Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 13. rujna 2016. - StrasbourgZavršno izdanje
Kohezijska politika te istraživačke i inovacijske strategije za pametnu specijalizaciju (RIS3)
 Europska teritorijalna suradnja – najbolje prakse i inovativne mjere
 Istraga o mjerenju emisija u automobilskom sektoru
 Zahtjev za ukidanje imuniteta Istvánu Ujhelyiju
 Zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta Rosarija Crocette
 Zahtjev za ukidanje imuniteta Sotiriosu Zarianopoulosu
 Sporazum između EU-a i Kine u pogledu pristupanja Hrvatske ***
 Sporazum između EU-a i Urugvaja u pogledu pristupanja Hrvatske ***
 Predloženo imenovanje člana Revizorskog suda – Lazaros Stavrou Lazarou
 Predloženo imenovanje člana Revizorskog suda – João Figueiredo
 Predloženo imenovanje člana Revizorskog suda – Leo Brincat
 Statistika u vezi s vanjskom trgovinom sa zemljama nečlanicama (delegirane i provedbene ovlasti) ***II
 Statistika o cijenama prirodnog plina i električne energije ***I
 Ususret novom modelu energetskog tržišta
 Strategija EU-a za grijanje i hlađenje
 Jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća
 Strategija EU-a za alpsku regiju
 Uzajamni fond EU-a za Afriku: implikacije za razvojnu i humanitarnu pomoć
 Stvaranje povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života

Kohezijska politika te istraživačke i inovacijske strategije za pametnu specijalizaciju (RIS3)
PDF 373kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o kohezijskoj politici te istraživačkim i inovacijskim strategijama za pametnu specijalizaciju (RIS3) (2015/2278(INI))
P8_TA(2016)0320A8-0159/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 4. i 162. te članke 174. – 178.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1) (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbama”),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o pametnoj specijalizaciji: umrežavanje centara izvrsnosti za učinkovitu kohezijsku politiku(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji(9),

–  uzimajući u obzir brošuru Komisije od 22. veljače 2016. pod nazivom „Plan ulaganja za Europu: nove smjernice o kombiniranju europskih strukturnih i investicijskih fondova s Europskim fondom za strateška ulaganja”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2014. naslovljenu „Istraživanje i inovacije kao izvori obnovljenog rasta” (COM(2014)0339),

–  uzimajući u obzir šesto izvješće Komisije od 23. srpnja 2014. o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji naslovljeno „Ulaganja u radna mjesta i rast”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. studenoga 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. prosinca 2015. naslovljenu „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639),

–  uzimajući u obzir vodič Komisije iz 2014. naslovljen „Omogućavanje sinergije između europskih strukturnih i investicijskih fondova, Obzora 2020. i drugih programa Unije vezanih uz istraživanja, inovacije i konkurentnost”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. listopada 2010. naslovljenu „Regionalna politika kao doprinos pametnom rastu u okviru strategije Europa 2020.” (COM(2010)0553),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. rujna 2013. pod nazivom „Mjerenje ukupnih rezultata inovativnosti u Europi: ususret novom pokazatelju” (COM(2013)0624),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 4. svibnja 2012. naslovljeno „Aktivno starenje: inovacija – pametno zdravlje – bolji život”(10),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 30. svibnja 2013. naslovljeno „Zatvaranje inovacijskog jaza”(11),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 7. listopada 2014. naslovljeno „Mjere potpore za stvaranje ekosustava za novoosnovana poduzeća koja se bave visokom tehnologijom”(12),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije iz 2014. u kojemu su navedene smjernice za tvorce politika i provedbena tijela pod naslovom „Omogućavanje sinergije između europskih strukturnih i investicijskih fondova, Obzora 2020. i drugih programa Unije vezanih uz istraživanja, inovacije i konkurentnost” (SWD(2014)0205),

–  uzimajući u obzir pilot-projekt pod nazivom „Kohezijska politika i sinergija s istraživačkim i razvojnim fondovima: put prema izvrsnosti”,

–  uzimajući u obzir pripremno djelovanje Europskog parlamenta u regiji Istočna Makedonija i Trakija (REMTh),

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A8-0159/2016),

A.  budući da u ovim vremenima gospodarske, financijske i socijalne krize EU mora ulagati više napora u stvaranje pametnog, održivog i uključivog gospodarskog rasta;

B.  budući da je jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija jedan od prioriteta ulaganja u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) za razdoblje 2014. – 2020.; budući da se potpora inovacijama uvelike razlikuje diljem EU-a i u državama članicama, posebice u pogledu korištenja znanjem i tehnologijom pri promicanju inovacija;

C.  budući da su za programsko razdoblje 2014. – 2020. države članice prvi put obvezne razviti nacionalne i/ili regionalne strategije pametne specijalizacije uključivanjem nacionalnih i regionalnih upravnih tijela i dionika kao što su visokoškolske ustanove, industrija i socijalni partneri u proces poduzetničkog otkrivanja;

D.  budući da se pametnom specijalizacijom kombiniraju i povezuju različite politike, uključujući politike u vezi s poduzetništvom, obrazovanjem i inovacijama, kako bi regije mogle utvrditi i odabrati prioritetna područja za svoj razvoj i povezana ulaganja usredotočujući se na svoje jače strane i relativne prednosti;

E.  budući da bi strategije RIS3 trebale pomoći pri jačanju konkurentnosti europskoga gospodarstva, razvoju europske dodane vrijednosti u inovacijama, otvaranju većeg broja boljih visokokvalitetnih radnih mjesta i stjecanju širokog spektra novih iskustava; budući da bi se tim strategijama trebalo doprinijeti širenju dobrih praksi i razvoju novog poduzetničkog duha, zajedno s učinkovitim jedinstvenim digitalnim tržištem i pametnom specijalizacijom koji bi mogli dovesti do stjecanja novih vještina i znanja, inovacija te zapošljavanja u cilju boljeg iskorištavanja rezultata istraživanja i svih vrsta inovacija;

F.  budući da razvoj strategije RIS3 uključuje postupak razvoja mehanizama upravljanja koji uključuju više dionika s pomoću kojih se utvrđuju konkretna područja s najvećim strateškim potencijalom, određuju strateški prioriteti i osmišljavaju učinkovite službe podrške za poduzeća radi maksimiranja razvojnog potencijala neke regije temeljenog na znanju;

G.   budući da se strategijama RIS3 doprinosi učinkovitom korištenju fondovima EU-a, utječe na sve države članice i regije Unije te se oslobađa potencijal svih regija, pomažući tako EU-u u smanjenju inovacijskog jaza, na unutarnjem i vanjskom planu, kako bi postao konkurentniji na globalnoj razini;

H.   budući da pravovremen i uspješan razvoj strategija RIS3 u državama članicama uvelike ovisi o njihovu rastućem administrativnom kapacitetu programiranja, pripreme proračuna, provedbe i evaluacije unutar okvira politike u cilju povećanja privatnih ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije; budući da se u okviru tog razvoja treba voditi računa o činjenici da su inicijalne procjene strategija za pametnu specijalizaciju dale nejasnu sliku, pogotovo u pogledu izbora prioriteta koje se često smatralo previše općenitima ili nedovoljno povezanima s regionalnim gospodarskim i inovacijskim strukturama, što znači da je strategije pametne specijalizacije potrebno poboljšati u tom smislu;

I.  budući da platforma RIS3 olakšava uzajamnu i „odozdo prema gore” razmjenu i prijenos znanja između uključenih regija; budući da je tom procesu potrebno dati prednost pri budućem oblikovanju inicijativa pametne specijalizacije i njihovoj provedbi;

Središnja uloga strategija RIS3 u doprinosu kohezijske politike ciljevima strategije Europa 2020.

1.  naglašava da se strategijama pametne specijalizacije podržava tematska koncentracija i strateško programiranje u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova (fondovi ESI) te se poboljšava usmjerenost na učinak na terenu, čime se doprinosi postizanju ciljeva strategije Europa 2020.; naglašava da je cilj tih strategija stvaranje održivog rasta utemeljenog na znanju, postizanje uravnoteženog razvoja i otvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta, ne samo u razvijenim područjima nego i u tranzicijskim, slabije razvijenim, ruralnim i otočnim regijama;

2.  traži da se, kako bi strategije pametne specijalizacije mogle funkcionirati, u potpunosti poštuju nove odredbe o ex ante uvjetima za dodjelu sredstava iz fondova ESI;

3.  poziva sve uključene aktere da strategije RIS3 razviju na temelju analize postojećih kapaciteta, prednosti i kompetencija svake regije, da se usredotoče na poduzetničko otkrivanje kako bi otkrili nova područja pametne specijalizacije ili relativne prednosti, izbjegli prisilnu i umjetnu prekomjernu specijalizaciju te osnažili partnerstvo između javnog i privatnog sektora, istovremeno izbjegavajući eventualne sukobe interesa između tih sektora;

4.  podržava široku definiciju inovacije kao preobrazbe ideje u nov ili poboljšan proizvod ili uslugu stavljenu na tržište, nov ili poboljšan operativni proces koji se upotrebljava u industriji i trgovini ili nov pristup socijalnoj usluzi;

5.  traži od regija da osmisle programe za inovativne službe podrške namijenjene za nadopunu ili zamjenu postojećih službi podrške, kako bi se omogućilo da određena regija može postići svoj puni konkurentni potencijal, pomoglo poduzećima da apsorbiraju novo znanje i tehnologiju da bi ostala konkurentna i zajamčilo da resursi namijenjeni za istraživanje i inovacije postignu kritičnu masu;

6.  zahtijeva od Komisije da uskladi Uredbu o općem skupnom izuzeću kako bi se u okviru fondova ESI mogli pružati uvjeti za dodjelu Pečata izvrsnosti;

7.  zahtijeva od nacionalnih tijela da ulažu u prikupljanje regionalnih informacija i dubinsku analizu velikih podataka kako bi im se omogućilo da pokažu svoju konkurentnu prednost te razumiju trendove regionalnih poduzeća u globalnom lancu vrijednosti;

8.  mišljenja je da platforma S3, koju je u sklopu Zajedničkog istraživačkog centra u Sevilli uspostavila Glavna uprava Komisije za regionalnu i urbanu politiku (DG REGIO), ima ključnu ulogu u savjetovanju regija i uspostavi referentnih vrijednosti u pogledu njihovih inovacijskih strategija, pružanju pomoći regijama koje zaostaju te unaprjeđenju višerazinskog upravljanja i sinergije između regija pružanjem informacija, metodologija, stručnog znanja i savjeta nacionalnim i regionalnim tvorcima politika; naglašava da bi trebalo ulagati trajne napore u ažuriranje baze podataka u sklopu te platforme, uzimajući u obzir lokalne potrebe, posebnosti i prioritete regija i gradova;

9.  zauzima stajalište da bi u okviru platforme S3 u Sevilli posebnu pozornost trebalo posvetiti regijama koje zaostaju te da bi im osobito trebalo pružiti pomoć u oblikovanju i usmjeravanju njihovih strategija;

10.  smatra da manje regije imaju više problema s razvojem i provedbom strategija te poziva na sastavljanje prijedloga za povećanje potpore takvim regijama kako bi se unaprijedila provedba strategija S3 i razmjena najboljih praksi;

11.  pozdravlja činjenicu da se Komisija u zadnje vrijeme usredotočila na regije koje zaostaju u okviru nedavnog pilot-projekta povezanog s pripremnim djelovanjem Europskog parlamenta u regiji Istočna Makedonija i Trakija koji će se do kraja 2017.proširiti na regije iz osam država članica;

12.  pozdravlja nastavak rada platforme Regionalni inovacijski monitor Plus (RIM Plus), koju je uspostavila Glavna uprava Komisije za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike (DG Growth), uspostavu Opservatorija za istraživanje i inovacije (RIO), koji je pokrenula Glavna uprava za istraživanje i inovacije (DG RTD), i različite centre znanja povezane s tom politikom pri Zajedničkom istraživačkom centru Europske komisije (DG JRC), koji pružaju sveobuhvatne podatke, pokazatelje i smjernice nacionalnim i regionalnim dionicima platforme S3;

13.  raduje se budućim pojedinostima o Europskom vijeću za inovacije (EIC) koje je namijenjeno za stvaranje jedinstvene kontaktne točke za inovatore i kojim će se povezati znanstvena postignuća i potrebe europskih poduzeća i javnih tijela;

14.  podsjeća da je javno financiranje i dalje snažan pokretač inovacija; poziva nadležna tijela da postupaju s oprezom kad je riječ o jačem usredotočenju na financijske instrumente, s obzirom na to da inovacije ne bi trebale ovisiti samo o bespovratnim sredstvima nego bi se za njih trebali moći utvrditi alternativni načini financiranja, kao što su zajmovi i jamstva, te bi trebalo održati ravnotežu između bespovratnih sredstava i alternativnih načina (javnog i privatnog) financiranja;

Višerazinsko upravljanje i njegov kapacitet

15.  žali zbog toga što su neke države članice odlučile uspostaviti nacionalne strategije RIS3, a da lokalnim i regionalnim tijelima nisu pružile šansu da oblikuju vlastite stavove, čime se potkopava proces poduzetničkog otkrivanja „odozdo prema gore” koji bi trebao biti uvršten u strategije RIS3; naglašava važnost regionalnog pristupa, s obzirom na to da provedba strategija RIS3 može biti uspješna samo ako se temelji na lokalnim i regionalnim prednostima; poziva uključene države članice da razmotre zamjenu nacionalnih strategija RIS3 regionalnima kako ne bi propustile mogućnosti za rast te poziva na bolju koordinaciju između nacionalnih i regionalnih strategija S3 gdje je to primjereno u cilju njihove eventualne prilagodbe budućim potrebama i zahtjevima održivog razvoja, posebno u prehrambenom i energetskom sektoru; žali zbog toga što se nije uvijek poštovalo načelo partnerstva sadržano u članku 5. Uredbe o zajedničkim odredbama; poziva države članice da poštuju načelo partnerstva u svim fazama pripreme i provedbe sporazuma o partnerstvu i operativnih programa;

16.  smatra da će kvalitetna suradnja uprave s relevantnim akterima u regiji imati odlučujući utjecaj na strategiju RIS3 te da će znatno smanjiti rizik od pogrešnog odabira prioriteta; naglašava pritom važnost savjetovanja s poduzećima, a posebice s malim i srednjim poduzećima, jer će „vizija inovativnosti” biti uspješna samo ako poduzeća imaju odgovarajući potencijal za njezinu provedbu;

17.  naglašava važnost bolje koordinacije između svih razina upravljanja kako bi se potaknula vizija regionalnih strategija s pristupom „odozdo prema gore”, uključujući sva tijela i dionike u području pametne specijalizacije, kao i stručnjake, civilno društvo i krajnje korisnike, radi rješavanja problema pomanjkanja suradnje; ističe da izostanak prilagodbe relevantnih propisa država članica stvara prepreke u provedbi ulaganja u području istraživanja i inovacija;

18.  ističe da je civilno društvo imalo ograničenu ulogu u pogledu strategija RIS3 te poziva na povećanje njegova sudjelovanja s pomoću platformi i partnerstava zasnovanih na suradnji jer se time može pridonijeti boljem oblikovanju strategija, unaprijediti suradnja s društvom i poboljšati upravljanje;

19.  naglašava važnost bliske koordinacije između operativnih programa i strategija RIS3 tijekom cijele faze provedbe;

20.  poziva na bliži dijalog i suradnju između institucija EU-a (Europski parlament i Vijeće), kao i na izvršnoj razini (Komisija i nacionalna provedbena tijela), kako bi se ostvario okvir pogodan za inovacije i istraživanja te ojačala provedba strategija RIS3 u kontekstu predstojeće revizije višegodišnjeg financijskog okvira za 2014.;

21.  poziva Komisiju i ostala nadležna tijela da pruže dodatnu pomoć pri provedbi strategija RIS3 onim državama članicama kojima je to potrebno;

22.  poziva na kontinuirano ulaganje napora kako bi se potaknula promjena mentaliteta i kako bi se promicali inovativni politički pristupi u cilju jačanja suradnje unutar regija, među regijama i izvan njih, kao i prekogranične te transnacionalne suradnje, među ostalim i u okviru makroregija, s pomoću postojećih alata kao što je INTERREG kako bi se nastavilo povećanje europske dodane vrijednosti tih strategija;

23.  podsjeća da je potrebno naglasiti socijalne inovacije, s obzirom na to da one mogu pridonijeti uspostavi novih poslovnih modela i kultura, čime se stvara prikladna okolina za provedbu kružne ekonomije;

24.  poziva Komisiju da predstavi integriranu komunikaciju o dodanoj vrijednosti strategija RIS3 i njihovoj provedbi s pomoću operativnih programa, na što se trebaju nadovezati prijedlozi o daljnjim koracima u Sedmom kohezijskom izvješću;

25.  žali zbog manjka međuregionalne suradnje na temelju teme pametne specijalizacije; napominje da zajednički strateški okvir pruža mogućnost iskorištavanja do 15 % sredstava u okviru Uredbe o zajedničkim odredbama (Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond, Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo) u svrhu takve suradnje izvan svoje regije; naglašava da je izvješće koje je sastavljeno u skladu s člankom 16. stavkom 3. i naslovljeno „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” pokazalo da su te mogućnosti do sada bile slabo iskorištene; poziva države članice i regionalna tijela da u većoj mjeri iskoriste mogućnosti koje im se pružaju;

26.  poziva na osmišljavanje mehanizama fleksibilnosti i koordinacije kojima bi se povezali rezultati procesa povezanog sa strategijama RIS3 i provedba programa Obzor 2020. i drugih programa; potiče regije na korištenje oblika transnacionalne suradnje poput inicijative Vanguard, Pečata izvrsnosti, Platforme za razmjenu znanja, platforma S3, Puta prema izvrsnosti i regionalnih programa za inovacije kolokacijskih centara Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT); poziva na olakšavanje razvoja strateških partnerstava klastera, u cilju jačanja ulaganja, poboljšanja koordinacije, stvaranja sinergija i promicanja razmjene gledišta kako bi se izbjeglo udvostručavanje i neučinkovita potrošnja javnih resursa;

27.  potiče nacionalne i europske institucije da nastave pratiti inovacijski jaz između država članica EU-a, kao i u sve većoj mjeri unutar njih, te diljem regija NUTS 2;

28.  smatra da je potrebno pojednostaviti procedure i smanjiti broj prepreka u administrativnom postupku strategija;

29.  poziva nadležna tijela na svim razinama da pojednostave procedure i smanje broj prepreka u administrativnom postupku u okviru strategija; potiče ulaganja u ljudski kapital, među ostalim i s pomoću međuregionalnih partnerstava u EU-u, kako bi se povećali administrativni kapaciteti i uspješno proveo i nadzirao proces povezan sa strategijama RIS3 te kako bi se njime uspješno upravljalo, a da se istovremeno ne stvara dodatno administrativno opterećenje; potiče nadležna tijela da daju prednost istraživanju i inovacijama u regijama s odgovarajućim potencijalom, ali u kojima su ulaganja u tom području nedovoljna;

30.  potiče regije i države članice da pojačaju upotrebu raspoloživih proračunskih sredstava namijenjenih za tehničku pomoć kako bi se zajamčila učinkovita i djelotvorna provedba strategija RIS3;

31.  podsjeća da bi strategije pametne specijalizacije također trebale biti snažan instrument za rješavanje društvenih, okolišnih, klimatskih i energetskih izazova te promicanje prelijevanja znanja i tehnološke diversifikacije;

Bolje sinergije za rast i otvaranje radnih mjesta

32.  kritizira manjak sinergija u fondovima ESI i drugim financijskim instrumentima EU-a, čime se narušava koordiniranost, dosljednost i integriranost financiranja EU-a te umanjuju njegovi rezultati i učinak; poziva na to da se posveti veća pozornost načinima na koje se može postići bolji strateški pristup sinergijama i uzeti u obzir kombiniranje, komplementarnost i potencijal instrumenata financiranja te da se ti načini bolje istraže kako bi se osiguralo potpuno iskorištavanje jamstava EU-a za financiranje platformi za ulaganja;

33.  naglašava potrebu nastavljanja i produbljivanja pristupa trostruke i četverostruke spirale pametnoj specijalizaciji na regionalnoj razini, povezanih s javnim upravama, poduzećima, sveučilištima i građanima; naglašava da bi trebalo ojačati ulogu posljednjih dvaju skupova sudionika (tj. visokoškolskih/istraživačkih institucija i organizacija građana) u pogledu novih programa EU-a i novih vrsta financiranja EU-a;

34.  poziva na pružanje pojačane potpore malim i srednjim poduzećima te start-up poduzećima jer su velika većina njih predvodnici u pogledu disruptivnih inovacija te znatno pridonose utvrđivanju lokalnih talenata u nizu područja i zapošljavanju mladih;

35.  potiče trajnu potragu za pouzdanim pokazateljima za praćenje inovacijskih rezultata na svim razinama upravljanja boljom mobilizacijom te usklađivanjem resursa Eurostata i ostalih relevantnih glavnih uprava Komisije, uzimajući u obzir i postignuća OECD-a, ESPON-a i ostalih aktera u tom području, kao što su nacionalni zavodi za statistiku;

36.  naglašava da koordinirana i komplementarna upotreba fondova ESI, zajedno s programom Obzor 2020. i Europskim fondom za strateška ulaganja (EFSU), u skladu sa smjernicama o komplementarnosti između fondova ESI i EFSU-a koje je Komisija objavila u veljači 2016., pruža izvrsne mogućnosti za poticanje inovacija na regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a povećanjem privlačnosti ulaganja u istraživanje i inovacije u cilju privlačenja privatnog kapitala kojim se nadopunjuje javno financiranje; poziva lokalna i regionalna tijela da na najbolji način iskoriste mogućnosti kombiniranja tih alata;

37.  poziva na potragu za odgovarajućim informacijama u cilju postizanja sinergija među raznim politikama i instrumentima dostupnima u sklopu strategija RIS3, kao što su kohezijska politika za razdoblje 2014. – 2020., Platforma za pametnu specijalizaciju, Europski opservatorij klastera, Europsko partnerstvo za inovacije, Europski strateški forum, ključne tehnologije razvoja i istraživačke infrastrukture;

38.  potiče regije da pri provedbi svojih strategija RIS3 ojačaju suradnju u pogledu mentaliteta i ekosustava otvorenih inovacija temeljenu na modelu četverostruke spirale;

39.  ističe važnost prilagodbe obrazovanja i znanstvenih istraživanja stvarnim potrebama tržišta kako bi nove inovacije bile usklađene s potražnjom i kako bi pridonijele gospodarskom rastu;

Pametni gradovi kao katalizatori strategija RIS3

40.  ponovno ističe ključnu ulogu urbanih područja EU-a u gospodarskom i socijalnom razvoju Unije s obzirom na to da djeluju kao centri aktivnosti raznih aktera i sektora, nude kombinaciju izazova i mogućnosti za pametan, održiv i uključiv rast te djeluju kao predvodnici integriranog političkog pristupa usmjerenog na konkretna područja; naglašava važnost urbanih područja u pospješivanju ljudskih resursa, infrastrukture i ulagačkog potencija za razvoj inovacijskih klastera;

41.  poziva Komisiju da uzme u obzir strategije RIS3 i ostale inovacijske programe, posebno uzimajući u obzir integrirana teritorijalna ulaganja, pri razvoju Europskog plana za gradove kako bi stvorila sinergije i snažne poveznice u cilju učinkovite uporabe sredstava;

42.  naglašava važnost olakšavanja inovativne međusektorske i prekogranične suradnje te suradnje na temelju načela trostruke spirale povezane s europskim izazovima kako bi regije i gradovi postali pametniji i zeleniji te ugodniji za život i rad;

43.  ističe potrebu za daljnjim razvojem i proširenjem koncepta „pametnih i povezanih gradova” diljem Europe; pozdravlja namjeru nizozemskog predsjedništva EU-a da osmisli pristup „odozdo prema gore” kojim će se gradovima, u suradnji s regionalnim tijelima, omogućiti da razrade Plan EU-a za gradove te da se razviju iz pametnih u izvrsne gradove; u tom kontekstu podržava pripremu Amsterdamskog pakta usredotočenog na održivi rast i otvaranje novih radnih mjesta, na jačanje veza među svim dionicima, građanima i socijalnim organizacijama te na promicanje održivog i socijalno uključivog razvoja;

44.  skreće pozornost na promicanje različitih programa suradnje i razmjene znanja između gradova u području pametne specijalizacije i inovacija, kao što je inicijativa otvorenih i prilagodljivih pametnih gradova koju podržava Komisija;

45.  podržava inicijative Komisije i Vijeća u pogledu Plana EU-a za gradove u kontekstu Amsterdamskog pakta; poziva Komisiju da potakne usklađivanje urbanih i regionalnih politika; zahtijeva od Komisije da u Sedmom kohezijskom izvješću predstavi prijedloge za usklađivanje inicijativa i metodologije pametnih gradova i strategija RIS3;

Praćenje i evaluacija

46.  napominje da, iako je većina regija usvojila neku od strategija RIS3, znatan broj njih još treba poraditi na ispunjavanju ex ante uvjeta, pri čemu su glavni izazovi mehanizam praćenja, proračunski okvir i mjere za poticanje ulaganja privatnog sektora u istraživanja i inovacije;

47.  podsjeća lokalne i regionalne donositelje odluka na važnost njihove predanosti uporabi strategija RIS3 kao instrumenta za gospodarsku preobrazbu unutar vlastitih regija, čime također utječu na politiku EU-a;

48.  pozdravlja usredotočenost tih regionalnih strategija na energiju, zdravlje, informacijske i komunikacijske tehnologije, napredne materijale, hranu, usluge, turizam, održive inovacije i prijevoz, biogospodarstvo, proizvodne sustave te kulturnu i kreativnu industriju, kao i na ostale specijalizacije i posebno konkurentne sektore određene regije; međutim, žali zbog toga što mnoge strategije nisu dovoljno granularne te poziva na unaprjeđenje postupka određivanja prioriteta, čime bi se izbjegao rizik od tematske istovjetnosti strategija; poziva na razvoj strategija ne samo u području visoke tehnologije nego i niske tehnologije te socijalnih inovacija te potiče sve dionike da streme k preplitanju između sektora jer takva preplitanja mogu pogodovati inovacijama;

49.  vjeruje da se promicanjem nacionalnih opservatorija za strategije pametne specijalizacije može pridonijeti izgradnji jačih sustava pokazatelja za praćenje strategija RIS3, posebno u pogledu metodologije i osposobljavanja;

50.  primjećuje da jedinstvene konkurentne prednosti određenih regija nisu dovoljno dokumentirane u nekim strategijama RIS3, dok ostale ne pružaju dovoljno dokaza o sposobnosti dionika da pruže potporu poduzećima u pogledu inovacija ili istraživača da provedu primijenjeno istraživanje ili pronađu komercijalnu primjenu svojih rezultata; napominje da neke regije imaju široke strategije i pojednostavljene pokazatelje praćenja; stoga poziva na povećanje kapaciteta javnih tijela za prikupljanje i procjenu dobivenih relevantnih informacija, kao i na osnaživanje usklađenog napora regija i središnjih tijela u utvrđivanju i standardiziranju postojećih baza podataka te u osiguranju pristupa dionika tim bazama;

51.  poziva EU i države članice da se pri provedbi periodičnog (godišnjeg i srednjoročnog), kvantitativnog i kvalitativnog, praćenja provedbe tih strategija koriste postojećim alatima kao što je Istraživanje o inovacijama u Zajednici (CIS), te da u taj proces uključe sve dionike, među ostalima i civilno društvo; napominje da i regije i države članice nailaze na slične probleme u pogledu evaluacije praćenja te poziva regije da objavljuju redovna izvješća o ispunjavanju svojih ciljeva radi bolje analize učinka strategija RIS3 te da osiguraju transparentnost i javni pristup informacijama o praćenju; međutim, svjestan je da će te strategije uroditi plodom tek za mnogo godina te je stoga potrebno prilagoditi rano praćenje razumnim očekivanjima;

52.  potiče regije i države članice da budu proaktivne u vezi s pravovremenom provedbom akcijskih planova s obzirom na ciljni datum u prosincu 2016. za usklađivanje s ex ante uvjetima; poziva ih da uspostave i provedu mehanizam praćenja u sklopu kontinuirane revizije strategija RIS3, koji će biti usmjeren na utvrđivanje ulagačkih područja u kojima regionalni inovacijski akteri mogu steći ili održati konkurentsku prednost;

53.  smatra da zajedničko sudjelovanje u praćenju i evaluaciji relevantnih instrumenata u okviru strategija RIS3 te usklađivanje praćenja i evaluacije za izvješćivanje o različitim instrumentima mogu dati znatan doprinos u tom području; stoga poziva sve dionike i donositelje odluka da stvore sinergije i razviju sustave za prikupljanje i obradu podataka u vezi s politikama i instrumentima obuhvaćenima određenim strategijama RIS3;

54.  podsjeća da se strategijom koja je dobra „na papiru” neće postići očekivani rezultati ako se ne upotrijebe usluge službi podrške za poduzeća;

Glavne pouke i budućnost strategija RIS3

55.  žali zbog toga što se u okviru strategija RIS3 često prepoznaje potreba za pružanjem pomoći poduzećima u korištenju svim oblicima inovacija, ali što se svejedno podržavaju samo inovacije koje se temelje na tehnološkom znanju; s tim u vezi predlaže da se u okviru strategija RIS3 uzmu u obzir i inovacije u drugim područjima kao što su uslužni i kreativni sektor te podsjeća na važnost svih vrsta inovacijskih sustava i ustanova, neovisno o njihovoj veličini ili povezanosti s lokalnim i regionalnim klasterima;

56.  ističe da se strategije RIS3 moraju dobro provesti kako bi se njima riješio problem inovacijskog jaza te potaknulo otvaranje novih radnih mjesta i rast u Europi; naglašava da je u tu svrhu ključno promicati strategije koje se primjenjuju „odozdo prema gore” te poboljšati nadzor u pogledu potencijala strategija RIS3 na svim razinama upravljanja; s tim u vezi smatra da bi države članice trebale angažirati svoje nacionalne urede za statistiku radi pružanja pomoći regijama pri razvoju njihovih mehanizama evaluacije i praćenja;

57.  smatra da svi procesi, uključujući procese praćenja i evaluacije, trebaju uključivati pristup temeljen na sudjelovanju naveden u strategijama jer će se time povećati opseg suradnje pri postizanju ciljeva RIS3;

58.  potiče EU i države članice da ne zaborave da taj instrument mora biti održiv, operativan i učinkovit kako korisnici ne bi bili opterećeni birokracijom;

59.  poziva Komisiju da ustraje u reviziji strategija u 2017. kako bi se poboljšala njihova učinkovitost i djelotvornost te da pruži informacije o njihovu doprinosu budućoj kohezijskoj politici i politici o istraživanju i inovacijama za razdoblje nakon 2020., vodeći računa o iskustvu stečenom u prvim godinama njihove provedbe; poziva Komisiju da provede javno savjetovanje te da prije Sedmog kohezijskog izvješća organizira konferenciju na razini Europe kojoj će prisustvovati Parlament, Odbor regija i drugi dionici;

60.  priznaje da strategije pametne specijalizacije mogu biti moćni instrumenti za suočavanje s energetskim izazovima te s pitanjima učinkovite uporabe resursa i energetske sigurnosti;

61.  poziva Komisiju da nastavi podržavati ulogu platforme S3 kako bi pridonijela povećanju granularnosti strategija te da ostane usredotočena na važnost jačanja privatnih ulaganja;

62.  poziva DG REGIO i platformu S3 da sastave i svima podijele kratak načelni dokument o dosadašnjem iskustvu sa strategijama RIS3, u kojem će se usredotočiti na sljedeća područja: 1) SWOT analizu dosadašnjeg iskustva; 2) pouke koje su regije izvukle i glavne zamke primijećene za svaki od šest koraka navedenih u priručniku za strategije RIS3; 3) preporuke i standardizirane obrasce za kontinuirano unapređenje strategija RIS3 u cilju boljeg osmišljavanja strategija nakon 2020.; i 4) ljudske kapacitete potrebne za uspješno osmišljavanje i provedbu strategija RIS3; smatra da je potrebno poticati i podržavati promicanje postignuća i stečenih pouka regionalnih mreža povezanih s istraživanjem i inovacijama kako bi se takvo razmišljanje učvrstilo na svim razinama u tim regijama;

o
o   o

63.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 289.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 470.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 259.
(5) SL L 347, 20.12.2013., str. 303.
(6) SL L 347, 20.12.2013., str. 281.
(7) SL L 347, 20.12.2013., str. 487.
(8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0002.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0308.
(10) SL C 225, 27.7.2012., str. 46.
(11) SL C 218, 30.7.2013., str. 12.
(12) SL C 415, 20.11.2014., str. 5.


Europska teritorijalna suradnja – najbolje prakse i inovativne mjere
PDF 383kWORD 63k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o europskoj teritorijalnoj suradnji – najbolje prakse i inovativne mjere (2015/2280(INI))
P8_TA(2016)0321A8-0202/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegovu glavu XVIII.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1), (u daljnjem tekstu: Uredba o zajedničkim odredbama),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnjaˮ(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(9),

–  uzimajući u obzir „Teritorijalni program Europske unije 2020.: ususret uključivoj, pametnoj i održivoj Europi raznolikih regija”, usvojen na neformalnom sastanku ministara nadležnih za prostorno planiranje i teritorijalni razvoj 19. svibnja 2011. u Gödöllőu, Mađarska,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o spremnosti država članica EU-a za učinkovit i pravovremen početak novog programskog razdoblja kohezijske politike(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenog 2014. o kašnjenju početka provedbe kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020.(11),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

–  uzimajući u obzir Šesto izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji (COM(2014)0473),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji(12),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o kohezijskoj politici i reviziji strategije Europa 2020.(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o pitanju „Prema pojednostavljenoj kohezijskoj politici usmjerenoj na učinak za razdoblje 2014. – 2020.”(14),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja(15),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o dodanoj vrijednosti makroregionalnih strategija (COM(2013)0468) i relevantne zaključke Vijeća od 22. listopada 2013.,

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku (Odjel B: Strukturna i kohezijska politika) iz siječnja 2015. pod nazivom „Nova uloga makroregija u europskoj teritorijalnoj suradnji”,

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku (Odjel B: Strukturna i kohezijska politika) iz srpnja 2015. naslovljenu „Europska grupacija za teritorijalnu suradnju kao instrument za poticanje i poboljšanje teritorijalne suradnje u Europi”,

–  uzimajući u obzir brošuru Komisije od 22. veljače 2016. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu: nove smjernice o kombiniranju europskih strukturnih i investicijskih fondova s Europskim fondom za strateška ulaganja (EFSU)”,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija iz svibnja 2015. pod nazivom „Financijski instrumenti za potporu teritorijalnom razvoju”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. prosinca 2015. naslovljenu „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639),

–  uzimajući u obzir deklaraciju Odbora regija od 2. rujna 2015. naslovljenu „25 godina Interreg-a: novi poticaj za prekograničnu suradnju”,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija iz prosinca 2015. pod nazivom „Teritorijalna vizija za 2050. – Što donosi budućnost?”,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 17. prosinca 2015. naslovljeno „Jačanje prekogranične suradnje: Ima li potrebe za boljim regulatornim okvirom?”,

–  uzimajući u obzir informativni dokument koji je pripremilo luksemburško predsjedništvo Vijeća naslovljen „Osvrt na 25 godina Interrega i priprema buduće teritorijalne suradnje”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća „25 godina Interreg-a: njegov doprinos ciljevima kohezijske politike”,

–  uzimajući u obzir inicijativu luksemburškog predsjedništva o posebnim pravnim odredbama za pogranična područja s ciljem da se odgovori na izazove tih područja naslovljenu „Instrument za dodjelu i primjenu posebnih odredbi za poboljšanje prekogranične suradnje”(16),

–  uzimajući u obzir javno savjetovanje na razini EU-a o preostalim preprekama u prekograničnoj suradnji koje je Komisija pokrenula 21. rujna 2015. povodom Europskog dana suradnje(17),

–  uzimajući u obzir ishod prvog istraživanja Eurobarometra koje je Komisija provela 2015. kako bi utvrdila i popisala stavove građana EU-a koji žive u pograničnim područjima s ciljem ostvarivanja usmjerenijih intervencija EU-a(18),

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a iz 2013. naslovljeno „Regije i inovacije: prekogranična suradnja”,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora regija naslovljeno „Izvješće o praćenju EGTS-a za 2014. – Provedba strategije Europa 2020.”(19),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A8-0202/2016),

A.  budući da oko 38 % stanovništva Europe živi u pograničnim regijama te budući da se EU suočava s velikom gospodarskom, financijskom i socijalnom krizom koja posebno pogađa žene u svim područjima; budući da EU mora postaviti rodnu ravnopravnost kao glavni element u sve politike i prakse povezane s europskom teritorijalnom suradnjom (ETS);

B.  budući da je sveobuhvatni cilj europske teritorijalne suradnje ublažavanje utjecaja državnih granica radi smanjenja razlika među regijama, uklanjanja preostalih prepreka za ulaganja i prekograničnu suradnju, jačanja kohezije i poticanja usklađenog gospodarskog, socijalnog, kulturnog i teritorijalnog razvoja Unije u cjelini21;

C.  budući da je europska teritorijalna suradnja sastavni dio kohezijske politike jer se njome jača teritorijalna kohezija Unije;

D.  budući da države članice mogu iskoristiti europsku teritorijalnu suradnju kako bi se suočile s izazovima koji su se pojavili zbog migracijske krize;

E.  budući da se i dalje samo mali broj europskih građana koristi punim potencijalom unutarnjeg tržišta EU-a i slobodom kretanja;

F.  budući da su na temelju načela zajedničkog upravljanja, višerazinskog upravljanja i partnerstva programi europske teritorijalne suradnje izrađeni u okviru kolektivnog procesa kojim se povezuju brojna europska, nacionalna , regionalna i lokalna tijela radi suočavanja sa zajedničkim prekograničnim izazovima i olakšavanja razmjene dobre prakse;

G.  budući da postoji potreba za zajedničkim preispitivanjem strukture europske teritorijalne suradnje nakon 2020.;

Europska dodana vrijednost europske teritorijalne suradnje, najbolje prakse i doprinos ciljevima strategije Europa 2020.

