Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 26. svibnja 2016. - BruxellesZavršno izdanje
Virtualne valute
 Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2015/010 FR/MoryGlobal
 Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2015/011 GR/Supermarket Larissa
 Zahtjev za ukidanje imuniteta Gianluci Buonannu
 Privremene mjere u području međunarodne zaštite u korist Švedske *
 Transatlantski protok podataka
 Ostvarivanje novih pogodnosti za potrošače energije
 Siromaštvo: rodna perspektiva
 Necarinske prepreke na jedinstvenom tržištu
 Strategija jedinstvenog tržišta

Virtualne valute
PDF 273kWORD 104k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. svibnja 2016. o virtualnim valutama (2016/2007(INI))
P8_TA(2016)0228A8-0168/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješće Banke za međunarodne namire o digitalnim valutama iz studenoga 2015.(1),

–  uzimajući u obzir publikaciju središnje banke Ujedinjene Kraljevine (Bank of England) o ekonomici digitalnih valuta (Q3/2014)(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo o virtualnim valutama iz srpnja 2014.(3),

–  uzimajući u obzir analizu Europske središnje banke o shemama virtualnih valuta iz veljače 2015.(4),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za jačanje borbe protiv financiranja terorizma koji je Komisija objavila 2. veljače 2016.(5),

–  uzimajući u obzir studiju Komisije o iznosu manjka prihoda od PDV-a u EU-u iz svibnja 2015.(6),

–  uzimajući u obzir studiju Zajedničkog istraživačkog centra Komisije o digitalnom programu za virtualne valute(7),

–  uzimajući u obzir smjernice Radne skupine za financijsko djelovanje za pristup virtualnim valutama koji se temelji na ocjeni rizika od lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o borbi protiv financiranja terorizma od 12. veljače 2016.(8),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije o obračunu PDV-a na zamjene virtualne valute (C-264/14)(9) te mišljenje nezavisne odvjetnice Kokott od 16. srpnja 2015.(10),

–  uzimajući u obzir savjetovanje ESMA-e o ulaganjima kod kojih se koriste virtualne valute ili tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija (DLT) iz srpnja 2015.(11),

–  uzimajući u obzir izvješće Službe Europskog parlamenta za istraživanja o tržištu, ekonomici i regulaciji bitcoina(12),

–  uzimajući u obzir izvješće Europola pod naslovom „Promjene u načinu na koji Islamska država izvodi terorističke napade” od 18. siječnja 2016.(13),

–  uzimajući u obzir izvješće Radne skupine za financijsko djelovanje o virtualnim valutama iz lipnja 2014.(14),

–  uzimajući u obzir studiju OECD-a pod naslovom „Pitanje bitcoina – valuta ili tehnologija za transakcije bez institucijskog posrednika”(15),

–  uzimajući u obzir napomenu s rasprave osoblja MMF-a pod naslovom „Virtualne valute i šire” iz siječnja 2016.(16),

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog savjetnika za znanost pri Vladinom uredu za znanost u Ujedinjenoj Kraljevini pod naslovom „Tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija: onkraj lanca blokova” iz 2016.(17),

–  uzimajući u obzir saslušanje o virtualnim valutama od 25. siječnja 2016. koje je organizirao Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0168/2016),

A.  budući da još nije uvedena univerzalno primjenjiva definicija, virtualne valute se ponekad naziva digitalnom gotovinom, a Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) smatra ih digitalno iskazanom vrijednosti koju nije izdala središnja banka ni javno tijelo niti je ta vrijednost nužno povezana s fiducijarnom valutom, ali je fizičke ili pravne osobe prihvaćaju kao sredstvo plaćanja koje se može elektronski prenositi, pohranjivati i kojim se može elektronski trgovati; budući da se virtualne valute temelje na DLT-u koji predstavlja tehnološku osnovu više od 600 sustava virtualnih valuta(18), od kojih je najpoznatiji bitcoin, što olakšava njihovu izravnu razmjenu među korisnicima bez sudjelovanja posrednika; iako je pokrenuta 2009. i trenutačno među virtualnim valutama koje se temelje na DLT-u ima tržišni udio od gotovo 90 % s tržišnom vrijednosti od gotovo 5 milijardi EUR(19), još uvijek nije poprimila sistemske razmjere;

B.  budući da su DLT-om obuhvaćene baze podataka različitih razina pouzdanosti i otpornosti uz pomoć kojih je moguće brzo obraditi velik broj transakcija i koje imaju sposobnost preobraziti ne samo virtualne valute, već i financijske tehnologije u području kojih je jedna od logičnih primjena područje kliringa i namira, a izvan okvira financija područja dokazivanja identiteta i vlasništva;

C.  budući da su ulaganja u DLT sastavni dio aktualnog inovacijskog ciklusa u području financijskih tehnologija te je u to područje do danas uloženo više od 1 milijarde EUR, i iz fondova rizičnog kapitala i iz korporativnih ulaganja(20);

Prilike i rizici povezani s virtualnim valutama i DLT-om u brzorazvijajućem tehnološkom okruženju plaćanja

1.  ističe da virtualne valute i DLT imaju sposobnost pozitivno doprinijeti blagostanju i gospodarskom razvoju građana, između ostalog i financijskom sektoru, tako što će:

   a) sniziti transakcijske troškove za plaćanja i, posebice, prekogranične prijenose novčanih sredstava, vrlo moguće i ispod 1 % u usporedbi sa sadašnjim troškovima koji u tradicionalnim sustavima za plaćanje na internetu iznose 2 % – 4 %(21), a za prekogranične prijenose novčanih doznaka(22) u prosjeku više od 7 %, čime bi se ukupni globalni troškovi za novčane doznake mogli smanjiti do 20 milijardi EUR;
   b) općenito sniziti trošak pristupa financiranju, čak i ako korisnik nema konvencionalan bankovni račun, te tako potencijalno doprinijeti financijskoj uključivosti te ostvarenju „cilja 5X5” skupina G20 i G8(23);
   c) unaprijediti otpornost i, ovisno o arhitekturi sustava, brzinu sustava plaćanja te trgovanja proizvodima i uslugama zahvaljujući decentraliziranoj strukturi svojstvenoj DLT-u koja može nastaviti pouzdano funkcionirati čak i ako neki dijelovi njezine mreže zataje ili budu izloženi hakerskom napadu;
   d) stvoriti sustave u kojima se kombiniraju jednostavnost upotrebe, niski transakcijski i operativni troškovi te visok stupanj privatnosti, ali ne i potpuna anonimnost, kako bi se transakcije u slučaju prekršaja donekle mogle pratiti i kako bi se povećala transparentnost za tržišne sudionike;
   e) takve sustave koristiti za razvoj sigurnih internetskih rješenja za mikroplaćanja kod kojih se poštuje privatnost pojedinca i koji bi možda mogli zamijeniti neke postojeće internetske poslovne modele kojima se privatnost u znatnoj mjeri dovodi u pitanje;
   f) potencijalno omogućiti sparivanje različitih vrsta tradicionalnih i inovativnih načina plaćanja, od kreditnih kartica do mobilnih rješenja, u jednu sigurnu aplikaciju koja je jednostavna za korištenje, što bi moglo unaprijediti određene aspekte e-trgovine u Europi i produbiti jedinstveno tržište;

2.  napominje da virtualne valute i DLT podrazumijevaju rizike na koje je pod postojećim uvjetima potrebno adekvatno odgovoriti kako bi se poboljšala vjerodostojnost te tehnologije, a oni su:

   a) izostanak fleksibilnih, ali otpornih i pouzdanih upravljačkih struktura ili čak i definicije takvih struktura, što je osobito vidljivo u određenim primjenama DLT-a kao što je bitcoin, čime se stvaraju nesigurnost i, šire, problemi u zaštiti potrošača, posebno ako se pojave izazovi koje tvorci originalnog softverskog rješenja nisu predvidjeli;
   b) izrazita nestabilnost virtualnih valuta i potencijal za prenapuhivanje vrijednosti uslijed spekulacija te nepostojanje tradicionalnih oblika regulatornog nadzora, zaštitnih mjera i zaštite, problema koje potrošačima predstavljaju posebno velik izazov;
   c) katkad ograničena mogućnost djelovanja regulatora u području novih tehnologija, zbog čega bi moglo biti teško pravovremeno definirati primjerene zaštitne mjere kojima će se zajamčiti pravilno i pouzdano funkcioniranje DLT-a kada ili prije nego što se njegova primjena u tolikoj mjeri proširi da postane sistemski relevantna;
   d) pravna nesigurnost povezana s novim primjenama DLT-a;
   e) energetska potrošnja pozadinskih operacija potrebnih za rad sustava virtualnih valuta kao što je bitcoin iznosi, prema procjenama glavnog savjetnika za znanost vlade Ujedinjene Kraljevine, više od 1 GW, što bi mogao biti povod ulaganjima u istraživanje i promicanje učinkovitijih oblika mehanizama verifikacije transakcija;
   f) nepostojanje dostatno transparentne i lako dostupne tehničke dokumentacije o funkcioniranju određenih virtualnih valuta i drugih sustava DLT-a;
   g) moguć izvor financijske nestabilnosti koji bi se mogao povezati s izvedenicama koje se temelje na slabo shvaćenim značajkama virtualnih valuta;
   h) potencijalna dugoročna ograničenja monetarne politike ako privatni sustavi virtualnih valuta uđu u širu uporabu kao zamjena za službene fiducijarne valute;
   i) potencijal za transakcije na „crnom tržištu”, pranje novca, financiranje terorizma(24), porezne prijevare i utaje i druge kriminalne aktivnosti koje se temelje na „pseudonimnosti” i uslugama „miješanja” bitcoina koje neki pružatelji usluga nude te decentraliziranost nekih virtualnih valuta, imajući na umu da je sljedivost tradicionalnih gotovinskih transakcija čak i manja;

3.  Mišljenja je da će za pronalaženje rješenja tih problema biti potrebno unaprijediti regulatorne kapacitete i tehničko znanje te razviti čvrst pravni okvir koji se razvija ukorak s inovacijama, čime bi se osigurao pravovremen i proporcionalan odgovor ako i kada neka od primjena DLT-a postane sistemski relevantna;

4.  ističe da se propis donesen u vrlo ranoj fazi ne može prilagoditi još uvijek promjenjivoj stvarnosti, čime bi se mogla prenijeti pogrešna poruka javnosti o prednostima ili sigurnosti virtualnih valuta;

Upotreba DLT-a izvan okvira plaćanja

5.  napominje da se zbog sposobnosti DLT-a da ubrza, decentralizira, automatizira i standardizira podatkovne procese uz manje troškove može iz temelja promijeniti način prijenosa sredstava i vođenja evidencija, utječući i na privatni i na javni sektor, pri čemu se utjecaj na javni sektor odražava na njegove tri dimenzije: ulogu pružatelja usluga, nadzornog tijela i zakonodavca;

6.  ističe da globalna financijska industrija na kliring, namire i ostale postupke obrade nakon trgovanja trenutačno troši više od 50 milijardi EUR godišnje(25) te da bi upotreba DLT-a mogla to područje te postupke bankovnog usklađenja preobraziti tako da im poveća učinkovitosti, brzinu i otpornosti, ali i dovesti do novih regulatornih izazova;

7.  ističe činjenicu da su dionici privatnog sektora donijeli nekoliko inicijativa te poziva nadležna tijela na europskoj i nacionalnoj razini da prate takve inicijative;

8.  nadalje napominje da bi se DLT mogao iskoristiti za povećanje razmjene podataka, transparentnosti i povjerenja, ne samo između vlasti i građana, već i između dionika i klijenata u privatnom sektoru;

9.  prepoznaje potencijal DLT-a koji se još uvijek razvija i izvan okvira financijskog sektora i mogao bi se primijeniti na skupno financiranje vlasničkim kapitalom u kriptovalutama, usluge posredovanja u sporovima, prije svega u financijskom i pravosudnom sektoru, te prepoznaje i potencijal pametnih ugovora u sprezi s digitalnim potpisima i primjene koje omogućavaju veću sigurnost podataka te sinergiju s razvojem interneta stvari;

10.  naglašava dinamiku koju tehnologije lanca blokova stvaraju u poslovnom okružju te njihov potencijal za dugoročne transformacije u realnom sektoru;

11.  prepoznaje potencijal DLT-a u pomaganju vladama da smanje pranje novca, prijevare i korupcije;

12.  potiče vladine agencije da ispitaju sustave DLT-a nakon provođenja odgovarajućih procjena učinka u cilju poboljšanja pružanja usluga građanima te unapređivanja rješenja elektroničkog pristupa uslugama tijela javne uprave u skladu s pravilima o zaštiti podataka EU-a; potiče tijela javne uprave da izbjegnu učinak zaglavljenosti povezan s oslanjanjem na vlasničke sustave DLT-a; prepoznaje pogotovo potencijal DLT-a za unapređenje sustava zemljišnih knjiga;

13.  preporučuje tijelima javne uprave i nadležnim tijelima čija je zadaća analiziranje velikih količina podataka da istraže upotrebu alata temeljenih na DLT-u za nadzor i izvješćivanje u stvarnom vremenu kao dio plana RegTech u financijskom sektoru i šire, kako bi se, između ostalog, smanjio značajan gubitak prihoda od PDV-a u Uniji(26);

Pametno donošenje propisa usmjereno na poticanje inovacija i zaštitu integriteta

14.  poziva na proporcionalan regulatorni pristup na razini EU-a kojim se neće kočiti inovacije i dodavati suvišni troškovi u ovoj ranoj fazi, pri čemu treba ozbiljno shvatiti regulatorne izazove koje sa sobom nosi široka upotreba virtualnih valuta i DLT-a;

15.  ističe sličnosti između tehnologije decentraliziranog vođenja evidencije transakcija (DLT) koja se sastoji od skupa čvorišta koji sudjeluju u sustavu i dijele zajedničku bazu podataka te tehnologija na kojoj se temelji World Wide Web koji se definira kao globalni skup resursa koji su logički međusobno povezani hiperpoveznicama; ističe da se DLT i WWW temelje na internetu, globalnom sustavu međusobno povezanih središnjih ili mainframe, osobnih i bežičnih računalnih mreža;

16.  podsjeća da internetom, unatoč pokušajima promicanja pristupa s više dionika, i dalje upravlja Nacionalna uprava za telekomunikacijsku i informacijsku tehnologiju, agencija Ministarstva trgovine Sjedinjenih Država;

17.  pozdravlja osnivanje dinamične koalicije za tehnologije lanca blokova pri Forumu za upravljanje internetom, poziva Komisiju da promiče zajedničko i uključivo upravljanje DLT-om kako bi se izbjegli problemi koji su se pojavljivali u doba razvoja interneta;

18.  ističe da bi ključno zakonodavstvo EU-a kao što su Uredba EMIR, Uredba CSDR, Direktiva SFD, Direktiva MiFID/Uredba MiFIR, Direktiva UCITs i Direktiva AIFMD moglo biti pogodno za tvorenje regulatornog okvira primjene u skladu s aktivnostima koje se provode, neovisno o tehnologiji na kojoj se aktivnosti temelje, pa čak i kada se virtualne valute i primjene DLT-a budu širile na nova tržišta i aktivnosti; međutim, primjećuje, da će biti potrebno još zakonodavstva prilagođenog tom području;

19.  pozdravlja prijedlog Komisije da se Direktivom o sprečavanju pranja novca (AMLD) obuhvate platforme za razmjenu virtualnih valuta kako bi se stalo na kraj anonimnosti povezanoj s takvim platformama; očekuje da će svaki prijedlog na tu temu biti ciljan, obrazložen u obliku pune analiza rizika povezanih s virtualnim valutama i utemeljen na podrobnoj procjeni učinka;

20.  preporučuje Europskoj komisiji da provede opsežan pregled stanja virtualnih valuta i na temelju tog pregleda po potrebi u svjetlu novih mogućnosti koje se otvaraju zbog novih tehnoloških dosega koji uključuju virtualne valute i DLT razmotri reviziju relevantnog zakonodavstva EU-a o plaćanjima, uključujući direktivu o računima za obavljanje platnog prometa, uslugama platnog prometa i direktivu i direktivu o elektroničkom novcu, u cilju daljnjeg poboljšanja tržišnog natjecanja i snižavanja transakcijskih troškova, između ostalog i pomoću poboljšane interoperabilnosti te, potencijalno, promicanjem univerzalnog elektroničkog novčanika koji nije pod privatnom kontrolom;

21.  primjećuje da je nekoliko virtualnih i lokalnih valuta u Europi nastalo kao odgovor na financijsku krizu i povezane probleme kreditne krize; potiče na osobit oprez pri definiranju virtualnih valuta u kontekstu svih budućih zakonodavnih prijedloga, na propisno uzimanje u obzir postojanja „lokalnih valuta” koje su neprofitne naravi, često ograničene zamjenjivosti, koje imaju bitne društvene i ekološke prednosti te na izbjegavanje nerazmjernih propisa u tom području, pod uvjetom da se oporezivanje ne izbjegava i zaobilazi;

22.  poziva na osnivanje horizontalne radne skupine za DLT predvođene Komisijom s osobljem sastavljenim od tehničkih stručnjaka i regulatora u cilju:

   i) dijeljenja potrebnih tehničkih i regulatornih stručnih znanja u različitim sektorima relevantnih primjena DLT-a, povezivanja dionika i pružanja potpore relevantnim javnim akterima na razini EU-a i država članica u njihovima nastojanjima da prate korištenje DLT-a na europskoj i svjetskoj razini;
   ii) poticanja osviještenosti i analiziranja prednosti i nedostataka primjena DLT-a, uključujući za krajnje korisnike, kako bi se najbolje iskoristio njihov potencijal utvrđivanjem značajki sustava DLT-a koje su najusklađenije s javnim interesom, kao što su nevlasnički standardi dostupni svima, i odabirom standarda za uspostavu najboljih praksi tamo gdje se ti standardi razvijaju;
   iii) pružanja podrške pravovremenom, dobro informiranom i proporcionalnom odgovoru na nove prilike i izazove koji se pojavljuju s uvođenjem važnih primjena DLT-a stvaranjem plana za buduće korake na razini EU-a i država članica koji bi uključivali procjenu postojećeg europskog zakonodavstva u cilju njegovog ažuriranja kao odgovor na značajno i sistemsko korištenje DLT-a te rješavanja problema zaštite potrošača i sistemskih izazova;
   iv) razvijanja testova otpornosti svih značajki virtualnih valuta i drugih sustava DLT-a koji dosegnu razinu uporabe koja bi ih učinila sistemski važnima za stabilnost;

23.  ističe važnost informiranosti potrošača, transparentnosti i povjerenja pri korištenju virtualnih valuta; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama i industrijom virtualnih valuta izradi smjernice kako bi se zajamčilo da se postojećim i budućim korisnicima virtualnih valuta pružaju točne, jasne i potpune informacije, kako bi im se omogućilo da donose potpuno utemeljene odluke i time poboljšalo transparentnost sustava virtualnih valuta u smislu njihove organizacije i funkcioniranja te načina na koji se razlikuju od reguliranih i nadziranih sustava plaćanja u pogledu zaštite potrošača;

o
o   o

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) http://www.bis.org/cpmi/publ/d137.pdf
(2) http://www.bankofengland.co.uk/publications/ Documents /quarterlybulletin /2014/qb14q3digitalcurrenciesbitcoin2.pdf
(3) https://www.eba.europa.eu/documents/10180/657547/EBA-Op-2014-08+ Opinion+on+Virtual+Currencies.pdf
(4) https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/virtualcurrencyschemesen.pdf
(5) http://ec.europa.eu/justice/newsroom/criminal/news/160202_en.htm
(6) http://europa.eu/rapid/press-release_IP-15-5592_en.htm
(7)http://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/bitstream /JRC97043/the% 20digital% 20agenda%20of%20virtual%20currencies_final.pdf
(8) http://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2016/02/12-conclusions-terrorism-financing/
(9) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1463564584935&uri =CELEX :62014CJ0264
(10) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A62014CC0264
(11) https://www.esma.europa.eu/sites/default/files/library/2015/11/2015-532_cal l_ for_evidence_on _virtual_currency_investment.pdf
(12)http://www.europarl.europa.eu/RegData /bibliotheque/briefing/2014/140793/ LDM _BRI(2014)140793_REV1_EN.pdf
(13) https://www.europol.europa.eu/sites/default /files/publications/ changes_in_modus _operandi_of_is_in_terrorist_attacks.pdf
(14) http://www.fatf-gafi.org/media/fatf/documents/reports/virtual-currency-key-definitions-and-potential-aml-cft-risks.pdf
(15) http://www.oecd.org/daf/fin/financial-markets/The-Bitcoin-Question-2014.pdf
(16)https://www.imf.org/external/pubs/ft/sdn/2016/sdn1603.pdf
(17) https://www.gov.uk/government/uploads/system/ uploads/attachment_data /file/ 492972/gs-16-1-distributed-ledger-technology.pdf
(18) http://www.bis.org/cpmi/publ/d137.pdf
(19) http://coinmarketcap.com/
(20) Vidjeti, između ostalog: http://www.coindesk.com/state-of-Bitcoin-blockchain-2016/
(21)https://www.eba.europa.eu/documents/10180/657547/EBA-Op-2014-08+ Opinion +on+Virtual+Currencies.pdf
(22) https://remittanceprices.worldbank.org/sites/default /files/rpw_report_ december _ 2015.pdf
(23) http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL /TOPICS/ EXTFINANCIALSECTOR / 0,,contentMDK:22383199~pagePK:210058 ~piPK :210062~theSitePK:282885,00.html
(24) Iako u slučaju virtualnih valuta postoji opasnost da se njima financiraju terorističke aktivnosti, Europol je nedavno (18. siječnja 2016.) istaknuo da, unatoč izvješćima trećih strana koja ukazuju na mogućnost da se teroristi za financiranje svojih aktivnosti koriste anonimnim valutama kao što je Bitcoin, tijela za izvršavanje zakonodavstva to nisu potvrdila.
(25) https://www.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment data/file /492972/gs-16-1-distributed-ledger-technology.pdf
(26) http://europa.eu/rapid/press-release_IP-15-5592_en.htm


Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2015/010 FR/MoryGlobal
PDF 353kWORD 84k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. svibnja 2016. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev iz Francuske – EGF/2015/010 FR/MoryGlobal) (COM(2016)0185 – C8-0136/2016 – 2016/2043(BUD))
P8_TA(2016)0229A8-0182/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0185 – C8-0136/2016),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0182/2016),

A.  budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima suočenima s posljedicama velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine ili posljedicama svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im se pomoglo da se ponovno uključe na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je donošenje Uredbe o EGF-u odraz sporazuma između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o utvrđivanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri obradi zahtjeva za mobilizaciju EGF-a u Komisiji, Parlamentu i Vijeću skraćivanjem vremena za procjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.  budući da je Francuska podnijela zahtjev EGF/2015/010 FR/MoryGlobal za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja u gospodarskom sektoru svrstanom u odjeljak 49. (Kopneni prijevoz i cjevovodni transport) i odjeljak 52. (Skladištenje i prateće djelatnosti u prijevozu) NACE-a Rev. 2, diljem kontinentalne Francuske, te budući da se predviđa da će mjerama biti obuhvaćena 2132 otpuštena radnika koji ispunjavaju uvjete za doprinos iz EGF-a; budući da je zahtjev uslijedio nakon sudske likvidacije poduzeća MoryGlobal te da se nadovezuje na zahtjev EGF/2014/017 FR/Mory-Ducros;

E.  budući da je zahtjev podnesen na temelju intervencijskih kriterija iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u, kojima se uvjetuje da najmanje 500 radnika u poduzeću u državi članici bude proglašeno viškom u referentnom razdoblju od četiri mjeseca, uključujući radnike proglašene viškom kod dobavljača i daljnjih proizvođača i/ili samozaposlene osobe koje su prestale obavljati svoju djelatnost;

1.  slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Francuska stoga u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 5 146 800 EUR, što iznosi 60 % ukupnog troška od 8 528 000 EUR;

2.  napominje da je Komisija poštovala rok od 12 tjedana od primitka zahtjeva koji su francuske vlasti podnijele 19. studenoga 2015., nakon čega je 7. travnja 2016. završila svoju ocjenu o usklađenosti s uvjetima za pružanje financijskog doprinosa te o toj ocjeni istoga dana obavijestila Parlament;

3.  smatra da su proglašenja radnika viškom u poduzeću MoryGlobal povezana s općim padom proizvodnje materijalnih dobara u Europi zbog kojeg je došlo do smanjenja količine robe za prijevoz te rata cijena u sektoru cestovnog prijevoza, što je dovelo do stalnog pada operativnih marži i do niza gubitaka u tom sektoru u Francuskoj od 2007., nakon čega je uslijedio niz bankrota, uključujući bankrot poduzeća Mory-Ducros te kasnije poduzeća MoryGlobal, koje je ponovno zaposlilo 2107 bivših radnika poduzeća Mory-Ducros;

4.  ističe da potpora iz EGF-a za 2513 bivših radnika poduzeća Mory-Ducros, odobrena u travnju 2015.(4), iznosi 6 052 200 EUR;

5.  napominje da su do danas za sektor kopnenog prijevoza i cjevovodnog transporta podnesena još dva zahtjeva za financijski doprinos iz EGF-a: zahtjev EGF/2014/017 FR/Mory-Ducros i zahtjev EGF/2011/001 AT/Nieder- und Oberoesterreich, oba na temelju svjetske financijske i gospodarske krize, koji se odnose na 2804 otpuštanja u tom sektoru; napominje da je u okviru tih dvaju zahtjeva predloženo nekoliko sličnih mjera;

6.  prima na znanje činjenicu da su francuske vlasti pogođenim radnicima počele pružati usluge prilagođene potrebama 23. travnja 2015., prije podnošenja zahtjeva za odobrenje sredstava iz EGF-a za predloženi usklađeni paket;

7.  pozdravlja činjenicu da je Francuska prije dobivanja dodatnih sredstava iz EGF-a pokrenula socijalni plan, u kojem također financijski sudjeluje MoryGlobal; cijeni što zatražena pomoć iz EGF-a ne uključuje mjere iz članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe o EGF-u, tj. naknade, već je usmjerena na mjere koje imaju pravu dodanu vrijednost za buduće ponovno uključivanje otpuštenih radnika na tržište rada;

8.  napominje da se usluge prilagođene potrebama sufinancirane iz EGF-a sastoje od savjetovanja i usmjeravanja koje pruža tim stručnih savjetnika, uz socijalni plan i ugovor Contrat de Sécurisation Professionnelle koji financira francuska država kako bi pomogla radnicima u ponovnom zapošljavanju; napominje da tri ugovorna suradnika koja vode savjetnički tim ujedno pružaju usluge radnicima koji su proglašeni viškom u poduzeću Mory-Ducros; očekuje da će se Komisija i francuske vlasti strogo držati načela prema kojemu će se isplate agencijama izvršavati na temelju postignutih rezultata;

9.  napominje da će ugovorni suradnici (BPI, Sodie i AFPA Transitions) podupirati otpuštene radnike i pomoći im u pronalasku rješenja koja bi im omogućila ostanak na tržištu rada i pronalazak novih zaposlenja uz pomoć usluga prilagođenim potrebama kao što su zajednički i pojedinačni informativni sastanci, prijelaz s jednog radnog mjesta na drugo te praćenje do zapošljavanja na novom radnom mjestu;

10.  smatra da za radnike između 55 i 64 godina postoji veći rizik od dugotrajne nezaposlenosti i isključenja s tržišta rada, što može rezultirati društvenom isključenošću; stoga smatra da ti radnici, koji čine 19 % korisnika za koje se očekuje da će biti uključeni u predložene mjere, imaju posebne potrebe kada je riječ o pristupu prilagođenom potrebama u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u;

11.  napominje da je Francuska navela da je usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama izrađen u dogovoru s predstavnicima ciljanih korisnika i socijalnim partnerima;

12.  podsjeća na to da bi se u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u prilikom izrade usklađenog paketa usluga prilagođenih posebnim potrebama pogođenih radnika trebale predvidjeti tražene vještine i budući izgledi na tržištu rada te da bi taj paket trebao biti usklađen s pomakom u smjeru održivoga gospodarstva u kojem se na učinkovit način gospodari resursima; pozdravlja činjenicu da je Francuska pružila sva potrebna jamstva da će predložena djelovanja biti komplementarna djelovanjima koja se financiraju iz strukturnih fondova kao zajednička mjera za prilagodbu globalnim izazovima radi postizanja održivog gospodarskog rasta, kako je istaknuto u ocjeni provedbe Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji na europskoj razini za razdoblje od 2007. do 2014.(5);

13.  napominje da ugovorni suradnici koji vode savjetnički tim ujedno pružaju usluge radnicima koji su proglašeni viškom u poduzeću Mory-Ducros; poziva Komisiju da pripremi procjenu isplativosti stalne potpore radnicima poduzeća Mory-Ducros koji su proglašeni viškom s obzirom na to da se trenutačni zahtjev nadovezuje na zahtjev EGF/2014/017 FR/Mory-Ducros, a usluge prilagođene potrebama pružaju isti ugovorni suradnici;

14.  uzima u obzir osjetljivost tog specifičnog tržišta rada jer Francuska ima najveći udio dodane vrijednosti među 28 država članica EU-a u sektoru usluga kopnenog prijevoza;

15.  napominje da su francuske vlasti potvrdile da za predložena djelovanja nije dodijeljena financijska pomoć iz drugih fondova ili financijskih instrumenata Unije te da su komplementarna djelovanjima koja se financiraju iz strukturnih fondova;

16.  ponavlja da se doprinosi iz EGF-a dodjeljuju uz nacionalne mjere te ne smiju zamijeniti djelovanja za koja su nadležne države članice ili poduzeća;

17.  cijeni unaprijeđene postupke koje je Komisija uvela nakon zahtjeva Parlamenta za ubrzano oslobađanje sredstava; napominje da bi vremenski pritisak nametnut novim rasporedom mogao utjecati na učinkovit pregled dokumentacije;

18.  podsjeća na svoj poziv Komisiji da javnosti omogući pristup svim dokumentima povezanima s predmetima EGF-a;

19.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

20.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji

(zahtjev iz Francuske – EGF/2015/010 FR/MoryGlobal)

(Tekst ovog Priloga nije naveden ovdje jer odgovara Završnom aktu Odluke (EU) 2016/989.)

