Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 12. svibnja 2016. - StrasbourgZavršno izdanje
Krimski Tatari
 Gambija
 Džibuti
 Obvezna automatska razmjena informacija u području oporezivanja *
 Sljedivost proizvoda ribarstva i akvakulture u restoranima i maloprodaji
 Status tržišnog gospodarstva Kine
 Trenutačno stanje i daljnje aktivnosti u pogledu Agende 2030 i ciljeva održivog razvoja
 Obvezno navođenje zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za određenu hranu
 Okvirni sporazum o roditeljskom dopustu
 Sprečavanje i suzbijanje trgovanja ljudima

Krimski Tatari
PDF 175kWORD 87k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o krimskim Tatarima (2016/2692(RSP))
P8_TA(2016)0218RC-B8-0582/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Istočnom partnerstvu, Ukrajini i Ruskoj Federaciji,

–  uzimajući u obzir izvješća Misije za ocjenu stanja u pogledu ljudskih prava na Krimu u organizaciji Ureda za demokratske institucije i ljudska prava Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i visoke povjerenice OESS-a za nacionalne manjine,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Deklaraciju UN-a o pravima autohtonih naroda,

–  uzimajući u obzir odluke Europskog vijeća od 21. ožujka, 27. lipnja i 16. srpnja 2014. o nametanju sankcija Ruskoj Federaciji kao odgovor na nezakonito pripojenje Krima,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 68/262 od 27. ožujka 2014. naslovljenu „Teritorijalna cjelovitost Ukrajine”,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Freedom House naslovljeno „Sloboda u svijetu 2016.”, u kojem se stanje političkih i građanskih sloboda na nezakonito pripojenom Krimu ocjenjuje kao „neslobodno”,

–  uzimajući u obzir presudu tzv. krimskog Vrhovnog suda od 26. travnja 2016. prema kojoj je Medžlis krimskih Tatara ekstremistička organizacija te se zabranjuju njegove aktivnosti na Krimskom poluotoku;

–  uzimajući u obzir izjave glasnogovornika potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 14. travnja 2016. o obustavljanju aktivnosti krimskih Tatara povezanih s Medžlisom i od 26. travnja 2016. o odluci krimskog „Vrhovnog suda” da zabrani aktivnosti Medžlisa,

–  uzimajući u obzir izjavu povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe od 26. travnja 2016. kojom se traži ukidanje zabrane rada Medžlisa, i izjavu glavnog tajnika Vijeća Europe od 26. travnja 2016. prema kojoj postoji opasnost da se zbog zabrane Medžlisa ugrozi cjelokupna zajednica krimskih Tatara,

–  uzimajući u obzir Protokol iz Minska od 5. rujna 2014. i Memorandum iz Minska od 19. rujna 2014. o provedbi mirovnog plana u 12 točaka,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Ruska Federacija nezakonito pripojila Krim i Sevastopolj i zbog toga je zemlja okupator koja je prekršila međunarodno pravo, uključujući i Povelju UN-a, Helsinški završni akt, Memorandum iz Budimpešte iz 1994. i Ugovor o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu između Ruske Federacije i Ukrajine iz 1997.;

B.  budući da su Europska unija i međunarodna zajednica u više navrata izrazile zabrinutost zbog stanja ljudskih prava u okupiranim teritorijima i sustavnog progona osoba koje ne priznaju tijela nove vlasti; budući da je na meti tzv. vlasti autohtona zajednica krimskih Tatara, od kojih se većina protivi ruskoj okupaciji poluotoka te su bojkotirali tzv. referendum održan 16. ožujka 2014.; budući da se institucije i organizacije krimskih Tatara sve češće proglašavaju „ekstremističkima”, dok se istaknutim članovima zajednice krimskih Tatara oduzima sloboda ili im se pak prijeti ihićenjem pod optužbom da su „teroristi”; budući da kršenja prava nad Tatarima uključuju otmice, prisilni nestanak, nasilje, mučenje i izvansudska pogubljenja za koje de facto vlasti ne provode istrage niti kazneno gone njihove počinitelje, kao i sustavne pravne probleme u pogledu prava vlasništva i registracije;

C.  budući da je vođama krimskih Tatara, među kojima su i Mustafa Džemilijev i Refat Čubarov, ranije zabranjen ulazak na područje Krima, dok im je ulazak sada dopušten ali pod prijetnjom uhićenja te da na taj način dijele sudbinu brojnih drugih članova Medžlisa, kao i aktivista i raseljenih osoba koje pripadaju zajednici krimskih Tatara; budući da je prema podacima ukrajinske vlade više od 20 000 krimskih Tatara moralo napustiti okupirani Krim i preseliti se u kontinentalnu Ukrajinu;

D.  budući da je vođa krimskih tatara Mustafa Džemilijev, koji je prije toga proveo 15 godina u sovjetskim zatvorima, objavio popis 14 krimskih Tatara koje kao političke zatvorenike drže tzv. ruske vlasti na Krimu, među kojima je i Ahtem Čijgoz, prvi zamjenik predsjednika Medžlisa, koji čeka na suđenje u pritvoru u Simferopolu; skreće posebnu pozornost na njegovo zdravstveno stanje i naglašava da je važno da njegovo suđenje bude javno te da ga prati Vijeće Europe i druge međunarodne organizacije;

E.  budući da Rusija ograničava pristup Krimu OESS-u, UN-u i Vijeću Europe, a pogotovo nevladinim organizacijama za ljudska prava i neovisnim novinarima; budući da je zbog nemogućnosti pristupa nadzor nad poštovanjem ljudskih prava i izvješćivanje o tomu na Krimu vrlo otežano;

F.  budući da je cijela populacija krimskih Tatara, autohtonog krimskog naroda, 1944. prisilno deportirana u druge dijelove tadašnjeg SSSR-a i da do 1989. nisu imali pravo na povratak; budući da je 12. studenoga 2015. ukrajinska Verhovna Rada usvojila rezoluciju u kojoj deportaciju krimskih Tatara 1944. priznaje kao genocid i da je 18. svibnja proglasila Danom sjećanja;

G.  budući da je 26. travnja 2016. tzv. krimski Vrhovni sud presudio u korist zahtjeva tzv. krimske državne tužiteljice Natalije Poklonskaje u kojemu optužuje Medžlis, koji od svojeg osnutka 1991. djeluje kao predstavničko tijelo krimskih tatara, a od svibnja 1999. uživa puni pravni status, za ekstremizam, terorizam, kršenja ljudskih prava, nezakonite aktivnosti i sabotažu vlasti;

H.  budući da je Medžlis sada proglašen ekstremističkom organizacijom i da ga je rusko Ministarstvo pravosuđa uvrstilo na popis nevladinih organizacija čiji se rad mora obustaviti; budući da su kao posljedica toga aktivnosti Medžlisa zabranjene na Krimu i u Rusiji; budući da bi se ta zabrana mogla primijeniti na više od 2 500 članova 250 seoskih i gradskih medžlisa na Krimu;

I.  budući da je odluka tzv. državne tužiteljice i tzv. krimskog Vrhovnog suda sastavni dio politike represije i zastrašivanja koju provodi Ruska Federacija koja tu manjinu kažnjava zbog njezine odanosti ukrajinskoj državi tijekom nezakonutog pripajanja poluotoka prije dvije godine;

J.  budući da je ovdje riječ o očiglednom kršenju međunarodnog humanitarnog prava (uključujući i Četvrtu hašku konvenciju iz 1907., Četvrtu ženevsku konvenciju iz 1949. i njezin Protokol I. iz 1977.) prema kojemu okupator nema pravo kazneno goniti civile za zločine počinjene prije okupacije te je na snazi kazneni zakon okupiranog teritorija;

1.  snažno osuđuje odluku tzv. krimskog Vrhovnog suda o zabrani rada Medžlisa krimskih Tatara i traži da se ta zabrana odmah ukine; smatra da se ta odluka predstavlja sustavan i ciljan progon Tatara te da je riječ o politički motiviranom djelovanju u cilju dodatnog zastrašivanja zakonitih predstavnika tatarske zajednice; ističe važnost tog demokratski izabranog tijela za donošenje odluka koje predstavlja krimske Tatare;

2.  ističe da će zabrana Medžlisa krimskih Tatara, zakonitog i priznatog predstavničkog tijela autohtonog krimskog naroda, rezultirati stigmatizacijom krimskih Tatara, da će ih se još više diskriminirati i kršiti njihova ljudska prava i temeljne građanske slobode, te da ih se na taj način pokušava protjerati s Krima, koji je njihova povijesna domovina; zabrinut je zbog činjenice da bi proglašavanje Medžlisa ekstremističkom organizacijom moglo dovesti do dodatnih optužnica u skladu s odredbama kaznenog prava Ruske Federacije;

3.  podsjeća da zabrana Medžlisa znači da mu neće biti dopušteno da se sastaje, objavljuje svoja stajališta u masovnim medijima, održava javna događanja ili da se koristi bankovnim računima; poziva EU da financijski podrži aktivnosti Medžlisa za vrijeme njegova egzila; poziva da se poveća financiranje organizacija za ljudska prava koje djeluju u ime Krima;

4.  podsjeća na tužnu dvogodišnju obljetnicu nezakonitog pripajanja Krimskog poluotoka koje je 20. veljače 2014. provela Ruska Federacija; podsjeća na činjenicu da je oštro osudio taj čin, koji je predstavljao kršenje međunarodnog prava,; izjavljuje da ustraje u politici nepriznavanja nezakonitog pripajanja Krima i sankcija koje su nakon toga nametnute te poziva da se u svjetlu zabrane Medžlisa razmotri mogućnost proširivanja popisa osoba na koje se odnose sankcije EU-a; poziva države članice da se strogo pridržavaju tog popisa; žali zbog toga što su neki političari iz država članica EU-a, među kojima su bili i članovi njihovih nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta, bez suglasnosti ukrajinskih vlasti posjetili Krim te poziva parlamentarne zastupnike da se u budućnosti suzdrže od takvih posjeta;

5.  ponavlja svoju potpunu predanost suverenosti, političkoj neovisnosti, jedinstvu i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine u njezinim međunarodno priznatim granicama te njezinom slobodnom i suverenom opredjeljenju za europski put; poziva sve strane da odmah krenu s mirnom reintegracijom okupiranog Krimskog poluotoka u pravni poredak Ukrajine preko političkog dijaloga i uz potpuno poštovanje međunarodnog prava; smatra da je ponovna uspostava ukrajinske kontrole nad poluotokom ključna za obnovu suradnje s Ruskom Federacijom, što uključuje obustavu sankcija povezanih s Krimom;

6.  osuđuje stroga ograničenja slobode izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja, među ostalim i na tradicionalnim prigodnim događajima kao što su godišnjica deportacije krimskih Tatara za vrijeme Staljinova režima u Sovjetskom Savezu i kulturna okupljanja krimskih Tatara;

7.  osuđuje ograničavanje slobode medija na Krimu, posebno ukidanje dozvole za rad najvećeg tatarskog televizijskog programa ATR-a; traži da se taj program, kao i dječji televizijski program Lale i radio postaja Mejdan, ponovno puste u rad; smatra da se tim mjerama krimskim Tatarima oduzima ključan instrument za očuvanje njihova kulturnog i jezičnog identiteta; prima na znanje da je osnovana nova televizijska postaja TV Millet i traži da joj se zajamči potpuna urednička neovisnost;

8.  izražava duboko žaljenje zbog sustavnog ograničavanja slobode izražavanja pod izlikom ekstremizma, i praćenja društvenih mreža u cilju otkrivanja aktivista koji ne priznaju novi poredak i koji dovode u pitanje valjanost „referenduma” održanog 16. ožujka 2014.; podsjeća na činjenicu da je stotinu država članica Opće skupštine UN-a usvajanjem Rezolucije br. 68/262 izrazilo isti stav;

9.  podsjeća na činjenicu da su autohtoni krimski Tatari kroz povijest bili žrtve nepravdi koje su dovele do toga da su ih sovjetske vlasti masovno deportirale te da su im oduzeti zemlja i imovina; žali zbog činjenice da diskiminatorna politika koju provode tzv. vlasti onemogućuje povratak tih posjeda i imovine ili ih se koristi kao sredstvo za kupovanje potpore;

10.  zahtijeva od Ruske Federacije, koja u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom ima krajnju odgovornost kao okupator na Krimu, da poštuje pravni poredak na Krimu i da građane zaštiti od proizvoljnih pravosudnih ili administrativnih mjera i presuda te da na taj način ispuni vlastite obveze kao članica Vijeća Europe, kao i to da provede neovisne međunarodne istrage u vezi sa svim slučajevima kršenja međunarodnog prava ili ljudskih prava za koja su odgovorne okupatorske snage i tzv. lokalne vlasti; poziva na oživljavanje kontaktne skupine za obitelji nestalih osoba;

11.  poziva na to da se relevantnim međunarodnim tijelima za ljudska prava omogući stalan i neometan pristup Krimu kako bi mogla nadzirati stanje u pogledu ljudskih prava;

12.  pozdravlja ukrajinsku inicijativu za uspostavu međunarodnog mehanizma za pregovore o ponovnoj uspostavi ukrajinskog suvereniteta na Krimu u formatu „Ženeva plus”, što bi trebalo uključivati izravan angažman EU-a; poziva Rusku Federaciju da s Ukrajinom i drugim stranama započne pregovore o okončanju okupacije Krima, da opozove embargo na trgovinu i energiju te da ukine izvanredno stanje na Krimu;

13.  poziva na očuvanje povijesnog i tradicionalnog multikulturalnog okruženja na Krimu i na puno poštovanje ukrajinskog, tatarskog i drugih manjinskih jezika i posebnih kultura; osuđuje pravni pritisak na kulturne i obrazovne organizacije krimskih Tatara, uključujući i one koje rade s djecom krimskih Tatara;

14.  poziva Rusku Federaciju da istraži sve slučajeve mučenja zatvorenika koji su nezakonito lišeni slobode na Krimu, uključujući Ahtema Čijgoza, prvog zamjenika predsjednika Medžlisa, Mustafu Degermendžija i Alija Asanova, koje su tzv. lokalne vlasti uhitile na Krimu jer su mirno prosvjedovali protiv okupacije, te da im zajamči siguran povratak u Ukrajinu; ponovno poziva na puštanje na slobodu Olega Sencova i Oleksandra Koljčenka; poziva Rusku Federaciju da okonča politički motivirane progone disidenata i građanskih aktivista; osuđuje njihovo naknadno odvođenje u Rusku Federaciju i prisilno dodjeljivanje ruskog državljanstva; poziva Rusku Federaciju da u navedenim slučajevima usko surađuje s Vijećem Europs i s OESS-om;

15.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Vijeće da povećaju pritisak na Rusku Federaciju kako bi međunarodnim organizacijama dopustila pristup Krimu u cilju nadziranja stanja u pogledu ljudskih prava, a u svjetlu stalnih teških kršenja temeljnih sloboda i ljudskih prava na tom poluotoku, te u cilju uvođenja stalnih međunarodnih nadzornih mehanizama koji bi se temeljili na konvencijama; ističe da bi svi oblici međunarodne prisutnosti na terenu trebali biti dobro koordinirani, dogovoreni s Ukrajinom i da bi ih trebale podržavati velike međunarodne organizacije za ljudska prava;

16.  ponavlja svoju veliku zabrinutost zbog položaja pripadnika zajednice LGBTI na Krimu, koji se nakon ruskog pripajanja poluotoka znatno pogoršao;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, predsjedniku, vladi i parlamentu Ukrajine, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije te Medžlisu krimskih Tatara.


Gambija
PDF 179kWORD 86k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o Gambiji (2016/2693(RSP))
P8_TA(2016)0219RC-B8-0591/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Gambiji,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. ožujka 2015. o prioritetima EU-a za Vijeće UN-a za ljudska prava 2015.(1),

–  uzimajući u obzir nekoliko parlamentarnih pitanja o stanju u Gambiji,

–  uzimajući u obzir izjavu Europske službe za vanjsko djelovanje od 17. travnja 2016. o stanju ljudskih prava u Gambiji,

–  uzimajući u obzir nekoliko izjava koje je dala Delegacija EU-a u Gambiji,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Komisije Afričke unije od 28. veljače 2015. o stanju ljudskih prava u Republici Gambiji,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona od 17. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja Vijeća UN-a za ljudska prava o mučenju i drugim oblicima okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, dodatak: Misija u Gambiju od 2. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće UN-ovog posebnog izvjestitelja za izvansudska, prijeka ili proizvoljna pogubljenja o Gambiji od 11. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće o Gambiji UN-ove radne skupine za Univerzalni periodični pregled od 24. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu potpisan u Cotonouu u lipnju 2000.,

–  uzimajući u obzir Ustav Republike Gambije,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a iz 1981. o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Yahya Jammeh 1994. preuzeo vlast u Gambiji vojnim udarom; budući da je 1996. izabran za predsjednika i da je otad već tri puta pod sumnjivim okolnostima ponovno izabran;

B.  budući da se predsjednički izbori očekuju 1. prosinca 2016., a zakonodavni izbori 6. travnja 2017.; budući da je Gospodarska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS) osudila provedbu posljednjih predsjedničkih izbora održanih 2011. zbog manjka legitimiteta i prateće represije i zastrašivanja oporbenih stranaka i njihova biračkog tijela;

C.  budući da je miran prosvjed održan 14. travnja 2016. u Serekundi, četvrti glavnog grada Banjula, u kojem su prosvjednici zahtijevali izbornu reformu rezultirao nasilnom reakcijom gambijskih sigurnosnih snaga i proizvoljnim pritvaranjem prosvjednika među kojima je bila i nekolicina članova Ujedinjene demokratske stranke; budući da je Solo Sandeng, oporbeni čelnik i član Ujedinjene demokratske stranke, umro u pritvoru nedugo nakon što je u sumnjivim okolnostima uhićen;

D.  budući da su se 16. travnja 2016. članovi Ujedinjene demokratske stranke ponovno okupili kako bi zatražili pravdu za smrt g. Sandenga i puštanje na slobodu drugih članova njihove stranke; budući da je policija bacila suzavac na prosvjednike i uhitila niz osoba;

E.  budući da su uhićeni i još jedan oporbeni čelnik, Ousainou Darboe, i drugi visoki stranački dužnosnici i da se nalaze u državnom pritvoru te da postoje navodi da su pretrpjeli teške ozljede;

F.  budući da je glavnom direktoru neovisne radijske postaje Teranga FM Alagieu Abdoulieu Ceesayu, kojeg je 2. srpnja 2015. uhitila nacionalna obavještajna agencija, tri puta uskraćeno pravo na slobodu uz jamčevinu unatoč lošem zdravstvenom stanju;

G.  budući da je UN-ova radna skupina za proizvoljna pritvaranja u ožujku 2016. izdala mišljenje usvojeno na zadnjem sastanku te skupine u prosincu 2015. u kojem se navodi da je Alagie Abdoulie Ceesay proizvoljno lišen slobode i poziva gambijske vlasti da ga puste na slobodu i odbace sve optužbe protiv njega;

H.  budući da su borci za ljudska prava i novinari u Gambiji žrtve malverzacija i represivnog zakonodavstva i da se stalno suočavaju s uznemiravanjem i zastrašivanjem, uhićenjima i pritvaranjem, prisilnim nestancima ili prisilnim egzilom;

I.  budući da su mučenja i drugi oblici zlostavljanja redoviti u Gambiji; budući da postoje navodi o redovitim brutalnim mučenjima ili drugim oblicima zlostavljanja kako bi se pojedince prisililo na „priznanje” koje se zatim koristi na sudu, što je zabilježeno i u izvješću sastavljenom nakon posjeta UN-ovog posebnog izvjestitelja za mučenje i druge oblike okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja Gambiji 2014.;

J.  budući da nacionalna obavještajna agencija i policija redovito provode proizvoljna pritvaranja, kao što je to bilo u slučaju bivšeg zamjenika ministra poljoprivrede Ousmana Jammeha i islamskih učenjaka šeika Omara Colleya, imama Ousmana Sawaneha i imama Chernoa Gassama te da se pojedince protivno odredbama ustava često zadržava bez optužbi i izvan roka od 72 sata u kojem se osumnjičenik mora dovesti pred sud;

K.  budući da su sadašnjim gambijskim zakonodavstvom protiv homoseksualnosti predviđene dugotrajne zatvorske kazne i velike novčane kazne za „tešku homoseksualnost”; budući da su pripadnici zajednice LGBTI često žrtve napada, prijetnji ili proizvoljnih uhićenja od strane sigurnosnih snaga i da su neki od njih bili prisiljeni napustiti zemlju zbog vlastite sigurnosti;

L.  budući da je Gambija jedna od petnaest najsiromašnijih zemalja na svijetu i da je gotovo četvrtina stanovništva suočena s problemom kronične nesigurnosti opskrbe hranom; budući da je Gambija u velikoj mjeri ovisna o međunarodnoj pomoći; budući da je od 2015. 14 475 Gambijaca zatražilo azil u EU-u;

M.  budući da stanje ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u Gambiji predstavlja ozbiljan razlog za zabrinutost; budući da se EU od kraja 2009. bavi tim problemima u okviru dijaloga na temelju članka 8. Sporazuma iz Cotonoua, no uz slab konkretan napredak;

N.  budući da je EU nakon izražene zabrinutosti zbog stanja ljudskih prava drastično smanjio pomoć Gambiji, iako je i dalje najveći donator pomoći za tu zemlju s ukupno 33 milijuna EUR koliko je odvojeno u okviru nacionalnog okvirnog programa za razdoblje 2015. – 2016.; budući da je nakon tog smanjenja pomoći predsjednik Jammeh u lipnju 2015. naglo protjerao EU-ovu glavnu dužnosnicu u Gambiji Agnes Guillard;

O.  budući da su nacionalnim okvirnim programom za Gambiju za razdoblje 2015. – 2016. predviđena ulaganja u poljoprivredu i sigurnost opskrbe hranom, kao i u prometni sektor, dok za razvoj civilnog društva, demokratsko upravljanje ili promicanje ljudskih prava i vladavine prava nisu odvojena nikakva sredstva;

P.  budući da je Gambija članica ECOWAS-a; budući da je u srpnju 2014. sklopljen sporazum o gospodarskom partnerstvu između EU-a i ECOWAS-a koji će biti ratificiran tijekom 2016.; budući da će se zahvaljujući sporazumu o gospodarskom partnerstvu ojačati ne samo poštena trgovina, nego i ljudska prava i ostvarenje ciljeva održivog razvoja;

Q.  budući da je Gambija članica Afričke unije, država stranka Afričke povelje i potpisnica Afričke povelje o demokraciji, izborima i upravljanju;

R.  budući da je rezultat izmjene izbornog zakona iz 2015. isključivanje oporbenih stranaka, što Gambiju čini jednom od najskupljih zemalja kad je riječ o natjecanju za javnu funkciju te ograničavanje prava građana u tom procesu;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog stanja sigurnosti i ljudskih prava u Gambiji koje se sve brže pogoršava i osuđuje napade na mirne prosvjednike 14. i 16. travnja 2016.;

2.  poziva na trenutačno oslobađanje svih prosvjednika koji su uhićeni u vezi s prosvjedima održanima 14. i 16. travnja 2016.; zahtijeva od vlade Republike Gambije da zajamči pravično postupanje prema svim osumnjičenim osobama koje su pritvorene pod optužbom da su sudjelovale u pokušaju neustavne smjene vlade; poziva vlasti Gambije da u svim okolnostima zajamči fizički i psihički integritet tih osumnjičenih osoba te da bez odgode osigura liječničku pomoć ozlijeđenim osobama; izražava zabrinutost zbog svjedočanstava o mučenju i zlostavljanju drugih zatvorenika;

3.  potiče gambijske vlasti da hitno provedu neovisnu istragu o tim događajima te posebno izražava ozbiljnu zabrinutost zbog vijesti da je oporbeni aktivist Solo Sandeng umro u pritvoru;

4.  oštro osuđuje prisilne nestanke, proizvoljna pritvaranja, mučenja i druge vrste kršenja ljudskih prava koji se odvijaju za vrijeme trajanja mandata vlade predsjednika Yahye Jammeha, a koji su usmjereni na osobe koje izražavaju protivljenje, uključujući novinare, borce za ljudska prava, političke protivnike i kritičare te lezbijke, homoseksualce, biseksualne i transrodne osobe; poziva na to da se zatvorenike koje se drži u izolaciji ili privede pred sud ili pusti na slobodu;

5.  poziva EU i Afričku uniju da surađuju s Gambijom kako bi se uspostavili zaštitni mehanizmi protiv mučenja, zajamčio neovisan pristup zatvorenicima i reformirali svi zakoni kojima se otežava ostvarivanje prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja, uključujući kaznena djela ugrožavanja nacionalne sigurnosti, klevete i „širenja netočnih informacija” u okviru Kaznenog zakona te izmjenu Zakona o informacijama i komunikacijama iz 2013. u kojem je sadržana cenzura izražavanja na internetu;

6.  poziva Gambiju da ratificira Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja;

7.  poziva vladu Gambije da provede istragu o dokazima o kršenju ljudskih prava koje je provodila gambijska nacionalna obavještajna agencija, da razradi zakonodavstvo za rješavanje pitanja jednakih prava za građane, uključujući problem nejednakosti, da nastavi s planovima o osnivanju Nacionalnog povjerenstva za ljudska prava u skladu s pariškim načelima o institucijama za ljudska prava te da istražuje i prati navode o kršenjima ljudskih prava;

8.  potiče vladu Gambije i regionalne vlasti da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se zaustavila diskriminacija i kriminalizacija pripadnika skupine LGBTI te napadi na njih i kako bi se zajamčilo njihovo pravo na slobodu izražavanja, uključujući uklanjanje odredbi o kriminalizaciji pripadnika skupine LGBTI iz Kaznenog zakona Gambije;

9.  poziva gambijske vlasti da spriječe svaku diskriminaciju na vjerskoj osnovi te da potaknu i podrže miran i uključiv dijalog među svim zajednicama;

10.  poziva ECOWAS i Afričku uniju da i dalje djeluju u pogledu aktualnih kršenja ljudskih prava koja provodi gambijski režim; podsjeća da su sigurnost i stabilizacija i dalje veliki izazovi u zapadnoafričkoj regiji i inzistira na tome da Afrička unija i ECOWAS trebaju pomno pratiti situaciju u Gambiji i održavati trajni politički dijalog s gambijskim vlastima u pogledu jačanja demokracije i vladavine prava;

11.  potiče vladu Republike Gambije da ratificira Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju prije predsjedničkih izbora koji su predviđeni za prosinac 2016.;

12.  poziva vladu Gambije da pokrene istinski dijalog sa svim oporbenim političkim strankama o zakonodavnim i političkim reformama kojima će se zajamčiti održavanje slobodnih i pravednih izbora te poštovanje slobode udruživanja i okupljanja, u skladu s međunarodnim obvezama Gambije; podsjeća da je potpuno sudjelovanje oporbe i neovisnog civilnog društva u neovisnim i slobodnim državnim izborima važan čimbenik za uspjeh tih izbora;

13.  potiče međunarodnu zajednicu, uključujući lokalne organizacije za ljudska prava i nevladine organizacije, kao i Delegaciju EU-a u Gambiji i druge relevantne međunarodne institucije, da aktivno prate izborni postupak, uz poseban naglasak na jamčenju javnog poštovanja slobodne udruživanja i okupljanja;

14.  poziva vladu Gambije da poduzme sve potrebne mjere kojima će se u svim okolnostima jamčiti puno poštovanje slobode izražavanja i slobode tiska; u tom pogledu poziva na reformu odredbi Zakona o informacijama i komunikacijama kako bi se nacionalno zakonodavstvo uskladilo s međunarodnim standardima;

15.  zabrinut je zbog činjenice da nacionalnim okvirnim programom za Gambiju za razdoblje 2015. – 2016. nije predviđena nikakva potpora ili financiranje za civilno društvo ili za demokratsko upravljanje, promicanje vladavine prava i zaštitu ljudskih prava; poziva Komisiju da se u središte svih budućih sporazuma o razvojnoj suradnji koji će se razmatrati između EU-a i Gambije postavi demokratsko upravljanje, vladavina prava i zaštita ljudskih prava;

16.  poziva Delegaciju EU-a u Gambiji da se koristi svim raspoloživim sredstvima, uključujući Europski instrument za demokraciju i ljudska prava, kako bi aktivno motrila uvjete pritvaranja u Gambiji te da prati i nadzire istrage o gušenju prosvjeda održanih 14. i 16. travnja 2016. koje provodi vlada i postupanje prema pritvorenih prosvjednicima te da pojača napore u pogledu suradnje s pripadnicima političke oporbe, studentskim vođama, novinarima, borcima za ljudska prava, sindikalistima i vođama skupina LGBTI;

17.  potiče EU i njegove države članice da provedu javno savjetovanje u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua te da razmotre obustavljanje svake nehumanitarne pomoći za vladu Gambije i uvođenje zabrane putovanja ili drugih ciljanih sankcija za dužnosnike koji su odgovorni za teška kršenja ljudskih prava;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Afričkoj uniji, vladama država članica ECOWAS-a, vladi i parlamentu Gambije, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću UN-a za ljudska prava te Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0079.