1.  prima na znanje da je europska teritorijalna suradnja postala jedan od dvaju jednako važnih ciljeva kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020., koji je uređen posebnom uredbom; međutim, naglašava da proračun ETS-a u iznosu od 10,1 milijardi EUR predstavlja tek 2,8 % proračuna kohezijske politike i da ne odgovara velikim izazovima s kojima se ETS treba suočiti niti se u njemu odražava visoka razina njegove europske dodane vrijednosti; u tom pogledu podsjeća na razočarenje Parlamenta u vezi s ishodom pregovora o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. – 2020. u pogledu smanjenja odobrenih sredstava za europsku teritorijalnu suradnju; vjeruje da će se povećanim proračunom za ETS u sljedećem programskom razdoblju povećati dodana vrijednost kohezijske politike; poziva na veće poštovanje članka 174. UFEU-a o teritorijalnoj koheziji, posebno u pogledu ruralnih područja i područja zahvaćenih industrijskom tranzicijom te regija koje se suočavaju s ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, kao što su najudaljenije regije, najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otoci, prekogranične i planinske regije; poziva Komisiju i države članice da obrate posebnu pozornost na geografski i demografski najugroženija područja prilikom provedbe kohezijske politike;

2.  prima na znanje da je u skladu s ciljevima strategije Europa 2020. ETS bio preoblikovan radi postizanja većeg učinka stavljanjem naglaska na tematsku koncentraciju i usmjerenost na rezultate, ne dovodeći u pitanje pristup kojim se u obzir uzima teritorij i dozvoljava nastavak regionalnih prioriteta; smatra da je potrebno nastaviti usmjeravati pozornost na posebnosti ETS-a; stoga poziva na bolje ocjenjivanje programa ETS-a kako bi se prikazao njihov učinak i dodana vrijednost;

3.  prima na znanje da je prekogranična suradnja na lokalnoj i regionalnoj razini ključan alat u razvoju pograničnih regija, koje se smatraju istinskim laboratorijima europske integracije; ističe da je prekogranična suradnja tijekom razdoblja.2000. – 2006. i 2007. – 2013. bila jasno orijentirana na prioritete koji su bili više strateški usmjereni te na postignute najbolje prakse u području bolje povezanosti i pristupačnosti, prijenosa znanja i inovacija, jačanja regionalnog identiteta, suočavanja s ekološkim izazovima, jačanja institucijskog kapaciteta, zdravstvene skrbi, obrazovanja, zapošljavanja, mobilnosti radne snage, civilne zaštite te stvaranja novih i konsolidiranja postojećih partnerstva;

4.  prepoznaje da je transnacionalna suradnja pomogla u podupiranju istraživanja, inovacija i gospodarstva utemeljenog na znanju, prilagodbi klimatskim promjenama te promicanju održivog prometa i mobilnosti transnacionalnim pristupom i da je doprinijela jačanju institucijskog kapaciteta; ističe da su integrirani teritorijalni pristup i transnacionalna suradnja posebno važni za zaštitu okoliša, posebno u području voda, biološke raznolikosti i energije;

5.  prepoznaje da je na temelju međuregionalne suradnje gradovima i regijama omogućena suradnja u vezi s različitim pitanjima i temama, uključujući razmjenu iskustva i dobrih praksi, čime je poboljšana učinkovitost mnogih regionalnih i lokalnih politika; smatra da je potrebno riješiti znatne razlike u razvoju između ruralnih i urbanih područja, kao i probleme u širim gradskim područjima;

6.  vjeruje da učinkovita prekogranična i transnacionalna suradnja dovodi do veće privlačnosti određenog geografskog područja za trgovačka društva, na način da se što učinkovitije koristi lokalni, regionalni i prekogranični potencijal te ljudski kapital kako bi se bolje zadovoljile potrebe i očekivanja trgovačkih društava te izbjegle pojave poput preseljenja poduzeća u treće zemlje, depopulacije regija EU-a i povećane nezaposlenosti;

7.  uvjeren je da se europskom teritorijalnom suradnjom omogućuje znatna europska dodana vrijednost, kojom se doprinosi miru, stabilnosti i regionalnoj integraciji, uključujući u okviru politike proširenja i susjedstva te u cijelom svijetu širenjem najboljih praksi; vjeruje da prekogranična suradnja može pružati dodanu vrijednost upravljanju migracijskom krizom;

8.  ističe da će se za razdoblje 2014. – 2020. oko 41 % proračunskih sredstava za europsku teritorijalnu suradnju iz Europskog fonda za regionalni razvoj(20) uložiti u mjere za poboljšanje stanja okoliša, dok će se 27 % uložiti u jačanje pametnog rasta, uključujući istraživanja i inovacije, a 13 % će se namijeniti za promicanje uključivog rasta aktivnostima povezanima sa zapošljavanjem, obrazovanjem i osposobljavanjem te da će cilj 33 programa biti poboljšanje opće prekogranične povezanosti; nadalje napominje da će 790 milijuna EUR biti dodijeljeno za jačanje institucijskog kapaciteta uspostavom ili jačanjem struktura za suradnju i poboljšanjem učinkovitosti javnih usluga;

9.  naglašava da koncept usmjerenosti na rezultate iziskuje da se programima Interrega jamči visokokvalitetna suradnja na razini projekata i usvaja novi oblik evaluacije, uzimajući u obzir specifičnu prirodu svakog programa, kojim se doprinosi smanjenju administrativnog opterećenja za korisnike i upravljačka tijela; poziva Komisiju, države članice i upravljačka tijela da surađuju i razmjenjuju informacije i dobre prakse kako bi proveli procjene i izdali smjernice za prilagođavanje usmjerenosti na rezultate posebnostima europske teritorijalne suradnje; priznaje da se potpuna dodana vrijednost programa europske teritorijalne suradnje ne može samo ocijeniti kvantitativnim pokazateljima i poziva Komisiju da izradi više kvalitativnih pokazatelja kako bi bolje došli do izražaja rezultati ostvareni teritorijalnom suradnjom;

10.  sa zabrinutošću napominje da su programi Interrega kasno usvojeni te potiče Komisiju i države članice da poduzmu napore za njihovu učinkovitu i uspješnu provedbu te za uklanjanje prepreka za prekograničnu suradnju kako bi se izbjegla kritička pitanja koja su već istaknuta tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013.; poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere kako bi se ubrzala provedba programa europske teritorijalne suradnje;

11.  žali zbog nepostojanja pouzdanih prekograničnih podataka i dokaza o učinkovitosti prekogranične suradnje u pogledu izvještavanja o okviru uspješnosti; stoga poziva Komisiju, Eurostat i upravljačka tijela da surađuju kako bi utvrdili zajedničke kriterije za evaluaciju, zajedno koordinirali jedinstvenom bazom podataka i utvrdili metodologije za pružanje, upotrebu i razmjenu pouzdanih podataka preko granica; prima na znanje postojeće probleme u vezi s provedbom integriranih teritorijalnih pristupa koji proizlaze iz stupnja osnaživanja koji se uvelike razlikuje među regionalnim i lokalnim tijelima država članica;

12.  poziva Komisiju, države članice i upravljačka tijela da uspostave prikladno strukturirane sustave praćenja i planove evaluacije kako bi se bolje ocijenilo ostvarenje rezultata u okviru ciljeva strategije Europa 2020. i teritorijalne integracije;

Doprinos teritorijalnoj koheziji

13.  naglašava da se europskom teritorijalnom suradnjom uvelike doprinosi jačanju cilja EU-a za teritorijalnu koheziju integracijom različitih sektorskih politika na razini teritorija; pozdravlja studiju Europske promatračke mreže za teritorijalni razvoj i koheziju (ESPON) naslovljenu: „ET2050: Teritorijalni scenariji i vizije Europe” koja može poslužiti kao referentni okvir za buduće rasprave o pripremi kohezijske politike nakon 2020.;

14.  podsjeća na važnost integriranog teritorijalnog ulaganja (ITU) i lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (CLLD), koji nisu u dovoljnoj mjeri uvršteni u programe Interrega za razdoblje 2014. – 2020. te potiče države članice da ih više koriste, uz napomenu da je za to potrebno veće sudjelovanje regionalnih i lokalnih tijela; poziva Komisiju i države članice da za korisnike predlože informacije i programe osposobljavanja;

15.  smatra da se novi instrumenti teritorijalnog razvoja, kao što su integrirano teritorijalno ulaganje (ITU) i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD), mogu pretočiti u ulaganja u socijalnu, zdravstvenu i obrazovnu infrastrukturu te obnovu zapostavljenih urbanih područja, otvaranje radnih mjesta i druge mjere čiji je cilj smanjenje izolacije migranata i poticanje njihove uključenosti;

16.  preporučuje da se posebna pozornost posveti projektima usmjerenima na prilagodbu lokaliteta i regija novoj demografskoj stvarnosti i na ispravljanje neravnoteža koje iz nje proizlaze, ponajprije na sljedeće načine: 1) prilagodbom socijalne infrastrukture i infrastrukture mobilnosti demografskim promjenama i migracijskim tokovima; 2) stvaranjem konkretnih proizvoda i usluga usmjerenih na sve starije stanovništvo; 3) pružanjem potpore za mogućnosti zapošljavanja starijih osoba, žena i migranata kojima bi se moglo doprinijeti socijalnoj uključenosti; 4) jačanjem digitalne povezanosti te stvaranjem platformi koje omogućuju i potiču sudjelovanje građana iz najudaljenijih regija i njihovu interakciju s raznim administrativnim, socijalnim i političkim službama na svim razinama vlasti (lokalna, regionalna, nacionalna i europska);

17.  ističe da je uloga europske teritorijalne suradnje u otočnim regijama, najudaljenijim regijama, slabo naseljenim regijama te planinskim i ruralnim područjima važna za jačanje njihove regionalne suradnje i integracije; potiče Komisiju i države članice da posebnu pozornost posvete korištenju fondova u tim regijama, uključujući regije koje graniče s trećim zemljama, kako bi se poboljšala provedba prekograničnih projekata koji se financiraju u okviru europske teritorijalne suradnje;

18.  ističe komplementarnost europske teritorijalne suradnje i makroregionalnih strategija u rješavanju zajedničkih izazova u širim funkcionalnim područjima te pozitivnu ulogu koju makroregionalne strategije mogu imati u suočavanju sa zajedničkim izazovima s kojima se makroregije susreću;

19.  smatra da bi trebalo uspostaviti bolju koordinaciju, sinergiju i komplementarnost između prekograničnih i transnacionalnih potprograma kako bi se poboljšala suradnja i integracija većih strateških područja; poziva na bolju koordinaciju upravljačkih tijela i aktera makroregionalnih strategija; poziva Komisiju na jačanje suradnje i osnaživanje povezanosti i usklađenosti programa europske teritorijalne suradnje s nacionalnim i regionalnim programima tijekom njihove izrade kako bi se potaknula komplementarnost i spriječila preklapanja;

20.  napominje da se neke regije suočavaju s ozbiljnim migracijskim izazovima i potiče korištenje programa Interrega i njihovu hitnu provedbu kako bi se, među ostalim, rješavali izazovi povezani s izbjegličkom krizom, te potiče razmjenu dobrih praksi između lokalnih i regionalnih tijela u graničnim područjima, uključujući u trećim zemljama, posebno s pomoću makroregionalnih strategija;

Potpora za istraživanja i inovacije

21.  ističe postignuća u području istraživanja i inovacija kao što su zajednički istraživački projekti, suradnja između istraživačkih instituta i poduzeća, uspostava međunarodnih sveučilišta u pograničnim područjima, prekograničnih istraživačkih centara i prekograničnih instituta za osposobljavanje, stvaranje prekograničnih klastera i mreža poduzeća, prekograničnih inkubatora i službi za savjetovanje malih i srednjih poduzeća, visokotehnološko brendiranje za privlačenje stranih ulagača, itd.; prima na znanje važnu ulogu koju programi Interrega imaju u jačanju konkurentnosti i inovacijskog potencijala regija poticanjem sinergija između strategija pametne specijalizacije, suradnje među klasterima i razvoja mreža za inovacije; traži od Komisije da iznese sveobuhvatan pregled teritorijalne suradnje u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj i Europskog socijalnog fonda na temelju zajedničkog strateškog okvira (Prilog I. Uredbi o zajedničkim odredbama (Uredba (EU) br. 1303/2013));

22.  svjestan je da ulaganja u jačanje pametnog rasta, uključujući istraživanja i inovacije, predstavljaju 27 % sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj dodijeljenih programima prekogranične suradnje za razdoblje 2014. – 2020.(21); također napominje da je 35 % proračunskih sredstava za transnacionalne programe namijenjeno za potporu pametnom rastu jačanjem istraživanja i inovacija;

23.  naglašava da je potrebno oblikovati prekogranične pristupe inovacijskim politikama, kao što su zajednički programi za istraživanje i mobilnost, zajednička infrastruktura i partnerstva za istraživanja te mreže za suradnju; usmjerava pozornost na činjenicu da razlike u zakonodavstvu u pojedinačnim državama članicama otežavaju zajedničke napore u širenju istraživanja i inovacija preko granica;

24.  naglašava da bi cilj sinergija i komplementarnosti između programa i fondova, uključujući europske strukturne i investicijske fondove (fondovi ESI), Obzor 2020., Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) i druge fondove EU-a, trebao biti maksimalno povećanje količine, kvalitete i učinka ulaganja u istraživanja i inovacije; preporučuje lokalnim i regionalnim tijelima da u potpunosti iskoriste mogućnosti kombiniranja tih fondova za pružanje podrške malim i srednjim poduzećima te, ako je prikladno, projektima povezanima s istraživanjem i inovacijama, uključujući prekogranične projekte; poziva mala i srednja poduzeća da u potpunosti iskoriste prilike koje se nude u okviru tih fondova kako bi se doprinijelo provedbi tih programa europske teritorijalne suradnje;

25.  poziva na usvajanje prekograničnih inovacijskih strategija uz uspostavu komplementarnosti s već postojećim strategijama pametne specijalizacije te s drugim postojećim programima i strategijama; potiče procjenjivanje potencijala za prekogranične sinergije i mobilizaciju različitih izvora financiranja;

26.  smatra da financijski instrumenti trebaju biti sastavni dio programa europske teritorijalne suradnje nadopunjavanjem bespovratnih sredstava u cilju pružanja potpore malim i srednjim poduzećima, istraživanju i inovacijama; smatra da bi se povećanim korištenjem financijskih instrumenata privuklo više ulaganja u projekte Interrega, otvorila nova radna mjesta i omogućilo postizanje boljih rezultata; podsjeća na ključnu važnost tehničke podrške i prilagođenih inicijativa za osposobljavanje kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti financijskih instrumenata, čak i u slabije razvijenim regijama;

Upravljanje i koordinacija politika

27.  podsjeća na to da se u okviru Šestog izvješća o koheziji ne daje dovoljna pozornost europskoj teritorijalnoj suradnji, s obzirom na to da se radi o punopravnom cilju kohezijske politike od programskog razdoblja 2007. – 2013.; podsjeća na potencijal Europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS) ne samo kao instrumenta za pružanje podrške europskoj teritorijalnoj suradnji i njezino promicanje te za upravljanje prekograničnim projektima, nego i kao načina pridonošenja sveobuhvatnom integriranom teritorijalnom razvoju i fleksibilnoj platformi za višerazinsko upravljanje;

28.  pozdravlja pojednostavljenu Uredbu o EGTS-u (Uredba (EU) br. 1302/2013) i poziva države članice da pojačaju napore za olakšavanje uspostavljanja EGTS-a; međutim, ističe da ta Uredba nije dovoljna za prevladavanje svih pravnih prepreka koje postoje za prekograničnu suradnju; stoga pozdravlja inicijativu luksemburškog predsjedništva koje je predložilo konkretni pravni instrument za pogranične regije kojim se državama članicama daje mogućnost da se usuglase oko određenih pravnih odredbi; pozdravlja inicijativu Komisije da do kraja 2016. provede analizu prepreka za prekograničnu suradnju u kojoj će se razmotriti rješenja i navesti primjeri dobre prakse; traži od Komisije da u tu analizu uvrsti u studiju o potrebama pograničnih regija; sa zanimanjem iščekuje javno savjetovanje na razini EU-a o preostalim preprekama u prekograničnoj suradnji koje je Komisija pokrenula 21. rujna 2015.; traži od Komisije da u okviru svoje analizu u obzir uzme preporuke Parlamenta i rezultate javnog savjetovanja;

29.  smatra da se programima europske teritorijalne suradnje, uz poštovanje dogovorenih prioriteta programa i logike intervencije te zajedno s drugim prikladnim sredstvima financiranja, trebaju podržati rješenja u pogledu migracije i azila te poticati učinkovite integracijske politike; poziva na to da se iskoristi spremnost Komisije da čim prije ocijeni i odobri izmjene operativnih programa za razdoblje 2014. – 2020. u slučaju kada relevantne države članice zahtijevaju takve izmjene i jedino u cilju suočavanja s izazovima izbjegličke krize;

30.  razmatra veću upotrebu financijskih instrumenata kao fleksibilnih mehanizama koji se trebaju koristiti uz bespovratna sredstva; ističe da se financijskim instrumentima može, ukoliko se učinkovito provedu, znatno povećati učinak financiranja; u tom pogledu ističe da su potrebna jasna, dosljedna i usredotočena pravila o financijskim instrumentima za pojednostavljenje postupka pripreme i provedbe za upravitelje fondova i korisnike; usmjerava pozornost na mogućnost ostvarivanja koristi iz specifičnog stručnog znanja i vještina s pomoću financijskog inženjeringa i instrumenata tehničke potpore Europske investicijske banke;

31.  naglašava da tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013. nije u dovoljnoj mjeri procijenjena moguća komplementarnost između programa Interrega i drugih programa koje financira EU; poziva na uspostavu odgovarajućih mehanizama za usklađivanje kako bi se zajamčila učinkovita koordinacija, komplementarnost i sinergija između europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugih financijskih instrumenata Zajednice i država, kao što je program Obzor 2020., te s Europskim fondom za strateška ulaganja i Europskom investicijskom bankom;

32.  potiče uvrštavanje evaluacijskih planova upravljačkih tijela koji se odnose na tekuće evaluacije s naglaskom na posebnoj procjeni učinkovitosti sinergije među programima;

33.  naglašava sve veću važnost prekograničnih tržišta rada s golemim potencijalom za stvaranje bogatstva i radnih mjesta; poziva Komisiju i države članice da u potpunosti iskoriste mogućnosti programa Interrega za olakšavanje prekogranične mobilnosti radne snage, uključujući promicanjem načela jednakih mogućnosti, prilagodbom, ako je to potrebno, administrativnog i socijalnog regulatornog okvira, kao i osnaživanjem dijaloga među svim razinama upravljanja;

34.  smatra da je ključno povećati sinergije i komplementarnost između programa europske teritorijalne suradnje i usluga Europske mreže službi za zapošljavanje (EURES), s obzirom na to da oni imaju posebno važnu ulogu u prekograničnim regijama s izraženim stupnjem prekograničnog putovanja; poziva države članice i regije da u potpunosti iskoriste mogućnosti koje im nude usluge EURES-a za zapošljavanje i mobilnost radne snage diljem EU-a;

35.  uvjeren je da su načelo višerazinskog upravljanja, načelo partnerstva i stvarna provedba europskog kodeksa ponašanja posebno važni za izradu programa Interrega;

Pojednostavljenje

36.  naglašava da je unatoč postojanju posebne uredbe za europsku teritorijalnu suradnju, provedbu programa teritorijalne suradnje potrebno dodatno pojednostaviti te poziva skupinu na visokoj razini za pojednostavljenje1 da prije iznošenja zakonodavnog prijedloga o europskoj teritorijalnoj suradnji i izrade programa Interrega za razdoblje nakon 2020. razmotri mjere za pojednostavljenje i smanjenje administrativnog opterećenja s kojim se suočavaju korisnici;

37.  poziva Komisiju da predloži konkretne mjere za pojednostavljenje pravila o izvještavanju, reviziji i državnoj potpori te da uskladi postupke; poziva na sastavljanje standardnih zahtjeva za sve programe Interrega na temelju pojedinačnih potprograma;

38.  poziva države članice da pojednostave svoje nacionalne odredbe i izbjegavaju prekomjerno donošenje propisa; poziva na provedbu e-kohezije i pojednostavljenje administrativnih postupaka;

39.  naglašava da se dogovori o uključivanju civilnog društva i privatnih dionika moraju proširiti i pojednostaviti, imajući uvijek na umu potrebu za transparentnošću i odgovornošću; preporučuje da bi se uspostavom javno-privatnih partnerstava mogle ostvariti brojne potencijalne prednosti, ali bi moglo doći i do sukoba interesa koji bi se trebao na odgovarajući način riješiti s pomoću pravno neobvezujućih i obvezujućih instrumenata; poziva Komisiju da pruži pravovremene, dosljedne i jasne smjernice o primjeni financijskih instrumenata u okviru programa europske teritorijalne suradnje;

40.  ističe da se sva pojednostavljenja programa povezanih s rastom i zapošljavanjem trebaju primjenjivati i na programe Interrega;

41.  naglašava važnost stvaranja mehanizama za praćenje korisnika u okviru primjene mjera pojednostavljenja;

42.  smatra da bi trebalo dati prioritet ujedinjenju snaga na terenu i poticanju uzajamnog povjerenja među akterima s obje strane granice te da pritom financijski instrumenti mogu pružati vrijednu pomoć;

Preporuke za budućnost

43.  smatra da je dokazana učinkovitost europske teritorijalne suradnje i da je potrebno nadalje razvijati njezin potencijal; naglašava njezin potencijal ne samo u okviru regionalne politike nego i u područjima poput jedinstvenog tržišta, digitalne agende, zapošljavanja, mobilnosti, energetike, istraživanja, obrazovanja, kulture, zdravlja i okoliša te stoga poziva Komisiju i države članice da razmotre očuvanje europske teritorijalne suradnje kao važnog instrumenta, da joj dodijele istaknutiju ulogu u okviru kohezijske politike nakon 2020. i da znatno povećaju njezin proračun;

44.  smatra da bi se trebala zadržati osnovna filozofija suradnje i sadašnja struktura europske teritorijalne suradnje, uključujući poštovanje načela vodećeg korisnika, te naglasak na prekograničnoj komponenti; poziva Komisiju da analizira mogući razvoj skupa usklađenih kriterija, uzimajući u obzir svoje 25-godišnje iskustvo, ne samo na temelju broja stanovnika nego i na temelju socio-ekonomskih i teritorijalnih posebnosti;

45.  naglašava važnost prekogranične suradnje na vanjskim granicama EU-a u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći i Europskog instrumenta za susjedstvo; poziva države članice da zajamče da se dobre prakse koje omogućuju smanjenje administrativnog opterećenja za korisnike programa Interrega mogu primjenjivati i na programe koji se provode na vanjskim granicama EU-a;

46.  podsjeća na potencijal suradnje među građanima na terenu u okviru tzv. „fonda za male projekte” u pogledu iznosa koji se dodjeljuju malim projektima i mikroprojektima za promicanje civilnog angažmana, uz poseban naglasak na projektima prekogranične suradnje između susjednih pograničnih područja; poziva na poticanje financiranja takvih projekata i podsjeća da će to zahtijevati dodatne napore u pogledu pojednostavljenja i fleksibilnosti;

47.  potiče zajedničku izradu strategija za pogranična područja kako bi se poticao integriran i održiv teritorijalni razvoj, uključujući provedbu i širenje integriranih pristupa te usklađivanje administrativnih postupaka i pravnih odredbi preko granica; ističe da je važno poticati uravnoteženi teritorijalni razvoj unutar regija;

48.  smatra da je potrebno posvetiti veću pažnju prekograničnoj suradnji među planinskim graničnim područjima i promicati tu suradnju, pridajući posebnu važnost ruralnim zonama;

49.  ističe da jedan od ciljeva europske teritorijalne suradnje treba biti kulturna suradnja; u tom smislu smatra da je potrebno jače poticati suradnju u području kulture i obrazovanja među prekograničnim područjima koja dijele zajedničku kulturnu i jezičnu baštinu;

50.  poziva na to da se osigura istaknutija uloga i bolje sudjelovanje regionalnih i lokalnih tijela u predlaganju i ocjenjivanju europske teritorijalne suradnje te upravljanju njome, posebno u pogledu prekogranične suradnje, uzimajući u obzir nadležnosti koje pojedine regije već imaju u tom području;

51.  poziva Komisiju da razmotri ulogu financijskih instrumenata u dopunjavanju bespovratnim sredstvima; smatra da je ključno uže surađivati s Europskom investicijskom bankom u potpori malim i srednjim poduzećima te u mobiliziranju financijskog i tehničkog znanja Komisije i EIB-a kao katalizatora za ulaganja; poziva Komisiju i EIB da bolje usklade financijske instrumente s ciljevima teritorijalne suradnje;

52.  poziva Komisiju, države članice i upravljačka tijela da razmotre prijedlog luksemburškog predsjedništva u pogledu uspostave novog pravnog instrumenta za kohezijsku politiku nakon 2020., na temelju rezultata ex post evaluacije, provedbe programa za razdoblje 2014. – 2020. i odgovarajuće procjene utjecaja;

53.  poziva Komisiju i države članice da 2016. započnu strukturiranu višestranu raspravu na razini EU-a o budućnosti europske teritorijalne suradnje nakon 2020. godine radi pripreme kohezijske politike nakon 2020.; ističe da se raspravom trebaju prvenstveno pokriti pitanja povezana sa strukturom europske teritorijalne suradnje, postupkom za dodjeljivanje sredstava iz proračuna programa te radom na novim mehanizmima za jamčenje šire primjene koncepta usmjerenosti na rezultate; potiče Komisiju da surađuje s Odborom regija i relevantnim dionicima iz civilnog društva i regionalnim dionicima;

54.  poziva na teritorijalnu viziju EU-a utemeljenu na Zelenoj knjizi o teritorijalnoj koheziji (COM(2008)0616) te napominje da bi buduća Bijela knjiga o teritorijalnoj koheziji mogla također biti važna za sljedeće programsko razdoblje nakon 2020.;

Podizanje razine osviještenosti javnosti i vidljivosti

55.  žali zbog niske razine osviještenosti javnosti o programima europske teritorijalne suradnje i zbog njihove nedovoljne vidljivosti te poziva na učinkovitiju komunikaciju o njihovim ciljevima, mogućnostima koje nude i načinima realizacije projekata koje obuhvaćaju te, naknadno, o postignućima završenih projekata; poziva Komisiju, države članice i upravljačka tijela da uspostave mehanizme i opsežne institucionalizirane platforme za suradnju kako bi se zajamčila bolja vidljivost i podizanje razine osviještenosti; poziva Komisiju da utvrdi i širi dosadašnja postignuća programa i projekata europske teritorijalne suradnje;

56.  poziva Komisiju i države članice da promiču ulogu koju Europska grupacija za teritorijalnu suradnju može imati kao instrument za veću učinkovitost u pogledu lokalnih potreba u prekograničnim regijama;

57.  prepoznaje važnost uloge aktera na terenu i potpore razvoju projekata te potiče upravljačka tijela na jačanje postojećih instrumenata za promidžbu, kao što su teritorijalne kontaktne točke;

58.  napominje da je dobra suradnja između Komisije, Europske investicijske banke te lokalnih i regionalnih tijela ključna za jamčenje uspješnog korištenja financijskim instrumentima za teritorijalni razvoj i cjelokupnu kohezijsku politiku; u tom pogledu ističe da je potrebno ojačati razmjenu iskustava i znanja između Europske komisije i Europske investicijske banke, s jedne strane, te lokalnih i regionalnih tijela, s druge strane;

59.  priznaje važnost uloge teritorijalnog (terenskog) oživljavanja, širenja informacija, podizanja razine osviještenosti na lokalnoj razini i podrške projektima te stoga potiče upravljačka tijela da ponovo osnaže korisne alate kao što su teritorijalne kontaktne točke;

60.  poziva na bolju koordinaciju između Komisije, upravljačkih tijela i svih dionika kako bi se pružila kritička analiza tematskih postignuća projekata u kojoj će biti istaknuti i uspjesi i neuspjesi, dane preporuke za razdoblje nakon 2020. te kojom će se zajamčiti transparentnost projekata i njihova bliskost građanima;

o
o   o

61.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 289.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 259.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 303.
(5) SL L 77, 15.3.2014., str. 95.
(6) SL L 77, 15.3.2014., str. 11.
(7) SL L 77, 15.3.2014., str. 27.
(8) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(9) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(10) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0015.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0068.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0308.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0384.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0419.
(15) SL L 169, 1.7.2015., str. 1.
(16) http://www.dat.public.lu/eu-presidency/Events/Informal-Ministerial-Meetings-on-Territorial-Cohesion-and-Urban-Policy-_26-27-November-2015_-Luxembourg-City_/Material/IMM-Territorial-_LU-Presidency_---Input-Paper-Action-3.pdf
(17) Europska komisija – Priopćenje za tisak IP/15/5686.
(18) Flash Eurobarometar 422 – Prekogranična suradnja u EU-u.
(19) http://cor.europa.eu/en/documentation/studies/ Documents/EGTC_ MonitoringReport _2014.pdf
(20) Prilog I. (Europska teritorijalna suradnja/Interreg) komunikaciji Komisije naslovljenoj „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova”.
(21) Prilog I. (Europska teritorijalna suradnja/Interreg) komunikaciji Komisije naslovljenoj „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova”.


Istraga o mjerenju emisija u automobilskom sektoru
PDF 161kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o istrazi mjerenja emisija u automobilskom sektoru (2016/2090(INI))
P8_TA(2016)0322A8-0246/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 226. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Odluku 95/167/EZ, Euratom, EZUČ Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 19. travnja 1995. o detaljnim odredbama o izvršavanju prava Europskog parlamenta na istragu(1),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku (EU) 2016/34 od 17. prosinca 2015. o osnivanju, ovlastima, brojčanom sastavu i trajanju mandata Istražnog odbora za mjerenje emisija u automobilskom sektoru(2),

–  uzimajući u obzir članak 198. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeno izvješće Istražnog odbora za mjerenje emisija u automobilskom sektoru (A8-0246/2016),

A.  budući da je članak 226. UFEU-a za Europski parlament pravna osnova za osnivanje privremenog Istražnog odbora radi istrage navodne povrede ili nepravilnosti u provedbi prava Unije, ne dovodeći u pitanje nadležnosti nacionalnih sudova ili sudova Unije, te budući da je to važan sastavni dio nadzornih ovlasti Parlamenta;

B.  budući da je na temelju prijedloga Konferencije predsjednika Parlament 17. prosinca 2015. odlučio osnovati Istražni odbor radi istrage navodnih propusta u primjeni prava Unije u vezi s mjerenjima emisija u automobilskom sektoru te budući da će Odbor donijeti preporuke za koje smatra da su potrebne s obzirom na to pitanje;

C.  budući da Istražni odbor djeluje u skladu s planom rada u koji je uvršteno sljedeće:

   program saslušanja pozvanih svjedoka i stručnjaka radi prikupljanja relevantnih usmenih iskaza;
   zahtjevi za podnošenje pisanih dokaza svjedoka i stručnjaka pozvanih na saslušanja;
   zahtjevi za dokumente u cilju prikupljanja relevantnih pisanih dokaza od Komisije, tijela država članica i drugih relevantnih aktera;
   dva službena putovanja radi prikupljanja informacija na licu mjesta;
   sažeci i studije naručeni u okviru proračuna namijenjenog za dobivanje stručnog mišljenja;
   službeno pisano mišljenje Pravne službe Europskog parlamenta o pozivanju na svjedočenje osoba koje će možda morati sudjelovati u sudskom postupku;

D.  budući da je Istražni odbor državama članicama, institucijama Unije i drugim tijelima poslao razne upitnike te da je na svojim internetskim stranicama uputio javni poziv na dostavljanje dokaza;

E.  budući da bi rezultati istrage koja je u tijeku mogli donijeti dodanu vrijednost homologacijskom okviru Unije;

F.  budući da je Parlament u svojoj Odluci od 17. prosinca 2015. od Istražnog odbora zatražio da u roku od šest mjeseci od početka svog rada podnese privremeno izvješće;

G.  budući da zbog svoje prirode Istražni odbor ne smije iznositi konačne zaključke svojih istraga prije nego što prosudi da je ispunio svoj mandat; budući da je stoga prerano da u ovom privremenom izvješću Odbor iznese zapažanja o raznim aspektima svog mandata;

H.  budući da je na temelju podnesenih usmenih iskaza i pisanih dokaza koje je do danas Odbor ispitao potvrđeno da je potrebna daljnja istraga svih točaka uvrštenih u njegov mandat;

1.  potiče Istražni odbor da nastavi sa svojim radom te da u potpunosti ispuni mandat koji mu je Parlament povjerio u svojoj Odluci od 17. prosinca 2015. i podržava sve mjere i inicijative koje vode do ispunjenja mandata;

2.  traži od Konferencije predsjednika i Predsjedništva da podrže sve mjere potrebne kako bi Istražni odbor ispunio svoj mandat, a posebno one koje se odnose na odobrenje saslušanja i izvanrednih sjednica, naknade troškova stručnjaka i svjedoka, službena putovanja i sva druga opravdana tehnička sredstva;

3.  traži od Komisije da zajamči brzu potporu i punu transparentnost pri pomoći u radu Istražnog odbora, uz puno poštovanje načela lojalne suradnje, te da pruži svu moguću tehničku i političku potporu, a posebno bržim dostavljanjem tražene dokumentacije; očekuje punu suradnju relevantnih aktualnih povjerenika i glavnih uprava te osoba koje su te dužnosti obnašale tijekom prošlih saziva; traži od država članica da, uz puno poštovanje načela lojalne suradnje, Istražnom odboru pruže potrebnu tehničku i političku potporu, a posebno tako da Komisiji omoguće brže dostavljanje traženih dokumenata te da ubrzaju svoje interne postupke za davanje suglasnosti ako je za dostavljanje dokumenata potrebna suglasnost država članica;

4.  traži od vlada, parlamenata i nadležnih tijela država članica da pomognu Istražnom odboru u njegovim zadaćama uz puno poštovanje načela lojalne suradnje utvrđenog u pravu Unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 113, 19.5.1995., str. 2.
(2) SL L 10, 15.1.2016., str. 13.


Zahtjev za ukidanje imuniteta Istvánu Ujhelyiju
PDF 161kWORD 48k
Odluka Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Istvánu Ujhelyiju (2015/2237(IMM))
P8_TA(2016)0323A8-0229/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Istvánu Ujhelyiju iz odluke središnjeg okružnog suda u Pešti (Mađarska) od 26. studenoga 2014. u vezi s kaznenim postupkom koji se vodi pred tim sudom, a proslijedio ga je 15. srpnja 2015. stalni predstavnik Mađarske i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 7. rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir saslušanje Istvána Ujhelyija održano 28. siječnja 2016. u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 4. stavak 2. mađarskog Temeljnog zakona,

–  uzimajući u obzir članak 10. stavak 2. mađarskog Zakona LVII. iz 2004. o statusu mađarskih zastupnika u Europskom parlamentu,

–  uzimajući u obzir članak 74. stavak 3. i članak 79. stavak 2. Zakona XXXVI. iz 2012. o mađarskoj Nacionalnoj skupštini,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0229/2016),

A.  budući da je središnji okružni sud u Pešti zatražio da se u vezi sa sudskim postupkom koji se vodi pred njime ukine parlamentarni imunitet zastupniku u Europskom parlamentu Istvánu Ujhelyiju;

B.  budući da se taj zahtjev suda odnosi na kazneni postupak za kazneno djelo klevete u vezi s izjavama Istvána Ujhelyija od 25. travnja 2014. u pogledu jednog pojedinca u Mađarskoj;

C.  budući da u skladu s člankom 8. Protokola br. 7 zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasovanja pri obnašanju svojih dužnosti;

D.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 tijekom zasjedanja Europskog parlamenta njegovi zastupnici na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat članovima parlamenta te države;

E.  budući da u skladu s člankom 4. stavkom 2. mađarskog Temeljnog zakona zastupnici u parlamentu imaju pravo na imunitet i na primanja u svrhu promicanja njihove neovisnosti;

F.  budući da u skladu s člankom 10. stavkom 1. Zakona LVII. iz 2004. o statusu mađarskih zastupnika u Europskom parlamentu ti zastupnici imaju pravo na jednaki imunitet kao i zastupnici u mađarskom parlamentu;

G.  budući da u skladu s člankom 74. stavkom 3. mađarskog Zakona XXXVI. iz 2012. o Nacionalnoj skupštini zahtjev za ukidanje imuniteta predsjedniku parlamenta podnosi glavni tužitelj prije podnošenja optužnice, odnosno sud nakon njezina podnošenja;

H.  budući da u skladu s člankom 79. stavkom 2. mađarskog Zakona XXXVI. iz 2012. o Nacionalnoj skupštini osoba koja je kandidat na izborima za zastupnike uživa isti imunitet, stoga bi izjave od 25. travnja 2014. trebale biti obuhvaćene apsolutnim imunitetom mađarskog parlamenta, osim što odluku o ukidanju imuniteta donosi nacionalno izborno povjerenstvo, a svi zahtjevi za ukidanje imuniteta upućuju se predsjedniku nacionalnog izbornog povjerenstva;

I.  budući da su sporne izjave iznesene 25. travnja 2014. kada István Ujhelyi nije bio zastupnik u Europskom parlamentu, već zastupnik u nacionalnom parlamentu;

J.  budući da optužbe protiv Istvána Ujhelyija nisu povezane s izražavanjem mišljenja ili njegovim glasovanjem pri izvršavanju dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu i stoga apsolutni imunitet u skladu s člankom 8. Protokola br. 7 nije primjenjiv;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Istvánu Ujhelyiju;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnim tijelima u Mađarskoj.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.


Zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta Rosarija Crocette
PDF 244kWORD 49k
Odluka Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o zahtjevu za zaštitu povlastica i imuniteta Rosarija Crocette (2016/2015(IMM))
P8_TA(2016)0324A8-0230/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev Rosarija Crocette od 7. siječnja 2016., objavljen na plenarnoj sjednici 21. siječnja 2016., za zaštitu njegovih povlastica i imuniteta u okviru kaznenog postupka koji se vodi pred trećim kaznenim sudskim vijećem suda u Palermu, Italija (RGNR br. 20445/2012),

–  nakon saslušanja Rosarija Crocette u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 595. talijanskog Kaznenog zakona,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2. te članke 7. i 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0230/2016),

A.  budući da je bivši zastupnik u Europskom parlamentu Rosario Crocetta podnio zahtjev za zaštitu svojeg parlamentarnog imuniteta u vezi s kaznenim postupkom koji se vodi pred trećim kaznenim sudskim vijećem suda u Palermu; budući da je, prema priopćenju Ureda javnog tužitelja, g. Crocetta navodno dao klevetničke izjave, što je kažnjivo na temelju članka 595. talijanskog Kaznenog zakona;

B.  budući da u skladu s člankom 8. Protokola br. 7 zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasovanja pri obnašanju svojih dužnosti; budući da se taj imunitet, s obzirom na to da se njime želi zaštititi sloboda izražavanja i neovisnost zastupnika u Europskom parlamentu, mora smatrati apsolutnim imunitetom izuzetim iz bilo kakvih sudskih postupaka zbog izraženog mišljenja ili glasovanja pri obavljanju parlamentarnih dužnosti(2);

C.  budući da je Sud Europske unije potvrdio da, kako bi uživao imunitet, zastupnik u Europskom parlamentu mišljenje mora iznijeti pri obnašanju svojih dužnosti, čime se podrazumijeva povezanost izraženog mišljenja i parlamentarnih dužnosti; budući da ta povezanost mora biti izravna i očita(3);

D.  budući da je Rosario Crocetta bio zastupnik u Europskom parlamentu kad je dao sporne izjave;

E.  budući da je iz parlamentarnog djelovanja g. Crocette vidljivo da je uvijek bio vrlo aktivan u borbi protiv organiziranog kriminala i njegova utjecaja na Uniju i njezine države članice; budući da je također bio usredotočen na utjecaj sustavne korupcije na politiku i gospodarstvo, posebno u pogledu javne nabave u području politike zaštite okoliša;

F.  budući da činjenice iz tog predmeta, koje se očituju u dokumentima dostavljenima Odboru za pravna pitanja i u saslušanju pred tim Odborom, upućuju na to da su izjave g. Crocette u izravnoj i očitoj vezi s njegovim parlamentarnim aktivnostima;

G.  budući da se stoga može smatrati da je Rosario Crocetta obnašao dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu;

1.  odlučuje zaštititi povlastice i imunitete Rosarija Crocette;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora odgovarajućim tijelima Talijanske Republike i Rosariju Crocetti.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 et T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.
(2) Navedeni spojeni predmeti C-200/07 i C-201/07, Marra, stavak 27.
(3) Navedeni predmet C-163/10, Patriciello, stavci 33. i 35.