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4) Odluka (EU) 2015/738 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev EGF/2014/017 FR/Mory-Ducros, iz Francuske) (SL L 117, 8.5.2015., str. 47.).
(5) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/IDAN /2016/558763/ EPRS_IDA (2016)558763_EN.pdf


Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2015/011 GR/Supermarket Larissa
PDF 350kWORD 84k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. svibnja 2016. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev iz Grčke – EGF/2015/011 GR/Supermarket Larissa) (COM(2016)0210 – C8-0149/2016 – 2016/2050(BUD))
P8_TA(2016)0230A8-0181/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0210 – C8-0149/2016),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006.(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir pet prethodnih zahtjeva za financijski doprinos iz EGF-a koji su se odnosili na maloprodajni sektor,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF/2016/000 TA 2016 – Tehnička pomoć na inicijativu Komisije)(4),

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0181/2016),

A.  budući da je Unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima i svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im pomogla u ponovnom uključivanju na tržište rada; budući da se sredstvima Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) pomaže otpuštenim radnicima malih i srednjih poduzeća i multinacionalnih poduzeća, neovisno o politikama i interesima zbog kojih su ona zatvorena, posebno ona multinacionalna; budući da bi se u Uredbi o EGF-u i trgovinskoj politici Unije dodatnu pozornost trebalo posvetiti pitanju kako poslove, proizvodnju, znanje i iskustvo zadržati u Uniji;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije radnicima kojima je potrebna trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji EGF-a;

C.  budući da je Grčka podnijela zahtjev EGF/2015/011 GR/Supermarket Larissa za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja u ekonomskom sektoru svrstanom u odjeljak 47 NACE-a Rev. 2 (Trgovina na malo, osim trgovine motornim vozilima i motociklima) u regijama razine NUTS 2 Srednja Makedonija (Κεντρική Μακεδονία) (EL12) i Tesalija (Θεσσαλία) (EL14) te budući da se očekuje da će mjerama biti obuhvaćeno 557 otpuštenih radnika, kao i 543 mlade osobe u dobi do 30 godina iz istih regija koje nisu zaposlene, ne školuju se i ne osposobljavaju (tzv. skupina NEET); budući da su radnici otpušteni zbog odlaska u stečaj i zatvaranja Supermarketa Larissa ABEE;

D.  budući da je zahtjev podnesen na temelju intervencijskih kriterija iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u kojima se zahtijeva da je u referentnom razdoblju od četiri mjeseca otpušteno najmanje 500 radnika poduzeća u državi članici, uključujući radnike koje su otpustili dobavljači i daljnji proizvođači i/ili samozaposlene osobe koje su prestale obavljati djelatnost;

1.  slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Grčka stoga u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 6 468 000 EUR, što iznosi 60 % ukupnog troška od 10 780 000 EUR;

2.  napominje da je financijski doprinos namijenjen 557 otpuštenih radnika, od kojih je 194 muškaraca i 363 žene;

3.  podsjeća da bi još 543 mlade osobe u dobi do 30 godina iz istih regija koje nisu zaposlene, ne školuju se i ne osposobljavaju mogle dobiti usluge prilagođene potrebama poput profesionalnog usmjeravanja u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih;

4.  napominje da je Komisija poštovala rok od 12 tjedana od primitka zahtjeva grčkih vlasti 26. studenoga 2015. u kojem je morala dovršiti svoju ocjenu usklađenosti s uvjetima za pružanje financijskog doprinosa, što je napravila 14. travnja 2016. te o tome obavijestila Parlament 15. travnja 2016.;

5.  napominje da se očekuje da će osim 557 otpuštenih radnika mjerama biti obuhvaćene i 543 mlade osobe u dobi do 30 godina iz istih regija koje nisu zaposlene, ne školuju se i ne osposobljavaju (NEET) te će dobiti usluge prilagođene potrebama sufinancirane iz EGF-a; napominje da su grčke vlasti ponijele zahtjev da se tim mjerama obuhvati i skupina NEET zbog nedostatka radnih mjesta u regiji u usporedbi s velikim brojem osoba u potrazi za poslom, od čega je u Tesaliji 73,5 % osoba nezaposleno duže od 12 mjeseci (Eurostat);

6.  napominje da je zbog duboke recesije grčkog gospodarstva, nakon koje je uslijedio pad potrošnje i kupovne moći kućanstava, obujam prometa u trgovini na malo hranom, pićem i duhanskim proizvodima od početka krize 2008. do 2015. smanjen za više od 30 %; napominje da je prodaja Supermarketa Larissa pretrpjela jednak pad;

7.  primjećuje, stoga, da se Supermarket Larissa, zadruga malih prodavaonica prehrambenih proizvoda osnovana 1986., s 42 prodavaonice i 600 radnika, nije mogao nositi s gubicima te je u drugom tromjesečju 2014. morao zatvoriti svoje prodavaonice; ističe da to nisu spriječile ni mjere štednje, i to smanjenje plaća za 30 %, ponovno pregovaranje o uvjetima najmova i produženje rokova dospijeća računa; napominje da je do te situacije došlo i zbog znatnog smanjenja kreditiranja poduzeća, a usto se kvantitativnim popuštanjem Europske središnje banke nije uspjelo potaknuti kreditiranje; primjećuje da je taj slučaj tragična posljedica stalnog pritiska koji vjerovnici vrše na Grčku i europske politike štednje;

8.  pozdravlja činjenicu da su grčke vlasti pogođenim radnicima počele pružati usluge prilagođene njihovim potrebama 26. veljače 2016., prije nego što je donesena odluka o odobrenju potpore iz EGF-a za predloženi usklađeni paket;

9.  daje na znanje da će mjere potpore dohotku biti strogo ograničene na najviše 35 % ukupnog paketa mjera prilagođenih potrebama, kao što je navedeno u Uredbi o EGF-u, te da su te mjere uvjetovane aktivnim sudjelovanjem ciljanih korisnika u traženju posla ili aktivnostima osposobljavanja;

10.  napominje da je zadruga, iako je poduzela određene mjere štednje kao što su smanjenje plaća, ponovno pregovaranje o uvjetima najmova, produženje rokova dospijeća računa, ponuda jeftinijih proizvoda i smanjenje troškova poslovanja, morala zatvoriti svoje prodavaonice jednu za drugom;

11.  napominje da mjere za otpuštene NEET-ove koje Grčka planira provesti pripadaju sljedećim kategorijama: profesionalno usmjeravanje, osposobljavanje, prekvalifikacija i stručno osposobljavanje, poticaji za pokretanje poduzeća, naknada za sudjelovanje i osposobljavanje, naknada za mobilnost;

12.  prima na znanje prilično velik iznos (15 000 EUR) koji će radnici i NEET-ovi dobiti za pokretanje vlastitog poduzeća u okviru usluga prilagođenih potrebama; usto napominje da velik broj otpuštenih radnika ima poduzetničko iskustvo, što povećava njihove izglede za uspjeh u tom sektoru;

13.  prima na znanje da postoji mogućnost da neka od novih poduzeća postanu socijalne zadruge te u tom kontekstu pozdravlja nastojanja grčkih vlasti da osnaže sektor socijalnog gospodarstva u Grčkoj;

14.  napominje važnost pokretanja informativne kampanje namijenjene osobama koje nisu zaposlene, ne školuju se i ne osposobljavaju koje bi mogle ispunjavati uvjete za te mjere; ponavlja svoje stajalište o potrebi za time da pomoć osobama koje nisu zaposlene, ne školuju se i ne osposobljavaju bude trajna i održiva;

15.  pozdravlja to što je usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama uspostavljen na temelju dodatnih savjetovanja s predstavnicima korisnika i socijalnim partnerima;

16.  podsjeća da bi se u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u prilikom izrade usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama trebale predvidjeti buduće perspektive na tržištu rada i tražene vještine te da bi taj paket trebao odgovarati pomaku prema održivom gospodarstvu u kojem se na učinkovit način gospodari resursima;

17.  ističe nužnost povećanja zapošljivosti svih radnika s pomoću prilagođenog osposobljavanja te očekuje da će osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu odgovarati potrebama radnika i poslovnog okruženja;

18.  poziva Komisiju da u budućim prijedlozima preciznije utvrdi sektore koji imaju potencijal za rast, a stoga i za zapošljavanje, te da prikupi utemeljene podatke o učinku financiranja iz EGF-a, pa i one o kvaliteti radnih mjesta te stopi reintegracije na tržište rada zahvaljujući EGF-u;

19.  napominje da su grčke vlasti potvrdile da za mjere prihvatljive za financiranje iz EGF-a nije dodijeljena pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije;

20.  cijeni to što je Komisija nakon zahtjeva Parlamenta za ubrzano oslobađanje nepovratnih sredstava uvela poboljšani postupak; napominje da bi vremenski pritisak nametnut novim rasporedom mogao utjecati na učinkovit pregled dokumentacije;

21.  podsjeća na svoj poziv Komisiji da javnosti omogući pristup svim dokumentima povezanima s predmetima EGF-a;

22.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

23.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji

(zahtjev iz Grčke – EGF/2015/011 GR/Supermarket Larissa)

(Tekst ovog Priloga nije naveden ovdje jer odgovara Završnom aktu Odluke (EU) 2016/990.)

(1)SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
(2)SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3)SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0112.


Zahtjev za ukidanje imuniteta Gianluci Buonannu
PDF 164kWORD 72k
Odluka Europskog parlamenta od 26. svibnja 2016. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Gianluci Buonannu (2016/2003(IMM))
P8_TA(2016)0231A8-0180/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za odobrenje za dobivanje podataka telefonskih kompanija o telefonskom prometu broja kojim se koristi Gianluca Buonanno, koji je 20. studenoga 2015. uputio zamjenik javnoga tužitelja Redovnoga suda u Vercelliju u Italiji, a koji je najavljen na plenarnoj sjednici 14. prosinca 2015., u vezi s kaznenim postupkom koji je uime Gianluce Buonanna pokrenut pred Redovnim sudom u Vercelliju, a koji se odnosi na telefonske prijetnje koje tvrdi da je primio od nepoznatog pozivatelja na svoj broj mobilnog telefona 14. travnja 2015. (Ref. br. 2890/15 R.G.N.R. mod. 44),

–  nakon saslušanja Gianluce Buonanna u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 68. Ustava Talijanske Republike,

–  uzimajući u obzir članak 4. Zakona br. 140 od 20. lipnja 2003. o utvrđivanju odredbi za primjenu članka 68. Ustava i o sudskom gonjenju osoba na visokim državnim položajima(2),

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0180/2016),

A.  budući da je zamjenik javnoga tužitelja Redovnoga suda u Vercelliju uputio zahtjev za odobrenje za pribavljanje podataka telefonskih kompanija o telefonskoj dokumentaciji za broj kojim se koristi Gianluca Buonanno, zastupnik u Europskom parlamentu izabran u Italiji, u vezi s kaznenim postupkom koji je uime tog zastupnika pokrenut pred Redovnim sudom u Vercelliju, a koji se odnosi na telefonske prijetnje koje tvrdi da je primio od nepoznatog pozivatelja na svoj broj mobilnog telefona 14. travnja 2015.;

B.  budući da prema članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima parlamenta te države članice;

C.  budući da se u članku 68. Ustava Talijanske Republike navodi da „bez odobrenja Doma kojem pripada nijedan zastupnik u Parlamentu, kao ni njegov dom, ne može biti podvrgnut pretresu, niti može biti uhićen ili na bilo koji drugi način lišen slobode, niti zadržan u pritvoru, osim ako se izvršava konačna sudska presuda ili ako je zastupnik uhvaćen u počinjenju kaznenoga djela za koje je prema zakonu obvezno uhićenje. To odobrenje potrebno je i za praćenje razgovora i komunikacije zastupnika u Parlamentu te za pribavljanje pošte toga zastupnika”;

D.  budući da se u članku 4. Zakona br. 140 od 20. lipnja 2003. o utvrđivanju odredbi za primjenu članka 68. Ustava i o sudskom gonjenju osoba na visokim državnim položajima među ostalim navodi da kad je potrebno pribaviti podatke o telefonskom prometu zastupnika u Parlamentu, nadležno tijelo mora zatražiti odobrenje Doma kojega je ta osoba član;

E.  budući da se zahtjev za ukidanje imuniteta Gianluci Buonannu odnosi na pristup istražnoga tijela evidenciji telefonskih poziva na broj mobilnoga telefona tog zastupnika za datum na koji on tvrdi da je primio prijeteće telefonske pozive;

F.  budući da u svojem zahtjevu za ukidanje imuniteta zamjenik javnoga tužitelja Redovnoga suda u Vercelliju priznaje da nije jasno bi li se ta parlamentarna povlastica trebala primjenjivati i na slučajeve u kojima je zastupnik u Parlamentu navodna žrtva zločina; budući da zaključuje da je tomu unatoč najbolje tumačenje nacionalnoga zakonodavstva da bi se ta povlastica trebala primjenjivati na zastupnike u Parlamentu bez obzira na njihovu postupovnu ulogu; budući da on međutim ne navodi nijedan slučaj nacionalne sudske prakse kojim bi se podupro taj njegov zaključak;

G.  budući da uloga Europskoga parlamenta nije da tumači nacionalna pravila o povlasticama i imunitetima zastupnika u Parlamentu; budući da se međutim čini primjerenim podsjetiti na to da je cilj članka 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije da se ponajprije zaštiti neovisnost zastupnika jamčenjem toga da se pritisak, u obliku prijetnji uhićenjem ili pravnim postupkom, ne izvršava kako bi se na njih utjecalo tijekom sjednica Europskoga parlamenta; budući da se u slučaju o kojem je riječ neosporno čini da se na spomenutoga zastupnika ne vrši nikakav pritisak kako bi se na njega utjecalo jer se postupak odnosi na navodne prijetnje koje je prijavio sam zastupnik kao žrtva telefonskih prijetnji;

H.  budući da se u svjetlu navedenoga čini da nije bilo potrebno da zamjenik javnoga tužitelja Redovnoga suda u Vercelliju traži odobrenje Europskoga parlamenta kako bi naložio da se pribave podaci o telefonskom prometu Gianluce Buonanna na dan 14. travnja 2015.;

I.  budući da se bez obzira na navedeno radi pravne sigurnosti čini primjerenim udovoljiti zahtjevu za odobrenje koji je uputio zamjenik javnoga tužitelja Redovnoga suda u Vercelliju ad cautelam;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Gianluci Buonannu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora zamjeniku javnoga tužitelja Redovnoga suda u Vercelliju, u Italiji i Ginaluci Buonannu.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.
(2) Legge n. 140, disposizioni per l’attuazione dell’articolo 68 della Costituzione nonché in materia di processi penali nei confronti delle alte cariche dello Stato, od 20. lipnja 2003. (GURI No 142, od 21. lipnja 2003.).


Privremene mjere u području međunarodne zaštite u korist Švedske *
PDF 395kWORD 70k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. svibnja 2016. o prijedlogu odluke Vijeća o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Švedske u skladu s člankom 9. Odluke Vijeća (EU) 2015/1523 i člankom 9. Odluke Vijeća (EU) 2015/1601 o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke (COM(2015)0677 – C8-0017/2016 – 2015/0314(NLE))
P8_TA(2016)0232A8-0170/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2015)0677),

–  uzimajući u obzir članak 78. Stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0017/2016),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0170/2016),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se ponovo savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 5.
(5)  Švedska se nalazi u kriznoj situaciji zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja na njezino državno područje uslijed naglih promjena migracijskih tokova. Dana 8. prosinca Švedska je službeno zatražila suspenziju svojih obveza u skladu s odlukama Vijeća (EU) 2015/1523 i (EU) 2015/1601.
(5)  Švedska se nalazi u kriznoj situaciji zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja na njezino državno područje uslijed naglih promjena migracijskih tokova. Dana 8. prosinca 2015. Švedska je službeno zatražila suspenziju svojih obveza u skladu s odlukama Vijeća (EU) 2015/1523 i (EU) 2015/1601 jer se morala nositi s dvostrukim izazovom, odnosno bila je istovremeno i zemlja prvog ulaska i krajnje odredište.
Amandman 2
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 9.
(9)  Švedska 2015. ima daleko najveći broj podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu po stanovniku u EU-u (11 503 podnositelja zahtjeva na milijun stanovnika).
(9)  Švedska je 2015. imala daleko najveći broj podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu po stanovniku u EU-u (11 503 podnositelja zahtjeva na milijun stanovnika), a u ožujku 2016. primila je ukupno 170 104 podnositelja zahtjeva, među ostalima i 73 331 dijete, uključujući 36 181 maloljetnika bez pratnje.
Amandman 3
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 10.
(10)  Švedska se nalazi u teškoj situaciji i zbog znatnog povećanja broja maloljetnika bez pratnje; jedan od četiri podnositelja zahtjeva tvrdi da je maloljetnik bez pratnje.
(10)  Švedska se nalazi u teškoj situaciji i zbog znatnog povećanja broja maloljetnika bez pratnje; jedan od četiri podnositelja zahtjeva tvrdi da je maloljetnik bez pratnje, a oni imaju posebne potrebe te su potrebna dodatna sredstva kako bi im se omogućio pristup zdravstvenoj zaštiti, dostojan smještaj i obrazovanje u skladu s pravilima EU-a o azilu.

Transatlantski protok podataka
PDF 248kWORD 87k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. svibnja 2016. o transatlantskom protoku podataka (2016/2727(RSP))
P8_TA(2016)0233RC-B8-0623/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članke 6., 7., 8., 11., 16., 47. i 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka(1) (dalje u tekstu „Direktiva o zaštiti podataka”),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenog 2008. o zaštiti osobnih podataka koji se obrađuju u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(3) i Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(4),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije 2000/520/EZ od 26. srpnja 2000. (Odluka o „sigurnoj luci”),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 27. studenog 2013. o ponovnoj uspostavi povjerenja u protoku podataka između EU-a i SAD-a (COM(2013)0846),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 27. studenog 2013. o funkcioniranju „sigurne luke” iz perspektive građana EU-a i poduzeća s poslovnim nastanom u Europskoj uniji (COM(2013)0847) (Komunikacija o „sigurnoj luci”),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 6. listopada 2015. u predmetu C-362/14 Maximillian Schrems protiv povjerenika za zaštitu podataka (EU:C:2015:650),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu i Vijeću od 6. studenog 2015. o prijenosu osobnih podataka iz EU-a u Sjedinjene Američke Države u skladu s Direktivom 95/46/EZ nakon presude Suda u predmetu C-362/14 (Schrems) (COM(2015)0566),

–  uzimajući u obzir izjavu Radne skupine osnovane na temelju članka 29. od 3. veljače 2016. o posljedicama presude u predmetu Schrems,

–  uzimajući u obzir Zakon o sudskoj zaštiti iz 2015. koji je predsjednik Obama potpisao 24. veljače 2016. (H.R.1428),

–  uzimajući u obzir Zakon SAD-a o slobodi iz 2015.(5),

–  uzimajući u obzir reforme o američkim aktivnostima prikupljanja informacija elektroničkim izviđanjem utvrđene Predsjedničkim ukazom 28 (PPD-28)(6),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 29. veljače 2016. naslovljenu „Transatlantski protok podataka: primjena jakih zaštitnih mjera radi vraćanja povjerenja” (COM(2016)0117),

–  uzimajući u obzir Mišljenje 01/2016 Radne skupine osnovane na temelju članka 29. od 13. travnja 2016. o nacrtu odluke o primjerenosti europsko-američkog sustava za zaštitu privatnosti,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima(7) te svoju Rezoluciju od 29. listopada 2015. o daljnjem postupanju nakon usvajanja Rezolucije Europskog parlamenta o elektroničkom masovnom nadzoru građana EU-a 12. ožujka 2014.(8),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Sud Europske unije u svojoj presudi od 6. listopada 2015. u predmetu C-362/14 Maximillian Schrems protiv povjerenika za zaštitu podataka proglasio nevaljanom Odluku o „sigurnoj luci” i pojasnio da se primjerenom razinom zaštite u trećim zemljama mora smatrati zaštita koja je „bitno ekvivalentna” onoj koju pruža Unija, čime se potiče potreba da se dovrše pregovori o europsko-američkom sustavu za zaštitu privatnosti kako bi se zajamčila pravna sigurnost u pogledu načina na koji bi se podaci trebali prenositi iz EU-a u SAD;

B.  budući da zaštita podataka podrazumijeva zaštitu osoba čiji se podaci obrađuju i budući da je takva zaštita jedno od temeljnih prava koje Unija priznaje (članak 8. Povelje o temeljnim pravima i članak 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije);

C.  budući da su zaštita osobnih podataka, poštovanje privatnog života i privatnih komunikacija, pravo na sigurnost, pravo na dobivanje i pružanje informacija i sloboda poslovanja sve temeljna prava koje treba poštovati i održavati uravnoteženima;

D.  budući da je Komisija pri razmatranju razine zaštite koju pruža treća zemlja obvezna procijeniti sadržaj pravila koja se primjenjuju u toj zemlji, a proizlaze iz njezina nacionalnog prava ili iz međunarodnih obveza, kao i praksu kojoj je cilj osigurati poštovanje tih pravila s obzirom na to da, u skladu s člankom 25. stavkom 2. Direktive o zaštiti podataka, mora uzeti u obzir sve okolnosti povezane s prijenosom osobnih podataka u treću zemlju; budući da se ta procjena ne treba pozivati samo na zakonodavstvo i prakse povezane sa zaštitom osobnih podataka u komercijalne i osobne svrhe, već mora obuhvaćati i sve aspekte okvira primjenjivog na tu zemlju ili na taj sektor, a među ostalim posebno kazneni progon, nacionalnu sigurnost i poštovanje temeljnih prava;

E.  budući da su mala i srednja poduzeća sektor gospodarstva EU-a koji najbrže raste te sve više ovise o slobodnom protoku podataka; budući da su mala i srednja poduzeća činila 60 % trgovačkih društava koja su se oslanjala na Sporazum o „sigurnoj luci” koji im je omogućavao korist od pojednostavljenih i isplativih zahtjeva za usklađenost;

F.  budući da gospodarstva SAD-a i EU-a čine više od 50 % svjetskog BDP-a, 25 % svjetskog izvoza i više od 30 % svjetskog uvoza; budući da je gospodarska veza između SAD-a i EU-a najunosnija u svijetu s ukupnom vrijednošću transatlantskog prometa u 2014. u iznosu od 1,09 bilijuna dolara, u usporedbi s ukupnim prometom SAD-a s Kanadom ili Kinom u iznosu od 741 milijarde dolara, odnosno 646 milijardi dolara;

G.  budući da je prekogranični protok podataka između SAD-a i Europe najveći na svijetu, 50 % veći od protoka podataka između SAD-a i Azije i gotovo dvostruko veći od protoka podataka između SAD-a i Latinske Amerike, i budući da su prijenos i razmjena osobnih podataka temeljna sastavnica kojom se podupire uska povezanost Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država u trgovinskim aktivnostima i u području kaznenog progona;

H.  budući da je u svom Mišljenju 01/2016 Radna skupina osnovana na temelju članka 29. pozdravila značajne napretke koji su sustavom za zaštitu privatnosti ostvareni u odnosu na Odluku o „sigurnoj luci”, a posebno uvođenje ključnih definicija, mehanizama osmišljenih za nadzor popisa organizacija koje poštuju načela o zaštiti privatnosti te sada obveznih revizija vanjske i unutarnje sukladnosti te budući da je Radna skupina također iskazala veliku zabrinutost zbog trgovinskih aspekata i pristupa javnih tijela podacima prenesenima u okviru sustava za zaštitu privatnosti;

I.  budući da je za Andoru, Argentinu, Kanadu, Farske otoke, Guernsey, Otok Man, Jersey, Urugvaj, Izrael, Švicarsku i Novi Zeland utvrđeno da pružaju odgovarajuću razinu zaštite podataka te im je pružen povlašteni pristup tržištu EU-a;

1.  pozdravlja napore Komisije i vlade SAD-a u cilju postizanja znatnog poboljšanja sustava za zaštitu privatnosti u odnosu na Odluku o „sigurnoj luci”, a posebno dodavanje ključnih definicija, poput „osobnih podataka”, „obrade” i „nadzornika”, mehanizme osmišljene za nadzor popisa organizacija koje poštuju načela o zaštiti privatnosti i sada obvezne revizije vanjske i unutarnje sukladnosti;

2.  ističe važnost transatlantskih odnosa, koji su i dalje od iznimne važnosti za oba partnera; naglašava da se sveobuhvatnim rješenjem između SAD-a i EU-a treba poštovati pravo na zaštitu podataka i pravo na privatnost; podsjeća na to da je jedan od ključnih ciljeva EU-a zaštita osobnih podataka, uključujući slučajeve kada su ti podaci preneseni njegovom glavnom međunarodnom trgovinskom partneru;

3.  inzistira na tome da se sustavom za zaštitu privatnosti mora poštovati primarno i sekundarno zakonodavstvo EU-a te relevantne presude Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava;

4.  napominje da se u Prilogu VI. (dopis Roberta S. Litta iz Ureda direktora nacionalne obavještajne službe – ODNI) pojašnjava da je u okviru Predsjedničkog ukaza 28 (dalje u tekstu „PPD-28”) za šest slučajeva još uvijek dopušteno masovno prikupljanje osobnih podataka i komunikacija osoba koje nisu državljani SAD-a; ističe da se takvo masovno prikupljanje samo mora „prilagoditi koliko je moguće” i biti „razumno”, što ne ispunjava stroge kriterije nužnosti i proporcionalnosti utvrđene Poveljom;

5.  podsjeća na to da su pravna sigurnost, a posebno jasna i ujednačena pravila, ključan element u razvoju poslovanja i rastu, posebno za mala i srednja poduzeća, kako ne bi bila suočena s pravnom nesigurnošću i kako ne bi došlo do ozbiljnih posljedica za njihove aktivnosti i njihovu mogućnost poslovanja preko Atlantskog oceana;

6.  pozdravlja uvođenje mehanizma pravne zaštite za pojedince u okviru sustava za zaštitu privatnosti; poziva Komisiju i vladu SAD-a da odgovore na trenutačnu složenost kako bi postupak postao jednostavan za uporabu i djelotvoran;

7.  poziva Komisiju da zatraži pojašnjenje o pravnom statusu „pisanih jamstava” koje je pružio SAD;

8.  pozdravlja imenovanje pravobranitelja u Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a koji će surađivati s neovisnim tijelima kako bi ponudio odgovor nadzornim tijelima EU-a koja podnose pojedinačne zahtjeve u vezi s nadzorom koji provodi vlada; međutim smatra da ta nova institucija nije dovoljno neovisna i da nema odgovarajuće ovlasti kako bi učinkovito izvršavala i provodila svoje dužnosti;

9.  pozdravlja važnu ulogu koja je okvirom za zaštitu privatnosti dodijeljena agencijama država članica za zaštitu podataka u ispitivanju i istraživanju navoda povezanih sa zaštitom osobnih podataka u skladu s Poveljom EU-a o temeljnim pravima te za suspenziju prijenosa podataka, kao i obvezu povjerenu Ministarstvu trgovine SAD-a za rješavanje takvih pritužbi;

10.  uviđa da je sustav za zaštitu privatnosti dio šireg dijaloga između EU-a i trećih zemalja, uključujući SAD, o privatnosti podataka, trgovini, sigurnosti i povezanim pravima i ciljevima od zajedničkog interesa; stoga poziva sve strane da surađuju u stvaranju i stalnom poboljšanju funkcionalnih i zajedničkih međunarodnih okvira i domaćeg zakonodavstva zahvaljujući kojima se ti ciljevi ostvaruju;

11.  inzistira na tome da je pravna sigurnost za prijenos osobnih podataka između EU-a i SAD-a ključan element za povjerenje potrošača, razvoj transatlantskog poslovanja i suradnju u kaznenom progonu, zbog čega je za njihovu djelotvornost i dugoročnu provedbu neophodno da instrumenti koji omogućuju takve prijenose poštuju i primarno i sekundarno zakonodavstvo EU-a;

12.  poziva Komisiju da u potpunosti provede preporuke koje je Radna skupina osnovana na temelju članka 29. iznijela u svojem Mišljenju 01/2016 o nacrtu odluke o primjerenosti europsko-američkog sustava za zaštitu privatnosti;

13.  poziva Komisiju da ispuni svoju dužnost u skladu s okvirom za zaštitu privatnosti, tj. da provodi periodične temeljite revizije svojih zaključaka o primjerenosti i povezanih pravnih obrazloženja, posebno s obzirom na to da će se kroz dvije godine početi primjenjivati nova Opća uredba o zaštiti podataka;

14.  poziva Komisiju da nastavi dijalog s vladom SAD-a kako bi postigla dodatna poboljšanja sustava zaštite privatnosti u pogledu njegovih trenutačnih nedostataka;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi i Kongresu SAD-a.