Džibuti
PDF 353kWORD 96k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o Džibutiju (2016/2694(RSP))
P8_TA(2016)0220RC-B8-0594/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Džibutiju, uključujući rezoluciju od 4. srpnja 2013. o stanju u Džibutiju(1) i onu od 15. siječnja 2009. o stanju na Rogu Afrike(2),

–  uzimajući u obzir Nacionalni okvirni program za Džibuti u okviru 11. Europskog razvojnog fonda od 19. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir izjave glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje od 12. travnja 2016. i 23. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu visoke predstavnice Federice Mogherini u ime Europske unije u povodu Svjetskog dana slobode medija 3. svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir regionalno političko partnerstvo EU-a za mir, sigurnost i razvoj na Rogu Afrike,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda, koju je Džibuti ratificirao,

–  uzimajući u obzir mjere i komunikacije Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) u vezi s Džibutijem,

–  uzimajući u obzir preliminarne zaključke izborne promatračke misije Afričke unije, koja je nadgledala predsjedničke izbore, od 10. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda, a Džibuti je njegova potpisnica od 2003.,

–  uzimajući u obzir okvirni ugovor koji su 30. prosinca 2014. potpisale Unija za predsjedničku većinu (UMP), koalicija na vlasti, i Unija za nacionalni spas (USN), koalicija oporbenih stranaka, kojim se promiču „mirne i demokratske nacionalne politike”,

–  uzimajući u obzir zakon br. 2015-3016 PR/PM koji je donijelo Vijeće ministara Džibutija 24. studenoga 2015., kojim se utvrđuju izvanredne sigurnosne mjere nakon napada u Parizu 13. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Protokol uz Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda o pravima žena u Africi,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua, koji je potpisan 23. lipnja 2000. i izmijenjen 22. lipnja 2010.,

–  uzimajući u obzir Ustav Republike Džibutija iz 1992. kojim se priznaju temeljne slobode i osnovna načela dobrog upravljanja;

–  uzimajući u obzir smjernice za misije Afričke unije za promatranje i nadgledanje izbora,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Ismail Omar Guelleh, predsjednik Džibutija od 1999., uvjerljivo pobijedio na izborima u travnju 2016. s 87,1 % glasova, što oporbene stranke i skupine za zaštitu prava kritiziraju kao rezultat političke represije; budući da su neki kandidati oporbe bojkotirali izbore 2005., 2011. i 2016.; budući da je predsjednik Guelleh uvjerio Narodnu skupštinu da izmijeni Ustav 2010. godine, nakon što je najavio da se neće ponovno kandidirati za izbore 2016., a to mu je omogućilo da se kandidira za treći mandat 2011.; budući da su prosvjedi civilnog društva koji su uslijedili suzbijeni;

B.  budući da zahvaljujući odličnom položaju u Adenskom zaljevu Džibuti ima stratešku važnost za strane vojne baze te se smatra središtem u borbi protiv piratstva i terorizma;

C.  budući da je deset džibutijskih žena u Parizu započelo štrajk glađu zahtijevajući da se pokrene međunarodna istraga o silovanju žena u Džibutiju, od kojih četiri štrajkašice tvrde da su i same bile silovane, a tridesetogodišnja Fatou Ambassa štrajka u uspomenu na svoju rođakinju Halimu koja je navodno ubijena u grupnom silovanju 2003. u dobi od 16 godina; budući da je osam od tih žena protestiralo devetnaest dana, od 25. ožujka do 12. travnja 2016., i da im se pridružilo još deset žena u Bruxellesu; budući da džibutijske vlasti osporavaju njihove tvrdnje; budući da su žene taoci u sukobu džibutijske vojske i oružane Fronte za obnovu jedinstva i demokracije (FRUD-armé); budući da je Odbor džibutijskih žena (Comité des Femmes Djiboutiennes Contre le Viol et l’Impunité (COFEDVI) – Odbor džibutijskih žena protiv silovanja i nekažnjivosti), osnovan 1993. godine, u oko 20 podnesenih tužbi zabilježio 246 slučajeva silovanja koja su počinili vojnici;

D.  budući da nijedna izborna promatračka misija nije pozvana da nadgleda izbore i budući da su džibutske vlasti odbile prijedlog EU-a da pošalje misiju izbornih stručnjaka; budući da izborna promatračka misija Afričke unije predlaže osnivanje neovisnog izbornog povjerenstva koje bi bilo zaduženo za izborni postupak, pa i objavu privremenih rezultata;

E.  budući da su tri kandidata oporbe, Omar Elmi Khaireh, Mohamed Moussa Ali i Djama Abdourahman Djama, osporili rezultate izbora u travnju 2016. zbog nedostatka transparentnosti i činjenice da ne odražavaju volju džibutskog naroda; budući da lokalne organizacije za zaštitu ljudskih prava nisu priznale rezultate tih izbora; budući da je manevarski prostor za oporbu i dalje vrlo malen, s ograničenom slobodom izražavanja misli; budući da je država pod strogom kontrolom policijskih snaga i sigurnosnih službi i da je pravosudni sustav slab i blizak vladi; budući da su vođe oporbe bili često zatvarani i zlostavljani i da su postajali navodi o mučenju; budući da je prema navodima vojsci bilo naređeno da ukloni predstavnike oporbe s nekih biračkih mjesta kako bi se mogle napuniti glasačke kutije, dok su neka područja poput Ali-Sabieha bila pod vojnim nadzorom; budući da je predsjednik Guelleh navodno održao proslavu kako bi nagradio vojsku za njezin doprinos izborima prije nego što su objavljeni službeni rezultati; budući da je Afrička unija osudila brojne nepravilnosti (nepostojanje dokumentacije, neobjavljivanje rezultata i to što glasovi nisu prebrojeni javno);

F.  budući da je 31. prosinca 2015., nakon isključivanja zastupnika oporbe iz parlamenta, zakon o izvanrednom stanju koji je donesen u studenome 2015. korišten u svrhu ograničavanja individualnih sloboda i represije nad oporbenim aktivistima, borcima za ljudska prava, sindikalistima i novinarima;

G.  budući da je 30. prosinca 2014. vladajuća koalicija, UMP, potpisala okvirni sporazum s oporbenom koalicijom, USN, koji je omogućio reformu Neovisnog nacionalnog izbornog povjerenstva (Commission Électorale Nationale Indépendante), osnivanje zajedničkog parlamentarnog odbora i kratkoročne i srednjoročne reforme; budući da je zajednički parlamentarni odbor uspostavljen u veljači 2015., no nije podnio ni jedan od najvažnijih nacrta zakona (kao što je zakon o osnivanju zajedničkog izbornog povjerenstva i zakon o pravima i obvezama političkih stranaka); budući da su 26. kolovoza 2015. džibutske vlasti objavile da se izborno povjerenstvo neće reformirati;

H.  budući da u Džibutiju nema privatnih televizijskih ili radijskih kanala i da vlasti pomno prate internetske stranice oporbe i često blokiraju internetske stranice i društvene mreže organizacija za zaštitu ljudskih prava; budući da su glavne novine La Nation i nacionalna radiotelevizijska kuća Radiodiffusion-Télévision de Djibouti, koja prakticira autocenzuru, u vlasništvu vlade; budući da je organizacija Freedom House 2015. izvijestila da u Džibutiju nema slobode medija; budući da se Džibuti nalazi na 170. mjestu (od 180 zemalja) prema svjetskom indeksu slobode medija 2015., koji sastavljaju reporteri bez granica; budući da su tijekom vladavine koalicije UMP oporbene stranke i aktivisti bili izloženi stalnoj represiji, a mnogi stranački aktivisti i novinari, uključujući reportera BBC-a u predsjedničkoj kampanji 2016., suočeni sa sudskim postupcima; budući da su 19. siječnja 2016. glavne oporbene novine L’Aurore ugašene sudskom odlukom; budući da još nije osnovano nacionalno povjerenstvo za komunikaciju, a trebalo je biti 1993. godine.

I.  budući da je u regiji Mablas zabilježen val proizvoljnih uhićenja osoba za koje se sumnjalo da su pripadnici oružane Fronte za obnovu jedinstva i demokracije (FRUD-armé), posebno 2012. godine;

J.  budući da su prema navodima vlasti na kulturnom događanju u Buldugu 21. prosinca 2015. usmrtile najmanje 27 osoba i ranile više od 150 osoba, iako džibutska vlada ustraje u tome da broj stradalih nije veći od sedmero; budući da je policija nakon toga provalila u prostore u kojima se sastaju vođe oporbe, ozlijedila mnoge od njih i zatvorila dvojicu istaknutih vođa oporbe (Abdourahmana Mohammeda Guelleha, glavnog tajnika USN-a, i Hamouda Abdija Souldana) a da nisu iznesene nikakve optužbe protiv njih; budući da su obojica oslobođena nekoliko dana prije predsjedničkih izbora, a Abdourahman Mohammed Guelleh tereti se za kazneno djelo; budući da je vođa sindikata i borac za ljudska prava Omar Ali Ewado držan u izolaciji od 29. prosinca 2015. do 14. veljače 2016. zato što je objavio popis žrtava tog masakra i osoba koje se još uvijek smatraju nestalima; budući da je i njegov odvjetnik prisilno zadržan u zračnoj luci; budući da je džibutska policija ustrijelila Saida Housseina Robleha, člana oporbe i glavnog tajnika Džibutske lige za ljudska prava (LDDH), koji se trenutačno nalazi u egzilu u Europi;

K.  budući da su uvjeti u džibutskim zatvorima izrazito zabrinjavajući;

L.  budući da je nakon terorističkog napada u Parizu od 13. studenoga 2015. Vijeće ministara Džibutija 24. studenoga 2015. donijelo odluku br. 2015-3016 PR/PM kao protuterorističku mjeru kojom se zabranjuje okupljanje na javnim prostorima;

M.  budući da u Džibutiju ne postoji zakonodavstvo protiv nasilja u obitelji i silovanja u braku; budući da su nadležna tijela obavijestila Odbor UN-a za ukidanje diskriminacije žena da su svjesna nedostataka svojih pokušaja da riješe problem nasilja na temelju spola; budući da su različiti oblici genitalnog sakaćenja žena provedeni na 98 % osoba ženskog spola u Džibutiju, iako je ono od 2005. nezakonito;

N.  budući da prema Svjetskoj banci više od 23 % stanovnika Džibutija živi u ekstremnom siromaštvu te da ih 74 % preživljava s manje od 3 USD dnevno; budući da je visokim cijenama hrane, nestašicom vode, klimatskim promjenama i smanjenom površinom pašnjaka dodatno pogoršana nesigurnost opskrbe hranom u Džibutiju; budući da je Džibuti korisnik paketa pomoći EU-a od 79 milijuna EUR za zemlje Roga Afrike koje pogađa fenomen El Niño;

O.  budući da su poštovanje ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava sam temelj partnerstva zemalja AKP-a i EU-a i čine ključan dio Sporazuma iz Cotonoua; budući da bi EU trebao bez odgađanja ojačati redovit politički dijalog s Džibutijem u skladu s člankom 8. Sporazuma iz Cotonoua;

P.  budući da Džibuti kao dio Nacionalnog okvirnog programa EU-a u okviru 11. europskog razvojnog fonda trenutačno prima 105 milijuna EUR iz bilateralnih fondova EU-a, prije svega za vodu, sanitarne usluge, hranu i sigurnost opskrbe hranom; budući da će Džibuti od 2013. do 2017. primiti 14 milijuna EUR u sklopu inicijative EU-a za potporu otpornosti Roga Afrike, čiji je cilj osnažiti zajednice kako bi se mogle oduprijeti čestim sušama;

Q.  budući da Džibuti trenutačno udomljava više od 15 000 izbjeglica iz Somalije i Eritreje te oko 8 000 izbjeglica iz Jemena; budući da su žene i djevojčice u izbjegličkim kampovima izložene riziku od nasilja na temelju spola; budući da Komisija pruža pomoć, kao što su usluge kojima se spašavaju životi i financijska pomoć za zajednice u kojima se nalaze izbjeglički kampovi;

1.  izražava zabrinutost zbog zaustavljenog procesa demokratizacije u Džibutiju, koji se pogoršao parlamentarnim izmjenama odredbi Ustava Džibutija o ograničenju predsjedničkih mandata i izjavama o uznemiravanju članova oporbe te o njihovu isključivanju s biračkih mjesta; ističe važnost poštenih izbora bez zastrašivanja;

2.  poziva na temeljitu istragu u pogledu transparentnosti izbornog postupka i izbora u Džibutiju iz 2016.; ponavlja poziv EU-a da se objave rezultati sa svih biračkih mjesta s izbora iz 2013. i iz 2016.;

3.  snažno osuđuje silovanja civila koja su navodno počinili džibutijski vojnici, koja su prijavile razne nevladine organizacije i na koja skreću pozornost slučajevi štrajka glađu, te poziva džibutijske vlasti da provedu temeljitu istragu djelovanja vojske i okončaju nekažnjivost; poziva UN da istraži stanje ljudskih prava u Džibutiju, posebice situaciju žena; izražava snažnu solidarnost s džibutijskim ženama koje trenutačno štrajkaju glađu u Francuskoj i Belgiji;

4.  osuđuje miješanje vojske i policije u demokratske procese i ponavlja da je temeljita i transparentna istraga u pogledu izbornog postupka od ključne važnosti; izražava zabrinutost zbog očite spremnosti predsjednika da prerano proslavi svoju pobjedu na izborima iz travnja 2016.; podsjeća Džibuti da je potpisao Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i da se člankom 16. Ustava Džibutija propisuje da „nitko neće biti podvrgnut mučenju, zlostavljanju ili okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupcima”; poziva Džibuti da temeljito istraži navode o mučenju i zlostavljanju te da se pobrine da se počinitelji kazneno gone, i, budu li osuđeni, da ih se prikladno kazni te da se žrtve primjereno obeštete, kao i da uspostavi nezavisni mehanizam za istragu navoda o kršenju zakona;

5.  žali zbog odluke džibutijskih vlasti da ne reformiraju Državno izborno povjerenstvo, kako je predviđeno Okvirnim sporazumom potpisanim 30. prosinca 2014., te ih potiče na blisku suradnju s oporbom radi uvođenja poštenijeg i transparentnijeg izbornog postupka;

6.  podsjeća džibutijske vlasti na njihovu obvezu da u skladu sa smjernicama za misije promatranja i nadgledanja izbora u Afričkoj uniji štite novinare i osuđuje način na koji se prema njima postupalo te podsjeća džibutijske vlasti na važnost slobode tiska i prava na pošteno suđenje; od džibutijskih vlasti traži detaljno obrazloženje o postupanju prema novinarima; snažno osuđuje uznemiravanje i zatvaranje oporbenih čelnika, novinara i nezavisnih boraca za ljudska prava bez optužnice prije održavanja predsjedničkih izbora; poziva vlasti Džibutija da okončaju ugnjetavanje političkih protivnika i novinara te da puste na slobodu sve osobe koje su u pritvoru zbog političkih razloga ili zbog ostvarivanja slobode medija; poziva vlasti Džibutija da revidiraju nacionalno zakonodavstvo o izvanrednom stanju kako bi ga u potpunosti uskladili s međunarodnim pravom;

7.  osuđuje nedostatak nezavisnog tiska u Džibutiju te nadgledanje i cenzuru internetskih stranica na kojima se kritizira vlada; žali zbog prakse autocenzure koju provode mediji u vlasništvu države; poziva vlasti Džibutija da svim nezavisnim medijima koji to zatraže daju dozvolu za emitiranje FM radio programa; poziva vladu da stranim novinarima odobri slobodan pristup u zemlju kako bi im se omogućio siguran i objektivan rad; poziva vlasti Džibutija da uspostave nacionalno povjerenstvo za komunikaciju i da dopuste nezavisno privatno emitiranje programa;

8.  žali zbog ubojstava počinjenih na kulturnoj priredbi 21. prosinca 2015. i pritvaranja te uznemiravanja boraca za ljudska prava i članova oporbe koja su uslijedila; izražava sućut obiteljima žrtava i zahtijeva potpunu i nezavisnu istragu u cilju otkrivanja počinitelja i njihova privođenja pravdi; ponavlja da osuđuje proizvoljno pritvaranje i poziva na poštovanje prava na obranu;

9.  poziva vlasti Džibutija da zajamče poštovanje ljudskih prava priznatih nacionalnim i međunarodnim sporazumima koje je Džibuti potpisao te da zaštiti građanska i politička prava i slobode, uključujući pravo na mirne prosvjede i slobodu medija;

10.  apelira na vladu da omogući obuku policije i drugih službenika kako bi se mogao primijeniti zakon o sprečavanju trgovanja ljudima, da uloži više napora kako bi privela pravdi osobe koje trguju ljudima i podigla razinu svijesti pravosudnih, zakonodavnih i administrativnih tijela, civilnog društva i nevladinih organizacija koje djeluju u zemlji, kao i opće javnosti, o problemu trgovanja ljudima;

11.  traži da se žene i muškarci u Džibutiju tretiraju jednako pred zakonom te podsjeća vlasti da su potpisale Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena;

12.  pozdravlja intervencije vlasti Džibutija u pogledu raširene prakse genitalnog sakaćenja žena, no smatra da je potrebno ostvariti veći napredak;

13.  poziva vlasti da odobre pristup nevladinim organizacijama u područja Obocka, Tadjourala i Dikhila;

14.  traži od civilnih i vojnih vlasti da pokažu maksimalnu suzdržanost tijekom policijskim i vojnih operacija na sjeveru zemlje, a posebno da ne primjenjuju silu protiv civilnog stanovništva i da civilno stanovništvo ne koriste kao štit oko vojnih logora;

15.  izražava svoju spremnost da pomno prati stanje u Džibutiju i da predloži restriktivne mjere u slučaju kršenja Sporazuma iz Cotonoua (2000.), a posebno njegovih članaka 8. i 9.; poziva Komisiju da također pomno prati situaciju;

16.  potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje, Komisiju i njihove partnere da rade s Džibutijem na dugoročnoj političkoj reformi, koju bi trebala znatno olakšati postojeća snažna veza s obzirom na to da je Džibuti bio ključan u borbi protiv terorizma i piratstva u regiji te da je domaćin vojne baze i pridonosi stabilnosti u regiji;

17.  poziva Komisiju da nezavisnim organizacijama i civilnom društvu pruži daljnju podršku, osobito tako da što prije moguće otvori javni natječaj u okviru Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi Džibutija, institucijama Afričke unije, Međuvladinom tijelu za razvoj, Arapskoj ligi, Organizaciji islamske suradnje, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, državama članicama EU-a te supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a.

(1) SL C 75, 26.2.2016., str. 160.
(2) SL C 46 E, 24.2.2010., str. 102.