Zahtjev za ukidanje imuniteta Sotiriosu Zarianopoulosu
PDF 158kWORD 49k
Odluka Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Sotiriosu Zarianopoulosu (2016/2083(IMM))
P8_TA(2016)0325A8-0233/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Sotiriosu Zarianopoulosu koji je 28. ožujka 2016. proslijedio tužitelj pri grčkom Vrhovnom sudu u vezi s planiranim kaznenim postupkom u vezi s kaznenim djelima u Solunu (predmet ABM A2015/1606) i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 27. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir da se Sotirios Zarianopoulos, u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika, odrekao svojeg prava na saslušanje,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 62. Ustava Helenske Republike,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0233/2016),

A.  budući da je tužitelj pri grčkom Vrhovnom sudu zatražio da se zastupniku u Europskom parlamentu Sotiriosu Zarianopoulosu ukine zastupnički imunitet radi provođenja postupka zbog navodnog kaznenog djela;

B.  budući da se u članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da članovi Europskog parlamenta na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat članovima parlamenta te države;

C.  budući da, u skladu s člankom 62. Ustava Helenske Republike, tijekom trajanja zastupničkog mandata nijedan zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, uhićen, pritvoren niti se u odnosu na njega mogu primijeniti kakve druge ograničavajuće mjere, bez odobrenja Zastupničkog doma;

D.  budući da nadležna grčka tijela namjeravaju pokrenuti kazneni postupak protiv Sotiriosa Zarianopoulosa zbog neispunjenja pravnih obveza na sjednici;

E.  budući da se kazneni postupak o kojem je riječ odnosi na navodno nezakonito izdavanje dozvola Općinskog vijeća u Solunu za korištenje javnih površina u vidu postavljanja terasa u pješačkoj zoni te da je Sotirios Zarianopoulos obuhvaćen tim postupkom u svojstvu bivšeg člana tog Općinskog vijeća;

F.  budući da je očito da kazneni postupak o kojem je riječ nije ni na koji način povezan sa statusom Sotiriosa Zarianopoulosa kao zastupnika u Europskom parlamentu, već s njegovim ranijim mandatom člana Općinskog vijeća Soluna;

G.  budući da se predmetni kazneni postupak ne odnosi na izraženo mišljenje niti glasovanje zastupnika u okviru obnašanja njegovih dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu, u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

H.  budući da ništa ne ukazuje na to da je predmetni kazneni postupak potaknut s namjerom nanošenja štete političkom djelovanju zastupnika (fumus persecutionis), posebice imajući u vidu da su tim postupkom obuhvaćeni svi tadašnji članovi Općinskog vijeća;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Sotiriosu Zarianopoulosu ;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog Odbora grčkim nadležnim tijelima.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.


Sporazum između EU-a i Kine u pogledu pristupanja Hrvatske ***
PDF 246kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Narodne Republike Kine u skladu s člankom XXIV. stavkom 6. i člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u pogledu izmjene povlastica na popisu Republike Hrvatske u okviru njezina pristupanja Europskoj uniji (15561/2015 – C8-0158/2016 – 2015/0298(NLE))
P8_TA(2016)0326A8-0231/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (15561/2015),

–  uzimajući u obzir Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske Unije i Narodne Republike Kine u skladu s člankom XXIV. stavkom 6. i člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u pogledu izmjene povlastica na popisu Republike Hrvatske u okviru njezina pristupanja Europskoj uniji (15562/2015),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 207. stavkom 4. podstavkom 1. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0158/2016),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0231/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Narodne Republike Kine.


Sporazum između EU-a i Urugvaja u pogledu pristupanja Hrvatske ***
PDF 245kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Istočne Republike Urugvaja na temelju članka XXIV. stavka 6. i članka XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u pogledu izmjene koncesija u rasporedu Republike Hrvatske u okviru njezina pristupanja Europskoj uniji (06870/2016 – C8-0235/2016 – 2016/0058(NLE))
P8_TA(2016)0327A8-0241/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (06870/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Istočne Republike Urugvaja na temelju članka XXIV. stavka 6. i članka XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u pogledu izmjene koncesija u rasporedu Republike Hrvatske u okviru njezina pristupanja Europskoj uniji (06871/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. stavkom 4. prvim podstavkom i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom v. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0235/2016),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0241/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Istočne Republike Urugvaja.


Predloženo imenovanje člana Revizorskog suda – Lazaros Stavrou Lazarou
PDF 235kWORD 46k
Odluka Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o predloženom imenovanju Lazarosa Stavroua Lazaroua za člana Revizorskog suda (C8-0190/2016 – 2016/0807(NLE))
P8_TA(2016)0328A8-0258/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0190/2016),

–  uzimajući u obzir članak 121. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0258/2016),

A.  budući da je Odbor za proračunski nadzor ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

B.  budući da je na sjednici Odbora za proračunski nadzor 5. rujna 2016. održano saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;

1.  daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Lazaros Stavrou Lazarou imenuje članom Revizorskog suda;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.


Predloženo imenovanje člana Revizorskog suda – João Figueiredo
PDF 241kWORD 47k
Odluka Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o predloženom imenovanju Joãa Alexandrea Tavaresa Gonçalvesa de Figueireda za člana Revizorskog suda (C8-0260/2016 – 2016/0809(NLE))
P8_TA(2016)0329A8-0259/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0260/2016),

–  uzimajući u obzir članak 121. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0259/2016),

A.  budući da je Odbor za proračunski nadzor ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

B.  budući da je na sjednici Odbora za proračunski nadzor 5. rujna 2016. održano saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;

1.  daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Joãa Alexandrea Tavaresa Gonçalvesa de Figueireda imenuje članom Revizorskog suda;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.


Predloženo imenovanje člana Revizorskog suda – Leo Brincat
PDF 235kWORD 47k
Odluka Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o predloženom imenovanju Lea Brincata za člana Revizorskog suda (C8-0185/2016 – 2016/0806(NLE))
P8_TA(2016)0330A8-0257/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0185/2016),

–  uzimajući u obzir članak 121. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0257/2016),

A.  budući da je Odbor Parlamenta za proračunski nadzor ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

B.  budući da je na sastanku Odbora za proračunski nadzor 5. rujna 2016. održano saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;

1.  daje negativno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Leo Brincat imenuje članom Revizorskog suda i traži od Vijeća da povuče svoj prijedlog i da Parlamentu podnese novi;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.


Statistika u vezi s vanjskom trgovinom sa zemljama nečlanicama (delegirane i provedbene ovlasti) ***II
PDF 312kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju radi donošenja uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 471/2009 o statistici Zajednice u vezi s vanjskom trgovinom sa zemljama nečlanicama u vezi s dodjelom delegiranih i provedbenih ovlasti Komisiji radi donošenja određenih mjera (08536/1/2016 – C8-0226/2016 – 2013/0279(COD))
P8_TA(2016)0331A8-0240/2016

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (08536/1/2016 – C8-0226/2016),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(1) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0579),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 76. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0240/2016),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1)Usvojeni tekstovi od 12.3.2014., P7_TA(2014)0226.


Statistika o cijenama prirodnog plina i električne energije ***I
PDF 317kWORD 40k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj statistici cijena prirodnog plina i električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2008/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o postupku Zajednice za poboljšanje transparentnosti cijena plina i električne energije koje se zaračunavaju industrijskim krajnjim korisnicima (COM(2015)0496 – C8-0357/2015 – 2015/0239(COD))
P8_TA(2016)0332A8-0184/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0496),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 338. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0357/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 22. lipnja 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0184/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. rujna 2016. radi donošenja Uredbe (EU) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj statistici cijena prirodnog plina i električne energije te stavljanju izvan snage Direktive 2008/92/EZ

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2016/1952.)


Ususret novom modelu energetskog tržišta
PDF 435kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o temi „Ususret novom modelu energetskog tržišta” (2015/2322(INI))
P8_TA(2016)0333A8-0214/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 114. i 194.,

–   uzimajući u obzir Sporazum iz Pariza iz prosinca 2015. koji je sklopljen na 21. Konferenciji stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. prosinca 2011. naslovljenu „Energetski plan za 2050.” (COM(2011)0885),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. studenoga 2013. naslovljenu „Uspostava unutarnjeg tržišta električne energije i optimalno iskorištavanje javnih intervencija” (C(2013)7243) i radni dokument službi Komisije naslovljen „Adekvatnost proizvodnje na unutarnjem tržištu električne energije – smjernice o državnim intervencijama” (SWD(2013)0438),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. travnja 2014. naslovljenu „Smjernice o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014. – 2020.”(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2014. naslovljenu „Program rada Komisije za 2015. – Novi početak” (COM(2014)0910),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. srpnja 2015. naslovljenu „Ostvarivanje novih pogodnosti za potrošače energije” (COM(2015)0339),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015. naslovljenu „Paket mjera za energetsku uniju – Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015. o naslovljenu „Ostvarenje cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije – Priprema europske elektroenergetske mreže za 2020.” (COM(2015)0082),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. srpnja 2015. naslovljenu „Pokretanje postupka javnog savjetovanja o novom modelu energetskog tržišta” (COM(2015)0340),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. i 24. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. ožujka 2015. o energetskoj uniji,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. studenog 2015. o sustavu upravljanja u energetskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o osnivanju Agencije za suradnju energetskih regulatora(2),

–   uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1228/2003(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu te stavljanju izvan snage Odluke br. 1364/2006/EZ i izmjeni uredaba (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”)(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 256/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o obavješćivanju Komisije o investicijskim projektima u području energetske infrastrukture u Europskoj uniji, zamjeni Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 617/2010 i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 736/96(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/89/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. siječnja 2006. o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe električnom energijom i ulaganja u infrastrukturu(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(8),

–  uzimajući u obzir treći energetski paket,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. lipnja 2008. naslovljenu „Prema europskoj povelji o pravima potrošača energenata”(9),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. ožujka 2013. o energetskom planu za 2050. – budućnost s energijom(10),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 4. veljače 2014. o lokalnim i regionalnim posljedicama razvoja pametnih mreža(11),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. listopada 2015. o putu prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu(12),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ(13),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ(14),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. rujna 2013. o boljem funkcioniranju unutarnjeg energetskog tržišta(15),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. prosinca 2015. o inicijativi „Ususret europskoj energetskoj uniji”(16),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. prosinca 2015. o ostvarenju cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije ‒ priprema europske elektroenergetske mreže za 2020.(17),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0214/2016),

A.  budući da planovi Komisije u vezi s tržištem električne energije moraju dovesti do stvarne transformacije tržišta, doprinijeti energetskoj učinkovitosti, sigurnosti opskrbe energijom, razvoju obnovljivih oblika energije i spojnih vodova i da moraju osigurati dovršetak procesa uspostave europskog unutarnjeg energetskog tržišta;

B.  budući da će integracijom energetskih tržišta, zajedno s integracijom svih aktera na tržištu, uključujući i proizvođače-potrošače, doprinijeti ostvarenju u Ugovoru zadanog cilja sigurne, jeftine, učinkovite i ekološki održive opskrbe energijom;

C.  budući da će energetski sustav u budućnosti morati biti fleksibilniji kako bi se ostvarili klimatski i energetski ciljevi, za što su potrebna ulaganja u sva četiri rješenja za fleksibilnost, a to su fleksibilna proizvodnja, razvoj mreže, fleksibilnost potražnje i skladištenje;

D.  budući da se više od polovice električne energije u EU-u proizvodi bez nastanka stakleničkih plinova;

E.  budući da integracija tržišta električne energije mora biti u skladu s člankom 194. UFEU-a prema kojem europska energetska politika osigurava funkcioniranje energetskog tržišta, sigurnost opskrbe energijom, promiče energetsku učinkovitost i uštedu energije, razvoj obnovljivih oblika energije te međupovezanost energetskih mreža; budući da su određivanje strukture izvora energije država članica i uvjeti korištenja njihovih energetskih resursa i dalje u nadležnosti država članica;

F.  budući da pozitivna iskustva prikupljena u okviru multilateralne suradnje služe kao primjer za veću regionalnu odgovornost tržišta (npr. regionalne inicijative za koordinaciju sigurnosti, kao što su Coreso i sigurnosna suradnja operatora prijenosnih sustava, petostrani energetski forum, skupina na visokoj razini za međusobnu povezanost u jugozapadnoj Europi, plan međusobnog povezivanja baltičkog energetskog tržišta, zajednička nordijska multinacionalna tržišta rezerva i uravnoteženja te spajanje tržišta u srednjoj i istočnoj Europi); budući da njihov model obuhvaća pravila kojima se treba zajamčiti da se kapaciteti raspodjeljuju pravovremeno kako bi se pružili signali za ulaganja u ekološki prihvatljivija postrojenja;

G.  budući da određen broj država članica predviđa nedostatne proizvodne kapacitete, što će, ako se ne uvedu nužni zaštitni mehanizmi, u bliskoj budućnosti predstavljati opasnost od isključenja struje

H.  budući da nacionalna tržišta kapaciteta otežavaju integraciju tržišta električne energije i da su u suprotnosti s ciljevima zajedničke energetske politike te da bi se trebala koristiti samo u krajnjoj nuždi, nakon što se iscrpe sve ostale mogućnosti, uključujući povećanje međusobne povezanosti sa susjednim zemljama, mjere odgovora na potražnju i druge oblike regionalne integracije tržišta;

I.  budući da se Europa zalaže za uspješnu energetsku tranziciju te ponajprije za olakšavanje integracije obnovljivih izvora energije, što podrazumijeva nove potrebe za fleksibilnošću i provedbu tržišnih sustava namijenjenih za sigurnost opskrbe;

J.  budući da će cilj energetske sigurnosti zadan u Ugovorima biti od ključne važnosti za konsolidaciju energetske unije i budući da se stoga moraju sačuvati i/ili provesti instrumenti kojima se to na adekvatan način može postići;

K.  budući da je, kako bi se javna ulaganja s pomoću mjera za stvaranje tržišta sigurne, održive i konkurentne energije učinila što učinkovitijima, nužno kombinirati sredstva Europskog fonda za strateška ulaganja s drugim specifičnim izvorima financiranja za energetiku, kao što je Instrument za povezivanje Europe;

L.  budući da je povećana suradnja na regionalnoj razini nezaobilazna i da bi trebala služiti kao katalizator za intenzivniju tržišnu integraciju na europskoj razini;

M.  budući da porezi na energiju, visoki troškovi oporezivanja, regulacija cijena kod koje se ne prave razlike, visoka razina tržišne koncentracije, administrativna opterećenja, subvencije, nedostatak prekogranične suradnje i spojnih vodova u nekim regijama te nedovoljno iskorišteno upravljanje potražnjom sprečavaju funkcioniranje unutarnjeg tržišta električne energije i tako zaustavljaju potpunu integraciju energije iz obnovljivih izvora na tržištu;

N.  budući da bi svi sudionici na tržištu trebali doprinositi uravnoteženju sustava kako bi se postigla maksimalna sigurnost opskrbe električnom energijom po razumnoj cijeni za društvo i gospodarstvo;

O.  budući da bi srednjoročno povećanje razine međusobne povezanosti između određenih država članica – do 15 % prema analizi troškova i koristi –, koje bi doprinijelo rješavanju postojećih uskih grla na ciljan način, moglo dovesti do poboljšane sigurnosti opskrbe i dokidanja energetskih otoka; naglašava da je uz taj kvantitativni cilj nužno ostvariti i otvoren pristup i dostupnost spojnih vodova kako bi se nadvladale preostale prepreke funkcioniranju europskog tržišta električne energije;

P.  budući da rastući udio raznih obnovljivih izvora energije u strukturi izvora električne energije zahtijeva stabilnu potporu fleksibilnih i održivih izvora energije te fleksibilne tehnologije poput skladištenja i odgovora na potražnju;

Q.  budući da je skladištenje energije ključan alat za ostvarenje veće fleksibilnosti i učinkovitosti na energetskim tržištima, ali da još ne postoji regulatorni mehanizam koji bi omogućio iskorištavanje prednosti učinkovitog sustava skladištenja;

R.  budući da je Međunarodna agencija za energiju nedavno izradila važne preporuke u okviru svoje studije naslovljene „Re-Powering Markets”(18);

S.  budući da europsko energetsko tržište koje bi bilo zasnovano na dobrom modelu i pravilno se provodilo ima potencijal za znatno povećanje europske energetske sigurnosti i neovisnosti, osobito u odnosu na velike dobavljače o kojima Unija ovisi;

T.  budući da se preostali energetski otoci u EU-u moraju hitno dokinuti ako se želi stvoriti istinsko energetsko tržište;

1.  pozdravlja navedenu komunikaciju Komisije od 15. srpnja 2015. o novom modelu energetskog tržišta i podupire stajalište da bi novo tržište električne energije zajedno s provedbom postojećeg zakonodavstva trebalo pojačati regionalnu suradnju u svim dimenzijama opskrbe i potražnje za energijom i biti usmjereno na bolja, decentraliziranija i fleksibilnija tržišta kako bi se osigurao dobro reguliran tržišno orijentiran sustav koji do 2030. može doprinijeti ostvarenju svih energetskih i klimatskih ciljeva EU-a;

2.  smatra da je novi model energetskog tržišta bio potreban zbog sljedećih inovativnih elemenata:

   sve veće zastupljenosti energije iz obnovljivih izvora s tržišno poticanim naknadama;
   jače integracije nacionalnih tržišta kroz razvoj međusobne povezanosti;
   razvoja pametnih mreža i novih tehnologija decentralizirane proizvodnje energije koji će potrošačima omogućiti aktivniju ulogu i potrošača i proizvođača te potaknuti bolje upravljanje potražnjom;

3.  pozdravlja činjenicu da je nova strategija energetske unije osmišljena kako bi EU preuzeo vodeću ulogu kad je riječ o energiji iz obnovljivih izvora i napominje da će za ostvarenje tog cilja biti potreban temeljita preobrazba europskog sustava električne energije;

4.  pozdravlja činjenicu da nova strategija energetske unije nosi nove pogodnosti za potrošače energije, nudi im mnogo veći niz mogućnosti za sudjelovanje na energetskim tržištima i jamči bolju zaštitu potrošača;

5.  traži da se postojeći regulatorni okvir za europska tržišta prilagodi kako bi se omogućio veći udio obnovljivih izvora energije i kako bi se riješile postojeće prekogranične regulatorne praznine; ističe da se novi model tržišta električne energije kao dio sve decentraliziranijeg energetskog sustava mora temeljiti na tržišnim načelima, čime bi se potaknula ulaganja, omogućio pristup malih i srednjih poduzeća energetskom tržištu te otvorila opskrba održivom i učinkovitom električnom energijom s pomoću stabilnog, integriranog i pametnog energetskog sustava; smatra da bi se tim okvirom trebala promicati i nagrađivati fleksibilna rješenja za skladištenje energije, tehnologije odgovora na potražnju, fleksibilna proizvodnje energije, povećana međusobna povezanost i daljnja integracija tržišta, što će doprinijeti promicanju sve većeg udjela energije iz obnovljivih izvora i njihovoj integraciji na tržište; ističe da će za sigurnost opskrbe i dekarbonizaciju biti potrebna kombinacija likvidnih kratkoročnih tržišta (jedan dan ranije i unutar jednog dana) i dugoročnih cjenovnih signala;

6.  smatra da je potpuna provedba trećeg energetskog paketa u svim državama članicama jedan od najvažnijih koraka prema ostvarenju europskog energetskog tržišta; stoga odlučno poziva Komisiju da osigura provedbu sadašnjeg regulatornog okvira;

7.  traži da se novi model tržišta električne energije utemelji na holističkom pristupu usmjerenom ka budućnosti pri čemu će biti priznata sve važnija uloga tzv. proizvođača-potrošača u decentraliziranoj proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora; poziva Komisiju da u tom kontekstu preuzme vodstvo u uključivom procesu čiji bi cilj trebalo biti postizanje dogovora oko praktičnog zajedničkog tumačenja definicije pojma proizvođača-potrošača na razini EU-a; poziva Komisiju da u revidiranu Direktivu o energiji iz obnovljivih izvora uvrsti novo poglavlje o proizvođačima-potrošačima kako bi se riješile glavne prepreka i kako bi se potaknula ulaganja u vlastitu proizvodnju i potrošnju energije iz obnovljivih izvora;

8.  smatra da je najbolji način da se prijeđe na integrirano tržište električne energije na razini EU-a taj da se strateški odredi nužna razina integracije koja se treba postići, da se povrati povjerenje sudionika na tržištu i, osobito, da se zajamči pravilna provedba postojećeg zakonodavstva;

9.  poziva države članice da se aktivnije uključe u izradu modela fleksibilnog i decentraliziranog europskog unutarnjeg tržišta električne energije kako bi se poboljšala koordinacija između nacionalnih strategija za tranziciju i kako bi se izbjeglo potkopavanje ciljeva iz članaka 114. i 194. UFEU-a do čega može doći zbog trajnih tržišta kapaciteta i tržišnih mehanizama;

10.  smatra da je moguće osnaženo europsko unutarnje tržište električne energije, na osnovi jačih cjenovnih signala na veleprodajnom tržištu s pomoću cijena koje odražavaju aktualan manjak ili višak ponude, uključujući i poraste cijena, koji zajedno s drugim mjerama imaju ulogu ulagačkih signala za nove usluge kapaciteta i fleksibilnosti; podsjeća da prelazak na cijene određene manjkom na tržištu podrazumijeva bolju mobilizaciju odgovora na potražnju i skladištenja te uspješnu kontrolu i nadzor tržišta kako bi se izbjegao rizik od zloporabe moći na tržištu, u prvom redu radi zaštite potrošača; smatra da je angažiranost potrošača jedan od najvažnijih ciljeva na putu ostvarenja energetske učinkovitosti i da bi se trebalo redovito ispitivati rezultiraju li cijene koje odražavaju stvarni manjak opskrbe zaista primjerenim ulaganjem u kapacitete za proizvodnju električne energije;

11.  ističe da se europsko unutarnje tržište električne energije nalazi i pod utjecajem uvoza iz trećih zemalja s bitno različitim pravnim i regulatornim sustavima, uključujući i kad je riječ o nuklearnoj sigurnosti i zaštiti te zahtjeva u pogledu okoliša i klimatskih promjena; poziva Komisiju da to na odgovarajući način uzme u obzir pri izradi novog modela energetskog tržišta kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve proizvođače energije u EU-u i izvan njega i kako bi se potrošačima u Europi pružila sigurna, održiva i pristupačna energija;

12.  smatra da je za ulaganja u području energetike potreban stabilan i predvidljiv dugoročan okvir i da će se EU morati suočiti s izazovom ulijevanja povjerenja u ishod novih pravila;

13.  traži primjerena prijelazna razdoblja s detaljnom analizom troškova i koristi za sve prijedloge o kojima se raspravlja;

14.  ističe važnost zajedničke analize prikladnosti sustava na regionalnoj razini, uz pomoć ACER-a i Europske mreže operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E) te poziva operatore prijenosnih sustava susjednih tržišta da u tom cilju razviju zajedničku metodologiju koju će odobriti Komisija; ističe velik potencijal koji ima pojačana regionalna suradnja;

15.  ističe važnost koordiniranog dugoročnog planiranja za učinkovit razvoj prijenosne infrastrukture i tržišta električne energije u Europi; s tim u vezi ističe potrebu za boljom regionalnom suradnjom i podsjeća na uspjeh postojećih pristupa regionalnim tržištima kao što je Nord Pool;

16.  ističe pravo država članica da same određuju uvjete koji se odnose na iskorištavanje njihovih energetskih resursa u njihovoj nacionalnoj strukturi izvora energije, u skladu s odredbama Ugovora prema kojima europska energetska politika osigurava funkcioniranje energetskog tržišta, sigurnost opskrbe energijom, promiče energetsku učinkovitost i uštedu energije, razvoj obnovljivih oblika energije te međupovezanost energetskih mreža; ističe da bi regionalna suradnja donijela uštede i prednosti za europski energetski sustav te da bi se trebala temeljiti na standardnoj transparentnoj metodologiji za ocjenjivanje dugoročnih potreba regionalnih sustava i za postizanje dogovora o mjerama koje treba poduzeti u slučaju krize u elektroenergetskom sektoru, osobito ako takva kriza ima prekogranične posljedice; stoga poziva Komisiju da iznese prijedlog revizije okvira u tom cilju; također poziva Komisiju da to uzme u obzir u svojem zakonodavnog prijedlogu;

17.  podsjeća da bi države članice koje se odluče za nuklearnu energiju trebale postupati u skladu sa sigurnosnim standardima EU-a, propisima u okviru unutarnjeg energetskog tržišta i pravilima o državnim potporama;

18.  napominje da su ušteda na energetskoj učinkovitosti, odgovor na strani potražnje, kapaciteti za skladištenje energije i izgradnja mreže, osobito preko pametnih mreža, učinkovito korištenje međusobne povezanosti te daljnje širenje i razvoj nacionalnih mreža neizostavni za dovršetak procesa uspostave unutarnjeg tržišta električne energije sa sve većim udjelom energije iz obnovljivih izvora te podsjeća na načelo „učinkovitost na prvom mjestu” u skladu s kojim se najprije treba razmotriti ulaganje na strani potražnje, a tek onda ulaganje u mrežu i opskrbu; žali zbog toga što još postoje veliki nedostaci u međusobnoj umreženosti unutar država članica i između njih, zbog čega dolazi do nestašice u mreži i znatnog narušavanja operativne sigurnosti i prekogranične trgovine energijom; žali zbog prakse ograničavanja transmisijskih kapaciteta radi uravnoteživanja nacionalne proizvodnje i ako sredstva za rješavanje unutarnjih problema s nestašicama; traži da se ciljevi međusobne povezanosti električne energije razvrstaju po regijama, ocrtavajući stvarna kretanja na tržištu, da se podvrgnu relevantnoj analizi troškova i koristi te da se temelje na desetogodišnjem planu Europske mreže operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E), sve dok budu ispunjeni minimalni ciljevi EU-a; smatra da je radi toga veoma važno boriti se protiv nekoordiniranih tokova, osobito u srednjoj i istočnoj Europi; ističe da je dostupnost izgrađenih prekograničnih kapaciteta jednako važna, s obzirom na rastuće razine ograničavanja kapaciteta od strane država članica;

19.  napominje da bi se trebali razviti novi pristupi u cilju rješavanja problema uskih grla i ostvarenje pametne distribucijske mreže koja će omogućiti neometanu integraciju i pružanje usluga od strane decentraliziranih proizvođača, proizvođača-potrošača i potrošača;

20.  ponovo izražava svoju potporu ciljevima regionalne interoperabilnosti EU-a; svjestan je, međutim, da nedovoljno korištenje postojeće infrastrukture ugrožava održivost takvih ciljeva; naglašava da je optimalno korištenje postojeće infrastrukture ključno za europsko energetsko tržište i stoga poziva Komisiju da se u predstojećem prijedlogu zakonodavstva pozabavi tim pitanjem;

21.  traži da se zakonodavni okvir za unutarnje tržište električne energije provodi i primjenjuje na najbolji način te poziva Komisiju i ACER (Agenciju za suradnju energetskih regulatora) da se dodatno pozabave problemom radnji na veleprodajnim tržištima koje nisu u skladu s Uredbom (EZ) br. 714/2009; poziva ACER (Agenciju za suradnju energetskih regulatora) da pojača regulatorni nadzor nad ograničenjima postojećih kapaciteta spojnih vodova;

22.  napominje da su ciljana i ambiciozna modernizacija mreže te uklanjanje strukturnih uskih grla u mreži važni preduvjeti za ostvarenje unutarnjeg energetskog tržišta i jačanje konkurentnosti; smatra da bi se trebalo raspraviti o konfiguraciji cjenovnih zona zajedno sa svim relevantnim dionicima i vodeći računa o ovlastima ACER-a i reviziji zone trgovanja Europske mreže operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E); ističe da bi rascjepljivanje zona trgovanja u krajnjoj nuždi moglo biti razuman pristup u okviru tržišnog gospodarstva u cilju odražavanja stvarnog nedostatka električne energije u određenim regijama; smatra da bi se u duboko integriranim mrežama električne energije raspodjela cjenovnih područja trebala obaviti u suradnji sa svim susjednim zemljama kojih se to tiče kako bi se spriječilo neučinkovito korištenje mrežama i smanjenje prekograničnih kapaciteta, što nije u skladu s unutarnjim tržištem;

23.  svjestan je da je nekoliko država članica zbog niske cijene energije na veleprodajnim tržištima i njezina utjecaja na ulaganja te zbog potrebe za razvojem mehanizama za prilagodbu proizvodnih kapaciteta potrebnoj fleksibilnosti na strani potražnje u nedostatku europskog pristupa i zbog specifičnih komponenti njihovih potrošačkih tržišta moralo razviti mehanizme kapaciteta;

24.  skeptičan je u vezi s istinski nacionalnim mehanizmima kapaciteta neutemeljenima na tržištu i tržištima koji nisu sukladni s načelima unutarnjeg energetskog tržišta i koji dovode do poremećaja na tržištu, neizravnih subvencija za razvijene tehnologije i visokih troškova za krajnje potrošače; stoga ističe se svaki mehanizam kapaciteta u EU-u mora biti osmišljen iz perspektive prekogranične suradnje nakon dovršetka temeljitih ispitivanja njegove neophodnosti te da mora biti u skladu s pravilima EU-a u području tržišnog natjecanja i državnih potpora; smatra da bi bolja integracija nacionalne proizvodnje energije u energetski sustav EU-a i jačanje međusobne povezanosti mogli smanjiti potrebu za mehanizmima kapaciteta kao i njihove troškove;

25.  zahtijeva da se prekogranični mehanizmi kapaciteta odobre tek kad se ispune, između ostalih, sljedeći kriteriji:

   a. potreba za njima potvrđena je detaljnom analizom primjerenosti stanja proizvodnje i opskrbe na regionalnoj razini, uključujući međusobnu povezanost, skladištenje, odgovor na potražnju i prekogranične proizvodne resurse uz primjenu homogene, standardizirane i transparentne metodologije na razini EU-a kojom se predviđa jasan rizik za neprekinutu opskrbu;
   b. nema moguće alternativne mjere koja bi bila jeftinija i manje remetila tržište, kao što je potpuna tržišna integracija na regionalnoj razini bez ograničenja prekograničnih razmjena u kombinaciji s ciljanim mrežnim/strateškim rezervama;
   c. njihov je model tržišno zasnovan i takav da ne diskriminiraju u pogledu korištenja tehnologija za skladištenje električne energije, zajedničkog odgovora na potražnju, stabilnih izvora obnovljive energije i sudjelovanja poduzeća u drugim državama članicama, kako ne bi bilo prekograničnog unakrsnog subvencioniranja ili diskriminacije industrije ili drugih potrošača te kako bi se osiguralo da se njima nadoknadi kapacitet koji je nužan za sigurnost opskrbe;
   d. njihov model obuhvaća pravila kojima se treba zajamčiti da se kapaciteti raspodjeljuju pravovremeno kako bi se pružili primjereni signali za ulaganja u ekološki prihvatljivija postrojenja;
   e. uključena su pravila o održivosti i kvaliteti zraka kako bi se eliminirale tehnologije koje najviše onečišćuju (u vezi s tim mogla bi se razmotriti mogućnost uvođenja standarda vrijednosti emisija);

26.  naglašava da su uz novi model energetskog tržišta za poticanje mogućnosti koje nudi skladištenje energije ključne predviđene revizije Direktive o energiji iz obnovljivih izvora i Direktive o energetskoj učinkovitosti;

27.  smatra da će razvoj novih i postojećih rješenja za skladištenje električne energije biti neizostavan element energetske tranzicije te da bi pravila novog modela tržišta trebala doprinijeti uspostavi okvira koji će biti potpora različitim tehnologijama uključenima u taj proces;

28.  smatra da skladištenje energije ima brojne prednosti, od kojih su neke omogućavanje odgovora na potražnju, doprinos u uravnoteženju mreže i pronalasku načina za skladištenje viška obnovljive energije koji je nastao u proizvodnji; traži da se provede revizija postojećeg regulatornog okvira kako bi se poticala primjena sustava za skladištenje energije druga fleksibilna rješenja koja omogućuju uključivanje većeg dijela povremeno aktivnih obnovljivih izvora energije, bilo da su centralizirani bilo da se distribuiraju, s nižim graničnim troškovima u energetski sustav; ističe da se u postojećem regulatornom okviru treba uvesti odvojena kategorija imovine za električne sustave ili sustave skladištenja energije s obzirom na dvojnu narav – proizvodnju i potražnju – sustava skladištenja energije;

29.  stoga traži da se u okviru novog modela tržišta riješe tehničke prepreke i diskriminirajući postupci u mrežnim kodovima za skladištenje energije te da se naknade i porezi primjenjuju na pošten način, da se izbjegnu dvostruki troškovi za punjenje i pražnjenje energije, što bi rezultiralo tržištem koje bi bilo pogodno za fleksibilne izvore koji brzo reagiraju; tvrdi da će razlozi za tržišta kapaciteta brzo nestati ako mogućnosti skladištenja budu dostupnije i pristupačnije;

30.  ističe potrebu za promicanjem korištenja sustava skladištenja energije i stvaranja jednakih uvjeta za sve pri čemu će skladištenje energije moći biti konkurentno drugim mogućnostima ostvarenja fleksibilnosti, na temelju tehnološki neutralnog modela energetskog tržišta;

31.  stoga poziva da se u okviru tehnološki neutralnog modela energetskog tržišta ponude različita rješenja za skladištenje energije iz obnovljivih izvora, kao što su litij-ion baterija, toplinske crpke i ćelije vodika, što je prilika za dopunu kapaciteta proizvodnje iz obnovljivih izvora; osim toga zahtijeva uspostavu jasno definiranih mehanizama kako bi se iskoristili višak proizvodnje energije i ograničenja;

32.  poziva Komisiju da pojasni položaj skladištenja u različitim koracima elektroenergetskog lanca te da operatorima prijenosa i distribucije omogući ulaganje, upotrebu i iskorištavanje usluga skladištenja energije u svrhu uravnoteženja mreže i druge pomoćnih usluga;

33.  napominje da bi skladištenje energije u budućnosti moglo osigurati sve veći niz energetskih i pomoćnih usluga; stoga poziva na utvrđivanje definicije skladištenja električne energije koja bi obuhvatila njegovu dvojnu narav (uzimanje i pružanje električne energije) i na uklanjanje regulatornih prepreka za skladištenje energije;

34.  traži da se provede revizija postojećeg regulatornog okvira kako bi se poticala primjena sustava za skladištenje energije i druga fleksibilna rješenja s ciljem da se u energetski sustav, na centraliziranoj razini ili na decentraliziranoj razini, uključi veći dio povremeno aktivnih obnovljivih izvora energije s niskim graničnim troškovima;

35.  traži da se u regulatorni okvir uvede definicija uređaja za skladištenje energije u sustavu električne energije;

36.  traži da se u postojeći regulatorni okvir uz proizvodnju, rad mreže i potrošnju uvede posebna kategorija za sustave skladištenja električne energije;

37.  naglašava da plinska interkonekcija i koordinacija hitnim mjerama na nacionalnoj razini predstavljaju načine na koje države članice mogu surađivati u slučaju ozbiljnih poremećaja u opskrbi plinom;

38.  ističe da bi prekogranično tržišno natjecanje uz prisutnost nekoliko dobavljača na decentraliziranom tržištu moglo donijeti prednosti za potrošače, što bi dovelo do pojave inovativnih novih poduzeća za pružanje energetskih usluga;

39.  traži daljnji razvoj isključivo energetskog tržišta s pravednom podjelom troškova i koristi među svim korisnicima i proizvođačima energije na temelju dosljedne primjene postojećeg zakonodavstva, ciljane modernizacije prijenosne i distribucijske infrastrukture, veće regionalne suradnje, bolje međusobne povezanosti, energetske učinkovitosti, sustava odgovora na potražnju i skladištenja, što može odaslati primjerene dugoročne signale kako bi elektoenergetski sustav ostao siguran i kako bi se razvijali obnovljivi izvori energije, vodeći računa pritom o posebnostima elektroenergetskih tržišta regija koje su izolirane od nacionalnih elektroenergetskih sustava, promičući time energetsku diversifikaciju i jače tržišno natjecanja radi povećanja sigurnosti opskrbe;

40.  naglašava da je energetska učinkovitost temeljno načelo strategije energetske unije jer je riječ o djelotvornom načinu smanjenja emisija, ostvarenja ušteda za potrošače i smanjenja ovisnosti EU-a o uvozu fosilnih goriva;

41.  prepoznaje da su energetska fleksibilnost i kapacitet trenutačno od ključne važnosti i da bi se trebali na odgovarajući način ocijeniti kao dio modela tržišta sa sigurnom budućnošću, s obzirom na to da je riječ o komplementarnim elementima;

42.  ističe da europsko tržište električne energije mora počivati na tržišnim mehanizmima; s tim u vezi ističe da dinamično formiranje cijena služi kao signal i kao usmjerenje te da je nedvojbeno važan faktor u učinkovitosti, a time i u omogućavanju dobrog funkcioniranja tržišta električne energije;

43.  ističe da cijene električne energije koje se mijenjaju ovisno o vremenskom razdoblju mogu potaknuti fleksibilnost potražnje, što može doprinijeti uravnoteženju potražnje i opskrbe i ublažavanju razlika u obrascima proizvodnje energije iz obnovljivih izvora; s tim u vezi ističe da je važno da cijene električne energije odražavaju stvarne troškove električne energije;

44.  napominje da očekivanje naglog porasta cijena u budućnosti može biti poticaj proizvođačima i ulagačima za ulaganje u fleksibilna rješenja kao što su skladištenje energije, energetska učinkovitost, upravljanje potražnjom, kapacitete proizvodnje obnovljive energije, visokoučinkovite i moderne plinske elektrane i reverzibilne hidroelektrane; poziva na suzdržanost u pogledu intervencija na veleprodajnom tržištu, čak i u slučaju velikog porasta cijena; traži da se pri planiranju postupnog ukidanja reguliranih potrošačkih cijena nižih od troškova proizvodnje uzmu u obzir potrebe ranjivih potrošača kojima prijeti energetsko siromaštvo;

45.  ističe da je potpuna integracija energije iz obnovljivih izvora na tržište električne energije od ključne važnosti; poziva na poduzimanje napora kako bi se potaknula i maksimizirala njihova zastupljenost u uslugama uravnoteživanja i smatra da bi skraćivanje vremena zatvaranja tržišta, usklađivanje intervala trgovanja s razdobljem rješavanja neravnoteža i omogućivanje proizvođačima iz različitih država članica da zajedno predaju ponude znatno doprinijelo ostvarenju tog cilja;

46.  poziva na dovršetak procesa integracije unutarnjeg tržišta te usluga uravnoteživanja i rezerve poticanjem likvidnosti i prekograničnog trgovanja u svim tržišnim vremenskim okvirima; poziva da se ubrzaju napori usmjereni na ostvarenje ambicioznih ciljeva ciljnog modela u pogledu trgovanja u jednom danu i uravnoteživanja tržišta počevši s usklađivanjem vremena zatvaranja tržišta i uravnoteživanjem energetskih proizvoda;

47.  poziva Komisiju da iznese prijedloge kojima će se omogućiti instrumenti za ublažavanje prihodovnog rizika iznad 20 do 30 godina kako bi ulaganja u novu niskougljičnu proizvodnju bila motivirana tržištem, kao što su zajednička ulaganja s ugovornom raspodjelom rizika između velikih potrošača i proizvođača električne energije ili tržište ugovora s dugim rokovima na osnovi prosječne cijene;

48.  traži da se ugovori o opskrbi električnom energijom i pomoćnim uslugama dodjeljuju na osnovi principa slobodnog tržišta; tvrdi da bi takvi otvoreni postupci javnog natjecanja, bilo da se organiziraju na nacionalnoj bilo na prekograničnoj razini, trebali biti tehnološki neutralni i da bi trebali omogućiti sudjelovanje operatora za usluge skladištenja energije;