(1)SL L 281, 23.11.1995., str. 31.
(2)SL L 350, 30.12.2008., str. 60.
(3)SL L 119, 4.5.2016., str. 1.
(4)SL L 119, 4.5.2016., str. 89.
(5)https://www.congress.gov/114/plaws/publ23/PLAW-114publ23.pdf
(6)https://www.whitehouse.gov/the-press-office/2014/01/17/presidential-policy-directive-signals-intelligence-activities
(7)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0230.
(8)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0388.


Ostvarivanje novih pogodnosti za potrošače energije
PDF 356kWORD 116k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. svibnja 2016. o ostvarivanju novih pogodnosti za potrošače energije (2015/2323(INI))
P8_TA(2016)0234A8-0161/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. srpnja 2015. naslovljenu „Ostvarivanje novih pogodnosti za potrošače energije” (COM(2015)0339),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. srpnja 2015. naslovljenu „Pokretanje postupka javnog savjetovanja o novom modelu energetskog tržišta” (COM(2015)0340),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. veljače 2016. naslovljenu „Strategija EU-a za grijanje i hlađenje” (COM(2016)0051),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015. naslovljenu „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. studenog 2012. naslovljenu „Kako osigurati funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta” (COM(2012)0663),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. ožujka 2011. naslovljenu „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom ugljika u 2050.” (COM(2011)0112),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. prosinca 2011. naslovljenu „Energetski plan za 2050.” (COM(2011)0885),

–  uzimajući u obzir treći energetski paket,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada,

–  uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti osobnih podataka,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača,

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije 2012/148/EU od 9. ožujka 2012. o pripremama za uvođenje pametnih brojila,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. lipnja 2008. naslovljenu „Prema europskoj povelji o pravima potrošača energenata”(1),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. rujna 2013. o boljem funkcioniranju unutarnjeg energetskog tržišta(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. ožujka 2013. o energetskom planu za 2050. – budućnost s energijom(3),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 4. veljače 2014. o lokalnim i regionalnim posljedicama razvoja pametnih mreža(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. travnja 2014. o zaštiti potrošača – zaštita potrošača u sektoru komunalnih usluga(5),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. prosinca 2015. naslovljenu „Ususret europskoj energetskoj uniji”(6),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0161/2016),

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Ostvarivanje novih pogodnosti za potrošače energije”;

2.  naglašava da je ovo izvješće usmjereno isključivo na potrošače energije u kućanstvima u kontekstu energetske tranzicije; ističe da bi pitanje industrijskih potrošača trebalo razmotriti u zasebnom okviru;

3.  ističe da aktualnom energetskom tranzicijom prelazimo s energetskog sustava temeljenog na tradicionalnoj centraliziranoj proizvodnji na decentraliziraniji, energetski učinkovitiji i fleksibilniji sustav koji se temelji ponajprije na obnovljivim izvorima energije;

4.  skreće pozornost na troškove tranzicije na novi tržišni model u nekim državama članicama; poziva Komisiju da vodi računa o tim troškovima u smislu cjenovne dostupnosti i konkurentnosti;

5.  podsjeća da bi krajnji cilj trebalo biti gospodarstvo koje će se temeljiti na potpunom poštovanju načela prema kojemu je energetska učinkovitost na prvom mjestu odnosno primarno gorivo i davanjem prednosti energetskim uštedama i mjerama koje se odnose na potrošnju pred mjerama povezanim s opskrbom kako bi se ostvarili naši ciljevi u području klime u skladu s dogovorenih 1,5° iz Sporazuma iz Pariza, energetskom sigurnosti, konkurentnosti i posebno nižim troškovima za potrošače;

6.  smatra da bi u tom kontekstu središnje mjesto energetske unije trebali zauzimati interesi sadašnjih i budućih generacija građana i da bi se zahvaljujući energetskoj uniji trebalo ostvariti sljedeće:

   a. pružiti građanima stabilnu, cjenovno prihvatljivu, učinkovitu i održivu energiju te visokokvalitetne energetski učinkovite proizvode, usluge i zgrade;
   b. osposobiti građane da sami pojedinačno ili kolektivno proizvode, koriste i skladište vlastitu energiju i trguju njome, da poduzimaju mjere u cilju uštede energije i da postanu aktivni sudionici na energetskom tržištu zahvaljujući potrošačkom izboru, te da im se omogući da sigurno i pouzdano sudjeluju u upravljanju potrošnjom; u tom kontekstu smatra da bi se na razini EU-a u okviru uključivog procesa pod vodstvom Komisije trebalo dogovoriti oko praktičnog zajedničkog tumačenja definicije proizvođača-potrošača;
   c. doprinijeti iskorjenjivanju energetskog siromaštva;
   d. zaštititi potrošače od zlorabljujućih, nekonkurentnih i nepoštenih praksi tržišnih aktera i omogućiti im da u potpunosti ostvaruju svoja prava;
   e. uspostaviti povoljne uvjete kako bi se zajamčilo funkcionalno i konkurentno unutarnje energetsko tržište na kojem će potrošači imati mogućnost izbora i jasan pristup informacijama;

7.  smatra da je pri postupnom ukidanju reguliranih cijena energije za potrošače potrebno uzeti u obzir stvarnu razinu tržišnog natjecanja u kontekstu strategije energetske unije, koja bi potrošačima trebala zajamčiti pristup sigurnim cijenama energije;

8.  smatra da bi, općenito gledajući, energetska tranzicija trebala uroditi učinkovitijim, transparentnijim, održivijim, konkurentnijim, stabilnijim, decentraliziranijim i uključivijim energetskim sustavom koji koristi društvu u cijelosti, povećava uključenost građana te lokalnih i regionalnih aktera i zajednica te im omogućuje da budu vlasnici ili suvlasnici u proizvodnji, distribuciji i skladištenju obnovljive energije, i koji pritom štiti one najugroženije i jamči im da će imati koristi od mjera energetske učinkovitosti i obnovljive energije;

Ususret funkcionalnom energetskom tržištu koje koristi građanima

9.  smatra da, iako je određen napredak postignut, cilj trećeg energetskog paketa, a to je osigurati istinski konkurentno i transparentno maloprodajno energetsko tržište pogodno za potrošače, još nije u potpunosti ostvaren u svim državama članicama EU-a, kao što pokazuju ustrajno visoka razina tržišne koncentracije, činjenica da se pad troškova u veleprodaji ne odražava na maloprodajne cijene te mali broj slučajeva promjene dobavljača i niska razina zadovoljstva potrošača;

10.  stoga smatra da Komisija treba utvrditi ili osmisliti nove pokazatelje za funkcionalna energetska tržišta pogodna za potrošače; naglašava da se tim pokazateljima trebaju uzeti u obzir, među ostalim, ekonomski učinak promjene dobavljača energije na potrošače energije, tehničke prepreke promjeni dobavljača ili plana opskrbe i razina informiranosti potrošača;

11.  ističe da su otvorena, transparentna i konkurentna dobro regulirana tržišta važna za zadržavanje niskih cijena, poticanje inovacija, poboljšanje usluga za potrošače i uklanjanje prepreka inovativnim novim poslovnim modelima koji građanima mogu ponuditi usluge za dobru cijenu, stavljajući ih u bolji položaj i doprinoseći sprečavanju energetskog siromaštva;

12.  podsjeća da je izbor potrošača u distribucijskim mrežama ograničen zbog njihove karakteristike prirodnih monopola, tj. da potrošači ne mogu promijeniti operatora distribucijskog sustava; naglašava potrebu za odgovarajućim praćenjem tržišta operatora distribucijskih mreža kako bi se potrošači zaštitili od naglih povećanja računa za distribuciju;

13.  smatra da bi Komisija i države članice trebale poduzeti potrebne mjere kako bi se zajamčilo da se korist od povećanja razine interkonekcija nacionalnih mreža ne prenese na operatore distribucijskih sustava, već da se izravno odrazi kao korist za krajnjeg potrošača; također smatra da poboljšanjem razine interkonekcija nacionalnih mreža mora doći do pozitivnog učinka na cijenu energije za potrošače i da se stoga mora izbjeći situacija u kojoj bi korist od toga imali samo operatori distribucijskih sustava;

14.  stoga poziva Komisiju i države članice da strogim mjerama osiguraju punu provedbu trećeg energetskog paketa i traži da se pri njegovoj reviziji u obliku novog modela energetskog tržišta uzmu u obzir sljedeće preporuke u vezi s domaćim potrošačima:

   a. preporučuje da se poveća učestalost primanja računa za energiju i da se poveća transparentnost i jasnoća kako računa tako i ugovora kako bi se olakšalo njihovo tumačenje i usporedba; zahtijeva da se koristi jasan jezik i da se izbjegavaju tehnički izrazi; traži od Komisije da u tom pogledu odredi minimalne zahtjeve u vezi s tim informacijama, uključujući primjere najbolje prakse; ističe da bi fiksne naknade te porezi i pristojbe trebali biti jasno navedeni na računima kako bi ih potrošač mogao lako razlikovati od promjenjivog troška povezanog s potrošnjom; podsjeća na postojeće zahtjeve prema kojima dobavljači moraju na razumljiv i jasno usporediv način na računu ili uz njega navesti doprinos svakog izvora energije ukupnoj mješavini goriva tog dobavljača tijekom protekle godine, uključujući podatak o tome gdje se mogu pronaći informacije o učinku na okoliš u smislu emisija CO2 i radioaktivnog otpada;
   b. preporučuje da se uspostavi jedinstvena kontaktna točka na kojoj će potrošači moći dobiti sve relevantne informacije kako bi donijeli utemeljenu odluku;
   c. preporučuje da operatori distribucijskih sustava, s obzirom na to da imaju pristup podacima o potrošnji u prošlosti, kao i operatori neovisnih alata za usporedbu surađuju s energetskim regulatorima kako bi istražili koji je najbolji način na koji mogu potrošačima proaktivno davati usporedbe ponuda kako bi svim potrošačima, čak i onima koji nemaju pristup internetu ili vještine korištenja internetom, omogućili da doznaju bi li mogli uštedjeti ako promijene dobavljača;
   d. preporučuje da se razrade smjernice za alate za usporedbu cijena kako bi se potrošačima omogućio pristup neovisnim, ažuriranim i razumljivim alatima za usporedbu; smatra da bi države članice trebale razmotriti mogućnost uspostave sustava akreditacije koji bi obuhvaćali sve alate za usporedbu cijena, u skladu sa smjernicama CEER-a;
   e. preporučuje da se uspostave nove platforme koje će služiti kao neovisni alati za usporedbu cijena kako bi obračunavanje troškova potrošačima bilo jasnije; preporučuje da se na tim neovisnim platformama potrošačima na usporediv način pružaju informacije o postotnom udjelu korištenih izvora energije i različitim porezima, pristojbama i dodatnim naknadama sadržanim u energetskim tarifama kako bi se osposobilo potrošače da lako traže ponude koje im više odgovaraju u pogledu cijene, kvalitete i održivosti; predlaže da tu ulogu preuzmu postojeća tijela kao što su nacionalni odjeli za energetiku, regulatori ili organizacije potrošača; preporučuje da se izradi barem jedan takav neovisan alat za usporedbu cijena po državi članici;
   f. preporučuje da države članice u suradnji s operatorima alata za usporedbu cijena i skupinama potrošača u cilju boljeg maloprodajnog tržišnog natjecanja među dobavljačima izrade smjernice kako bi se zajamčilo da različite tarife koje oblikuju dobavljači omogućuju jednostavne usporedbe i ne zbunjuju potrošače;
   g. preporučuje da se potrošačima na računima ili uz njih dostavi obavijest o tome koja bi za njih bila najprikladnija i najpovoljnija tarifa, na temelju obrazaca potrošnje u prošlosti, te da im se omogući da se, ako žele, na što jednostavniji način prebace na tu tarifu; napominje, s obzirom na mali broj slučajeva promjene dobavljača u mnogim državama članicama, da mnoga kućanstva, osobito ona najugroženija, nisu aktivno uključena na energetskom tržištu i da plaćaju neprimjerene, zastarjele i skupe tarife;
   h. preporučuje da se ispitaju mjere zahvaljujući kojima bi maloprodajne cijene bolje odražavale veleprodajne, čime bi se obrnuo trend porasta udjela fiksnih elemenata na računima za potrošnju energije, osobito poreza i pristojbi te u nekim slučajevima mrežnih naknada; ističe nerazmjer između razine pristojbi i poreza koje plaćaju kućanstva i industrijski potrošači;

15.  čvrsto je uvjeren da bi internetske stranice svih dobavljača energije i elektronički računi trebali biti u potpunosti dostupni osobama s invaliditetom te bi trebali ispunjavati odgovarajuće uvjete europske norme EN 301 549;

16.  ustrajan je u mišljenju da bi države članice trebale u cijelosti provesti odredbe o promjeni dobavljača, kao što je određeno u trećem energetskom paketu, kao i da se potrošačima u okviru nacionalnog zakonodavstva mora zajamčiti pravo na brzu, jednostavnu i besplatnu promjenu dobavljača i da se mogućnost promjene ne bi trebala otežati naknadama ili kaznama za prekid usluge; ustraje u tome da je provedba tog prava uz pomoć tržišnog nadzora i učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih kazni ključna i podržava preporuke za promjenu dobavljača koje je u dokumentu „Most do 2025.” izdala Agencija za suradnju energetskih regulatora;

17.  smatra da bi se trebali promicati programi i kampanje kolektivne promjene dobavljača kako bi se potrošačima pomoglo da pronađu bolje rješenje u pogledu i cijene i kvalitete; naglašava da ti programi moraju biti neovisni, pouzdani, transparentni, temeljiti i uključivi te da moraju doprijeti do onih koji su manje angažirani; napominje da su lokalna tijela vlasti, regulatori i potrošačke organizacije kao i druge neprofitne organizacije dobra opcija za tu ulogu kako bi se spriječile nepoštene prakse;

18.  inzistira na tome da se odredbe Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi i Direktive o pravima potrošača koje se odnose na prodaju izvan poslovnih prostorija, nepoštene uvjete ili prakse te agresivne marketinške metode ispravno provode i primjenjuju u državama članicama kako bi se zaštitili potrošači energije, posebno oni najugroženiji; napominje da se u nekoliko država članica povećao broj pritužbi u vezi s prodajom izvan poslovnih prostorija;

19.  pozdravlja namjeru Komisije da razmotri mogućnost da se u prilog Uredbi o suradnji u zaštiti potrošača uvrste zakoni koji se odnose posebno na energiju(7);

Jamčenje uključivog energetskog sustava na način da se potrošačima omogući da preuzmu odgovornost za energetsku tranziciju, proizvode vlastitu obnovljivu energiju i postanu energetski učinkoviti

20.  smatra da u kontekstu funkcionalnog energetskog sustava lokalna tijela vlasti, zajednice, zadruge, kućanstva i pojedinci imaju ključnu ulogu, da bi trebali znatno doprinijeti energetskoj tranziciji i da bi ih trebalo poticati da postanu proizvođači i dobavljači energije ako se na to odluče; ističe da je iz tog razloga važno da Europska unija prihvati zajedničku operativnu definiciju proizvođača-potrošača;

21.  poziva države članice da uvedu sustave mjerenja neto potrošnje u cilju podupiranja vlastite i zadružne proizvodnje energije;

22.  smatra da će znatna promjena u ponašanju građana biti važna za postizanje optimalne energetske tranzicije; smatra da su u tom pogledu od ključne važnosti poticaji i pristup kvalitetnim informacijama i traži od Komisije da se pozabavi tim pitanjem u predstojećem prijedlogu; napominje da bi obrazovanje, osposobljavanje i kampanje informiranja mogli biti važni čimbenici za promjenu ponašanja;

23.  smatra da su ograničen pristup kapitalu i stručnom financijskom znanju, znatni početni troškovi ulaganja i dugi otplatni rokovi prepreke za pokretanje vlastite proizvodnje energije i poduzimanje mjera za energetsku učinkovitost; potiče na nove poslovne modele, sustave kolektivne kupnje i inovativne financijske instrumente kojima će se potaknuti vlastita proizvodnja i potrošnja iz vlastite proizvodnje te mjere energetske učinkovitosti za sve potrošače; predlaže da to postane važan cilj EIB-a, EFSU-a, Obzora 2020. i strukturnih fondova, koje bi javna tijela i tržišni akteri trebali maksimalno iskorištavati; ponavlja da bi projekte trebalo financirati na temelju komparativne analize troškovne učinkovitosti, vodeći pritom računa o nacionalnim i europskim ciljevima i obvezama u području klime i energije;

24.  poziva na stabilne, dostatne i troškovno učinkovite sustave naknada kako bi se zajamčila sigurnost ulagača i povećao broj malih i srednjih projekata u području obnovljive energije te na najmanju moguću mjeru smanjila narušenost tržišta; u tom kontekstu poziva države članice da u potpunosti iskoriste izuzeća de minimis koja su predviđena smjernicama za državnu potporu iz 2014.; smatra da bi mrežne tarife i druge naknade trebale biti transparentne i ne bi smjele biti diskriminirajuće te da bi trebale pravedno odražavati utjecaj potrošača na mrežu, izbjegavajući dvostruko zaračunavanje, ali i osiguravajući dovoljno financijskih sredstava za održavanje i razvoj distribucijskih mreža; žali zbog retroaktivnih promjena u programima potpore za obnovljivu energiju, kao i zbog uvođenja nepravednih i represivnih poreza ili naknada koji otežavaju daljnje širenje vlastite proizvodnje energije; naglašava važnost dobro osmišljenih sustava potpore koji će biti učinkoviti i u budućnosti kako bi se povećala sigurnost ulagača i dobivena vrijednost za novac i kako bi se ubuduće izbjegle takve promjene; ističe da bi trebalo nagraditi proizvođače-potrošače koji mreži osiguravaju kapacitete za skladištenje;

25.  preporučuje da se administrativne prepreke za nove kapacitete za vlastitu proizvodnju energije svedu na najmanju moguću mjeru, posebno uklanjanjem ograničenja za pristup tržištu i mreži; predlaže da se postupci davanja odobrenja skrate i pojednostave, primjerice prelaskom na jednostavnu obvezu prijave, poštujući i dalje sve pravne uvjete i jamčeći informiranost operatora distribucijskih sustava; predlaže da se u revidiranu direktivu o obnovljivoj energiji uvrste posebne odredbe za uklanjanje prepreka i promicanje energetskih sustava zajednica/zadruga uz pomoć jedinstvenih kontaktnih točaka koje bi se bavile dozvolama za projekte i pružale financijsko i tehničko stručno znanje, i/ili posebnih kampanja za informiranje na lokalnoj razini i razini zajednice, kao i jamčenjem pristupa alternativnim mehanizmima za rješavanje sporova za proizvođače-potrošače;

26.  ističe potrebu za razvojem pogodnog, stabilnog i pravednog okvira za stanare i osobe koje žive u višestambenim zgradama kako bi se i njima omogućila korist od suvlasništva, vlastite proizvodnje energije i mjera za energetsku učinkovitost;

27.  poziva Komisiju da pojača potporu za Sporazum gradonačelnika, inicijative pametni gradovi i pametne zajednice te zajednice koje koriste samo obnovljive izvore energije kako bi ih se proširilo i dodatno razvilo kao instrument za promicanje vlastite proizvodnje energije i mjera za energetsku učinkovitost, borbu protiv energetskog siromaštva, lakšu razmjenu primjera najbolje prakse među svim lokalnim tijelima, regijama i državama članicama, te da se pobrine za to da sva lokalna tijela znaju da im je dostupna financijska potpora;

Promicanje razvoja upravljanja potrošnjom

28.  ističe da mora postojati razlika između cijena u višoj i nižoj tarifi kako bi se potaknulo upravljanje potrošnjom te stoga podupire razvoj dinamičnog sustava cijena na dobrovoljnoj osnovi pod uvjetom da se provede temeljita procjena njegova utjecaja na sve potrošače; ističe potrebu za upotrebom tehnologija koje pružaju podatke o kretanjima cijena i nagrađuju fleksibilnu potrošnju, na što potrošači u većoj mjeri reagiraju; smatra da tarife moraju biti transparentne, usporedive i jasno objašnjene; preporučuje daljnju analizu uspostave i primjene sustava progresivnih i varijabilnih tarifa kako bi se potaknule energetske uštede, proizvodnja vlastite energije, upravljanje potrošnjom i energetska učinkovitost; podsjeća Komisiju da pri izradi predstojećih zakonodavnih prijedloga treba zajamčiti da se uz uvođenje dinamičnih cijena potrošačima također omogući bolja informiranost;

29.  smatra da bi potrošači trebali imati jednostavan i pravovremen pristup informacijama o vlastitoj potrošnji kako bi mogli lakše donijeti utemeljene odluke; napominje da se samo 16 država članica obvezalo na opće uvođenje pametnih brojila do 2020.; smatra da bi se, ondje gdje se uvode pametna brojila, države članice trebale pobrinuti za čvrst pravni okvir kojim bi se privela kraju nepravedna praksa retroaktivne naplate računa i zajamčiti da je uvođenje brojila učinkovito i cjenovno pristupačno svim potrošačima, posebno energetski siromašnim građanima; ustrajan je u mišljenju da bi korist ostvarenu zahvaljujući upotrebi pametnih brojila trebalo pravedno podijeliti između mrežnih operatera i korisnika;

30.  naglašava da razvoj pametnih tehnologija ima ključnu ulogu u energetskoj tranziciji i da može pomoći potrošačima da smanje svoje troškove za energiju i poboljšaju energetsku učinkovitost; stoga poziva na to da se što prije primijene informacijske i komunikacijske tehnologije, uključujući mobilne aplikacije, internetske platforme i internetsko izdavanje računa; naglašava, međutim, da zbog tog razvoja ne smiju biti izostavljeni najugroženiji ili manje angažirani potrošači, niti im se smiju povećati računi ako nisu ostvarili izravnu korist; napominje da bi tim skupinama trebalo pružiti posebnu pomoć i da bi trebalo izbjeći bilo kakav učinak koji bi vezao potrošače i onemogućio im da slobodno biraju tarifu i dobavljača;

31.  ističe da je potrebno potaknuti razvoj pametnih mreža i uređaja koji će automatizirati upravljanje potrošnjom energije kao odgovor na kretanja cijena; napominje da pametni uređaji moraju zajamčiti visoku razinu zaštite podataka i da moraju biti interoperabilni, osmišljeni tako da pružaju korist za krajnjeg potrošača i opremljeni funkcijama kojima se povećavaju energetske uštede i podupire razvoj tržišta energetskih usluga i upravljanje potrošnjom;

32.  ističe da bi potrošači trebali moći slobodno birati agregatore i pružatelje energetskih usluga neovisno o dobavljaču;

33.  naglašava da bi prikupljanje, obradu i pohranjivanje podataka građana u vezi s energijom trebali obavljati subjekti koji na nediskriminirajući način upravljaju pristupom podacima i da bi se to trebalo odvijati u skladu s važećim okvirom EU-a za privatnost i zaštitu podataka, kojim je propisano da potrošači uvijek moraju imati kontrolu nad svojim osobnim podacima i da bi se ti podaci trećim stranama trebali davati samo uz izričit pristanak potrošača; osim toga smatra da bi građani trebali moći ostvariti svoja prava da isprave i izbrišu osobne podatke;

Rješavanje uzroka energetskog siromaštva

34.  poziva na bolju koordiniranost borbe protiv energetskog siromaštva na razini EU-a uz pomoć razmjene primjera najbolje prakse među državama članicama i određivanja široke, zajedničke definicije energetskog siromaštva s naglaskom na ideji da je pristup energiji po prihvatljivoj cijeni osnovno socijalno pravo;

35.  ustrajan je u mišljenju da su za ocjenu stanja i što djelotvornije pružanje ciljane pomoći energetski siromašnim građanima, kućanstvima i zajednicama ključni bolja dostupnost podataka i njihovo prikupljanje;

36.  ističe važnost poticanja svih sinergija u tom području – uključujući potencijalne sinergije između lokalnih tijela vlasti i operatora distribucijskih sustava, koje mogu pružiti najviše informacija o razini energetskog siromaštva i prepoznati rizične situacije – poštujući pritom u potpunosti europska i nacionalna pravila o zaštiti podataka;

37.  smatra da bi okvir upravljanja energetske unije trebao uključivati ciljeve i izvješća država članica u pogledu energetskog siromaštva i da bi trebalo razraditi paket instrumenata najbolje prakse;

38.  smatra da su mjere za energetsku učinkovitost od središnje važnosti za svaku strategiju kojom se želi riješiti problem energetskog siromaštva i osjetljivosti potrošača i da su komplementarne politikama socijalne sigurnosti; poziva na poduzimanje mjera kako bi se u kontekstu revizije Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada i Direktive o energetskoj učinkovitosti, posebno članka 7., pri obnovi postojećih zgrada radi povećanja njihove energetske učinkovitosti više pozornosti pridalo energetski siromašnim građanima; predlaže da se razmisli o cilju smanjenja broja energetski neučinkovitih zgrada do 2030., s naglaskom na zgradama koje se iznajmljuju i socijalnim stanovima; smatra da bi zgrade koje posjeduju ili koriste tijela javne vlasti trebale pružiti primjer u tom području;

39.  poziva da se sredstva EU-a za energetsku učinkovitost i potporu proizvođačima vlastite energije više usmjere na energetski siromašne potrošače s niskim prihodima te da se s pomoću njih poradi na rješavanju pitanja raspodjele poticaja između stanara i vlasnika;

40.  smatra da su dobro usmjerene socijalne tarife veoma važne za ugrožene građane s niskim prihodima i da bi ih stoga trebalo promicati, poštujući pritom različite prakse u državama članicama; smatra da bi sve takve socijalne tarife trebale biti potpuno transparentne;

o
o   o

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 286 E, 27.11.2009., str. 24.
(2) SL C 93, 9.3.2016., str. 8.
(3) SL C 36, 29.1.2016., str. 62.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0065.
(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0342.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0444.
(7) Uredba (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača, (SL L 364, 9.12.2004., str. 1.).