Obvezna automatska razmjena informacija u području oporezivanja *
PDF 504kWORD 172k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (COM(2016)0025 – C8-0030/2016 – 2016/0010(CNS))
P8_TA(2016)0221A8-0157/2016

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2016)0025),

–  uzimajući u obzir članke 113. i 115. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0030/2016),

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje švedskog Parlamenta, podneseno okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0157/2016),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 1.
(1)  Porezna prijevara i porezna utaja posljednjih godina predstavljaju sve veći izazov te su postale glavni predmet zabrinutosti u Uniji i na globalnoj razini. Automatska razmjena informacija predstavlja važan instrument u tom pogledu te je Komisija u Komunikaciji od 6. prosinca 2012. koja sadržava akcijski plan za jačanje borbe protiv porezne prijevare i porezne utaje istaknula potrebu za snažnim promicanjem automatske razmjene informacija kao budućeg europskog i međunarodnog standarda za transparentnost i razmjenu informacija u poreznim stvarima. Europsko vijeće u zaključcima od 22. svibnja 2013. zatražilo je proširenje automatske razmjene informacija na razini Unije i na globalnoj razini s ciljem borbe protiv porezne prijevare, porezne utaje i agresivnog poreznog planiranja.
(1)  Porezna prijevara, izbjegavanje poreza i porezna utaja posljednjih godina predstavljaju sve veći izazov te su postale glavni predmet zabrinutosti u Uniji i na globalnoj razini. Automatska razmjena informacija predstavlja važan instrument u tom pogledu te je Komisija u Komunikaciji od 6. prosinca 2012. koja sadržava akcijski plan za jačanje borbe protiv porezne prijevare i porezne utaje istaknula potrebu za snažnim promicanjem automatske razmjene informacija kao budućeg europskog i međunarodnog standarda za transparentnost i razmjenu informacija u poreznim stvarima. Europsko vijeće u zaključcima od 22. svibnja 2013. zatražilo je proširenje automatske razmjene informacija na razini Unije i na globalnoj razini s ciljem borbe protiv porezne prijevare, porezne utaje i agresivnog poreznog planiranja.
Amandman 2
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.
(2)  Budući da su skupine multinacionalnih poduzeća (MNP-ova) aktivne u različitim zemljama, one mogu sudjelovati u praksama agresivnog poreznog planiranja koje nisu dostupne domaćim trgovačkim društvima. Takvi bi postupci MNP-ova mogli pogoditi domaća poduzeća, koja su obično mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), jer je njihovo porezno opterećenje veće od poreznog opterećenja skupina MNP-ova. S druge strane, sve države članice mogle bi pretrpjeti gubitak prihoda i postoji rizik od tržišnog natjecanja za privlačenje skupina MNP-ova tako što bi im se nudile dodatne porezne olakšice. Stoga postoji problem za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.
(2)  Budući da su skupine multinacionalnih poduzeća (MNP-ova) aktivne u različitim zemljama, one mogu sudjelovati u praksama agresivnog poreznog planiranja koje nisu dostupne domaćim trgovačkim društvima. Takvi bi postupci MNP-ova mogli pogoditi domaća poduzeća, koja su obično mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), jer plaćaju efektivnu poreznu stopu koja je bliža zakonskim stopama od one koju plaćaju MNP-ovi, što narušava unutarnje tržište i uzrokuje nepravilnosti u njegovu funkcioniranju te narušava tržišno natjecanje na štetu MSP-ova. Kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnoga natjecanja, domaća poduzeća ne bi trebala biti u nepovoljnom položaju zbog svoje veličine ili nedostatka prekogranične trgovine. Štoviše, sve države članice mogle bi pretrpjeti gubitak prihoda i postoji rizik od nepoštenog tržišnog natjecanja među njima za privlačenje skupina MNP-ova tako što bi im se nudile dodatne porezne olakšice. Stoga postoji problem za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. U tom bi pogledu trebalo naglasiti da je Komisija nadležna za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.
Amandman 3
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.a (nova)
(2.a)  Izrazito je važno za Uniju da se porezna pravila osmisle na način kojim se neće spriječiti rast ili ulaganja, staviti trgovačka društva u Uniji u nepovoljni položaj u tržišnom natjecanju ili povećati rizik dvostrukog oporezivanja te da se osmisle na način kojim će se minimizirati troškovi i administrativna opterećenja za trgovačka društva.
Amandman 4
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 3.
(3)  Poreznim tijelima Unije potrebne su sveobuhvatne i relevantne informacije o skupinama MNP-ova u pogledu njihove strukture, politike transfernih cijena i unutarnjih transakcija unutar EU-a i izvan njega. Tim će se informacijama omogućiti poreznim tijelima da reagiraju na štetnu poreznu praksu promjenama u zakonodavstvu ili prikladnim procjenama rizika i poreznim revizijama te da utvrde jesu li se trgovačka društva bavila praksom koja ima učinak fiktivnog prebacivanja znatnih iznosa prihoda u porezno povoljnija okruženja.
(3)  Poreznim tijelima država članica potrebne su sveobuhvatne i relevantne informacije o skupinama MNP-ova u pogledu njihove strukture, politike transfernih cijena, poreznih nagodbi, poreznih kredita i unutarnjih transakcija unutar Unije i izvan nje. Tim će se informacijama omogućiti poreznim tijelima da reagiraju na štetnu poreznu praksu promjenama u zakonodavstvu ili prikladnim procjenama rizika i poreznim revizijama te da utvrde jesu li se trgovačka društva bavila praksom koja ima učinak fiktivnog prebacivanja znatnih iznosa prihoda u porezno povoljnija okruženja. Komisija bi također trebala imati pristup informacijama koje su razmijenila porezna tijela država članica kako bi se zajamčila usklađenost s relevantnim propisima o tržišnom natjecanju. Komisija bi te informacije trebala smatrati povjerljivima i poduzeti sve primjerene mjere za njihovu zaštitu.
Amandman 5
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.
(4)   Povećanom transparentnošću poreznih tijela moglo bi se potaknuti skupine MNP-ova da napuste određenu praksu i plaćaju svoj dio poreza u zemlji u kojoj su ostvarili dobit. Povećanje transparentnosti skupina MNP-ova stoga je važan dio suzbijanja smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti.
(4)   Pružanjem odgovarajuće razine informacija poreznim tijelima država članica i Komisiji te razmjenom tih informacija među njima moglo bi se potaknuti skupine MNP-ova da napuste određene prakse i plaćaju poreze u zemlji u kojoj je stvorena vrijednost. To bi također povećalo pritisak koji države članice vrše jedna na drugu i usmjerilo pažnju financijskih tržišta na fiskalnu odgovornost MNP-ova. Stoga je povećanje transparentnosti skupina MNP-ova bez kočenja konkurentnosti Unije važan dio suzbijanja smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti te u konačnici izbjegavanja plaćanja poreza.
Amandman 6
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 6.
(6)  U izvješću po državama skupine MNP-ova trebale bi svake godine i za svaku poreznu jurisdikciju u kojoj posluju navesti iznos prihoda, dobit prije poreza na dohodak te plaćeni i obračunani porez na dohodak. Skupine MNP-ova trebale bi također prijaviti broj zaposlenih, prijavljeni kapital, zadržanu dobit i materijalnu imovinu u svakoj poreznoj jurisdikciji. Naposljetku, skupine MNP-ova trebale bi navesti svaki subjekt u skupini koji posluje u određenoj poreznoj jurisdikciji te poslovne djelatnosti kojima se bavi svaki subjekt.
(6)  U izvješću po državama skupine MNP-ova trebale bi svake godine i za svaku poreznu jurisdikciju u kojoj posluju navesti iznos prihoda, dobit prije poreza na dohodak te plaćeni i obračunani porez na dohodak, kao i porezne kredite. Skupine MNP-ova trebale bi također prijaviti broj zaposlenih, prijavljeni kapital, zadržanu dobit i materijalnu imovinu u svakoj poreznoj jurisdikciji. Naposljetku, skupine MNP-ova trebale bi navesti svaki subjekt u skupini koji posluje u određenoj poreznoj jurisdikciji te poslovne djelatnosti kojima se bavi svaki subjekt.
Amandman 7
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 8.
(8)  U cilju osiguranja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta EU mora osigurati pošteno tržišno natjecanje između skupina MNP-ova u EU-u i skupina MNP-ova izvan EU-a s najmanje jednim subjektom u EU-u. Na oba bi se stoga trebala primjenjivati obveza izvješćivanja.
(8)  U cilju osiguranja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta Unija mora osigurati pošteno tržišno natjecanje između skupina MNP-ova u EU-u i skupina MNP-ova izvan EU-a s najmanje jednim subjektom u Uniji. Na obje vrste skupina bi se stoga trebala primjenjivati obveza izvješćivanja. Države članice trebale bi u tom pogledu biti nadležne za primjenu obveze izvješćivanja MNP-ova, na primjer uvođenjem koraka za kažnjavanje MNP-ova u slučaju neizvješćivanja.
Amandman 8
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 9.a (nova)
(9.a)  Države članice trebale bi zajamčiti održavanje ili povećanje razine ljudskih, tehničkih i financijskih resursa posvećenih automatskoj razmjeni informacija među poreznim upravama i obradi podataka u poreznim upravama.
Amandman 9
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 11.
(11)  U vezi s razmjenom informacija između država članica, u Direktivi Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ već je predviđena obveza automatska razmjena informacija u nizu područja. Njezino područje primjene trebalo bi stoga proširiti na obveznu automatsku razmjenu informacija o izvješćima po državama između država članica.
(11)  U vezi s razmjenom informacija između država članica, u Direktivi Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ već je predviđena obveza automatske razmjene informacija u nizu područja. Njezino područje primjene trebalo bi stoga proširiti na obveznu automatsku razmjenu informacija o izvješćima po državama između država članica i na dostavu tih izvješća Komisiji. Nadalje, Komisija bi trebala koristiti izvješća po državama kako bi procijenila usklađenost država članica s pravilima Unije o državnim potporama, s obzirom na to da u pogledu nepoštenih poreznih praksi u području oporezivanja dobiti poduzeća postoji i dimenzija povezana s državnim potporama.
Amandman 10
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 12.
(12)  Obvezna automatska razmjena izvješća po državama između država članica trebala bi u svakom slučaju uključivati priopćavanje definiranog skupa osnovnih informacija koje bi bile pristupačne onim državama članicama u kojima je, na temelju informacija iz izvješća po državama, najmanje jedan subjekt skupine MNP-ova rezident u svrhu oporezivanja ili je porezni obveznik u pogledu djelatnosti koje se obavljaju putem stalne poslovne jedinice skupine MNP-ova.
(12)  Obvezna automatska razmjena izvješća po državama između država članica i s Komisijom trebala bi u svakom slučaju uključivati priopćavanje definiranog skupa osnovnih informacija koje bi se trebale temeljiti na ujednačenim definicijama i koje bi bile pristupačne onim državama članicama u kojima je, na temelju informacija iz izvješća po državama, najmanje jedan subjekt skupine MNP-ova rezident u svrhu oporezivanja ili je porezni obveznik u pogledu djelatnosti koje se obavljaju putem stalne poslovne jedinice skupine MNP-ova.
Amandman 11
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 16.
(16)  Nužno je utvrditi jezične zahtjeve za razmjenu informacija između država članica u izvješćima po državama. Također je nužno prihvatiti praktične instrumente potrebne za nadogradnju mreže CCN. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu članka 20. stavka 6. i članka 21. stavka 7. provedbene ovlasti trebalo bi prenijeti na Komisiju. Te bi ovlasti trebalo provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.
(16)  Nužno je utvrditi jezične zahtjeve za razmjenu informacija između država članica i dostavu tih informacija Komisiji o izvješćima po državama. Također je nužno prihvatiti praktična rješenja potrebna za nadogradnju mreže CCN i pobrinuti se da se izbjegava udvostručavanje standarda kojim se povećavaju administrativni troškovi za poslovne subjekte. Radi osiguranja ujednačenih uvjeta za provedbu članka 20. stavka 6. i članka 21. stavka 7. provedbene ovlasti trebalo bi prenijeti na Komisiju. Te bi ovlasti trebalo provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.
Amandman 12
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 18.a (nova)
(18.a)  U godišnjim izvješćima država članica Komisiji u skladu s ovom Direktivom trebale bi se nalaziti pojedinosti o opsegu podnošenja izvješća u skladu s člankom 8.aa i točkom 1. Priloga III. odjeljka II. ove Direktive te popis svih jurisdikcija u kojima su matična trgovačka društva sastavnog subjekta iz Unije rezidenti, a u kojima nisu predana ili razmijenjena potpuna izvješća.
Amandman 13
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 18.b (nova)
(18b)  Trebala bi postojati mogućnost da se informacije u skladu s ovom Direktivom ne razmjenjuju ako bi ta razmjena dovela do otkrivanja trgovinske, industrijske ili poslovne tajne, trgovinskog postupka ili informacija čije bi otkrivanje bilo suprotno javnom interesu.
Amandman 14
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 18.c (nova)
(18c)  Trebalo bi voditi računa o Rezoluciji Europskog parlamenta od 25. studenoga 2015. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka, izvješću Odbora za pravne poslove Europskog parlamenta o prijedlogu za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara i Direktive 2013/34/EU u pogledu određenih elemenata izvješća o korporativnom upravljanju, kao i o vlastitoj Rezoluciji od 16. prosinca 2015. s preporukama Komisiji o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji.
Amandman 15
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 20.
(20)  Budući da cilj ove Direktive, tj. učinkovitu administrativnu suradnju među državama članicama pod uvjetima koji su spojivi s pravilnim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta, ne mogu dostatno ostvariti same države članice, nego ih se zbog ujednačenosti i djelotvornosti može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.
(20)  Budući da cilj ove Direktive, tj. učinkovitu administrativnu suradnju među državama članicama i s Komisijom pod uvjetima koji su spojivi s pravilnim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta, ne mogu dostatno ostvariti same države članice, nego ih se zbog ujednačenosti i djelotvornosti može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.
Amandman 16
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka -1. (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 1. – stavak 1.
(-1)  Članak 1. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
1.  Ova Direktiva utvrđuje pravila i postupke u skladu s kojima države članice međusobno surađuju s namjerom razmjene informacija koje mogu biti značajne za administraciju i izvršenje nacionalnih zakonodavstava država članica vezano uz poreze iz članka 2.
1. Ova Direktiva utvrđuje pravila i postupke u skladu s kojima države članice surađuju međusobno i s Komisijom s namjerom razmjene informacija koje mogu biti značajne za administraciju i izvršenje nacionalnih zakonodavstava država članica vezano uz poreze iz članka 2.
Amandman 17
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka -a (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 3. – točka 2.
(-a)  članak 3. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
2.   „središnji ured za vezu” znači ured koji je kao takav određen i čija su glavna odgovornost kontakti s drugim državama članicama u području upravne suradnje;
2. „središnji ured za vezu” znači ured koji je kao takav određen i čija su glavna odgovornost kontakti s drugim državama članicama i s Komisijom u području upravne suradnje;
Amandman 18
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. − podtočka a
Direktiva 2011/16/EU
Članak 3. – točka 9. – podtočka a
(a)  za potrebe članka 8. stavka 1. i članaka 8.a i 8.aa sustavno priopćavanje prethodno definiranih informacija drugoj državi članici, bez prethodnog zahtjeva, u prethodno utvrđenim pravilnim razmacima, za potrebe članka 8. stavka 1. upućivanje na raspoložive informacije odnosi se na informacije iz poreznih podataka države članice koja priopćava informacije koje su dostupne u skladu s postupcima za prikupljanje i obradu podataka u toj državi članici;
(a)  za potrebe članka 8. stavka 1. i članaka 8.a i 8.aa sustavno priopćavanje prethodno definiranih informacija drugoj državi članici i Komisiji, bez prethodnog zahtjeva, u prethodno utvrđenim pravilnim razmacima, za potrebe članka 8. stavka 1. upućivanje na raspoložive informacije odnosi se na informacije iz poreznih podataka države članice koja priopćava informacije koje su dostupne u skladu s postupcima za prikupljanje i obradu podataka u toj državi članici;
Amandman 19
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 1.a (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 4. – stavak 6.
1.a  Članak 4. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:
6.  Kad služba za vezu ili nadležni službenik pošalje ili primi zahtjev za suradnju ili odgovor na zahtjev za suradnju, on obavješćuje središnji ured za vezu svoje države članice u skladu s postupcima koje određuje ta država članica.
6. Kad služba za vezu ili nadležni službenik pošalje ili primi zahtjev za suradnju ili odgovor na zahtjev za suradnju, on obavješćuje središnji ured za vezu svoje države članice i Komisiju u skladu s postupcima koje određuje ta država članica.
Amandman 20
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 1.b (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 6. – stavak 2.
1.b  Članak 6. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
2.  Zahtjev spomenut u članku 5. može sadržavati argumentiran zahtjev za posebnu istražnu radnju. Ako tijelo koje prima zahtjev smatra da nije potrebna istražna radnja, ono hitno obavješćuje tijelo koje podnosi zahtjev o razlozima takve odluke.
2. Zahtjev spomenut u članku 5. može sadržavati argumentiran zahtjev za posebnu istražnu radnju. Ako tijelo koje prima zahtjev smatra da nije potrebna istražna radnja, ono hitno obavješćuje tijelo koje podnosi zahtjev i Komisiju o razlozima takve odluke.
Amandman 21
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 1.c (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8. – stavak 1. – točka ea (nova)
1.c  U članku 8. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
„(ea) izvješća po državama,”
Amandman 22
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.aa – stavak 2.
2.  Nadležno tijelo države članice u kojoj je zaprimljeno izvješće po državama u skladu sa stavkom 1. dostavlja to izvješće automatskom razmjenom svakoj drugoj državi članici u kojoj je, na temelju informacija iz izvješća po državama, najmanje jedan sastavni subjekt skupine MNP-ova subjekta koji podnosi izvješće rezident u svrhu oporezivanja ili porezni obveznik zbog djelatnosti koju obavlja putem stalne poslovne jedinice u roku propisanom u stavku 4.
2.  Nadležno tijelo države članice u kojoj je zaprimljeno izvješće po državama u skladu sa stavkom 1. čim prije automatskom razmjenom dostavlja to izvješće svakoj drugoj državi članici u kojoj je, na temelju informacija iz izvješća po državama, najmanje jedan sastavni subjekt skupine MNP-ova subjekta koji podnosi izvješće rezident u svrhu oporezivanja ili porezni obveznik zbog djelatnosti koju obavlja putem stalne poslovne jedinice u roku propisanom u stavku 4. Nadležno tijelo države članice dostavlja Komisiji i izvješće po državama, a Komisija je odgovorna za centralizirani registar izvješća po državama, dostupan njezinim nadležnim službama.
Amandman 23
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.aa – stavak 3. – točka a
(a)  objedinjene informacije o iznosu prihoda, dobiti (gubitku) prije poreza na dohodak, plaćenom porezu na dohodak, obračunanom porezu na dohodak, prijavljenom kapitalu, akumuliranoj dobiti, broju zaposlenika i materijalnoj imovini koja nije gotovina ili ekvivalent gotovine za svaku jurisdikciju u kojoj posluje skupina MNP-ova;
(a)  objedinjene informacije o iznosu prihoda, dobiti (gubitku) prije poreza na dohodak, plaćenom porezu na dohodak, obračunanom porezu na dohodak, prijavljenom kapitalu, akumuliranoj dobiti, broju zaposlenika, materijalnoj imovini koja nije gotovina ili ekvivalent gotovine za svaku jurisdikciju u kojoj posluje skupina MNP-ova, primljenim javnim subvencijama, vrijednosti imovine i godišnjem trošku njezina održavanja te prodaji i nabavi koje je izvršila skupina;
Amandman 24
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.aa – stavak 3. – točka ba (nova)
(ba)  budući europski porezni identifikacijski broj naveden u Akcijskom planu Komisije iz 2012. za jačanje borbe protiv prijevara i utaje poreza.
Amandman 37
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.aa – stavak 4.a (novi)
4.a  Kako bi se povećala transparentnost za građane, Komisija na temelju podataka iz centraliziranog registra izvješća po državama objavljuje zbirni sažetak tih izvješća. Pri tome Komisija poštuje odredbe članka 23.a o povjerljivosti.
Amandman 26
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.a (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 9. – stavak 1. – uvodni dio
2.a  Uvodni dio članka 9. stavka 1. zamjenjuje se sljedećim:
1.  Nadležno tijelo svake države članice dostavlja informacije navedene u članku 1. stavku 1. nadležnom tijelu svake predmetne države članice, u nekoj od sljedećih situacija:
1. Nadležno tijelo svake države članice dostavlja informacije navedene u članku 1. stavku 1. nadležnom tijelu svake predmetne države članice i Komisiji, u nekoj od sljedećih situacija:
Amandman 27
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.b (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 9. – stavak 2.
2.b  Članak 9. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
2.  Nadležna tijela svake države članice mogu spontanom razmjenom dostaviti nadležnim tijelima druge države članice sve informacije koje znaju i koje bi mogle biti korisne nadležnim tijelima drugih država članica.
2. Nadležna tijela svake države članice mogu spontanom razmjenom dostaviti nadležnim tijelima druge države članice i Komisiji sve informacije koje znaju i koje bi mogle biti korisne nadležnim tijelima drugih država članica.
Amandman 28
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 4.a (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 23. – stavak 2.
4.a  Članak 23. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
2.  Države članice dostavljaju Komisiji sve relevantne informacije potrebne za ocjenu učinkovitosti upravne suradnje u skladu s ovom Direktivom u suzbijanju porezne utaje i izbjegavanju poreza.
2. Države članice dostavljaju Komisiji sve relevantne informacije potrebne za ocjenu učinkovitosti upravne suradnje u skladu s ovom Direktivom u suzbijanju izbjegavanja plaćanja poreza, porezne utaje i porezne prijevare.ˮ
Amandman 29
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 5.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 23. – stavak 3.
3.  Države članice dostavljaju Komisiji godišnju ocjenu učinkovitosti automatske razmjene informacija iz članaka 8.,8.a i 8.aa te postignute praktične rezultate. Komisija provedbenim aktima odlučuje o obliku i uvjetima priopćavanja o toj godišnjoj ocjeni. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.
3.  Države članice dostavljaju Komisiji godišnju ocjenu učinkovitosti automatske razmjene informacija iz članaka 8., 8.a i 8.aa te postignute praktične rezultate. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o tim rezultatima na prikladan način, na primjer godišnjim konsolidiranim izvješćem u kojem se razmatraju ishod i rezultati postupka izvješćivanja. Komisija provedbenim aktima odlučuje o obliku i uvjetima priopćavanja o toj godišnjoj ocjeni. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.
Amandman 30
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 5.a (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 23. – stavak 3.a (novi)
5.a  U članku 23. umeće se sljedeći stavak:
„3.a Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi godišnje konsolidirano izvješće o godišnjim ocjenama učinkovitosti automatske razmjene informacija, kao i o praktičnim rezultatima koji su postignuti.”
Amandman 31
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 5.b (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 23. – stavak 3.b (novi)
5.b  U članku 23. umeće se sljedeći stavak:
„3.b U slučaju da Komisija u svojoj procjeni učinka o posljedicama objavljivanja informacija iz izvješća po državama utvrdi da nema negativnih posljedica za skupine MNP-ova, ona bez odgađanja predlaže zakonodavstvo kako bi te informacije postale dostupne javnosti.”
Amandman 32
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 5.c (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 24. – stavak 1.
5.c  Članak 24. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
1.  Kad nadležno tijelo države članice primi od treće zemlje informacije za koje se predviđa da su relevantne za administraciju i provedbu nacionalnog zakonodavstva te države članice koje se odnosi na poreze, kako se navodi u članku 2., to tijelo može, ako je to omogućeno u skladu sa sporazumom s tom trećom zemljom osigurati informacije nadležnim tijelima država članica za koja te informacije mogu biti korisne i svim tijelima koja podnose zahtjev.
1.  Kad nadležno tijelo države članice primi od treće zemlje informacije za koje se predviđa da su relevantne za administraciju i provedbu nacionalnog zakonodavstva te države članice koje se odnosi na poreze, kako se navodi u članku 2., to tijelo može, ako je to omogućeno u skladu sa sporazumom s tom trećom zemljom, osigurati informacije nadležnim tijelima država članica za koja te informacije mogu biti korisne, svim tijelima koja podnose zahtjev i Komisiji.
Amandman 33
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.a (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 27.a (novi)
7.a  Umeće se sljedeći članak:
„Članak 27.a
Preispitivanje
Komisija preispituje djelotvornost ove Direktive najkasnije ... tri godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive.”
Amandman 34
Prijedlog direktive
Prilog – prilog III. – odjeljak II. – stavak 1. – podstavak 2.
Ako su više sastavnih subjekata iste skupine MNP-ova rezidenti Unije u svrhu oporezivanja i primjenjuje se najmanje jedan uvjet iz točke (b), skupina MNP-ova mora odrediti jedan od tih sastavnih subjekata da podnese izvješće po zemljama u skladu sa zahtjevima iz članka 8.aa stavka 1. za bilo koju izvještajnu fiskalnu godinu u roku iz članka 8.aa stavka 1. i da obavijesti državu članicu da bi se podnošenjem trebao zadovoljiti zahtjev podnošenja izvještaja svih sastavnih subjekata takve skupine MNP-ova koji su rezidenti u Uniji u svrhu oporezivanja. Ta država članica u skladu s člankom 8.aa stavkom 2. dostavlja to izvješće automatskom razmjenom svakoj drugoj državi članici u kojoj je, na temelju informacija iz izvješća po državama, najmanje jedan sastavni subjekt skupine MNP-a kojoj pripada subjekt koji podnosi izvješće rezident u svrhu oporezivanja ili porezni obveznik zbog djelatnosti koju obavlja putem stalne poslovne jedinice.
Ako su više sastavnih subjekata iste skupine MNP-ova rezidenti Unije u svrhu oporezivanja i primjenjuje se najmanje jedan uvjet iz točke (b), skupina MNP-ova može odrediti jedan od tih sastavnih subjekata, po mogućnosti onaj s najvećim prometom, da podnese izvješće po zemljama u skladu sa zahtjevima iz članka 8.aa stavka 1. za bilo koju izvještajnu fiskalnu godinu u roku iz članka 8.aa stavka 1. i da obavijesti državu članicu da bi se podnošenjem trebao zadovoljiti zahtjev podnošenja izvještaja svih sastavnih subjekata takve skupine MNP-ova koji su rezidenti u Uniji u svrhu oporezivanja. Ta država članica u skladu s člankom 8.aa stavkom 2. dostavlja to izvješće svakoj drugoj državi članici u kojoj je, na temelju informacija iz izvješća po državama, najmanje jedan sastavni subjekt skupine MNP-a kojoj pripada subjekt koji podnosi izvješće rezident u svrhu oporezivanja ili porezni obveznik zbog djelatnosti koju obavlja putem stalne poslovne jedinice.