49.  podupire rast udjela energije iz obnovljivih izvora u EU-u; naglašava važnost stabilnih i troškovno učinkovitih programa potpore za dugoročna ulaganja u području obnovljive energije koji odgovaraju potrebama i zadržavaju fleksibilnost u kratkoročnom razdoblju te su prilagođeni nacionalnim potrebama i okolnostima, omogućujući postupno ukidanje subvencija za razvijene tehnologije u području obnovljive energije; pozdravlja činjenicu da velik broj tehnologija u području obnovljive energije ubrzano postaje troškovno konkurentan konvencionalnim oblicima proizvodnje; napominje da bi se trebalo voditi računa o tomu da programi potpore budu dobro osmišljeni i da se bilo kakav utjecaj na energetski intenzivne industrije izložene riziku od premještanja proizvodnje svede na najmanju moguću mjeru;

50.  ističe važnost digitalnih tehnologija za slanje cjenovnih signala koje omogućuju da odgovor na potražnju funkcionira kao izvor fleksibilnosti; stoga traži ambicioznu strategiju u vezi s digitalizacijom energetskog sektora, od uvođenje pametnih mreža i pametnih brojila do razvoja mobilnih aplikacija, internetskih platformi i centara podataka;

51.  napominje da države članice u skladu s okvirom do 2020., neovisno o kretanjima na tržištu, moraju ispuniti konkretne kvantitativne ciljeve u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije i stoga ističe da je važno promicati energiju iz obnovljivih izvora politikama s naglaskom na tržišnom natjecanju i troškovnu učinkovitost, navodeći pritom da postoje brojne različite tehnologije u području obnovljivih izvora energije koje se nalaze u različitim fazama razvoja i imaju različite karakteristike te stoga ne mogu biti obuhvaćene jedinstvenim pristupom; podsjeća na važnu ulogu koju u vezi s tim ima sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (ETS) te smatra da je poticanje ulaganja sukladnije s tržištem nego fiksne cijene pristupa mreži i opći povlašteni tretman;

52.  ustrajan je u stajalištu da se usporedo s povećanim tehničkim razvojem obnovljivih izvora energije i njihovom rasprostranjenom upotrebom pravila o subvencijama moraju uskladiti s uvjetima na tržištu, kao što su premije za pristup mreži, kako bi se ograničili troškovi za krajnje potrošače;

53.  upozorava na miješanje ciljeva opskrbe s ciljevima klimatske politike; poziva na dosljedno jačanje sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova i preuređenje tržišta u cilju veće fleksibilnosti kako bi se cijenama CO2 i goriva ubuduće moglo dodatno podupirati širenje obnovljivih izvora energije;

54.  podsjeća da počevši od 2016. smjernice za državne potpore iz 2014. zahtijevaju od velikih proizvođača energije iz obnovljivih izvora da preuzmu zadaće uravnoteživanja koje su definirane kao obveza proizvođača da nadoknađuju kratkoročna odstupanja od svojih prethodnih obveza u pogledu opskrbe u slučajevima gdje postoji likvidno dnevno tržište; naglašava da bi se u slučaju odstupanja od plana koji je operator najavio trebala naplatiti primjerena cijena nadoknade energije; podsjeća na postojeće odredbe Direktive o energiji iz obnovljivih izvora na temelju kojih je za obnovljive izvore energije predviđen prioritet pristupa i otpremanja; predlaže da se te odredbe preispitaju i revidiraju nakon što se provede novi model elektroenergetskog tržišta koji bolje jamči jednake uvjete za sve i više uzima u obzir karakteristike proizvodnje energije iz obnovljivih izvora;

55.  imajući na umu načelo supsidijarnosti, traži usklađeno djelovanje država članica na regionalnoj razini u pogledu daljnjeg širenja obnovljivih izvora energije kako bi se povećala ekonomska učinkovitost energetskog tržišta s ciljem postizanja zajedničkih europskih ciljeva i jačanja stabilnosti mreže; smatra da države članice ne bi smjele donositi jednostrane odluke koje imaju znatan utjecaj na susjedne države bez širih rasprava i suradnje na regionalnoj razini ili razini EU-a; podsjeća na činjenicu da obnovljivi izvori energije uglavnom imaju jače izraženu lokalnu komponentu; poziva Komisiju da poradi na usklađenijem europskom okviru za promicanje energije iz obnovljivih izvora;

56.  preporučuje državama članicama da razmotre mogućnost regulatornog okvira kojim bi se krajnje korisnike potaknulo na proizvodnju vlastite energije i lokalno skladištenje energije;

57.  uvjeren je da će osim obnovljivih izvora energije svoje mjesto u proizvodnji električne energije zadržati i svi oni proizvođači sigurne i održive energije koji se zalažu za cilj postupne dekarbonizacije u skladu sa sporazumom postignutim na globalnoj razini u okviru konferencije stranaka COP21;

58.  ističe da je veoma važno da se na razini EU-a postigne koordinacija kad je riječ o definiranju koncesijskih režima za iskorištavanje hidroelektrične energije i otvaranje tog sektora za tržišno natjecanje, kao bi se izbjegli poremećaji na tržištu i promicalo učinkovito iskorištavanje resursa;

59.  napominje da će se reorganizacijom elektroenergetskog tržišta odgovoriti na očekivanja potrošača jer će se zahvaljujući primjeni novih tehnologija ostvariti stvarne prednosti, osobito u pogledu energije iz obnovljivih izvora s niskim emisijama ugljičnog dioksida, što će rezultirati međusobnom ovisnošću država članica u vezi s energetskom sigurnošću;

60.  ističe da je u nedostatku potpuno međupovezanog sustava elektroenergetske mreže s odgovarajućim mogućnostima skladištenja konvencionalna proizvodnja i dalje ključna za sigurnost opskrbe;

61.  ističe da se, s obzirom na to da je energetski sustav sve decentraliziraniji, da je 90 % obnovljivih izvora energije povezano na distribucijsku mrežu i da su operatori distribucijskog sustava uključeni na lokalnoj razini, više pozornosti mora pridati lokalnoj i regionalnoj odgovornosti operatora distribucijskog sustava za energetsku uniju; podsjeća da je važno da sve države članice provedu odredbe trećeg energetskog paketa u pogledu razdvajanja prijenosnih i distribucijskih sustava, osobito u svjetlu sve važnije uloge operatora distribucijskog sustava u pristupu podacima i upravljanju njima; ističe da treba obratiti veću pozornost na sučelje između operatora prijenosnog sustava i operatora distribucijskog sustava; smatra da bi provedba odgovarajućih poslovnih modela, namjenska infrastruktura i harmonizirana potpora mogle potaknuti uspješan odgovor na strani potražnje u svakoj državi članici i izvan nacionalnih granica;

62.  odlučno poziva države članice da uspostave pravosudne i administrativne mehanizme potrebne kako bi se lokalne zajednice potaklo na uključivanje u proizvodnju električne energije na način da postanu dionici u malim projektima proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora;

63.  ističe da se u većini slučajeva energija iz obnovljivih izvora uvodi u sustav na razini distribucije, blizu razine potrošnje, i stoga poziva operatore distribucijskog sustava da pojačaju svoju ulogu posrednika i da se bliže uključe u izradu europskog regulatornog okvira i u relevantna nadležna tijela u pogledu sastavljanja smjernica o stvarima koje su za njih važne, kao što je upravljanje potražnjom, fleksibilnosti i skladištenje te poziva na užu suradnju operatora prijenosnog sustava i operatora distribucijskog sustava na europskoj razini;

64.  traži mjere za poticanje na nužna ulaganja u tehnologije pametne mreže i distribucijske sustave u cilju bolje integracije sve veće količine energije iz obnovljivih izvora i bolje pripremljenosti za digitalizaciju; smatra da je u vezi s tim operatorima distribucijskog sustava potrebno dati veću ulogu u prikupljanju i davanju podataka te da se u svim okolnostima mora zajamčiti zaštita podataka imajući na umu iskustva stečena u državama u kojima su u potpunosti uvedena pametna brojila;

65.  naglašava važnost regionalnog pristupa u izgradnji potrebne infrastrukture za opskrbu električnom energijom koja je nužna za sigurnost opskrbe održivom električnom energijom, u cilju uklanjanja uskih grla u (elektroenergetskoj) mreži i dovršetka procesa uspostave unutarnjeg energetskog tržišta;

66.  smatra da su operatori distribucijskih sustava neutralni posrednici na tržištu koji primaju podatke iz različitih izvora te ih zatim, bez diskriminacije i uz suglasnost potrošača, mogu staviti na raspolaganje ovlaštenim trećim stranama kako bi se osiguralo da potrošači i dalju imaju kontrolu nad svojim podacima; smatra da operatori distribucijskih sustava potiču razvoj tržišta i imaju sve važniju ulogu kao aktivni upravitelji sustava, tehnološki posrednici, upravitelji podataka i inovatori; smatra da su potrebna jasna pravila kako bi se osiguralo da operatori distribucijskih sustava budu neutralni posrednici na tržištu; ističe da operatori distribucijskih sustava, kao i drugi sudionici na tržištu, mogu podupirati lokalna nadležna tijela na način da im pružaju podatke u cilju ostvarenja energetske tranzicije na njihovu teritoriju;

67.  ističe da je potrebno ubrzati postupke izdavanja dozvola za projekte energetske infrastrukture na svim razinama odlučivanja;

68.  smatra da je suvisla jača suradnja unutar i između regija pod koordinacijom ACER-a i uz suradnju Europske mreže operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E), posebno u pogledu procjene prekograničnog utjecaja, a da se države članice pritom ne odreknu odgovornosti za sigurnost opskrbe; ističe da su prekogranična suradnja i spojni vodovi ključni za sigurnost opskrbe;

69.  pozdravlja rad ACER-a i traži da se toj agenciji stavi na raspolaganje dovoljno financijskih i ljudskih resursa kako bi mogla ispuniti svoje trenutačne i buduće zadatke i obveze i kako bi mogla strateški planirati u pouzdanom srednjoročnom okviru;

70.  ističe važnost učinkovitog, nepristranog i stalnog tržišnog nadzora europskih energetskih tržišta kao ključnog alata kojim će se osigurati istinsko unutarnje energetsko tržište na kojem vladaju slobodno tržišno natjecanja, primjereni cjenovni signali i sigurnost opskrbe; ističe važnost ACER-a u tom kontekstu te sa zadovoljstvom iščekuje stajalište Komisije o novim i pojačanim ovlastima ACER-a u vezi s prekograničnim pitanjima;

71.  poziva ACER da podupre i koordinira napore u cilju povećane regionalne suradnje u vezi sa sigurnošću i primjerenošću sustava; smatra da bi se prijenos nadležnosti za pitanja sigurnosti opskrbe na nadnacionalna tijela trebao dogoditi samo ako se njime omogući jasna dobit za cjelokupni elektroenergetski sustav i ako bude popraćen dovoljnom razinom odgovornosti;

72.  poziva da se ACER-u daju ovlasti odlučivanja u vezi s koordinacijom povećane regionalne suradnje u pogledu prekograničnih i međuregionalnih pitanja, osobito u kontekstu regionalnih inicijativa za koordinaciju sigurnosti, u cilju optimizacije upravljanja energetskim resursima, kao i da ta koordinacija omogući zadovoljavanje nacionalnih posebnosti, da bude zasnovana na troškovima i da se primjenjuju tržišni kriteriji te traži da se razviju odgovarajući alati za praćenje uspješnosti energetskog tržišta u cilju stvaranja energetske unije bez potrebe za stvaranjem velikog novog nadležnog tijela;

73.  napominje da su prijedlozi Komisije u vezi s novim modelom energetskog tržišta ograničeni na sektor električne energije; poziva Komisiju da razmotri mogućnost revizije modela tržišta prirodnog plina kako bi se riješili izazovi u plinskom sektoru (npr. promjena potražnje za plinom u EU-u, bezvrijedna imovina, sustavi određivanja cijena, daljnja integracija tržišta te uloge ACER-a i Europske mreže operatora prijenosnih sustava za plin (ENTSO-G));

74.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

(1) SL C 200, 28.6.2014., str. 1.
(2) SL L 211, 14.8.2009., str. 1.
(3) SL L 211, 14.8.2009., str. 15.
(4) SL L 115, 25.4.2013., str. 39.
(5) SL L 149, 11.6.2005., str. 22.
(6) SL L 84, 20.3.2014., str. 61.
(7) SL L 33, 4.2.2006., str. 22.
(8) SL L 304, 22.11.2011., str. 64.
(9) SL C 286 E, 27.11.2009., str. 24.
(10) SL C 36, 29.1.2016., str. 62.
(11) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0065.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0359.
(13) SL L 140, 5.6.2009., str. 16.
(14) SL L 211, 14.8.2009., str. 55.
(15) SL C 93, 9.3.2016., str. 8.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0444.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0445.
(18) http://www.iea.org/publications/freepublications/publication/ REPOWERINGMARKETS.pdf


Strategija EU-a za grijanje i hlađenje
PDF 327kWORD 67k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o strategiji EU-a za grijanje i hlađenje (2016/2058(INI))
P8_TA(2016)0334A8-0232/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 194.,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Pariza sklopljen u prosincu 2015. na 21. Konferenciji stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. prosinca 2011. naslovljenu „Energetski plan za 2050.” (COM(2011)0885),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija EU-a za grijanje i hlađenje” (COM(2016)0051),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015. naslovljenu „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. i 24. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.,

–  uzimajući u obzir treći energetski paket,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2 u 2050.” (COM(2011)0112),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. veljače 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije (2014. – 2020.) – Obzor 2020. i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: Prijelaz na cirkularnu ekonomiju(3),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. prosinca 2015. naslovljenu „Ususret europskoj energetskoj uniji”(4),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0232/2016),

A.  budući da se gotovo 50 % krajnje potražnje za energijom u EU-u koristi za grijanje i hlađenje, od čega 80 % u zgradama; budući da se Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2015. (COP21) treba odražavati u sektoru grijanja i hlađenja; budući da se sektor grijanja i hlađenja, da bi bio u skladu s energetskim i klimatskim ciljevima EU-a, najkasnije do 2050. treba temeljiti na 100 posto obnovljivim izvorima energije, što se može postići samo smanjenjem potrošnje energije i potpunim iskorištavanjem načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” odnosno „energetska učinkovitost kao gorivo prvog izbora”;

B.  budući da se svakim 1-postotnim povećanjem uštede energije uvoz plina smanjuje za 2,6 posto(5);

C.  budući da su potrebni dodatni napori kako bi se smanjila potražnja za toplinskom energijom u zgradama i kako bi se ostatak potražnje preusmjerio s iskorištavanja uvezenih fosilnih goriva u pojedinačnim kotlovima prema održivim rješenjima za grijanje i hlađenje u skladu s ciljevima EU-a za 2050.;

D.  budući da zgrade predstavljaju velik udio u ukupnoj konačnoj potrošnji energije i budući da veća energetska učinkovitost u zgradama i programi odgovora na potražnju mogu imati ključnu ulogu u uravnoteživanju potražnje za energijom i pokrivanju potreba izvan razdoblja najveće potražnje, što rezultira smanjenjem prekapacitiranosti i snižavanjem operativnih troškova te troškova proizvodnje i transporta;

E.  budući da se udio obnovljivih izvora energije polako povećava (i da je 2012. predstavljao 18 % opskrbe primarnom energijom), ali da još postoji golem potencijal na svim razinama te da bi trebalo dodatno povećavati udio energije iz obnovljivih izvora i oporabljene toplinske energije u sustavima grijanja i hlađenja u državama članicama;

F.  budući da je tržište u sektoru grijanja i hlađenja u EU-u fragmentirano zbog svoje lokalne naravi i različitih tehnologija i ekonomskih aktera uključenih u proces; budući da su lokalna i regionalna dimenzija ključne za uvođenje odgovarajućih politika u sektoru grijanja i hlađenja, za planiranje i provedbu infrastrukture za grijanje i hlađenje i za konzultiranje s potrošačima kako bi se uklonile prepreke, a sustavi grijanja i hlađenja učinili učinkovitijima i održivijima;

G.  budući da biomasa predstavlja 89 % ukupne potrošnje obnovljive toplinske energije i 15 % ukupne potrošnje toplinske energije u EU-u te da ima golem potencijal za ostvarenje daljnjih znatnih ekonomičnih rješenja za rastuću potražnju za toplinskom energijom;

H.  budući da je sektor grijanja i hlađenja odličan primjer koji pokazuje kako je potreban holistički i integrirani pristup energetskim rješenjima zasnovan na sustavima koji će obuhvaćati horizontalne pristupe za model energetskog sustava i šire gospodarstvo;

I.  budući da je udio primarne energije iz fosilnih goriva u sustavima grijanja i hlađenja koji iznosi 75 % i dalje veoma visok te da predstavlja veliku prepreku za dekarbonizaciju, što dovodi do ubrzanih klimatskih promjena i velike štete za okoliš; budući da bi sektor grijanja i hlađenja trebao u potpunosti doprinositi ostvarenju klimatskih i energetskih ciljeva EU-a te da bi se subvencije za uporabu fosilnih goriva u tom sektoru trebale postupno ukinuti, u skladu sa zaključcima Europskog vijeća od 22. svibnja 2013., u skladu s lokalnim uvjetima;

J.  budući da se procjenjuje da je količina topline koja nastaje u industrijskim i drugim komercijalnim procesima te zatim nestaje u atmosferi ili vodi (umjesto da se iskorištava na produktivan način) dovoljna za pokrivanje ukupnih potreba EU-a za grijanjem u stambenim i tercijarnim zgradama;

K.  budući da je sektor zgradarstva odgovoran za oko 13 % svih emisija CO2 u EU-u;

L.  budući da uporaba postupnih i učinkovitih sustava grijanja ili hlađenja u zgradama mora ići ruku pod ruku s temeljitim procesom toplinske izolacije na homogen način, čime se smanjuju potražnja za energijom i troškovi za potrošače te doprinosi ublažavanju energetskog siromaštva otvaranju radnih mjesta za kvalificirane radnike u lokalnoj zajednici;

M.  budući da se mjerama za razvoj sveobuhvatne i integrirane strategije za grijanje i hlađenje u okviru energetske unije, ako se one pravilno provedu, poduzećima i potrošačima u EU-u nude znatne mogućnosti u pogledu smanjenja sveukupnih troškova energije u industriji, jačanja konkurentnosti i smanjenja troškova za potrošače;

N.  budući da se regulatornim okvirima EU-a mogu definirati široki ciljevi, ali ključan je istinski napredak u transformaciji grijanja i hlađenja koji su dijelovi šireg energetskog sustava;

O.  budući da cilj optimiziranja uloge energije iz obnovljivih izvora, osobito električne energije, u cjelokupnu energetsku mrežu boljom integracijom s aplikacijama za grijanje i hlađenje i transport, doprinosi dekarbonizaciji energetskog sustava, smanjenju ovisnosti o uvozu energenata, snižavanju računa za potrošnju energije u kućanstvima i jačanju konkurentnosti industrije EU-a;

P.  budući da je najučinkovitiji način ostvarenja zajedničkih ciljeva osnaživanje i podrška lokalnim i regionalnim tijelima, u sprezi sa svim relevantnim dionicima, te primjena potpuno integriranog sustavnog pristupa urbanom planiranju, razvoju infrastrukture, građenju i obnovi fonda stambenih jedinica te novim industrijskim razvojima, a sve u svrhu maksimizacije potencijalnih prijelaza, učinkovitosti i drugih uzajamnih dobrobiti;

Q.  budući da energetska učinkovitost zgrade ovisi i o uporabi odgovarajućih energetskih sustava; budući da bi se u sektoru grijanja i hlađenja trebala poštovati načela prema kojima energetska učinkovitost treba biti na prvom mjestu i koristiti se kao gorivo prvog izbora;

R.  budući da bi ambiciozni ciljevi u pogledu obuhvatne obnove postojećih zgrada doprinijeli otvaranju milijuna radnih mjesta u Europi, posebno u malim i srednjim poduzećima, i povećanju energetske učinkovitosti te da bi imali ključnu ulogu u smanjenju potrošnje energije za grijanje i hlađenje;

S.  budući da se pri planiranju energetski učinkovitih javnih i stambenih zgrada s niskim emisijama stakleničkih plinova mora voditi računa o arhitekturi, urbanističkom planiranju, gustoća potražnje za toplinskim tokovima i raznolikosti europskih klimatskih zona i vrsta zgrada;

T.  budući da je golem neiskorišten potencijal otpadne topline za korištenje sustava područnog grijanja, s obzirom na to da višak toplinske energije dostupan u Europi premašuje ukupnu potražnju za toplinskom energijom u svim europskim zgradama, kao i činjenicu da se 50 % ukupne potražnje za toplinskom energijom u EU-u može se pokriti s pomoću centraliziranih sustava grijanja;

U.  budući da znatan dio europskog stanovništva živi u područjima u kojima često dolazi do prekoračenja standardi kvalitete zraka, što se ponajprije odnosi na gradove;

V.  budući da se očekuje da će sustavi grijanja i hlađenja i dalje ostati najveći izvori potražnje za energijom u Europi, budući da se prirodni plin i ukapljeni naftni plin naširoko koriste za zadovoljavanje te potražnje i da bi se njegova uporaba mogla poboljšati s pomoću visokoučinkovitih sustava skladištenja energije; budući da je stalna ovisnosti o fosilnim gorivima u suprotnosti s klimatskim i energetskim obvezama i ciljevima EU-a;

W.  budući da među različitim klimatskim zonama u Europi trenutačno postoje velike razlike u godišnjoj potrošnji energije za grijanje, s prosječnom potrošnjom od 60 do 90 kWh/m2 u zemljama južne Europe i od 175 do 235 kWh/m2 u središnjoj i sjevernoj Europi;

X.  budući da uvođenje djelotvornih sustava grijanja i hlađenja ima znatan potencijal za poticanje razvoja europskog industrijskog i uslužnog sektora, posebno u sektoru obnovljivih izvora energije i za stvaranje veće dodane vrijednosti u udaljenim i ruralnim regijama;

Y.  budući da je energija postala društvena vrijednost i da se pristup njoj mora zajamčiti; budući da svi građani ne mogu dobiti pristup energiji i da je u Europi više od 25 milijuna ljudi koji imaju ozbiljnih poteškoća u tome;

Z.  budući da bi se politike energetske učinkovitosti trebale usmjeriti na najisplativije načine poboljšanja učinkovitosti zgrada smanjenjem potražnje za toplinskom energijom i/ili povezivanjem zgrada na visokoučinkovite alternative;

AA.  budući da niska razina svijesti potrošača u vezi s nedostatkom učinkovitosti sustava grijanja jedan od čimbenika s najvećim učinkom na račune za potrošnju energije;

AB.  budući da su kuće koje imaju dobru toplinsku izolaciju korisne i za okoliš i za korisnika, koji ima manje račune za potrošnju energije;

AC.  budući da 72 % potražnje za grijanjem i hlađenjem u kuća s jednom obitelji otpada na ruralna i prijelazna područja;

AD.  budući da prirodna rješenja, kao što su dobro uređeno ulično zelenilo, zeleni krovovi i zidovi koji zgradama pružaju izolaciju i hlad, smanjuju potražnju za energijom jer se na taj način ograničava potreba za grijanjem i hlađenjem;

AE.  budući da se 85 % energije potrošene u zgradama koristi za grijanje prostora i proizvodnju tople vode, a da se 45 % grijanja i hlađenja u EU-u koristi u stambenom sektoru;

AF.  budući da industrija, u suradnji s lokalnim vlastima, ima važnu ulogu u boljem korištenju otpadne topline i hlađenja;

AG.  budući da Europljani u prosjeku izdvajaju 6 % svojih troškova za potrošnju na grijanje i hlađenje te da ih 11 % zimi ne može priuštiti adekvatno grijanje u svojima kućama;

AH.  budući da se sektor hlađenja još treba temeljitije analizirati i da se treba uzeti u obzir u okviru Komisijine strategije i u politikama država članica;

AI.  budući da je važno promicati studije o uštedi energije u povijesnim zgradama radi optimizacije energetske učinkovitosti kada je to moguće, istovremeno osiguravajući očuvanje i zaštitu kulturnog nasljeđa;

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija EU-a za grijanje i hlađenje” kao važan korak kojim se zauzima holistički pristup preobrazbi sustava grijanja i hlađenja u Europskoj uniji te određuju prioritetna područja djelovanja; u potpunosti podržava namjeru Komisije da prepozna i iskoristi sinergiju između sektora električne energije i sektora grijanja, s ciljem postizanja učinkovitog sektora koji povećava energetsku sigurnost i olakšava isplativo postizanje klimatskih i energetskih ciljeva EU-a; poziva Komisiju da razmotri sektor grijanja i hlađenja kao dio modela europskog tržišta energije;

2.  ističe da se pri reviziji Direktive o energetskoj učinkovitosti (2012/27/EU), Direktive o energiji iz obnovljivih izvora (2009/28/EZ) i Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada (2010/31/EU) moraju poduzeti posebne mjere za grijanje i hlađenje;

3.  smatra da strategija za grijanje i hlađenje mora u jednakoj mjeri omogućavati obje potrebe, uzimajući u obzir činjenicu da Europa ima različite klimatske zone i da se energetske potrebe u skladu s tim razlikuju;

4.  naglašava da bi u okviru strategije za grijanje i hlađenje trebalo dati prednost održivim i rentabilnim rješenjima koja će državama članicama omogućiti da ostvare ciljeve zadane u okviru klimatske i energetske politike EU-a; napominje da se sektori grijanja i hlađenja veoma razlikuju među državama članicama zbog različitih struktura izvora energije, klimatskih uvjeta, stupnjeva učinkovitosti zgrada i intenziteta industrije te stoga naglašava da bi trebalo osigurati fleksibilnosti u odabiru odgovarajućih strateških rješenja;

5.  traži da se na nacionalnim razinama razrade posebne održive strategije grijanja i hlađenja i da se pritom posebna pozornost prida kombiniranoj proizvodnji toplinske i električne energije, kogeneraciji, centraliziranom grijanju i hlađenju, po mogućnosti na temelju obnovljivih izvora energije, kao što je navedeno u članku 14. Direktive o energetskoj učinkovitosti;

6.  napominje da su visoka energetska učinkovitost, visokoučinkovita toplinska izolacija i uporaba obnovljivih izvora energije i povrat topline temeljni prioriteti za strategiju EU-a u pogledu grijanja i hlađenja; stoga smatra da bi se načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo poštovati, jer energetska učinkovitost omogućuje najveću i najbržu stopu financijskog povrata dostupne i ključan je dio strategije za ostvarenje uspješnog prijelaza na sigurna, otporan i pametan sektor grijanja i hlađenja;

7.  napominje da decentraliziraniji i fleksibilniji energetski sustavi, s izvorima energije i topline bliže mjestu potrošnje, mogu olakšati decentraliziranu proizvodnje energije i time omogućiti potrošačima i zajednicama da se više uključe na tržište energije i kontroliraju vlastitu potrošnju energije, ali i da postanu aktivni sudionici na strani u odgovoru na potražnju; smatra da je energetska učinkovitost ukupnog energetskog sustava veća što je lanac u kojem se primarna energija pretvara u druge oblike za proizvodnju iskoristive topline kraći; isto tako, prepoznaje da se takvim pristupom umanjuju gubici u prijenosu i distribuciji, poboljšava otpornost energetske infrastrukture i istovremeno osiguravaju lokalne poslovne mogućnosti za mala i srednja poduzeća;

8.  naglašava komplementarnosti između zakonodavstva o ekološkom dizajnu i onog o energetskom označivanju, s jedne strane, te Direktive o energetskoj učinkovitosti i Direktive o učinkovitosti zgrada, s druge strane, u smanjenju potrošnje na grijanje i hlađenje; smatra da bi kućanski aparati (perilice za rublje, perilice za suđe itd.) trebali biti što učinkovitiji i da bi se trebali konstruirati tako da mogu koristiti toplu vodu ondje gdje su postavljeni; stoga vjeruje da bi se zahtjevi u pogledu ekološkog dizajna i politika o energetskom označivanju trebali redovito preispitivati i poboljšavati kako bi se ostvarile dodatne uštede energije i poboljšala konkurentnost s pomoću inovativnijih proizvoda i smanjenih troškova za energiju;

9.  podsjeća da grijanje i hlađenje čine najveći udio u energetskoj potražnji EU-a; naglašava da je pri prijelazu na sigurnu opskrbu energijom s niskim emisijama ugljika za sektor grijanja i hlađenja važno poštovati načelo tehnološke neutralnosti među trenutno dostupnim obnovljivim izvorima te poticajima koji se temelje na tržištu i državnim poticajima;

10.  naglašava potrebu za povoljnim okvirom za stanare i osobe koje žive u zgradama s više stanova kako bi se i njima omogućilo da iskoriste mogućnosti proizvodnje vlastite energije i potrošnje energije za grijanje i hlađenje iz obnovljivih izvora, kao i potrebu za mjerama energetske učinkovitosti, čime bi se riješili izazovi fragmentiranih poticaja i ponekad usporavajućih stanarskih pravila;

11.  naglašava temeljnu ulogu tehnologija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, uključujući korištenje održive biomase, aerotermalnu, geotermalnu i solarnu energiju i fotonaponske ćelije u kombinaciji s električnim baterijama, za zagrijavanje vode i grijanje i hlađenje u zgradama, u vezi s skladištima toplinske energije koja se mogu koristiti za dnevno ili sezonsko uravnoteženje; poziva države članice da pruže poticaji za promicanje i korištenje takvih tehnologija; poziva države članice da u potpunosti provedu postojeću Direktivu o energetskoj učinkovitosti i Direktivu o učinkovitosti zgrada, uključujući i zahtjeve u vezi sa „zgradama približno nulte energije” i dugoročne strategije obnove, uzimajući u obzir potrebu za mobiliziranjem dostatnih sredstava za ulaganje za modernizaciju postojećih zgrada; traži od Komisije da predstavi viziju zgrada približno nulte energije za cijeli EU-u do 2050.;

12.  smatra da se pitanja povezana s energetskom sigurnosti u EU-u uglavnom odnose na sigurnost opskrbe toplinskom energijom; stoga smatra da je od iznimne važnosti diversifikaciju izvora toplinske energije i poziva Komisiju da istraži načine za daljnju potporu i ubrzavanje povećane primjene tehnologija za proizvodnju toplinske energije iz obnovljivih izvora;

13.  smatra da bi primjena evidentiranja resursa za grijanje, odgovarajućih arhitektonskih rješenja, najboljih primjera iz prakse upravljanja objektima i načela urbanizma, uključujući mrežna rješenja na urbanoj razini poput centraliziranoga grijanja i hlađenja, u planiranju cijelih stambenih i komercijalnih zona trebala bi biti temelj za energetski učinkovitu i niskougljičnu gradnju u različitim klimatskim zonama u Europi; ističe da propisno izolirana zgrada ima veliki kapacitet skladištenja topline, što rezultira znatnim uštedama na grijanju i hlađenju;

14.  naglašava da je potražnja za energijom u zgradarstvu odgovorna za oko 40 % potrošnje energije u EU-u i za trećinu potrošnje prirodnog plina te da bi se mogla smanjiti za do tri četvrtine kad bi se ubrzala obnova zgrada; naglašava da se 85 % te potrošnje energije koristi za grijanje i toplu vodu u kućanstvima te da su, kao takvi, modernizacija starih i neučinkovitih sustava grijanja, povećana upotreba električne energije iz obnovljivih izvora, bolje korištenje „otpadne topline” preko visokoučinkovitih sustava centraliziranog grijanje i temeljita obnova zgrada s poboljšanom toplinskom izolacijom i dalje ključni elementi za postizanje sigurnijeg i održivog pristupa opskrbi toplinskom energijom; preporučuje da se nastavi s povećanjem standarda energetske učinkovitosti za zgrade, uzimajući u obzir tehničke inovacije i potičući ih, posebno u pogledu osiguravanja homogenosti izolacije; nadalje, preporučuje nastavak potpore za izgradnju zgrada približno nulte energije;

15.  potiče države članice da razviju dugoročne strategije grijanja i hlađenja utemeljene na integriranom pristupu, usklađenom evidentiranju i procjeni izrađenoj u skladu s člankom 14. Direktive o energetskoj učinkovitosti; naglašava da bi se strategijom trebala odrediti prioritetna područja djelovanja i omogućiti optimizaciju gradskog energetskog planiranja; poziva Komisiju da u tom postupku pomogne državama članicama izradom općih smjernica za nacionalne strategije grijanja i hlađenja;

16.  skreće pozornost na ekonomski učinak obnove i izolacije zgrada, čiji je rezultat često 50-postotno smanjenje troškova za grijanje i hlađenje te poziva Komisiju da pruži odgovarajuće sufinanciranje za inicijative s ciljem obnove javnih stanovanja i višestambenih zgrada s niskom razinom energetske učinkovitosti;

17.  pozdravlja namjeru Komisije da izradi paket mjera za lakšu obnovu zgrada s više stanova; smatra da bi se usklađen i sveobuhvatan paket mjera trebao razviti i za energetsko planiranje gradova, kako bi se omogućilo evidentiranje lokalnog potencijala za grijanje i hlađenje, optimizacija i integracija obnove zgrada te razvoj infrastrukture za grijanje i hlađenje;

18.  ponavlja važnost razvoja programa EU-a koji će pružati poticaje za energetski učinkovitu modernizaciju javnih zgrada, stanova i socijalnih stanova te za izgradnju ekološki prihvatljivih novih zgrada i koji prelaze minimalne zakonske zahtjeve;

19.  ističe lokalni karakter i potencijal sustava grijanja i hlađenja; poziva lokalne i regionalne vlasti da omoguće daljnju termičku modernizaciju kroz obnovu postojećih javnih, komercijalnih i stambenih zgrada s niskom energetskom učinkovitošću; naglašava važnost inicijativa kao što je Sporazum gradonačelnika, koji omogućuju razmjenu znanja i najboljih primjera iz prakse;

20.  naglašava potrebu za evidentiranjem potencijala lokalnih sustava grijanja i hlađenja diljem Europe kako bi gradovi mogli bolje prepoznati resurse dostupne na lokalnoj razini, što bi im omogućilo da doprinesu povećanju energetske neovisnosti EU-a, poticanju rasta i konkurentnosti stvaranjem lokalnih radna mjesta koja se ne mogu prenijeti drugdje te da potrošačima osiguraju pružaju čiste energiju po pristupačnim cijenama;

21.  poziva lokalne vlasti da procijene potencijal postojećih sustava grijanja i hlađenja te buduće potrebe za grijanjem i hlađenjem na svojem području vodeći pritom računa o potencijalu lokalno dostupnih obnovljivih izvora energije, toplinske energije proizvedene kogeneracijom i količini toplinske energije iz centraliziranih sustava grijanja;

22.  vjeruje da bi se za kućanstva izvan područja s centraliziranim sustavima grijanja i hlađenja trebao uvesti privlačan sustav financiranja kako bi se promicale nove tehnologije za grijanje kućanstava korištenjem obnovljivih izvora energije;

23.  poziva lokalne vlasti da se pozabave konkretnim problemima zgrada u ruralnim krajevima, koje su starije, energetski neučinkovitije i lošije za zdravlje te omogućuju manju toplinsku ugodnost;

24.  smatra da smatra da je energetska učinkovitost veća što je lanac u kojem se primarna energija pretvara u druge oblike za proizvodnju iskoristive topline kraći i, s obzirom na širok niz klimatskih i drugih uvjeta u Uniji, poziva Komisiju da promiče tehnološki neutralne instrumente koji će svakoj zajednici omogućiti izradu isplativih rješenja za smanjenje emisija ugljika u sektoru grijanja i hlađenja;

25.  ističe da se regulatornim okvirima EU-a mogu definirati široki ciljevi, ali ključan je istinski napredak u revolucioniranju grijanja i hlađenja koji su dijelovi šireg energetskog sustava;

26.  ističe da politički alati i kapaciteti EU-a nisu još dovoljno razvijeni da na potrebnoj razini i potrebnim tempom pogone transformaciju sektora grijanja i hlađenja, maksimiziraju iskorištenost potencijala ili budu sredstvo implementiranja rješenja za smanjenje potražnje i dekarbonizaciju;

27.  naglašava važnost centraliziranih energetskih mreža koje predstavljaju alternativu sustavima za grijanje pojedinačnih kućanstava koji više onečišćuju, s obzirom na to da je riječ o osobito učinkovitom i ekonomičnom načinu postizanja održivog grijanja i hlađenja, integriranje obnovljivih izvora energije, oporabljene topline i hladnoće, kao i skladištenja viška električne energije u razdobljima niske potrošnje, pružajući time fleksibilnost u mreži; naglašava da je potrebno integrirati veći udio obnovljivih izvora energije, uzimajući u obzir da se više od 20 % energije iz centraliziranih sustava grijanja i hlađenja već proizvodi iz obnovljivih izvora energije, u skladu s člankom 14. Direktive o energetskoj učinkovitosti, što zahtijeva sveobuhvatnu procjenu potencijala učinkovitog centraliziranog grijanja i hlađenja; poziva na modernizaciju i proširenje postojećih sustava centraliziranog grijanja u cilju prelaska na visokoučinkovite i obnovljive alternativa; potiče države članice da uspostave fiskalne i financijske mehanizme za poticanje razvoja i korištenje centraliziranih sustava grijanja i hlađenja te da porade na rješavanju regulatornih prepreka;

28.  poziva Komisiju da pomno procijeni sveobuhvatne procjene potencijala za kogeneraciju i centralizirano grijanje koje su provele države članice u skladu s člankom 14. Direktive o energetskoj učinkovitosti, kako bi ti planovi odražavali stvarni gospodarski potencijal tih rješenja i pružili zdrav temelj za politike u skladu s ciljevima EU-a;

29.  naglašava da se u gustim gradskim aglomeracijama neučinkoviti i neodrživi sustavi pojedinačnog ili centraliziranog grijanja/hlađenja moraju postupno zamijeniti učinkovitim sustavima centraliziranog grijanja/hlađenja ili se moraju modernizirati najsuvremenijom tehnologijom grijanja/hlađenja, prijeći na visokoučinkovite lokalne sustave kogeneracije i obnovljive alternative;

30.  poziva Komisiju da u svojim inicijativama u vezi s Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora i modelu tržišta predloži mjere koje će doprinositi učinkovitijem i fleksibilnijem energetskog sustava daljnjom integracijom sustava električne energije, grijanja i hlađenja;

31.  poziva Komisiju da uspostavi zajednički europski okvir za promicanje i osiguranje pravne sigurnosti za energiju iz vlastite proizvodnje, posebno poticanjem i podupiranjem zadruga u susjedstvu koje iskorištavaju obnovljive izvora energije;

32.  poziva na razvoj pokazatelja potražnje energije za grijanje i hlađenje za zgrade na nacionalnoj razini;

33.  poziva na strateški pristup za smanjenje emisija CO2 iz industrijskih sustava grijanja i hlađenja povećanjem učinkovitosti postupaka, zamjenom fosilnih goriva održivim izvorima i integracijom industrija u okolno okruženje toplinske energije;

34.  naglašava veliki potencijal grupiranja tokova energije i resursa u cilju uštede primarne energije, posebno u industrijskim okruženja, u kojima se u okviru kaskadnog sustava višak topline ili hladnoće iz jednog postupka može koristiti u drugom postupku koji zahtijeva manje ekstremne temperature, i, ako je moguće, za grijanje i hlađenje zgrada preko sustava centraliziranog grijanja;