Siromaštvo: rodna perspektiva
PDF 390kWORD 162k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. svibnja 2016. o siromaštvu: rodna perspektiva (2015/2228(INI))
P8_TA(2016)0235A8-0153/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 8., 9., 151., 153. i 157. Ugovora u funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine odredbe o socijalnim pravima i ravnopravnosti žena i muškaraca,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija iz Istanbula),

–  uzimajući u obzir strategiju rasta EU-a Europa 2020., a posebno njezin cilj smanjenja broja Europljana koji žive ispod nacionalne granice siromaštva za 25 % do 2020. i izbavljenja više od 20 milijuna ljudi iz siromaštva, kao i potrebu da se sustavi socijalne zaštite i mirovinski sustavi u državama članicama iskoriste u punoj mjeri kako bi se zajamčila odgovarajuća potpora dohotku,

–  uzimajući u obzir Paket mjera za socijalna ulaganja Komisije iz 2013.,

–  uzimajući u obzir Zajednicu prakse o rodno osviještenoj politici (GenderCop) Europskog socijalnog fonda, a posebno radnu skupinu GenderCop-a za siromaštvo i uključenost,

–  uzimajući u obzir članak 7. Uredbe o zajedničkim odredbama o strukturnim fondovima za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir Godišnju konvenciju Europske platforme za suzbijanje siromaštva i društvene isključenosti iz 2014.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ,

–  uzimajući u obzir Plan Komisije iz kolovoza 2015. o novom početku suočavanja s problemima uspostave ravnoteže između poslovnog i privatnog života u zaposlenim obiteljima,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za jednakost spolova 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir rezultate istraživanja o lezbijkama, homoseksualcima, biseksualnim i transrodnim osobama u EU-u koje je provela Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) i objavila 17. svibnja 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. listopada 2005. o ženama i siromaštvu u Europskoj uniji(1) i Rezoluciju od 3. veljače 2009. o nediskriminaciji koja se temelji na spolu i međugeneracijskoj solidarnosti(2),

–  uzimajući u obzir stajalište usvojeno na prvom čitanju 20. listopada 2010.(3) radi donošenja Direktive 2011/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive o rodiljnom dopustu,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o slici siromaštva žena u Europskoj uniji(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama nove okvirne politike EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2011. o položaju žena koje se bliže dobi za umirovljenje(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o položaju samohranih majki(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. s preporukama Komisiji o primjeni načela jednake plaće radnika i radnica za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o 57. sjednici Komisije UN-a o položaju žena (CSW) na temu uklanjanja i prevencije svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o učinku gospodarske krize na jednakost spolova i prava žena(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u EU-u 2013.(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(13),

–  uzimajući u obzir studiju objavljenu u travnju 2014. pod naslovom „Samohrani roditelji i zapošljavanje u Europi”, koja je provedena na zahtjev Komisije,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja o ostvarenju ciljeva borbe protiv siromaštva s obzirom na rastuće troškove za kućanstva te popratno mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0040/2016),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0153/2016),

A.  budući da je prema posljednjim podacima Eurostata broj žena pogođenih siromaštvom i dalje konstantno veći od broj muškaraca pogođenih siromaštvom, te da on trenutačno iznosi oko 64,6 milijuna žena u odnosu na 57,6 milijuna muškaraca(14); budući da to pokazuje da siromaštvo ima drugačiji učinak na žene i na muškarce; budući da su 2014. žene bile posebno pogođene opasnosti od siromaštva u 28 država članica EU-a, uz stopu od 46,6 % prije socijalnih transfera i 17,7 % nakon socijalnih transfera; budući da se stopa žena pogođenih siromaštvom uvelike razlikuje među državama članicama; budući da je stopa siromaštva među migranticama i ženama koje pripadaju etničkim manjinama ista na razini cijelog EU-a bez obzira na to koliko se međusobno razlikuju te ugrožene skupine, kao što su starije žene, neudane žene, samohrane majke, lezbijke, biseksualke, transrodne žene i žene s invaliditetom; budući da 38,9 % stanovništva i 48,6 % neudanih žena u 28 država članica EU-a nije u mogućnosti pokriti nepredviđene troškove; budući da je Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava izvijestio da žene čine siromašniji dio svjetskog stanovništva i da se broj žena koje žive u siromaštvu u ruralnim područjima povećao za 50 % od 1975. te budući da žene odrađuju dvije trećine radnih sati u svijetu i proizvode polovicu svjetske hrane, a svejedno primaju samo 10 % svjetskih prihoda i posjeduju manje od 1 % svjetskog vlasništva;

B.  budući da jednakost spolova na tržištu rada koja se postiže povećanjem socijalnog i gospodarskog blagostanja ne donosi korist samo ženama nego i cjelokupnom gospodarstvu i društvu; budući da je cilj jamčenja jednakosti muškaraca i žena određen još Ugovorom iz Rima 1957. godine;

C.  budući da su se u Konvenciji UN-a o pravima djeteta i Programu za održivi razvoj do 2030. vlade obvezale na to da će zajamčiti da svi dječaci i djevojčice završe kompletno osnovno obrazovanje; budući da je u svibnju 2015. na Međunarodni dan žena Parlament organizirao događaj naslovljen „Osnaživanje djevojčica i žena obrazovanjem”; budući da je obrazovanje, i formalno i informalno, ključno za prevladavanje marginalizacije i višestrukih oblika diskriminacije jer se njime omogućuje dijalog, otvorenost i razumijevanje među zajednicama te jačaju marginalizirane zajednice;

D.  budući da se u vrijeme gospodarske recesije osobe koje su već izložene opasnosti od života u siromaštvu, a to su većinom žene, nalaže u ugroženom položaju na tržištu rada i u pogledu socijalne zaštite, posebno osobe koje pripadaju skupinama izloženima višestrukoj diskriminaciji; budući da istraživanje o pripadnicima skupine LGBT u EU-u pokazuje da se lezbijke, biseksualke i transrodne žene suočavaju s nerazmjernim rizikom od diskriminacije na temelju svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, i to u zapošljavanju (19 %), obrazovanju (19 %), stanovanju (13 %), zdravstvenoj skrbi (10 %) i pristupu socijalnim uslugama (8 %); budući da to dovodi do nerazmjerne opasnosti za njihovu ekonomsku i socijalnu dobrobit;

E.  budući da su politike štednje, čije je provođenje u državama članicama zatražila Komisija, uz gospodarsku krizu posljednjih godina povećale nejednakost i posebno pogodile žene, čime se pogoršalo siromaštvo među ženama i sve ih više isključilo iz tržišta rada; budući da je smanjena količina mreža javnih usluga i infrastrukture skrbi za djecu, starije i bolesne, kao i ponuda visokokvalitetnih i besplatnih javnih usluga;

F.  budući da su obitelji sa samohranim roditeljem u većoj opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti (49,8 % u usporedbi s prosjekom od 25,2 % za kućanstva s uzdržavanom djecom, iako i među državama članicama postoje velike razlike)(15); budući da su prema podacima Eurostata 2014. žene predstavljale 56,6 % kućanstava sa samohranim roditeljem u Uniji; budući da siromaštvo uvelike utječe na osobni razvoj i obrazovanje djece te da učinci mogu trajati cijeli život; budući da su se povećale razlike u obrazovanju djece koja potječu iz različitih društveno-ekonomskih slojeva (u 11 zemalja pružanje predškolskog obrazovanja i skrbi za djecu do 3 godine starosti doseže pokrivenost od najviše 15 %); te budući da postoji velika vjerojatnost prenošenja siromaštva na više generacija; budući da nedostatak kvalitetnog obrazovanja znatno povećava rizik od siromaštva djece i njihove socijalne isključenosti, dok brojni čimbenici povezani s obiteljskim životom, kao što su nestabilnost, nasilje ili loši uvjeti stanovanja, uvelike pogoršavaju rizik od napuštanja školovanja;

G.  budući da su žene koje žive u ruralnim područjima posebno pogođene siromaštvom; budući da mnoge žene koje žive u ruralnim područjima nisu uopće evidentirane na tržištu rada i registrirane kao nezaposlene; budući da je stopa nezaposlenosti žena u ruralnim područjima izrazito visoka, a one koje su zaposlene imaju vrlo niska primanja; budući da žene u ruralnim područjima imaju ograničen pristup obrazovanju, ranom otkrivanju raka i općenito zdravstvenoj skrbi;

H.  budući da život na rubu siromaštva dovodi do socijalne isključenosti i nesudjelovanja u društvu u pogledu pristupa obrazovanju, pravosuđu, cjeloživotnom učenju, uslugama primarne zdravstvene skrbi, primjerenom stanovanju i prehrani, vodi i energiji te pristupa i sudjelovanju u kulturnom životu, informacijama, sportu te javnom prijevozu; budući da se ulaganjem u politike za pružanje potpore ženama unapređuju i životni uvjeti njihovih obitelji, posebno njihove djece;

I.  budući da razlika u plaćama između spolova trenutačno iznosi 16,3 % i budući da se žene više nego muškarci zapošljavaju na temelju netipičnih i nesigurnih oblika ugovora o radu;

J.  budući da žene koje žele pokrenuti poslovanje vrlo često imaju poteškoća s dobivanjem zajmova jer im tradicionalni financijski posrednici nerado dodjeljuju zajmove zato što smatraju da su poduzetnice izloženije riziku te manje sklone ostvarenju rasta poslovanja i unosnih ulaganja;

K.  budući da žene često rade u kućanstvu te da su kao takve u mnogim slučajevima zaposlene izvan područja primjene nacionalnog radnog prava; budući da su osobito žene bez osobnih dokumenata u opasnosti da ih se u tom području zaposli i iskorištava;

L.  budući da žene češće nego muškarci preuzimaju odgovornost za brigu o starijim, bolesnim ili uzdržavanim članovima obitelji i o djeci te da češće prekidaju karijeru, što dovodi do njihova slabijeg sudjelovanja i dužih razdoblja neaktivnosti na tržištu rada; budući da se uspostavom visokokvalitetnih i financijski prihvatljivih socijalnih usluga i centara za predškolsko obrazovanje i skrb ili za skrb drugih uzdržavanih osoba, kao što su starije osobe; budući da je mali broj država članica ostvario ili premašio ciljeve iz Barcelone, koji se moraju smatrati ključnima za kretanje prema jednakoj podjeli odgovornosti u pogledu skrbi;

M.  budući da je, s obzirom na međugeneracijsku dimenziju siromaštva, rješavanje stanja djevojčica i djevojaka koje se suočavaju sa socijalnom isključenošću i siromaštvom ključno za rješavanje problema feminizacije siromaštva;

N.  budući da je u svih 27 država članica 34 % samohranih majki aktivne dobi u opasnosti od siromaštva, dok taj postotak iznosi 17 % u drugim obiteljima aktivne dobi s djecom;

O.  budući da razlika u mirovinskim naknadama u prosjeku iznosi 39 % zbog neravnoteže stvorene uslijed trajne nejednakosti u pogledu primanja i pristupa zapošljavanju, diskriminacije i razlike u plaćama na tržištu rada između muškaraca i žena; budući da razlika u iznosu mirovine predstavlja prepreku za ekonomsku neovisnost žena i da je to jedan od razloga zbog kojeg žene s godinama dospijevaju ispod praga siromaštva; budući da treba djelovati kako bi se ženama zajamčio jednak pristup prikladnim mirovinskim programima; budući da se razlika u mirovinama smanjila u razdoblju od 2006. do 2012. u onim državama članicama u kojima je provedena Direktiva 2006/54/EZ(16);

P.  budući da je povećanje opasnosti od siromaštva usko povezano s proračunskim rezovima, što utječe na obrazovanje, sustave socijalne zaštite i usluge skrbi; budući da su žene i djeca bili najteže pogođeni krizom i mjerama štednje koje je uvelo više europskih država;

Q.  budući da su žene ključni pokretač gospodarskog i društvenog razvoja, a obrazovanje je jedna od najdjelotvornijih dostupnih strategija za uspjeh na tržištu rada i za izlazak iz začaranog kruga siromaštva; budući da je veliki financijski teret obrazovanja koje se plaća, zbog izravnih i neizravnih uključenih troškova, znatna prepreka za bolju kvalifikaciju osoba koje žive u siromaštvu; budući da djevojčice u školi imaju bolje rezultate od dječaka, ali često nailaze na veće poteškoće ili zbog obiteljskih i drugih pritisaka ne mogu pretvoriti taj uspjeh u obrazovanju u profesionalna postignuća;

R.  budući da su stereotipi koje društvo širi ukorijenjeni u patrijarhatu i da postavljaju žene u podređeni položaj u društvu, pridonoseći time feminizaciji siromaštva; budući da ti stereotipi nastaju još u djetinjstvu te se očituju u izboru obrazovanja i osposobljavanja pa sve do tržišta rada; budući da su žene i dalje prečesto ograničene na „ženske” poslove za koje su i dalje neprimjereno plaćene te su nadalje preslabo zastupljene u područjima kao što su matematika, znanost, poslovni sektor, informacijsko-komunikacijske tehnologije i inženjerstvo te na odgovornim položajima; budući da ti stereotipi u kombinaciji sa sektorima koji postavljaju standarde u određivanju plaća, a kojima dominiraju muškarci, vode prema rodno uvjetovanoj diskriminaciji;

S.  budući da strategija Europa 2020., čiji je cilj učiniti gospodarstvo EU-a pametnim, održivim i uključivim, sadrži ambiciozne ciljeve kao što su stopa zaposlenosti od 75 % i smanjenje broja osoba koje su pogođene siromaštvom ili kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost za najmanje 20 milijuna do 2020.; budući da je u ciljeve strategije uvršteno smanjenje stope ranog napuštanja školovanja na ispod 10 %;

T.  budući da je jedan od ciljeva strategije Europa 2020. zajamčiti da 40 % osoba u dobi od 30 do 34 godine ima sveučilišno obrazovanje, u usporedbi s aktualnim prosjekom od 37,9 %; budući da je taj prosjek za žene veći od 42,3 %, a za muškarce iznosi 33,6 %;

U.  budući da ostvarenje cilja borbe protiv siromaštva u okviru strategije Europa 2020., kao jednog od pet mjerljivih ciljeva strategije, zahtijeva snažan i nov politički poticaj; budući da je moguće ostvariti te ciljeve jedino ako je u politiku borbe protiv siromaštva uvrštena snažna rodna dimenzija, uz donošenje nacionalnih politika za zaštitu žena, posebice od opasnosti od siromaštva;

V.  budući da siromaštvo i socijalna isključenost te ekonomska ovisnost žena mogu biti čimbenici povećanja nasilja nad ženama, ali i obrnuto s obzirom na to da nasilje utječe na zdravlje žena i često dovodi do gubitka posla i doma, socijalne isključenosti i siromaštva; budući da to uključuje nerazmjernu opasnost od trgovanja ljudima i seksualnog iskorištavanja; budući da, nadalje, mnoge žene koje su žrtve takvog nasilja i dalje žive sa svojim zlostavljačima jer ekonomski ovise o njima;

W.  budući da jednakost spolova služi u borbi protiv siromaštva među ženama jer ima pozitivan utjecaj na produktivnost i gospodarski rast te dovodi do većeg sudjelovanja žena na tržištu rada, što pak donosi mnoge društvene i gospodarske koristi;

Siromaštvo i ravnoteža između poslovnog i privatnog života

1.  naglašava ključnu ulogu visokokvalitetnih javnih usluga u borbi protiv siromaštva, posebno siromaštva žena, jer su žene ovisnije o takvim uslugama;

2.  ističe da je muškarce potrebno ohrabriti i angažirati da promiču jednakost spolova u svim područjima i na svim razinama tržišta rada;

3.  smatra da države članice trebaju prioritetno riješiti pitanje usklađivanja obiteljskog i profesionalnog života uvođenjem radnih uvjeta prilagođenih obitelji, kao što su fleksibilno radno vrijeme i mogućnost rada na daljinu; napominje da nepostojanje cjenovno dostupne visokokvalitetne skrbi za djecu te za uzdržavane ili starije osobe, posebno jaslica, dječjih vrtića i centara za dugotrajnu skrb, pridonosi socijalnoj isključenosti te razlici između žena i muškaraca u pogledu zapošljavanja, plaće i mirovine; ističe da je jednak pristup besplatnom visokokvalitetnom predškolskom obrazovanju, cjenovno pristupačnoj skrbi, formalnom, informalnom i neformalnom obrazovanju te uslugama za pomoć obiteljima ključan za poticanje žena da pristupe ili ostanu na tržištu rada, jamčenje jednakih mogućnosti i izlaska iz začaranog kruga siromaštva jer se time ženama pomaže da se osamostale i steknu kvalifikacije kojima će im se zajamčiti zaposlenje;

4.  osuđuje politike štednje koje, zajedno s gospodarskom krizom, pridonose povećanju stope siromaštva, posebno među ženama;

5.  poziva države članice i Komisiju da razrade i koriste raspoložive financijske instrumente i instrumente politika, među ostalim i Paket mjera za socijalna ulaganja, kako bi se postigli ciljevi iz Barcelone; u tom smislu zahtijeva da se poboljšaju Europski socijalni fond (ESF) i Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), da se pri korištenju socijalnih ulaganja i Uredbe o EFSU-u prednost daje uspostavi javnih i privatnih infrastruktura za pružanje skrbi i pomoći djeci i drugim uzdržavanim osobama; predlaže Komisiji da u okviru mehanizma sufinanciranja dodijeli posebna sredstva za promicanje poticajnih mjera za posebna područja kojima nedostaju strukture za predškolski odgoj i skrb te u kojima je stopa zapošljavanja žena iznimno niska;

6.  poziva države članice da provode politike kojima se štite, unapređuju i promiču besplatne i visokokvalitetne javne usluge, posebno u području zdravstva, obrazovanja, socijalne zaštite i pravde; naglašava da je najvažnije da javne usluge imaju financijske i ljudske resurse potrebne za ispunjavanje svojih ciljeva;

7.  poziva Europsku komisiju i države članice da uvedu potrebne mjere za promicanje uspostavljanja ravnoteže između profesionalnog i privatnog života kako bi žene, osobito one koje su najviše izložene opasnosti od siromaštva, mogle nastaviti karijeru uz puno radno vrijeme ili, ako žele, kako bi mogle raditi na pola radnog vremena i uz fleksibilno radno vrijeme;

8.  poziva Komisiju da u bliskoj suradnji s državama članicama pokrene sveobuhvatnu zakonodavnu inicijativu kako bi se zadovoljile potrebe majki i očeva u pogledu različitih vrsta dopusta, posebno rodiljnog dopusta, očinskog dopusta, roditeljskog dopusta i skrbničkog dopusta, s pomoću kojih bi se ponajprije poticalo muškarce na preuzimanje aktivne uloge oca, čime bi se omogućila pravednija raspodjela obiteljskih odgovornosti i ženama pružile jednake mogućnosti sudjelovanja na tržištu rada, čime bi se pak osnažila njihova ekonomska neovisnost; uzima u obzir da su neke države članice već donijele zakone u vezi s tim pitanjem koje nije obuhvaćeno odredbama zakonodavstva EU-a; poziva države članice da razrade zakonodavstvo kojim će se štititi ili povećati prava majki i očeva te roditeljska prava; ističe činjenicu da su 2010. samo 2,7 % osoba koje su iskoristile roditeljski dopust bili muškarci, što naglašava potrebu za konkretnom mjerom kojom će se zajamčiti pružanje prava na roditeljski dopust;

9.  ponavlja da je razočaran povlačenjem Direktive o rodiljnom dopustu nakon mnogo godina nastojanja da se ukloni zastoj i na taj način zajamči bolja zaštita europskih građana; poziva Komisiju da donese novi prijedlog te da pravo na plaćeni očinski dopust postane obvezno; smatra da je potrebno poduzeti konkretne mjere u svim državama članicama radi boljeg usklađivanja obiteljskog i poslovnog života žena; potiče Komisiju da u Europski semestar uključi snažniju socijalnu dimenziju i ciljeve postizanja jednakosti spolova na radnom mjestu;

10.  pozdravlja prijedlog da se uvede skrbnički dopust, kako je predviđeno u Planu Komisije o novom početku suočavanja s problemima uspostave ravnoteže između poslovnog i privatnog života u zaposlenim obiteljima;

Siromaštvo i rad

11.  poziva Komisiju i države članice da provedu politike kojima se potiču zapošljavanje žena i integracija na tržište rada skupina društveno marginaliziranih žena, imajući u vidu ciljeve strategije Europa 2020. povezane s jačanjem i poboljšanjem obrazovanja te s povećanim ulaganjem u kampanje za osposobljavanje i pružanje informacija, čime se jamči da su kvalifikacije glavni čimbenik u daljnjoj integraciji žena na tržište rada, s naglaskom na cjeloživotnom učenju jer se njime ženama pružaju vještine koje su im potrebne za zapošljavanje na visokokvalitetnim radnim mjestima i pružaju prilike za prekvalifikaciju na tržištu rada koje se neprestano mijenja; poziva na pojačano promicanje znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike među djevojkama radi ranog rješavanja problema postojećih stereotipa u obrazovanju i borbe protiv dugoročnih razlika u zapošljavanju i plaćama; poziva na razvijanje javnih usluga za visokokvalitetnu i financijski prihvatljivu skrb i uspostavljanje fleksibilnog, ali ne i nesigurnog, radnog vremena u korist žena i muškaraca te na donošenje mjera za suzbijanje segregacije muškaraca i žena na temelju profesije i sektora, osobito u svijetu poduzetnišva i na odgovornim radnim mjestima;

12.  naglašava da je pristup kreditiranju, financijskim uslugama i savjetima ključan u osnaživanju žena koje se suočavaju s društvenom isključenošću u poduzetništvu te da se njime povećava njihova zastupljenost u tom sektoru; zahtijeva da Komisija i države članice poduzmu učinkovite mjere za povećanje pristupa financiranju za žene koje žele započeti vlastitu djelatnost ili investicijske projekte, da promiču žensko poduzetništvo jer se njime pridonosi općem gospodarskom i društvenom razvoju i olakšava pristup kreditiranju, uključujući mikrokreditiranje, posebno u pogledu ugroženih skupina žena koje se suočavaju s višestrukom diskriminacijom, te da razviju i prošire programe samozapošljavanja na siguran način; u tom pogledu ističe važnost dijeljenja i promicanja najboljih praksi, mentorstva, ženskih uzora i drugih oblika potpore nezaposlenim ženama;

13.  naglašava ključnu važnost: reforme makroekonomske i socijalne politike i politike u vezi s tržištem rada, usklađujući ih s politikama jednakosti spolova kako bi se osigurala ekonomska i socijalna pravda za žene; preispitivanja metoda koje se upotrebljavaju za određivanje stope siromaštva i razvijanja strategija za promicanje pravedne raspodjele bogatstva;

14.  napominje da su žene najčešće zaposlene na nesigurnim i slabo plaćenim radnim mjestima te preko nestandardnih ugovora o radu; napominje da je rad na nepuno radno vrijeme koji radnici obavljaju protiv svoje volje još jedna od dimenzija nesigurnog rada koji doprinosi opasnosti od siromaštva i koji se sa 16,7 % popeo na 19,6 % u ukupnom broju vrsta zapošljavanja; poziva države članice da pojačaju napore u borbi protiv neprijavljenog rada, nesigurnih radnih mjesta i zloupotrebe netipičnih oblika ugovora, uključujući ugovore bez radnog vremena u nekim državama članicama; ističe činjenicu da visok postotak neprijavljenog rada obavljaju žene, što negativno utječe na prihode žena, njihovo socijalno osiguranje i zaštitu te nepovoljno utječe na BDP EU-a; potiče države članice da uzmu u obzir primjenu preporuka Međunarodne organizacije rada (ILO), kojima je svrha smanjiti udio nesigurnih radnih mjesta(17), kao što su analiziranje i ograničavanje okolnosti u kojima se mogu koristiti ugovori za nesigurna radna mjesta te ograničavanje uzastopnih razdoblja na koje radnici mogu biti zaposleni na takvom ugovoru, nakon čega bi im se trebala dati mogućnost potpisivanja ugovora na neodređeno vrijeme;

15.  poziva države članice da nadziru poštovanje prava zaposlenih žena, koje sve više rade poslove po niskoj cijeni i postaju žrtvama diskriminacije;

16.  ističe da postoje nove kategorije žena koje žive u siromaštvu koje obuhvaćaju mlade žene sa zvanjem, te zbog čega je velik broj mladih diplomiranih žena osuđen na nesiguran poslovan život i prihode koji rijetko premašuju prag siromaštva („novo siromaštvo”);

17.  ponovno upućuje svoj poziv Komisiji da revidira postojeće zakonodavstvo kako bi se dokinula razlika u plaćama i mirovinama između muškaraca i žena; napominje da su mjere za povećanje transparentnosti plaća ključne za uklanjanje razlika u plaćama između muškaraca i žena te poziva države članice da provedu preporuku Komisije od 7. ožujka 2014. o jačanju načela jednakih plaća za muškarce i žene transparentnošću, uključujući ukidanjem prebacivanja tereta dokazivanja na drugu stranu u pogledu borbe protiv diskriminacije na temelju spola na radnom mjestu;

18.  poziva Komisiju da provede studiju o tome kako postupci u vezi sa službenim priznavanjem promjene spola osobe, ili nedostatak takvih postupaka, utječu na položaj transrodnih osoba na tržištu rada, posebice na njihov pristup zapošljavanju, visinu primanja, razvoj karijere te mirovinu;

19.  primjećuje sa zabrinutošću da žene često primaju mirovine koje su samo nešto više od minimuma potrebnog za preživljavanje, za što postoje mnogi razlozi, kao što je prekid ili prestanak profesionalne djelatnosti radi posvećivanja obitelji, učestalost ugovora na pola radnog vremena tijekom cijelog životnog vijeka ili zato što su radile u poduzeću supruga, uglavnom u trgovinskom i poljoprivrednom sektoru, bez plaće i bez socijalnog osiguranja;

20.  pozdravlja činjenicu da Komisija razmatra „jednaku plaću za rad jednake vrijednostiˮ kao jedno od ključnih područja za djelovanje u svojoj novoj strategiji za jednakost spolova; zahtijeva od Komisije da donese Komunikaciju za „Novu strategiju za jednakost spolova i ženska prava nakon 2015.ˮ kako bi se ciljevi i politike uključeni u tu strategiju mogli djelotvorno provesti;

21.  zahtijeva od država članica da se pobrinu za to da se svatko tko je privremeno obustavio svoju profesionalnu djelatnost kako bi se posvetio odgoju djece ili brizi o starijim osobama može reintegrirati na tržište rada ili vratiti na svoje prijašnje radno mjesto i razinu profesionalnog napredovanja;

22.  poziva Komisiju da provede ocjenu učinka programa minimalnog dohotka u EU-u i razmotri daljnje korake kojima bi se uzeli u obzir gospodarske i socijalne okolnosti svake države članice te procjenu o tome omogućuju li programi kućanstvima da zadovolje osnovne osobne potrebe; ponovno potiče države članice da uvedu minimalnu nacionalnu mirovinu koja ne smije biti niža od iznosa praga rizika od siromaštva;