Sljedivost proizvoda ribarstva i akvakulture u restoranima i maloprodaji
PDF 175kWORD 78k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o sljedivosti proizvoda ribarstva i akvakulture u restoranima i maloprodaji (2016/2532(RSP))
P8_TA(2016)0222B8-0581/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture, izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1184/2006 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o prehrambenoj krizi, prijevari u prehrambenom lancu i njegovoj kontroli(6),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za ribarstvo,

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o sljedivosti proizvoda ribarstva i akvakulture u restoranima i maloprodaji (O-000052/2016 – B8-0365/2016),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Europska unija najveće svjetsko tržište proizvoda morskog ribarstva na kojem se nude proizvodi i iz sektora ribarstva EU-a i iz uvoza iz trećih zemalja;

B.  budući da potrošači imaju pravo na informacije izražene na razumljiv način, uključujući informacije o obalnim i zemljopisnim područjima ulova, te da bi se trebali moći u potpunosti pouzdati u cijeli lanac opskrbe proizvodima ribarstva na tržištu EU-a; budući da EU i države članice moraju štititi građane EU-a od prijevara; budući da svi uvozni proizvodi moraju biti u skladu s pravilima i normama EU-a;

C.  budući da Komisija priprema detaljan i iscrpan popis dobrovoljnih tvrdnji povezanih s proizvodima ribarstva i akvakulture koji se prodaju na tržištu EU-a; budući da bi na temelju nalaza Komisije moglo doći do uspostave vanjskog tijela za certifikaciju dobrovoljnih tvrdnji za proizvode ribarstva i akvakulture na tržištu EU-a;

D.  budući da je u planu EU-a za kontrolu koji je izradila Komisija(7) za 2015. u kojem se procjenjuje pojavnost pogrešno označene bijele ribe s obzirom na prijavljenu vrstu utvrđeno da su prijavljene vrste potvrđene u 94 % uzetih uzoraka; no budući da je za neke vrste razina nesukladnosti bila vrlo visoka, stopa od 6 % smatra se relativno niskom u usporedbi s drugim ograničenijim studijama u državama članicama;

E.  budući da se u članku 36. Uredbe (EU) br. 1379/2013 od Komisije traži da do 1. siječnja 2015. Parlamentu i Vijeću podnese izvještaj o izvedivosti opcija za sustav ekološkog označivanja proizvoda ribarstva i akvakulture;

F.  budući da bi se zajedničkim uređenjem tržišta trebalo jamčiti pošteno tržišno natjecanje i prihod za proizvođače proizvoda ribarstva koji se prodaju ili kupuju u EU-u;

1.  izražava ozbiljnu zabrinutost i nezadovoljstvo zbog rezultata raznih studija koji pokazuju da je pogrešno označivanje ribljih proizvoda koji se prodaju na tržištu EU-a rasprostranjeno u velikoj mjeri, među ostalim i u restoranima institucija EU-a; potvrđuje da se namjernim pogrešnim označivanjem ribljih vrsta i prijevarama pri njihovu označivanju krše propisi EU-a, među ostalim i pravila zajedničke ribarstvene politike, te da u skladu s važećim nacionalnim pravom to može biti kazneno djelo;

2.  poziva države članice da ojačaju nacionalne kontrole, među ostalim i kontrole neprerađene ribe namijenjene restoranima i sektoru dostave hrane kako bi se spriječila prijevara i utvrdila faza opskrbnog lanca u kojoj se riba pogrešno označava; zabrinut je zbog zamjene visokokvalitetnih vrsta manje kvalitetnima; poziva Komisiju i države članice da prouče koje bi se mjere mogle uvesti za poboljšanje sljedivosti proizvoda ribarstva i akvakulture; podupire uspostavu radne skupine za usklađivanje provedbe sljedivosti u svim državama članicama te vanjskog tijela za certifikaciju dobrovoljnih tvrdnji za proizvode ribarstva i akvakulture na tržištu EU-a;

3.  podupire snažan sustav sljedivosti, od iskrcavanja do potrošnje, kojim bi se potrošačima ulilo povjerenje i tako smanjila trgovinska ovisnost o uvoznim proizvodima ribarstva i akvakulture, čime bi se ojačalo tržište EU-a; poziva Komisiju da iskoristi potencijal označivanja bar kodom s redoslijedom nukleotida, čime bi se moglo pomoći u utvrđivanju vrsta sekvenciranjem DNK, a time i u poboljšanju sljedivosti;

4.  pozdravlja novi okvir zajedničkog uređenja tržišta i u skladu s člankom 36. Uredbe (EU) br. 1379/2013 poziva Komisiju da podnese izvještaj o izvedivosti opcija za sustav ekološkog označivanja proizvoda ribarstva i akvakulture; naglašava da je potrebno uspostaviti minimalne norme za ekološko označivanje; smatra da se ključnim elementima sustava označivanja mora zajamčiti transparentnost, neovisnost i vjerodostojnost postupka certifikacije; traži da se provede detaljna analiza prednosti uvođenja označivanja na razini EU-a;

5.  poziva Komisiju da redovito prati u kojoj se mjeri na oznakama navode tražene informacije; naglašava da se označivanjem trebaju pružati razumljive i točne informacije koje se mogu provjeriti; potiče države članice da pri dobrovoljnom označivanju navode sve raspoložive informacije koje potrošačima mogu omogućiti da donesu utemeljenu odluku; potiče Komisiju i države članice da ojačaju kampanje za podizanje razine osviještenosti o zahtjevima za označivanje proizvoda ribarstva i akvakulture;

6.  naglašava da bi dobra europska politika označivanja u sektoru ribarstva bila ključni faktor za poticanje gospodarskog razvoja obalnih zajednica, priznavanje najboljih praksi ribara i naglašavanje kvalitete njihovih proizvoda namijenjenih potrošačima;

7.  poziva Komisiju da radi jamčenja prava potrošača na točne, pouzdane i razumljive informacije donese mjere za uklanjanje pomutnje koju izaziva aktualni zahtjev u pogledu označivanja područja i potpodručja sukladno klasifikaciji Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) i koja je posebno velika u slučaju ulova u nekim potpodručjima ribolovnog područja 27., kao na primjer ulovi iz Galicije i Kadiškog zaljeva označeni su oznakom „portugalske vode”, ulovi iz Walesa kao „Irsko more” ili iz Britanije kao „Biskajski zaljev”;

8.  sreće pozornost na to da se informacije o podrijetlu proizvoda ribarstva trebaju pružiti na transparentan i jasan način;

9.  naglašava da je potrebno zajamčiti sukladnost svih budućih ekoloških oznaka širom Unije kao i sustava ekološkog označivanja i certifikacije proizvoda morskog ribarstva trećih zemalja sa smjernicama Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) za ekološko označivanje ribe i ribljih proizvoda iz morskog ribolova;

10.  smatra da bi ekološka oznaka za proizvode ribarstva i akvakulture širom EU-a, o čijim je kriterijima potrebno dodatno raspraviti na razini EU-a, mogla doprinijeti poboljšanju sljedivosti i pružanju transparentnih informacija potrošačima; smatra da bi Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) mogao financirati tu oznaku;

11.  napominje da se zbog nacionalnih praksi neki trgovački nazivi riba koji se upotrebljavaju u državama članicama međusobno razlikuju, što bi moglo dovesti do određene pomutnje; pozdravlja rad Komisije na pokretanju pilot projekta za uvođenje javne baze podataka u koju će biti uvrštene informacije o trgovačkim nazivima na svim službenim jezicima EU-a, a koji je Parlament usvojio;

12.  potiče Komisiju da u javnosti efikasnije promiče svoj rad u području zaštite morskih resursa i borbe protiv nezakonitog ribolova;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji.

(1)SL L 354, 28.12.2013., str. 1.
(2)SL L 31, 1.2.2002., str. 1.
(3)SL L 304, 22.11.2011., str. 18.
(4)SL L 165, 30.4.2004., str. 1.
(5)SL L 343, 22.12.2009., str. 1.
(6)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0011.
(7)http://ec.europa.eu/food/safety/official_controls/food_fraud/fish_substitution/index_en.htm?subweb=343&lang=en


Status tržišnog gospodarstva Kine
PDF 250kWORD 69k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o statusu tržišnog gospodarstva Kine (2016/2667(RSP))
P8_TA(2016)0223RC-B8-0607/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir antidampinško zakonodavstvo EU-a (Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice(1)),

–  uzimajući u obzir Protokol o pristupanju Kine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o trgovinskim odnosima između EU-a i Kine,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su Europska unija i Kina među najvećim trgovinskim silama svijeta i da je Kina drugi po veličini trgovinski partner Europske unije, dok je EU najveći trgovinski partner Kine, te da vrijednost njihove dnevne trgovinske razmjene u znatnoj mjeri prelazi milijardu eura;

B.  budući da su 2015. ulaganja iz Kine u EU prvi put premašila ulaganja iz EU-a u Kinu; budući da je kinesko tržište glavni generator profita za niz industrija i robnih marki iz Europske unije;

C.  budući da je u okviru pristupanja Kine WTO-u omogućena primjena specifične metodologije za izračun dampinga koja je uvrštena u odjeljak 15. Protokola o pristupanju i koja služi kao temelj za drugačije postupanje prema robi uvezenoj iz Kine;

D.  budući da se svakom odlukom o načinu postupanja s robom uvezenom iz Kine nakon prosinca 2016. mora zajamčiti usklađenost zakonodavstva EU-a s propisima WTO-a;

E.  budući da odredbe iz odjeljka 15. Protokola o pristupanju Kine WTO-u koje ostaju na snazi nakon 2016. pružaju osnovu za primjenu nestandardne metodologije na uvoz iz Kine nakon 2016. godine;

F.  budući da, s obzirom na to do koje mjere kineske državne vlasti trenutačno utječu na gospodarstvo Kine, odluke poduzećâ o cijenama, troškovima te izlaznim i ulaznim sredstvima nisu usklađene s tržišnim pokazateljima koji odražavaju ponudu i potražnju;

G.  budući da se Kina u svojem Protokolu o pristupanju obvezala da će, među ostalim, dozvoliti da se sve njezine cijene određuju tržišnim mehanizmima te budući da EU mora zajamčiti da Kina u potpunosti poštuje svoje obveze u okviru WTO-a;

H.  budući da prekomjerni kapaciteti Kine već imaju snažne socijalne, gospodarske i ekološke posljedice u EU-u, što pokazuje nedavni štetni utjecaj na sektor čelika u EU-u, posebno u Ujedinjenoj Kraljevini, te budući da bi dodjeljivanje statusa tržišnog gospodarstva Kini kad je riječ o radnim mjestima u EU-moglo imati znatan socijalni učinak;

I.  budući da se od 73 antidampinške mjere koje su trenutačno na snazi u EU-u njih 56 primjenjuje na robu uvezenu iz Kine;

J.  budući da bi nedavno zaključeno javno savjetovanje o mogućem dodjeljivanju statusa tržišnog gospodarstva Kini moglo pružiti dodatne informacije koje bi mogle biti korisne za rješavanje tog pitanja;

K.  budući da je u komunikaciji Komisije od 10. listopada 2012. pod nazivom „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582) postavljen cilj povećanja udjela industrije u BDP-u Europskoj uniji na 20 % do 2020. godine;

1.  ponovno ističe važnost strateškog partnerstva Europske unije i Kine u kojem slobodna i poštena trgovina i ulaganja imaju važnu ulogu;

2.  naglašava da Kina nije tržišno gospodarstvo i da još uvijek nije ispunila pet kriterija EU-a kojima se utvrđuje je li neko gospodarstvo tržišno gospodarstvo;

3.  potiče Komisiju da se uskladi s glavnim trgovinskim partnerima Europske unije, uključujući u kontekstu predstojećih sastanaka na vrhu skupina G7 i G20, u pogledu najboljeg načina jamčenja da sve odredbe odjeljka 15. Protokola o pristupanju Kine WTO-u koje ostaju na snazi nakon 2016. dobiju puno pravno značenje u okviru relevantnih domaćih postupaka te da se usprotivi svakom jednostranom dodjeljivanju statusa tržišnog gospodarstva Kini;

4.  naglašava da bi na predstojećem sastanku na vrhu Europske unije i Kine trebalo raspravljati o pitanjima koja se odnose na status tržišnog gospodarstva;

5.  poziva Komisiju da uzme u obzir zabrinutost koju su izrazili industrijski sektor, sindikati i drugi dionici u Europskoj uniji u pogledu posljedica na radna mjesta u EU-u, okoliš, standarde i održivi gospodarski rast u svim pogođenim proizvodnim sektorima, kao i na cijelu industriju u EU-u, te da u tom kontekstu zajamči zaštitu radnih mjesta u EU-u;

6.  uvjeren je da se, sve dok Kina ne ispuni svih pet kriterija EU-a koji su potrebni da dobije status tržišnog gospodarstva, EU treba koristiti nestandardnom metodologijom utvrđivanja usporedivosti cijena u antidampinškim i antisubvencijskim istragama povezanima s uvozom iz Kine, u skladu s dijelovima odjeljka 15. Protokola o pristupanju Kine koji omogućuju primjenu nestandardne metodologije te uz njihovu neograničenu primjenu; poziva Komisiju da iznese prijedlog u skladu s tim načelom;

7.  istodobno naglašava hitnu potrebu za općom reformom instrumenata Europske unije za trgovinsku zaštitu kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za industriju EU-a i Kine i drugih trgovinskih partnera uz puno poštovanje pravila WTO-a; poziva Vijeće da u što kraćem roku postigne dogovor s Parlamentom o modernizaciji instrumenata Unije za trgovinsku zaštitu;

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 343, 22.12.2009., str. 51.


Trenutačno stanje i daljnje aktivnosti u pogledu Agende 2030 i ciljeva održivog razvoja
PDF 262kWORD 85k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030. (2016/2696(RSP))
P8_TA(2016)0224B8-0583/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, usvojen 25. rujna 2015. na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanom u New Yorku,

–  uzimajući u obzir Treću međunarodnu konferenciju o financiranju razvoja održanu od 13. do 16. srpnja 2015. u Addis Abebi,

–  uzimajući u obzir izvješće Međuagencijske stručne skupine za pokazatelje održivih razvojnih ciljeva koje je objavljeno 17. prosinca 2015. i usvojeno na 47. zasjedanju statističke komisije UN-a u ožujku 2016.,

–  uzimajući u obzir Segment na visokoj razini Gospodarskog i socijalnog vijeća UN-a koji će se održati od 18. do 22. srpnja 2016. na temu „Provedba razvojnog programa za razdoblje nakon 2015. godine: prijelaz s obveza na rezultate”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o financiranju razvoja(1),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.(2),

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum usvojen na 21. Konferenciji stranaka (COP 21) održanoj 12. prosinca 2015. u Parizu,

–  uzimajući u obzir članak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kojim se potvrđuje da EU „osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući pritom u obzir sve svoje ciljeve”,

–  uzimajući u obzir trenutačnu izradu globalne strategije EU-a o vanjskoj i sigurnosnoj politici koja će služiti kao smjernica globalnom djelovanju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o ulozi EU-a u okviru UN-a – kako na bolji način ostvariti ciljeve vanjske politike EU-a(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja,

–  uzimajući u obzir reviziju strategije Europa 2020. – „Novi pristup za razdoblje nakon 2020.”,

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o učinkovitosti pomoći, Akcijski plan iz Accre te deklaraciju i akcijski plan koji su usvojeni na forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći održanom u prosincu 2011. u Busanu,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju i njegovu predstojeću reviziju,

–  uzimajući u obzir članak 208. UFEU-a u kojem se traži da se načelo usklađenosti politika u interesu razvoja uzima u obzir u svim vanjskim politikama Europske unije;

–  uzimajući u obzir ishode Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu koji će se 23. i 24. svibnja 2016. održati u Istanbulu (Turska),

–  uzimajući u obzir pismo koje je njegov Odbor za razvoj 29. ožujka 2016. uputio povjereniku za međunarodnu suradnju i razvoj na temu praćenja i ocjenjivanja ciljeva održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se u rezoluciji Opće skupštine UN-a br. 70/1 poziva na praćenje i ocjenjivanje ciljeva i podciljeva uz pomoć niza globalnih pokazatelja; budući da je glavni tajnik UN-a ovlašten za izradu godišnjeg izvješća o napretku u pogledu ciljeva održivog razvoja kako bi se pružila potpora njihovu praćenju i ocjenjivanju na Političkom forumu na visokoj razini o održivom razvoju; budući da se izvješće o napretku u pogledu ciljeva održivog razvoja temelji na podacima iz nacionalnih statističkih sustava i informacijama prikupljenima na različitim razinama;

B.  budući da je statistička komisija na svom 46. zasjedanju (3. – 6. ožujka 2015.) prihvatila plan za razvoj i provedbu globalnog okvira pokazatelja;

C.  budući da je Međuagencijska stručna skupina za pokazatelje održivih razvojnih ciljeva, čiji je zadatak temeljita izrada prijedloga za okvir pokazatelja za nadzor nad ciljevima i podciljevima programa za razvoj u razdoblju nakon 2015., predložila pokazatelje za ocjenjivanje Programa održivog razvoja do 2030. koji su prihvaćeni na 47. zasjedanju statističke komisije UN-a u ožujku 2016.;

D.  budući da predloženi niz od 230 pokazatelja za ciljeve održivog razvoja predstavlja odličnu polaznu točku i pouzdan okvir za praćenje i ocjenjivanje napretka prema ostvarivanju 17 ciljeva održivog razvoja;

E.  budući da nekoliko pokazatelja još nije konačno oblikovano te da države članice potpisnice u skladu s globalnim pokazateljima moraju izraditi svoje nacionalne pokazatelje prilagođene nacionalnim uvjetima;

F.  budući da bi se Gospodarsko i socijalno vijeće te Opća skupština UN-a u srpnju odnosno rujnu 2016. trebali složiti s globalnim okvirom pokazatelja;

G.  budući da će se Vijeće za vanjske poslove u svom sastavu za razvojna pitanja sastati 12. svibnja 2016. te bi trebalo pripremiti stajalište EU-a za sastanak Političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju u srpnju 2016. i odrediti u kojem će se kontekstu održati tematska rasprava o trgovini i razvoju s naglaskom na doprinos EU-a privatnom sektoru u pogledu provedbe Programa održivog razvoja do 2030.;

H.  budući da je na razini sustava potrebno strateško planiranje, provedba i izvještavanje kako bi se zajamčila usklađena i integrirana potpora provedbi novog programa za što je odgovoran razvojni sustav UN-a;

I.  budući da novi univerzalni okvir za održivi razvoj zahtijeva veću usklađenost među različitim političkim područjima i akterima EU-a te da su za to potrebni dodatna koordinacija, dijalog i zajednički rad na svim razinama unutar institucija EU-a i među njima kako bi se zajamčila uključenost triju stupova održivog razvoja (ekološki, gospodarski i socijalni razvoj) u unutarnju i vanjsku politiku EU-a;

J.  budući da će sastanak Političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju u srpnju 2016. obuhvaćati dobrovoljna ocjenjivanja za 22 države, među njima i četiri europske države, Estoniju, Finsku, Francusku i Njemačku, kao i tematska ocjenjivanja napretka u pogledu ciljeva održivog razvoja, uključujući međusektorska pitanja, uz potporu ocjena koje su izradile funkcionalne komisije Gospodarskog i socijalnog vijeća i druga međuvladina tijela i forumi;

1.  poziva Vijeće za vanjske poslove u svom sastavu za razvojna pitanja da uoči sastanka Političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju u srpnju 2016. usvoji usklađeno i zajedničko stajalište EU-a, uzimajući u obzir stav Parlamenta iz ove rezolucije; smatra da je za vjerodostojnost i vodeću poziciju EU-a ključno predstaviti zajedničko stajalište; zabrinut je zbog toga što Komisija uoči sastanka Političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju nije objavila komunikaciju o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030., kao što su to zatražili članovi Odbora za razvoj, a što je moglo služiti kao temelj za zajedničko stajalište EU-a;

2.  pozdravlja izvješće Međuagencijske stručne skupine za pokazatelje održivih razvojnih ciljeva; smatra da ono predstavlja izuzetno postignuće i dobar temelj za pregovore s obzirom na to da se predloženim pokazateljima skreće pozornost na cijeli niz mnogo raznovrsnijih strukturalnih problema;

3.  pozdravlja posebno poglavlje o razvrstavanju podataka i važnost koja se pridaje jačanju nacionalnih statističkih kapaciteta;

4.  prepoznaje odlučujuću ulogu Političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju u pogledu ocjenjivanja provedbe ciljeva održivog razvoja; ističe da to tijelo mora zajamčiti usklađenu i učinkovitu procjenu potreba i usvajanje planova potrebnih za učinkovitu provedbu Programa održivog razvoja do 2030.;

5.  ističe da Program održivog razvoja do 2030. i ciljevi održivog razvoja predstavljaju obnovljenu međunarodnu obvezu za iskorjenjivanje siromaštva, ponovno definiranje i moderniziranje strategije razvoja za sljedećih 15 godina i jamčenje ostvarivanja rezultata;

6.  poziva Komisiju da iznese prijedlog za sveobuhvatnu strategiju održivog razvoja koja će uključivati sva relevantna unutarnja i vanjska politička područja, detaljan vremenski raspored do 2030., reviziju na sredini razdoblja i poseban postupak kojim će se jamčiti potpuna uključenost Parlamenta, kao i konkretan plan provedbe kojim će se koordinirati ostvarivanje 17 ciljeva, 169 podciljeva i 230 globalnih pokazatelja i zajamčiti sukladnost s ciljevima iz Pariškog sporazuma i njihovo ostvarenje; ističe važnost univerzalnosti ciljeva i činjenicu da su se Europska unija i njezine države članice obvezale na to da će u potpunosti provesti sve ciljeve i podciljeve, u praksi i u duhu;

7.  inzistira na tome da se o novoj strategiji održivog razvoja EU-a i s njome povezanom politikom provedbe u okviru uključivog postupka provede opsežno savjetovanje sa svim dioničarima, uključujući nacionalne parlamente, lokalna tijela vlasti i civilno društvo;

8.  poziva na komunikaciju Komisije o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030. s jasnim informacijama o strukturi provedbe programa na razini EU-a i država članica; ističe činjenicu da bi sve relevantne glavne uprave Komisije i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) trebali biti u potpunosti uključeni u uvrštavanje Programa održivog razvoja do 2030. u predstojeće ocjenjivanje strategije Europa 2020., kao i predstojeću globalnu strategiju EU-a o vanjskoj i sigurnosnoj politici, uz jamstvo snažne političke usklađenosti u interesu održivog razvoja;

9.  naglašava da se u ocjeni Europskog konsenzusa za razvoj u potpunosti mora odražavati novi Program održivog razvoja do 2030., što uključuje promjenu paradigme i potpunu preobrazbu razvojne politike EU-a; podsjeća na to da su za ostvarivanje ciljeva i s njima povezanih podciljeva ključni primjereni i ciljani programi pomoći u okviru razvojne suradnje, uz poštovanje načela učinkovitosti pomoći;

10.  ističe da Europska unija mora u potpunosti iskoristiti predstojeću reviziju na sredini razdoblja Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) kako bi se zajamčilo da se u mehanizmima financiranja i proračunskim linijama odražavaju sve obveze na koje je pristala u okviru Programa održivog razvoja do 2030.; poziva EU i njegove države članice da se bez odgađanja ponovno obvežu na cilj izdvajanja 0,7 % bruto nacionalnog dohotka za pružanje službene razvojne pomoći i da dostave vremenski plan o postupnom povećanju službene razvojne pomoći kako bi se dosegnuo cilj od 0,7 %.

11.  poziva na redovan dijalog o postignutom napretku između Političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju i Europske komisije, uz redovno obavještavanje Parlamenta te u skladu s načelima transparentnosti i međusobne odgovornosti; inzistira na potrebi za poboljšanjem dijaloga između Komisije i Parlamenta o provedbi Programa održivog razvoja do 2030., posebno kad je riječ o razvojnoj politici i usklađenosti politika u interesu razvoja;

12.  poziva Komisiju i ESVD da u uskoj suradnji s ostalim partnerima iznesu konkretne prijedloge o tome kako na učinkovitiji način uključiti usklađenost politika u interesu razvoja u provedbu Programa održivog razvoja do 2030. te poziva na to da se taj novi pristup uzima u obzir u svim institucijama EU-a kako bi se zajamčila učinkovita suradnja i prevladao „silosni” pristup;

13.  ističe da je važno uključiti koncept usklađenosti politika u interesu razvoja; poziva Komisiju i ESVD da u uskoj suradnji s ostalim partnerima iznesu konkretne prijedloge o tome kako na učinkovitiji način uključiti usklađenost politika u interesu razvoja u pristup EU-a u vezi s provedbom Programa održivog razvoja do 2030. te poziva na to da se taj novi pristup uzima u obzir u svim institucijama EU-a;

14.  apelira na Komisiju da izradi učinkovite mehanizme praćenja, ocjenjivanja i odgovornosti za provedbu Programa održivog razvoja do 2030. te da Parlamentu redovno dostavlja povratna izvješća; s tim u vezi podsjeća na potrebu povećanja demokratskog nadzora Parlamenta, po mogućnosti s pomoću obvezujućeg međuinstitucijskog sporazuma u skladu s člankom 295. UFEU-a;

15.  poziva Komisiju i specijalizirane agencije, fondove i programe Ujedinjenih naroda da pokrenu dijalog na visokoj razini o provedbi ciljeva održivog razvoja u cilju koordiniranja politika, programa i djelovanja EU-a, UN-a i ostalih donatora; ističe važnost razvrstanih i pristupačnih podataka za nadzor napretka i ocjenjivanje rezultata;

16.  poziva agencije i tijela UN-a da ojačaju usklađenost politika u interesu razvoja u okviru radnih struktura UN-a kako bi se učinkovito uključile sve dimenzije održivog razvoja;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0196.
(2)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.
(3)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0403.