35.  napominje da se zastarjele toplane s niskom energetskom učinkovitošću trebaju hitno zamijeniti najboljim raspoloživim alternativama koje su potpuno usklađene s energetskim i klimatskim ciljevima EU-a, poput ekološki prihvatljivijih kogeneracijskih postrojenja u kojima se koriste održiva goriva u skladu s kriterijima održivosti biomase;

36.  napominje da je sektor grijanja i hlađenja izrazito lokalne naravi jer dostupnost i infrastruktura te potražnja za toplinskom energijom u osnovi ovise o lokalnim okolnostima;

37.  slaže se s Komisijom da ekonomski potencijal kogeneracije nije iskorišten, kao što se navodi i u Strategiji za grijanje i hlađenje, te poziva Komisiju i države članice da dodatno promiču visokoučinkovite sustave kogeneracije i centraliziranog grijanja, u skladu s komunikacijom Komisije o stanju energetske unije (COM(2015)0572);

38.  smatra da nužan pristup na razini sustava za hlađenje, uključujući za izgrađeni okoliš i druge aktivnosti, poput hlađenja u prijevozu;

39.  navodi da bi reverzibilni sustavi za grijanje i hlađenje kod kojih se koriste učinkovite dizalice topline zbog svoje fleksibilnosti mogli u određenim uvjetima postati veoma važni u umjerenim klimatskim zonama Europe; naglašava da hibridni sustavi grijanja koji pružaju toplinu iz dva ili više izvora energije mogu olakšati sve važniju ulogu obnovljive toplinske energije, posebno u postojećim zgradama gdje se mogu uvesti s minimalnim potrebama za renoviranjem; poziva Komisiju i države članice da u pogledu dizalica topline omoguće odgovarajuće metode usklađenog izračuna i da promiču razmjenu najboljih primjera iz prakse za mehanizama potpore kako bi poduprle učinkovita, održiva i niskougljična rješenja za razne termalne potrebe;

40.  potiče Komisiju da pomno prati usklađenost sa zakonodavstvom EU-a u području fluoriranih stakleničkih plinova s ciljem smanjenja emisija takvih plinova u atmosferu; traži od Komisije da učini sve što je potrebno kako bi korištenje alternativnih rashladnih sredstava bilo sigurno, isplativo i u skladu s drugim ciljevima EU-a u pogledu okoliša, klimatskih promjena i energetske učinkovitosti;

41.  smatra da bi države članice trebale istražiti mogućnost iskorištavanja toplinske energije iz geotermalnih izvora, iz energije dobivene izravno iz industrijskih procesa i drugih izvora topline s niskom temperaturom, npr. topline pohranjene u podmorskim vrelima za grijanje (hlađenje) i koja bi s pomoću velikih dizalica topline mogla zagrijavati cijele gradove kroz postojeće i nove mreže centraliziranog grijanja, a ne samo pojedine zgrade, ako je dostupna ili se razvije odgovarajuća infrastruktura za centralizirano grijanje;

42.  naglašava ulogu tehnologija koje imaju potencijal smanjenja potražnje za energijom i emisija stakleničkih plinova, kao što su geotermalna energija niske entalpije, centralizirano hlađenje i grijanje pomoću obnovljivih izvora energije, male trigeneracijske ili kogeneracijske elektrane na prirodni plin i/ili biometan te kombinacije tih tehnologija;

43.  navodi da bi postrojenja za skladištenje toplinske energije u kojima se koristi električni otpor izvan razdoblja najveće potražnje (tj. skladištenjem toplinske energije) i time poboljšava kvaliteta opskrbe električnom energijom olakšavanjem integracije različitih obnovljivih izvora, mogla imati veoma važnu ulogu u grijanju i doprinijeti uravnoteženju mreže i smanjenju proizvodnje energije, uvoza i cijena;

44.  smatra da bi otpadna toplina i hladnoća nastale u industrijskim procesima i u procesu kogeneracije, u proizvodnji električne energije u konvencionalnim elektranama, iz dobro izoliranih stambenih zgrada korištenjem metoda povrata te iz mikrogeneracije trebale imati mnogo važniju ulogu u grijanju i hlađenju nego u prošlosti; naglašava da iskorištavanje industrijske otpadne topline i hladnoće treba priznati i poticati istraživanjem, jer predstavlja veliku priliku za ulaganja i inovacije; naglašava da industrije i obližnje stambene ili komercijalne zgrade trebalo poticati na suradnju i razmjenu njihove energetske proizvodnje i potreba;

45.  naglašava da javno financiranje ili javno vlasništvo nad infrastrukturom za centralizirano grijanje ne smije pridonijeti skupocjenom vezivanju visokougljične infrastrukture; poziva nacionalne, regionalne i lokalne vlasti da pažljivo ispitaju javnu financijsku potporu za infrastrukturu centraliziranog grijanja u svjetlu cilja EU-a da se emisija stakleničkih plinova do 2050. smanji za 80 – 95 % u usporedbi s razinama iz 1990. i uredne tranzicije energetskog sektora gospodarstva;

46.  smatra da se integriranjem proizvodnje, potrošnje i ponovne upotrebe otpadne hladnoće stvaraju pogodnosti za okoliš i gospodarske pogodnosti te da se smanjuje potražnja za primarnom energijom za hlađenje;

47.  naglašava da će proizvodnja energije iz otpada i dalje imati važnu ulogu u sektoru grijanja jer alternativu često predstavljaju odlagališta otpada i upotreba fosilnih goriva, te podsjeća da je potrebno povećati stopu recikliranja;

48.  poziva države članice da iskoriste pravna i ekonomska sredstva za ubrzavanje postupnog ukidanja zastarjelih peći na kruto gorivo s razinom energetske učinkovitosti manjom od 80 % te da ih, ako je to moguće, zamijene učinkovitim i održivim sustavima grijanja na lokalnoj razini (poput sustava centraliziranog grijanja) ili mikro razini (poput geotermalnih i solarnih sustava);

49.  ističe da uvođenje pametnih sustava grijanja može pomoći potrošačima da bolje razumiju svoju potrošnju energije i da može doprinijeti obnovi neučinkovitih sustava grijanja, promičući time uštedu energije;

50.  podsjeća Komisiju i države članice da je 75 % postojećih zgrada u Europi energetski neučinkovito te da procjene pokazuju da će se 90 % tih zgrada i dalje koristiti do 2050.; stoga naglašava hitnu potrebu za temeljitom obnovom upravo tih zgrada;

51.  poziva Komisiju da u okviru programa za proizvodnju energije iz otpada izradi plan u cilju promicanja i iskorištavanja potencijalnog doprinosa održive uporabe organskog otpada za grijanje i hlađenje povezane s centraliziranim sustavima grijanja i hlađenja;

52.  naglašava da bioplin predstavlja važan održiv izvor za sustave grijanja i hlađenja, te da je, zbog toga nužno odrediti jasan cilj u području recikliranja organskog materijala kako bi se potaknula ulaganja u prikupljanje i obradu biološkog otpada;

53.  poziva države članice da u gradskim područjima postupno ukinu uporabu zastarjelih peći koje se koriste za grijanje aglomeracija i stvaraju emisije na niskim visinama – ispuštajući u atmosferu prirodne plinove nastale pirolizom uslijed nepotpunog izgaranja, NOx, čađu, čestice i odgovorne su za disperzije čestica pepela konvekcijom – i da kroz poticaje promiču korištenje održivih alternativa, uključujući obnovljivih izvora energije;

54.  poziva države članice da poduzmu mjere u cilju postupnog ukidanja energetski neučinkovitih peći i kotlova u kojima se loživo ulje i ugljen trenutačno koriste kao gorivo za više od polovice zgrada u ruralnim područjima; smatra da bi se energija trebala proizvoditi iz niskougljičnih i obnovljivih izvora;

55.  ističe da se centraliziranim sustavima grijanja koji se temelje na obnovljivim izvorima sprečava šira upotreba pojedinačnih sustava za grijanje koji više zagađuju i pogoršavaju zagađenost zraka u stambenim područjima te ih je teže držati pod nadzorom nego raširene centralizirane sustave grijanja; ističe međutim da se infrastruktura i klimatski uvjeti razlikuju u Uniji te je potrebno te sustave modernizirati kako bi se poboljšala njihova učinkovitost; stoga poziva da se analiziraju potreba za davanjem potpora za infrastrukturu centraliziranih sustava grijanja te prakse oporezivanja u području obnovljivih izvora energije i centraliziranog grijanja;

56.  smatra da bi države članice hitno trebale poduzeti mjere za postupno uklanjanje niskotemperaturnih peći koje se koriste za spaljivanje krutih goriva i organskog otpada i koje tijekom procesa sagorijevanje u atmosferu ispuštaju niz štetnih tvari; smatra da bi države članice trebale, ako je moguće, poticati postupno ukidanje starih i neučinkovitih peći na drvo u gusto izgrađenim gradskim područjima i da bi trebale olakšati njihovu zamjenu modernim, učinkovitim, ekološki i zdravstveno prihvatljivim alternativama, u vezi s inicijativama podizanja svijesti o potencijalnim zdravstvenim rizicima i najboljim praksama u pogledu spaljivanja drva;

57.  poziva Komisiju i države članice da uklone regulatorne praznine koje proizlaze iz Direktive o ekološkom dizajnu i Direktive o srednje velikim postrojenjima za izgaranje i rezultiraju istjecanjem emisija u instalacijama ispod 1 MW koje se nalaze izvan područja primjene tih direktiva;

58.  smatra da rastuća potreba za energijom za hlađenje zahtijeva dodatno razmatranje tog problema, uključujući integrirani pristup cijelom lancu hlađenja – od potražnje za industrijskim hlađenjem od visokih temperatura do hlađenje za kućanstva i zahtjeva za hlađenje u prehrambenoj industriji;

59.  napominje da raspoloživost kvalitetnih podataka preduvjet da bi potrošači i nadležna tijela mogli razumno odlučivati o energetskoj učinkovitosti i rješenjima za grijanje; naglašava važnost širenja mogućnosti koje nude digitalizacija na sektor grijanja i hlađenja; poziva Komisiju da razradi definiciju obnovljivog hlađenja i metodologiju za njegov izračun;

60.  vjeruje da izmjenjivači topline koji su vodno učinkoviti mogu imati veoma važnu ulogu u hlađenju u industrijskim procesima kod prenošenja topline u prirodne vode koje se nalaze u blizini mjesta na kojem se proizvodi skladište i čija temperatura ne prelazi 6 °C tijekom cijele godine (besplatno hlađenje);

61.  smatra da bi nepokretni gorivni članci velike snage u veoma bliskoj budućnosti mogli biti ekološki prihvatljiva alternativa ugljenu kao krutom gorivu;

62.  smatra da pretvorba električne energije u plinovito gorivo u budućnosti ima velik potencijal kao način skladištenja i prijenosa obnovljive energije te upotrebe za proizvodnju toplinske energije u centraliziranim lokalnim sustavima; primjećuje da je pretvorba električne energije u plinovito gorivo učinkovit način iskorištavanja obnovljive energije za proizvodnju topline, posebno u gradskim aglomeracijama, zahvaljujući mogućnosti korištenja postojeće infrastrukture; stoga poziva Komisiju i države članice da promiču istraživanje i pilot-projekte povezane s pretvorbom električne energije u plinovito gorivo;

63.  smatra da strategija Europske unije za inovativne sustave grijanja i hlađenja zahtijeva intenzivno istraživanje, što će biti temelj za stvaranje industrije koja će proizvoditi ekološki prihvatljivu opreme u tu svrhu;

64.  naglašava korist koju istraživanje i tehnološke inovacije donose za europsku industriju, jer jačaju njezinu konkurentsku prednost i komercijalnu isplativost te doprinose ostvarenju energetskih i klimatskih ciljeva EU-a; u tom kontekstu naglašava potrebu za pojačanim istraživanjem, razvojem i inovacijama u području energetske učinkovitosti i obnovljivih tehnologija grijanja i hlađenja, s ciljem smanjenja troškova, povećanja učinkovitosti te primjene i integracije u energetske sustave; poziva Komisiju na suradnju s dionicima na ovom području kako bi se održavali ažurirani planovi u vezi s obnovljivim tehnologijama grijanja i hlađenja radi koordinacije, praćenja i utvrđivanja manjkavosti u razvoju tehnologije grijanja i hlađenja;

65.  smatra da bi se EU, s obzirom na hitnu potrebu za postizanjem brzih i uspješnih rezultata u procesu termičke modernizacije njegova toplinskog sektora, trebao usmjeriti na istraživanje kako bi se povećala primjena najboljih trenutačno raspoloživih tehnologija;

66.  smatra da bi istraživanja u sklopu okvirnog programa Obzor 2020. trebala obuhvaćati razvoj rješenja za održive sustave grijanja i hlađenja, tehnologija za valorizaciju otpadne topline i hladnoće, novih materijala s maksimalnom toplinskom vodljivošću (izmjenjivači topline), minimalnom vodljivošću, tj. maksimalnim toplinskim otporom (toplinska izolacija), i maksimalnim stopama akumulacije topline (skladišta topline);

67.  smatra da bi se u sklopu okvirnog programa Obzor 2020. trebao postići napredak kad je riječ o istraživanju i razvoju u vezi s održivim i učinkovitim sustavima i materijalima za grijanje i hlađenje, kao što su rješenja za proizvodnju na malo iz obnovljivih izvora energije i rješenja za skladištenje, centralizirani sustavi grijanja i hlađenja, kogeneracija i izolacijski materijali, kao i u vezi s inovativnim materijalima kao što su strukturna prozorska stakla koja propuštaju veliku količinu kratkovalnog zračenja (sunčeve svjetlosti) izvana i ispuštaju tek minimalnu količinu dugovalnog toplinskog zračenja koje bi u protivnom prešlo u okolinu;

68.  naglašava važnost opsežnog znanstvenog istraživanja na području razvoja inovativnih tehnoloških rješenja osmišljenih kako bi se dobili uređaju i čitavi sustavi grijanja i hlađenja koji su energetski učinkoviti i zasnovani na obnovljivim izvorima;

69.  poziva da se provede revizija postojećeg zakonodavstva koja bi bila usmjerena na očuvanje tehnološke neutralnosti i isplativosti kako bi se zajamčilo da se njime ne promiče ili osporava jedna tehnologija na štetu druge – obnovljiva energija proizvedena na licu mjesta, kao što je energija iz solarnih panela na stambenim objektima, ili proizvedena pored zgrade trebala bi se uzeti u obzir pri izračunu energetske učinkovitosti zgrade, bez obzira na izvor;

70.  ističe važnost kombiniranja najnaprednijih tehnologija i pametnog upravljanja energijom, na primjer kroz automatizaciju kuća i pametne sustave kontrole grijanja, posebno u umreženom svijetu u kojem se uređaj može lako prilagoditi vremenskim uvjetima i naznakama o cijeni električne energije te pridonijeti stabilizaciji mreže prebacivanjem potražnje; poziva Komisiju da na bolji način uključi pametne tehnologije u relevantne inicijative u vezi s energetskom unijom kako bi se osigurala stvarna međupovezanost pametnih uređaja, povezanih domova i pametnih zgrada s pametnim mrežama; smatra da bi se takva rješenja trebala promicati pri obnovi postojećih zgrada jer bi se potrošačima pomoglo da bolje razumiju svoje obrasce potrošnje i da u skladu s tim prilagode funkcioniranje svojih sustava grijanja;

71.  naglašava da sektor zgradarstva ima velik potencijal za smanjenje potražnje za energijom i emisija CO2; naglašava da su potrebni daljnji napori kako bi se povećala stopa obnove zgrada; primjećuje da su, kako bi se to ostvarilo, potrebni privlačni financijski poticaji, dostupnost visoko kompetentnih stručnjaka na različitim razinama te razmjena i promicanje najboljih primjera iz prakse;

72.  poziva Komisiju da utvrdi i otkloni preostale prepreke za mjere za postizanje energetske učinkovitosti, u prvom redu obnovu pojedinačnih kućanstava, te da razvije istinsko tržište energetske učinkovitosti kako bi se potaklo prenošenje najboljih primjera iz prakse i zajamčila dostupnost proizvoda i rješenje diljem EU-a u cilju izgradnje istinskog jedinstvenog tržišta proizvoda i usluga za energetsku učinkovitost; naglašava potencija za otvaranje novih radnih mjesta i potencijal gospodarskog rasta koji ima ne samo početno uvođenje takvih proizvoda i usluga, nego i tekuće održavanje i svakodnevno upravljanje integriranim energetskim sustavom koji obuhvaća grijanje i hlađenje;

73.  smatra da su industriji potrebni jasni signali od tvoraca politika kako bi mogla ostvariti nužna ulaganja u ostvarenje energetskih ciljeva EU-a; ističe potrebu za ambicioznim obvezujućim ciljevima i za regulatornim okvirom koji će promicati inovacije, bez stvaranja nepotrebnih administrativnih opterećenja, kako bi se na najbolji način promicala isplativa i ekološki održiva rješenja za grijanje i hlađenje;

74.  smatra da bi se ulaganja u energetsku učinkovitost zgrada trebala odvijati usporedno s ulaganjima u sustave grijanja i hlađenja na osnovi obnovljive energije; smatra da sinergija koja nastaje između energetske učinkovitosti zgrada i sustava grijanja i hlađenja na osnovi obnovljive energije predstavlja veliku priliku u razvoju niskougljičnog gospodarstva; pozdravlja napore u cilju povećanja broja zgrada približno nulte energije poduzete na nacionalnoj razini;

75.  preporučuje da se za spomenike arhitekture osmisle posebni sustavi energetske obnove s dvojnim naglaskom na ulaganja u strukturu zgrade u kombinaciji s optimizacijom sustava kontrole i automatizacije zgrada i učinkovitim sustavom opskrbe toplinom i hlađenjem, vodeći računa da se ne ugrožava jedinstveni arhitektonski stil zgrada;

76.  primjećuje da bi za arhitektonski projekt inteligentnih zgrada trebalo zauzeti cjelovit pristup kod osiguravanja toplinska ugodnosti (hlađenja) kroz oblik i veličinu zgrada, prilagodbu prostora i parametara kao što su količina dnevne svjetlosti i intenzitet ventilacija i oporavka, uz istovremeno niske tekuće troškove;

77.  naglašava važnost standardiziranih revizija u vezi s toplinskom energijom i isplativosti rješavanja problema industrijskom izolacijom radi uštede energije i smanjenja emisija; ističe da bi se troškovi za industrijsku energiju mogli dodatno smanjiti ulaganjem u postojeće i provjerene održive tehnologije;

78.  ističe da su europski strukturni i investicijski fondovi važan alat za modernizaciju energetskog sustava; smatra da dosadašnja ograničenja u vezi s financiranjem iz Europskog fonda za regionalni razvoj koje se odnosilo na prioritet prelaska na niskougljične sustave nisu bila učinkovita; smatra da bi se u programskog razdoblju nakon 2020. trebao povećati postotak u proračunu namijenjen za taj prioritet;

79.  naglašava važnost osiguravanja pristupa financiranju, i kratkoročno i dugoročno, za ulaganja u projekte svih veličina u vezi s modernizacijom sektora grijanja i hlađenja, uključujući i centralizirane sustave grijanja i hlađenja, unapređenje relevantne mrežne infrastrukture, modernizaciju sustava grijanja, uključujući prelazak na obnovljive izvora, i ubrzanje stope obnove zgrada; u tom pogledu poziva Komisiju da izradi čvrst inovativan i dugotrajan financijski mehanizam; naglašava ulogu koju bi Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) i drugi primjenjivi europski fondovi, poput fondova Europske investicijske banke (EIB) ili onih dostupnih preko sustava trgovanja emisijama EU-a (ETS), mogli imati u pogledu financijske i tehničke pomoći, s obzirom na to da bi osigurali privlačnost projekata za ulagače pružajući stabilne regulatorne uvjete, prije svega smanjenjem birokracije i brzim postupkom prijave i davanja odobrenja; poziva Komisiju da ojača postojeće odredbe o sustavima grijanja i hlađenja u programskom razdoblju nakon 2020. za svim primjenjive europske fondove i da ukloni prepreke koje koče lokalne vlasti pri raspodjeli korisnih sredstava za obnovu javnih zgrada; podržava inicijativu „pametno financiranje za pametne zgrade”, kojom se promiče veće prihvaćanje energetske učinkovitosti u kombinaciji s obnovljivim izvorima energije u sektoru zgradarstva; vjeruje da bi modernizacija i toplinska izolacija zgrada trebala imati prioritet u odnosu na ostale mjere u pogledu pristupa financiranje u svjetlu njihovog golemog potencijala za otvaranje radnih mjesta;

80.  ponavlja potrebu za korištenjem sredstava iz strukturnih fondova za širi raspon obnove zgrada i sustava gradnje, posebno u obliku povlaštenih zajmova privatnim vlasnicima zgrada, čime bi se snažnije doprinijelo potrebnoj obnovi postojećih zgrada, posebno u slabije razvijenim dijelovima EU-a;

81.  naglašava da bi Komisija za poticanje poboljšanja u sektoru grijanja i hlađenja trebala u potpunosti iskoristiti „ex ante uvjete” u smislu članka 19. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i osigurati da se postojeće zakonodavstvo EU-a s relevantnim mjerama koje se odnose na grijanje i hlađenje na odgovarajući način prenese i provodi u nacionalnim zakonodavstvima;

82.  smatra da bi se kod smjernica za državne potpore u području učinkovitih tehnologija – koje su neophodne za dekarbonizaciju sektora grijanja i hlađenja, posebno u vidu zajedničkih rješenja – trebala uzeti u obzir potreba za odgovarajućom javnom potporom;

83.  smatra da bi se inicijativama kao što je Europski instrument za lokalnu energetsku podršku (ELENA), Pametni gradovi i zajednice te novointegrirani Sporazum gradonačelnika za klimu i energiju mogla dati potpora lokalnim i regionalnim subjektima u obnovi energetskih sustava u zgradama;

84.  poziva Komisiju da učini sve što je potrebno kako bi se proračun EU-a koristio u skladu s ciljevima dekarbonizacije i energetske učinkovitosti;

85.  poziva države članice da poduzmu ciljane mjere kako bi snažno potaknule povećanje energetske učinkovitosti i šire korištenje potpore za obnovljive izvore energije u kućanstvima s niskim primanjima i ugroženim kućanstvima; poziva Komisiju da poveća dio sredstava EU-a koja se dodjeljuju za energetsku učinkovitost i programe potpore za obnovljive izvore energije za ugrožena energetski siromašna kućanstva i da državama članicama da smjernice u vezi s posebnim mjerama u pogledu energetskog siromaštva;

86.  smatra da bi građani trebali imati informacije o potrošnji energije svojih kućanstava kao i o mogućim uštedama energije i prednostima obnove svojih sustava grijanja na osnovi obnovljivih izvora energije, uključujući mogućnost proizvodnje i potrošnje vlastite energije iz obnovljivih izvora za grijanje i hlađenje;

87.  smatra da države članice moraju učiniti sve što je potrebno – između ostalog i informativnim kampanjama, jedinstvenim kontaktnim točkama, sustavima zajedničke kupovine (pomaganjem potrošačima da se udruže kako bi kupovali po sniženim cijenama) i grupiranjem pojedinačnih projekata (grupiranjem nekoliko malih projekata u jedan veći klaster kako bi mogli pronaći ulagače po boljim uvjetima) – kako bi potrošači bili u potpunosti svjesni tehnoloških i ekonomskih pogodnosti održivijih sustava grijanja i hlađenja i kako bi imali pristup takvim sustavima, i povećanju energetske učinkovitosti kako bi im se omogućilo da donesu najbolje moguće odluke u skladu s njihovim pojedinačnim okolnostima te da koriste dostupne ekonomske, zdravstvene i prednosti u smislu kvalitete života; napominje da će na kućanstva u udaljenim i izoliranim područjima možda trebati posebno obratiti pozornost i za njih razviti jedinstvena rješenja; naglašava potencijal proizvođača-potrošača za uspostavu energetskih sustava obnovljivih izvora energije za grijanje i hlađenje; naglašava važnost trajnog obrazovanja, osposobljavanja, certificiranja i nadzora montažera i arhitekata, s obzirom na to da su oni prva kontaktna točka za potrošače u kućanstvima;

88.  smatra da su od ključne važnosti stalno osposobljavanje stručnjaka koji procjenjuju toplinske uvjete u zgradama i učinkovitost sustava grijanja (hlađenja) zgrada; smatra da postaju nužni pružatelji usluga koji su optimalno raspoređeni i dostupni krajnjim korisnicima;

89.  naglašava da se potrošačima mora omogućiti da između različitih visokoučinkovitih tehnologija grijanja zasnovanih na obnovljivim izvorima energije slobodno odaberu onu koja najbolje odgovara njihovim osobnim potrebama grijanja;

90.  naglašava da se stoga potrošačima informiranjem i poticajima treba omogućiti da pospješe modernizaciju njihovih starih i neučinkovitih sustava grijanja kako bi mogli ostvariti veću energetsku učinkovitost, što je već moguće uz korištenje postojećih tehnologija, uključujući sustave obnovljivog grijanja; ističe da su potrošači često nedovoljno svjesni niske učinkovitosti svojih postojećih sustava grijanja; poziva Komisiju da u okviru predstojeće revizije Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada iznese prijedloge za podizanje svijesti o postojećim sustavima grijanja i hlađenja te za njihovu modernizaciju; kao i da razmotri mogućnost uvođenja označivanja energetske učinkovitosti sustava ugrađenih sustava grijanja;

91.  ističe aktivnu ulogu koju potrošači mogu imati na putu prema održivom europskom sustavu grijanja i hlađenja; smatra da će se, ostvari li se novom uredbom o „označivanju energetske učinkovitosti”, u kojoj su vrijednosti novih oznaka okrenute budućnosti i ističu razlike energetske učinkovitosti različitih proizvoda, željeni ishod, tom uredbom potrošačima olakšati odabir načina uštede energije i smanjenje računa za potrošnju energije;

92.  odlučno potiče Komisiju i države članice da razrade konkretne strategije za rješavanje sve većeg problema energetskog siromaštva kako bi svi potrošači, posebno oni najranjiviji, mogli poboljšati uvjete stanovanja, grijanja i hlađenja, pojedinačno ili zajednički, bilo da su sami vlasnici bilo da su stanari;

93.  naglašava da je potrebno ostvariti visoku razinu energetske neovisnosti kroz prioritetno iskorištavanje lokalnih resursa;

94.  poziva da se otpadna toplina iz postojećih industrijskih procesa iskorištava za grijanje kućanstava;

95.  smatra da je za borbu protiv energetskog siromaštva ključno smanjiti ukupne troškove u pojedinačnim kućanstvima, što će se postići znatnim povećanjem energetske učinkovitosti u tri glavne faze korištenja energije: pri pretvorbi primarne energije u iskoristivu energiju, tijekom daljnjeg transporta te energije te osobito pri njezinu iskorištavanju od strane krajnjeg korisnika; poziva države članice da poduzmu mjere za ostvarenje energetske učinkovitosti i da prijeđu na obnovljivo grijanje i hlađenje kao stvarni prioritet;

96.  smatra da je važno osigurati da se određeni dio financiranja energetske učinkovitosti odvoji za poboljšanja za energetski siromašna kućanstava ili za one koji žive u najugroženijim područjima, pomažući primjerice da ulože u energetski učinkovitiju opremu za grijanje i hlađenje;

97.  smatra da bi države članice u okviru Direktive o energetskoj učinkovitosti trebale uspostaviti državne planove za obnovu zgrada kako bi zgrade bile energetski učinkovite, davanjem poticaja za obnovu zgrada u vlasništvu privatnih osoba, te da bi takvi planovi trebali obuhvaćati i posebne mjere za najranjivije skupine građana kako bi im se pomoglo u borbi protiv energetskog siromaštva;

98.  poziva Komisiju da pri provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti razradi programe obuke za stručnjake u području revizije i planiranja energetske učinkovitosti te da privatnim osobama, a posebno najosjetljivijim skupinama građana, pomogne u provedbi takvih aktivnosti;

99.  ističe da je, dok se u velikom dijelu europskih zgrada danas rasipa energija zbog nekvalitetne izolacije i starih i neučinkovitih sustava grijanja, gotovo 11 % stanovništva EU-a pogođeno energetskim siromaštvom;

100.  poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da, s obzirom na opasnost od mogućih budućih kriza u opskrbi plinom, u potpunosti integriraju proizvodnju bioplina prerađivanjem gnojiva u provedbu kružnog gospodarstva;

101.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0094.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 104.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0266.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0444.
(5) Europska komisija (2014.), „Komunikacija: Energetska učinkovitost i njezin doprinos energetskoj sigurnosti i Okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030.” (COM(2014)0520).


Jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća
PDF 345kWORD 60k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o provedbi tematskog cilja „jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća” – članak 9. stavak 3. Uredbe o zajedničkim odredbama (2015/2282(INI))
P8_TA(2016)0335A8-0162/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 9. stavak 3. Uredbe o zajedničkim odredbama (EU) br. 1303/2013 o tematskom cilju poboljšanja konkurentnosti malih i srednjih poduzeća,

–  uzimajući u obzir članak 37. Uredbe o zajedničkim odredbama (EU) br. 1303/2013 o financijskim instrumentima koji se podupiru u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 15. travnja 2014. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u Programu za istraživanje i razvoj koji je zajednički poduzelo nekoliko država članica s ciljem podupiranja malih i srednjih poduzeća koja provode istraživanja(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2013. o poboljšanju pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o mogućnostima zelenog rasta za mala i srednja poduzeća(3),

–   uzimajući u obzir program COSME za mala i srednja poduzeća,

–  uzimajući u obzir anketu Eurobarometra o malim i srednjim poduzećima, učinkovitoj upotrebi resursa i zelenim tržištima (Flash Eurobarometer 381) i anketu Eurobarometra o ulozi javnih potpora u komercijalizaciji inovacija (Flash Eurobarometer 394),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. prosinca 2008. o mjerama za poboljšanje okruženja za mala i srednja poduzeća u Europi – Akt o malom poduzetništvu(4),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. lipnja 2008. naslovljenu „Počnimo od malih – ‘Akt o malom poduzetništvu’ za Europu” (COM(2008)0394),

–  uzimajući u obzir Europsku povelju o malom poduzetništvu koju je Europsko vijeće usvojilo na sastanku u Feiri 19. i 20. lipnja 2000.,

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2011. o praktičnim aspektima revizije instrumenata EU-a za podupiranje financiranja malih i srednjih poduzeća u idućem programskom razdoblju(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2012. pod naslovom „Mala i srednja poduzeća: konkurentnost i poslovne mogućnosti”(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o pametnoj specijalizaciji: umrežavanje centara izvrsnosti za učinkovitu kohezijsku politiku(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji(8),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća(9),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2014. naslovljenu „Istraživanje i inovacije kao izvori obnovljenog rasta” (COM(2014)0339),

–  uzimajući u obzir šesto izvješće Komisije o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji od 23. srpnja 2014. naslovljeno „Ulaganje u radna mjesta i rast”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. listopada 2011. naslovljenu „Industrijska politika: jačanje konkurentnosti” (COM(2011)0642),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 9. studenog 2011. naslovljenu „Mala poduzeća, veliki svijet – novo partnerstvo za pomoć malim i srednjim poduzećima u iskorištavanju globalnih mogućnosti” (COM(2011)0702),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 23. studenog 2011. naslovljeno „Smanjenje regulatornog opterećenja za mala i srednja poduzeća – prilagođavanje propisa EU-a potrebama mikropoduzeća” (COM(2011)0803),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 23. veljače 2011. naslovljenu „Revizija Akta o malom poduzetništvu za Europu” (COM(2011)0078),

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. listopada 2010. naslovljenu „Doprinos regionalne politike pametnom rastu u okviru strategije Europa 2020.” (COM(2010)0553),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. prosinca 2015. naslovljenu „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 30. svibnja 2013. naslovljeno „Zatvaranje inovacijskog jaza”(10),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 7. listopada 2014. naslovljeno „Mjere potpore za stvaranje ekosustava za novoosnovana poduzeća koja se bave visokom tehnologijom”(11),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A8-0162/2016),

A.  budući da je kohezijska politika sa svojim proračunom većim od 350 milijardi EUR do 2020. godine glavno sredstvo za ulaganje u rast i radna mjesta u EU-u; budući da opipljivi rezultati ulaganja u okviru kohezijske politike mogu doprinijeti sadašnjem i budućem rastu regija unutar država članica;

B.  budući da je zbog gospodarske i financijske krize u mnogim državama članicama porasla razina siromaštva i socijalne isključenosti kao i dugoročna nezaposlenost, nezaposlenost mladih i društvene nejednakosti, pa stoga mala i srednja poduzeća mogu imati relevantnu i važnu ulogu u oporavku Europe;

C.  budući da se u 23 milijuna malih i srednjih poduzeća u EU-u, koja čine oko 99 % svih poduzeća, nudi više od 100 milijuna radnih mjesta ili dvije trećine radnih mjesta u privatnom sektoru te da ona i dalje bilježe dvostruku stopu rasta zaposlenosti u odnosu na veća poduzeća, čime ta poduzeća bitno doprinose gospodarskom rastu, socijalnoj koheziji, inovacijama i otvaranju visokokvalitetnih radnih mjesta; budući da se samo 13 % europskih malih i srednjih poduzeća bavi komercijalnim aktivnostima i ulaganjima na svjetskim tržištima;

D.  budući da su europska mala i srednja poduzeća vrlo raznovrsna te uključuju golem broj mikropoduzeća na lokalnoj razini, koja su često aktivna u tradicionalnim sektorima, i sve više novoosnovanih poduzeća i brzorastućih inovativnih poduzeća, kao i socijalno-ekonomskih poduzeća usmjerenih na specifične ciljeve i skupine; budući da se kod tih poslovnih modela javljaju različiti problemi te stoga i različite potrebe; budući da je pojednostavljenje nacionalnog i europskog zakonodavstva od ključne važnosti kako bi se malim i srednjim poduzećima olakšao pristup kreditiranju;

E.  budući da se mala i srednja poduzeća vrlo lako prilagođavaju promjenama i sposobna su držati korak s tehnološkim napretkom;

F.  budući da je mikrokreditiranje, koje je uglavnom namijenjeno mikropoduzetnicima i osobama u nepovoljnom položaju koje žele postati samozaposlene, ključno za prevladavanje prepreka u pristupu tradicionalnim bankovnim uslugama te budući da program JASMINE (Zajednička akcija za podršku institucijama za mikrofinanciranje u Europi) i os za mikrofinancije i socijalno poduzetništvo u sklopu Programa EU-a za zapošljavanje i socijalne inovacije mogu biti vrijedna podrška za poboljšanje pristupa financiranju, među ostalim i za socijalna poduzeća;

G.  budući da je u okviru kohezijske politike za programsko razdoblje 2007. – 2013. na raspolaganje stavljeno 70 milijardi EUR za pružanje potpore malim i srednjim poduzećima i otvoreno više od 263 000 radnih mjesta u malim i srednjim poduzećima te da je ta politika uz veću primjenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija, vještine pristupa, inovacije i modernizaciju načina rada doprinijela modernizaciji malih i srednjih poduzeća;

H.  budući da će se u sklopu kohezijske politike za programsko razdoblje 2014. – 2020. dodatno podupirati mala i srednja poduzeća udvostručenjem potpore pružene u razdoblju 2007. – 2013. na 140 milijardi EUR;

I.  budući da je tematski cilj naslovljen „jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća” (treći tematski cilj) s 13,9 % jedan od tematskih ciljeva za koji je namijenjen najveći postotak ukupnog iznosa financijskih sredstava te je od ključne važnosti za ostvarenje ciljeva kohezijske politike i strategije Europa 2020.;

J.  budući da na mala i srednja poduzeća koja bi ispunjavala uvjete za financiranje iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (fondova ESI), s obzirom na to da djeluju u konkurentnom okruženju i da se moraju nositi s brojnim ograničenjima, kao što su ograničenja u novčanom toku, uvelike utječu složena i nestabilna pravila te administrativno opterećenje, a osobito činjenica da su administrativni troškovi potpuno nerazmjerni financijskim sredstvima koja su im dodijeljena, rokovima za obradu zahtjeva za financiranje i potrebi za uplatom predujmova;

K.  budući da je uvođenjem tematske koncentracije u program kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. omogućeno učinkovito sredstvo za izradu operativnih programa s većim naglaskom na investicijskim prioritetima kako bi na raspolaganju bilo dovoljno resursa za postizanje stvarnih učinaka;

L.  budući da su sporazumi o partnerstvu i operativni programi predviđeni člancima 14., 16. i 29. Uredbe o zajedničkim odredbama strateški alati za usmjeravanje ulaganja u državama članicama i regijama;

M.  budući da će mala i srednja poduzeća jamčiti da će industrijska proizvodnja do 2020. ostvarivati udio od najmanje 20 % u BDP-u država članica;

N.  budući da samo mali broj europskih malih i srednjih poduzeća trenutno može utvrditi i iskoristiti mogućnosti koje im se nude u sklopu međunarodne trgovine, sporazuma o trgovini i globalnih lanaca vrijednosti te da je u protekle tri godine samo 13 % tih poduzeća bilo aktivno na međunarodnoj razini izvan EU-a;

O.  budući da bi se proces internacionalizacije malih i srednjih poduzeća trebao oslanjati na društveno odgovorno poslovanje, poštovanje ljudskih prava i prava radnika te na najvišu moguću razinu zaštite okoliša, kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje i povećanje broja kvalitetnih radnih mjesta;

1.  napominje da su, zahvaljujući tematskoj koncentraciji, operativni programi bili bolje usmjereni na ograničeni broj strateških ciljeva, osobito u pogledu poboljšanja rasta te potencijala malih i srednjih poduzeća, uključujući mikropoduzeća, za otvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta; smatra da su mala i srednja poduzeća pokretači europskog gospodarstva te da su od ključne važnosti za uspjeh kohezijske politike, ali da se zbog svoje veličine često suočavaju s višestrukim izazovima; stoga preporučuje dodatno jačanje potpore iz fondova ESI usmjerene na mala i srednja poduzeća;

2.  poziva Komisiju i države članice da u obzir uzmu dodanu vrijednost projekata za mala i srednja poduzeća za razvoj i inovacije u tradicionalnim sektorima, uz istovremeno poštovanje načela održivosti, jer se time ne potiče samo otvaranje radnih mjesta, nego i čuvaju lokalne i regionalne poslovne specifičnosti; ističe da je u obzir potrebno uzeti i kontekst tih sektora i ne narušavati osjetljivu ravnotežu između tradicionalnih tehnika proizvodnje utemeljenih na znanju i inovacija; ističe da mala i srednja poduzeća imaju važnu ulogu u uslužnom sektoru koji prolazi kroz znatne promjene zbog digitalizacije te smatra da je stoga potrebno smanjiti nedostatak vještina povezanih s IKT-om stavljanjem jačeg naglaska na relevantno osposobljavanje i obrazovanje;

3.  ističe da postoji opća potreba za mehanizmima koji će pomoći u pojednostavljenju poslovnog okruženja i ubrzanju postupka osnivanja novih poduzeća uz pomoć programa REFIT kako bi se podržala konkurentnost malih i srednjih poduzeća te apsorpcija sredstava iz fondova ESI; naglašava i potrebu za ispunjavanjem ex ante uvjeta;