23.  napominje da su umirovljenice najugroženija skupina koja često živi u siromaštvu ili im prijeti siromaštvo; poziva države članice da problem smanjenja razlike u mirovinama muškaraca i žena postave kao gospodarski cilj; poziva države članice da reformiraju mirovinske sustave kako bi mogle neprestano osiguravati dostatne mirovine za sve te smanjiti razlike u mirovinama između muškaraca i žena; smatra da instrumenti za rješavanje razlike u mirovinama između muškaraca i žena uključuju prilagodbu mirovinskih sustava kojom bi se zajamčila jednakost muškaraca i žena, prilagodbu obrazovnih sustava, planiranja karijere, sustava roditeljskog dopusta i ostalih usluga za pružanje podrške roditeljima; poziva države članice da razmotre dijeljenje mirovinskih prava u slučajevima razvoda i zakonske rastave u skladu s načelom supsidijarnosti; napominje da se programi strukovnih starosnih mirovina sve češće vode u skladu s osiguravateljskim načelima zbog čega bi mogle nastati praznine u pokrivenosti socijalnom zaštitom(18); naglašava da se Sud Europske unije izjasnio da se programi strukovnih mirovina također moraju smatrati primitkom od rada te da se načelo jednakog postupanja stoga primjenjuje i na te programe;

Siromaštvo: opće preporuke

24.  napominje da osobe koje žive u siromaštvu često snose veći jedinični trošak u odnosu na osobe u povoljnijem položaju i to za istu robu ili usluge koje su neophodne za njihov društveni ili ekonomski opstanak, posebno kada je riječ o troškovima telekomunikacijskih usluga, energenata i vodoopskrbe; poziva države članice da blisko surađuju s dobavljačima i operaterima u oblikovanju mehanizama pomoći i definiranju socijalnih cijena za najpotrebitije, osobito za opskrbu vodom i energijom kako bi se iz domaćinstava iskorijenilo energetsko siromaštvo;

25.  ponavlja ulogu obrazovanja u borbi protiv rodnih stereotipa, jačanju žena i djevojaka u društvenim, gospodarskim, kulturnim i političkim područjima te znanstvenim profesijama, kao i dokidanju začaranog kruga siromaštva uključivanjem žena u sektore u kojima su slabije zastupljene, kao što su znanost, tehnologija, inženjerstvo i poduzetništvo te poziva Komisiju da u preporuke za pojedine zemlje uključi ciljeve strukovnog osposobljavanja za žene; ističe ulogu neformalnog obrazovanja; poziva države članice da ulaganja u obrazovanje djevojčica i žena obuhvate kao integralni dio svojih gospodarstava i planova za oporavak; potiče države članice da rade na pružanju pomoći mladim ženama u prijelazu s formalnog obrazovanja na tržište rada; ističe da je potrebno da sve obrazovne ustanove iskazuju demokratske vrijednosti radi poticanja tolerancije, aktivnog građanstva, društvene odgovornosti i poštovanja u pogledu rodnih razlika, manjina, etničkih i vjerskih skupina; ističe važnost sportskog i tjelesnog obrazovanja u pogledu suzbijanja predrasuda i stereotipa, kao i njihovu potencijalnu vrijednost u pomaganju socijalno ugroženim mladima ljudima da se vrate na pravi put;

26.  izražava zabrinutost zbog toga što su žene koje imaju djecu diskriminirane na radnom mjestu jer su majke, a ne zato što su manje uspješne od svojih kolega; poziva države članice da aktivno promiču pozitivnu sliku zaposlenih majki te da se bore protiv pojave „kažnjavanja majčinstva”, što je praksa koju potvrđuju brojna istraživanja;

27.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju korištenje strukturnih i investicijskih fondova, posebno Europskog socijalnog fonda (ESF) te Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), za poboljšanje obrazovanja i osposobljavanja u cilju poboljšanja pristupa tržištu rada i borbe protiv nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti žena; naglašava da bi se 20 % sredstava iz ESF-a koje je dodijeljeno za mjere socijalne uključenosti i projekte iz područja socijalnih inovacija moglo aktivnije iskoristiti kako bi se podržale inicijative kao što su mali lokalni projekti usmjereni na osnaživanje žena koje se suočavaju sa siromaštvom i socijalnom isključenošću; potiče države članice da provode više informacijskih kampanja o prilikama za sudjelovanje u projektima koje financira EU;

28.  poziva na uspostavu mehanizama financiranja kojima će se poticati jednaka zastupljenost u područjima u kojima postoji nejednaka rodna zastupljenost te naglašava potrebu za podacima razvrstanima po spolu kako bi se bolje razumjela situacija djevojčica, dječaka, muškaraca i žena te kako bi se stoga učinkovitije moglo rješavati pitanje nejednake zastupljenosti; traži od Komisije da pripremi pregled raščlanjen po dobi i spolu o sudjelovanju u europskim programima mobilnosti u obrazovanju kao što su Erasmus+, Kreativna Europa i Europa za građane;

29.  posebno podsjeća na pravo djece migranata i izbjeglica, i dječaka i djevojčica, na obrazovanje, što je jedan od prioriteta europskih društava; stoga naglašava da bi u svjetlu kontinuirane migrantske krize trebalo poduzeti hitne mjere u području obrazovanja migranata na razini EU-a i na nacionalnoj razini; naglašava da je obrazovanje od ključne važnosti za integraciju i zapošljivost te da bi zbog nacionalnih sustava koji se ne mogu suočiti s tim izazovom moglo doći do daljnje kulturne segregacije i većih socijalnih podjela; ističe da pristup obrazovanju, i u izbjegličkim kampovima i u gradovima koji su ih primili, uz ispunjavanje potrebnih standarda kvalitete te lingvističku i psihološku pomoć, ne smije biti doveden u pitanje zbog birokratskih i administrativnih pitanja o priznavanju izbjegličkog statusa;

30.  naglašava doprinos volonterskih organizacija i tercijarnog sektora u tom području te poziva države članice da podrže njihove napore; podsjeća da žene u velikoj mjeri sudjeluju u dobrovoljnim obrazovnim i ostalim aktivnostima te u podržavanju i poboljšanju obrazovnih mogućnosti, primjerice za izbjeglica i djece kojoj su uskraćena prava;

31.  ističe da učinci siromaštva i socijalne isključenosti na djecu mogu trajati cijeli život i dovesti do siromaštva koje se nastavlja iz generacije u generaciju; ističe da je u svim državama članicama rizik od siromaštva i socijalne isključenosti među djecom uvelike povezan s razinom obrazovanja njihovih roditelja, a posebno majki, te njihovim položajem na tržištu rada i socijalnim stanjem, kao i oblicima potpore koje države članice pružaju obiteljima; preporučuje državama članicama da svim mladim osobama osiguraju pristup besplatnom i visokokvalitetnom javnom obrazovanju u svim dobnim skupinama, uključujući u predškolskoj dobi; ističe važnost savjetovanja za djecu u području obrazovanja kojim će im se omogućiti da ostvare svoj puni potencijal; inzistira na tome da je potrebno ciljanim programima podupirati nastavak obrazovanja majki u adolescentskoj dobi čije je napuštanje školovanja prvi korak prema siromaštvu; ističe potrebu za uspostavom sveobuhvatnog skupa mjera za rješavanje problema siromaštva djece i promicanje dobrobiti djece na osnovi triju stupova: točnije, na pristupu odgovarajućim resursima i usklađivanju poslovnog i obiteljskog života, pristupu uslugama dobre kvalitete, te sudjelovanju djece u odlukama koje se odnose na njih, i u kulturnim, slobodnim i sportskim aktivnostima; ponavlja potrebu za jamčenjem jednakog pristupa informacijama, posebno u pogledu socijalne sigurnosti, obrazovanja odraslih, zdravstvene skrbi i dostupne ekonomske potpore;

32.  ističe da nepriznavanje LGBTI obitelji u mnogim državama članicama dovodi do nižih prihoda i većih troškova za pripadnike skupine LGBTI, čime se povećava rizik od siromaštva i socijalne isključenosti; smatra da je zakonodavstvo o jednakom postupanju ključan instrument za borbu protiv siromaštva koje nastaje iz marginalizacije i diskriminacije seksualnih i rodnih manjina; u tom pogledu poziva Vijeće na usvajanje prijedloga direktive iz 2008. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na vjeroispovijed ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualnu orijentaciju; nadalje, poziva na jasno uključivanje zabrane diskriminacije na temelju rodnog identiteta u svaku buduću preinaku direktiva o jednakosti spolova; i dalje je zabrinut zbog niske razine osviještenosti o pravima i postojanju tijela i organizacija koji nude potporu žrtvama diskriminacije; u tom pogledu poziva Komisiju da pomno nadzire učinkovitost nacionalnih tijela za rješavanje žalbi i postupaka;

33.  poziva na potpunu provedbu Direktive 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada i na njezinu reviziju uz obvezu da poduzeća sastave mjere ili planove za jednakost spolova, uključujući postupke desegregacije i razvijanja sustava, te mjere za podupiranje karijera žena;

34.  ponovno potvrđuje važnost ekonomskog i financijskog obrazovanja u ranoj dobi jer se time dokazano poboljšava donošenje ekonomskih odluka kasnije u životu, uključujući u upravljanju troškovima i prihodima; predlaže razmjenu najboljih praksi i promicanje obrazovnih programa usmjerenih na žene i djevojke iz ugroženih skupina i marginaliziranih zajednica koje se suočavaju sa siromaštvom i socijalnom isključenošću;

35.  utvrđuje da nedostatak prihoda partnera uvelike može doprinijeti siromaštvu i društvenoj isključenosti žena; ukazuje na posebno osjetljivu situaciju udovica, razvedenih žena i samohranih majki kojima je sud dodijelio skrbništvo nad djecom, a za koju bi se trebale odrediti primjerene naknade za uzdržavanje; primjećuje da se samohrane žene zbog neplaćenih troškova uzdržavanja mogu suočiti sa siromaštvom; naglašava činjenicu da su razvedene žene podložne diskriminaciji i siromaštvu, što dokazuje da žene još uvijek nisu potpuno ekonomski neovisne i ukazuje na potrebu za daljnjim mjerama na području tržišta rada i za uklanjanjem razlika u plaćama između žena i muškaraca;

36.  ističe da prikupljanje podataka o troškovima i prihodima kućanstva mora biti nadopunjeno individualiziranim podacima radi uzimanja u obzir rodno uvjetovane nejednakosti u kućanstvima;

37.  ustraje u tome da makroekonomska politika mora biti u skladu s politikom društvene jednakosti; ponavlja da financijske institucije kao što su Europska središnja banka i nacionalne središnje banke moraju uzeti u obzir društvene učinke, pri oblikovanju makroekonomskih monetarnih politika ili politika o financijskim uslugama te odlučivanju o njima;

38.  ponovno potvrđuje svoju potporu inicijativi za pripremu referentnog proračuna koji bi služio kao smjernica te poziva Komisiju da pri njegovu osmišljavanju uključi razmatranja s rodnom perspektivom, uključujući nejednakost spolova unutar kućanstava;

39.  ponavlja da je potrebno provesti istraživanje o beskućnicama te uzrocima i pokretačima beskućništva žena jer je ta pojava nedovoljno zastupljena u aktualnim podacima; napominje da elementi koji ovise o rodu i koje je potrebno uzeti u obzir uključuju rodno uvjetovanu ekonomsku ovisnost, privremeni smještaj ili izbjegavanje socijalnih službi;

40.  naglašava da je nasilje nad ženama i dalje veliki problem u EU-u koji utječe na žrtve, da je potrebno hitno uključiti počinitelje nasilja u mjere borbe protiv nasilja nad ženama, neovisno o njihovoj dobi, obrazovanju, visini dohotka ili društvenom položaju, te da takvo nasilje ima sve veći utjecaj na opasnost od marginalizacije, siromaštva i društvene isključenosti; napominje da je ekonomska neovisnost žena ključna kako bi proaktivnim mjerama mogle izbjeći rodno uvjetovano nasilje; poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da zajamče sustave socijalne zaštite kojima će osigurati poštovanje socijalnih prava žena koje su žrtve bilo koje vrste nasilja, bilo da se radi o nasilju u obitelji, trgovanju ljudima ili prostituciji, te da djeluju kako bi se te žene ponovno integrirale na tržište rada, koristeći se i instrumentima kao što je Europski strukturni fond; naglašava potrebu za povećanom dostupnošću informacija kad je riječ o pravnim uslugama za žrtve nasilja;

41.  ističe potrebu za poduzimanjem odlučnih napora u borbi protiv obiteljskog nasilja, posebice nasilja nad ženama; napominje da ekonomska neovisnost žena ima ključnu ulogu u njihovim životima te u mogućnosti bijega iz situacija obiteljskog nasilja te da ženama koje su iskoristile svoj plaćeni dopust prijeti gubitak radnog mjesta i ekonomske neovisnosti; napominje da su nedavnim uvođenjem plaćenog dopusta u slučajevima obiteljskog nasilja u Australiji i SAD-u zaštićena radna mjesta mnogih dok su se nosili s posljedicama obiteljskog nasilja tako što se tim osobama dalo vremena za liječničke preglede, davanje iskaza na sudu i ostale dužnosti koje se u takvim slučajevima moraju ispuniti; poziva Komisiju i države članice da ispitaju izvedivost te moguće ishode uvođenja sustava plaćenog dopusta za žrtve obiteljskog nasilja i osobe koje su ga preživjele u situacijama u kojima žrtvama nedostatak plaćenog dopusta predstavlja prepreku za zadržavanje radnog mjesta, štiteći pritom njihovu privatnost; također poziva Komisiju i države članice da uvedu daljnje mjere za podizanje razine osviještenosti o problemu obiteljskog nasilja te pomognu žrtvama takvog nasilja, da promiču njihovu bolju obaviještenost i bolju obranu njihovih prava te da štite njihovu ekonomsku neovisnost;

42.  ponovno poziva EU i njegove države članice da potpišu i ratificiraju Konvenciju iz Istanbula i traži hitno pokretanje inicijative za donošenje direktive EU-a o borbi protiv nasilja nad ženama; još jednom poziva Komisiju da predstavi europsku strategiju protiv rodno uvjetovanog nasilja i da proglasi europsku godinu borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja;

43.  smatra da postoji potreba za proaktivnim radom na suzbijanju nasilja nad ženama uklanjanjem normi kojima se slavi nasilje; naglašava da je potrebno boriti se protiv stereotipa i struktura koji su temelj nasilja muškaraca nad ženama s pomoću proaktivnih mjera u okviru kampanja i trajne edukacije na nacionalnoj razini o kulturama u kojima se prednost daje muškarcima;

44.  podsjeća da se nove tehnologije trebaju smatrati ključnima za otvaranje novih radnih mjesta te prilikom za izlazak žena iz siromaštva;

45.  ohrabruje države članice da u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima doprinose poboljšanju kvalitete života žena u ruralnim područjima kako bi se smanjio rizik od siromaštva osiguravajući kvalitetne obrazovne programe u cilju osnaživanja žena iz ruralnih područja, kao i uvjete za zapošljavanje na kvalitetnim radnim mjestima te dostojna primanja za tu skupinu žena; potiče države članice da osiguraju kvalitetnu komunalnu, društvenu i javnu infrastrukturu radi poboljšanja općih uvjeta života u ruralnim područjima;

46.  smatra da mnogi aspekti siromaštva, a posebno siromaštva žena, i dalje nisu prepoznati, a među njima je, primjerice, isključenost žena iz pristupa kulturnom sadržaju i sudjelovanja u društvenom životu te stoga poziva države članice da omoguće potrebnu potporu kako bi se svim ženama zajamčila kultura, sport i slobodno vrijeme, uz poseban naglasak na žene u siromaštvu, žene s invaliditetom i migrantice; smatra da u okviru postojećih pokazatelja velike materijalne neimaštine nisu obuhvaćeni pristup kulturnom sadržaju i sudjelovanje u društvenom životu te se stoga njima ne pruža potpuna slika za razumijevanje siromaštva; zahtijeva da se razvije više pokazatelja za ocjenu isključenosti u pogledu sudjelovanja u društvenom, kulturnom i političkom životu te posebno za ocjenu njezina utjecaja na začarani krug siromaštva i utjecaja na više generacija;

47.  napominje da su žene s invaliditetom često diskriminirane u obiteljskom i obrazovnom okruženju, njihove su mogućnosti za zapošljavanje ograničene, a socijalne naknade koje primaju nisu dovoljne da bi se spriječila opasnost od njihova siromaštva; u tom pogledu naglašava da države članice te regionalne i lokalne vlasti moraju ženama s invaliditetom pružiti specijaliziranu zaštitu koja im je potrebna kako bi mogle iskoristiti svoja prava te da trebaju predložiti mjere za njihovu lakšu integraciju na tržište rada uvođenjem dodatnih mjera potpore, osobito u pogledu obrazovanja i osposobljavanja;

48.  poziva na ambicioznije djelovanje u pogledu rješavanja energetskog siromaštva koje nerazmjerno pogađa kućanstva neudanih žena, samohranih roditelja i kućanstva koja vode žene; potiče Komisiju i države članice da utvrde definiciju energetskog siromaštva kojom se uzimaju u obzir rodni aspekti te pojave te da je uključe u buduću preinaku Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada; ističe važnu ulogu inicijativa za energiju koje pokreću zajednice, kao što je uloga zadruga u osnaživanju ugroženih skupina potrošača energije, posebno žena suočenih sa siromaštvom i društvenom isključenošću te marginalizacijom;

49.  ponovno poziva Komisiju da usmjeri napore prema uspostavljanju Europskog jamstva za djecu koje svakom europskom djetetu u opasnosti od siromaštva omogućuje pristup besplatnoj zdravstvenoj skrbi, besplatnom obrazovanju, besplatnoj skrbi za djecu, dostojanstvenom smještaju i odgovarajućoj prehrani; naglašava da takva politika mora biti usmjerena na situaciju u kojoj se nalaze žene i djevojčice, posebno u ugroženim i marginaliziranim zajednicama; napominje da inicijativa Jamstvo za mlade mora uključivati rodnu dimenziju;

50.  potiče države članice i Komisiju da prikupljaju statističke podatke razvrstane po spolovima i da uvedu nove pojedinačne pokazatelje u pogledu žena i siromaštva u cilju pokretanja razmjene dobrih praksi u pogledu zakonodavnih i proračunskih instrumenata namijenjenih borbi protiv siromaštva, s posebnim naglaskom na onim skupinama koje su osobito u opasnosti od siromaštva, te neovisno o seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu;

51.  naglašava ulogu socijalnih poduzeća u osnaživanju i uključivanju žena koje se suočavaju sa siromaštvom i društvenom isključenošću te višestrukom diskriminacijom;

52.  traži od Komisije i država članica da potaknu procese uključivanja dionika kojima se promiče i olakšava socijalna uključenost i izravno sudjelovanje osoba kojima prijeti rizik od siromaštva, osobito žena i djevojčica, u donošenju politika o socijalnoj uključenosti na svim razinama;

53.  poziva Komisiju i države članice da provode načelo jednakosti spolova u proračunskom planiranju kako bi osigurale da se pri donošenju proračunskih odluka uzima u obzir rodna dimenzija te da se rješava problem različitih utjecaja;

54.  poziva države članice da u borbi protiv siromaštva surađuju s nevladinim organizacijama koje uspješno djeluju u područjima pogođenima teškim siromaštvom i koje posjeduju dragocjeno znanje i iskustvo u lokalnim zajednicama; poziva države članice da pružaju potporu učinkovitoj suradnji na lokalnoj razini;

55.  poziva države članice i Komisiju da radi poticanja jednakog postupanja u ostvarivanje jednakosti spolova uključe socijalne partnere (sindikate i poslodavce) i civilno društvo, uključujući tijela zadužena za pitanja jednakosti spolova; naglašava da se socijalnim dijalogom treba obuhvatiti praćenje i promicanje praksi jednakosti spolova na radnom mjestu, uključujući fleksibilne radne uvjete, radi lakšeg usklađivanja poslovnog i privatnog života; ističe važnost kolektivnih ugovora u borbi protiv diskriminacije i promicanju jednakosti žena i muškaraca na radnom mjestu te drugih instrumenata kao što su kodeks ponašanja, istraživanje te razmjena iskustava i dobrih praksi u području jednakosti spolova;

o
o   o

56.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL C 233 E, 28.9.2006., str. 130.
(2)SL C 67 E, 18.3.2010., str. 31.
(3)SL C 70 E, 8.3.2012., str. 162.
(4)SL C 199 E, 7.7.2012., str. 77.
(5)SL C 296 E, 2.10.2012., str. 26.
(6)SL C 51 E, 22.2.2013., str. 9.
(7)SL C 131 E, 8.5.2013., str. 60.
(8)SL C 264 E, 13.9.2013., str. 75.
(9)SL C 24, 22.1.2016., str. 8.
(10)SL C 36, 29.1.2016., str. 6.
(11)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0050.
(12)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0218.
(13)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0351.
(14)http://ec.europa.eu/eurostat/tgm/refreshTableAction.do?tab=table&plugin=1&pcode=t2020_50&language=fr
(15)Save the Children, „Siromaštvo djece i socijalna isključenost u Europi”, Bruxelles, 2014., str. 14.
(16)http:\\www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/547546/EPRS_STU(2015)547546_EN.pdf, str. 11.
(17)Međunarodna organizacija rada, Politike i regulative za borbu protiv nesigurnih radnih mjesta, 2011.
(18)http://ec.europa.eu/justice/gender-equality/files/conference_sept_2011/dgjustice_oldagepensionspublication3march2011_en.pdf


Necarinske prepreke na jedinstvenom tržištu
PDF 424kWORD 113k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. svibnja 2016. o necarinskim preprekama na jedinstvenom tržištu (2015/2346(INI))
P8_TA(2016)0236A8-0160/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. listopada 2015. naslovljenu „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” (COM(2015)0550),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 28. listopada 2015. naslovljen „Strategija jedinstvenog tržišta za Europu – analiza i dokazi” (SWD(2015)0202),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 28. listopada 2015. naslovljen „Izvješće o integraciji jedinstvenog tržišta i konkurentnosti u EU-u i državama članicama” (SWD(2015)0203),

–  uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz rujna 2014. naslovljenu „Cijena neujedinjene Europe na jedinstvenom tržištu”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2013. o unutarnjem tržištu za usluge: trenutačno stanje i sljedeći koraci(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o Europskom akcijskom planu za maloprodajni sektor u korist svih sudionika(2),

–  uzimajući u obzir internetsko izdanje pregleda stanja jedinstvenog tržišta iz listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0160/2016),

A.  budući da jedinstveno europsko tržište donosi znatan doprinos europskim gospodarstvima;

B.  budući da se procjenjuje da bi dovršenje jedinstvenog tržišta za slobodno kretanje robe i usluga, javnu nabavu, digitalno gospodarstvo i zakonodavstvo u vezi s potrošačima donijelo ekonomsku dobit u iznosu od 651 milijarde EUR do 1,1 bilijuna EUR godišnje, što odgovara vrijednosti između 5 % i 8,63 % BDP-a EU-a;

C.  budući da, više od 20 godina nakon uspostave jedinstvenog tržišta, neopravdane necarinske prepreke i dalje utječu na trgovinu i slobodno kretanje robe i usluga među državama članicama; budući da te necarinske prepreke mogu biti rezultat protekcionizma te da ih mogu pratiti birokratski izazovi koji su vrlo često neproporcionalni svrsi kojoj služe;

D.  budući da se procjenjuje da jedinstveno tržište za usluge predstavlja oko 70 % europskog gospodarstva, ali na njega otpada samo oko 20 % trgovine unutar EU-a;

E.  budući da je 25 % reguliranih profesija regulirano u samo jednoj državi članici;

F.  budući da se procjenjuje da bi potencijalna dobit od funkcionalnog jedinstvenog digitalnog tržišta mogla iznositi oko 415 milijardi EUR godišnje, a BDP bi se mogao povećati za oko 0,4 % do 2020., te budući da u zakonodavstvu EU-a postoje brojne rupe koje koče njegovo pravilno funkcioniranje;

G.  budući da je samo 2 % novih malih i srednjih poduzeća (MSP), mikropoduzeća i novoosnovanih poduzeća (start-ups) svoje poslovanje proširilo izvan granica zahvaljujući izravnim stranim ulaganjima;

H.  budući da se zbog slabih točaka u pogledu jedinstvenog tržišta, što uključuje nepotpunu provedbu zakonodavstva EU-a ili provedbu suprotnu ciljevima u području jedinstvenog tržišta, potrošačima u mnogim slučajevima nudi lošiji izbor proizvoda ili skuplja roba i usluge;

I.  budući da se u slučaju poduzeća troškovi očituju u skupljim opskrbnim lancima, zbog čega dolazi do poskupljenja njihovih proizvoda, ili u smanjenoj dostupnosti poslovnih usluga, što šteti njihovoj konkurentnosti; budući da konkurentno tržište potiče razvoj inovacija;

J.  budući da se složenost trenutačnog sustava PDV-a također može smatrati necarinskom preprekom;

K.  budući da se porezni dogovori između država članica i velikih multinacionalnih kompanija kojima se narušava tržišno natjecanje mogu smatrati neopravdanim necarinskim preprekama;

L.  budući da se poduzeća i pojedinci suočavaju s velikim preprekama pri obavljanju prekograničnih aktivnosti u okviru jedinstvenog tržišta zbog manjka dostupnih i kvalitetnih informacija, usluga preko kojih se može dobiti pomoć i online postupaka, što vodi do velikih administrativnih opterećenja i znatnih troškova usklađivanja;

M.  budući da je praćenje prepreka i troškova fragmentirano i nesustavno te se ne provodi kvantificiranje i jasno utvrđivanje prepreka i troškova, zbog čega je postavljanje prioriteta u pogledu mjera politike otežano;

I. Kontekst i ciljevi politike

1.  smatra da, unatoč činjenici da su carinske prepreke ukinute 1. srpnja 1968., slobodno kretanje robe i usluga i dalje otežavaju necarinske prepreke kao što su neopravdani nacionalni tehnički propisi i regulatorni i neregulatorni zahtjevi koji se odnose na proizvode, pružatelje usluga i uvjete pružanja usluga, ili birokracija; ističe da je za jačanje jedinstvenog tržišta potrebno hitno djelovanje na razini Unije i država članica kako bi se riješio problem takvih necarinskih prepreka;

2.  smatra da su necarinske prepreke neproporcionalne ili diskriminirajuće regulatorne mjere koje rezultiraju opterećenjem ili troškom koji moraju snositi poduzeća koja žele ući na tržište, a ne ona koja su već prisutna na tržištu, ili pak troškom koji se pripisuje stranim poduzećima, dok s domaćima to nije slučaj, pri čemu ne dovodi u pitanje pravo država članica da donose propise ili ostvaruju legitimne ciljeve javne politike kao što su zaštita okoliša i zaštita prava potrošača ili prava u području zapošljavanja;

3.  priznaje da se na nacionalnoj razini mogu pojaviti razlike kao posljedica upravljanja na više razina; smatra da se na svim razinama regulatornog odlučivanja mora uvidjeti potreba da mjere budu razmjerne i da se njima podupiru legitimni ciljevi javne politike; smatra da se dosljednim i usklađenim politikama i regulatornim praksama može znatno doprinijeti smanjenju necarinskih prepreka;

4.  smatra da je, u slučajevima u kojima se takve necarinske prepreke mogu smatrati razmjernima, potrebno osigurati jednostavan pristup informacijama o razlikama u nacionalnim regulatornim uvjetima te da povezano pružanje informacija i dovršavanje postupaka treba biti što više prilagođeno korisniku; smatra da se postojeći sustav koji se temelji na širokom rasponu kontaktnih točaka, među kojima su i kontaktne točke za proizvode i jedinstvene kontaktne točke, ne provodi dosljedno u državama članicama te je pretjerano složen; podsjeća na važnost jačanja i optimizacije postojećih instrumenata jedinstvenog tržišta za MSP-ove kako bi im se omogućilo jednostavnije prekogranično širenje; apelira na Komisiju i države članice da veći naglasak stave na optimizaciju i unaprjeđenje tih sustava, osobito s obzirom na to da je hitno potrebno poboljšati jedinstvene kontaktne točke, te poziva Komisiju da Parlament izvijesti o ostvarenom napretku i sljedećim koracima do kraja 2016.; ističe da veća otvorenost i pristupačnost u pogledu regulatornih uvjeta državu članicu čine privlačnijom za ulazna ulaganja;