Obvezno navođenje zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za određenu hranu
PDF 339kWORD 94k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za određenu hranu (2016/2583(RSP))
P8_TA(2016)0225B8-0545/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004(1) („Uredba o informiranju potrošača o hrani”), a posebno njezin članak 26. stavke 5. i 7.,

–  uzimajući u obzir izvješća Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 20. svibnja 2015. o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za mlijeko, mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima i za vrste mesa koje nisu goveđe, svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi (COM(2015) 0205) i o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za neprerađenu hranu, proizvode s jednim sastojkom i sastojke koji čine više od 50 % nekog prehrambenog proizvoda (COM(2015)0204),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za meso koje se koristi kao sastojak (COM(2013)0755) od 17. prosinca 2013. i pripadajući radni dokument službi Komisije od 17. prosinca 2013. o označavanju podrijetla za meso koje se koristi kao sastojak: stajalište potrošača, izvedivost mogućih scenarija i učinci” (SWD(2013)0437),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. veljače 2015. o označivanju zemlje podrijetla mesa u prerađenoj hrani(2) i službeni odgovor Komisije usvojen 6. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 1337/2013 od 13. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu navođenja zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za svježe, rashlađeno i smrznuto svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2014.(4) o navedenoj Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 1337/2013 od 13. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o prehrambenoj krizi, prijevarama u prehrambenom lancu i njegovoj kontroli(5),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za određenu hranu (O-000031/2016 – B8-0363/2016),

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se člankom 26. stavkom 5. Uredbe o informiranju potrošača o hrani zahtijeva da Komisija do 13. prosinca 2014. Europskom parlamentu i Vijeću podnese izvješća o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za vrste mesa koje nisu goveđe, svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi i za mlijeko, mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima kao i za neprerađenu hranu, proizvode s jednim sastojkom i sastojke koji čine više od 50 % nekog prehrambenog proizvoda;

B.  budući da se člankom 26. stavkom 8. Uredbe o informiranju potrošača o hrani traži da Komisija do 13. prosinca 2013. donese provedbene akte za primjenu stavka 3. tog članka;

C.  budući da su pravila o označavanju podrijetla već na snazi i učinkovito se primjenjuju na mnoge druge prehrambene proizvode, uključujući neprerađeno meso, jaja, voće i povrće, ribu, med, ekstradjevičansko maslinovo ulje, djevičansko maslinovo ulje, vino i jaka alkoholna pića;

D.  budući da se člankom 26. stavkom 7. Uredbe o informiranju potrošača o hrani određuje da se u izvješćima mora, između ostaloga, voditi računa o potrebi informiranja potrošača, o izvedivosti obveznog navođenja države ili mjesta podrijetla te analizi troškova i koristi uvođenja takvih mjera; budući da se u njemu nadalje navodi da se izvješćima mogu priložiti prijedlozi za izmjenu odgovarajućih odredaba zakonodavstva EU-a;

E.  budući da se u članku 26. stavku 2. Uredbe o informiranju potrošača o hrani ističe da je navođenje zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla obvezno ako bi izostavljanje toga podatka moglo dovesti potrošača u zabludu u pogledu stvarne zemlje ili mjesta podrijetla hrane, a posebno ako bi informacije o hrani ili čitava etiketa ukazivale na to da hrana potječe iz druge zemlje ili mjesta podrijetla;

F.  budući da je Komisija 20. svibnja 2015. objavila izvješće o obveznom navođenju zemlje podrijetla za mlijeko, mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima i za vrste mesa koje nisu goveđe, svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi („izvješće o mlijeku i ostalom mesu”) te izvješće o obveznom navođenju zemlje podrijetla za neprerađenu hranu, proizvode s jednim sastojkom i sastojke koji čine više od 50 % nekog prehrambenog proizvoda;

G.  budući da se u izvješću Komisije COM(2013)0755 navodi da sljedivost u svrhu označavanja podrijetla postaje sve složenija što su faze rezanja i prerade u sektoru mesa složenije i što je stupanj prerade napredniji;

H.  budući da je prehrambeni lanac nerijetko dug i složen i u njemu sudjeluju mnogi poslovni subjekti i druge dionici; budući da su potrošači sve manje upoznati s načinima proizvodnje svoje hrane te da individualni poslovni subjekti u prehrambenoj industriji nemaju uvijek uvid u cijeli lanac proizvodnje;

I.  budući da se može primijetiti nevelika spremnost potrošača da proizvod koji nosi informacije o podrijetlu plate više, iako ankete o spremnosti potrošača(6) dovode do zaključka su potrošači najvećim dijelom spremni platiti više za proizvod koji nosi informacije o podrijetlu;

J.  budući da je Parlament u svojoj rezoluciji od 11. veljače 2015. pozvao Komisiju da u skladu sa svojim izvješćem od 17. prosinca 2013. podnese zakonodavne prijedloge o uvođenju obveznog navođenja podrijetla za meso korišteno u prerađenim prehrambenim proizvodima radi jamčenja veće transparentnosti u cijelom prehrambenom lancu i boljeg informiranja europskih potrošača te da pritom uzme u obzir svoje procjene o mogućem učinku i izbjegne prevelike troškove te pretjerano administrativno opterećenje; budući da Komisija još uvijek nije podnijela zakonodavne prijedloge;

K.  budući da se samo sustavi dobrovoljnog označavanja poput zaštićene oznake izvornosti (ZOI), zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla (ZOZP) i zajamčeno tradicionalnog specijaliteta (GTS) reguliraju rigorozno, dok kriteriji koji se koriste u sustavima dobrovoljnog označavanja hrane obuhvaćene Uredbom (EU) br. 1169/2011 mogu znatno varirati;

Konzumno mlijeko i mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima

1.  naglašava da se u uvodnoj izjavi 32. Uredbe o informiranju potrošača o hrani navodi da je mlijeko jedan od proizvoda gdje je navođenje podrijetla od posebnog interesa;

2.  ističe da prema anketi Eurobarometra iz 2013. godine 84 % potrošača smatra da je za mlijeko potrebno navesti zemlju podrijetla, bilo da se ono prodaje kao zaseban proizvod ili kao sastojak u mliječnim proizvodima; napominje da je to jedan od nekoliko čimbenika koji mogu utjecati na ponašanje potrošača;

3.  ističe da je obvezno navođenje podrijetla mlijeka koje se prodaje kao mlijeko ili koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima korisna mjera za očuvanje kvalitete mliječnih proizvoda i očuvanje radnih mjesta u sektoru koji bilježi snažnu krizu;

4.  napominje da su prema anketi priloženoj izvješću Komisije o mlijeku i ostalom mesu troškovi obveznog označavanja podrijetla za mlijeko i mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima veći što je postupak proizvodnje složeniji; konstatira da je prema istoj toj anketi 7 poduzeća u određenim državama članicama pretjeralo u procjeni utjecaja koje bi obvezno označavanje podrijetla imalo na njihovu konkurentnost s obzirom na to da se u okviru provedene ankete nisu mogla pronaći jasna objašnjenja za visoke procjene troškova poduzeća, ali i da se u njoj navodi kako bi to već samo po sebi moglo biti znak snažnog protivljenja označavanju podrijetla;

5.  poziva na osnivanje radne skupine Komisije koja će dodatno ocijeniti izvješće Komisije objavljeno 20. svibnja 2015. kako bi utvrdila koji se troškovi mogu smanjiti na prihvatljivu razinu ako se daljnji prijedlozi o obveznom označavanju zemlje podrijetla ograniče na mliječne i lagano prerađene mliječne proizvode;

6.  pozdravlja činjenicu što anketa sadrži analizu troškova i koristi koje bi uvođenje obveznog označavanja podrijetla donijelo u slučaju mlijeka i mlijeka koje se koristi kao sastojak, ali smatra da Komisija u svojim zaključcima ne uzima dovoljno u obzir pozitivne aspekte označavanja zemlje podrijetla za takve proizvode, kao što je na primjer pružanje podrobnijih informacija potrošačima; napominje da potrošači mogu imati osjećaj da ih se dovodi u zabludu u slučajevima kada informacije o obveznom označavanju podrijetla nisu dostupne i kada se na prehrambenim proizvodima koriste druge oznake, primjerice nacionalne zastave;

7.  ističe važnost malih i srednjih poduzeća u prerađivačkom lancu;

8.  smatra da bi Komisija trebala uzeti u obzir i analizirati gospodarski učinak obveznog označavanja podrijetla na mala i srednja poduzeća u relevantnim poljoprivrednim i prehrambenim sektorima;

9.  smatra da Komisija u svojim zaključcima u vezi s mlijekom i mlijekom koje se koristi kao sastojak možda pretjeruje u procjeni troškova označavanja zemlje podrijetla za poduzeća s obzirom na to da se na sve mliječne proizvode gleda kao na cjelinu;

10.  napominje da prema zaključcima Komisije troškovi označavanja zemlje podrijetla za mlijeko ne bi bili veliki;

Ostale vrste mesa

11.  ističe da prema anketi Eurobarometra iz 2013. godine 88 % građana EU-a smatra da je potrebno navesti zemlju podrijetla mesa koje nije goveđe, svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi;

12.  napominje da je skandal s konjskim mesom ukazao na potrebu za većom transparentnosti u lancu opskrbe konjskim mesom;

13.  napominje da se u izvješću Komisije navodi da bi operativni troškovi obveznog označavanja zemlje podrijetla za vrste mesa obuhvaćene izvješćem bili razmjerno niski;

Prerađeno meso

14.  naglašava da Komisija u svojem izvješću od 17. prosinca 2013. o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za meso koje se koristi kao sastojak uviđa da 90 % ispitanih potrošača smatra da je važno da na prerađenim prehrambenim proizvodima bude naznačeno podrijetlo mesa;

15.  smatra da se potrošači, kao i osobe iz sektora, zalažu za obvezno označavanje mesa u prerađenim prehrambenim proizvodima, te da bi se njome povećala transparentnost lanca opskrbe i na taj način zadržalo povjerenje potrošača u pogledu prehrambenih proizvoda;

16.  ističe da je u interesu europskih potrošača da se na svim prehrambenim proizvodima obvezno označava zemlja podrijetla;

17.  ističe da označavanje samo po sebi nije sigurna zaštita od prijevare i naglašava da je potrebno uspostaviti troškovno učinkovit sustav kontrola kako bi se zajamčilo povjerenje potrošača;

18.  podsjeća da su sustavi dobrovoljnog označavanja, kada su na odgovarajući način provedeni u raznim državama članicama, dali dobre rezultate i u pogledu informiranja potrošača i u pogledu proizvođača;

19.  smatra da se zbog nedonošenja provedbenih akata iz članka 26. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011 taj članak ne može ispravno primijeniti;

20.  napominje da za mnoge prerađene mesne i mliječne proizvode (npr. pršut i sir) već postoje zaštićene oznake izvornosti na temelju kojih je podrijetlo korištenog mesa utvrđeno u kriterijima proizvodnje te se primjenjuje povećana sljedivost; stoga poziva Komisiju da promiče razvoj proizvoda sa „zaštićenom oznakom izvornosti” (ZOI) ili „zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla” (ZOZP) ili oznakom „zajamčeno tradicionalnog specijaliteta” (ZTS) u skladu s Uredbom (EU) br. 1151/2012(7), te da na taj način potrošačima osigura pristup visokokvalitetnim proizvodima sigurnog podrijetla;

21.  poziva Komisiju da se pobrine za to da se odredbe EU-a u vezi s označavanjem zemlje podrijetla ne ublaže zbog aktualnih trgovinskih pregovora kao što su pregovori o TTIP-u i da se ne ograniči pravo da se u budućnosti predlažu daljnje dodatne odredbe u području označavanja zemlje podrijetla za druge prehrambene proizvode;

Zaključci

22.  poziva Komisiju da počne primjenjivati obvezno navođenje zemlje ili mjesta podrijetla za sve vrste konzumnog mlijeka, mliječnih proizvoda i mesnih proizvoda te da razmotri mogućnost da se obvezno navođenje zemlje ili mjesta podrijetla proširi i na druge prehrambene proizvode s jednim sastojkom ili sa sastojkom koji prevladava, i to izradom zakonodavnih prijedloga u tim sektorima;

23.  poziva Komisiju da podnese zakonodavne prijedloge u kojima će navođenje podrijetla mesa prisutnog u prerađenim prehrambenim proizvodima postati obvezno kako bi se u cijelom prehrambenom lancu jamčila transparentnost i obnovilo povjerenje potrošača poljuljano skandalom s konjskim mesom i drugim prijevarama s hranom; ističe, osim toga, da bi se u zahtjevima za obvezno označavanje trebalo voditi računa o načelu proporcionalnosti i administrativnom opterećenju za subjekte u prehrambenom sektoru i za tijela čija je dužnost primjenjivati zakon;

24.  smatra da je cilj obveznog označavanja podrijetla u prehrambenim proizvodima ponovo zadobiti povjerenje potrošača u prehrambene proizvode; traži od Komisije da u vezi s tim izradi prijedlog vodeći računa o transparentnosti i čitljivosti informacija za potrošače, o ekonomskoj održivosti europskih poduzeća i kupovnoj moći potrošača;

25.  ističe važnost jednakih uvjeta na unutarnjem tržištu i apelira na Komisiju da o tome vodi računa pri raspravljanju o pravilima u vezi s obveznim označavanjem podrijetla;

26.  poziva Komisiju da podrži sustave označavanja u pogledu dobrobiti životinja tijekom uzgoja, prijevoza i klanja;

27.  žali što Komisija još nije poduzela nikakve napore da i jaja i proizvode od jaja uvrsti na popis hrane za koju je obvezno navođenje zemlje ili mjesta podrijetla iako se jeftini proizvodi od tekućih ili sušenih jaja, koji se koriste uglavnom u prerađevinama, uvoze na europsko tržište iz trećih zemalja i time jasno zaobilaze zabranu uzgoja u kavezu u EU-u; stoga smatra da bi se obveznim navođenjem podrijetla i načina uzgoja na proizvodima od jaja i namirnicama koje sadrže jaja mogla povećati transparentnost i zaštita te poziva Komisiju da dostavi analizu stanja na tržištu, a po potrebi i da sastavi odgovarajuće zakonodavne prijedloge;

28.  smatra da bi se označavanjem podrijetla konzumnog mlijeka, lagano prerađenih mliječnih proizvoda (poput sira i vrhnja) i lagano prerađenih mesnih proizvoda (poput slanine i kobasica) znatno smanjili povezani troškovi te da bi pod hitno trebalo istražiti tu mogućnost;

29.  smatra da označavanje podrijetla samo po sebi ne sprječava prijevare; u vezi s time zagovara poduzimanje odlučnih mjera za poboljšanje praćenja, provedbe postojećeg zakonodavstva i za uvođenje strožih kazni;

30.  poziva Komisiju da poduzme potrebne mjere za borbu protiv prijevara u pogledu pravila o dobrovoljnom označavanju podrijetla prehrambenih proizvoda;

31.  poziva Komisiju da podupre postojeće sustave kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji su obuhvaćeni Uredbom (EU) br. 1151/2012 i traži da se intenziviraju europske promidžbene kampanje za te proizvode;

32.  ponovo upućuje poziv Komisiji da do 13. prosinca 2013. ispuni zakonsku obvezu donošenja provedbenih akata koji su potrebni za ispravnu primjenu članka 26. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011 kako bi nacionalna tijela mogla propisati odgovarajuće sankcije;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 304, 22.11.2011., str. 18.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0034.
(3) SL L 335, 14.12.2013., str. 19.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0096.
(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0011.
(6) http://ec.europa.eu/food/safety/ docs/labelling_legislation_final_ report_ew_ 02_15_284_en.pdf, str. 50.
(7) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.


Okvirni sporazum o roditeljskom dopustu
PDF 443kWORD 116k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ, (2015/2097(INI))
P8_TA(2016)0226A8-0076/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 3. i članak 5. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 8., članak 10., članak 153. stavak 1. točku i. i članak 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 7., 9., 23., 24. i 33. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2013/62/EU od 17. prosinca 2013. o izmjeni Direktive Vijeća 2010/18/EU o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC zbog izmjene statusa Mayottea u odnosu na Europsku uniju,

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva Europskog vijeća koje se 23. i 24. ožujka 2006. sastalo u Bruxellesu (777751/1/06 REV 1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije pod nazivom „Udvostručenje napora u cilju veće ravnoteže između poslovnog, privatnog i obiteljskog života” (COM(2008)0635),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 20. veljače 2013. pod nazivom „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti” (C(2013)0778),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2015.(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2015. o rodiljnom dopustu(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(4),

–  uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz svibnja 2015. pod nazivom „Jednakost spolova u pitanjima zapošljavanja i rada – Direktiva 2006/54/EZ, evaluacija provedbe na razini Europe” (Gender equality in employment and occupation – Directive 2006/54/EC, European Implementation Assessment),

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku Unije pod nazivom „Rodiljni, očinski i roditeljski dopust: Podaci o trajanju i stopama naknade u Europskoj uniji” (Maternity, Paternity and Parental Leave: Data Related to Duration and Compensation Rates in the European Union),

–  uzimajući u obzir studiju Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta pod nazivom „Poticanje očeva na roditeljski i očinski dopust” (Promoting parental and paternity leave among fathers),

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda pod nazivom „Odredbe o rodiljnom dopustu u državama članicama EU-a: trajanje i naknade” (Maternity leave provisions in the EU Member States: Duration and allowances) (Eurofound, 2015),

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2015. pod nazivom „Poticanje očeva na roditeljski i očinski dopust u Europskoj uniji” (Promoting uptake of parental and paternity leave among fathers in the European Union),

–  uzimajući u obzir studiju Europske komisije iz veljače 2015. pod nazivom „Provedba Direktive 2010/18 o roditeljskom dopustu u 33 europske države” (The Implementation of Parental Leave Directive 2010/18 in 33 European Countries),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0076/2016),

A.  budući da je malo vjerojatno da će se ciljana stopa zapošljavanja od 75 % koja je utvrđena u strategiji Europa 2020. postići kada je riječ o ženama (trenutačno iznosi 63,5 %); nadalje, budući da su potrebne proaktivne politike kojima će se ženama pomoći da uđu na tržište rada i održe se na njemu te kojima će im se pružati podrška kada se kao majke vraćaju na tržište rada u cilju ostvarivanja stabilnog i pristojnog zaposlenja, s uvjetima jednakovrijednima onima muškaraca, a posebice politike kojima se potiče usklađenost privatnog i profesionalnog života za sve roditelje;

B.  budući da je posao koji roditelji obavljaju u okviru obitelji i odgoja djece mjerljiv doprinos ekonomiji i također je od velike važnosti u kontekstu demografskih promjena u Europi;

C.  budući da se u Direktivi 96/34/EZ usklađivanje privatnog i profesionalnog života obrađuje kao zasebna tema, dok se u Direktivi 2010/18/EU navodi da svi zaposlenici imaju pravo na četiri mjeseca neplaćenog roditeljskog dopusta, od čega jedan mjesec mora biti odobren kao neprenosiv; budući da u zakonodavstvu Europske unije sada postoji načelo jednakosti spolova u pitanjima zapošljavanja; budući da jednakost muškaraca i žena u napredovanju, pa i primjenom roditeljskog dopusta, pomaže u postizanju ciljane stope zapošljavanja od 75 %, utvrđene u strategiji Europa 2020., i rješavanju problema žena suočenih sa siromaštvom, koje se nalaze u mnogo ugroženijem položaju, a također predstavlja mjerljiv doprinos ekonomiji, što je nadalje vrlo važno u kontekstu demografskih promjena u Europi;

D.  budući da se na osnovi dostupnih podataka može zaključiti da neplaćeni ili slabo plaćeni obiteljski dopusti rezultiraju niskim stopama korištenja te da očevi u maloj mjeri koriste svoje pravo na roditeljski dopust; budući da roditeljski dopust, ako je u potpunosti ili djelomično neprenosiv i prikladno plaćen, na ravnomjerniji način koriste oba roditelja, što doprinosi smanjivanju diskriminacije žena na tržištu rada;

E.  budući da miješani model, koji se sastoji i od rodiljnog i očinskog dopusta i od zajedničkog, tj. roditeljskog dopusta, obama roditeljima omogućava da uistinu zajedno odluče kako iskoristiti svoje pravo na dopust u najboljem interesu svoje djece i vodeći računa o posebnostima radnog mjesta;

F.  budući da roditeljski dopust ima dugoročan pozitivan utjecaj na razvoj djeteta; budući da je u okviru javnih politika koje su na snazi na tom području udio u kojem očevi koriste pravo na roditeljski dopust u državama članica Unije u porastu, ali i dalje nizak, pri čemu samo 10 % očeva koristi najmanje jedan dan dopusta; budući da, za razliku od njih, 97 % žena iskoristi dopust predviđen za oba roditelja;

G.  budući da se u studijama Eurofounda navode aspekti koji utječu na odluke očeva o korištenju roditeljskog dopusta, među ostalim razina naknade, fleksibilnost sustava dopusta, dostupnost informacija, dostupnost i fleksibilnost ustanova za skrb za djecu te razmjeri do kojih se zaposlenici boje izoliranost s tržišta rada kada odlaze na dopust; no budući da brojni istraživači(5) smatraju kako očevi koji uzmu roditeljski dopust ostvaruju bolji odnos sa svojom djecom i veća je vjerojatnost da će preuzeti aktivnu ulogu u budućim zadacima brige o djeci; budući da je te aspekte stoga potrebno uzeti u obzir;

H.  budući da se Europska unija u cjelini suočava s velikim demografskim izazovom s obzirom da stope nataliteta u većini država članica bilježe pad te budući da bi obiteljskim politikama koje su poštene prema muškarcima i ženama trebalo poboljšati položaj žena na tržištu rada, poboljšati usklađenost privatnog i profesionalnog života i smanjiti razlike između spolova u plaći, mirovini i zaradi tijekom života te pozitivno utjecati na demografske procese;

I.  budući da su prema podacima Eurostata od 3 518 600 osoba koje su 2010. uzele roditeljski dopust samo 94 800 (2,7 %) bili muškarci; budući da prema istraživanju Eurofounda(6) razlika u zaposlenosti između spolova uzrokuje velike gubitke europskim gospodarstvima, koji su 2013. iznosili oko 370 milijardi EUR;

J.  budući da bi Komisija trebala zajedno s državama članicama pokrenuti posebne mjere kojima se potiče nov način organizacije rada uspostavom fleksibilnijih modela kojima se uz pomoć instrumenata za postizanje usklađenosti privatnog i profesionalnog života roditeljima omogućava učinkovito korištenje njihovog prava na roditeljstvo; budući da bi se tim mjerama moglo doprinijeti smanjivanju diskriminacije žena i pomoći im da stupe na tržište rada, zadrže se na njemu ili mu se vrate bez ikakvog ekonomskog ili društvenog pritiska;

K.  budući da se roditeljskim dopustom jamči jednakost spolova i pristup žena zapošljavanju, ali bi se njime također roditeljima trebalo omogućiti da ispune obaveze prema svojoj djeci;

L.  budući da je ključno da se ženama, s obzirom na to da su one i dalje najčešće i najteže pogođene diskriminacijom, zajamči pravo da kombiniraju rad s pripadajućim pravima i pravo na majčinstvo, a da zbog toga ne budu kažnjene; budući da se u primjere takve diskriminacije ubraja pritisak koji poslodavci vrše na žene prilikom razgovora za posao, ispitujući ih o tome imaju li djecu i koliko su stara kako bi se utjecalo na odluke žena te odabrale radnice bez djece koje su „više na raspolaganju”, kao i sve veći ekonomski pritisak i pritisak na radnice u okviru radnog mjesta da ne koriste rodiljni dopust;

M.  budući da je jedan od problema koji ženama onemogućava ulazak na tržište rada i ostanak na njemu obveza skrbi za djecu s invaliditetom, koja nisu samostalna već ovisna o drugima i/ili pripadaju kategorijama i skupinama u nepovoljnom položaju;

N.  budući da, ako ne postoje odredbe o dopustu ili se smatra da su postojeće nedostatne, važnu ulogu mogu imati socijalni partneri, koji kolektivnim ugovorima mogu utjecati na uvođenje novih ili ažuriranje postojećih odredbi o rodiljnom, očinskom i roditeljskom dopustu;

O.  budući da je usklađenost privatnog i profesionalnog života temeljno pravo koje bi u cijelosti trebalo biti sastavni dio svih dokumenata EU-a koji bi mogli imati utjecaja na to područje; budući da bi općenito trebalo isticati važnost radnih sredina koje su naklonjene obitelji;

P.  budući da je većina država članica EU-a već usklađena s minimalnim zahtjevima Direktive o roditeljskom dopustu (2010/18/EU), a u brojnim državama članicama nacionalne odredbe nadilaze te zahtjeve;

Q.  budući da bi države članice trebale i u javnom i u privatnom sektoru promicati modele poslovnog blagostanja kojima se zahtijeva poštovanje usklađenosti privatnog i profesionalnog života;

R.  budući da razlika u stopi korištenja rodiljnog, očinskog i roditeljskog dopusta između žena i muškaraca ukazuje na postojanje rodne diskriminacije u pogledu skrbi za djecu i zastupljenosti žena na tržištu rada; budući da u brojnim državama članicama mjere kojima se muškarce potiče da preuzimaju jednak dio obiteljskih obaveza nisu donijele zadovoljavajuće rezultate;

S.  budući da je primjeren i plaćen individualan roditeljski dopust od ključne važnosti kako bi istospolni parovi s djecom mogli postići usklađenost privatnog i profesionalnog života;

T.  budući da su žene koje ostvaruju svoje pravo na usklađenost privatnog i profesionalnog života korištenjem roditeljskog dopusta stigmatizirane kada se vrate na tržište rada, što dovodi do nepovoljnijih uvjeta rada i nesigurnih ugovora;

Prenošenje direktive

1.  naglašava da se odredbe potrebne za prenošenje Direktive 2010/18/EU razlikuju po državama članicama; smatra da prenošenje stoga treba u potpunosti biti u skladu sa zakonodavstvom koje je na snazi na području kolektivnih pregovora između socijalnih partnera;

2.  smatra da je vrlo teško razvrstati različite tipove dopusta u Europskoj uniji s obzirom da sve države članice nisu pratile pristup EU-a rodiljnom i roditeljskom dopustu koji se temelji na odvojenosti i sukcesivnosti;

3.  podsjeća da prekomjernost propisa u državama članicama može povećati njihovu složenost i zapravo smanjiti usklađenost; poziva države članice da prilikom prenošenja zakonodavstva EU-a izbjegavaju dodatna administrativna opterećenja;