4.  traži od Komisije da u provedbi trećeg tematskog cilja u obzir uzme načela paketa za kružno gospodarstvo radi poticanja održivijeg gospodarskog rasta i otvaranja novih visokokvalitetnih radnih mjesta u malim i srednjim poduzećima, uz poseban naglasak na promicanju zelenih radnih mjesta; u tom smislu smatra da je važno nastaviti promicati zelenu konkurentnost malih i srednjih poduzeća poboljšanjem njihova pristupa financiranju, boljim informiranjem, pojednostavljenjem zakonodavstva, smanjenjem birokracije, poticanjem e-kohezije i jačanjem kulture zelenog poslovanja; povrh toga, ističe da bi zeleniji lanac vrijednosti koji uključuje ponovnu proizvodnju, popravak, održavanje, recikliranje i ekološki dizajn mogao mnogim malim i srednjim poduzećima ponuditi znatne poslovne mogućnosti, pod uvjetom da se promijeni gospodarsko ponašanje te da se smanje ili uklone zakonodavne, institucionalne i tehničke prepreke;

5.  naglašava da su problemi s kojima se suočavaju mala i srednja poduzeća također djelomično prouzročeni smanjenjem potražnje povezanim s politikama štednje država članica;

6.  potiče države članice i regionalne vlasti da razmotre iskorištavanje mogućnosti koje nude financijski instrumenti; naglašava da je potrebno zajamčiti transparentnost, odgovornost i nadzor tih financijskih instrumenata i programa Inicijativa za mala i srednja poduzeća namijenjenog za pružanje financijske potpore malim i srednjim poduzećima; ističe da bi se financijski instrumenti uvijek trebali upotrijebiti u skladu s ciljevima kohezijske politike te da bi trebalo pružiti odgovarajuću tehničku i administrativnu podršku;

7.  poziva na pojednostavljeni pristup kreditima s manje propisa, posebno uzimajući u obzir posebnosti mikropoduzeća i novoosnovanih poduzeća te regija u kojima posluju; žali zbog toga što ulagači i banke često nerado financiraju poduzeća u fazi pokretanja poslovanja i onoj ranog širenja te zbog toga što je mnogim malim i srednjim poduzećima, a posebno novoosnovanim poduzećima, teško ostvariti pristup vanjskom financiranju; stoga traži od Komisije, država članica i regionalnih vlasti da posebnu pozornost posvete poboljšanju pristupa financiranju za mirkopoduzeća i novoosnovana poduzeća koja se žele razviti; ističe da je potrebno izjednačiti kamatne stope za financiranje malih i srednjih poduzeća s kamatnim stopama za veća poduzeća;

8.  smatra da se europska mala poduzeća uglavnom oslanjaju na izvore financiranja kao što su banke te često nisu u potpunosti svjesna postojanja dodatnih izvora financiranja ili njihovih financijskih opcija; napominje da°je Komisija, uzimajući u obzir rascjepkanost tržišta, predložila niz inicijativa poput unije tržišta kapitala, usmjerenih na diversifikaciju izvora financiranja, olakšavanje slobodnog kretanja kapitala i poboljšanje pristupa financiranju, a posebnu u pogledu malih i srednjih poduzeća;

9.  napominje da nedostaju dokazi o ishodima i rezultatima financijskih instrumenata i da su ti instrumenti slabo povezani s višim ciljevima i prioritetima EU-a; poziva Komisiju da dodatno poboljša dodjeljivanje bespovratnih sredstava, umjesto da prvenstveno promiče upotrebu financijskih instrumenata;

10.  napominje da u programskom razdoblju 2007. – 2013. kad je riječ o malim i srednjim poduzećima došlo do nedovoljne apsorpcije tih sredstava zbog niza prepreka poput učinaka gospodarske krize, složenog upravljanja strukturnim fondovima i administrativnog opterećenja te ograničenog pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća i složenosti provedbe programa potpore; upozorava da je potrebno razmotriti razloge za nisku stopu apsorpcije sredstava kako bi se spriječilo pojavljivanje istih problema u programskom razdoblju 2014. – 2020. te da zbog prekomjerne birokracije neka mala i srednja poduzeća nisu podnijela zahtjev za dodjelu raspoloživih sredstava; žali zbog toga što su neke postojeće studije o efikasnosti i stvarnom utjecaju fondova ESI na mala i srednja poduzeća preopćenite i nepotpune te traži od Komisije da u suradnji s državama članicama hitro pripremi procjenu tog pitanja i dostavi je Parlamentu; naglašava da slabi administrativni kapaciteti mogu spriječiti uspješnu i pravodobnu provedbu trećeg tematskog cilja;

11.  prima na znanje da Komisija posvećuje sve više pozornosti dobrom upravljanju i visokokvalitetnim javnim uslugama; podsjeća na važnost transparentne, dosljedne i inovativne javne nabave u malim i srednjim poduzećima; stoga poziva na to da se u što većoj mjeri uklone prepreke s kojima se mala i srednja poduzeća suočavaju kad se natječu za ugovore uklanjanjem nepotrebnih administrativnih opterećenja, sprečavanjem donošenja dodatnih zahtjeva na nacionalnoj razini i provođenjem odredbi postojećeg zakonodavnog okvira u cilju rješavanja sporova u području javne nabave što je moguće brže; pozdravlja Direktivu 2014/24/EU i standardni obrazac za europsku jedinstvenu dokumentaciju o nabavi kojim bi se trebalo znatno smanjiti administrativno opterećenje za poduzeća, a posebno za mala i srednja poduzeća; naglašava da je potrebno i dalje strogo primjenjivati mjere za sprečavanje pogrešaka i prijevare bez povećavanja administrativnog opterećenja te pojednostavljivati administrativne postupke kako bi se spriječile pogreške; poziva javne naručitelje koji zajedno žele skupne ugovore da se pobrinu za to da iz postupka ne isključe mala i srednja poduzeća isključivo zbog veličine konačne skupine, s obzirom na to da bi veći ugovori mogli obuhvaćati složenije kriterije;

12.  ponavlja svoj poziv na povećavanje transparentnosti i uključenosti svih relevantnih regionalnih i lokalnih vlasti, dionika civilnog društva, poduzetnika i ostalih zainteresiranih strana, posebno u procesu utvrđivanja zahtjeva u pozivima na izradu prijedloga projekta kako bi se bolje usredotočilo na potrebe krajnjih korisnika; stoga naglašava potrebu za stvarnom provedbom i poštovanjem načela partnerstva i u fazi sastavljanja te pripreme i provedbe sporazuma o partnerstvu i operativnih programa, kako je navedeno u Uredbi o zajedničkim odredbama i Kodeksu ponašanja za partnerstvo; sa zabrinutošću prima na znanje da mnoge organizacije malih i srednjih poduzeća u državama članicama i dalje nisu stvarno uključene te da ih se često samo obavještava, umjesto da se s njima na odgovarajući način savjetuje; potiče organizacije koje predstavljaju održive gospodarske sektore usmjerene na budućnost i ekološke inovacije da se uključe u partnerstvo te poziva Komisiju i države članice da ojačaju njihovu ulogu, među ostalim iskorištavanjem tehničke pomoći i izgradnjom kapaciteta;

13.  poziva Komisiju i države članice da zajamče bolju koordinaciju i veću dosljednost svih investicijskih politika EU-a usmjerenih na mala i srednja poduzeća; napominje da će se poboljšanjem sinergije između fondova ESI te ostalih politika i financijskih instrumenata usmjerenih na mala i srednja poduzeća maksimalno povećati utjecaj ulaganja; pozdravlja plan za olakšavanje pristupa fondovima ESI uvođenjem „pečata izvrsnosti” za projekte koji su ocijenjeni „izvrsnima”, a koji se ne financiraju u okviru programa Obzor 2020.; potiče države članice da u suradnji s relevantnim socijalnim i gospodarskim akterima uvedu sustav „sve na jednom mjestu” na regionalnoj razini, čime će se promicati već postojeći sustavi, ili da uvedu konsolidiranu platformu za različite financijske instrumente EU-a usmjerene na mala i srednja poduzeća te administrativnu potporu za pripremu i provedbu projekata;

14.  ističe ulogu koju bi integrirana teritorijalna ulaganja, lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, makroregionalne strategije i europska teritorijalna suradnja općenito mogli imati u uspješnoj provedbi ciljeva u sklopu trećeg tematskog cilja, s obzirom na to da neki projekti mogu obuhvaćati prekogranična područja, odnosno više regija i zemalja, te da se u okviru njih mogu razviti inovativne prakse utemeljene na konkretnim područjima;

15.  napominje da se prema prvoj procjeni koju je izdala Komisija iznos sredstava dodijeljenih za potporu malim i srednjim poduzećima znatno povećao u usporedbi s prethodnim programskim razdobljima; naglašava da bi fondovi ESI, a posebno operativni programi usmjereni na pružanje potpore istraživanju i razvoju, malim i srednjim poduzećima mogli pomoći da povećaju svoju sposobnost prijavljivanja patenata Europskom uredu za patente, pružanjem održivih modela financiranja koji su prilagođeni korisnicima;

16.  izražava žaljenje zbog kašnjenja u provedbi kohezijske politike u tekućem programskom razdoblju; ističe da je hitno potrebno osigurati pristup financiranju za mala i srednja poduzeća te da je sama provedba još u vrlo ranoj fazi iako su svi operativni programi odobreni; napominje da zbog kašnjenja dolazi do razlika u provedbi kohezijske politike te potiče Komisiju da izradi mjere za brže uklanjanje tih kašnjenja;

17.  potiče Komisiju da prati i potiče ubrzanje provedbe kohezijske politike, a osobito uspostavu projekata s potencijalom za postizanje održivog rasta i otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, stavljajući naglasak i na projekte pokrenute u ruralnim područjima kako bi se stvorile nove usluge te spriječilo iseljavanje iz ruralnih područja; poziva Komisiju da pri utvrđivanju kriterija prihvatljivosti razmotri dodanu gospodarsku i socijalnu vrijednost projekata te njihov utjecaj na okoliš;

18.  naglašava ulogu Parlamenta u nadzoru provedbe kohezijske politike usmjerene na rezultate; poziva Komisiju da u najranijoj fazi utvrdi i smanji prepreke koje onemogućuju učinkovito korištenje sredstvima za mala i srednja poduzeća te novoosnovana poduzeća, utvrdi potencijalne sinergije među fondovima ESI te između fondova ESI i drugih fondova relevantnih za mala i srednja poduzeća te da sastavi konkretne preporuke za djelovanje i usmjeravanje u cilju daljnjeg pojednostavljenja, praćenja i ocjenjivanja upotrebe tih financijskih instrumenata; napominje da u tom sektoru postoje sve veće poteškoće, posebno u najudaljenijim regijama i u onim područjima u kojima zbog loše kvalitete ključne infrastrukture dolazi do niske razine privatnih ulaganja;

19.  ističe da je potrebno uspostaviti strukturirani dijalog između Europske investicijske banke i Europskog investicijskog fonda radi boljeg i lakšeg pristupa malih i srednjih poduzeća različitim izvorima financiranja;

20.  naglašava da glavne prepreke koje malim i srednjim poduzećima onemogućuju širok pristup fondovima ESI obuhvaćaju administrativno opterećenje, velik broj programa potpore, složenost propisa i postupaka, kašnjenja u uvođenju izvršnih akata i rizik od prekomjerne regulacije; stoga od Skupine na visokoj razini za pojednostavljenje kohezijske politike traži da, imajući na umu i strategiju o boljoj regulativi, iznese konkretne prijedloge za smanjenje administrativnog opterećenja i pojednostavljenje postupaka u upravljanju malih i srednjih poduzeća fondovima ESI uz poseban naglasak na zahtjevima u vezi s revizijom, fleksibilnošću pri upravljanju, procjenom rizika i privremenom procjenom, sustavom kontrole i sukladnosti s pravilima tržišnog natjecanja i drugim politikama EU-a; zahtijeva da se u sklopu tih mjera pojednostavljenja poštuju pravila Akta o malom poduzetništvu, odnosno pravila „samo jednom” i „počnimo od malih”, te da se pojednostavljenje osmišljava i provodi na različitim razinama u suradnji s predstavnicima različitih kategorija malih i srednjih poduzeća; poziva Skupinu na visokoj razini da rezultate svojih aktivnosti kontinuirano dostavlja Odboru Parlamenta za regionalni razvoj te poziva Komisiju da se savjetuje s predstavnicima država članica o pitanjima kojima se bavi spomenuta skupina;

21.  poziva Komisiju da utvrdi uvjete za državnu potporu na nacionalnoj i regionalnoj razini kojima se neće diskriminirati mala i srednja poduzeća i koji bi trebali biti u skladu s potporom za poduzeća u okviru kohezijske politike te da potpunosti iskoristi sustave potpore koji se temelje na Uredbi o općem skupnom izuzeću kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za upravna tijela i korisnike te poboljšalo povlačenje sredstava iz fondova ESI te istodobno pojasnila veza između propisa o fondovima ESI za mala i srednja poduzeća i propisa o državnoj potpori;

22.  poziva Komisiju da potiče države članice na razmjenu podataka, znanja i najboljih praksi u tom području, jamčeći odgovarajuće izvještavanje te motivirajući ih da podupiru projekte s visokim potencijalom za otvaranje novih radnih mjesta;

23.  poziva Komisiju i države članice da hitno pronađu trajno rješenje za zaostatke u plaćanju povezane s regionalnom politikom te da pravilno primijene Direktivu o kašnjenju u plaćanju (2011/7/EU) kako bi se zajamčilo da se zbog kašnjenja u plaćanju mala i srednja poduzeća kao projektni partneri ne obeshrabruju u tome da sudjeluju u programima i projektima potpore u tekućem programskom razdoblju; naglašava i da bi veća sukladnost s tom Direktivom kojom se iziskuje, među ostalim, da tijela javne vlasti plaćanja za robu koju nabavljaju i usluge kojima se koriste podmire u roku od 30 dana, doprinijela stvaranju uvjeta za stabilizaciju i rast malih i srednjih poduzeća;

24.  ističe da su strategije pametne specijalizacije, iako formalno u okviru trećeg tematskog cilja nisu navedene kao ex ante uvjeti, ključno sredstvo za jamčenje inovativnosti i prilagodljivosti tematskih ciljeva te istodobno naglašava da te strategije ne bi trebale biti usmjerene samo na inovacije u području znanosti i tehnologije već i na inovacije koje se ne temelje na znanstvenim istraživanjima; traži od Komisije da izvijesti Parlament o rezultatima strategija pametne specijalizacije namijenjenih malim i srednjim poduzećima na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini; ističe usklađenost strategija pametne specijalizacije svake pojedine regije s odgovarajućim lokalnim gospodarstvom te izazov provedbe pametne specijalizacije u neurbanim područjima u kojima možda nema dovoljno potporne infrastrukture; pozdravlja ex ante uvjetovanost povezanu s Aktom o malom poduzetništvu u okviru trećeg tematskog cilja te poziva države članice da poduzmu potrebne mjere i ubrzaju postizanje ciljeva utvrđenih u tom aktu; podržava nagradu za Europsku poduzetničku regiju (EPR), namijenjenu utvrđivanju i nagrađivanju regija EU-a koje imaju izvanredne poduzetničke strategije usmjerene na budućnost u kojima se primjenjuje deset načela Akta o malom poduzetništvu;

25.  traži od upravljačkih tijela da u obzir uzmu svojstva i konkretne ovlasti pojedinih teritorija, s naglaskom na onima koji su nerazvijeni, pogođeni depopulacijom i visokom stopom nezaposlenosti, radi promicanja tradicionalnih i inovativnih gospodarskih sektora; poziva Komisiju da izradi konkretne programe koji će obuhvatiti sve relevantne elemente održivog, pametnog i uključivog rasta za mala i srednja poduzeća; podsjeća na postojanje razlike među spolovima, što je utvrđeno i u Aktu o malom poduzetništvu, te izražava zabrinutost zbog kontinuiranog slabog sudjelovanja žena u pokretanju i vođenju poduzeća; poziva Komisiju i države članice da potiču provedbu konkretnih strategija za potporu mladim poduzetnicama u kontekstu zelenog rasta, što je način za usklađivanje gospodarskog rasta i rasta zaposlenosti, socijalne inkluzije i profesionalnosti s ekološkom održivosti;

26.  traži od Komisije da u okviru postojećih proračuna uspostavi participativnu platformu za distribuciju rezultata projekata za mala i srednja poduzeća koji uključuju primjere dobre prakse ostvarene u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj tijekom programskih razdoblja 2000. – 2006. i 2007. – 2013.;

27.  napominje da se u vodiču o inovacijama u području usluga koji je sastavila Komisija naglašava da se strategijama za poticanje javne regionalne potpore, izrađenima u suradnji socijalnih i gospodarskih aktera na regionalnoj razini, malim i srednjim poduzećima može omogućiti povoljno okruženje i pomoći im u održavanju konkurentnog položaja u svjetskim lancima vrijednosti;

28.  ističe izazove i mogućnosti s kojima se suočavaju mala i srednja poduzeća u prilagodbi i poštovanju novih odluka donesenih na konferenciji COP21;

29.  smatra da se odgovarajućom potporom i poticajima za djelovanje malih i srednjih poduzeća mogu stvoriti inovativne mogućnosti za integraciju izbjeglica i migranata;

30.  naglašava da bi se, s obzirom na to da su mala i srednja poduzeća glavni izvor zapošljavanja u EU-u, osnivanje poduzeća trebalo olakšati poticanjem poduzetničkih vještina i uvođenjem poduzetništva u nastavne planove i programe, što je utvrđeno u Aktu o malom poduzetništvu, te da su posebno u programima mikrofinanciranja odgovarajuće osposobljavanje i poslovna potpora od ključne važnosti i da je potrebno posebno osposobljavanje kako bi se mladi pripremili za zeleno gospodarstvo;

31.  poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama i upravljačkim tijelima potiče stvaranje ekosustava koji će činiti sveučilišta, istraživački centri, socijalni i gospodarski akteri te javne institucije za poticanje poduzetničkih vještina uz istodobno poticanje upravljačkih tijela da uključe raspoloživa sredstva namijenjena za tehničku pomoć, uključujući inovativnu upotrebu informacijskih i komunikacijskih tehnologija od strane malih i srednjih poduzeća; s tim u vezi napominje da tehnička pomoć u okviru 11. tematskog cilja mora koristiti svim partnerima iz članka 5. Uredbe o zajedničkim odredbama; stoga poziva na to da se teritorijalnim organizacijama malih i srednjih poduzeća omogući pristup odredbama 11. tematskog cilja i mjerama za izgradnju kapaciteta;

32.  ističe da se samo oko 25 % malih i srednjih poduzeća sa sjedištem u EU-a bavi izvozom u EU-u te da je internacionalizacija malih i srednjih poduzeća postupak koji je potrebno podupirati i na lokalnoj razini; stoga poziva Komisiju na bolje iskorištavanje fondova ESI kako bi se malim i srednjim poduzećima pomoglo da iskoriste prilike koje im se nude u okviru međunarodne trgovine i da prionu na rješavanje izazova koje ona predstavlja te da ih podrži u podmirivanju troškova prilagodbe i suočavanju s negativnim utjecajima pojačane međunarodne konkurencije;

33.  poziva Komisiju da prilikom pripreme kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. poveća sredstva za jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća;

34.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0364.
(2) SL C 24, 22.1.2016., str. 2.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0198.
(4) SL C 21 E, 28.1.2010., str. 1.
(5) SL C 188 E, 28.6.2012., str. 7.
(6) SL C 68 E, 7.3.2014., str. 40.
(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0002.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0308.
(9) SL L 124, 20.5.2003., str. 36.
(10) SL C 218, 30.7.2013., str. 12.
(11) SL C 415, 20.11.2014., str. 5.


Strategija EU-a za alpsku regiju
PDF 285kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o strategiji EU-a za alpsku regiju (2015/2324(INI))
P8_TA(2016)0336A8-0226/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 192., članak 265. stavak 5. i članak 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (EFEU),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. srpnja 2015. o strategiji Europske unije za alpsku regiju (COM(2015)0366) te prateći akcijski plan i analitički dokument (SWD(2015)0147),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1) (Uredba o zajedničkim odredbama),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnjaˮ(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. i 20. prosinca 2013. o strategiji EU-a za alpsku regiju,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 8. listopada 2015. o Komunikaciji Komisije o strategiji Europske unije za alpsku regiju(4),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 3. prosinca 2014. „Makroregionalna strategija Europske unije za Alpe”(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2012. o razvoju makroregionalnih strategija EU-a: sadašnja praksa i buduća očekivanja, posebno u Sredozemlju(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. svibnja 2013. o makroregionalnoj strategiji za Alpe(7),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o upravljanju makroregionalnim strategijama od 20. svibnja 2014. (COM(2014)0284),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. siječnja 2011. naslovljenu „Doprinos regionalne politike održivom rastu u okviru strategije Europa 2020.” (COM(2011)0017),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/52/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Direktive 2011/92/EU o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2005/370/EZ od 17. veljače 2005. o zaključivanju, u ime Europske zajednice, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija),

–  uzimajući u obzir početnu konferenciju o strategiji Europske unije za alpsku regiju, održanu 25. i 26. siječnja 2016. na Brdu u Sloveniji,

–  uzimajući u obzir konferenciju dionika o strategiji Europske unije za alpsku regiju, održanu 17. rujna 2014. u Innsbrucku,

–  uzimajući u obzir konferenciju dionika o strategiji Europske unije za alpsku regiju, održanu 1. i 2. prosinca 2014. u Milanu,

–  uzimajući u obzir odluku Vijeća (96/191/EZ) od 26. veljače 1996. o sklapanju Konvencije o zaštiti Alpa (Alpska konvencija),

–  uzimajući u obzir sažeto izvješće Komisije o javnom savjetovanju o strategiji Europske unije za alpsku regiju,

–  uzimajući u obzir mišljenja dionika izražena u „Političkoj rezoluciji o europskoj strategiji za alpsku regiju” donesenoj u Grenobleu 18. listopada 2013.,

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Nova uloga makroregija u europskoj teritorijalnoj suradnji” koju je u siječnju 2015. objavila Glavna uprava za unutarnju politiku (Odjel B: Strukturna i kohezijska politika),

–  uzimajući u obzir bijelu knjigu Komisije od 1. travnja 2009. naslovljenu „Prilagođavanje klimatskim promjenama: ususret Europskom okviru za djelovanje” (COM(2009)0147),

–  uzimajući u obzir Pregled rezultata Unije inovacija za 2015. koji je objavila Komisija,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Zelena infrastruktura (ZI) – Jačanje prirodnog kapitala Europe” (COM(2013)0249),

–  uzimajući u obzir vodič Komisije iz 2014. naslovljen „Omogućavanje sinergije između europskih strukturnih i investicijskih fondova, programa Obzor 2020. i ostalih programa Unije povezanih s istraživanjem, inovacijama i konkurentnošću”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci od 26. studenoga 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za promet i turizam i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0226/2016),

A.  budući da u cilju promicanja općeg skladnog razvoja treba ojačati ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju diljem EU-a;

B.  budući da su makroregionalne strategije trenutačno temeljni instrument za davanje doprinosa ostvarivanju ciljeva ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije; budući da se te strategije podupiru u okviru načela „trostrukog ne”, a to znači ne novom zakonodavstvu, ne novim sredstvima i ne novim institucijama;

C.  budući da bi se makroregionalnom strategijom za Alpe moglo pridonijeti zaustavljanju gospodarskog pada s pomoću ulaganja u podržavanje istraživanja, inovacija i poduzetništva, uzimajući u obzir jedinstvene karakteristike i prednosti te regije;

D.  budući da bi cilj makroregionalnih strategija trebao biti bolje ostvarivanje zajedničkih ciljeva različitih regija zahvaljujući dobrovoljnom i usklađenom pristupu bez stvaranja dodatnih propisa;

E.  budući da klimatske promjene u alpskoj regiji napreduju brže od svjetskog prosjeka, zbog čega ima sve više elementarnih nepogoda kao što su lavine i poplave;

F.  budući da se makroregionalnom strategijom žele identificirati resursi i iskoristiti zajednički razvojni potencijal regije;

G.  budući da su makroregionalne strategije model višerazinskog upravljanja u okviru kojega je uključivanje dionika s lokalne, regionalne i nacionalne razine nužno za uspjeh tih strategija; budući da treba poticati međusobnu suradnju različitih makroregija kako bi se poboljšala usklađenost njihovih politika u skladu s europskim ciljevima;

H.  budući da se makroregionalnim strategijama može pridonijeti razvoju prekograničnih strategija i međunarodnih projekata za stvaranje mreža za suradnju od kojih će cijela regija imati koristi;

I.  budući da regionalni identiteti i kulturna baština, a osobito narodna kultura i običaji alpske regije, zaslužuju posebnu zaštitu;

J.  budući da je, zahvaljujući čvrstom pristupu „odozdo prema goreˮ usvojenom u alpskoj regiji, razvijena strategija Europske unije za alpsku regiju (EUSALP), čiji je cilj učinkovito rješavanje zajedničkih problema cijele alpske regije;

K.  budući da alpska regija ima važnu ulogu u gospodarskom razvoju država članica te pruža brojne usluge ekosustava susjednim gradskim i prigradskim područjima;

L.  budući da će makrostrategija za alpsku regiju utjecati na 80 milijuna ljudi koji žive u 48 regija u sedam država, od kojih su pet države članice EU-a (Austrija, Francuska, Italija, Njemačka i Slovenija), a dvije su izvan EU-a (Lihtenštajn i Švicarska);

M.  budući da se strategijom EU-a za alpsku regiju moraju uskladiti ekološka održivost i gospodarski razvoj u prirodnom području koje je ujedno i važno turističko odredište;

N.  budući da je smanjenje broja stanovnika glavni problem nekih alpskih područja i da većina stanovnika alpske regije ne može preživjeti isključivo od alpskog turizma te da stoga moraju dalje razvijati poljoprivredu, šumarstvo i druge ekološki prihvatljive djelatnosti i usluge;

O.  budući da među regijama uključenima u strategiju postoje znatne razlike, zbog čega je potrebno koordinirati politike i sektore među različitim regijama (horizontalno) i unutar pojedinih regija (vertikalno);

P.  budući da alpska regija ima jedinstvene geografske i prirodne karakteristike, da čini povezanu i tranzitnu makroregiju s velikim potencijalom za razvoj; budući da treba konkretno reagirati na izazove koji nastaju zbog ekoloških, demografskih, prometnih, turističkih i energetskih problema te budući da bi se koordiniranim teritorijalnim planiranjem mogli ostvariti bolji rezultati i dodana vrijednost u pogledu teritorijalne kohezije u alpskim i perialpskim područjima;

Q.  budući da je alpska regija europski „vodotoranj” i da se iz Alpa područjima u njihovu podnožju osigurava voda te se ljeti tako zadovoljava čak do 90 % njihovih potreba; budući da je voda nužna za dobivanje električne energije iz hidroelektrana, navodnjavanje obradivih površina, održivo upravljanje šumama, očuvanje biološke raznolikosti i krajobraza te opskrbu pitkom vodom; budući da je nužno očuvati kvalitetu vode i nizak vodostaj alpskih rijeka te postići pravu ravnotežu između interesa lokalnog stanovništva i potreba povezanih s okolišom;

R.  budući da kroz alpsku regiju prolaze granice te da je uklanjanje tih prepreka osnovni preduvjet za suradnju u tom području, za slobodno kretanje ljudi, usluga, robe i kapitala, a time i za gospodarsku, socijalnu i ekološku interakciju; budući da strategija za alpsku regiju nudi mogućnost za jačanje prekogranične suradnje te za povezivanje i umrežavanje ljudi i gospodarskih aktivnosti, čime se uklanjaju granice i prepreke koje zbog njih nastaju;

S.  budući da Komisija u svojoj Komunikaciji o strategiji Europske unije za alpsku regiju ističe da je potrebno smanjiti učinak prometa kroz Alpe kako bi se očuvala alpska ekološka baština te da je važno provesti strategiju kako bi se za život lokalnog stanovništva stvorilo zdravije i bolje očuvano okružje;

T.  budući da je, posebno u pograničnim područjima, slobodno kretanje ljudi temeljno pravo i preduvjet za ostvarivanje ciljeva gospodarske, socijalne, teritorijalne i ekološke kohezije, snažnu i trajnu konkurentnost te jednake mogućnosti za zapošljavanje;

U.  budući da su u srcu teritorija EUSALP-a planinska i perialpska područja, uključujući gradska područja, i da su ona međusobno povezana bliskom suradnjom i funkcionalnim odnosima, što utječe na gospodarski i socijalni razvoj te na razvoj u području okoliša;

V.  budući da ta regija s očuvanim ekosustavima i svojim uslugama može pružiti osnovu za mnoge gospodarske aktivnosti, s naglaskom na poljoprivredi, šumarstvu, turizmu i energetici, uzimajući u obzir kulturnu i prirodnu baštinu regije;

W.  budući da strategija Europske unije za alpsku regiju, kao prva makroregionalna strategija za neko planinsko područje, može poslužiti kao primjer i inspiracija za druga planinska područja u EU-u;

X.  budući da su prijašnje makroregionalne strategije EU-a potvrdile uspješnost takvog mehanizma suradnje i pružile korisno iskustvo za izradu novih makroregionalnih strategija;

Opća razmatranja i upravljanje

1.  pozdravlja Komunikaciju Komisije o strategiji Europske unije za alpsku regiju i prateći akcijski plan; smatra da je ona iskorak u razvoju te regije u skladu s ciljem strategije Europa 2020. u pogledu pametnog, održivog i uključivog razvoja; napominje da strategija i akcijski plan mogu imati važnu ulogu u naporima koji se ulažu protiv smanjenja broja stanovnika u toj regiji, posebno protiv odlaska mladih ljudi;

2.  ističe vrijedno iskustvo stečeno pri provedbi Alpske konvencije kojom se gospodarski, društveni i ekološki interesi dovode u ravnotežu; poziva zemlje sudionice da poštuju postignute sporazume i zadrže visoku razinu predanosti održivom razvoju i zaštiti Alpa;

3.  pozdravlja činjenicu da europski strukturni i investicijski fondovi (ESIF) pružaju potencijalno važne resurse te niz instrumenata i opcija za tu strategiju; traži bolju sinergiju kako bi se promicala koordinacija i komplementarnost između ESIF-a i ostalih fondova i instrumenata relevantnih za stupove strategije, a posebno programa Obzor 2020., Instrumenta za povezivanje Europe, programa LIFE, programa COSME za mala i srednja poduzeća, programa INTERREG za alpski prostor te Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSI), za koje bi Komisija trebala ispitati moguću dodanu vrijednost konkretnih odluka usredotočenih na posebne probleme alpske regije;

4.  poziva Komisiju te nacionalna, regionalna i lokalna tijela nadležna za pripremu te provedbu programa ESIF-a i upravljanje njima da istaknu važnost makroregionalnih projekata i mjera; očekuje bolju suradnju koordiniranjem politika, programa i strategija EU-a koji imaju ulogu u Alpama i poziva Komisiju da pozorno prati praktičnu provedbu tih programa kako bi se izbjeglo preklapanje te ostvarile najveća moguća komplementarnost i dodana vrijednost; osim toga, poziva Komisiju da europskim građanima i institucijama država članica zajamči jednostavan pristup relevantnim dokumentima kako bi se osigurala potpuna transparentnost postupka koji se provodi;

5.  ponovno ističe važnost načela „trostrukog ne” jer su makroregije okviri za stvaranje dodane dodane vrijednosti inicijativa za suradnju i sinergija među različitim instrumentima financiranja EU-a;

6.  poziva nadležna tijela država članica i regije sudionice da, kad god je moguće, usklade svoje nacionalne i regionalne politike i mehanizme financiranja s mjerama i ciljevima strategije EUSALP te da prilagode operativne programe koje su donijeli kako bi se budući projekti u okviru strategije EUSALP brzo provodili, a upravljačka tijela uzimala u obzir prioritete EUSALP-a pri provedbi operativnih programa (primjerice namjenskim odlukama, dodatnim bodovima ili izdvajanjem proračunskih sredstava); poziva na jačanje makroregionalnog pristupa uoči reforme kohezijske politike u razdoblju nakon 2020. te ističe važnost integriranih makroregionalnih projekata i mjera;

7.  poziva EIB da u suradnji s Komisijom razmotri mogućnost uspostave investicijske platforme za alpsku regiju kojom bi se omogućilo financiranje iz javnih i privatnih izvora; poziva na izradu portfelja projekata za tu regiju kojim bi se privukli investitori; u tom kontekstu poziva Komisiju, EIB i države sudionice da u cijelosti iskoriste mogućnosti u okviru EFSU-a za financiranje projekata u regiji radi postizanja održivog razvoja i gospodarskog rasta te poticanja zaposlenosti na makroregionalnoj razini;

8.  ističe potrebu za odgovarajućim informativnim kampanjama u pogledu strategije EU-a za alpsku regiju i potiče države članice da osiguraju dovoljno dobru vidljivost strategije te da o njezinim ciljevima i rezultatima adekvatno izvješćuju na svim razinama, među ostalim, na prekograničnoj i međunarodnoj razini; poziva na promicanje koordinacije i razmjene najboljih praksi pri provedbi makroregionalnih strategija EU-a, posebno u području upravljanja prirodnom i kulturnom baštinom, kako bi se stvorile održive turističke mogućnosti;

9.  poziva da se, u suradnji i dogovoru s Komisijom, državama članicama i regijama, na makroregionalnoj razini uspostavi struktura za podršku upravljačkim tijelima EUSALP-a pri provedbi; osim toga, pozdravlja zastupljenost Parlamenta u upravljačkim tijelima i smatra da on treba sudjelovati u praćenju provedbe strategije;

10.  poziva Komisiju da preuzme aktivnu ulogu u provedbenoj fazi EUSALP-a; smatra da ona zajedno s državama članicama i regijama, na temelju podijeljenog upravljanja te u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, treba sudjelovati u svim fazama planiranja i provedbe projekata u okviru te strategije da bi se zajamčilo učinkovito sudjelovanje lokalnih i regionalnih dionika iz javnih tijela, ekonomskih i socijalnih partnera te organizacija koje predstavljaju civilno društvo iz te makroregije, kao i dobra koordinacija s drugim strategijama i mehanizmima financiranja koje podupire EU;

11.  traži da provedbu EUSALP-a ocjenjuje Komisija primjenom objektivnih kriterija i mjerljivih pokazatelja;

12.  podržava strateško planiranje i u gradskim i u ruralnim područjima alpske regije radi promicanja umrežavanja i zajedničkih ciljeva u sklopu povezanog, koordiniranog i integriranog političkog okvira (primjerice s obzirom na energiju iz obnovljivih izvora, socijalnu zaštitu, logistiku te poslovne i socijalne inovacije); potiče na objedinjavanje najbolje prakse, primjerice iz područja održivog turizma među regijama, kao i iz ostalih postojećih makroregionalnih strategija;

13.  ustraje u tome da u postupcima donošenja odluka lokalna i regionalna tijela u partnerstvu s lokalnim i regionalnim civilnim društvom trebaju imati vodeću ulogu u upravljačkim, operativnim, tehničkim i provedbenim tijelima strategije te da pritom trebaju potpuno poštovati načela supsidijarnosti i višerazinskog upravljanja;

14.  smatra da ulaganja treba usmjeriti tako da se cjelokupnom stanovništvu regije, a posebno ruralnih područja, osigura jednak i učinkovit pristup zdravstvenoj skrbi te službama prve i hitne pomoći kako bi se spriječilo smanjenje broja stanovnika;

15.  poziva Komisiju da svake dvije godine Parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi EUSALP-a, na temelju objektivnih kriterija i mjerljivih pokazatelja, kako bi se ocijenilo njegovo funkcioniranje i dodana vrijednost u smislu rasta i radnih mjesta, smanjenja nejednakosti i održivog razvoja;

16.  poziva države sudionice da se nastave zalagati za diversifikaciju izvora za opskrbu energijom, uzimajući u obzir okoliš; ističe potrebu za održivošću, konkurentnošću i modernizacijom postojeće infrastrukture hidroelektrana razvijene u vrlo ranoj fazi, uzimajući u obzir mogući učinak te infrastrukture na okoliš i geologiju te promičući infrastrukturu malih razmjera (mini, mikro i piko); ističe da je integrirano upravljanje vodnim resursima i njihova zaštita jedan od ključnih čimbenika održivog razvoja Alpa te da stoga lokalno stanovništva mora imati mogućnost opredijeliti se za hidroenergiju i koristiti njezinu dodanu vrijednost; poziva države sudionice da daju doprinos uspostavi funkcionalnih mreža u toj makroregiji kako bi se zajamčila sigurnost opskrbe i uspostavile strukture za razmjenu najboljih praksi prekogranične suradnje;

17.  ističe potrebu da se dodatno ojača socijalna dimenzija kako bi se zajamčila daljnja primjena modela rasta kojim se mogu osigurati održivi rast, socijalna uključenost i socijalna zaštita za sve, posebno u pograničnim područjima; u tom kontekstu ističe važnost određivanja prioriteta i poduzimanja mjera protiv svih oblika diskriminacije;

18.  podsjeća na to da treba zajamčiti načelo univerzalnog pristupa javnim uslugama na cijelom teritoriju EU-a, posebno u području obrazovanja, zdravstvene skrbi, socijalne zaštite i mobilnosti, obraćajući posebnu pozornost na potrebe osoba s invaliditetom; ističe države sudionice trebaju poticati alternativna i inovativna rješenja za alpsku regiju kad je riječ o pružanju javnih usluga, uključujući rješenja prilagođena lokalnim i regionalnim potrebama; u tom kontekstu poziva države sudionice da razrade poticaje za razvoj javno-privatnih partnerstava; podsjeća, međutim, na načela financijske dostupnosti i pristupačnosti kvalitetnih javnih usluga za sve;

19.  zabrinut je zbog degradacije ekosustava i rizika od prirodnih katastrofa u nekim dijelovima alpske regije; ističe potrebu za primjenom potpunog upravljanja rizicima od prirodnih katastrofa te strategija prilagodbe klimatskim promjenama; ističe potrebu da se izrade i primijene zajednički krizni planovi kao reakcija na prekogranično onečišćenje; poziva na uspostavu zajedničkih timova za brzu reakciju u turističkim područjima pogođenima prirodnim katastrofama kao što su klizišta, odroni i poplave; u tom kontekstu ističe da je treba bolje promicati mehanizam EU-a za civilnu zaštitu;

Radna mjesta, gospodarski rast i inovacije

20.  prima na znanje da alpska regija ima ekološku baštinu koja obuhvaća goleme rezervate prirodnih krajobraza i koju treba očuvati te da se u njoj nalazi niz različitih ekosustava, od planinskih i nizinskih područja do mediteranske obale, što omogućuje postojanje gospodarskog područja i biosfere utemeljene na suživotu prirode i čovjeka; stoga ističe potrebu za aktivnom sinergijskom suradnjom u području poljoprivrede i ostalih gospodarskih djelatnosti u zaštićenim područjima (područja mreže Natura 2000, nacionalni parkovi itd.) kako bi se osmislili integrirani turistički proizvodi te također ističe važnost očuvanja i zaštite jedinstvenih staništa u planinskim regijama;

21.  ističe mogućnosti koje su strategijom stvorene za razvoj tržišta rada za koje je karakteristično putovanje na posao preko granice u različitoj, ali vrlo velikoj mjeri; smatra da bi među prioritete ulaganja u okviru alpske strategije trebalo uvrstiti poboljšanje kvalifikacija radnika i otvaranje novih radnih mjesta u zelenom gospodarstvu; ističe, međutim, da su mala i srednja poduzeća, koja su često obiteljska poduzeća, primjerice mala poljoprivredna gospodarstva i mala prerađivačka poduzeća, u poljoprivredi, turizmu, trgovini, obrtu i proizvodnji okosnica integriranih i održivih gospodarskih aktivnosti u alpskoj regiji te su stoga osnovica životnog i kulturnog prostora te prirodnog okoliša Alpa i važno područje zapošljavanja; ističe potrebu za daljnjom diversifikacijom gospodarskih djelatnosti i prilika za zapošljavanje u alpskoj regiji;