5.  pozdravlja inicijativu za jedinstveni digitalni pristupnik, najavljenu u Komunikaciji Komisije o jedinstvenom digitalnom tržištu, kao pozitivan korak; apelira na Komisiju da uspostavi jedinstvenu pristupnu točku preko koje će poduzeća i potrošači moći pristupiti svim informacijama u vezi s jedinstvenim tržištem, dobiti pomoć i riješiti probleme te pristupiti nacionalnim postupcima i postupcima na razini EU-a koji su im potrebni za prekogranično poslovanje u EU-u;

6.  smatra da je za uklanjanje necarinskih prepreka važno da Komisija i države članice zajedničkim snagama poboljšaju funkcioniranje mreže SOLVIT, osobito u geografskim područjima ili sektorima industrije u kojima poduzeća mrežu SOLVIT ne koriste često te u kojima nadležna tijela ne obrađuju sve prijavljene slučajeve;

7.  ističe da će mnoga poduzeća, posebno MSP-ovi, koja žele trgovati i u drugim državama članicama, to širenje i dalje smatrati „međunarodnom trgovinom”; naglašava da MSP-ovima, novoosnovanim (start-up) poduzećima i inovativnim poduzećima, a osobito poduzećima koja posluju prema načelima ekonomije dijeljenja, treba u potpunosti biti omogućen rast zahvaljujući prekograničnoj trgovini;

8.  smatra da jedna od zadaća Unije i njezinih država članica treba biti uklanjanje necarinskih prepreka koje se ne mogu opravdati ili koje nisu u skladu s ciljevima iz članka 3. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji, u kojemu se navodi da se razvoj Europe temelji na visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu;

9.  ponovno ističe da strategije jedinstvenog digitalnog tržišta i jedinstvenog tržišta za Europu obuhvaćaju inicijative koje je potrebno brzo i ambiciozno provesti kako bi se smanjile necarinske prepreke na jedinstvenom tržištu; naglašava da je ključno da se te inicijative temelje na načelima bolje regulative i na primjeni najučinkovitijih instrumenata, kao što su usklađenost i uzajamno priznavanje;

II. Međusektorske necarinske prepreke

10.  smatra da razlike u brzini prenošenja i u točnoj primjeni postojećih direktiva na nacionalnoj razini dovode do pravne nesigurnosti za poduzeća i do nejednakih uvjeta tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu;

11.  smatra da bi, kada Komisija povuče nepotrebne propise na razini EU-a, i države članice trebale hitro reagirati i povući odgovarajuće nacionalne odredbe;

12.  smatra da je učestala neusklađenost država članica s pravom Unije štetna za jedinstveno tržište i za potrošače; također smatra da spor proces prenošenja u nacionalno zakonodavstvo rezultira time da neke države članice iskorištavaju neopravdano produženje roka za usklađivanje; poziva Komisiju i države članice da zajedničkim snagama snažnije promiču kulturu poštovanja propisa, kao što je i predviđeno strategijom jedinstvenog tržišta; naglašava da je potrebno hitro reagirati na problem nesukladnosti s propisima u državama članicama;

13.  skreće pozornost Komisije i država članica na problem dodatnih pravila koja neke nacionalne vlade pri provođenju prava EU-a uvode u direktive koje se prenose u nacionalno zakonodavstvo, tzv. gold-plating (prekomjerno donošenje propisa);

14.  skreće pozornost na činjenicu da su kontrole koje se u zadnje vrijeme nameću stranim pružateljima usluga sve intenzivnije i brojnije; poziva države članice da se pobrinu za to da takve kontrole budu razmjerne, opravdane i nediskriminacijske;

15.  naglašava da se nedosljednom provedbom postojećih propisa koji su ispravno preneseni u državama članicama jedinstvenom tržištu nanosi ista šteta kao i zakašnjelim prenošenjem; smatra da se usklađivanje i provođenje otežavaju ako često korištene definicije, kao što su „sljedivost” ili „stavljanje na tržište”, imaju različita značenja u različitim zakonodavnim aktima;

16.  smatra da nejednaka primjena istih propisa u različitim državama članicama može dovesti do stvaranja novih neopravdanih necarinskih prepreka; poziva Komisiju da učini sve što je u njezinoj moći kako bi se razlike svele na minimum u najranijoj mogućoj fazi;

17.  smatra da bi se Komisija u većoj mjeri trebala posvetiti smjernicama za provedbu direktiva s obzirom na to da one mogu biti korisne za postizanje višeg stupnja ujednačene provedbe;

18.  skreće pozornost na činjenicu da i dalje postoje nacionalne razlike u reguliranju tržišta proizvoda s kojima se poduzeća koja prekogranično posluju moraju suočavati, i u smislu razine ograničenja i razlika među državama članicama; smatra da se time poduzeća nepotrebno prisiljava da svoje proizvode i usluge prilagođavaju kako bi ih uskladili s višestrukim normama i ponavljanjem ispitivanja, čime se ograničava trgovanje unutar EU-a, usporava rast i koči otvaranje radnih mjesta;

19.  smatra da, s obzirom na to da se ekonomije razmjera smanjuju jer je potrebno nuditi različite proizvodne linije, teret, koji može biti pravne, financijske ili druge naravi, nerazmjerno snose MSP-ovi te mikropoduzeća;

20.  skreće pozornost na trenutačnu malu zastupljenost prekograničnih postupaka javne nabave i činjenicu da se manje od 20 % svih postupaka javne nabave u Uniji objavljuje na paneuropskim platformama, a samo 3,5 % ugovora dodjeljuje se poduzećima iz drugih država članica; naglašava da sudjelovanje u prekograničnim postupcima javne nabave sa sobom nosi poteškoće, osobito u slučaju MSP-ova; u tom kontekstu naglašava važnost novih direktiva EU-a o javnoj nabavi i o dodjeli koncesijskih ugovora, koje su države članice bile dužne prenijeti u nacionalno zakonodavstvo do travnja 2016.; poziva države članice da u potpunosti provedu navedene zakonodavne akte, što uključuje i potpuno elektroničke postupke javne nabave;

21.  naglašava da je trošak usklađivanja koji proizlazi iz zahtjeva u vezi s PDV-om jedna od najvećih necarinskih prepreka; poziva na podnošenje praktičnih prijedloga za pojednostavljenja u području PDV-a;

22.  uviđa da se različitost sustava PDV-a u Uniji može smatrati necarinskom preprekom; ističe da je mini sustav za PDV po principu „sve na jednom mjestu” (VAT MOSS) dobar način na koji se može doprinijeti prevladavanju te prepreke, te posebice poduprijeti MSP-ove u njihovom prekograničnom poslovanju; uviđa da još uvijek postoje određeni manji problemi u pogledu sustava VAT MOSS; poziva Komisiju da poduzećima diljem EU-a dodatno olakša podmirivanje obveza u vezi s PDV-om;

23.  smatra da stvaranju neopravdanih necarinskih prepreka pogoduju brojne nacionalne administrativne prakse, među kojima su i zahtjevi da nacionalna tijela ili uredi formaliziraju dokumente; apelira na države članice da se koriste rješenjima e-uprave, što uključuje davanje prednosti interoperabilnosti i digitalnim potpisima, kako bi osuvremenile svoje javne uprave, vodeći se primjerima kao što su Estonija i Danska, na način da građanima i poduzećima pružaju bolje i dostupnije digitalne usluge, te da omoguće prekograničnu suradnju i interoperabilnost javnih uprava, bez negativnog utjecaja na zaštitu osobnih podataka; smatra da je mogućnost korištenja e-uprave važna za poduzeća, ali da na račun toga ne treba isključiti alternativne načine pristupanja informacijama niti dovesti u nepovoljniji položaj građane koji ne mogu pristupiti digitalnim uslugama;

24.  poziva Komisiju da usvoji čvrst pristup u pogledu provedbe u praksi i da se pobrine za to da države članice pravila jedinstvenog tržišta propisno primjenjuju i provode; u tom pogledu smatra da proces provedbe direktiva prenesenih u nacionalno zakonodavstvo treba biti bolje koordiniran, primjerice uz pomoć radionica o prenošenju koje bi organizirala Komisija i uz pomoć razmjene najboljih praksi kako bi se razlike među državama članicama u ranoj fazi svele na najmanju moguću mjeru;

III. Sektorske necarinske prepreke

Jedinstveno tržište za robu

25.  naglašava važnost načela uzajamnog priznavanja kako bi se zajamčilo da pristup jedinstvenom tržištu ima roba koja nije usklađena na razini Unije, kao i u slučajevima kada države članice imaju nacionalne propise o proizvodima, koji su vrlo često različiti, ali koji imaju isti osnovni cilj;

26.  naglašava činjenicu da mnoga poduzeća nisu upoznata s uzajamnim priznavanjem i misle da kod trgovanja na jedinstvenom tržištu moraju djelovati u skladu s nacionalnim propisima ciljane države članice;

27.  poziva Komisiju da djeluje u cilju poboljšanja primjene uzajamnog priznavanja; očekuje da će, u tom kontekstu, Komisija donijeti planove za povećanje osviještenosti i za reviziju Uredbe o uzajamnom priznavanju; smatra da je usklađivanje također učinkovit instrument kojim se može zajamčiti jednak pristup za robu i usluge jedinstvenom tržištu;

Jedinstveno tržište za usluge

28.  skreće pozornost na probleme s kojima se suočavaju pružatelji usluga, posebno kada je riječ o poslovnim uslugama, prometnom sektoru i građevinarstvu, a koji su posljedica višestrukih i različitih neopravdanih ili nerazmjernih zahtjeva u pogledu odobrenja, registracije, prethodnog obavještavanja ili de facto poslovnog nastana; naglašava da to može dovesti do diskriminacije stranih pružatelja usluga što bi bilo u suprotnosti s načelom slobodnog kretanja usluga; u tom kontekstu poziva na bolje razvijanje sustava e-uprave i elektroničke registracije kako bi se pojednostavio postupak za pružatelje usluga;

29.  naglašava da prepreku jedinstvenom tržištu osobito predstavljaju nedostatna provedba i različito primjenjivanje Direktive o uslugama;

30.  ističe da postoji potreba za jasnim i ujednačenim regulatornim okruženjem u kojem je omogućen razvoj usluga na tržištu na kojem su radnici i potrošači zaštićeni i na kojem postojeći i novi operateri na jedinstvenom tržištu EU-a nisu suočeni s besmislenim regulatornim preprekama, bez obzira na to kojom se vrstom posla bave;

31.  upozorava i na neopravdana ili nerazmjerna ograničenja u nekim državama članicama u pogledu pravnog oblika pružatelja usluga te njihove dioničarske i upravljačke strukture, kao i na ograničenja u pogledu zajedničkog obavljanja profesije; ističe da neka od tih ograničenja mogu predstavljati nerazmjerne ili neopravdane prepreke prekograničnom pružanju usluga; naglašava da je potrebno osigurati dosljedno ocjenjivanje razmjernosti regulatornih zahtjeva i ograničenja koji se primjenjuju na usluge;

32.  naglašava činjenicu da je obveza izvješćivanja predviđena Direktivom o uslugama mogla biti učinkovita u smanjenju ili uklanjanju neopravdanih necarinskih prepreka, ali su je države članice i Komisija zanemarile; stoga pozdravlja činjenicu da se u okviru strategije o jedinstvenom tržištu obvezi izvješćivanja ponovno posvećuje pozornost, s obzirom na to da se ranim djelovanjem nacionalne mjere mogu izmijeniti kako bi se problemi riješili prije nego što se pojave; nadalje smatra da bi se za države članice trebala uvesti obveza dostavljanja detaljnijih obrazloženja pri uvođenju novih regulatornih mjera; naglašava da je postupak obavješćivanja za proizvode polučio pozitivne rezultate i predlaže da on posluži kao primjer za poboljšanje postupka za usluge;

33.  ističe da javne usluge imaju posebnu zaštitu u odnosu na pravila unutarnjeg tržišta zbog zadaća od općeg interesa koje ispunjavaju te da stoga pravila koja tijela javne vlasti utvrđuju za njihovo pravilno funkcioniranje ne predstavljaju necarinske prepreke; u tom pogledu ističe da socijalne i zdravstvene usluge ne podliježu odredbama Direktive o uslugama;

34.  ističe da se pružatelji građevinskih usluga često suočavaju s određenim zahtjevima u pogledu svoje organizacije u matičnoj državi članici, među ostalim i u pogledu sustava certificiranja organizacija, zbog kojih im je previše komplicirano nuditi usluge u inozemstvu, što pak odvraća od slobodnog kretanja građevinskih usluga i stručnjaka;

35.  poziva Komisiju da pokuša ukloniti te prepreke, među ostalim i poboljšanjem uzajamnog priznavanja te, po potrebi, zakonodavnim mjerama; naglašava da buduća djelovanja, kao što su predložene putovnice za usluge, ne bi trebala rezultirati dodatnim administrativnim opterećenjem, već bi se njima trebalo odgovoriti na problem necarinskih prepreka;

36.  poziva Komisiju da se posveti pitanju opterećenja povezanih s fragmentiranim bankovnim sektorom u Europi zbog kojeg nerezidenti, a posebno MSP-ovi, nailaze na poteškoće pri otvaranju bankovnog računa u drugoj državi članici;

37.  ističe da propisi nekih država članica u pogledu mogućnosti obavljanja i samog obavljanja reguliranih profesija mogu biti nerazmjerni i da to može dovesti do nepotrebnih regulatornih prepreka u pogledu mogućnosti obavljanja nekih profesija i mobilnosti pružatelja usluga u reguliranim profesijama; ipak, prepoznaje važnost osiguravanja poštenog tržišnog natjecanja, kvalitete osposobljavanja i podupiranja uspješnih sustava kvalifikacija;

38.  slaže se sa stajalištem Komisije da se sustavi dvojnog učenja trebaju preporučiti kao primjeri najbolje prakse u Europskoj uniji;

39.  pozdravlja provođenje međusobnog ocjenjivanja tijekom posljednje dvije godine; smatra da procesi stručnog ocjenjivanja koji su dobro osmišljeni i kojima se potiče iskren dijalog među državama članicama mogu biti učinkovit poticaj za promjene; potiče države članice i Komisiju da prošire tu praksu, posebno na ostala područja regulacije jedinstvenog tržišta;

40.  poziva Komisiju da posveti pozornost prioritetima reformi u državama članicama u području profesionalnih usluga u kontekstu Europskog semestra i preporuka po državama članicama u vezi s deregulacijom određenih profesija u državama članicama;

Jedinstveno tržište za maloprodaju

41.  skreće pozornost na stručno ocjenjivanje o poslovnom nastanu maloprodajnih poduzeća koje je provela Komisija u razdoblju između 2014. i 2015. i koje je pokazalo da se trgovci na jedinstvenom tržištu često suočavaju s nerazmjernim i neprikladnim zahtjevima i postupcima pri osnivanju poduzeća i u njihovu poslovanju;

42.  poziva Komisiju i države članice da ubrzaju proces iskorištavanja potencijala za dovršavanje jedinstvenog digitalnog tržišta i provedbu digitalne agende EU-a;

43.  ističe da neke države članice uvode pravila kojima se diskriminira gospodarska aktivnost u maloprodajnim i veleprodajnim sektorima na temelju površine na kojoj se aktivnost obavlja, veličine poduzeća ili izvora kapitala, što nije sukladno s konceptom jedinstvenog tržišta i načelima slobodnog tržišnog natjecanja te se time ograničava razvoj tržišta rada;

44.  ističe da se propisima kojima se nameću ograničenja za maloprodaju i veleprodaju i koji su nerazmjerni i suprotni pravu EU-a mogu stvoriti znatne prepreke ulasku na tržište, što rezultira manjim brojem novih prodajnih mjesta, smanjenjem konkurentnosti i povećanjem cijena za potrošače; u tom pogledu naglašava da neke mjere, uključujući naknade i inspekcijske troškove, mogu biti necarinske prepreke ako nisu opravdane ciljevima javne politike; smatra da se operativnim ograničenjima u pogledu maloprodajnih i veleprodajnih djelatnosti one ne bi smjele neopravdano ili nerazmjerno ograničiti te da ta ograničenja ne smiju dovesti do de facto diskriminacije među tržišnim operaterima;

45.  poziva Komisiju da utvrdi najbolje prakse u području poslovnog nastana maloprodajnih poduzeća kako bi se zajamčilo slobodno kretanje proizvoda i usluga, uz poštovanje načela proporcionalnosti i supsidijarnosti;

46.  poziva Komisiju da analizira operativna ograničenja u pogledu maloprodaje i veleprodaje na jedinstvenom tržištu i prema potrebi podnese prijedloge za reformu te da o toj analizi podnese izvješće u proljeće 2017.;

47.  ističe da su lako dostupne, povoljne, učinkovite i visokokvalitetne usluge poštanske dostave ključan preduvjet za uspješnu prekograničnu e-trgovinu, osobito u korist MSP-ova i potrošača;

IV. Zaključci

48.  poziva Komisiju da 2016. predstavi sveobuhvatan pregled necarinskih prepreka na jedinstvenom tržištu i analizu načina na koje se tom problemu može pristupiti, pri čemu treba jasno razlikovati necarinske prepreke i propise kojima se na razmjeran način provode legitimni ciljevi javne politike država članica, te da uključi ambiciozan prijedlog za uklanjanje tih necarinskih prepreka što je prije moguće kako bi potencijal jedinstvenog tržišta koji još nije iskorišten postao dostupan;

49.  poziva Komisiju da započne s pravovremenim razmatranjem politika i zakonodavnog djelovanja EU-a u novim područjima, uz opsežno savjetovanje s dionicima, osobito MSP-ovima i organizacijama civilnog društva;

50.  poziva Komisiju da se prije uvođenja novih, dodatnih zakonodavnih akata o pitanjima koja su već obuhvaćena postojećim pravilima pobrine za to da države članice poštuju postojeća pravila o jedinstvenom tržištu;

51.  poziva Komisiju da uloži dodatne napore u vezi s provedbom i načelima na kojima se temelji jedinstveno tržište; smatra da bi rano djelovanje u pogledu nacionalnih mjera ili postupaka provedbe koji predstavljaju neopravdane necarinske prepreke moglo biti učinkovito i da bi se rezultati na taj način mogli postići brže nego što bi to bio slučaj kada bi se koristio postupak zbog povrede; ipak, naglašava da se u slučaju teških ili konstantnih povreda ili pogrešne provedbe prava Unije Komisija mora koristiti svim dostupnim mjerama, uključujući davanje prednosti postupcima zbog povrede, kako bi se zajamčila potpuna provedba zakonodavstva EU-a u području jedinstvenog tržišta;

52.  žali zbog toga što je pristup Parlamenta relevantnim informacijama koje se odnose na postupke prije utvrđivanja povrede i postupke zbog povrede još uvijek ograničen te poziva na veću transparentnost u tom pogledu, uz nužno poštovanje pravila o povjerljivosti;

53.  poziva države članice da jedinstveno tržište smatraju zajedničkom inicijativom koja iziskuje koordinirano i zajedničko održavanje te koja je uvjet za ostvarivanje konkurentnosti gospodarstva EU-a; smatra da su potrošači ti koji na kraju snose posljedice neopravdanih necarinskih prepreka jer se novim poduzećima onemogućuje ulazak na tržište zbog čega potrošači imaju veće troškove, ponudu lošije kvalitete i manji izbor; drži da bi države članice trebale posvetiti više vremena rješavanju horizontalnih problema jedinstvenog tržišta i utvrđivanju područja koja iziskuju hitno djelovanje jedne države članice ili više njih, kako bi se jedinstveno tržište očuvalo i unaprijedilo;

o
o   o

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Europskom vijeću, vladama i parlamentima država članica.

(1)SL C 93, 9.3.2016., str. 84.
(2)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0580.


Strategija jedinstvenog tržišta
PDF 416kWORD 188k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. svibnja 2016. o strategiji jedinstvenog tržišta (2015/2354(INI))
P8_TA(2016)0237A8-0171/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. listopada 2015. naslovljenu „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” (COM(2015)0550),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 28. listopada 2015. naslovljen „Strategija jedinstvenog tržišta za Europu – analiza i dokazi” (SWD(2015)0202),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 28. listopada 2015. naslovljen „Izvješće o integraciji jedinstvenog tržišta i konkurentnosti u EU-u i državama članicama” (SWD(2015)0203),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. travnja 2011. naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu  dvanaest poluga za stimuliranje rasta i jačanje povjerenja  zajedničkim radom do stvaranja novog rasta” (COM(2011)0206),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. listopada 2012. naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu II.  zajedno za novi rast” (COM(2012)0573),

–  uzimajući u obzir izvješće Marija Montija od 9. svibnja 2010. upućeno predsjedniku Komisije i naslovljeno „Nova strategija za jedinstveno tržište  na usluzi europskom gospodarstvu i društvu”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o upravljanju jedinstvenim tržištem u Europskom semestru 2015.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o Europskom akcijskom planu za maloprodajni sektor u korist svih sudionika(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o aktu „Prema jedinstvenom digitalnom tržištu”(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o učinkovitoj inspekciji rada kao strategiji za poboljšanje radnih uvjeta u Europi(5),

–  uzimajući u obzir studiju iz rujna 2014. naslovljenu „Cijena ne-Europe na jedinstvenom tržištu”, koju je naručio Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača,

–  uzimajući u obzir studiju iz rujna 2015. naslovljenu „Strategija za dovršetak jedinstvenog tržišta: bonus od bilijun eura”, koju je naručio Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača,

–  uzimajući u obzir studiju od 20. studenog 2015. naslovljenu „Naknadna evaluacija Direktive o kašnjenju u plaćanju”, koju je naručila Komisija,

–  uzimajući u obzir studiju iz studenog 2014. naslovljenu „Stanje na tržištu namještaja EU-a i moguća inicijativa za proizvodnju namještaja”, koju je naručila Komisija,

–  uzimajući u obzir internetsko izdanje pregleda stanja jedinstvenog tržišta iz listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0171/2016),

A.  budući da je jedinstveno tržište bilo i ostalo temelj europske integracije i pokretač održivog rasta i otvaranja radnih mjesta jer omogućava trgovinu diljem Unije i istovremeno jamči visoko konkurentno socijalno tržišno gospodarstvo u skladu s člankom 3. stavkom 3. UEU-a;

B.  budući da je produbljivanje europskog unutarnjeg tržišta i dalje glavno ekonomsko pitanje, posebno u kontekstu razvoja novih tehnologija, te budući da je za pojavu inovativnih i konkurentnih aktera na svjetskoj sceni potrebno tržište s kritičnom masom;

C.  budući da su se na jedinstvenom tržištu posljednjih godina dogodile pozitivne promjene, no ako se uklone neopravdane fizičke, pravne i tehničke prepreke, na gotovo svim područjima moguće je postići još više, na primjer u poticanju digitalno usmjerenog tržišta, poticanju novoosnovanih (start-up) poduzeća, integriranju globalnih lanaca opskrbe, povećanju mobilnosti radnika, bavljenju s novim poslovnim modelima i omogućavanju pojednostavljenja tržišta, uzajamnog priznavanja, normizacije i licenciranja profesionalaca;

D.  budući da prema vlastitom istraživanju Parlamenta očekivana dobit od dovršetka jedinstvenog tržišta iznosi bilijun eura (što odgovara potencijalnoj uštedi od 615 milijardi EUR godišnje); budući da je fragmentacija jedinstvenog tržišta jedna od glavnih prepreka većem strukturnom ekonomskom rastu;

E.  budući da je za daljnju integraciju jedinstvenog tržišta potreban istinski strateški pristup te budući da bi odgovor na postojeće izazove trebao biti i politički i tehnički, posebice u slučaju neopravdanih necarinskih prepreka unutar jedinstvenog tržišta;

F.  budući da bi Europska unija trebala težiti istinski jedinstvenom tržištu i postupati s njime kao sa zajedničkim dobrom svih građana, radnika, gospodarskih subjekata i država članica te budući da će se puni potencijal jedinstvenog tržišta ostvariti samo uz punu potporu svih država članica i njihovu međusobnu suradnju;

G.  budući da bi pravila i mjere na razini Unije trebale biti sastavni dio ujednačene strateške vizije i stoga međusobno usklađene, a ne kontradiktorne; budući da se države članice moraju suzdržavati od diskriminirajućih mjera kao što su trgovinski i porezni propisi koji se odnose samo na određene sektore ili poslovne modele i kojima se narušava tržišno natjecanje, zbog čega je u tim državama članicama otežano osnivanje poduzeća, čime se jasno krše načela unutarnjeg tržišta;

H.  budući da se jedinstveno tržište ne smije promatrati izdvojeno od drugih horizontalnih područja politika, posebno jedinstvenog digitalnog tržišta, zdravstva, socijalnog osiguranja, zaštite potrošača, okoliša, održivog razvoja, energetike, prijevoza i vanjske politike;

I.  budući da je glavni prioritet dovršenje jedinstvenog tržišta za sektor proizvoda i usluga te uklanjanje prepreka, za što je potreban ubrzani postupak država članica i institucija Unije;

J.  budući da zbog prepreka na jedinstvenom tržištu potrošači imaju manji izbor, a proizvodi i usluge su skuplji;

K.  budući da su poduzeća socijalne ekonomije na europskoj razini slabo regulirana te budući da većina tih poduzeća nije priznata europskim pravnim okvirom, već samo u nekim državama članicama na nacionalnoj razini i to pod različitim pravnim oblicima; budući da zbog nepostojanja pravnog okvira na razini Unije ta poduzeća imaju manju mogućnost prekograničnog poslovanja na unutarnjem tržištu;

L.  budući da je krivotvorenje ozbiljna prijetnja javnom zdravlju i sigurnosti te budući da je posljednjih godina znatno porasla ukupna vrijednost trgovine krivotvorenom robom, čime je povećan poguban utjecaj krivotvorenja na inovacije, zapošljavanje i vrijednost robnih marki europskih trgovačkih društava;

M.  budući da bi se stvaranjem jedinstvenog tržišta kapitala potaknula veća prekogranična podjela rizika i veća likvidnost tržišta;

N.  budući da se u sažetom izvješću o postupku savjetovanja Komisije na temu uskraćivanja pristupa na temelju lokacije navodi da potrošači snažno podupiru zakonodavne mjere protiv uskraćivanja pristupa na temelju lokacije;

O.  budući da se i dalje osjete ekonomske posljedice financijske krize i da je u nekoliko država članica BDP još uvijek ispod razine iz 2008.;

P.  budući da je stopa nezaposlenosti na jedinstvenom tržištu stalno na visokoj razini; budući da se nakon financijske krize broj nezaposlenih povećao za više od šest milijuna; budući da je krajem 2015. više od 22 milijuna ljudi u Uniji bilo bez posla;

Ciljevi politike

1.  podržava opće ciljeve Komisije iz strategije jedinstvenog tržišta za robu i usluge pod nazivom „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” te pozdravlja njezine mjere u ključnim područjima kojima se omogućava puni potencijal jedinstvenog tržišta na dobrobit potrošača, zaposlenika i poduzeća, a posebno novoosnovanih poduzeća, u cilju povećanja broja održivih radnih mjesta te rasta i razvoja malih i srednjih poduzeća (MSP); potiče Komisiju da razvija međusektorske politike kojima se ostvaruje poštenije i konkurentnije jedinstveno tržište u skladu s glavom II. UFEU-a o odredbama koje imaju opću primjenu;

2.  napominje da je uspostava unutarnjeg tržišta na kojem se jamči slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala ključan cilj Unije;

3.  pozdravlja činjenicu da se strategijom pokušavaju dopuniti napori učinjeni u drugim područjima; smatra da se uz poboljšanje već pokrenutih inicijativa strategijom uistinu može potaknuti gospodarsko blagostanje, povećati broj održivih radnih mjesta i rast, praktičnim mjerama poboljšati dobrobit Europljana, učiniti Europsku uniju privlačnom za ulaganja i razviti konkurentnost europskih poduzeća na svjetskoj razini; međutim naglašava da je u provedbi strategije potrebno izbjegavati nedosljednosti i preklapanja različitih inicijativa; ističe da bi se prijedlozi trebali temeljiti na dokazima i biti u skladu s načelima bolje izrade zakonodavstva;