4.  potiče države članice koje to još nisu učinile da Europskoj komisiji u razumnom roku dostave korelacijske tablice između odredbi direktive i mjera za njezino prenošenje; smatra ključnim da države članice osiguraju potrebna sredstva za inspekcije kojima bi se provjeravalo poštovanje zakonodavstva o zaštiti roditeljskih prava; potiče Komisiju da pažljivo nadzire provedbu direktive u državama članicama kako bi se izbjeglo pretjerivanje u pogledu prilagodljivosti koju ona nudi; smatra da se ti ciljevi mogu ostvariti primjenom načela razmjene dobre prakse;

5.  žali zbog činjenice da se mjere za prenošenje direktive razlikuju u pogledu područja njezine primjene, što rezultira sustavima koji radnicima nude različite pogodnosti ovisno, na primjer, rade li u javnom ili privatnom sektoru (u Europskoj uniji veća je razina zaštite u javnom u odnosu na privatni sektor te stoga javni sektor ima ulogu predvodnika na tom području) i ovisno o trajanju njihova ugovora; stoga preporučuje da se poduzmu sve potrebne mjere kako bi se direktiva na ispravan i ujednačen način prenijela i u javnom i u privatnom sektoru; naglašava da svima, bez obzira na rod, treba bez diskriminacije zajamčiti pravo na roditeljski dopust, neovisno o sektoru u kojem zaposleni očevi i majke rade ili vrsti ugovora kojeg imaju;

6.  pozdravlja činjenicu da su neke države članice odredbe te direktive prenijele na način da se obuhvati više od minimalnog područja njezine primjene te na taj način korist od nje ostvaruju samozaposlene osobe, naučnici, istospolni parovi i roditelji posvojene djece;

7.  čvrsto vjeruje da je pružanje socijalnog osiguranja u nadležnosti država članica;

8.  poziva države članice da donose socijalne politike naklonjene obiteljima kojima se omogućava primjena svih pogodnosti koje su sastavni dio direktive u slučaju produženog boravka u inozemstvu za roditelje koju sudjeluju u postupku međunarodnog posvojenja;

9.  napominje da je i više od jednog desetljeća nakon što su države članice prenijele direktivu 96/34/EZ i dalje prisutna rodna neravnoteža na području uzimanja roditeljskog dopusta; također napominje da među državama članicama postoje velike razlike u pogledu maksimalnog trajanja roditeljskog dopusta, njegovog zakonskog oblika i sustava plaćanja tijekom dopusta; vjeruje da je pitanje plaće tijekom dopusta ključno kako bi se roditeljima koji manje zarađuju i samohranim roditeljima omogućilo da koriste prednosti ravnopravno sa svim drugim roditeljima; pozdravlja činjenicu da su donesene razne mjere kojima se očeve potiče da koriste roditeljski dopust; svjestan je važnosti Europske unije koja može usmjeriti pozornost država članica na potrebu da djeluju te razmjenjuju savjete i pružaju pomoć onim članicama kojima je potrebna, posebice na području socijalnih prava; smatra da bi Komisija trebala predložiti mjere kojima se očeve potiče da u većoj mjeri uzimaju roditeljski dopust te da bi države članice trebale promicati učinkovitiju razmjenu najboljih praksi na tom području;

10.  napominje da su neke države članice ostvarivanje prava na socijalnu zaštitu odlučile zajamčiti samo tijekom kraćeg razdoblja, a ne tijekom maksimalnog trajanja roditeljskog dopusta, zbog čega manji broj roditelja zapravo koristi dopust u cijelosti;

11.  poziva države članice i Komisiju da zajamče jednakost obiteljskih prava koja se oblikuju javnim politikama, uključujući roditeljski dopust, odnosno da su to osobna prava koja su jednako dostupna obama roditeljima kako bi ih se potaklo da ostvare bolju usklađenost privatnog i profesionalnog života i djeluju u najboljem interesu svoje djece; naglašava da bi ta prava trebala biti što je više moguće individualizirana kako bi se ostvarila ciljana stopa zapošljavanja od 75 % za žene i muškarce utvrđena u strategiji Europa 2020. i kako bi se poticala jednakost spolova; smatra da je roditeljima potrebno ostaviti određenu fleksibilnost u korištenju roditeljskog dopusta i da to ni u kojem slučaju ne bi trebalo predstavljati prepreku za ostvarivanje ciljane stope zapošljavanja od 75 % za žene i muškarce utvrđene u strategiji Europa 2020.; smatra da bi se sustavom koji su usvojili socijalni partneri trebalo promicati rješenje u kojem bi znatan dio dopusta ostao neprenosiv; ističe da u pogledu prava na prihod i trajanja roditeljskog dopusta prema obama roditeljima treba postupati na isti način;

12.  ističe da obitelji s djecom i roditelji koji odluče napraviti stanku u karijeri kako bi ih odgajali nisu suočeni samo s gubitkom prihoda, nego i s većim troškovima i vrlo niskim vrednovanjem svoje roditeljske uloge;

13.  napominje da direktiva državama članicama ostavlja mogućnost izbora u definiranju oblika roditeljskog dopusta, na puno ili nepuno radno vrijeme, te razdoblja rada ili prethodne obavijesti kojima se uvjetuje odobravanje roditeljskog dopusta; napominje da u nekim državama članicama radnici koji imaju nestandardne ugovore o radu kao što su ugovori na određeno vrijeme(7) ili ugovori na nula radnih sati(8) nisu uvijek obuhvaćeni tim mjerama te je zabrinut zbog mogućnosti zloporabe tih vrsta ugovora o radu; ističe inicijative država članica čiji je cilj radnicima omogućiti maksimalnu fleksibilnost na tom području kako bi roditeljski dopust odgovarao njihovoj profesionalnoj i privatnoj situaciji, ali smatra da bi cilj svih opcija trebalo biti veće korištenje prava na roditeljski dopust;

14.  napominje da povratak na posao nakon roditeljskog dopusta može biti težak i stresan i za roditelja i za dijete; poziva države članice da donesu obiteljske politike kojima se olakšava miran i postupan povratak na posao i optimalna opća usklađenost privatnog i profesionalnog života, no i da razmotre promicanje rada na daljinu, rada od kuće i pametnog rada, na način da se tim politikama ne stvaraju dodatna opterećenja za radnike;

15.  poziva države članice da prilikom donošenja mjera vode računa o poduzećima koja trebaju moći planirati sa sigurnošću te da u tom kontekstu posebnu pozornost obrate na potrebe najmanjih te malih i srednjih poduzetnika;

16.  poziva Komisiju da poboljša i ojača odredbe Direktive 2010/18/EU u pogledu uvjeta prihvatljivosti i detaljnih pravila za odobravanje roditeljskog dopusta osobama koje imaju djecu s invaliditetom, ozbiljnom bolešću ili bolešću zbog koje dugoročno nisu u stanju skrbiti za sebe, vodeći također računa o najboljim praksama u državama članicama (produženje dobne granice za dijete kao uvjeta za roditeljski dopust ili dopust radi skrbi i njege djeteta, jednostavniji pristup mogućnosti rada na pola radnog vremena nakon povratka na posao, produljenje trajanja dopusta itd.);

17.  ističe potrebu da se zajamče povoljni uvjeti povratka na posao za osobe koje su koristile roditeljski dopust, posebno u pogledu povratka na isto radno mjesto ili jednakovrijedno ili slično radno mjesto u skladu s ugovorom o radu ili uvjetima zapošljavanja, u pogledu promjene radnog vremena i/ili radne rutine nakon povratka na posao (uključujući potrebu da poslodavac opravda svako odbijanje) kako bi imali pravo na vrijeme za osposobljavanje i bili zaštićeni od otkaza i manje povoljnog postupanja zbog činjenice da su zatražili ili uzeli roditeljski dopust te da im se odobri određeno razdoblje nakon povratka na posao za ponovnu prilagodbu radu;

Prema učinkovitoj direktivi kojom bi se odgovorilo na izazove usklađivanja privatnog i profesionalnog života

18.  uviđa da je Komisija povukla nacrt direktive o rodiljnom dopustu i činjenicu da u kontekstu plana pod nazivom „Novi način suočavanja s izazovom uspostavljanja ravnoteže između posla i privatnog života s kojim se suočavaju zaposlene obitelji” Komisija zasad ne namjerava objaviti konačno izvješće o provedbi Direktive o roditeljskom dopustu; poziva Komisiju da poštujući načelo supsidijarnosti izradi ambiciozan prijedlog kojim se će zaista omogućiti bolja usklađenost privatnog i profesionalnog života;

19.  smatra da bi se političke rasprave također trebale usredotočiti na niz nezakonodavnih inicijativa kako bi se provodile zajedničke aktivnosti s državama članicama i civilnim društvom u cilju isticanja uloge roditelja i promicanja usklađenosti privatnog i profesionalnog života;

20.  smatra da je potrebno razmotriti mogućnost opsežne nezakonodavne inicijative u državama članicama za promicanje usklađivanja profesionalnog i obiteljskog života;

21.  smatra da je zbog preklapanja različitih vrsti obiteljskih dopusta potrebno uskladiti različite tekstove na razini EU-a uz uključenost socijalnih partnera kako bi obitelji imale na raspolaganju različite opcije dopusta tijekom života čime se promiče ravnopravnija podjela obveze skrbi između žena i muškaraca; apelira na Komisiju da razmotri aktiviranje klauzule o reviziji iz zakonodavstva EU-a o roditeljskom dopustu; uvjeren je da je potrebno jasnije sastavljeno i manje složeno zakonodavstvo kojim se potiče usklađenost i štite radnici;

22.  poziva socijalne partnere da na temelju izvješća Komisije objavljenog u veljači 2015. poduzmu korake za rješavanje nedostataka Direktive o roditeljskom dopustu u potpunom postizanju njenih ciljeva u pogledu usklađenosti privatnog i profesionalnog života, sudjelovanja žena na tržištu rada, demografskih izazova i udjela muškaraca u kućanskim poslovima, uključujući skrb za djecu i druge uzdržavane osobe; smatra da treba poduzeti djelotvornije mjere kako bi se potaknula ravnopravnija podjela obiteljskih obveza između muškaraca i žena;

23.  naglašava da su zadovoljavajuće mogućnosti u pogledu uzimanja roditeljskog dopusta usko povezane s odgovarajućom plaćom; ističe da, ako ne postoje odredbe o dopustu ili se smatra da su postojeće nedostatne, važnu ulogu mogu imati socijalni partneri, koji kolektivnim ugovorima mogu utjecati na uvođenje novih ili ažuriranje postojećih odredbi o rodiljnom, očinskom i roditeljskom dopustu; traži od država članica da u dogovoru sa socijalnim partnerima ponovo razmotre sustav financijske naknade za roditeljski dopust kako bi se dosegla poticajna razina naknade kao zamjene za dohodak, koja bi također bila poticaj muškarcima da uzmu roditeljski dopust duži od minimalnog razdoblja zajamčenog direktivom;

24.  smatra da je za postizanje rodno uravnotežene usklađenosti privatnog i profesionalnog života nužno promicati neprenosivo pravo na dopust i pozitivne mjere kojima se promiče uloga očeva;

25.  traži od Komisije i socijalnih partnera da razmotre mogućnost odgovarajućeg produženja minimalnog trajanja roditeljskog dopusta s četiri na najmanje šest mjeseci kako bi se poboljšala usklađenost privatnog i profesionalnog života;

26.  ističe da se povećanjem usklađenosti, koherentnosti i pristupačnosti sustava dopusta u državama članicama (rodiljnog, očinskog i roditeljskog dopusta) povećava stopa korištenja i učinkovitost općenito; ističe da je u tom smislu nužna i prijeko potrebna europska direktiva o očinskom dopustu u trajanju od minimalno dva tjedna;

27.  ističe da je potrebno produžiti razdoblje tijekom kojeg oba roditelja mogu koristiti svoje pravo na roditeljski dopust; poziva Komisiju i socijalne partnere da povise dobnu granicu djeteta za koje se može uzeti roditeljski dopust i također da u obzir uzmu mogućnost produženja roditeljskog dopusta iznad zakonski propisane dobi djeteta navedene u direktivi za roditelje djece s invaliditetom ili dugotrajnom bolešću;

28.  poziva države članice i socijalne partnere da riješe brojne prepreke za povratak na posao nakon dugog roditeljskog dopusta kako dopust ne bi postao zamka za izolaciju s tržišta rada; u tom kontekstu podsjeća da se jednakost muškaraca i žena može postići samo poštenom preraspodjelom plaćenog i neplaćenog rada te obveza vezanih uz posao, obitelj i skrb;

29.  poziva države članice da se i dalje trude postići veću usklađenost u pogledu razmjene najboljih praksi na području usklađenosti privatnog i profesionalnog života, pridajući posebnu pozornost politikama kojima se majkama pomaže da stupe na tržište rada, održe se na njemu te se na njega vrate, a očevima da sudjeluju u obiteljskom životu, te kojima se povećava sudjelovanje očeva u roditeljskom dopustu; potiče Komisiju i države članice da prate i promiču te mjere;

30.  smatra da bi se u cilju ostvarivanja ciljeva iz Barcelone paralelno s uvođenjem zakonodavnih mjera za promicanje usklađenosti privatnog i profesionalnog života države članice uz financijsku pomoć iz različitih europskih instrumenata trebale usredotočiti na uvođenje visokokvalitetne, uključive, prihvatljive i pristupačne javne ili privatne skrbi za djecu koja je dostupna od trenutka kada se roditelj vrati na tržište rada pri čemu se osobito vodi računa o siromašnim obiteljima i obiteljima kojima prijeti socijalna isključenost;

31.  poziva države članice da informiraju roditelje o prednostima koje uključenost u programe predškolskog obrazovanja i skrbi ima za njih i njihovu djecu; poziva države članice da kriterije za ispunjavanje uvjeta za visokokvalitetne i uključive predškolske ustanove za obrazovanje i skrb te njihovu organizaciju prilagode sve različitijim modelima rada i tako pomognu roditeljima da ostanu predani svom poslu ili nađu posao i istovremeno budu snažno usredotočeni na najbolje interese djeteta;

32.  smatra da bi integrirani pristup rodnoj ravnoteži, uključujući politike za uklanjanje stereotipnih rodnih uloga, i usklađenosti privatnog i profesionalnog života u svim budućim europskim inicijativama rezultirao koherentnim i transparentnim postupcima i pomogao u promicanju rodno uravnotežene usklađenosti privatnog i profesionalnog života; poziva Komisiju i države članice da senzibiliziraju javnost o pravima i pravnim sredstvima u pogledu usklađenosti privatnog i profesionalnog života;

33.  traži od Komisije da ocijeni pozitivan učinak europskih inicijativa za usklađivanje privatnog i profesionalnog života kako bi se provela preraspodjela obveza vezanih uz obitelj, skrb i domaćinstvo te kako bi se u većoj mjeri vodilo računa o posebnim obvezama osoba koje skrbe za djecu s invaliditetom, djecu ovisnu od drugima i/ili djecu koja pripadaju kategorijama ili skupinama u nepovoljnom položaju;

o
o   o

34.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0068.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0218.
(3)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0207.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0351.
(5) http://www.oecd.org/gender/parental-leave-where-are-the-fathers.pdf
(6) https://www.eurofound.europa.eu/news/news-articles/social-policies/international-womens-day-2016-the-campaign-for-equality-continues
(7) Peter Moss, 10. međunarodni pregled politika o dopustu i povezana istraživanja 2014. (10th International Review of Leave Policies and Related Research 2014), lipanj 2014., str. 39.
(8) https://www.cipd.co.uk/binaries/zero-hours-contracts_2013-myth-reality.pdf


Sprečavanje i suzbijanje trgovanja ljudima
PDF 491kWORD 188k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o provedbi Direktive 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava iz rodne perspektive (2015/2118(INI))
P8_TA(2016)0227A8-0144/2016

Europski parlament

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3., drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te članke 8., 79. i 83. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 3., 5. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979., a posebno njezin članak 6., kojom se žele suzbiti svi oblici trgovanja ženama i iskorištavanje prostitucije žena,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih iz 1949.,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije zaključne dokumente koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda, Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.) i Peking +15 (2010.) i na revizijskoj konferenciji Peking +20,

–  uzimajući u obzir Protokol iz 2000. za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebice ženama i djecom, dio Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, a posebno u njemu navedenu međunarodno dogovorenu definiciju trgovanja ljudima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989. i Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji te Rezoluciju Europskog parlamenta od 27. studenoga 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(1),

–  uzimajući u obzir Konvenciju iz Ovieda o ljudskim pravima i biomedicini,

–  uzimajući u obzir Hašku konvenciju o posvojenju,

–  uzimajući u obzir zajednički komentar UN-a o Direktivi EU-a o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava u kojem se traži da se žrtvama trgovanja ljudima pruži međunarodna zaštita, na način kojim se u obzir uzima rodna perspektiva,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR) br. 29. o prisilnom ili obveznom radu, u čijem je članku 2. definiran prisilan rad,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima i preporuke Vijeća Europe u tom području,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/2219 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o Agenciji Europske unije za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL) i o zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2005/681/PUP(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/81/EZ od 29. travnja 2004. o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonito useljavanje, koji surađuju s nadležnim tijelima(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima za razdoblje 2012. – 2016.” (COM(2012)0286),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Izvješće na sredini razdoblja o provedbi Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima” (SWD(2014)0318),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europski program sigurnostiˮ (COM(2015)0185),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Strateška suradnja za jednakost spolova 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir izvješće Europola o stanju: Trgovina ljudima u EU-u (veljača 2016.).

–  uzimajući u obzir izvješće Eurostata „Trgovina ljudima”, izdanje iz 2015.,

–  uzimajući u obzir procjenu provedbe Direktive 2011/36/EU na europskoj razini, koju je provela Glavna uprava za usluge parlamentarnih istraživanja,

–  uzimajući u obzir istraživanje o rodnoj dimenziji trgovine ljudima, koje je Komisija naručila 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(10),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0144/2016),

A.  budući da je trgovanje ljudima teška povreda temeljnih prava, kako je navedeno u članku 5. stavku 3. Povelje EU-a o temeljnim pravima, te povreda ljudskog dostojanstva i fizičkog i psihičkog integriteta žrtve, čime se žrtvama nanosi ozbiljna šteta koja često na njih utječe do kraja života, kao i ozbiljan oblik uglavnom organiziranog kriminala vođenog visokom potražnjom i profitom procijenjenim na 150 milijardi USD godišnje(11), kojim se ugrožava vladavina prava; budući da razlike u zakonodavstvima među državama članicama uvelike olakšavaju aktivnosti organiziranog kriminala, rizik od kaznenog progona je i dalje previše nizak, a sankcije koje se primjenjuju u cilju suzbijanja tog kriminala nisu dostatne s obzirom na potencijalno visok profit;

B.  budući da se trgovanje ljudima u članku 2. Direktive 2011/36/EU definira kao vrbovanje, prijevoz, prevođenje, skrivanje ili primanje osoba, uključujući razmjenu ili prijenos kontrole nad tim osobama, korištenjem prijetnje, sile ili nekog drugog oblika prisile, otmicom, obmanom, prijevarom, zloporabom ovlasti ili položaja bespomoćnosti, davanjem ili primanjem plaćanja ili koristi da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a u svrhu izrabljivanja; budući da iskorištavanje uključuje najmanje iskorištavanje prostitucije drugih ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, uključujući prošenje, ropstvo ili radnje slične ropstvu, služenje ili iskorištavanje kaznenih djela ili odstranjivanje organa;

C.  budući da se trgovanje ljudima pojavljuje u različitim oblicima i da žrtve trgovanja ljudima pronalazimo u mnogim zakonitim i nezakonitim aktivnostima, uključujući, ali ne ograničavajući se na, poljoprivredu, preradu hrane, seksualnu industriju, kućanske poslove, proizvodnju, skrb, čišćenje, druge industrije (posebno u uslužnim djelatnostima), prosjačenje, kriminalitet, prisilan brak, seksualno iskorištavanje djece na internetu, nezakonita posvajanja i trgovanje ljudskim organima;

D.  budući da, kao što je istaknuto u zajedničkom komentaru UN-a o Direktivi EU-a – Pristup temeljen na poštovanju ljudskih prava (2011.), nekoliko agencija UN-a podsjeća na to da bi se trebalo priznati trgovanje muškarcima i ženama te uzeti u obzir sličnosti i razlike u iskustvima žena i muškaraca u vezi s osjetljivosti i kršenjima;

E.  budući da je trenutačna izbjeglička kriza ukazala na nedostatak prikladnih alata na europskoj razini za zajedničku borbu protiv trgovanja ljudima, posebno u slučajevima u kojima mu je cilj seksualno iskorištavanje žena i djece;

F.  budući da univerzalna strategija nije učinkovita te budući da se problem različitih oblika trgovanja ljudima, kao što je trgovanje radi seksualnog iskorištavanja, trgovanje radi iskorištavanja radne snage i trgovanje djecom, mora riješiti s pomoću posebnih i prilagođenih političkih mjera;

G.  budući da bi Direktivu 2011/36/EU (Direktiva) trebalo pohvaliti za pristup usmjeren na ljudska prava i žrtve, prema kojemu žrtve trgovanja ljudima mogu uživati posebna prava i usluge u okviru međunarodnog prava, neovisno o tome jesu li spremne ili sposobne surađivati u kaznenom postupku (u okviru članka 11. stavka 3. Direktive);

H.  budući da se usluge potpore žrtvama trgovanja ljudima ne smiju ničim uvjetovati te se mora osigurati da neće biti daljnje viktimizacije;

I.  budući da je trgovanje ljudima, s jedne strane, posljedica svjetskih gospodarskih i društvenih nejednakosti te, s druge strane, pogoršano gospodarskim i društvenim nejednakostima te nejednakostima u obrazovanju i osposobljavanju između žena i muškaraca;

J.  budući da su prema najnovijim statističkim podacima žrtve trgovanja ljudima većinom žene; budući da rodna pripadnost sama po sebi ne stvara ugroženost, ali postoje mnogi čimbenici koji pridonose stvaranju položaja bespomoćnosti kod žena, djevojaka i djevojčica, uključujući siromaštvo, socijalnu isključenost, seksizam i diskriminaciju;

K.  budući da žene, djevojke i djevojčice čine 80 % zabilježenih žrtava trgovanja ljudima(12) i da se to djelomično može pripisati strukturnom nasilju nad ženama, djevojkama i djevojčicama te njihovoj diskriminaciji;

L.  budući da je potražnja za ženama, djevojčicama i djevojkama, muškarcima i dječacima u sektoru prostitucije odlučujući faktor privlačnosti trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja; i budući da su potražnja za jeftinom radnom snagom i nemogućnost zaštite prava radnika faktori privlačnosti trgovanja ljudima u svrhu izrabljivanja radne snage;

M.  budući da društvena tolerancija rodne neravnopravnosti i nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama te nedovoljna razina osviještenosti u javnosti o pitanjima povezanima s trgovanjem ljudima pridonose okruženju u kojemu se dopušta trgovanje ljudima;

N.  budući da su u zemljama koje su kriminalizirale kupovanje seksualnih usluga i aktivnosti kojima se zarađuje od prostitucije drugih smanjeni oni oblici prostitucije u kojima je najveća vjerojatnost da će završiti žrtve trgovanja ljudima, kao što je prostitucija na ulicama;

O.  budući da se trgovanje ženama, djevojkama, djevojčicama, muškarcima i dječacima radi seksualnog iskorištavanja smanjilo u zemljama koje su kriminalizirale takvu potražnju, uključujući svodništvo i kupovanje seksualnih usluga;

P.  budući da manjinske i imigrantske skupine, kao što su Romi, predstavljaju nerazmjeran broj žrtava trgovanja ljudima zato što su društveno i gospodarski marginalizirane;

Q.  budući da rodni stereotipi i rodna diskriminacija štete svima, a muškarci nisu toliko spremni priznati da su bili žrtve iskorištavanja;

R.  budući da bi se gospodarskim i društvenim osnaživanjem žena i manjinskih skupina smanjila opasnost od toga da postanu žrtve trgovanja ljudima;

S.  budući da identifikacija žrtava i dalje predstavlja izazov te da u cilju pomaganja žrtvama trgovanja ljudima i kaznenog progona te osuđivanja trgovaca ljudima treba povećati podršku žrtvama i njihovu zaštitu, uključujući pravo žrtve na to da zakonito boravi i radi na teritoriju države članice u koju je dovedena, kao i omogućavanje boljeg pristupa žrtava pravdi i naknadama;

T.  budući da djeca čine otprilike 16 %(13) zabilježenih žrtava trgovanja ljudima, od čega djevojčice čine do 13 %(14), te da je to posebno osjetljiva skupina jer su djeca žrtve trgovanja podložna ozbiljnim i trajnim tjelesnim, psihičkim i emocionalnim posljedicama;

U.  budući da 70 % utvrđenih žrtava trgovanja ljudima i 70 % osoba osumnjičenih za trgovanje ljudima u EU-u čine državljani EU-a te da većinu prijavljenih žrtava kojima se trgovalo u svrhu seksualnog iskorištavanja čine državljanke EU-a iz srednje i istočne Europe(15); budući da se statistički podaci moraju uzeti u obzir pri razvoju sustava identifikacije kako bi se bolje mogle utvrditi sve žrtve trgovanja ljudima;

V.  budući da su većina zabilježenih žrtava žene, djevojke i djevojčice kojima se trguje u svrhu seksualnog iskorištavanja i da one zajedno čine do 95 % žrtava trgovanja ljudima radi seksualnog iskorištavanja(16); budući da je trgovanje ljudima oblik nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama;