22.  naglašava potrebu da ulaganje u digitalnu infrastrukturu bude prioritet te ističe važnost pružanja brzog i učinkovitog pristupa brzom internetu, a time i digitalnim i internetskim uslugama kao što su e-trgovina te korištenje kanala digitalnog tržišta i rada na daljinu, kao i ostalih mogućnosti za osobe koje žive u područjima udaljenima od velikih gradskih središta, uz istodobno promicanje alternativa fizičkom putovanju kad je to moguće;

23.  smatra da bi inovacije i primjena novih tehnologija u ključnim područjima gospodarstva, potaknuti strategijama pametne specijalizacije i financirani iz postojećih izvora EU-a (npr. EFRR, ESF, COSME, Obzor 2020. ili Erasmus+), mogli pomoći u stvaranju kvalitetnih radnih mjesta u strateškim sektorima kao što su bioznanost, biogospodarstvo, energetika, ekološki proizvodi, novi materijali ili e-usluge; podsjeća na to da je važno osigurati čvrstu potporu za mala i srednja poduzeća, čime bi se pomoglo u preokretanju sadašnjeg trenda smanjenja broja stanovnika u nekim područjima i zonama alpske regije;

24.  poziva nadležne vlasti alpskih država članica i regija da se sastanu s Komisijom kako bi se ocijenila mogućnost provedbe zajedničkog programa (na temelju članka 185. UFEU-a) za poticanje integracije istraživačkog i inovacijskog djelovanja u alpskoj regiji tijekom sljedećeg programskog razdoblja, u okviru europskih lanaca vrijednosti povezanih sa strategijama pametne specijalizacije i uvrštenih u njih;

25.  potiče stvaranje klastera i suradnju među javnim i privatnim poduzećima, sveučilištima, istraživačkim institutima i ostalim relevantnim dionicima kako bi se promicale inovacije i omogućilo ostvarivanje koristi od sinergije između alpskih i perialpskih područja; smatra da bi se predviđene mjere trebale oslanjati na nacionalne i regionalne strategije istraživanja i inovacija za pametnu regionalnu specijalizaciju kako bi se zajamčilo učinkovitije i djelotvornije ulaganje;

26.  prepoznaje u kojoj je mjeri za uspjeh strategije EUSALP važno razvijati projekte za udruge, institucije i mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća koja djeluju u kulturnom i kreativnom sektoru zbog utjecaja koji imaju u području ulaganja, rasta, inovacija i zapošljavanja, ali i zbog njihove ključne uloge u očuvanju i promicanju kulturne i jezične raznolikosti;

27.  ističe da bi makroregionalnom strategijom za Alpe trebalo pružiti mogućnosti za očuvanje, održavanje i po potrebi prilagođavanje oblika tradicionalnih gospodarskih djelatnosti, kao što su poljoprivreda, šumarstvo i gospodarske djelatnosti utemeljene na obrtu, te za poticanje inovacija i osmišljavanje novih inicijativa u tom području, primjerice preko mehanizma EU-a InnovFin; ističe potrebu da se malim i srednjim poduzećima omogući lakši pristup potpori i financiranju, s obzirom na njihovu ulogu u stvaranju radnih mjesta;

28.  ističe da je suradnja među regijama, prije svega prekogranična suradnja, nužna za daljnji razvoj turizma u široj regiji; potiče oblikovanje turističkih strategija na temelju postojeće prirodne i kulturne baštine, održivosti i inovacija; ističe socijalnu, kulturnu i gospodarsku dimenziju raznih alpskih tradicija i običaja, čiju raznolikost treba poticati i čuvati;

29.  napominje da se upravljanje populacijom ptica grabljivica i ostalih mesojeda te njihovo ponovno uvođenje u alpsku regiju odvija na nacionalnoj i lokalnoj razini, no te vrste ne poznaju administrativne granice i stoga je njihova migracija po svojoj prirodi prekogranična pojava; međutim, kako bi se izbjegli problemi povezani s njihovim ponovnim uvođenjem, poziva države članice da poboljšaju koordinaciju među raznim tijelima pri razmjeni informacija te da se obogate najbolje prakse kako bi se poboljšalo upravljanje domaćim i pašnim životinjama i kako bi ih se zaštitilo u okviru strategije za Alpe, i to u pogledu dijelova koji se odnose na velike mesojede, divlje kopitare i društvenu platformu Alpske konvencije;

30.  podržava diversifikaciju turističke ponude razvojem novih turističkih mogućnosti prilagođenih regionalnim potrebama i korištenjem regionalnih resursa, kao što su primjerice turistički tematski parkovi i rute, eno-gastronomski turizam, kulturni, zdravstveni, obrazovni i sportski turizam, kako bi se produžila turistička sezona, a istodobno smanjio pritisak na infrastrukturu i postigla zaposlenost u turističkom ciklusu tijekom cijele godine te također podržava agroturizam čiji je cilj privlačenje posjetitelja u hotele koji nisu u središtu pozornosti radi bavljenja aktivnostima povezanima s ruralnim životom i divljim životinjama te poboljšanje konkurentnosti i održivosti turističkih odredišta; podržava promicanje novih turističkih aktivnosti bolje prilagođenih klimatskim promjenama i zaštiti okoliša; također ističe da je potrebno podržati i unaprijediti koordinaciju gorskih službi spašavanja;

31.  podupire mjere kojima se potiče rasterećenje prometne infrastrukture preraspodjelom školskih praznika i s njima povezanih godišnjih odmora, inteligentnim određivanjem cestarina i poticajima pružatelja turističkih usluga tijekom razdoblja najvećeg prometa i prometnih gužvi;

32.  podsjeća na ekonomsku važnost promicanja osmišljavanja održivih turističkih aktivnosti u cijeloj alpskoj regiji, među ostalim na jezerima i u lječilištima; također potiče države članice da koriste bicikliranje u kombinaciji s putovanjem željeznicom ili uslugama intermodalnog prijevoza; na temelju najbolje prakse ističe turističke platforme uspostavljene u okviru projekata koje financira EU;

33.  prima na znanje da se od pojedinca često traži da obavlja različite aktivnosti tijekom godine, a one su ponekad i prekogranične; poziva Komisiju, države članice te regionalna i lokalna tijela da potiču suradnju tijela koja pružaju početnu izobrazbu i onih koja omogućuju strukovno osposobljavanje na radnom mjestu; ističe prednosti koje bi se mogle ostvariti programom Erasmus+ namijenjenom za prekogranično naukovanje;

Mobilnost i povezanost

34.  ističe važnost bolje prometne i energetske povezanosti država sudionica, uključujući lokalne, regionalne i prekogranične prometne i intermodalne veze sa zaleđem (među ostalim velike konurbacije), kako bi se potaknuo razvoj regije, poboljšala kvaliteta života njezinih stanovnika i privuklo novo stanovništvo te istodobno procijenilo mogu li se obnoviti i/ili proširiti postojeće mreže s općim ciljem da se bolje primijene mreže TEN-T; ističe važnost izgradnje „pametne” infrastrukture; smatra da bi novoizgrađena infrastruktura trebala postati pravi „tehnološki koridor” u koji treba ugraditi sve zasebne infrastrukture, odnosno električnu i telefonsku mrežu, širokopojasni i ultrabrzi širokopojasni internet, plinovode, mreže optičkih kabela, vodovodne cijevi itd.;

35.  poziva na cjelovit pristup budućem planiranju i provedbi alpske prometne politike i politike okoliša; u tom kontekstu ističe da je nužno dati prioritet promjeni načina prijevoza kako bi se s cestovnog prešlo na željeznički promet, posebno u području prijevoza tereta, te poziva Komisiju da podrži tu promjenu; u tom kontekstu također poziva da se prihodi ostvareni u cestovnom prometu koriste za poticanje provedbe i razvoja učinkovitog i ekološki prihvatljivog željezničkog prijevoza putnika i tereta, kao i za smanjenje buke i onečišćenja okoliša, te skreće pozornost na moguće projekte u područjima kao što su upravljanje prometom, tehnološke inovacije, interoperabilnost itd.; osim toga poziva na proširenje postojeće infrastrukture u alpskoj regiji, uključujući kvalitetne intermodalne i interoperabilne sustave; ističe da je svim stanovnicima regije važno zajamčiti povezanost i dostupnost;

36.  ističe važnost povezivanja prometnih ruta s ostalim dijelovima Europe te važnost međupovezanosti s koridorima mreže TEN-T, uz istodobno optimalno korištenje postojeće infrastrukture; ističe da je planinski teren i dalje prepreka u približavanju građana EU-a jednih drugima i da se EU obvezao da će u većoj mjeri financirati prekograničnu prometnu infrastrukturu; stoga poziva države sudionice da svoje napore također usredotoče na provedbu i planiranje održivih i uključivih dodatnih projekata, uz istodobno povezivanje i razvoj sadašnje mreže TEN-T;

37.  skreće pozornost na nedostatak učinkovitih, čistih veza u planinskim područjima te između planinskih i peri-planinskih područja; poziva Komisiju i države članice da omoguće čiste i bolje veze s niskim emisijama ugljika, prije svega u željezničkim mrežama, na regionalnoj i lokalnoj razini radi jačanja kohezije i poboljšanja kvalitete života u tim područjima; potiče i promiče naseljavanje u alpskoj regiji;

38.  poziva države koje sudjeluju u makroregionalnoj strategiji da u obzir uzmu posebne uvjete prekograničnih radnika i sastave sporazume za prekogranične radnike u alpskoj makroregiji;

39.  podržava razvoj inovativnih oblika lokalnog prijevoza na zahtjev, kao što su inteligentne prometne informacije, upravljanje prometom te prometna telematika i multimodalnost, među ostalim uzimajući u obzir mogućnost međuregionalnog dijeljenja aktivnosti u tom području;

40.  ističe nedostatak učinkovitih digitalnih veza u planinskim područjima; poziva Komisiju i države članice da omoguće bolje veze na regionalnoj i lokalnoj razini radi poboljšanja kvalitete života, promicanja osmišljavanja novih aktivnosti, stvaranja mogućnosti za rad u tim područjima te poticanja ponovnog naseljavanja;

41.  ističe važnost javnog ulaganja u planinska područja kako bi se riješio problem neuspjeha tržišta da osigura digitalnu povezanost u tim područjima; ističe važnost potpune i opće obuhvaćenosti širokopojasnim internetom i planinskih regija kako bi se zajamčila dugoročna održivost udaljenih naselja i gospodarskih područja; poziva Komisiju da predloži konkretna rješenja tog problema;

Okoliš, biološka raznolikost, klimatske promjene i energija

42.  ističe da je važno zaštititi i poboljšati bioraznolikost alpske regije; poziva na ulaganje zajedničkih napora u uvođenje inovativnih mjera za očuvanje okoliša i njegovo održavanje, kao i na detaljno preispitivanje uloge velikih grabežljivaca i moguće uvođenje mjera prilagodbe te na potpuno poštovanje pravne stečevine Unije o zaštiti okoliša, bioraznolikosti, tla i vode; ističe da je važno zajamčiti da se sve moguće mjere poduzimaju kako bi se izbjeglo udvostručavanje postojećih zakonodavnih inicijativa;

43.  ističe da alpska makroregija nudi velike mogućnosti u području inovativnih rješenja, što bi je moglo učiniti jedinstvenim pokusnim laboratorijem za kružno gospodarstvo; tijekom proračunskog postupka za 2017. podnijet će pilot-projekt za istraživanje mogućnosti koje to područje nudi za razvoj konkretnih strategija povezanih s kružnim gospodarstvom, primjerice u području proizvodnje, potrošnje i upravljanja otpadom;

44.  ističe da je važno promicati vlastitu proizvodnju energije, jačati energetsku učinkovitost i podržavati razvoj najučinkovitijih obnovljivih izvora energije u regiji, od energije vode preko energije sunca i vjetra do geotermalne energije, te da je također važno promicati razvoj onih oblika energije iz obnovljivih izvora svojstvenih Alpama; skreće pozornost na učinak upotrebe raznih vrsta postrojenja za spaljivanje u sektoru grijanja na kvalitetu zraka; podržava održivu upotrebu šumskog drva bez smanjenja postojećih šumskih područja, što je važno za održavanje ravnoteže planinskih ekosustava i zaštitu od lavina, klizišta i poplava;

45.  ističe hitnu potrebu za razvojem novih strategija borbe protiv onečišćenja zraka, zbog kojega raste zabrinutost za javno zdravlje, te protiv klimatskih promjena, posebno u industrijskim i naseljenijim područjima te makroregije, uz istodobno utvrđivanje postojećih izvora onečišćenja i strogo praćenje emisija povezanih s njim; u skladu s tim poziva države članice da uvedu održivu prometnu politiku u skladu s ciljevima utvrđenima na konferenciji COP21 u Parizu te da podrže očuvanje i održavanje usluga ekosustava u cijeloj alpskoj makroregiji;

46.  ističe važnost infrastrukture za prijenos energije i podupire pametne sustave njezine distribucije, skladištenja i transmisije, kao i ulaganje u energetsku infrastrukturu za proizvodnju i prijenos električne energije i plina u skladu s mrežom TEN-E te ulaganje u provedbu konkretnih projekata koji se nalaze na popisu projekata od interesa za energetsku zajednicu; ističe važnost iskorištavanja lokalnih, a posebno obnovljivih izvora energije, kako bi se smanjila ovisnost o uvozu; poziva na promicanje decentralizirane vlastite proizvodnje energije te na jačanje energetske učinkovitosti u svim sektorima;

47.  potiče države sudionice na zajedničko ulaganje napora u provedbu prostornog planiranja i integriranog upravljanja teritorijima, uključujući veći broj raznih dionika (nacionalne, regionalne i lokalne vlasti, istraživačku zajednicu, nevladine organizacije itd.) iz regije;

48.  poziva na daljnje jačanje suradnje i rada u okviru Svjetske službe za praćenje ledenjaka s obzirom na nedavne odluke donesene na konferenciji COP21 održanoj u Parizu i strategiju koju treba provoditi nakon nje;

49.  zabrinut je zbog toga što su klimatske promjene i porast temperature ozbiljna prijetnja opstanku vrsta koje žive na velikim nadmorskim visinama te što je otapanje ledenjaka još jedan razlog za brigu jer znatno utječe na zalihe podzemnih voda; poziva na izradu sveobuhvatnog transnacionalnog plana za borbu protiv otapanja ledenjaka te na reagiranje na klimatske promjene diljem Alpa;

50.  poziva države sudionice da se nastave zalagati za diversifikaciju izvora za opskrbu energijom te da u okviru kombinirane proizvodnje energije razviju opskrbu iz postojećih obnovljivih izvora kao što su sunce i vjetar; ističe da su hidroelektrane održive i konkurentne; poziva države sudionice da daju doprinos uspostavljanju učinkovite infrastrukturne mreže za opskrbu električnom energijom u toj makroregiji;

51.  ističe da se diversifikacijom izvora za opskrbu energijom neće samo povećati energetska sigurnost makroregije nego će se stvoriti i veća konkurencija, od čega će regija imati znatne koristi u pogledu gospodarskog razvoja;

o
o   o

52.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim i regionalnim parlamentima država sudionica EUSALP-a (Austrija, Francuska, Italija, Lihtenštajn, Njemačka, Slovenija i Švicarska).

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 259.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 303.
(4) SL C 32, 28.1.2016., str. 12.
(5) SL C 19, 21.1.2015., str. 32.
(6) SL C 349 E, 29.11.2013., str. 1.
(7) SL C 55, 12.2.2016., str. 117.


Uzajamni fond EU-a za Afriku: implikacije za razvojnu i humanitarnu pomoć
PDF 368kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o Uzajamnom fondu EU-a za Afriku: implikacije za razvojnu i humanitarnu pomoć (2015/2341(INI))
P8_TA(2016)0337A8-0221/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 41. stavak 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Krizni uzajamni fond EU-a za stabilnost i rješavanje temeljnih uzroka nezakonite migracije i raseljavanja osoba u Africi (Uzajamni fond EU-a za Afriku), osnovan na sastanku na vrhu o migracijama održanom u Valletti 11. i 12. studenog 2015.,

–  uzimajući u obzir zajednički akcijski plan usvojen na sastanku na vrhu u Valletti,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica afričke, karipske i pacifičke skupine država, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000.(1), njegove uzastopne revizije i Prilog I.C (višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.), u skladu s 11. Europskim razvojnim fondom,

–  uzimajući u obzir višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020., na kojemu se temelji proračun EU-a, i proračunski naslov 4. koji je sadržan u njemu („Globalna Europa”),

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., usvojen na sastanku na vrhu UN-a o održivom razvoju održanom u New Yorku 2015.,

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi naslovljen „Jednakost spolova i osnaživanje žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020. do preobrazbe života djevojčica i žena” (SWD(2015)0182) i zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. kojima se podržava pripadajući Akcijski plan za ravnopravnost spolova 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir Pekinšku platformu za djelovanje iz 1995. i program djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju (ICPD) iz 1994. te ishode njihovih revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenje Odbora za proračune (A8-0221/2016),

A.  budući da je glavni cilj Uzajamnog fonda EU-a za Afriku, koji je predsjednik Europske komisije potpisao zajedno s 25 država članica EU-a te Norveškom i Švicarskom, a europski i afrički partneri predstavili na sastanku na vrhu o migracijama u Valletti održanom 12. studenoga 2015., doprinijeti stabilnosti u tim regijama i boljem upravljanju migracijama; budući da je, konkretnije, cilj Uzajamnog fonda riješiti temeljne uzroke destabilizacije, prisilnog raseljavanja i nezakonitih migracija promicanjem otpornosti, gospodarskih i jednakih prilika, sigurnosti i razvoja;

B.  budući da Europski konsenzus o razvoju ostaje temeljni okvir razvojne politike EU-a te da se Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći ponovno potvrđuju temeljna načela humanitarne pomoći; budući da je mir u novom Programu održivog razvoja do 2030. i u uvedenom cilju održivog razvoja br. 16 o miru i pravdi priznat kao presudan za razvoj; budući da EU i njegovi partneri u humanitarnom području moraju moći zajamčiti pomoć i zaštitu, koje se trebaju temeljiti na potrebama i na poštovanju načela neutralnosti, nepristranosti, humanosti i neovisnosti humanitarnog djelovanja, sadržanih u međunarodnom pravu, a posebice međunarodnom humanitarnom pravu;

C.  budući da se u Africi i dalje bilježe vrlo visoke stope rasta stanovništva te vrlo sporo opadanje stopa plodnosti, što će u budućnosti dovesti do naglog porasta mladog, radno sposobnog stanovništva te donijeti velike potencijalne socijalne i gospodarske koristi; budući da je za poticanje stabilnosti, održivog gospodarskog rasta, socijalne kohezije i razvoja u regiji ključno omogućiti mladima obrazovanje i stjecanje vještina koje su im potrebne kako bi ostvarili svoj potencijal te stvoriti prilike za zapošljavanje;

D.  budući da bi Uzajamni fond trebao biti razvojni instrument u kojem se prikupljaju sredstva od raznih donatora kako bi EU mogao brzo, fleksibilno, transparentno i združeno odgovoriti na različite aspekte krizne situacije;

E.  budući da 1,5 milijardi ljudi u cijelome svijetu živi u nestabilnim regijama zahvaćenim sukobima te da raste broj nestabilnih država i područja bez uprave, zbog čega su mnogi izloženi siromaštvu, bezakonju, cvatućoj korupciji i nasilju; budući da je zamisao koja je prethodila osnivanju Uzajamnog fonda bila ta da se pomogne 23 zemljama u trima afričkim regijama (Rogu Afrike, Sahelu i području jezera Čad te sjevernoj Africi) u kojima su smještene neke od najnestabilnijih afričkih zemalja, koje su zahvaćene migracijama kao zemlje podrijetla, tranzita ili odredišta, katkad i u svim trima tim ulogama, i imat će najviše koristi od takvog oblika financijske pomoći EU-a; budući da bi osim afričkih zemalja koje ispunjavaju uvjete i njihove susjedne zemlje mogle, ovisno o slučaju, imati koristi od projekata u okviru Uzajamnog fonda koji imaju regionalnu dimenziju, u cilju rješavanja pitanja regionalnih migracijskih tokova i srodnih prekograničnih teškoća;

F.  budući da je cilj Uzajamnog fonda riješiti temeljne uzroke nezakonitih migracija i raseljavanja u zemljama podrijetla, tranzita i odredišta uz pomoć sljedećih pet prioritetnih sektora: 1) razvojna korist od migracija; 2) zakonita migracija i mobilnost; 3) zaštita i azil; 4) sprečavanje i borba protiv nezakonitih migracija; i 5) povratak, ponovni prihvat i reintegracija;

G.  budući da doprinos EU-a iznosi 1,8 milijardi EUR, s time da Komisija može računati i na jednak iznos dodatnih sredstava koji će pružiti države članice EU-a i drugi donatori; budući da Uzajamni fond služi tomu da dopuni postojeću pomoć EU-a obuhvaćenim regijama u iznosu većem od 10 milijardi EUR do 2020. i cilj joj je doprinijeti uključivom i održivom gospodarskom rastu;

H.  budući da su 2014. osnovana dva uzajamna fonda, i to Uzajamni fond Bekou s naglaskom na stabilizaciji i obnovi Srednjoafričke Republike, a koji bilježi pozitivne rezultate, i Fond Madad kao odgovor na krizu u Siriji;

I.  budući da se u izvješću Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda (UNFPA) naslovljenom „Međunarodna konferencija o stanovništvu i razvoju (ICPD) nakon globalnog izvješća za 2014.” koje je objavljeno 12. veljače 2014. naglašava da zaštita žena i adolescenata koji su žrtve nasilja mora biti prioritet međunarodnog plana za razvoj;

J.  budući da su uzajamni fondovi dio ad hoc odgovora, što upućuje na nedovoljne resurse i ograničenu fleksibilnost koji su svojstveni financijskom okviru EU-a, pri čemu su resursi i fleksibilnost prijeko potrebni kako bi se pružio brz i cjelovit odgovor na humanitarne krize, među kojima su i one koje traju dugo;

K.  budući da će EU nastaviti s djelovanjem u području učinkovite primjene Rezolucije 1325 Vijeća sigurnosti UN-a i naknadnih rezolucija o ženama, miru i sigurnosti;

Dodjela financijskih sredstava i proračunski aspekti

1.  podsjeća da se dodjela financijskih sredstava sastoji od triju faza: obećanja, preuzimanja obveze i ispunjenja obveze/isplate; međutim, podsjeća da je potrebno izvući pouku iz prijašnjih uzajamnih fondova; izražava žaljenje zbog činjenice da su doprinosi država članica i dalje premali i da čine tek malen dio doprinosa Unije te su stoga daleko od dostizanja službene obveze, ukupno iznoseći tek 81,71 milijun EUR u travnju 2016. (ili 4,5 % od predviđenih 1,8 milijardi EUR); ustraje u tome da se obećanja i preuzete obveze moraju ispuniti; podsjeća Vijeće i Komisiju da je pomoć učinkovita ako uključuje pravovremeno i predvidivo financiranje te traži da se ubrza isplata sredstava iz tih fondova;

2.  pozdravlja namjeru da se sredstva brže i fleksibilnije isplaćuju u hitnim situacijama i da se udruže različiti izvori financiranja kako bi se pronašao odgovor na brojne dimenzije migracijske i izbjegličke krize; kritičan je prema činjenici da je Komisija odobrena sredstva preusmjerila s ciljeva i načela osnovnih akata kako bi ih kanalizirala kroz Uzajamni fond jer se time krše financijska pravila i ugrožava uspjeh dugoročnih politika Unije; stoga poziva na to da se nova odobrena sredstva koriste kad god je to moguće i da se zajamči puna transparentnost u pogledu podrijetla i namjene sredstava;

3.  primjećuje da se u području vanjskog djelovanja uzajamni fondovi uglavnom osnivaju kako bi se omogućila brza reakcija na konkretne krizne situacije i stanja nakon kriznih situacija tako da se financijskom polugom poveća doprinos država članica EU-a i ostalih donatora, pri čemu se povećava globalna vidljivost europskih nastojanja; ističe, međutim, da države članice ne bi smjele zanemariti preuzete obveze kad je riječ o postizanju cilja izdvajanja 0,7 % bruto nacionalnog dohotka za službenu razvojnu pomoć; poziva države članice da u skladu s tim poštuju svoje obveze kad je riječ o cilju od 0,7 % BND-a za službenu razvojnu pomoć i svojem doprinosu Uzajamnom fondu za Afriku;

4.  naglašava nestabilnost dobrovoljnih doprinosa te potiče države članice da ispunjavaju svoje obveze i da na brz i učinkovit način ulože sredstva jednaka doprinosu Unije kako bi Uzajamni fond mogao u potpunosti ostvariti svoj potencijal, a ne da samo ulažu minimalan iznos potreban za stjecanje glasačkih prava u strateškom odboru;

5.  žali zbog činjenice da kao rezultat toga uzajamni fondovi zaobilaze proračunsko tijelo i narušavaju jedinstvo proračuna; napominje da je činjenica da je taj ad hoc instrument osnovan potvrda da višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje od 2014. do 2020. nije dostatan; ističe da doprinosi država članica čine 85 % proračuna Unije; smatra da je važnost osnivanja Uzajamnog fonda de facto ekvivalentna reviziji gornjih granica aktualnog VFO-a povećanjem doprinosa država članica; stoga ističe da osnivanje instrumenata financiranja izvan proračuna EU-a mora ostati iznimka; izražava žaljenje zbog činjenice da Parlament nema predstavnika u strateškom odboru usprkos činjenici da znatan dio sredstava dolazi iz proračuna Unije; zalaže se za to da proračunsko tijelo bude pozvano da sudjeluje u radu strateškog odbora;

6.  napominje da financijski doprinos EU-a Uzajamnom fondu za Afriku trenutačno ponajprije dolazi iz 11. Europskog razvojnog fonda; naglašava da je Uzajamni fond ponajviše osnovan zato što proračunu EU-a i VFO-u nedostaje sredstava i fleksibilnosti koji su potrebni za brzo i cjelovito rješavanje različitih dimenzija takvih kriza; poziva EU da u okviru revizije VFO-a za 2014. – 2020. ove godine i revizije vanjskih financijskih instrumenata u 2016. pristane pronaći holističko rješenje za financiranje u hitnim situacijama kako bi se povećale učinkovitost i mogućnost brzoga korištenja humanitarne i razvojne pomoći dostupne u proračunu EU-a;

7.  posebno poziva na odgovarajuću reviziju gornjih granica radi uvrštenja kriznih mehanizama u VFO, a time i ponovne uspostave jedinstva proračuna; smatra da bi revizija VFO-a donijela veću proračunsku, demokratsku i pravnu sigurnost; štoviše, ističe potrebu za revizijom financijskih pravila u cilju lakšeg upravljanja proračunskim sredstvima EU-a i postizanja, u okviru cjelovitog pristupa, veće sinergije između proračuna Unije, Europskog razvojnog fonda i bilateralne suradnje kako bi se povećao utjecaj razvojnog financiranja i utro put prema uvrštenju Europskog razvojnog fonda u proračun, održavajući pritom razinu sredstava predviđenu od 2021.; potiče Komisiju da poduzme hitne korake za poboljšanje uključenosti proračunskog tijela i bolje uskladi uzajamne fondove i druge mehanizme s proračunskim pravilima, ponajprije tako da ih se uvrsti u proračun Unije;

8.  napominje da je Parlament, kao jedna grana proračunskog tijela, pokazao odgovornost mobilizacijom sredstava za hitne situacije; izražava žaljenje zbog činjenice da se zbog širenja instrumenata za hitne situacije napušta metoda Zajednice; potvrđuje da namjerava braniti temeljna načela proračuna Unije, osobito jedinstvo proračuna i suodlučivanje; smatra da je uistinu nužno ponovno razmotriti sposobnost Unije na odgovor na krize velikih razmjera, posebno kad je riječ o implikacijama za proračun; uvjetuje svoj pristanak na buduće prijedloge kriznih instrumenata uvrštenjem tih implikacija u reviziju VFO-a na sredini razdoblja, koja se treba provesti prije kraja 2016.;

9.  napominje da su iz drugih financijskih instrumenata u sklopu proračuna EU-a izdvojena dodatna sredstva, primjerice iz Instrumenta za razvojnu suradnju (125 milijuna EUR), Instrumenta za humanitarnu pomoć (50 milijuna EUR) i Europskog instrumenta za susjedstvo (200 milijuna EUR);

10.  napominje da od ukupnog doprinosa EU-a u iznosu od 1,8 milijardi EUR dodatna sredstva čine samo 1 milijardu EUR iz pričuve Europskog razvojnog fonda; zabrinut je zbog toga što bi se financiranje Uzajamnog fonda moglo provoditi nauštrb ostalih razvojnih ciljeva; podsjeća da bi instrument Uzajamnog fonda trebao dopunjavati postojeće instrumente te poziva Komisiju da zajamči transparentnost i odgovornost u pogledu upotrebe i iznosa trenutačnih proračunskih linija u okviru kojih se izdvajaju sredstva za Uzajamni fond;

11.  odlučno ističe da se sredstva iz Europskog razvojnog fonda i službene razvojne pomoći moraju izdvajati za gospodarski, ljudski i društveni razvoj zemlje domaćina, s posebnim naglaskom na razvojnim izazovima koji su ustanovljeni u odluci o Uzajamnom fondu; naglašava da razvoj bez sigurnosti nije moguć; osuđuje svaku upotrebu sredstava iz Europskog razvojnog fonda i službene razvojne pomoći za upravljanje migracijama i kontrolu svih ostalih aktivnosti bez razvojnih ciljeva;

Financiranje najmanje razvijenih zemalja

12.  ističe da bi korištenje Europskog razvojnog fonda za financiranje Uzajamnog fonda za Afriku moglo utjecati na pomoć koju primaju afričke zemlje koje nisu obuhvaćene Uzajamnim fondom, a osobito najmanje razvijene zemlje;

13.  izražava duboko žaljenje zbog činjenice da se, usprkos kontinuiranoj važnosti službene razvojne pomoći za najmanje razvijene zemlje, ionako niska razina razvojne pomoći najmanje razvijenim zemljama 2014. smanjila drugu godinu zaredom te zbog toga što je udio pomoći izdvojene za te zemlje najniži u posljednjih deset godina; poziva Komisiju i države članice, u skladu s tim, da se pobrinu za to da se pomoć ne uskrati najsiromašnijim zemljama kako bi se pokrili troškovi trenutačnih kriza;

Uloga civilnog društva, nevladinih organizacija, lokalnih vlasti i međunarodnih organizacija

14.  smatra da bi Uzajamni fond EU-a za Afriku trebao doprinijeti razvoju u zemljama tranzita i podrijetla migranata, jačanju i poboljšanju lokalne javne službe (socijalne službe, zdravstvo, obrazovanje, opskrba hranom, kultura) te političkog sudjelovanja i upravljanja, posebno uz pomoć projekata na razini zajednice; smatra da bi se Uzajamnim fondom trebalo doprinijeti razvoju zapošljavanja u lokalnim sektorima uz istodobno poštovanje ljudskih prava i okoliša; smatra da se u tom okviru mora savjetovati s lokalnim javnim vlastima kao punopravnim partnerima pod uvjetom da je u potpunosti zajamčena učinkovitost i dobro upravljanje u skladu s načelima učinkovitosti pomoći te da bi one trebale biti glavni sudionici odgovorni za javne usluge koje se pružaju na lokalnoj razini; smatra da bi civilno društvo, nevladine organizacije, međunarodne organizacije i zajednice iz dijaspore trebale imati ključnu ulogu u rješavanju temeljnih uzroka migracija i poboljšanju lokalnih javnih službi;

15.  podsjeća da se regionalne i lokalne vlasti, organizacije civilnoga društva i nevladine organizacije prirodno nameću kao partneri za djelotvornu razvojnu politiku i da je stalan dijalog s nacionalnim vlastima i lokalnim zajednicama ključan za utvrđivanje zajedničkih strategija i prioriteta te za omogućivanje pristupa provedbi fonda koji se temelji na dokazima, naročito u državama u kojima ne postoje dovoljna jamstva dobrog upravljanja i transparentnosti; poziva na poštovanje načela supsidijarnosti i odgovornosti i u tom području djelovanja; ističe da bi tijela lokalne vlasti, lokalno civilno društvo, nevladine organizacije i međunarodne organizacije trebali biti snažno uključeni u faze planiranja, provedbe i evaluacije Uzajamnog fonda; poziva Komisiju da razjasni i formalizira postupke savjetovanja s tim dionicima kako bi se zajamčilo njihovo učinkovito sudjelovanje u raspravama koje se održavaju u operativnim odborima, uz jasne i transparentne kriterije prihvatljivosti;

16.  naglašava da je važno vladama zemalja primateljica omogućiti uravnoteženije financiranje, a osobito za pouzdane aktere civilnog društva, koji su u pravilu svjesniji društvenih nedostataka za čije je ispravljanje potrebna pomoć;

17.  podsjeća na važnost pristupa stvaranju otpornosti koji je usredotočen na ljude i zajednicu i čvrsto vjeruje da bi se Uzajamni fond trebao usredotočiti ne samo na gospodarski razvoj nego i na lokalne projekte čiji je cilj poboljšati kvalitetu, jednakost i ravnopravnu dostupnost osnovnih usluga te osposobljavanja za razvoj lokalnih kompetencija, te za odgovaranje na potrebe ugroženih zajednica, što uključuje manjine;

Transparentnost i jasnoća radi boljeg ostvarenja ciljeva

18.  priznaje složenost i višedimenzionalnu prirodu aktualne izbjegličke krize; međutim, upozorava na ozbiljnu opasnost zlouporabe razvojne pomoći EU-a, osobito u zemljama zahvaćenim sukobima u kojima su sigurnosna, migracijska i razvojna pitanja usko povezana; naglašava da projekti obuhvaćeni Uzajamnim fondom, nastali uporabom sredstava ponajprije posvećenih razvoju, moraju imati razvojne ciljeve; ističe da projekti namijenjeni poboljšanju sigurnosnih kapaciteta u određenim zemljama moraju biti razrađeni tako da naglasak njihovih krajnjih ishoda bude na smanjenju siromaštva, kao i na stabilnosti zemalja primateljica;

19.  podsjeća Komisiju i tijela izravno odgovorna za upravljanje Uzajamnim fondom da se sredstva koja dolaze iz Europskog razvojnog fonda i drugih izvora razvojne pomoći moraju upotrebljavati isključivo za aktivnosti izravno posvećene razvojnoj pomoći; traži od Komisije da pruži izričito jamstvo kad je riječ o takvoj uporabi i da zajamči redovno i cjelovito izvješćivanje o uporabi tih sredstava;

20.  naglašava da se proračun EU-a ne može koristiti za izravno financiranje vojnih ili obrambenih operacija (članak 41. stavak 2. UEU-a), ali da se izrijekom ne isključuju operacije potpore miru s razvojnim ciljevima; nadalje podsjeća da se u člancima 209. i 212. UFEU-a izričito ne isključuje financiranje izgradnje kapaciteta u sektoru sigurnosti;

21.  poziva Komisiju, strateški odbor i operativni odbor da se ponajprije usredotoče na izgradnju kapaciteta, stabilnost i mir, dobrobit i osnaživanje lokalnog stanovništva, promicanje, zaštitu i ostvarenje ljudskih prava, stvaranje prilika za rad i osposobljavanje, osobito za žene i mlade;

22.  izričito naglašava da konačni cilj razvojne politike EU-a, utvrđen u članku 208. UFEU-a, mora biti smanjenje i iskorjenjivanje siromaštva; u tom pogledu izražava žaljenje što se Uzajamni fond neće usredotočiti isključivo na razvojne ciljeve, iako doprinos EU-a tom mehanizmu financiranja ponajprije dolazi iz službene razvojne pomoći; ističe da u Uzajamnom fondu treba postojati jasna, transparentna i vidljiva razlika između financijske omotnice za razvojne aktivnosti s jedne strane i s druge za aktivnosti povezane s upravljanjem migracijama, graničnom kontrolom i sve druge aktivnosti; ističe da bi reduciranje službene razvojne pomoći tako da se manje sredstava izdvaja za borbu protiv krajnjeg siromaštva ugrozilo znatan napredak postignut u području međunarodnog razvoja kao i nedavno usvojene ciljeve održivog razvoja;

Usklađenost politika EU-a i obveze u pogledu ljudskih prava

23.  poziva EU da bude usklađeniji kad djeluje u području međunarodne suradnje za razvoj, i to zbog dvaju razloga: s jedne strane EU i države članice trebali bi postupati u skladu sa svojim obvezama, a s druge pokazati generalnu usklađenost svojih vanjskih politika i instrumenata usmjerenih na afričku regiju, osobito uzimajući u obzir Sporazum između EU-a i AKP-a iz Cotonoua i duh zajedničkog upravljanja koji je u njemu izražen; imajući u vidu potonji razlog, smatra da bi Uzajamni fond trebao odražavati načela usklađenosti politika u cilju održivog razvoja i komplementarnosti među svim sudionicima u razvoju te izbjegavati proturječnosti između razvojnih ciljeva i sigurnosnih, humanitarnih i migracijskih politika; izražava nadu da će se paketom za bolju regulativu doprinijeti unaprjeđenju usklađenosti politika u cilju održivog razvoja tako što će se voditi računa o razvoju i ljudskim pravima u svim procjenama učinka koje su dio paketa;

24.  podsjeća da pravila i kriteriji na kojima se temelji razvojna pomoć za projekte financirane iz Uzajamnog fonda moraju biti utvrđeni na temelju zajedničkih vrijednosti i zajedničkih interesa, osobito u pogledu poštovanja i promicanja ljudskih prava; ističe, u tom smislu, da politika EU-a u pogledu suradnje na području sigurnosti, upravljanja migracijama te trgovine ljudima i krijumčarenja treba sadržavati konkretne odredbe namijenjene jamčenju poštovanja ljudskih prava i vladavine prava, osobito prava žena, prava osoba koje su dio zajednice LGBTI, seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, prava djece, prava manjina i drugih izrazito ugroženih skupina; podsjeća da EU mora promicati borbu protiv diskriminacije na temelju vjeroispovijesti ili osobnih uvjerenja, spola, rase ili etničke pripadnosti, invaliditeta ili spolnog opredjeljenja;

25.  podsjeća da uzajamni fondovi moraju doprinijeti postizanju dugoročnih ciljeva izgradnje mira i jačanja upravljanja u zemljama korisnicama; ističe potrebu za pomnom i sustavnom procjenom utjecaja aktivnosti koje se financiraju iz Uzajamnog fonda EU-a za Afriku na isporuku humanitarne pomoći; naglašava da Uzajamni fond ne bi trebao dovesti u pitanje dugoročnu razvojnu suradnju EU-a; ističe da odgovornost i komplementarnost dugoročnih i kratkoročnih projekata mora biti zajamčena, zaštićena i usklađena s postojećim strategijama EU-a za regije i zemlje u slučaju Sahela, Gvinejskog zaljeva, Roga Afrike i sjeverne Afrike; ističe da je sveobuhvatna analiza po državama i sektorima potrebna za dobru raspodjelu sredstava, kao i u pogledu ostvarivanja bliske suradnje sa širokim spektrom aktera iz civilnog društva; pozdravlja uvođenje istraživačke komponente u Uzajamni fond kao potencijalnu priliku za stvaranje razvojnih mogućnosti i sinergija između EU-a i dotičnih zemalja;

