EU-a (uključujući sve takve dokumente koji se odnose na brak i civilno partnerstvo, zakonsku promjenu spola te usvajanje i rodne listove), uključujući pravno priznavanje roda, kako bi se smanjile diskriminirajuće pravne i administrativne prepreke za građane koji koriste svoje pravo na slobodu kretanja;

Građanstvo

130.  sa zabrinutošću napominje da su euroskepticizam i nasilni politički stavovi u porastu i stoga potiče EU i njegove države članice da ojačaju sudjelovanje građana, posebno mladih i organizacija civilnog društva, u pitanjima povezanima s EU-om kako bi Europljani mogli izraziti svoju zabrinutost i iznijeti svoja mišljenja demokratskim kanalima;

131.  smatra da je potrebno smanjiti birokratsko opterećenje u pogledu sudjelovanja u javnom životu i promicati e-upravljanje na razini EU-a te poziva na jačanje učinkovitosti mehanizama kao što je građanska inicijativa;

132.  potiče razvoj e-savjetovanja kao alata za izravno sudjelovanje građana kojim se omogućuje prikupljanje podataka o njihovim očekivanjima u pogledu djelovanja vlade i javne uprave; smatra da je potrebno ukloniti postupovne i jezične prepreke koje građane odvraćaju od sudjelovanja u postupcima donošenja odluka javnih ustanova na svim razinama vlasti; ističe da je transparentnost nužna ne samo u postupcima donošenja odluka institucija, nego i u pogledu praćenja postupanja s pitanjima povezanima uz usluge koje pružaju javne institucije; naglašava potrebu za promicanjem pružanja takvih usluga s pomoću dostupnih digitalnih medija; ponovno ističe važnost podizanja razine osviještenosti o Povelji;

133.  napominje da organizacije civilnog društva, uključujući volontiranje, rad vjerskih zajednica i rad mladih, imaju ključnu ulogu u pogledu sudjelovanja u društvu i sudjelovanja građana te poziva EU, države članice i regionalne i lokalne vlasti da podrže i promiču njihov rad; poziva države članice i EU da poštuju slobode okupljanja i udruživanja, koje su dio Povelje;

134.  smatra da se građanskim obrazovanjem i međukulturnim dijalogom poboljšava razumijevanje građana o važnosti društvenog i političkog sudjelovanja, dok se obrazovanjem o ljudskim pravima podiže njihova razina osviještenosti o vlastitim pravima te ih se podučava kako poštovati prava drugih osoba; poziva države članice da osmisle nacionalne akcijske planove za obrazovanje o temeljnim pravima, uključujući doprinos EU-a razvoju okvira za temeljna prava, te da provedu Povelju Vijeća Europe o obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava; poziva regionalne i lokalne vlasti da aktivno sudjeluju u navedenim aktivnostima;

135.  sa zabrinutošću napominje da je još uvijek potrebno uložiti napor kako bi se postigli ciljevi strategije Europa 2020. povezani sa siromaštvom i socijalnom isključenosti; poziva države članice da osmisle prikladne politike, uključujući pokretanje zapošljavanja i pristup visokokvalitetnim uslugama i obrazovanju; potiče Komisiju i države članice da osiguraju da njihove socijalne politike i politike zapošljavanja ne diskriminiraju na temelju veličine i sastava kućanstava;

Digitalna prava

136.  podsjeća da sve osobe imaju pravo na privatnost i zaštitu vlastitih osobnih podataka, uključujući pravo na pristup prikupljenim podacima koji se na njih odnose i imaju pravo na njihovo ispravljanje; naglašava pravo svake osobe da sama upravlja svojim osobnim podacima, osobito isključivo pravo na kontrolu uporabe i širenja svojih osobnih podataka; ističe da bi Komisija i države članice trebale provesti mjere koje svakom građaninu omogućuju uklanjanje sadržaja koji može naštetiti njegovu dostojanstvu ili ugledu uz poštovanje slobode izražavanja i informiranja te u skladu s relevantnim zakonodavstvom i sudskom praksom; ističe da, ako za to ne postoji određeni javni interes, svaka osoba ima pravo odlučivanja koje podatke učiniti dostupnima, pravo brisanja svojih osobnih podataka i pravo na zaborav u skladu s europskim i nacionalnim zakonodavstvom;