W.  budući da je trgovanje ljudima složen fenomen na transnacionalnoj razini koji se može učinkovito riješiti samo koordiniranom suradnjom institucija EU-a i država članica kako bi se spriječilo da zločinačke skupine i pojedinci traže najpovoljniji sudski sustav (forum shopping), uz stavljanje naglaska na otkrivanje i zaštitu mogućih i stvarnih žrtava s pomoću integrirane međusektorske perspektive; budući da postoji jasna razlika između trgovanja ljudima i krijumčarenja ljudi, no posebnu bi pažnju trebalo posvetiti tražiteljima azila, izbjeglicama, migrantima i drugim ugroženim skupinama, a posebno djeci, maloljetnicima bez pratnje i ženama, jer su oni izloženi višestrukom riziku i osobito podložni iskorištavanju i daljnjoj viktimizaciji;

X.  budući da se često smatra da trgovanje ljudima obavljaju samo organizirane zločinačke skupine, no u stvarnosti ga mogu počiniti i članovi žrtvine obitelji, prijatelji, rođaci, ljubavni partneri te redovni poslodavci;

Y.  budući da većinu (70 %) osumnjičenih, kazneno gonjenih i osuđenih trgovaca ljudima čine muškarci, iako počiniteljice čine manjinu s priličnim postotkom (29 %) te mogu imati značajnu ulogu u postupku trgovanja ljudima(17), posebno u slučajevima trgovanja djecom;

Z.  budući da, kako bi bilo učinkovito u borbi protiv trgovanja ljudima, svako zakonodavstvo mora biti popraćeno jasnim kulturnim pomakom od kulture nekažnjavanja na kulturu s nultom stopom tolerancije u pogledu trgovanja ljudima;

AA.  budući da žrtve često nemaju informacije o svojim pravima i o tome kako ih djelotvorno mogu uživati;

AB.  budući da se trgovanje ljudima kao ideja razlikuje od ropstva i širih definicija iskorištavanja; budući da se ne mogu svi oblici iskorištavanja smatrati trgovanjem ljudima;

Opća procjena mjera poduzetih u svrhu pružanja odgovora na pitanje rodne dimenzije trgovanja ljudima pri provedbi Direktive

1.  napominje da se Direktiva 2011/36/EU trebala prenijeti u nacionalna prava država članica do 6. travnja 2013. i da su sve države članice, osim jedne, obavijestile Komisiju o prenošenju te Direktive u svoje nacionalno pravo;

2.  poziva države članice da ubrzaju potpunu i ispravnu provedbu Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava;

3.  naglašava da se u pravnom i političkom okviru EU-a priznaje da je trgovina ljudima rodno specifičan fenomen i poziva države članice da donesu mjere prilagođene s obzirom na rod(18); podsjeća da se u članku 1. Direktive ističe potreba za usvajanjem pristupa kojim se u obzir uzima rodna perspektiva u području trgovanja ljudima; naglašava da su žene i muškarci, djevojčice i dječaci izloženi na drugačije načine i njima se često trguje u različite svrhe, stoga mjere sprečavanja, pomoći i potpore moraju biti prilagođene s obzirom na rod; uz to ističe da se u okviru strategije EU-a nasilje nad ženama i rodna nejednakost smatra jednim od temeljnih uzroka trgovanja ljudima i donosi niz mjera kako bi se trgovanju pristupilo i s rodnog aspekta;

4.  napominje da je Komisija dužna objaviti nekoliko izvješća o različitim aspektima provedbe Direktive; izražava duboku zabrinutost da će ta izvješća biti podnesena kasno, čime se šalje zabrinjavajuća poruka u pogledu njihovih prioriteta za provedbu; poziva Komisiju da ispuni obveze izvješćivanja u skladu s rasporedom kako je navedeno u Direktivi;

5.  podsjeća na Komisijinu obvezu u okviru članka 23. stavka 1. Direktive 2011/36/EU da u travnju 2015. dostavi Parlamentu i Vijeću izvješće s ocjenom toga u kojoj su mjeri države članice poduzele mjere potrebne za usklađivanje s tom Direktivom; naglašava da ta zadaća podnošenja izvješća nije dovršena na vrijeme;

6.  ističe da se rodna dimenzija mora dosljedno pratiti u provedbi zakonodavstva EU-a o suzbijanju trgovanja ljudima i potiče Komisiju da to nastavi pratiti u procjeni usklađenosti država članica s Direktivom i njihove provedbe Direktive;

7.  pohvaljuje dobar posao koji je koordinator EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima obavio u pogledu razvoja znanja i prikupljanja dokaza o različitim aspektima trgovanja ljudima, uključujući istraživanje rodne dimenzije i posebne izloženosti djece trgovanju ljudima; međutim smatra da bi njegov mandat mogao biti produžen kako bi se ubrzao odgovor EU-a na fenomen trgovanja ljudima;

8.  žali zbog toga što tijela kaznenog progona država članica ne iskorištavaju u cijelosti kapacitete Europola kako bi se osnažila razmjena informacija s Europolom radi uspostave veza između istraga u različitim državama članicama i stvaranja šire obavještajne slike o najopasnijim mrežama organiziranog kriminala koje djeluju u EU-u;

9.  pozdravlja činjenicu da je Komisija izradila internetsku stranicu protiv trgovanja ljudima koja sadrži bazu podataka o projektima koje EU financira unutar Europske unije i izvan nje, ažurirane informacije o pravnim i političkim instrumentima EU-a, mjerama protiv trgovanja ljudima u državama članicama, mogućnostima financiranja i inicijativama EU-a;

10.  naglašava da je važno da žrtve i službenici na prvoj liniji koji mogu doći s njima u kontakt, snage sigurnosti, tijela sudske vlasti, policija i socijalne službe imaju jasne i dosljedne informacije, što obuhvaća informacije o pravima na pomoć u nuždi, liječenje i zdravstvenu zaštitu, o boravišnoj dozvoli, radnim pravima, pristupu pravosuđu i pravu na odvjetnika, mogućnosti traženja odštete, posebnim pravima djece itd.;

11.  ističe da je također važno pomnije obratiti pozornost na posrednike na tržištu rada, izvođače radova, podizvođače i agencije za zapošljavanje, osobito u sektorima visokog rizika, kao način sprečavanja trgovanja ljudima, posebice radi iskorištavanja radnika, ali i seksualnog iskorištavanja koje se krije iza navodnih ugovora za ugostiteljske usluge i usluge osobne njege;

12.  ističe da pravni i politički okvir EU-a o trgovanju ljudima obuhvaća unutarnju i vanjsku dimenziju, priznajući da je borba protiv trgovanja ljudima, koje predstavlja teško kršenje ljudskih prava, jasan cilj vanjskog djelovanja EU-a; također naglašava da su zemlje izvan EU-a često zemlje porijekla i tranzitne zemlje za trgovanje ljudima unutar EU-a i da je to trgovanje, kao prekogranična nezakonita aktivnost, važno područje za suradnju sa zemljama izvan Zajednice; s tim u vezi pozdravlja to što su na zahtjev Vijeća Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) sastavile paket informacija o aktivnostima koje se provode u cilju suzbijanja trgovanja ljudima u prioritetnim zemljama i regijama te popis alata i instrumenata kojima raspolažu EU i države članice, uključujući vanjske politike koje se bave tim trgovanjem, i projekata koje u tom području financiraju EU i države članice; poziva države članice na suradnju s Komisijom i ESVD-om u borbi protiv trgovanja ljudima;

13.  smatra da su tražitelji azila, izbjeglice i migranti posebno izloženi trgovanju ljudima i da bi posebnu pažnju trebalo posvetiti trgovanju ženama, djecom i drugim ugroženim skupinama; poziva Komisiju i države članice da istraže vezu između sve većeg broja pristiglih izbjeglica i trgovanja ljudima; poziva države članice da snažnije surađuju, među ostalim i u centrima za prihvat i registraciju, kako bi se utvrdile moguće žrtve i upotrijebila sva sredstva za borbu protiv trgovaca ljudima i krijumčara, među ostalim i boljim prikupljanjem podataka te osiguranjem poštovanja postojećih zaštitnih standarda; podsjeća na ulogu agencija i mreža EU-a u pogledu rane identifikacije žrtava na granicama EU-a i borbe protiv trgovanja ljudima te u tom kontekstu naglašava potrebu za snažnijom suradnjom Europola, Eurojusta, nacionalnih tijela i trećih zemalja, uz upotrebu Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije (ECRIS); poziva na dodjeljivanje više resursa agencijama za pravosuđe i unutarnje poslove (agencije PUP-a) kako bi se omogućilo imenovanje službenika agencija osposobljenih za prilagođeno postupanje s osobama ovisno o rodu, posebno u onim državama članicama koje se suočavaju s velikim miješanim migracijskim tokovima; novi pristup temeljen na centrima za prihvat i registraciju koji je naveden u Migracijskom programu ne bi se smio ograničiti na brzu obradu i rješavanje neriješenih predmeta, nego bi trebao uključivati razmjernu sastavnicu za suzbijanje trgovanja ljudima usmjerenu na djelotvorno upućivanje mogućih žrtava odgovarajućim službama;

14.  poziva države članice da kritički ocijene svoj sustav registracije izbjeglica te relevantnih službi i struktura za pružanje skrbi s obzirom na to da je ta skupina, a posebno maloljetnici bez pratnje, osobito izložena iskorištavanju od strane kriminalnih skupina i kasnije trgovanju ljudima;

15.  smatra da je posebnu pažnju potrebno posvetiti stanju transrodnih žrtava koje se često zbog svog rodnog identiteta suočavaju s diskriminacijom, stigmatizacijom i prijetnjama nasiljem; mišljenja je da bi se transrodne osobe trebale smatrati ugroženom skupinom jer su posebno često meta trgovaca ljudima; smatra da bi države članice taj faktor izloženosti riziku trebale uzeti u obzir u okviru provedbe individualnih procjena rizika kako bi se žrtvama trgovanja ljudima zajamčila primjerena zaštita i skrb; poziva države članice da službenicima koji će vrlo vjerojatno doći u kontakt sa žrtvama ili potencijalnim žrtvama trgovanja ljudima pruže odgovarajuće osposobljavanje o posebnostima transrodnih žrtava, kako bi ih mogli proaktivnije prepoznati i prilagoditi usluge pomoći njihovim potrebama;

Rodna perspektiva u sprečavanju trgovanja ljudima

16.  naglašava da su u skladu s člankom 11. Direktive države članice dužne uspostaviti mehanizme kojima će se osigurati rano otkrivanje žrtava te pomoć i potpora žrtvama, u suradnji s odgovarajućim organizacijama za potporu; naglašava potrebu za pristupom utemeljenim na četirima ključnim strategijama: prevenciji, kaznenom progonu, zaštiti žrtava i partnerstvu na više razina;

17.  poziva države članice na to da suzbijaju nekažnjivost, da trgovanje ljudima proglase kaznenim djelom i da osiguraju da se počinitelji privedu pravdi te da se postrože sankcije; stoga potiče države članice da ratificiraju sve mjerodavne međunarodne instrumente, sporazume i pravne obveze kojima će se uložiti napori u borbu protiv trgovanja ljudima, ne bi li bila uspješnija, usklađenija i dosljednija, uključujući Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima;

18.  poziva na dosljedan pristup progonu kaznenih djela povezanih s trgovanjem ljudima i traži od država članica da pojačaju svoje istražne radnje i kazneni progon; u tom pogledu poziva države članice da pojačaju prekograničnu suradnju s mjerodavnim agencijama EU-a;

19.  podsjeća da žene i djeca mogu biti prisiljeni na seksualni odnos u zamjenu za zaštitu, kako bi preživjeli, nastavili svojom migracijskom rutom i kako bi se prehranili; ističe da se žene i djeca koji se upuštaju u seks u zamjenu za preživljavanje ne smatraju žrtvama trgovanja ljudima, zbog čega ne mogu primiti potrebnu pomoć;

20.  naglašava da je za sprečavanje trgovanja ljudima i krijumčarenja ljudi važno uspostaviti sigurne kanale za zakonitu migraciju za žene i djecu (na primjer, s pomoću humanitarnih viza); također ističe da je važno u zemljama odredišta osigurati da migrantice kojima je dodijeljeno pravo boravka u tim zemljama imaju pristup ponajprije nastavi jezika i drugim sredstvima društvene integracije, obrazovanja i stručnog usavršavanja, kako bi mogle uživati svoja građanska prava;

21.  poziva države članice da organiziraju dobro strukturirane razgovore sa žrtvama, da im pomognu u preciznoj rekonstrukciji činjenica, a da istovremeno ne vrše psihološki pritisak na žrtve, koje su već ionako prestrašene i zbunjene;

22.  naglašava da se u sklopu svih napora u suzbijanju trgovanja ljudima mora uspostaviti ravnoteža između usmjerenosti na kazneni progon i odgovornosti u pogledu zaštite žrtava; napominje da pružanje potpore žrtvama ima važnu ulogu u sprečavanju trgovanja ljudima s obzirom na to da se žrtve kojima je pružena odgovarajuća potpora lakše oporavljaju od traume zbog proživljenog iskustva, pomažu u kaznenom progonu počinitelja, izradi programa prevencije i donošenju informiranih političkih odluka te ne postaju ponovno žrtvama trgovanja ljudima;

23.  naglašava da internet ima ključnu ulogu u olakšavanju trgovanja ljudima i da time povećava izazove u borbi protiv ovog teškog oblika organiziranog kriminala; osuđuje činjenicu da se internet sve više koristi za vrbovanje žrtava, u EU-u i izvan njega, i to s pomoću lažnih ponuda za zapošljavanje, za oglašavanje usluga koje se pružaju kroz iskorištavanje žrtava i za razmjenu informacija među kriminalnim mrežama; poziva države članice da osiguraju da se to uzme u obzir u njihovim mjerodavnim politikama za suzbijanje trgovanja ljudima te da tijela kaznenog progona koja se bave kibertehnologijom imaju stručna znanja u području rodne ravnopravnosti potrebna za sprečavanje i učinkovito suzbijanje svih oblika toga kaznenog djela, a posebno u slučajevima u kojima je krajnji cilj seksualno iskorištavanje; ističe da se nove tehnologije, društveni mediji i internet također trebaju upotrebljavati za širenje dobrih praksi u suzbijanju trgovanja ljudima, podizanje razine osviještenosti i upozoravanje mogućih žrtava na opasnost od trgovanja ljudima; u tom kontekstu poziva Komisiju da dodatno istraži ulogu interneta u trgovanju ljudima i da o tome propisno obavještava Parlament;

24.  izražava žaljenje što je identifikacija žrtava i dalje jedan od najtežih i nedovršenih aspekata provedbe, no naglašava da se time ne umanjuje odgovornost država članica da zaštite tu ugroženu skupinu ljudi; naglašava da zbog prisilne i obmanjujuće prirode zločina žrtve možda neće uvidjeti vlastitu ugroženost; naglašava da su radnje koje su žrtve trgovanja ljudima prisiljene obavljati kaznena djela u nekim državama članicama, što u nekim slučajevima narušava povjerenje između žrtava i vlasti; napominje da se Direktivom 2011/36/EU zabranjuje kazneni progon žrtava trgovanja ljudima; poziva države članice da provedu članke od 11. do 17. Direktive koji se tiču pružanja podrške žrtvama trgovanja ljudima uz upotrebu pristupa utemeljenog na rodnoj perspektivi (posebno povećanjem broja utočišta za žrtve i jačanjem programa za ponovnu integraciju žrtava u društvo) te da u potpunosti primijene Direktivu 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela kako bi se zajamčila primjerena podrška i pomoć žrtvama trgovanja ljudima, među ostalim i u pogledu prava na boravak i pristup tržištu rada u državi članici u koju je žrtva dovedena; naglašava da te odredbe ne bi smjele biti uvjetovane podnošenjem pritužbi od strane žrtava ni njihovom suradnjom u kaznenoj istrazi; poziva Komisiju da pojača razmjenu dobrih praksi u području zaštite žrtava;

25.  ističe da nevladine organizacije i pojedinci koji rade na pružanju pomoći žrtvama trgovanja ljudima i njihovoj zaštiti ne bi trebali odgovarati za kaznena djela;

26.  strogo je kritičan prema činjenici da korištenje uslugama osoba koje su bile žrtve trgovanja ljudima i dalje nije kazneno djelo u svim državama članicama, no uviđa da je u pravosudnom okviru teško dokazati nečije prethodno znanje, i smatra da bi to bio važan korak prema priznavanju težine tog zločina, čime bi se pružio stvarni okvir za sprečavanje trgovanja ljudima i zaustavljanje kulture nekažnjavanja;

27.  poziva države članice da uvedu stroge kaznenopravne sankcije za ona kaznena djela koja uključuju trgovanje ljudima, moderno ropstvo i izrabljivanje te da kaznenim djelom proglase svjesno korištenje uslugama žrtava trgovanja ljudima, među ostalim i žrtava trgovanja ljudima u svrhu prostitucije, iskorištavanje prostitucije drugih ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, uključujući prošenje, ropstvo ili radnje slične ropstvu, služenje ili iskorištavanje kaznenih djela ili odstranjivanje organa; napominje mali broj kaznenih postupaka i osuđujućih presuda u vezi s kaznenim djelom trgovanja ljudima na nacionalnoj razini;

28.  napominje da su policijske službe glavni izvor informacija za registraciju žrtava, što ukazuje na potrebu za dovoljnim ljudskim i financijskim resursima, uključujući ciljano i stručno osposobljavanje pripadnika tijela kaznenog progona, te većom rodnom uravnoteženošću među osobljem; naglašava činjenicu da registracija žrtava trgovanja ljudima u zatvorima i centrima za pritvor u nekim državama članicama ukazuje na nedostatke u sustavu i manjkavo znanje uključenih stručnjaka; ustraje u tome da države članice EU-a moraju djelotvorno provoditi zakone protiv trgovanja ljudima te također naglašava se da za bolju identifikaciju žrtava i bolje razumijevanje prikrivenih načina trgovanja, kaznenopravni sustav mora više usredotočiti na dinamiku iskorištavanja i primjenu prava; u tom kontekstu napominje da bi u skladu s Uredbom (EU) 2015/2219 CEPOL trebao promicati zajedničko poštovanje i razumijevanje temeljnih prava u izvršavanju zakona, uključujući prava žrtava, potporu žrtvama i njihovu zaštitu;

29.  poziva Europol i nacionalne policijske snage da daju veći prioritet i dodijele više resursa kaznenom progonu osoba koje olakšavaju trgovanje ljudima, pridajući posebnu pozornost podizanju razine osviještenosti policijskih snaga i opće javnosti o novim oblicima trgovanja ljudima;

30.  poziva Europol i države članice da pojačaju svoje djelovanje u cilju borbe protiv vrbovatelja, bilo proaktivnim pristupom bilo na temelju iskaza žrtve u skladu s člankom 9. Direktive 2011/36/EU; naglašava da se vrbovatelji koriste raznim kanalima za vrbovanje, među ostalim i društvenim mrežama i internetskim stranicama (internetskim agencijama za zapošljavanje); poziva Komisiju da mandat jedinice Europske unije za rad u vezi s prijavljenim internetskim sadržajima (EU IRU), osnovane u sklopu Europola, proširi na borbu protiv trgovanja ljudima;

31.  poziva Komisiju da ocijeni djelotvornost suradnje između država članica i Europola u borbi protiv trgovanja ljudima; naglašava važnost sustavne razmjene podataka i punjenja europskih baza podataka koje u tu svrhu provode sve države članice, a u koje se u prvom redu ubrajaju baze podataka Europola Focal Point Phoenix i Focal Point Twins; ističe da je nužno da službenici granične i obalne straže imaju pristup bazama podataka Europola;

32.  napominje da se žrtve iskorištavaju na različite načine te da se metodom njihove identifikacije uporabom „kontrolnog popisa” pokazatelja može kočiti službena identifikacija, što pak može imati učinak na pristup žrtava uslugama, pomoći i zaštiti;

33.  naglašava da se zakoni moraju promijeniti na način da žrtvama trgovanja ljudima prizna da imaju prava u očima zakona kako bi ih se potaknulo da se obrate vlastima i prijave svoju situaciju, što doprinosi ranoj identifikaciji žrtava; ističe da žrtve trgovanja ljudima moraju imati pravo na pomoć i zaštitu; naglašava da socijalnim i zdravstvenim radnicima i imigracijskim službama treba dati veće ovlasti da odrede što je trgovanje ljudima i tko ima zakonsko pravo na pomoć i zaštitu;

34.  traži bolju provedbu i praćenje članka 8. Direktive 2011/36/EU kako bi se osiguralo da se nad žrtvama trgovanja ljudima ne provodi kazneni progon i ne primjenjuju sankcije ili kazne, te naglašava da to uključuje neprimjenu sankcija ili kazni na osobe koje se bave prostitucijom i nekažnjavanje za nezakonit ulazak ili boravak u tranzitnim zemljama ili zemljama odredišta;

35.  sa zabrinutošću napominje da postoje dokazi o tome da se neke žrtve trgovanja ljudima uhićuju i deportiraju, umjesto da im se omogući pristup pomoći koja im je potrebna te njihovim pravima kao žrtvama i da im se u tome pomogne, kao što bi to trebao biti slučaj u skladu s Direktivom 2004/81/EZ;

36.  poziva Komisiju da sastavi smjernice na temelju najboljih praksi u svrhu obuke stručnjaka za pitanja rodne ravnopravnosti i njihova uključivanja u aktivnosti tijela kaznenog progona diljem EU-a;

37.  poziva države članice da surađuju u izradi boljih smjernica za identifikaciju žrtava trgovanja ljudima, što može pomoći konzularnim službama i službenicima graničnog nadzora u obavljanju tog zadatka;

38.  ističe važnost „praćenja novca” kao ključne strategije za istraživanje i kazneni progon mreža organiziranog kriminala koje profitiraju od trgovine ljudima te poziva Europol i Eurojust da osnaže svoje kapacitete u području borbe protiv trgovanja ljudima; poziva države članice da usko surađuju s Europolom, ali i međusobno, kako bi se istražili financijski aspekti i pranje novca u slučajevima trgovanja ljudima; naglašava da bi države članice trebale ojačati suradnju u zamrzavanju i pljenidbi imovine pojedinaca uključenih u trgovinu ljudima, jer bi to moglo biti djelotvorno sredstvo za pretvaranje trgovine ljudima iz djelatnosti niskog rizika i visokog profita u djelatnost visokog rizika i niskog profita; u tom kontekstu poziva države članice da se učinkovitije koriste svim raspoloživim sredstvima, kao što su uzajamno priznavanje sudskih presuda, zajednički istražni timovi i europski istražni nalog; smatra da bi se zaplijenjena imovina osoba optuženih za kazneno djelo trgovanja ljudima trebala upotrijebiti za pružanje potpore i nadoknade žrtvama trgovanja ljudima; također napominje da se golemim financijskim sredstvima iz trgovine ljudima i njihova izrabljivanja financiraju drugi oblici teških kaznenih djela;

39.  poziva agencije za pravosuđe i unutarnje poslove (PUP), kao što su Eurojust, Europol, Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA), Frontex, CEPOL i Europski potporni ured za azil (EASO) da razviju održiv program poboljšanja rodne uravnoteženosti u donošenju odluka povezanih s trgovinom ljudima; poziva na objavu podataka o zastupljenosti spolova u njihovim upravnim odborima i među osobljem, a zatim i održavanje rasprave s državama članicama o koristima pravednog zapošljavanja i napredovanja u službama za izvršavanje zakona i nadzor granica; također poziva na to da se među agencijama PUP-a u kojima su zaposleni uglavnom muškarci programi kao što je program Europola Female Factor (Ženski faktor) uvedu na periodičnoj, a ne na jednokratnoj osnovi;

40.  podsjeća na to da je osposobljavanje stručnjaka i službenika ključno za rano identificiranje potencijalnih žrtava i sprečavanje kaznenih djela; stoga poziva države članice da u cijelosti primijene članak 18. stavak 3. Direktive 2011/36/EU te da razmjenjuju primjere najbolje prakse, posebno pri izradi programa osposobljavanja kojima se uzima u obzir rodna perspektiva, a koji su namijenjeni osobama koje stupaju u kontakt sa žrtvama trgovanja ljudima u službenom svojstvu, uključujući policijske službenike i druge pripadnike sigurnosnih snaga, službenike na granici, suce, odvjetnike i druga sudska tijela, ključno medicinsko osoblje, socijalne radnike i psihologe; naglašava da bi to osposobljavanje trebalo uključivati razvoj razumijevanja rodno uvjetovanog nasilja i iskorištavanja, otkrivanje žrtava, postupak službene identifikacije i odgovarajuću pomoć žrtvama prilagođenu s obzirom na rod;

41.  poziva na veću pripremu i širenje publikacija za podizanje razine osviještenosti čiji je cilj unapređenje znanja unutar struka, kao što je priručnik „Handbook for consular and diplomatic staff on how to assist and protect victims of human trafficking” (Priručnik za konzularno i diplomatsko osoblje o pomoći žrtvama trgovanja ljudima i njihovoj zaštiti)(19);

42.  uviđa važnost razvoja dugoročnih veza između tijela kaznenog progona, pružatelja usluga, raznih dionika i žrtava kako bi se izgradilo povjerenje žrtava i udovoljilo njihovim potrebama na obazriv način; naglašava da organizacije za potporu žrtvama trebaju dostatna financijska sredstva za projekte te izražava zabrinutost da se mnoge organizacije, posebno organizacije žena, nalaze u teškoj situaciji zbog smanjenja financijskih sredstava;