4.  naglašava da je pod hitno potrebno ukloniti neopravdane prepreke jedinstvenom tržištu kako bi se postigli opipljivi i brzi rezultati u pogledu konkurentnosti, održivog rasta, inovacija, otvaranja radnih mjesta, izbora za potrošače i novih poslovnih modela; ističe da bismo za ostvarivanje tih ciljeva trebali težiti većoj usklađenosti zakonodavstva, kada je to potrebno i primjereno, no istovremeno zadržati najviši mogući stupanj zaštite potrošača te usvojiti odgovarajuće mjere za rješavanje problema neopravdanih prepreka koje su uvele države članice;

5.  smatra da bi se revizijom sredinom provedbenog razdoblja za strategiju Europa 2020. trebali postaviti ambiciozni ciljevi za postizanje vrlo konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva i održivog rasta do 2020.; naglašava da bi jedinstveno tržište trebalo biti ključno u postizanju tog cilja;

6.  poziva Komisiju i države članice da provedbi zakonodavstva o jedinstvenom tržištu pristupe na inovativan način; ističe da u sektorima koji zapošljavaju velik broj radne snage, kao što su maloprodaja i ugostiteljstvo, postoji veliki potencijal za otvaranje radnih mjesta, integraciju i rješavanje problema nezaposlenosti mladih;

7.  smatra da bi trebalo u cijelosti provesti Montijevo izvješće iz 2010. pod nazivom „Nova strategija za jedinstveno tržište” i uzeti ga u obzir prilikom rada na strategiji jedinstvenog tržišta;

8.  naglašava da se strategijom jedinstvenog tržišta ne smije zanemariti potencijal industrijskog sektora u pogledu održivog rasta i kvalitetnih radnih mjesta u Europi;

9.  smatra da je za ostvarivanje punog potencijala jedinstvenog tržišta i za promicanje održivog rasta nužna unutarnja potražnja i posebice jačanje kupovne moći, donošenje inovativnih mjera i ulaganje u zeleno gospodarstvo;

Moderno i inovativnije jedinstveno tržište

10.  pozdravlja činjenicu da je strategija usmjerena na aspekte kojima se poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima, mikro poduzećima te novoosnovanim poduzećima, pomaže da prošire svoje poslovanje, rastu i ostanu na jedinstvenom tržištu, čime se potiče njihova inovativnost i otvaranje radnih mjesta; ističe da su za sve inicijative za MSP-ove i novoosnovana poduzeća potrebne trenutačne mjere te da bi ih trebalo smatrati prioritetima, no podsjeća da se tim inicijativama ne bi trebale pružiti prilike nepoštenim poduzećima da zaobiđu postojeća pravila, smanjiti standardi zaštite radnika i potrošača ili povećati rizik od poslovnih prijevara, kriminalnih radnji i fiktivnih poduzeća;

11.  smatra da se strategijom jedinstvenog tržišta mogu pružiti nove mogućnosti malim i srednjim poduzećima, koja su osnova europskog gospodarstva, te mikropoduzećima i inovativnim novoosnovanim poduzećima; smatra da je za pružanje podrške rastu i otvaranju radnih mjesta ključno stvoriti pravo poslovno okruženje, i to poboljšavanjem okvira za privatni poduzetnički kapital za mala i srednja poduzeća, omogućavanjem pristupa financiranju, izradom dobrog zakonodavstva te potpunom primjenom načela „počnimo od malih” na cijelom jedinstvenom tržištu;

12.  smatra da je za ispunjavanje ciljeva strategije ključno smanjiti administrativno opterećenje i troškove usklađenosti za poduzeća, posebno za mala i srednja poduzeća, te staviti nepotrebne zakone izvan snage, no i dalje jamčiti visoke standarde zaštite potrošača, zaposlenika, zdravlja i okoliša;

13.  smatra da je potrebno razmisliti o mogućim objektivnim kriterijima i pokazateljima za definiciju „inovativnih” novoosnovanih poduzeća, malih i srednjih poduzeća i poduzeća socijalne ekonomije, koji bi se mogli koristiti kao referenca prilikom donošenja mjera na tom području; poziva Komisiju da predloži takve kriterije i pokazatelje;

14.  ističe da je u okviru politika unutarnjeg tržišta potrebno promicati poduzeća socijalne ekonomije vodeći računa da u Europskoj uniji postoji oko 2 milijuna poduzeća socijalne ekonomije, što je otprilike 10 % do 12 % svih europskih poduzeća; nadalje ističe da socijalna ekonomija brzo raste, nudi kvalitetne proizvode i usluge i pruža vrlo kvalitetna radna mjesta;

15.  poziva Komisiju da od platforme REFIT zatraži da se riješi problem prepreka inovacijama i da, uz prijedlog o uspostavi Europskog vijeća za inovacije, predstavi prijedloge za smanjenje ili uklanjanje tih prepreka; naglašava da to ne smije dovesti do smanjenja zaposlenosti ili snižavanja standarda zaštite potrošača i okoliša; smatra da je postojeće zakonodavstvo potrebno revidirati i pojednostaviti, ako se to pokaže nužnim, kako bi služilo svrsi te da bi sve novo zakonodavstvo trebalo biti učinkovito bez obzira na promjene u budućnosti i automatski digitalno te u skladu s načelom „počnimo od malih”;

16.  napominje da dobra regulativa može koristiti i poduzećima i radnicima te pomoći u promicanju gospodarskog rasta i kvalitetnih radnih mjesta na jedinstvenom tržištu; svjestan je programa Komisije za bolju izradu zakonodavstva, koji podrazumijeva veću uključenost dionika, na primjer preko platforme REFIT, te djelotvornije procjene utjecaja; naglašava da je potrebno ocijeniti ne samo kratkoročne učinke, već i dugoročnu vrijednost zakonodavstva i posljedice nedonošenja zakonodavstva; smatra da će bolje, učinkovitije i jednostavnije zakonodavstvo smanjiti administrativnu opterećenost i potaknuti rast i otvaranje radnih mjesta te da će i dalje jamčiti visoke standarde zaštite potrošača, zaposlenika, zdravlja i okoliša;

17.  smatra da je za daljnji razvoj jedinstvenog tržišta potrebno ukloniti prepreke trgovini među državama članicama; podržava Europsku izjavu o konkurentnosti iz veljače 2016., a posebice obvezivanje na pojednostavljenje regulative i smanjenje opterećenja, ulaganje većeg napora za smanjenje ukupnog opterećenja koje proizlazi iz propisa EU-a, posebno za MSP-ove i mikropoduzeća, te na uvođenje, gdje je to moguće, ciljeva za smanjenje opterećenja u pojedinim sektorima; preporučuje da rad na određivanju ciljeva za smanjenje tog opterećenja započne odmah;

18.  smatra da za postizanje ciljeva strategije jedinstvenog tržišta te za poticanje rasta i otvaranje radnih mjesta Europska unija mora poboljšati konkurentnost u skladu s izjavom Europskog vijeća o konkurentnosti;

19.  pozdravlja odlučnost Komisije da se uhvati u koštac s nedostatkom porezne usklađenosti u Uniji, a posebno s poteškoćama s kojima su mala i srednja poduzeća suočena zbog složenosti različitih nacionalnih propisa o PDV-u; u potpunosti podržava Komisiju u pogledu reforme PDV-a; poziva Komisiju da razmotri kako bi se mogla izmijeniti nova pravila o mjestu isporuke u pogledu PDV-a na digitalne usluge u cilju prilagodbe posebnim potrebama malih poduzeća i mikropoduzeća; poziva Komisiju da procijeni izvedivost dodatnog usklađivanja te da posebice procijeni mogućnost pojednostavljenog pristupa PDV-u (za istu kategoriju robe) u sektoru e-trgovine;

20.  podržava rad Komisije na osiguravanju poštenog poreznog sustava u Europskoj uniji i suzbijanju prakse poreznog planiranja i izbjegavanja poreza; poziva Komisiju da se usredotoči na uvođenje obveze izvještavanja po zemljama za transnacionalne korporacije;

21.  skreće pozornost na poteškoće s kojima se poduzeća, posebno mala i srednja poduzeća te novoosnovana poduzeća, susreću u dobivanju financijskih sredstava; ističe da su zbog različitih vanjskih čimbenika, kao što je mogućnost pristupa kreditima, porezni sustavi i radno zakonodavstvo, MSP-ovi u nepovoljnijem položaju od drugih; poziva Komisiju da nastavi pružati dragocjenu podršku tim poduzećima u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) i programa kao što su Obzor 2020., COSME i europski strukturni i investicijski fondovi, ali da pritom razmotri i mogućnosti za dodatno olakšavanje pristupa tim i drugim programima i instrumentima, posebno za mikropoduzeća, na primjer smanjenjem razdoblja za pozive na podnošenje prijava na šest mjeseci, dodatnim pojednostavljenjem relevantnih postupaka i povećanjem vidljivosti europskih fondova; pozdravlja namjeru Komisije da sredstva iz programa COSME upotrijebi za financiranje informativnih kampanja usmjerenih na inovativne mlade MSP-ove; poziva sva tijela regionalne i lokalne vlasti odgovorna na pružanje podrške poduzećima, posebno onima koja su uključena u Europsku poduzetničku mrežu, da sudjeluju u tim kampanjama; smatra da je pojednostavljenje ključno za omogućavanje lakšeg pristupa MSP-ova i novoosnovanih poduzeća financiranju; poziva Komisiju da zajamči da se skupno financiranje (crowfunding) može bez problema provoditi preko granica;

22.  poziva Komisiju da razmotri jačanje Mreže izaslanika malih i srednjih poduzeća donošenjem niza mjera, izbjegavajući pritom dodatnu birokraciju, kako bi se među malim i srednjim poduzećima povećala osviještenost o tom instrumentu i njegova vidljivost, kako bi se ojačala razmjena između svakog nacionalnog izaslanika malih i srednjih poduzeća i dotičnih predstavnika MSP-ova te kako bi se Parlamentu jedanput godišnje predstavile aktivnosti te mreže;

23.  ističe da, unatoč činjenici da je Europski parlament u veljači 2011. donio Direktivu o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama, tisuće malih i srednjih poduzeća i novoosnovanih poduzeća svake godine u Europi ode u stečaj dok čekaju da im dužnici, uključujući i tijela javne uprave, plate račune; poziva Komisiju i države članice da ulažu veće napore kako bi se olakšala primjena i provedba Direktive o kašnjenju u plaćanju; nadalje poziva države članice da u slučaju nezadovoljavajuće provedbe Direktive o kašnjenju u plaćanju razmotre oblike odgovarajuće kompenzacije za poduzeća kojima javna uprava duguje novac kako zbog toga ne bi otišla u stečaj;

24.  pozdravlja zakonodavnu inicijativu o nesolventnosti poduzeća, uključujući rano restrukturiranje i davanje druge prilike, čime bi se zajamčilo da države članice pruže regulatorno okruženje u kojem se prihvaća mogućnost neuspjeha i potiče inovacija, no ističe da troškovi i posljedice propadanja poduzeća ne utječu samo na vlasnika i dioničare poduzeća, već i na vjerovnike, zaposlenike i porezne obveznike; poziva Komisiju da se pobrine da će se tom inicijativom uskladiti postupci u slučaju nesolventnosti u Europskoj uniji te smanjiti njihovo trajanje i trošak;

25.  žali zbog toga što Komisija nije dovoljno naglasila da tradicionalna proizvodnja u obrtima i malim i srednjim poduzećima na poseban način doprinosi i konkurentnosti i ekonomskoj stabilnosti Europe; potiče Komisiju da istraži puni potencijal digitalizacije i inovacije u proizvodnom sektoru, posebno za male i mikroproizvođače te novoosnovana poduzeća, te u manje industrijaliziranim regijama kako bi se smanjile regionalne razlike i oživjela lokalna gospodarstva; smatra da u nadolazećim godinama jedan od glavnih prioriteta svih europskih institucija i država članica mora biti snažna politika usmjerena na obrte te mala i srednja poduzeća;

26.  pozdravlja inicijativu Komisije za jedinstveni digitalni pristupnik, koji bi trebao predstavljati nadogradnju jedinstvenih kontaktnih točaka iz Direktive o uslugama te ih povezivati s drugim sličnim mrežama za jedinstveno tržište; poziva Komisiju da istraži kako bi se sve jedinstveni digitalni pristupnik mogao iskoristiti da se europskim novoosnovanim poduzećima pomogne da se razviju u Europi i imaju međunarodnu perspektivu pružanjem točnih i jasnih informacija na različitim jezicima o svim postupcima i formalnostima koje su potrebne da bi poslovala u matičnoj zemlji ili nekoj drugoj članici Unije; apelira na Komisiju da uspostavi jedinstvenu pristupnu točku preko koje će poduzeća i potrošači moći pristupiti svim informacijama u vezi s jedinstvenim tržištem, dobiti pomoć i riješiti probleme te pristupiti nacionalnim postupcima i postupcima na razini EU-a koji su im potrebni za prekogranično poslovanje u Uniji; potiče Komisiju da zajamči njihovu brzu provedbu;

27.  napominje da poduzeća, posebno mala i srednja poduzeća, ili nisu svjesna pravila koja se primjenjuju u drugim državama članicama ili imaju poteškoća u pronalasku i razumijevanju informacija o pravilima i postupcima koji se odnose na njihovo poslovanje; poziva Komisiju da međusobno poveže različite portale, pristupne točke i informativne stranice u jedinstveni pristupnik koji će malim i srednjim poduzećima te novoosnovanim poduzećima pružati prilagođene informacije kako bi bili dobro obaviješteni prilikom donošenja odluka te uštedjeli vrijeme i novac;

28.  poziva Komisiju da jedinstvene kontaktne točke od regulatornog portala razvije u sustav naprednih internetskih poslovnih portala kojima se promiče redovita razmjena informacija među poslovnim predstavnicima te pomaže nacionalnim poduzećima i građanima da se natječu u drugim državama članicama Unije;

29.  podsjeća na važnost jačanja i pojednostavljenja postojećih instrumenata jedinstvenog tržišta za MSP-ove kako bi im se omogućilo jednostavnije prekogranično širenje; apelira na Komisiju i države članice da više pozornosti posvete pojednostavljenju i poboljšanju kontaktnih točaka za proizvode i jedinstvenih kontaktnih točaka;

30.  napominje da je potrošačima hitno potrebno pružiti odgovarajuću razinu zaštite na internetu i izvan njega; naglašava da svi gospodarski subjekti koji na jedinstvenom tržištu posluju na internetu i izvan njega trebaju poduzeti sve razumne i odgovarajuće mjere za suzbijanje krivotvorenja u cilju zaštite potrošača i sigurnosti proizvoda;

31.  naglašava da ekonomija dijeljena brzo raste te da, iako se njom mijenja način na koji se brojne usluge i dobra pružaju i koriste, ona može potaknuti inovacije te donijeti dodatne prednosti i stvoriti prilike za poduzeća i potrošače na jedinstvenom tržištu; ističe ekonomske, društvene i ekološke prednosti i izazove ekonomije dijeljenja; poziva Komisiju da koordinira napore država članica u potrazi za kratkoročnim i dugoročnim zakonodavnim rješenjima u pogledu ekonomije dijeljenja; poziva Komisiju i države članice da pripreme prijedloge o sprečavanju zloporabe na području zapošljavanja i oporezivanja u ekonomiji dijeljenja;

32.  pozdravlja inicijativu o ekonomiji dijeljenja koju je Komisija najavila te njezinu namjeru da prouči poslovanje poduzeća iz tog područja i da smjernicama pojasni međudjelovanje odredbi postojećih zakona EU-a o primjeni i funkcioniranju poslovnih modela ekonomije dijeljenja; smatra da bi regulatornom intervencijom na tom području trebalo težiti fleksibilnosti kako bi se u tom vrlo promjenjivom sektoru pravila mogla brzo izmijeniti i provesti, a za to je potrebna mogućnost brze i učinkovite prilagodbe; naglašava da je i u digitalnoj ekonomiji potrebno primjenjivati i provoditi postojeće standarde zaštite potrošača; poziva Komisiju da osigura najbolje moguće uvjete za razvoj i uspjeh ekonomije dijeljenja;

33.  naglašava nova sigurnosna obilježja koja omogućava ekonomija dijeljenja, kao što su sigurna plaćanja, geolociranje i osiguranje, jačaju položaj potrošača i stoga poziva da se provede procjena o tome u kojim slučajevima bi ex post pravni lijekovi mogli biti učinkovitiji od ex ante propisa; poziva Komisiju da nastavi promicati javno-privatnu suradnju u cilju rješavanja postojećih prepreka u ekonomiji dijeljenja, posebno prepreka sve većoj upotrebi digitalnog identiteta u jačanju povjerenja potrošača prilikom internetskih transakcija, razvoju digitalnih rješenja za plaćanje poreza, pružanju prekograničnih programa osiguranja i modernizaciji zakonodavstva o zapošljavanju;

34.  smatra da je u ekonomiji dijeljenja potrebno poticati razvoj novih poslovnih modela, inovativnih usluga i privremene upotrebe dobara, no da bi se taj razvoj, kada je to moguće, trebao temeljiti na sličnim pravilima za slične usluge da bi se zaštitila visoka kvaliteta usluga neovisno o tome kako je organiziran pristup i njihovo pružanje, te da bi se zajamčili ravnopravni tržišni uvjeti i sigurnost potrošača i istovremeno izbjegla fragmentacija koja bi ometala razvoj novih poslovnih modela; smatra da je u slučaju ekonomije dijeljenja moguć jedino pristup jedinstvenog tržišta jer fragmentacija jedinstvenog tržišta lokalnim ili nacionalnim propisima sprečava da se europska poduzeća u ekonomiji dijeljenja razviju na europskoj razini;

35.  skreće pozornost na važnu ulogu tehničkih normi EU-a za inovacije, konkurentnost i napredak na jedinstvenom tržištu; smatra da je nužno pravovremeno razvijati visoke europske standarde na području kvalitete, interoperabilnosti i sigurnosti u korist industrijske politike te ih promicati i na međunarodnoj razini; poziva Komisiju da podrži i ojača norme EU-a, kako je već propisano Uredbom (EU) br. 1025/2012, te da poveća učinkovitost i prikladnost okvira normizacije, među ostalim iskorištavanjem prilika koje nude međunarodni trgovinski pregovori; ističe da bi se norme trebale utvrđivati na tržišno orijentiran, otvoren, uključiv i konkurentan način kako bi ih MSP-ovi mogli lako primjenjivati te kako bi se izbjegli rizici zatvorenih vrijednosnih lanaca, ali da bi unatoč tomu trebalo izbjeći kašnjenja u njihovoj objavi;

36.  ističe važnu ulogu sustava normizacije u slobodnom kretanju proizvoda te sve više i usluga; napominje da je dobrovoljna primjena normi odgovorna za oko 0,3 do 1 % BDP-a u Europi te da pozitivno utječe na produktivnost rada;

37.  podsjeća da velika većina normi nastaje kao odgovor na potrebe koje utvrdi pojedini sektor, odnosno pristupom odozdo prema gore kako bi se zajamčila tržišna relevantnost normi; podržava obveze iz strategije jedinstvenog tržišta da se Europa zadrži na čelu razvoja normi na svjetskoj razini; potiče normizaciju koja je kompatibilna s međunarodnim pristupom, bilo zahvaljujući razvoju globalnih međunarodnih normi ili priznavanju jednakovrijednih međunarodnih normi u slučajevima kada je to primjereno; prima na znanje namjeru da se uspostavi okvir i utvrde prioriteti za aktivnosti normizacije u okviru zajedničke inicijative o normizaciji; poziva Komisiju da se pobrine da se ta zajednička inicijativa i dalje vodi pristupom odozdo prema gore i da odgovara na potrebe koje utvrdi pojedini sektor te da u okviru inicijative nastaju samo one norme koje odgovaraju na utvrđene potrebe i koje su tržišno relevantne, a ne da rezultat bude stvaranje nepotrebnih normi ili uspostava nedosljednih zahtjeva u usporedbi s drugim povezanim normama;

38.  napominje da će se prijedlog zajedničke inicijative o europskoj normizaciji temeljiti na neovisnoj reviziji europskog normizacijskog sustava i podržava njezin cilj prema kojem bi europska normizacijska zajednica trebala osmisliti mjere kojima će se poboljšati sustav kao cjelina, uključujući preporuke u pogledu uključivosti i potpore konkurentnosti europskih poduzeća;

39.  poziva Komisiju da u pogledu suradnje s europskim normizacijskim organizacijama pomogne tim organizacijama i njihovim nacionalnim ekvivalentima u nastojanjima da poboljšaju sudjelovanje MSP-ova, kako u samom procesu utvrđivanja normi tako i u prihvaćanju normi nakon što se utvrde; dodatno potiče Komisiju da pri provedbi obveza sadržanih u programu rada za europsku normizaciju za 2016. i povezanoj uredbi tijesno surađuje s europskim normizacijskim organizacijama, nacionalnim tijelima za norme i drugima u cilju poboljšanja transparentnosti procesa normizacije;

40.  smatra da bi zajedničke inicijative trebale biti usmjerene na stalno poboljšanje radnih praksi, posebno uspostavom procesa za preispitivanje sastava tehničkih odbora, i mjera za promicanje otvorenosti i uključivosti zahvaljujući kojima će širok raspon dionika moći doprinositi raspravama u tehničkim odborima;

41.  smatra da bi se uspostavom transparentnijeg i dostupnijeg žalbenog mehanizma izgradilo povjerenje te poboljšali postupci utvrđivanja normi; smatra da u slučajevima kada na temelju zakonodavstva koje je donijela Europska unija utvrđivanje norme traži Europska komisija, nadležni bi odbor Europskog parlamenta mogao sudjelovati u javnom nadzoru i raspravi o tom postupku prije donošenja eventualne odluke o ulaganju prigovora; naglašava da pri utvrđivanju zahtjeva za normizaciju koji će se proslijediti tijelima za normizaciju treba primijeniti načelo proporcionalnosti i pristup temeljen na riziku;

42.  smatra da se većom osviještenosti javnosti o nacrtu predloženih normi prije konačnog odobrenja može povećati odgovornost i transparentnost te omogućiti pouzdaniji postupak, u skladu s postojećim najboljim praksama koje se primjenjuju u europskoj normizacijskoj zajednici;

43.  poziva Komisiju da do kraja 2016. izvijesti Parlament o provedbi zajedničke inicijative za europsku normizaciju i o napretku koji je ostvaren u suradnji s europskom normizacijskom zajednicom u pogledu preporuka iz godišnjeg programa rada Unije za 2016.;

44.  poziva Komisiju da kao tijelo odgovorno za tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu Unije u suradnji s nacionalnim nadzornim tijelima osigura ravnopravne uvjete za konkurente na tržištu;

45.  pozdravlja nedavne inicijative za učinkovitiju i transparentniju javnu nabavu boljom upotrebom podataka o nabavi i većim brojem dobrovoljnih procjena postupaka nabave u određenim infrastrukturnim projektima velikih razmjera; poziva države članice da u provedbi tih inicijativa surađuju s Komisijom;

46.  nada se da će Komisija nastaviti s procesom reforme sustava javne nabave, koji je započela direktivama iz 2014., kako bi potražnja na području nabave bila sve usmjerenija na kvalifikacije te kako bi se prednost dala tehnološkim inovacijama i energetskoj učinkovitosti;

47.  napominje da je novi sustav javne nabave iz 2014. jednostavniji i sadrži fleksibilnija pravila kako bi bolje odgovarao drugim politikama javnog sektora kao i specifičnostima država članica i specifičnim lokalnim poduzećima; ističe da je javna nabava u svim državama članicama još uvijek u bitnim aspektima neučinkovita, što ograničava prekogranično širenje i rast na domaćim tržištima;

48.  u načelu pozdravlja najavljene inicijative Komisije za povećanje transparentnosti, učinkovitosti i odgovornosti u javnoj nabavi; ipak ističe da bi provedba i primjena novih direktiva EU-a trebala imati prednost pred uvođenjem novih instrumenata kao što je registar ugovora; s tim u vezi naglašava da mogući alati za analizu podataka ne smiju uzrokovati nove ili dodatne obveze izvješćivanja; podsjeća da bi mehanizam ex ante ocjene trebao biti posve dobrovoljan za velike infrastrukturne projekte;

49.  naglašava da je potreban potpuno elektronički sustav javne nabave; ističe da je potrebna brza i sveobuhvatna provedba Direktive o javnoj nabavi u cijelosti; ističe da je potrebno šire područje primjene elektroničke javne nabave kako bi se tržišta otvorila za MSP-ove;

50.  naglašava važnost jedinstvenog patenta; podržava namjeru Komisije da ukloni nesigurnosti u pogledu načina na koji će jedinstveni patent postojati paralelno s nacionalnim certifikatima i svjedodžbama o dodatnoj zaštiti, kao i moguće stvaranje jedinstvene svjedodžbe o dodatnoj zaštiti vodeći računa o javnom zdravlju i interesu pacijenata;

51.  apelira na Komisiju da prije 2019. uvede i provede izuzeće od svjedodžbe o dodatnoj zaštiti za proizvodnju kako bi se potakla konkurentnost europske industrije generičkih i biosličnih lijekova u globalnom okruženju te kako bi se zadržala postojeća i otvorila nova radna mjesta i potaknuo rast u Uniji, ne ugrožavajući pritom isključivo pravo stavljanja u promet na temelju sustava svjedodžbe o dodatnoj zaštiti na zaštićenim tržištima; smatra da bi se takvim odredbama moglo pozitivno utjecati na pristup visokokvalitetnim lijekovima u zemljama u razvoju i najnerazvijenijim zemljama te pomoći da se izbjegne izdvajanje proizvodnje;

52.  poziva na uvođenje mjera kojima će se pristup patentnom sustavu u Europi olakšati za sva mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća te novoosnovana poduzeća koja se žele koristiti europskim patentom s jedinstvenim učinkom pri inovaciji svojih proizvoda i procesa, između ostalog smanjenjem naknada za prijavljivanje i produljenje te pružanjem pomoći pri prevođenju; naglašava važnost kako standardnih osnovnih patenata tako i inovativnih modela otvorenog licenciranja koji su ponekad primjereniji za pružanje podrške inovacijama; naglašava važnost sporazuma o licenciranju patenata, unutar okvira prava tražišnog natjecanja Unije, koji se temelje na poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima kako bi se očuvali poticaji za istraživanje i razvoj i normizaciju, poticale inovacije i osigurali pošteni uvjeti licenciranja;

53.  poziva Komisiju da bez odlaganja podnese zakonodavni prijedlog o uspostavi jedinstvenog europskog sustava za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode u Uniji, na što je parlament već pozivao, u cilju uspostave jedinstvenog europskog sustava, čime bi se stalo na kraj neprimjerenoj i izuzetno neujednačenoj situaciji u Europi te bi se za građane, potrošače, proizvođače i cijelo europsko gospodarsko i socijalno okruženje ostvarili brojni i raznoliki pozitivni učinci; ističe da bi se takvim instrumentom jasno istaknula dodana vrijednost brojnih lokalnih proizvoda, uz očite koristi za proizvođače, dotična područja i osviještenost potrošača;

54.  primjećuje da u većini država članica EU-a još nije iskorišten sav potencijal javno-privatnih partnerstava; poziva na usklađenje okvirnih pravila država članica o javno-privatnim partnerstvima, upoznavanje s primjerima dobre prakse i promicanje tog modela;

55.  poziva države članice da uspostave strukture za pružanje savjeta i pomoći prekograničnim radnicima u vezi s ekonomskim i socijalnim posljedicama rada u drugoj državi članici;

56.  napominje da produbljivanje jedinstvenog tržišta i jedinstvenog digitalnog tržišta može sa sobom donijeti nove prilike i izazove te da će to otvoriti pitanja o vještinama i novim oblicima zapošljavanja, financijskih struktura i socijalne zaštite te zdravlju i sigurnosti na radu, što će sve trebati razmotriti i biti od koristi radnicima, poduzećima i potrošačima;

57.  žali zbog toga što se u strategiji jedinstvenog tržišta ne poklanja dovoljna pozornost neusklađenosti vještina, što je i dalje prepreka rastu jedinstvenog tržišta; sa zabrinutošću napominje da od 40 % do 47 % stanovništva Europske unije nema dostatne digitalne vještine, da potražnja za zaposlenicima koji imaju digitalne vještine raste 4 % godišnje te da su javni rashodi za obrazovanje od 2010. smanjeni za 3,2 %, što srednjoročno ugrožava konkurentnu poziciju Europske unije i zapošljivost njezine radne snage; potiče države članice da ulažu u digitalno obrazovanje i vještine;

58.  prima na znanje ciljeve paketa o mobilnosti radnika radi doprinosa snažnijem i poštenijem jedinstvenom tržištu; međutim, naglašava da je važno osigurati razmjernost mjera iz tog paketa te voditi računa o posljedicama mobilnosti velikih razmjera na pojedine regije;

59.  naglašava potporu Komisije dvojnim sustavima obrazovanja, kojima se olakšava osobni razvoj, ali i pomaže preciznije oblikovati vještine i kvalifikacije europskih radnika u skladu sa stvarnim potrebama tržišta rada; naglašava da je važno zajamčiti da se strategijom jedinstvenog tržišta ni na koji način ne ugroze dvojni sustavi obrazovanja te da se istovremeno osigura kvaliteta pripravništva i posebice zaštita radnih mjesta; ističe da socijalni partneri imaju važnu ulogu u razvoju dvojnih sustava obrazovanja; smatra da, iako se dvojni sustavi obrazovanja koji se koriste u jednoj državi članici ne mogu samo preslikati na drugu državu članicu, trebalo bi se na europskoj razini usredotočiti na snažnu povezanost između dvojnog obrazovanja i zapošljavanja mladih;

60.  podupire mjere za ispravljanje propusta u europskim zakonima protiv diskriminacije pri zapošljavanju, posebno u pogledu osoba s invaliditetom; uz to, podupire žurnu provedbu Direktive Vijeća 2000/78/EZ o jednakom postupanju pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja;

61.  pozdravlja uspostavu platforme za borbu protiv neprijavljenog rada te potiče države članice i posebno socijalne partnere da se u potpunosti uključe u rad te platforme u cilju poduzimanja učinkovitijih mjera protiv neprijavljenog rada i lažnog samozapošljavanja;

62.  inzistira na tome da je za iskorištavanje prilika koje sa sobom donosi digitalizacija radnih mjesta potrebno stvoriti sigurnu i fleksibilnu organizaciju radnog vremena, stabilne radne uvjete, socijalnu zaštitu te omogućiti „pametan rad” kako bi se povećala produktivnost i poboljšala usklađenost privatnog i profesionalnog života; naglašava da je u tom pogledu u ruralnim područjima važno uvesti digitalnu infrastrukturu kako bi se iskoristile brojne prednosti digitalnog programa, na primjer rad na daljinu;

63.  naglašava važnost snažnih i neovisnih socijalnih partnera i učinkovitog socijalnog dijaloga; ističe da u rasprave o mogućim nacionalnim reformama reguliranih profesija treba po potrebi uključiti socijalne partnere;

64.  naglašava važnost održavanja socijalnog dijaloga o mogućnostima i promjenama koje u pogledu zapošljavanja donosi jedinstveno tržište.