137.  izražava zabrinutost činjenicom da građani nisu u potpunosti upoznati sa svojim pravima i mehanizama pravne zaštite koji su im dostupni; smatra ključnim da se građane, osobito djecu, upozna s važnošću zaštite osobnih podataka, uključujući na internetu, te s potencijalnim opasnostima kojima su izloženi, posebno s obzirom na brzinu kojom se tehnologija razvija i na sve veći broj kibernapada; poziva države članice da pojačaju svoje napore u pogledu pismenosti u području novih medija i da ona postane sastavni dio školskih kurikuluma; poziva države članice da poduzmu mjere kojima bi se suzbilo nasilje na internetu, osobito kad ono utječe na posebne skupine djece;

138.  ističe da svaka osoba ima pravo slobodno izražavati i širiti svoje mišljenje na internetu u skladu s relevantnim zakonodavstvom i sudskom praksom; naglašava da se nitko ne smije diskriminirati zbog toga što se ne koristi digitalnim uslugama; poziva Komisiju da slijedi zaključke javnog savjetovanja o Direktivi EU-a o audiovizualnim medijskim uslugama i da revidira Direktivu, uključujući u pogledu pitanja povezanih s temeljnim pravima;

139.  podsjeća na potrebu za ispitivanjem učinaka koje određene nove tehnologije, kao što su dronovi, mogu imati na temeljna prava, osobito na pravo na privatnost; također ističe da učinak široke uporabe interneta na temeljna prava predstavlja izazov, osobito u području zaštite osobnih podataka, suzbijanja uznemiravanja na internetu te trgovanja ljudima, posebno u svrhe seksualnog i radnog izrabljivanja;

140.  naglašava da je potrebno poštovati pravo na zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti, kao što je navedeno u članku 30. Europske socijalne povelje; poziva sve države članice na uvođenje mjera za potporu kako bi svojim građanima omogućile pristojne životne uvjete te kako bi djelotvorno suzbile nezaposlenost, socijalnu isključenost, siromaštvo i nedostatnu zdravstvenu skrb;

o
o   o

141.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, parlamentima i vladama država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0126.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0105.
(3) SL L 180, 19.7.2000., str. 22.
(4) SL C 378, 24.12.2013., str. 1.
(5) SL L 132, 21.5.2016., str. 1.
(6) SL L 328, 6.12.2008., str. 55.
(7) SL L 303, 2.12.2000., str. 16.
(8) SL L 373, 21.12.2004., str. 37.
(9) SL L 204, 26.7.2006., str. 23.
(10) SL L 95, 15.4.2010., str. 1.
(11) SL L 101, 15.4.2011., str. 1.
(12) SL L 335, 17.12.2011., str. 1.
(13) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(14) SL L 251, 16.9.2016., str. 1.
(15) SL L 180, 29.6.2013., str. 60.
(16) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0594.
(17) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0062.
(18) SL C 93, 9.3.2016., str. 165.
(19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0286.
(20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0102.
(21) SL C 124 E, 25.5.2006., str. 405.
(22) SL C 289, 9.8.2016., str. 57.
(23) SL C 93, 9.3.2016., str. 52.
(24) SL C 328, 6.9.2016., str. 4.
(25) SL C 55, 12.2.2016., str. 33.
(26) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0409.
(27) SL L 178, 17.7.2000., str. 1.
(28) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 101.
(29) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0043.
(30) Europski parlament već je uveo taj novi oblik trgovanja ljudima u svoju Rezoluciji od 10. ožujka 2016. o stanju u Eritreji (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0090).

Pravna napomena