43.  naglašava da bi Komisija i države članice trebale usmjeriti svoja financijska sredstva na najprikladnijeg pružatelja usluga, na temelju potreba žrtava, uključujući posebne zahtjeve s obzirom na rodnu pripadnost i posebne zahtjeve djece, stručnost pružatelja usluga i njegova mogućnost da se uključi u pružanje dalekosežne i dugoročne pomoći i skrbi;

44.  poziva države članice da aktivno uključe socijalne partnere, privatni sektor, sindikate i civilno društvo, osobito nevladine organizacije koje djeluju u suzbijanju trgovanja ljudima i pružanju pomoći žrtvama, u svoje inicijative za sprečavanje trgovanja ljudima, posebno u području radnog iskorištavanja, uključujući identifikaciju žrtava i aktivnosti podizanja razine osviještenosti;

45.  napominje da se, iako je seksualno iskorištavanje nezakonito u svim državama članicama, time ne sprečava trgovanje ljudima radi seksualnog iskorištavanja; poziva države članice da u cijelosti provedu Direktivu 2011/92/EU o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece te dječje pornografije i da unaprijede suradnju policije i pravosuđa kako bi se spriječilo i suzbilo seksualno iskorištavanje djece; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama ispita kako potražnja za seksualnim uslugama potiče trgovanje ljudima, uključujući trgovanje djecom, i kako na najbolji način smanjiti tu potražnju; u tom kontekstu podsjeća na to da su države članice obvezne posvetiti posebnu pažnju djeci žrtvama trgovanja ljudima, uključujući maloljetnike bez pratnje iz trećih zemalja, te pružiti posebnu zaštitu djeci u kaznenopravnim postupcima, vodeći računa o tome da su najbolji interesi djeteta uvijek najvažniji;

46.  napominje da bi se prikupljanje podataka o trgovanju djecom trebalo temeljiti na zajedničkoj definiciji fenomena toga kaznenog djela; također napominje da neke države članice smatraju trgovanje djecom zasebnim oblikom iskorištavanja, dok druge izjednačavaju dječje žrtve s odraslima, otežavajući tako mogućnost stvaranja sveobuhvatne obavještajne slike i definiranja najboljih istražnih odgovora na razini EU-a;

47.  naglašava obvezu Komisije iz članka 23. stavka 2. Direktive da do 2016. dostavi izvješće u kojemu ocjenjuje utjecaj postojećih nacionalnih zakona kojima se kao kazneno djelo kažnjava svjesno korištenje uslugama žrtava trgovanja ljudima, kao i potrebu za daljnjim mjerama; ističe da se Komisija ne bi smjela oslanjati samo na izvješćivanje države članice, nego bi trebala i ocjenjivati usklađenost u okviru suradnje s civilnim društvom i ostalim relevantnim tijelima kao što je GRETA i izvješća za pojedinu zemlju koja izrađuju posebni predstavnik OESS-a za suzbijanje trgovanja ljudima i posebni izvjestitelj UN-a za trgovanje ljudima i suvremene oblike ropstva;

48.  napominje da nedostaje zajednički dogovor država članica o tome od čega se sastoji potražnja za iskorištavanjem te poziva Komisiju i države članice da predlože smjernice o kažnjavanju klijenata na temelju nordijskog modela, podižući istodobno razinu osviještenosti o svim oblicima trgovanja ljudima, posebno o seksualnom iskorištavanju te svraćajući pozornost na druge oblike iskorištavanja, kao što je služenje u domaćinstvima;

49.  napominje da su određene skupine ljudi zbog veće ranjivosti izloženije opasnosti da postanu žrtvama trgovanja ljudima; međutim žali zbog činjenice da trgovanje ljudima postoji zato što postoji velika potražnja za proizvodima i uslugama utemeljenima na iskorištavanju ljudi, što je vrlo unosan oblik organiziranog kriminala;

50.  ističe podatke kojima se potvrđuje odvraćajući učinak koji je u Švedskoj imala kriminalizacija kupovanja seksualnih usluga; naglašava normativan učinak tog modela reguliranja i njegov potencijal za promjenu društvenih stavova u cilju smanjenja ukupne potražnje za uslugama koje pružaju žrtve trgovanja ljudima;

51.  poziva države članice da u potpunosti provedu članak 18. stavak 4. Direktive i da razviju posebne strategije za smanjenje potražnje za trgovanjem ljudima radi seksualnog iskorištavanja, kao što su programi i planovi izlaza kako bi se ojačala i zaštitila prava osoba uključenih u prostituciju i smanjila njihova izloženost iskorištavanju, i kampanje za smanjenje potražnje za seksualnim uslugama žrtava trgovanja ljudima, imajući istodobno na umu da je reguliranje prostitucije u nadležnosti država članica; poziva Komisiju da dodatno ispita sve veze između potražnje za seksualnim uslugama i trgovanja ljudima; smatra da se smanjenje potražnje može postići zakonima koji teret kriminalizacije prenose s osoba koje prodaju seksualne usluge žrtava trgovanja ljudima na one koje ih kupuju;

52.  poziva EU da obrati pozornost na nove oblike trgovanja ljudima i njihova izrabljivanja, uključujući reproduktivno iskorištavanje i trgovanje novorođenom djecom, te da ih objelodani;

53.  sa zabrinutošću napominje da tek nekoliko država članica ima jasno definirane programe smanjenja potražnje i da su oni općenito usmjereni na trgovanje ljudima radi seksualnog iskorištavanja; poziva države članice da izrade programe smanjenja potražnje za sve oblike trgovanja ljudima;

54.  napominje da se u određenim okolnostima lažni brakovi mogu smatrati oblikom trgovanja ljudima ako postoji element prisile ili iskorištavanja te da žrtvama uglavnom postaju žene, djevojke i djevojčice;

55.  naglašava da napori u poboljšanju rodne ravnopravnosti pridonose sprečavanju trgovanja ljudima te bi stoga trebali obuhvaćati strategije za programe obrazovanja i osnaživanja žena, djevojaka i djevojčica kako bi se ojačao njihov položaj u društvu i kako bi se smanjio rizik od toga da postanu žrtvama trgovanja ljudima; poziva države članice da poduzmu više proaktivnih preventivnih mjera kao što su informativne aktivnosti i kampanje za podizanje razine osviještenosti, osposobljavanje posebno prilagođeno muškarcima, ciljane radionice za skupine posebno izložene riziku od trgovanja ljudima i obrazovne aktivnosti u školama, uključujući promicanje ravnopravnosti, borba protiv seksističkih stereotipa i rodno uvjetovanog nasilja, s obzirom na to da bi jednako postupanje trebalo biti cilj cjelokupnog društva;

56.  naglašava učinkovitost programa za podizanje razine osviještenosti u poučavanju potrošača da odabiru proizvode trgovačkih društava koja jamče lanac opskrbe bez ropstva, ali napominje da to samo po sebi nije dovoljno kako bi se smanjila potražnja za trgovanjem ljudima;

57.  napominje da je u skladu s Direktivom 2009/52/EZ poslodavcima već zabranjeno zapošljavati državljane trećih zemalja koji nemaju pravo boravka u EU-u ili koristiti se njihovim uslugama znajući da su žrtve trgovanja ljudima; potvrđuje da državljani EU-a koji su žrtve trgovanja ljudima nisu obuhvaćeni tim zakonodavstvom; poziva države članice da osiguraju da su u njihovim nacionalnim zakonodavstvima državljani EU-a koji su žrtve trgovanja ljudima zaštićeni od radnog iskorištavanja te da postoje odgovarajuće sankcije;

58.  podsjeća na to da je tijekom 2015. prema podacima Europola oko 10 000 djece bez pratnje nestalo od trenutka svojeg dolaska u EU i da bi ta djeca mogla biti žrtve trgovanja ljudima i izložena svim vrstama iskorištavanja i zlostavljanja; poziva države članice da u potpunosti provedu paket za azil i registriraju djecu pri njihovu dolasku kako bi se zajamčilo njihovo uključenje u sustave za zaštitu djece; poziva države članice da pojačaju razmjenu informacija kako bi se bolje zaštitili maloljetni migranti u Europi;

59.  izražava zabrinutost zbog nedostatka podataka o Romkinjama i romskoj djeci kojima prijeti opasnost od prodaje radi pružanja prisilnih radnih i drugih usluga, uključujući prosjačenje; poziva Komisiju da pruži podatke o tome koliko je Romkinja i romske djece za koje je utvrđeno da su žrtve trgovanja ljudima primilo pomoć namijenjenu žrtvama i u kojim zemljama;

60.  naglašava da se prisilni brak može smatrati oblikom trgovanja ljudima ako ima obilježja iskorištavanja žrtve i poziva sve države članice da tu odrednicu uvrste u trgovanje ljudima; naglašava da iskorištavanje može biti seksualne naravi (bračno silovanje, prisilna prostitucija ili pornografija) ili ekonomske (prisilno obavljanje kućanskih poslova ili prisilno prosjačenje) i da prisilni brak može biti krajnji cilj trgovanja ljudima (prodaja žrtve radi udaje ili prinudnog sklapanja braka); naglašava da je vlastima taj oblik trgovanja teško otkriti jer se odvija u privatnosti; poziva države članice da osiguraju primjerene strukture za prihvat tih žrtava; poziva Komisiju da pojača razmjenu dobrih praksi u tom području;

61.  zabrinut je zbog sve raširenijeg fenomena zbližavanja sa žrtvama u cilju seksualnog iskorištavanja (sexual grooming); podsjeća na to da žrtve često emotivno ovise o počiniteljima, zbog čega su istrage otežane jer je te osobe teže identificirati kao žrtve trgovanja ljudima i nerijetko odbijaju svjedočiti protiv počinitelja; poziva Komisiju da pojača razmjenu dobrih praksi u tom području; poziva države članice da predvide poseban prihvat za te žrtve i da se pobrinu za to da tijela kaznenog progona i pravosudne službe priznaju njihov status žrtve, posebno kada je riječ o maloljetnim osobama, kako bi se izbjeglo to da ih se stigmatizira zbog devijantnog ponašanja;

Rodna dimenzija pomoći i podrške žrtvama trgovanja ljudima i njihove zaštite

62.  zabrinut je da sve žrtve nemaju jednostavan pristup uslugama ili o njima nemaju saznanja; naglašava da ne smije postojati nikakva diskriminacija u pristupu tim uslugama;

63.  napominje da žrtve trgovanja ljudima trebaju specijalizirane usluge, uključujući pristup sigurnom kratkoročnom i dugoročnom smještaju, program zaštite svjedoka, zdravstvenu skrb i savjetovanje, usluge prevođenja i tumačenja, pravnu zaštitu, naknadu, pristup obrazovanju i osposobljavanju, uključujući učenje jezika zemlje u kojoj borave, posredovanje pri zapošljavanju, (ponovnu) integraciju, obiteljsko posredovanje i pomoć pri preseljenju, te da bi te usluge trebale biti dodatno prilagođene svakom pojedinačnom slučaju, uz pridavanje posebne pozornosti rodnoj perspektivi;

64.  naglašava da rodna dimenzija trgovanja ljudima uključuje obvezu država članica da se tim problemom bave kao oblikom nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama; ističe da se više pozornosti mora posvetiti dinamici iskorištavanja te dugoročnim emocionalnim i psihičkim posljedicama koje se s tim povezuju; traži od Komisije da sastavi europsku strategiju protiv rodno uvjetovanog nasilja koja će sadržavati zakonodavni prijedlog u vezi s problemom nasilja nad ženama koji bi uključivao trgovanje ljudima;

65.  naglašava dobar rad niza vladinih službi i civilnog društva u identifikaciji žrtava trgovanja ljudima i pružanju pomoći i potpore žrtvama, iako taj rad nije jednako proveden u svim državama članicama niti kad je riječ o različitim oblicima trgovanja ljudima;

66.  ističe da je potrebno zajamčiti odgovarajuće financiranje za neovisne nevladine organizacije i utočišta prilagođena s obzirom na rod kako bi se na odgovarajući način zadovoljile potrebe na svim točkama puta koji žrtve prolaze u zemljama odredišta te poduzimati preventivne mjere u relevantnim zemljama porijekla, tranzita i odredišta;

67.  poziva države članice da uspostave dežurne telefonske linije koje žrtve trgovanja ljudima i izrabljivanja mogu nazvati kako bi zatražile pomoć i savjete; napominje da su se takve dežurne telefonske linije pokazale uspješnima u drugim područjima kao što su radikalizacija ili otmica djece;

68.  potiče države članice da žrtvama trgovanja ljudima zajamče pružanje usluga prilagođenih s obzirom na rod i koje su u skladu s njihovim potrebama te uzimajući u obzir sve potrebe koje bi mogle biti karakteristične za oblik trgovanja kojemu su te žrtve bile izložene; naglašava da iako većinu žrtava čine žene, djevojke i djevojčice, trebale bi postojati specijalizirane usluge za sve žrtve, na temelju rodne pripadnosti;

69.  ističe da se brojne žrtve seksualnog iskorištavanja drogira kako bi bile fizički i psihički ovisne; stoga poziva države članice da uspostave specijalizirane programe za pružanje potpore tim žrtvama i da pri poduzimanju kaznenopravnih mjera u pogledu trgovanja ljudima taj element prepoznaju kao otežavajuću okolnost;

70.  naglašava da su zbog kumulativnog učinka diskriminacije na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta osobe LGBTI posebno izložene riziku da postanu žrtve trgovanja ljudima; poziva države članice da pruže odgovor na potrebe svojstvene pripadnicima skupine LGBTI; poziva Komisiju da potiče razmjenu najboljih praksi u tom području;

71.  naglašava važnost toga da sve države članice sustavno priznaju pravo na pristup sigurnim uslugama pobačaja za žrtve trgovanja ljudima čija je trudnoća posljedica njihova iskorištavanja;

72.  smatra da je potrebno proširiti područje primjene članka 11. stavka 5. Direktive 2011/36/EU kako bi se njime obuhvatila pomoć namijenjena budućoj integraciji (učenje jezika, upoznavanje kulture i zajednice itd.) u slučaju da žrtva, ovisno o okolnostima, može ishoditi boravišnu dozvolu;

73.  poziva države članice da zajamče da državljani EU-a i trećih zemalja koji su žrtve trgovanja ljudima imaju pravo na boravišne dozvole;

74.  napominje da to što određena osoba nema reguliran boravišni status ne znači da ona ne može biti žrtva trgovanja ljudima te da bi takve žrtve stoga trebale imati ista prava kao i ostali; poziva države članice da ne objedinjuju pitanja migracije i trgovanja ljudima, naglašavajući načelo neuvjetovanosti pomoći utvrđeno u Direktivi;

75.  poziva države članice da djelotvorno zajamče prava žrtava te na to da se provedba Direktive 2011/36/EU analizira u svjetlu odredbi propisanih Direktivom 2012/29/EU; poziva države članice da omoguće besplatnu pravnu pomoć, uključujući pravno zastupanje, psihološku i zdravstvenu podršku te informacije o pravima na pomoć i zdravstvenu zaštitu, uključujući pravo na pobačaj za žrtve seksualnog iskorištavanja, svima koji sami utvrde da su žrtve ili koji zadovoljavaju odgovarajući broj kriterija da bi ih se prepoznalo kao žrtve trgovanja ljudima, kako bi im se pomoglo da pristupe svojim pravima, naknadi i/ili pravnoj zaštiti; naglašava da činjenica da je osoba samostalno utvrdila da je žrtva nikako ne smije biti jedini uvjet za pristupanje pravima i uslugama na koje žrtva ima pravo;

76.  poziva države članice da žrtvama trgovanja ljudima stave na raspolaganje pravnu pomoć, ne samo u okviru kaznenog postupka, nego i u svim civilnim postupcima, radnim sporovima te postupcima u vezi s imigracijom/azilom u koje su uključeni;

77.  poziva države članice da pri određivanju vremenskog razdoblja potpore žrtvama priznaju dulje vrijeme potrebno za oporavak od štete prouzročene trgovanjem u svrhu seksualnog iskorištavanja, u usporedbi s vremenom potrebnim za oporavak od drugih oblika trgovanja ljudima; poziva da se mjere zaštite koje se nude žrtvama trgovanja u svrhu seksualnog iskorištavanja prošire kako bi se štete svele na najmanju moguću razinu te kako bi se spriječili ponovno trgovanje i sekundarna viktimizacija i u svakom slučaju udovoljilo pojedinačnim potrebama;

Procjena drugih mjera kojima se u obzir uzima rodna perspektiva poduzetih pri provedbi Direktive

78.  naglašava da svako obvezivanje žrtava da sudjeluju u kaznenom progonu počinitelja može biti štetno; naglašava da u pristupu temeljenom na ljudskim pravima takva obveza ne bi trebala biti uvjet za pristup uslugama;

79.  naglašava da bi se sve žrtve trgovanja ljudima trebale sustavno obavještavati o mogućnosti korištenja razdoblja za oporavak i razmišljanje te bi im to razdoblje zaista trebalo biti odobreno; žali zbog toga što su u nekim državama članicama ta prava prenesena u zakone o migracijama te se stoga ne primjenjuju na sve žrtve trgovanja ljudima, nego samo na one koje nemaju regulirani status; podsjeća da se ta prava moraju dodijeliti svim žrtvama trgovanja ljudima;

80.  podsjeća da su sukladno Direktivi 2004/81/EZ države članice obvezne omogućiti žrtvama trgovanja ljudima razdoblje razmišljanja i oporavka; poziva države članice da pri određivanju trajanja tog razdoblja uzmu u obzir članak 13. Konvencija Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima i da u slučajevima žrtava trgovanja u svrhu seksualnog iskorištavanja produlje minimalno razdoblje od 30 dana za oporavak i razmišljanje navedeno u toj Konvenciji, s obzirom na znatnu i trajnu štetu prouzročenu takvim oblikom nasilja;

81.  napominje da se trenutačna Strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima bliži kraju u 2016. godini te poziva Komisiju da ocijeni trenutačnu strategiju i uvede novu koja će obuhvaćati pristup temeljen na ljudskim pravima, biti usredotočena na žrtve, uključivati jasnu rodnu dimenziju i sadržavati konkretne mjere u tom pogledu, kojom će se na odgovarajući i djelotvoran način baviti prevencijom te nastaviti smanjivati potražnja koja pogoduje svim oblicima trgovanja ljudima; poziva na uključivanje te strategije u druga područja politike te na njezinu usklađenost s tim područjima u cilju djelotvorne provedbe mjera za suzbijanje trgovanja ljudima, uključujući, ali ne ograničavajući se na sigurnost, rodnu ravnopravnost, migracije, kibersigurnost te tijela kaznenog progona;

82.  pohvaljuje države članice koje su već uspostavile djelotvorne nacionalne mehanizme izvješćivanja i imenovale nacionalne izvjestitelje te ih poziva da se pobrinu da te mjere budu neovisne i da im se namijene odgovarajuća sredstva kako bi se s pomoću njih na najbolji mogući način ispunile predviđene zadaće;

83.  poziva države članice da za ocjenjivanje strategija i poduzetih aktivnosti te za unapređenje borbe protiv trgovanja ljudima imenuju neovisnog nacionalnog izvjestitelja koji će imati zakonsko pravo istupiti izravno pred nacionalnim parlamentom i iznijeti preporuke za poboljšanje borbe protiv trgovanja ljudima;

84.  poziva države članice da prikupe detaljnije i ažurirane podatke obradom pouzdanih statističkih podataka prikupljenih od svih glavnih dionika, uz jamčenje da su ti podaci homogeni te raščlanjeni po spolu, dobi, vrsti iskorištavanja (prema podskupovima vrsta trgovanja ljudima), zemlji porijekla i odredišta, te uključivanjem osoba koje su bile žrtvama internog trgovanja ljudima kako bi se bolje identificirale moguće žrtve i spriječili zločini; poziva države članice da više razmjenjuju podatke kako bi bolje mogle ocijeniti rodnu dimenziju i najnovije trendove u trgovanju ljudima te kako bi se mogle djelotvornije boriti protiv trgovanja ljudima; poziva države članice da se pobrinu da nacionalni izvjestitelji imaju važniju ulogu u koordinaciji inicijativa za prikupljanje podataka, u bliskoj suradnji s odgovarajućim organizacijama civilnog društva koje aktivno djeluju u tom području;

85.  napominje da su unatoč jasnoj definiciji trgovanja ljudima iz Direktive države članice usvojile nekoliko različitih definicija u svojim nacionalnim zakonodavstvima; poziva Komisiju da istraži to pitanje te podnese izvješće o tome što te razlike u definiciji znače za primjenu Direktive u praksi; ističe važnost jasnoće toga pojma kako bi se izbjeglo objedinjavanje s drugim povezanim, ali zasebnim pitanjima;

86.  primjećuje da dionici uglavnom potvrđuju da velika većina žrtava trgovanja ljudima nije zabilježena; uviđa da se trgovanje određenim ugroženim skupinama kao što su mladi (beskućnici), djeca, osobe s invaliditetom i pripadnici skupine LGBTI, donekle previdjelo; ističe važnost poboljšanog prikupljanja podataka ne bi li se pojačali napori uloženi u identifikaciju žrtava u pogledu tih skupina i razvijali primjeri najbolje prakse u bavljenju posebnim potrebama tih žrtava;

87.  naglašava da za pojačavanje napora u borbi protiv trgovanja ljudima u Europskoj uniji institucije EU-a moraju temeljito ocijeniti provođenje zakonodavstva EU-a u državama članicama i po potrebi donijeti dodatne zakonodavne i druge mjere;

88.  poziva Komisiju da izradi standardizirane smjernice za prikupljanje podataka, uključujući zaštitu podataka, namijenjene mjerodavnim tijelima kao što su tijela kaznenog progona, granične i imigracijske službe, socijalne službe, lokalna tijela, zatvori, nevladine organizacije i drugi dionici;

89.  poziva Komisiju da zajamči da se u Europskom migracijskom programu (COM(2015)0240) daje veća prednost suzbijanju trgovanja ljudima kako bi se olakšalo uključivanje žrtava u kazneni progon trgovaca ljudima;

90.  poziva Komisiju da prione na rješavanje problema zlouporabe samozapošljavanja kod zapošljavanja migranata u nekim državama članicama EU-a u cilju izbjegavanja lokalnih radnih standarda i obveza zapošljavanja, uviđajući da se lažno samozapošljavanje često primjenjuje u sferama rada koji obavljaju migranti u kojima se trgovanje ljudima najčešće javlja;

91.  poziva EU i države članice da s pomoću Instrumenta za stabilnost ojačaju regionalnu suradnju u pogledu trgovanja ljudima poznatim rutama, na primjer s istoka prema EU-u, te da učvrste trajnu odgovornost zemalja kandidatkinja;

92.  poziva EU da s pomoću Eurostata procijeni broj žrtava trgovanja ljudima, bilo registriranih bilo neregistriranih, prema općem obrascu koji slijede organizacije poput Međunarodne organizacije za migracije (IOM), Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) ili Međunarodne organizacije rada;

93.  poziva države članice da u svoje direktive o borbi protiv trgovanja ljudima uključe načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, kao što je to slučaj u Protokolu UN-a o trgovanju ljudima i Konvenciji Vijeća Europe o trgovanju ljudima, u skladu s obvezama država u okviru međunarodnog prava o izbjeglicama i međunarodnog prava povezanog s ljudskim pravima;

94.  potiče EU i države članice da istraže najnovije trendove i oblike trgovanja ljudima, uključujući utjecaj koji bi trenutačna migrantska kriza mogla imati na trgovanje ljudima, u cilju davanja primjerenog i ciljanog odgovora na novi razvoj događaja;

95.  traži od Komisije da u predstojećem izvješću o provedbi Direktive 2011/36/EU analizira veze između različitih vrsta trgovanja ljudima i putova među njima, jer se žrtve često istodobno izrabljuju na različite načine ili se kreću od jednog oblika trgovanja ljudima do drugoga; te da promiče nastavak ispitivanja glavnih uzroka trgovanja ljudima i njihova učinka na rodnu ravnopravnost;

96.  poziva Komisiju da ocijeni nužnost eventualne revizije mandata budućeg europskog tužitelja kako bi se, kada se taj ured uspostavi, borba protiv trgovanja ljudima uvrstila u njegove ovlasti;

97.  s obzirom na to da je Istanbulska konvencija djelotvoran alat za sprečavanje nasilja nad ženama i borbu protiv njega (uključujući trgovanje ljudima) te za zaštitu žrtava i pružanje potpore žrtvama, zahtijeva od Europske komisije da potiče države članice na ratifikaciju Konvencije;

o
o   o

98.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i vladama država članica.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0070.
(2)SL L 319, 4.12.2015., str. 1.
(3)SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(4)SL L 101, 15.04.2011., str. 1.
(5)SL L 168, 30.6.2009., str. 24.
(6)SL L 348, 24.12.2008., str. 98.
(7)SL L 261, 6.8.2004., str. 19.
(8)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0126.
(9)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0162.
(10)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0218.
(11)Procjene MOR-a, 2014., Profit i siromaštvo: ekonomija prisilnog rada.
(12)Izvješće Eurostata „Trgovina ljudima”, izdanje iz 2015.
(13)Idem.
(14)Idem.
(15)3 Europol, izvješće o stanju: Trgovina ljudima u EU-u (veljača 2016.).
(16)Izvješće Eurostata iz 2015.
(17)Idem.
(18)„Izvješće na sredini razdoblja o provedbi Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudimaˮ (SWD(2014)0318), str. 9.
(19)https://ec.europa.eu/anti-trafficking/publications/handbook-consular-and-diplomatic-staff-how-assist-and-protect-victims-human-trafficking_en

Pravna napomena