Dublje jedinstveno tržište

65.  poziva Komisiju da uloži dodatne napore na području provedbe; naglašava da su mnoge mjere već donesene, ali se još pravilno ne provode, čime se ugrožavaju ravnopravni uvjeti na jedinstvenom tržištu; nadalje naglašava da je prema podacima koje je Komisija iznijela sredinom 2015. u području jedinstvenog tržišta u tijeku bilo oko 1090 postupaka zbog povrede prava; poziva Komisiju da u cilju poboljšanja prijenosa, primjene i provedbe zakonodavstva o jedinstvenom tržištu zajamči da administrativna koordiniranost, suradnja i provedba budu prioritet na svim razinama (na razini Europske unije te između država članica i nacionalnih, lokalnih i regionalnih tijela) poduzimajući dobro usmjerene mjere za provedbu, koje se temelje na transparentnim i objektivnim kriterijima kako bi se omogućilo rješavanje gospodarski najznačajnijih slučajeva neopravdanih ili nerazmjernih prepreka; smatra da bi u pogledu nacionalnih mjera ili primjene rano djelovanje moglo biti učinkovitije i dati bolje rezultate nego što bi to bio slučaj kada bi se pokrenuo postupak zbog povrede prava; ističe, međutim, da u slučaju da postupak ranog djelovanja ne poluči uspjeh, Komisija mora primijeniti sve raspoložive mjere, uključujući postupak zbog povrede prava, kako bi zajamčila provedbu zakonodavstva o jedinstvenom tržištu;

66.  pozdravlja namjeru navedenu u strategiji da se stvori kultura poštovanja propisa i da se ni u kojem slučaju ne tolerira povreda prava u području jedinstvenog tržišta; poziva Komisiju i države članice da istraže trebaju li se ovlasti Komisije u okviru postupka zbog povrede prava uskladiti s ovlastima u okviru politike tržišnog natjecanja;

67.  poziva Komisiju da dodatno podrži države članice u razvijanju jake kulture poštovanja i provedbe propisa, među ostalim promicanjem i širenjem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta, razvojem provedbenih planova za novo važno zakonodavstvo, organiziranjem dijaloga s državama članicama o poštovanju propisa i programa obuke za nacionalne javne službenike zadužene za provedbu te poticanjem učinkovitije usklađenosti nacionalnih zakonodavaca; poziva države članice da se u potpunosti posvete primjeni i provedbi zakonodavstva EU-a i da primijene načelo uzajamnog priznavanja; ističe da je s obzirom na fragmentaciju jedinstvenog tržišta, koja koči gospodarske aktivnosti i smanjuje izbor potrošača, ključno imati pravilnu provedbu i bolju regulativu, koje bi trebale pokrivati sve poslovne sektore i primjenjivati se na postojeće i buduće zakonodavstvo;

68.  poziva Komisiju i države članice da provedu analizu nepotrebnih ograničenja na jedinstvenom tržištu koja nisu opravdana prioritetnim razlozima povezanim s javnim interesom te da iznesu ideje o načinima svladavanja tih izazova u slučajevima gdje je to potrebno i da o tome izvijeste 2017. godine;

69.  poziva države članice da na usklađen i ujednačen način prenesu pravila unutarnjeg tržišta te da u potpunosti i ispravno provedu ta pravila i zakonodavstvo o unutarnjem tržištu; naglašava činjenicu da zahtjevi za dodatna ispitivanja i registraciju, nepriznavanje potvrda i normi, teritorijalna ograničenja opskrbe i slične mjere stvaraju dodatne troškove za potrošače i trgovce na malo i na taj način europskim građanima uskraćuju sve prednosti jedinstvenog tržišta; također poziva Komisiju da s ciljem osiguravanja boljeg upravljanja provodi prikladnu politiku prema onim državama članicama koje ne provode ispravno pravila unutarnjeg tržišta te da za to, prema potrebi, primjenjuje postupke zbog kršenja prava i ubrzani pristup kako bi postupci bili kraći;

70.  napominje da je u cilju ujednačenije provedbe postojećeg zakonodavstva o jedinstvenom tržištu hitno potrebna dosljedna ujednačena primjena i pravilna provedba pravila EU-a zajedno s redovitim praćenjem i evaluacijom na temelju kvalitativnih i kvantitativnih pokazatelja, usporedbom prema referentnim vrijednostima i razmjenom najboljih praksi; stoga podsjeća da je u svim državama članicama potrebno u potpunosti i temeljito prenijeti i provesti europska pravila u vezi s funkcioniranjem jedinstvenog tržišta;

71.  poziva Komisiju da uloži više napora u otkrivanje potencijalnog kršenja prava EU-a u državama članicama u vrlo ranoj fazi i da se čvrsto usprotivi svim zakonodavnim mjerama, koje su donesene ili se razmatraju u nacionalnim parlamentima, zbog kojih bi se mogla povećati fragmentacija jedinstvenog tržišta;

72.  ističe da su predanost i spremnost država članica da pravilno provode i primjenjuju pravo EU-a ključne za uspjeh jedinstvenog tržišta; poziva države članice da uklone neopravdane i nerazmjerne prepreke jedinstvenom tržištu i da ne uvode diskriminirajuće i protekcionističke mjere u cilju poticanja zapošljavanja, rasta i konkurentnosti;

73.  napominje da države članice imaju ključnu ulogu u dobrom upravljanju jedinstvenim tržištem i njegovom ispravnom funkcioniranju te da stoga trebaju zajednički na proaktivan način preuzeti odgovornost i upravljati jedinstvenim tržištem, pružajući novi politički poticaj izradom konsolidiranih izvješća o stanju jedinstvenog tržišta, održavanjem redovnih i tematskih rasprava na sastancima Vijeća za konkurentnost, posebnih godišnjih sastanaka Europskog vijeća i uključivanjem jedinstvenog tržišta kao stupa upravljanja u europski semestar;

74.  ističe da bi Europska unija mogla izraditi vlastiti skup znanstveno utemeljenih, neovisnih pokazatelja razine integriranosti jedinstvenog tržišta i objaviti ih u okviru godišnje strategije rasta te poziva na predsjednici određenih tijela EU-a donesu strateški dokument „Izvješće petorice predsjednika” u cilju utvrđivanja plana za ostvarenje istinskog jedinstvenog tržišta;

75.  ističe da Odbor Europskog parlamenta za unutarnje tržište i zaštitu potrošača mora ojačati svoje veze s nacionalnim parlamentima u cilju koordiniranja i rješavanja pitanja u vezi s prijenosom i provedbom pravila o jedinstvenom tržištu;

76.  ističe da je potrebno ojačati mrežu SOLVIT, posebno jačom interakcijom među mrežama SOLVIT, CHAP, EU Pilot i Europskom poduzetničkom mrežom kako bi se pojednostavio opći okvir žalbenog postupka EU-a, te da je potrebno povećati znanje građana i MSP-ova o mreži i njezinoj praktičnoj ulozi u rješavanju problema interpretacije na području jedinstvenog tržišta; smatra da bi Komisija pri razmatranju načina na koje će utvrditi prioritete djelovanja usmjerenog na provedbu trebala uzeti u obzir podatke o problemima iznesenim u okviru mreže SOLVIT; poziva Komisiju da ulaže više napora kako bi državama članicama pomogla da riješe najproblematičnije slučajeve; poziva države članice da svoje nacionalne centre mreže SOLVIT na odgovarajući način opreme i primjereno pozicioniraju kako bi mogli ispunjavati svoju ulogu;

77.  naglašava da je transparentnost nacionalnih pravila ključno sredstvo za omogućavanje prekogranične trgovine unutar jedinstvenog tržišta i da pomaže u identificiranju necarinskih prepreka; potiče države članice da svoja pravila učine dostupnijima na internetu i to na više od jednog jezika u cilju povećanja trgovine, od čega će svi imati koristi;

78.  napominje da je važno jačati mobilnost poticanjem osposobljavanja, pripravništva, vještina i zapošljivosti programima kao što su Erasmus+ i EURES, kojima se milijunima radnika u Uniji omogućava stjecanje korisnog iskustva;

79.  žali zbog toga što mnoge države članice ne primjenjuju na ispravan način načelo uzajamnog priznavanja; očekuje prijedlog Komisije iz tog kuta gledišta u okviru jačanja jedinstvenog tržišta robe jer će to poboljšati uzajamno priznavanje mjerama za povećanje osviještenosti te zajamčiti bolju primjenu i provedbu načela uzajamnog priznavanja revizijom Uredbe o uzajamnom priznavanju, između ostalog radi poboljšanja instrumenata za rješavanje sporova povezanih s neodgovarajućom provedbom ili primjenom načela uzajamnog priznavanja; naglašava da, kada bi nadležna tijela u cijeloj Uniji ispravno primjenjivala načelo uzajamnog priznavanja, poduzeća bi se mogla usredotočiti isključivo na poslovanje i poticanje rasta EU-a, a ne na svladavanje raznih prepreka na koje nailaze zbog toga što države članice ne poštuju načelo uzajamnog priznavanja;

80.  smatra također da bi Komisija trebala biti proaktivnija u utvrđivanju sektora s velikim potencijalom za prekograničnu trgovinu i digitalizaciju u kojima bi se moglo primjenjivati načelo uzajamnog priznavanja;

81.  poziva Komisiju da razjasni kako bi predloženi instrumenti za informiranje o tržištu funkcionirali i koja je njihova pravna osnova;

82.  ponavlja poziv Vijeću da brzo usvoji paket mjera o sigurnosti proizvoda i nadzoru tržišta te poziva Komisiju da u tom kontekstu u potpunosti preuzme svoju ulogu u pronalaženju rješenja; ističe važnost navođenja odgovarajućih informacija na proizvodima za maloprodaju, posebno navođenja zemlje podrijetla, što je ključno za zaštitu potrošača i jačanje borbe protiv krivotvorenja;

83.  poziva Komisiju i države članice da postrože sankcije za krivotvorenje te da osiguraju potpunu provedbu postojećeg europskog zakonodavstva na tom području;

84.  ističe da regulatorne razlike među državama članicama u vezi s različitim zahtjevima označivanja ili kvalitetom stvaraju nepotrebne prepreke aktivnostima dobavljača robe i zaštiti potrošača; ističe dodanu vrijednost ekološkog označivanja; poziva Komisiju da procijeni koje su oznake neophodne, a koje nisu kako bi se osigurala informiranost potrošača te da razmotri mogućnost uvođenja obveznog sustava za pružanje ključnih informacija o ručno izrađenim i industrijskim proizvodima, kao što je to na primjer bio slučaj u sektoru namještaja na razini EU-a, kako bi se potrošačima pružile ključne informacije i zajamčila jednaka kvaliteta proizvoda u različitim državama članicama; smatra da bi takva inicijativa bila korisna za potrošače, proizvođače i trgovačke subjekte te bi zajamčila transparentnost, odgovarajuću prepoznatost europskih proizvoda i usklađena pravila za subjekte na jedinstvenom tržištu;

85.  u pogledu jedinstvenog tržišta usluga naglašava da je očito potrebno poboljšati prekogranično pružanje usluga pazeći pritom da se ne potiče socijalni damping; apelira na države članice da zajamče pravilnu i učinkovitiju primjenu Direktive o uslugama, izbjegavajući pritom praksu prekomjernog reguliranja; pozdravlja prijedlog Komisije da se postupak obavješćivanja u skladu s Direktivom o uslugama poboljša s obzirom na to da je sadašnji postupak neučinkovit i netransparentan; smatra da bi se obavješćivanje trebalo odvijati u ranijoj fazi zakonodavnog procesa kako bi se dionicima i državama članicama omogućilo da pravodobno iznesu svoje mišljenje te kako bi se kašnjenja u donošenju novog zakonodavstva svela na najmanju moguću mjeru; pristaje na proširenje postupka obavješćivanja iz Direktive (EU) 2015/1535 na sve sektore koji nisu pokriveni tom direktivom; odbacuje svaki prijedlog o proširenju područja primjene Direktive o uslugama; poziva Komisiju da se posveti problemu opterećenja za fragmentirani bankovni sektor u Europi zbog kojeg nerezidenti, posebno MSP-ovi, nailaze na poteškoće pri otvaranju bankovnog računa u drugoj državi članici;

86.  poziva Komisiju da izradi pojednostavljen i standardiziran obrazac za postupak prekograničnog pružanja usluga kako bi se MSP-ovi učinkovitije uključili u unutarnje tržište;

87.  napominje da su zahtjevi u pogledu proporcionalnosti propisa jasno definirani u članku 16. stavku 1. Direktive o uslugama i u sudskoj praksi Suda Europske unije; podsjeća da činjenica da neka država članica ima manje stroge propise od neke druge ne znači da su propisi te druge države neproporcionalni i da zbog toga nisu u skladu s pravom Unije; ponavlja da su propisi koji otežavaju i ometaju prekogranično pružanje usluga ili ga čine neprivlačnim u skladu sa zahtjevima unutarnjeg tržišta samo onda kada služe višoj svrsi, a to je javni interes, kada su doista prikladni za tu svrhu i kada slobodi pružanja usluga ne štete više nego što je nužno za zaštitu javnog interesa kojemu služe;

88.  naglašava da je potrebno osigurati dosljedno ocjenjivanje razmjernosti regulatornih zahtjeva i ograničenja koji se primjenjuju na usluge; prima na znanje prijedlog Komisije da se uvede putovnica za usluge kako bi se u ključnim gospodarskim sektorima kao što su poslovne usluge potaknuo razvoj i mobilnost poduzeća na cijelom jedinstvenom tržištu; smatra da bi ta inicijativa trebala biti usmjerena na pojednostavljenje administrativnih postupaka za pružatelje usluga koji žele poslovati preko granica i za tijela vlasti te na uklanjanje regulatornih prepreka zbog kojih ta poduzeća ne stupaju na tržište u drugoj državi članici; zahtijeva da se eventualna putovnica za usluge uvrsti u horizontalne instrumente koji službe kao potpora zakonodavstvu o unutarnjem tržištu, kao što su Informacijski sustav unutarnjeg tržišta (IMI) ili jedinstvene kontaktne točke, koje su Direktivom o uslugama predviđene kao jedinstveno administrativno sučelje za obavljanje svih administrativnih postupaka potrebnih za prekogranično pružanje usluga; naglašava da uvođenje putovnice za usluge ne smije dovesti do slabljenja ili stavljanja izvan snage sudske prakse Suda Europske unije o važnim razlozima od općeg interesa kojima se može opravdati propis koji djeluje restriktivno na prekogranično pružanje usluga; ističe međutim da bi putovnica za usluge mogla biti suvišna kada bi se Direktiva o uslugama pravilno provodila i izvršavala; naglašava da to ne smije značiti uvođenje načela zemlje podrijetla;

89.  pozdravlja činjenicu da se velika pozornost pridaje ulozi usluga na jedinstvenom tržištu i osiguravanju sustava u kojem stručnjaci i uslužna poduzeća, posebno trgovci na malo, nisu ograničeni na svoja nacionalna tržišta; ističe da će daljnje proširenje sustava profesionalnih putovnica i putovnica za usluge biti od ključne važnosti kako bi se izbjegla nepotrebna birokracija među državama članicama koja naše građane sprečava da rade i trguju preko granica;

90.  ponavlja kako je važno ukloniti prepreke (uključujući jezične i administrativne prepreke te one koje proizlaze iz nedostatka informacija) koje ograničavaju poduzetnički potencijal prekogranične trgovine putem interneta i smanjuju povjerenje potrošača u jedinstveno tržište; naglašava važnost uklanjanja operativnih ograničenja za maloprodaje aktivnosti, kao što su propisi o radnom vremenu trgovina, posebni maloprodajni i selektivni porezi te neproporcionalni zahtjevi za poduzeća o obavješćivanju;

91.  svjestan je da su za prostorno planiranje nadležna lokalna tijela; međutim ističe da se prostorno planiranje ne bi smjelo koristiti kao izgovor da se zaobiđe pravo slobodnog poslovnog nastana; s tim u vezi podsjeća na važnost pravilne provedbe Direktive o uslugama; potiče države članice da uklone prepreke slobodnom kretanju i da otvore svoja tržišta radi poticanja konkurentnosti i promicanja raznolikost među trgovinama, što je ključno za očuvanje atraktivnosti trgovačkih područja, posebno u mjesnim i gradskim središtima;

92.  naglašava da je sektor maloprodaje i veleprodaje najveći poslovni sektor u Europi; smatra da je prioritet smanjenje nepotrebnih regulatornih administrativnih i praktičnih prepreka za maloprodajna poduzeća;

93.  poziva Komisiju i države članice da maloprodajnom sektoru kao jednom od stupova jedinstvenog tržišta i jedinstvenog digitalnog tržišta daju najveću političku važnost te da uklone regulatorne, administrativne i praktične prepreke koje koče pokretanje poslovanja, razvoj i održavanje poslovne aktivnosti te koje trgovcima na malo otežavaju da u potpunosti iskoriste prednosti unutarnjeg tržišta; smatra da bi se propisi o maloprodajnom tržištu trebali temeljiti na dokazima i voditi računa o potrebama tog sektora;

94.  poziva Komisiju i države članice da provedu analizu nepotrebnih ograničenja za maloprodajna poduzeća na jedinstvenom tržištu koja nisu opravdana prioritetnim razlozima povezanim s javnim interesom te da iznesu prijedloge za rješavanje tih problema u slučajevima gdje je to potrebno i da o tome izvijeste u proljeće 2017.;

95.  smatra da u sektoru profesionalnih usluga različiti pristupi donošenju propisa sami po sebi ne predstavljaju prepreku za produbljenje unutarnjeg tržišta; ističe da propisi o pristupu zanimanjima i obavljanju zanimanja mogu biti nužni radi zaštite javnog interesa i potrošača te da njihovo ocjenjivanje ima smisla samo u nacionalnom okviru;

96.  slaže se s Komisijom da su propisi mnogih država članica na području pristupa reguliranim profesijama i njihova obavljanja neproporcionalni zahtjevima i da stvaraju prepreke za pristup tim profesijama;

97.  smatra da bi privremeno prekogranično pružanje usluga, uključujući profesionalne usluge, trebalo smatrati ključnim elementom za unutarnje tržište jer se na taj način otvaraju radna mjesta i građanima Unije pružaju visokokvalitetni proizvodi i usluge; stoga smatra da je redovito davanje smjernica koristan instrument za države članice s obzirom na njihove različite gospodarske, geografske i socijalne uvjete;

98.  pozdravlja činjenicu što se unutar nove strategije jedinstvenog tržišta pozornost opet posvećuje reguliranim profesijama i slobodnim zanimanjima u Europi, koje znatno utječu na rast i zapošljavanje na jedinstvenom tržištu; poziva Komisiju da predloži konkretne mjere za provedbu preporuka radne skupine Komisije pod nazivom „Područja djelovanja za podršku poslovanja slobodnih zanimanja”;

99.  pozdravlja zakonodavni prijedlog Komisije o rješavanju regulatornih prepreka kojima se određenim profesijama ograničava pristup tržištu, što je važan korak prema otvaranju jedinstvenog tržišta i povećanju broja radnih mjesta;

100.  pozdravlja inicijativu Komisije da preispita regulirane profesije, ali podsjeća da bi u kontekstu bilo kakvog preispitivanja trebalo zadržati visoke standarde kvalitete za zapošljavanje i usluge, razumne kvalifikacije i sigurnost potrošača;

101.  smatra da bi se bez konkurentnih stručnih i poslovnih usluga diljem Europske unije poduzeća mogla namučiti da ostanu konkurentna te da zadrže postojeća i otvaraju nova radna mjesta;

102.  ističe činjenicu da su neučinkovite usluge dostave, posebno kada je riječ o dostavi u zadnjoj dionici, velika prepreka prekograničnoj prodaji u Uniji; ističe da su dostupne, povoljne, učinkovite i visokokvalitetne usluge dostave nužan preduvjet za uspješno jedinstveno tržište; poziva Komisiju da izradi sveobuhvatan akcijski plan za dostavu paketa i da utvrdi ciljeve koje treba ostvariti na tom tržištu do kraja 2020.; poziva Komisiju da stavi veći naglasak na uklanjanje prepreka na koje tržišni subjekti nailaze pri prekograničnoj dostavi;

103.  poziva Komisiju da surađuje s državama članicama kako bi se postupci za priznavanje stručnih kvalifikacija pojednostavili i ubrzali, među ostalim olakšavanjem i poticanjem uvođenja zajedničkih okvira za osposobljavanje uz potpuno poštovanje načela supsidijarnosti; poziva Komisiju i države članice da potaknu osposobljavanje i obrazovanje u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) te znanosti, tehnologije, inženjerstva i prirodoslovlja (STEM – Science, Technology, Engineering and Mathematics) kako bi sadašnja i buduća radna snaga stekla relevantne e-vještine;

104.  pozdravlja činjenica da se strategija bavi visokom stopom nezaposlenosti u Uniji, ali žali zbog toga što ne nudi konkretne korake i mjere kojima bi se nezaposlenima moglo pomoći da pronađu posao, kao što su poboljšanje standarda obrazovanja i osposobljavanja, postizanje ciljeva cjeloživotnog učenja i rješavanje problema neusklađenosti vještina s potrebama tržišta rada i kvalifikacija radnika i profesionalaca; smatra da je očito da se jedinstveno tržište zbog digitalizacije različitih sektora brzo mijenja i da će novi poslovi iziskivati drukčije vještine i kvalifikacije;

105.  izražava nezadovoljstvo činjenicom da Komisija u strategiji jedinstvenog tržišta nije donijela nikakve posebne mjere kojima bi odgovorila na potrebe osoba i potrošača s invaliditetom, starijih osoba i onih koji žive u ruralnim i udaljenim područjima;

106.  smatra da je načelo jednake plaće za jednaki rad na istom radnom mjestu, što zagovara predsjednik Komisije Juncker, važno sredstvo za borbu protiv narušavanja tržišta;

Pravednije jedinstveno tržište

107.  naglašava da bi istinsko jedinstveno tržište trebalo biti od koristi i pružati zaštitu građanima, potrošačima i poduzećima u pogledu bolje kvalitete, veće raznovrsnosti, razumnih cijena te sigurnosti roba i usluga; ističe da neopravdana diskriminacija primatelja usluga (potrošača i poduzetnika) na osnovi nacionalnosti ili mjesta boravišta koja se ne temelji ni na jednom objektivnom kriteriju koji je moguće provjeriti nije prihvatljiva na jedinstvenom tržištu, ni u internetskom okruženju ni izvan njega; međutim smatra da uvođenje obveze poduzećima da prodaju u cijeloj Uniji nije izvedivo;

108.  poziva Komisiju da nastavi s radom na zakonodavnom prijedlogu o rješenju problema neopravdanog uskraćivanja pristupa na temelju lokacije i drugih neopravdanih oblika diskriminacije koje provode tržišni subjekti; poziva Komisiju da odredi učinkovite kriterije za analizu neopravdanosti uskraćivanja pristupa na temelju lokacije; ističe da se svakim takvim prijedlogom mora poštovati osnovno načelo slobodne trgovine; naglašava također da bi se prijedlogom Komisije u obzir trebalo uzeti načelo proporcionalnosti, posebno za mala i srednja poduzeća; napominje da se tržišni subjekti ponekad moraju birati tržišta kako bi funkcionirali u okviru utvrđenih tržišnih uvjeta;

109.  slaže se da su potrošačima pri kupnji robe i usluga na jedinstvenom tržištu potrebne transparentne informacije i skup suvremenih i čvrstih prava za zaštitu njihovih interesa; smatra da bi u slučaju bilo kakve revizije, spajanja ili konsolidacije direktiva o pravima potrošača rezultat trebala biti doista visoka razina zaštite potrošača i zakonski provedivih prava te da bi pritom trebalo prepoznati postojeće najbolje prakse iz nacionalnih zakonodavstava;

110.  poziva Komisiju da provede analizu postojećih pravnih nesigurnosti koje utječu na potrošače i da ih, ako se pokaže potrebnim, riješi pojašnjenjima i dopunama pravnog okvira o pravima potrošača; ponavlja da se zalaže za načelo fleksibilnog usklađivanja za svaki prijedlog zakonodavstva EU-a u vezi s potrošačima i za to da se potpuno usklađivanje primjenjuje samo kada je rezultat vrlo visoka razina zaštite potrošača i kada potrošači od toga imaju jasne koristi;

111.  naglašava da poduzeća socijalne ekonomije predstavljaju raznolike poslovne modele, što je ključno za visokokonkurentno i pravednije jedinstveno tržište; poziva Komisiju da uvrsti socijalnu ekonomiju u svoje politike o jedinstvenom tržištu i da izradi europski akcijski plan za poduzeća socijalne ekonomije kako bi se iskoristio njihov puni potencijal za održiv i uključiv rast;

Zaključci

112.  poziva Komisiju da nakon prikladnih savjetovanja s dionicima i procjene učinka te uzimajući u obzir navedene prijedloge zakonodavcima brzo podnese predviđene zakonodavne prijedloge i inicijative kako bi se zajamčilo njihovo pravovremeno donošenje;

o
o   o

113.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Europskom vijeću te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 304, 22.11.2011., str. 64.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0069.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0580.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0009.
(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0012.

Pravna napomena