Ciljevi i popratne mjere

26.  poziva Komisiju da sustavno prati kako se rabe sredstva iz Uzajamnog fonda i kako se raspodjeljuju te da poveća nadzorne ovlasti Parlamenta u pogledu Uzajamnog fonda; posebno poziva Vijeće i Komisiju da redovito pružaju informacije o konkretnim postupcima EU-a i afričkih država u pogledu korištenja tih sredstava i o postignutim rezultatima;

27.  zabrinut je zbog nedovoljne koordinacije među svim akterima koji sudjeluju u upravljanju Uzajamnim fondom (a posebno između Glavne uprave Komisije za međunarodnu suradnju i razvoj (DG DEVCO) i njezina odjela za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu (ECHO)) i zbog nepostojanja jasnih smjernica o tome kako pristupiti dostupnim sredstvima; kritizira činjenicu da kriteriji za financiranje i za sredstva dostupna civilnom društvu u okviru Uzajamnog fonda nisu jasni ni transparentni; podsjeća da je potrebno uspostaviti bolju komunikaciju između Komisije, država članica i Parlamenta u vezi s programiranjem i provedbenim aktivnostima u pogledu Uzajamnog fonda općenito radi daljnjeg planiranja potencijalnih daljnjih uzajamnih fondova; podsjeća da Komisija treba obratiti posebnu pozornost na usklađenost i koordinaciju svojeg djelovanja s programima regionalnog razvoja tako da se izbjegnu preklapanja i da se zajamči da glavni naglasak bude na razvoju, a ne na nadzoru granica i njihovoj sigurnosti na štetu migranata; poziva Komisiju da zbog istog razloga, ali i radi ostvarivanja maksimalnog utjecaja i učinkovitosti ukupne pomoći, nastavi održavati čvrst dijalog s UN-om u kontekstu Uzajamnog fonda; poziva Komisiju da pojača napore radi provođenja sistematičnijih procjena utjecaja svojih politika i svojeg financiranja, uključujući Uzajamni fond, posebice u pogledu njihova utjecaja na održivi razvoj, ljudska prava i jednakost spolova te da rezultate tih procjena uklopi u svoje politike i programiranje;

28.  ističe dosadašnju nedovoljnu uključenost Parlamenta u uspostavljanje Uzajamnog fonda te ustraje u potrebi da Komisija detaljnim i redovnim izvješćivanjem zajamči nadzor Parlament nad načinom primjene sredstava Uzajamnog fonda;

29.  vjeruje da se, uzimajući u obzir izvanrednu fleksibilnost i brzinu karakterističnu za uzajamni fond, periodična izvješća Parlamentu trebaju podnositi barem svakih šest mjeseci; izričito naglašava potrebu za transparentnim praćenjem, evaluacijom i snošenjem odgovornosti za uspješnost;

30.  vjeruje da su transparentnost, komunikacija i vidljivost u pogledu projekata osmišljenih u okviru Uzajamnog fonda od iznimne važnosti za širenje rezultata te uključivanje i osvješćivanje europskih privatnih aktera, lokalnih i regionalnih tijela vlasti, nevladinih organizacija i civilnog društva radi stvaranja uvjeta za šire uključenje i lakše sudjelovanje država članica;

31.  ističe potrebu za temeljitim praćenjem provedbe odredbi o preraspodjeli, zamjeni u zemljama podrijetla te financijskim obvezama država članica, posebice uzimajući u obzir ljudska prava;

32.  podsjeća da bi se migracijske politike EU-a trebale primarno usmjeriti na rješavanje temeljnih uzroka migracija; naglašava da bi migracijske politike EU-a trebale pomoći pri stvaranju mira i stabilnosti te poticanju gospodarskog razvoja, u skladu sciljevima 3., 4. i 5. točkom 7. cilja br. 10 i 16. ciljem održivog razvoja Agende 2030 uskom suradnjom s trećim zemljama na boljoj koordinaciji u pogledu poticaja za vraćanje i reintegraciju migranata, uključujući visokokvalificirane migrante, u zemlje podrijetla u obliku dobrovoljnog vraćanja i ponovnog prihvata, na način kojim se promiče njihov napredak;

33.  ističe da su nestabilnost i fizička nesigurnost istaknuti uzroci prisilnog raseljavanja te stoga podupire pristup provedbi fonda u kojem se vodi računa o sukobima i čiji su prioriteti sprječavanje sukoba, izgradnja države, dobro upravljanje i promicanje vladavine prava; smatra da je Uzajamni fond izvrsna prilika za EU da osnaži suradnju i politički dijalog sa svojim afričkim partnerima, osobito u pogledu učinkovite provedbe sporazuma o vraćanju i ponovnom prihvatu, te za nadogradnju zajedničkih strategija o upravljanju migracijskim tokovima; ističe da je potrebna podjela odgovornosti između EU-a i njegovih afričkih partnera, u skladu sa zaključcima sa sastanka na vrhu održanog u studenom 2015. u Valletti; no smatra da razvojna pomoć ne bi trebala služiti kao sredstvo za suzbijanje tokova migranata i tražitelja azila te da projekti koji se financiraju iz Uzajamnog fonda ne bi trebali biti izgovor za sprječavanje polazaka ili otežavanje prelaženja granica između zemalja, pri čemu se ignoriraju faktori zbog kojih ljudi napuštaju svoje domove; ozbiljno je zabrinut zbog utjecaja koji Uzajamni fond može imati na ljudska prava u slučajevima kada se migracijski tokovi suzbijaju zahvaljujući suradnji sa zemljama koje sustavno i/ili teško krše temeljna prava; traži od Komisije da se pobrine za to da Fond služi svojoj svrsi na način da se njime pomaže potrebitima, a ne da se njime financiraju vlade odgovorne za kršenja ljudskih prava; poziva na to da se poštovanje ljudskih prava migranata poboljša u projektima koje financira EU;

34.  naglašava da je uzroke i posljedice međunarodnih migracija važno razmotriti i iz rodne perspektive, što uključuje i povezane postupke donošenja odluka te mehanizme koji dovode do migracija; podsjeća da su žene, djevojke i djevojčice među izbjeglicama i migrantima posebno ugrožene kada se nađu u situacijama u kojima se ne može zajamčiti njihova sigurnost i u kojima postoji prijetnja spolnog nasilja ili iskorištavanja; ističe da se Uzajamnim fondom mora doprinijeti zaštiti, potpori i/ili pomoći za ugrožene migrante, izbjeglice i žrtve trgovine ljudima te da posebnu pozornost treba posvetiti ženama i djeci;

35.  napominje da je Uzajamni fond za Afriku osnovan nakon sastanka na vrhu afričkih i europskih čelnika država i vlada o migracijskim pitanjima održanog u Valletti; poziva Komisiju da Parlamentu dostavi pregled konkretnih djelovanja do kojih je došlo nakon sastanka na vrhu, osobito u području razvoja, borbe protiv krijumčara i potpisivanja sporazuma o vraćanju, ponovnom prihvatu i reintegraciji; poziva Vijeće da Komisiji stavi na raspolaganje potrebne mandate za sklapanje takvih sporazuma s državama na koje se odnosi taj Uzajamni fond;

o
o   o

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, parlamentima država članica, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a i predsjedniku Panafričkog parlamenta.

(1) SL L 317, 15.12.2000., str. 3.


Stvaranje povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života
PDF 436kWORD 75k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života (2016/2017(INI))
P8_TA(2016)0338A8-0253/2016

Europski parlament,

—  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

—  uzimajući u obzir članak 6. točku (a), članak 8., članak 10., članak 153. stavak 1., članak 153. stavak 2. i članak 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—  uzimajući u obzir članke 7., 9., 23., 24. i 33. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju od 3. svibnja 1996., a posebno njezin dio I., dio II. i članke 2., 4., 16. i 27. o pravima radnika imaju obiteljske odgovornosti na jednakost šansi i tretmana,

—  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje(1) (Direktiva o rodiljnom dopustu),

—  uzimajući obzir prijedlog Komisije za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive o rodiljnom dopustu (COM(2008)0637),

—  uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 20. listopada 2010. radi donošenja Direktive 2011/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/85/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje i o uvođenju mjera za pomoć radnicima pri postizanju ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života(2), kojom se među ostalim traži dvotjedni očinski dopust,

—  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ(3),

—  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2013/62/EU od 17. prosinca 2013. o izmjeni Direktive 2010/18/EU o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC zbog izmjene statusa Mayottea u odnosu na Europsku uniju(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 97/81/EZ od 15. prosinca 1997. o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC(8),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o Europskom semestru za usklađivanje gospodarskih politika: zapošljavanje i socijalna stajališta u Godišnjem pregledu rasta za 2016.(9),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2015. o rodiljnom dopustu(10),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o primjeni načela o jednakim plaćama radnika i radnica za jednak rad ili rad jednake vrijednosti(11),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o iskorjenjivanju rodnih stereotipa u EU-u(12),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.(13),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(14),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(15),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2016. o novoj strategiji za prava žena i jednakost spolova u Europi nakon 2015.(16),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ(17),

—  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. lipnja 2011. o predškolskom obrazovanju i skrbi: pružanje najboljeg mogućeg početka našoj djeci za svijet budućnosti(18),

—  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2015. o mogućnostima za ostvarivanje jednakih prihoda za žene i muškarce: uklanjanje rodnog jaza u mirovinama,

—  uzimajući u obzir Europski pakt za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011. – 2020. koji je Vijeće Europske unije usvojilo u zaključcima 7. ožujka 2011.(19),

—  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća održanog u Barceloni 15. i 16. ožujka 2002.,

—  uzimajući u obzir izjavu trija predsjedatelja EU-a (Nizozemska, Slovačka i Malta) od 7. prosinca 2015. o rodnoj ravnopravnosti,

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—  uzimajući u obzir izvješće Komisije: pod nazivom „Plan za novi početak u cilju suočavanja s izazovima u postizanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života u zaposlenim obiteljima” (prosinac 2015.) te javno savjetovanje i savjetovanje s dionicima,

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Program rada Komisije za 2016.: Vrijeme je za drugačiji način rada” (COM(2015)0610),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Pokretanje javne rasprave o europskom stupu socijalnih prava” (COM(2016)0127),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” (COM(2013)0083) i njezine preporuke 2013/112/EU od 20. veljače 2013.naslovljene „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”,

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Udvostručenje napora u cilju veće ravnoteže između poslovnog, privatnog i obiteljskog života”, (COM(2008)0635),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. veljače 2011. o predškolskom obrazovanju i skrbi: Pružanje najboljeg mogućeg početka našoj djeci za svijet budućnosti (COM(2011)0066),

—  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 29. svibnja 2013. o napretku u ostvarivanju ciljeva iz Barcelone naslovljeno „Razvoj objekata za skrb o maloj djeci u Europi s ciljem održivog i uključivog rasta” (COM(2013)0322),

—  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2016. – 2019.”, a posebno njezino poglavlje 3.1 o povećanju sudjelovanja žena na tržištu rada i jednakoj ekonomskoj neovisnosti žena i muškaraca,

—  uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2015. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji (SWD(2016)0054), a posebno poglavlje o jednakoj ekonomskoj neovisnosti,

—  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi 2015.”od 21. siječnja 2016., a posebno poglavlje III.2 o socijalnoj zaštiti,

—  uzimajući u obzir studije Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta naslovljene „Radno vrijeme i ravnoteža poslovnog i privatnog života iz perspektive životnog vijeka ” (2013.), „Skrb o djeci i uzdržavanima: učinci na karijere mladih radnika” (2013.) i „Rad i skrb: mjere za usklađivanje u razdoblju demografskih promjena” (2015.) te šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima (2016.),

–  uzimajući u obzir studiju Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta naslovljenu „Razvoj radnog vremena u 21. stoljeću” iz 2015. godine,

—  uzimajući u obzir studiju Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta pod nazivom „Poticanje očeva na roditeljski i očinski dopust”,

—  uzimajući u obzir izvješće Europske mreže tijela za ravnopravnost (Equinet) od 8. srpnja 2014. naslovljeno „Promicanje bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života za sve u okviru tijela za ravnopravnost”,

—  uzimajući u obzir indeks Europskog instituta za ravnopravnost spolova o rodnoj ravnopravnosti za 2015. godinu i njegovo izvješće iz 2015. „Usklađivanje posla, obitelji i privatnog života u Europskoj uniji: revizija politike”,

—  uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz svibnja 2015. pod nazivom „Rodna ravnopravnost u pitanjima zapošljavanja i rada – Direktiva 2006/54/EZ, evaluacija provedbe na razini Europe”,

—  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europskog Parlamenta za unutarnju politiku Unije pod nazivom „Rodiljni, očinski i roditeljski dopust: Podaci o trajanju i stopama naknade u Europskoj uniji”,

—  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku Unije naslovljenu „Troškovi i naknade za rodiljni i očinski dopust”,

—  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku Unije naslovljenu „Diskriminacija generirana na rodnom aspektu i invaliditetu”,

—  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku Unije iz ožujka 2016. naslovljenu „Razlike između muškaraca i žena na poslu te u pogledu skrbi i slobodnog vremena”,

—  uzimajući u obzir strategiju za njegovatelje mreže Eurocarers „Omogućivanje njegovateljima da njeguju” 2014.,

—  uzimajući u obzir Europski pakt za mentalno zdravlje i dobrobit iz 2008. i „mentalno zdravlje na radnom mjestu” kao njegov prioritet,

—  uzimajući u obzir Konvenciju 156 Međunarodne organizacije rada o obiteljskim obvezama (1981.) i Preporuku 165 Međunarodne organizacije rada o radnicima s obiteljskim obvezama (1981.),

—  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada o radu na nepuno radno vrijeme iz 1994., Konvenciju Međunarodne organizacije rada o radu kod kuće iz 1996., Konvenciju Međunarodne organizacije rada o zaštiti majčinstva iz 2000. i Konvenciju Međunarodne organizacije rada o radnicima u domaćinstvu iz 2011.,

—  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada naslovljeno „Majčinstvo i očinstvo u radu: pravo i prakse diljem svijeta” (2014.),

—  uzimajući u obzir dogovorene zaključke Komisije UN-a za status žena od 24. ožujka 2016. sa 60. sjednice, posebno točke od (e) do (g),

—  uzimajući u obzir zajednički radni dokument Međunarodne organizacije rada i UNICEF-a od 8. srpnja 2013. naslovljen „Pomaganje radnicima s obiteljskim obvezama: povezivanje razvoja djeteta i plana za dostojanstven rad”,

—  uzimajući u obzir OECD-ov indeks poboljšanja životnih uvjeta iz 2015.,

—  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajednička razmatranja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova u skladu s člankom 55. Poslovnika,

—  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0253/2016),

A.  budući da se prema najnovijim podatcima Eurostata stopa nataliteta u EU-u smanjila posljednjih desetljeća te da je EU suočen s dosad neviđenim demografskim izazovima(20) na koje države članice moraju odgovoriti; budući da su politike koje podržavaju obiteljski život ključne za poticanje pozitivnih demografskih trendova jer nesigurnost rada i teški radni uvjeti mogu imati negativan učinak na planiranje obitelji;

B.  budući da je 2014. godine 5,1 milijun djece rođeno u 28 država članica EU-a, u skladu sa stopom nataliteta od 10,1; budući da je, za usporedbu, ta stopa bila 10,6 u 2000., 12,8 u 1985. i 16,4 u 1970.; budući da se EU susreće s ozbiljnim demografskim izazovom jer se stopa nataliteta stalno smanjuje u svim državama članicama, postupno pretvarajući Uniju u gerontokratsko društvo, stvarajući izravnu prijetnju društvenom i gospodarskom rastu i razvoju;

C.  budući da su tradicionalni koncept uloge žena i muškaraca te nuklearne obitelji i dalje stavljeni pred izazov zbog povećanja broja obitelji s jednim roditeljem, obitelji koje se temelje na istospolnim zajednicama, majki adolescentica itd. u EU-u; budući da nepriznavanje te raznolikosti rezultira daljnjom diskriminacijom i negativno utječe na ljude koji žive u EU-u i njihove obitelji;

D.  budući da je jednakost između muškaraca i žena temeljno načelo za Europsku uniju, a članci 21. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima brane svaki oblik diskriminacije na temelju spola te zahtijevaju da se zajamči jednakost između muškaraca i žena u svim područjima, uključujući postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

E.  budući da je plan koji je predstavila Komisija polazište; budući da ta prilika mora poslužiti početku postupka reorganizacije situacije za žene i muškarce u Europi u pogledu ravnoteže između poslovnog i privatnog života te mora znatno pridonijeti postizanju viših razina rodne jednakosti;

F.  budući da dobro osmišljene i provedene politike usklađivanja poslovnog i privatnog života treba smatrati kao temeljno poboljšanje radnog okruženja kojim se omogućuju dobri radni uvjeti i društvena i poslovna dobrobit; budući da dobra ravnoteža između poslovnog i privatnog života istovremeno potiče gospodarski rast, konkurentnost, ukupno sudjelovanje na tržištu rada, rodnu jednakost, smanjenje rizika od siromaštva i međugeneracijsku solidarnost te se njome odgovara na izazove sve starijeg društva i pozitivno utječe na stope nataliteta u EU-u; budući da politike koje je potrebno provesti za postizanje ovih ciljeva moraju biti moderne, usredotočiti se na poboljšanje pristupa žena tržištu rada i jednaku podjelu kućanskih poslova i skrbi između žena i muškaraca te se moraju temeljiti na uspostavljanju dosljednog političkog okvira koji se oslanja na kolektivno pregovaranje i kolektivne ugovore radi postizanja bolje ravnoteže između skrbi, poslovnog i privatnog života;

G.  budući da usklađivanje poslovnog i privatnog života uvelike ovisi o radnom vremenu na radnom mjestu; budući da postoje sumnje u to ima li koristi od duljeg radnog vremena za gospodarstvo u pogledu povećane produktivnosti; budući da značajan postotak radnika u EU-u ima netipično radno vrijeme, uključujući rad vikendom i državnim praznicima, smjene i noćni rad te da je gotovo polovica radnika tijekom 2015. radila u svoje slobodno vrijeme; budući da je iz aktualnih pokazatelja vidljivo da se radno vrijeme redovito mijenja za 31 % zaposlenika, često bez prethodne najave(21); budući da to može stvoriti zabrinutost za zdravlje i sigurnost s povećanim rizikom od nesreća na poslu i dugoročno slabijim zdravljem te radnicima može otežati usklađivanje posla s obvezama prema djeci i drugim uzdržavanim osobama; budući da su neki sektori, kao što su maloprodajne usluge, gdje su većina zaposlenika žene, ugroženiji;

H.  budući da bi Komisija i države članice trebale pokrenuti konkretne mjere za fleksibilne i učinkovite modele radne učinkovitosti u javnom i privatnom sektoru, čime bi se radnicima omogućilo da postignu ravnotežu između poslovnog i privatnog života;

I.  budući da je 2015. u 28 država članica EU-a stopa zapošljavanja muškaraca iznosila 75,9 % u usporedbi sa stopom zapošljavanja žena od 64,3 %(22), unatoč činjenici da su žene obrazovanije; budući da je broj žena kao radne snage još i niži kada se uzme u obzir stopa zapošljavanja na puno radno vrijeme, s obzirom na to da je udio zaposlenja na pola radnog vremena među ženama vrlo visok u nekim državama članicama; budući da su 2013. muškarci tjedno bili plaćeni za 47 sati rada, a žene za 34 sata; budući da su, ako zbrojimo sate plaćenog i neplaćenog rada kod kuće, mlade žene u prosjeku radile 64 sata, a mladi muškarci 53 sata(23); budući da se gubici BDP-a po stanovniku koji se mogu pripisati razlikama u pogledu spola na tržištu rada procjenjuju do 10 % u Europi;

J.  ; budući da u trenutačnom kontekstu politika zapošljavanja, društveno-gospodarskih politika i politika ravnopravnosti EU-a strategija Europa 2020. i ciljevi koji su prethodno postavljeni ne mogu biti ostvareni; budući da bez proaktivnih politika koje su osmišljene i provedene kako bi pomogle ženama da pristupe tržištu rada, osobito politika koje promiču bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života, nijedan cilj postavljen na razini EU-a ne može biti ostvaren;

K.  budući da su europska tržišta rada podijeljena po spolu(24); budući da Komisija u svojoj komunikaciji od 8. ožujka 2016. o europskom stupu socijalnih prava (COM(2016)0127, Prilog I.) napominje da su žene „i dalje nedovoljno zastupljene na radnim mjestima, većina su među radnicima koji rade u nepunom radnom vremenu, a satnica im je slabije plaćena, čak i kad rade isti posao kao i muškarci, iako su ih prestigle kad je riječ o formalnom obrazovanju”;

L.  budući da se makroekonomskim politikama koje provodi EU i mjerama štednje nametnutima kao odgovor na gospodarsku krizu produbljuje siromaštvo i povećavaju nejednakosti;

M.  budući da usklađivanje obiteljskog i poslovnog života predstavlja osobit izazov za samohrane roditelje, među kojima prevladavaju samohrane majke; uzimajući u obzir da čak 34 % samohranih majki iz 28 država EU-a prijeti siromaštvo te da djeci koja potječu iz takvih obitelji u znatno većoj mjeri prijeti tzv. međugeneracijski prijenos siromaštva;

N.  budući da negativne posljedice tzv. „feminizacije siromaštva” najviše pogađaju djecu za koju skrbe samohrane majke koje nailaze na znatne poteškoće u usklađivanju dužnosti jedinoga hranitelja obitelji i roditeljskih obveza;

O.  budući da jednakost između muškarca i žena na tržištu rada ne pogoduje samo ženama, već i gospodarstvu i društvu u cjelini jer predstavlja važnu gospodarsku prednost za promicanje pravednog i uključivog gospodarskog rasta i smanjenje profesionalnih nejednakosti, kao i učinkovitost i fluidnost tržišta rada; budući da žene koje počinju raditi ili ponovno počinju raditi omogućuju veće obiteljske prihode, povećanje potrošnje, doprinosa za socijalno osiguranje i prikupljenih poreza; budući da su žene i dalje suočene s diskriminacijom prilikom pristupa zapošljavanju i zadržavanja posla, kao i s uskraćivanjem radnih prava, posebice zbog trudnoće i majčinstva;

P.  budući da razlika u plaćama između spolova trenutačno iznosi 16,3 % i budući da se žene više nego muškarci zapošljavaju na temelju netipičnih i nesigurnih oblika ugovora o radu;

Q.  budući da nejednakost na tržištu rada ima doživotne posljedice i učinak na prava žena, kao što su mirovine, čemu svjedoči razlika u mirovinama od 39 %, koja predstavlja više od dvostruke razlike u plaćama među spolovima od 16 %;

R.  budući da među različitim radnim kategorijama samozaposlene osobe i poslovne žene imaju posebne poteškoće u postizanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života; budući da se žene koje se žele baviti poduzetništvom često suočavaju s teškoćama u dobivanju kredita jer financijski posrednici oklijevaju odobriti im pozajmicu zato što smatraju da su žene izloženije riziku i da je manje vjerojatno da će pod njihovim vodstvom poduzeće rasti;

S.  budući da stereotipi koje društvo prenosi ženi daju podređenu ulogu u društvu; budući da ti stereotipi nastaju još u djetinjstvu te se očituju u izboru osposobljavanja i obrazovanja pa sve do tržišta rada; budući da žene prečesto obavljaju „ženske” poslove koji su često loše plaćeni; budući da te podjele na tržištu rada stvaraju stereotipe koji nameću da uglavnom žene moraju izrazito mnogo skrbiti o djeci, zbog čega žene provode dva do deset puta više vremena na neplaćenu skrb od muškaraca(25); budući da rodni stereotipi i rodna diskriminacija imaju negativne posljedice za osobnu, društvenu i ekonomsku neovisnost žena i njihove izglede te uzrokuju veću koncentraciju žena u radu na nepuno radno vrijeme, prekide karijera i veći rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, posebice za samohrane majke, što utječe na neovisnost žena;

T.  budući da su dopusti povezani s obitelji i dalje često osnova za diskriminaciju i stigmatizaciju žena i muškaraca usprkos postojećem političkom okviru i zakonodavstvu na razini EU-a i nacionalnoj razini, što osobito utječe na žene kao glavne skrbnike koji se koriste dopustima povezanima s obitelji;

U.  budući da razlika u stopi iskorištenog roditeljskog dopusta između žena i muškaraca ukazuje na postojanje rodne diskriminacije; budući da je udio u kojem očevi iskoriste pravo na roditeljski dopust u državama članicama i dalje nizak, sa samo 10 % očeva koji iskoriste najmanje jedan dan dopusta, dok 97 % žena iskoristi dopust predviđen za oba roditelja; budući da dostupni podatci potvrđuju da neplaćeni ili slabo plaćeni obiteljski dopust ima kao posljedicu nisku stopu sudjelovanja; budući da se roditeljskim dopustom koji je u potpunosti ili djelomično neprenosiv i prikladno plaćen potiče ravnomjernije korištenje tog dopusta oba roditelja, što doprinosi smanjivanju diskriminacije žena na tržištu rada; budući da samo nekoliko država članica potiče očeve da u potpunosti iskoriste očinski ili roditeljski dopust, zbog čega je muškarcima uskraćena prilika da u jednakoj mjeri sudjeluju u skrbi za svoju djecu i provođenju vremena s njima;

V.  budući da je od temeljne važnosti uvesti mjere koje će omogućiti da očevi iskoriste dopust, tim više što očevi koji uzimaju obiteljski dopust grade bolju vezu sa svojom djecom i vjerojatnije je da će imati aktivnu ulogu u budućim zadatcima povezanima s njihovim obrazovanjem;

W.  budući da su studije Eurofounda pokazale aspekte koji utječu na postotak u kojem očevi uzimaju obiteljski dopust, a to su: razina naknade, prilagodljivost sustava dopusta, dostupnost informacija, dostupnost i fleksibilnost usluga skrbi za djecu i strah da će zbog uzimanja dopusta biti isključeni s tržišta rada;

X.  budući da su dostupnost i pristup pristupačnom, primjerenom i kvalitetnom obrazovanju i čuvanju male djece i skrbi za druge nesamostalne osobe te kvalitetne socijalne službe ključni čimbenici koji utječu na sudjelovanje žena na tržištu rada; budući da postoji nedostatak dostatne infrastrukture koja nudi kvalitetne i pristupačne usluge dječje skrbi za sve razine prihoda; budući da je za 27 % Europljana loša kvaliteta skrbi o djeci otežala pristup tim uslugama(26); budući da postizanje kvalitetnih usluga znači ulaganje u osposobljavanje radne snage za dječju skrb(27); budući da je samo 11 država članica ispunilo prvi cilj iz Barcelone (dječja skrb dostupna za barem 90 % djece u dobi između tri godine i obvezne školske dobi), a samo 10 država članica ispunilo je drugi cilj (barem 33 % djece mlađe od tri godine)(28);

Y.  budući da predškolsko obrazovanje i skrb te iskustva djece u dobi od 0 do 3 godine imaju presudan utjecaj na njihov kognitivni razvoj, s obzirom na to da im se ključne sposobnosti razviju u prvih pet godina;

Z.  budući da bi politike u pogledu ravnoteže između posla i privatnog života trebale omogućiti roditeljima da ispune svoju odgovornost naspram svoje djece, jamčeći potrebna financijska sredstva, vrijeme i podršku za majke i očeve;

AA.  budući da je Europa kontinent s najvećim brojem starijih građana i procesom starenja koji će se nastaviti u sljedećim desetljećima; budući da mnogim državama članicama nedostaje dostatnih objekata za dugoročnu skrb kako bi odgovorile na povećane potrebe skrbi ili zaustavile smanjivanje pokazatelja godina zdravog života; budući da su za većinu poslova službene kućne njege za starije članove obitelji plaće niske te su potrebne niske razine kvalifikacija(29);

AB.  budući da u EU-u 80 % potreba u pogledu skrbi pružaju neformalni njegovatelji; budući da je oko 3,3 milijuna Europljana u dobi između 15 i 34 godine moralo odustati od rada na puno radno vrijeme jer nedostaje ustanova za skrb o uzdržavanoj djeci ili starijim članovima obitelji;

AC.  budući da su IKT i tehnologije u nastajanju promijenile rad i radno okruženje, organizacijske kulture i strukture diljem sektora; budući da oblikovanje politika mora biti u koraku s tehnološkim razvojima kako bi zajamčilo da socijalni standardi i rodna jednakost napreduju, a ne nazaduju u tim novim okolnostima;

AD.  budući da kombinacija skrbi i plaćenog rada ima važan učinak na održivost rada i stopa zaposlenosti, osobito za žene koje bi se u nekoj fazi života mogle susresti s odgovornosti u pogledu skrbi za unuke i/ili starije roditelje(30);

AE.  budući da neki pravni sustavi u EU-u održavaju neindividualizaciju poreznog sustava i sustava socijalne zaštite, a ženama su odobrena samo izvedena prava preko njihovih odnosa s muškarcima, uključujući pristup uslugama zdravstva i mirovinama; budući da države članice koje nameću ovisnost žene/majke nameću izravnu diskriminaciju žena te uskraćuju potpuna građanska prava ženama preko selekcijskog načina na koji se dodjeljuju javne usluge;

AF.  budući da su potrebni ciljano tržište rada i politike kako bi se uzele u obzir višedimenzionalne prepreke s kojima se susreću ranjive žene u pogledu ravnoteže poslovnog i privatnog života te poslovne sigurnosti, kao što su žene s invaliditetom, mlade žene, migrantice i izbjeglice, žene koje pripadaju etničkim manjinama i žene pripadnice skupine LGBTI;

AG.  budući da omogućavanje slobodnog vremena radnicima za osobni razvoj i osposobljavanje u kontekstu cjeloživotnog učenja bez njihova diskriminiranja koristi njihovoj dobrobiti, ali je pozitivno i za njihov doprinos gospodarstvu zbog većeg broja vještina i veće produktivnosti(31);

AH.  budući da sama provedba politika uravnoteženosti poslovnog i privatnog života neće donijeti nikakve koristi radnicima ako nije popraćena politikama za poboljšanje životnih uvjeta zajedno s politikama za poticanje i promicanje kulturnih, rekreacijskih, sportskih i drugih užitaka;

Opća načela

1.  ističe da je usklađivanje poslovnog, privatnog i obiteljskog života koncept proširenog tumačenja koji okuplja sve opće zakonodavne i nezakonodavne politike kojima se želi ohrabriti odgovarajuća i razmjerna ravnoteža između različitih aspekata poslovnog i privatnog života; smatra da su za postizanje istinske ravnoteže između poslovnog i privatnog života potrebne stabilne, međusektorske, strukturalne i sveobuhvatne politike koje uključuju poticaje i djelotvorne mjere za usklađivanje rada, skrbi za obitelj, provođenja vremena s obitelji i prijateljima, slobodnog vremena te vremena za osobni razvoj; ističe da je prije svega potreban kulturni pomak u društvu i promjena u njegovim stavovima o spolovima tako da posao i skrb postanu ravnomjernije raspoređeni između muškaraca i žena;

2.  ističe da usklađivanje poslovnog, privatnog i obiteljskog života treba biti zajamčeno kao temeljno pravo za sve ljude, u duhu Povelje Europske unije o temeljnim pravima, uz mjere koje su dostupne svima, a ne samo mladim majkama, očevima ili njegovateljima; poziva na uvođenje okvira kojim bi se to pravo osiguralo kao temeljni cilj socijalnih sustava i poziva EU i države članice da i u javnom i u privatnom sektoru promiču modele poslovnog blagostanja kojima se zahtijeva poštovanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života; smatra da to pravo valja uključiti u sve djelatnosti EU-a koje izravno ili neizravno utječu na ovu problematiku;

3.  ističe da je EU suočen s dosad neviđenim demografskim promjenama, tj. sve duljim očekivanim životnim vijekom, nižim stopama nataliteta, promjenama u obiteljskim strukturama s novim oblicima izgradnje odnosa i (izvanbračnim) zajednicama te migracijama, koje predstavljaju nove izazove za EU; zabrinut je da je gospodarska i financijska kriza imala negativan učinak na javne financije potrebne za politike u pogledu ravnoteže između poslovnog i privatnog života i za politike kojima se jamči pristup kvalitetnim i pristupačnim uslugama od općeg interesa; stoga poziva Komisiju i države članice da uvedu pozitivne politike i poticaje kojima se podržava demografska obnova, čuvaju sustavi socijalne sigurnosti i promiču dobrobit i razvoj građana i društva u cjelini;

4.  ističe da je sve manja stopa nataliteta u EU-u pogoršana krizom s obzirom na to da su nezaposlenost, nesigurne mogućnosti zapošljavanja, nesigurnost u pogledu budućnosti, kao i diskriminacija na tržištu rada dovele do toga da mladi, posebice mlade žene profesionalke, odgađaju rođenje djeteta kako bi ostale aktivne na sve konkurentnijem tržištu rada; u tom pogledu poziva države članice i socijalne partnere da promiču radna okruženja koja podržavaju obiteljski život, planove za usklađivanje, programe povratka na posao, komunikacijske kanale između zaposlenika i poslodavaca te inicijative za poslovanje i samozaposlene radnike, posebice kako bi se zajamčilo da nitko nije ekonomski prikraćen jer je odlučio imati djecu te da opravdane poslovne težnje nisu protivne obiteljskim planovima; nadalje, ističe da se rodiljni, očinski i roditeljski dopust mogu učinkovito primijeniti s koristima za društvo i ekonomiju samo ako se drugi instrumenti politike usporedno primjenjuju, uključujući pružanje kvalitetne i financijski pristupačne skrbi o djeci;

5.  pozdravlja Komisijin pristup politikama za usklađivanje poslovnog i privatnog života jer je to ključ za rješavanje socioekonomskih problema; poziva europske socijalne partnere da postignu dogovor oko sveobuhvatnog paketa zakonodavnih i nezakonodavnih mjera povezanih s usklađivanjem poslovnog, privatnog i obiteljskog života; poziva Komisiju da podnese prijedlog za takav paket kao dio programa rada Komisije za 2017. u kontekstu najavljenog europskog stupa socijalnih prava u slučaju da socijalni partneri ne uspiju postići dogovor, poštujući pritom načelo supsidijarnosti; naglašava da bi sveobuhvatni zakonodavni prijedlog trebao kao pravnu osnovu uključiti jednakost između muškaraca i žena; poziva Komisiju da surađuje sa socijalnim dionicima na postizanju istinskog stupa socijalnih prava radi postizanja pravnih socijalnih ulaganja kojima se prvenstveno ističe ulaganje u ljudski kapital;

6.  pozdravlja javnu raspravu o europskom stupu socijalnih prava koju je pokrenula Komisija kako bi se prikupili stavovi i mišljenja o nizu ključnih načela za podršku funkcionalnim i pravednim tržištima rada i sustavima socijalne skrbi u okviru europodručja;

7.  poziva Komisiju i države članice da zajamče politike i mjere kojima se uzima u obzir sve veća raznolikost obiteljskih odnosa, uključujući civilna partnerstva i roditeljske dogovore i dogovore s bakama i djedovima, kao i društva u cjelini, osobito kako bi se zajamčilo da dijete nije diskriminirano zbog bračnog stanja roditelja ili zbog strukture obitelji; poziva države članice da međusobno priznaju pravne dokumente s ciljem da se zajamči sloboda kretanja bez diskriminacije;

8.  poziva Komisiju i države članice da razviju i provode politike te da osiguraju mjere kojima se podupiru oni koji su u najnepovoljnijem položaju ili koji su trenutačno isključeni iz postojećeg zakonodavstva i politika, kao što su samohrani roditelji, nevjenčani parovi, istospolni parovi, migranti, samozaposlene osobe ili takozvani „bračni drugovi koji pomažu” te obitelji s jednim ili više članova s invaliditetom;

9.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se zakonodavstvom i politikama u pogledu ravnoteže između poslovnog i privatnog života uzme u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom i zaključna zapažanja iz 2015. Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom;

10.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da su dobrobit i najbolji interes djeteta jedna od glavnih smjernica u razvoju, nadzoru i provedbi politika u pogledu ravnoteže između poslovnog i privatnog života; poziva Komisiju i države članice da u cijelosti provedu preporuku o ulaganju u djecu(32) i pozorno prate napredak; poziva Komisiju i države članice da razviju i uvedu inicijative, kao što je Jamstvo za djecu, kojima bi djeca postala okosnica postojećih politika za smanjenje siromaštva tako da svako dijete može imati pristup besplatnoj zdravstvenoj skrbi, besplatnom obrazovanju, skrbi za djecu, pristojnom smještaju i odgovarajućoj prehrani u sklopu europskog integriranog plana za borbu protiv siromaštva djece;

11.  smatra da je siromaštvo djece povezano sa siromaštvom roditelja i stoga poziva države članice da provedu preporuku o siromaštvu i dobrobiti djece te da se posluže okvirom za praćenje utemeljenom na pokazateljima već obuhvaćenima u toj preporuci;

12.  ističe važnost toga da se u politike za usklađivanje poslovnog i privatnog života te u odgovarajuće strategije poduzeća uključi i pristup temeljen na životnom vijeku kako bi se zajamčilo da svatko ima potporu u različitim razdobljima u životu i da može aktivno sudjelovati na tržištu rada s radničkim pravima i u društvu u cjelini;

13.  naglašava da su bolje usklađivanje poslovnog i privatnog života te ojačana jednakost spolova ključni za potporu sudjelovanja žena na tržištu rada, posebice žena koje su njegovateljice i samohrane majke, i postizanju cilja u pogledu osnaživanja žena; ističe da je za ekonomsko osnaživanje žena ključno da se tržište rada i sustav socijalne pomoći izmijene i prilagode kako bi se uzeli u obzir životni ciklusi žene;

14.  poziva Komisiju i države članice da osmisle transformativne politike te da ulažu u kampanje za podizanje razine osviještenosti u svrhu prevladavanja rodnih stereotipa te da promiču jednaku podjelu kućanskih poslova i skrbi, s naglaskom na pravu i potrebi da muškarci preuzimaju obveze a da pritom nisu stigmatizirani ili prikraćeni; smatra da valja ciljati na poduzeća i podržavati ih u naporima da potiču postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i borbu protiv diskriminacije;

15.  poziva države članice da povećaju zaštitu protiv diskriminacije i nezakonitog otpuštanja povezanog s ravnotežom između poslovnog i privatnog života, koje osobito pogađa radnice, te da zajamče pristup pravdi i pravnim sredstvima, uključujući kroz povećano pružanje informacija o pravima radnika i pravnoj pomoći, ako je to potrebno; u tom smislu poziva Komisiju i države članice da predlože politike za poboljšanje provedbe antidiskriminacijskih mjera na radnom mjestu, uključujući podizanje razine osviještenosti o zakonskim pravima na jednako postupanje s pomoću provedbe informativnih kampanja, prebacivanje tereta dokazivanja(33) i ovlaštenje nacionalnih tijela za jednakost da na vlastitu inicijativu provedu službenu istragu o pitanjima jednakosti i pomognu potencijalnim žrtvama diskriminacije;

16.  ističe da je zbog nedostatka usporedivih, sveobuhvatnih, pouzdanih i redovito ažuriranih podataka o jednakosti teže dokazati diskriminaciju, posebice neizravnu diskriminaciju; poziva države članice da sustavno prikupljaju podatke o jednakosti te da ih učine dostupnima, uz uključenost nacionalnih tijela za jednakost i nacionalnih sudova, među ostalim radi provođenja analize i nadzora tih podataka za preporuke za pojedine države; poziva Komisiju da poduzme inicijativu za daljnje promicanje takvog prikupljanja podataka s pomoću preporuka državama članicama i davanjem ovlasti Eurostatu da razvije savjetovanja čiji je cilj uključiti podatke prikazane na temelju svih oblika diskriminacije u pokazatelje europskih društvenih istraživanja; poziva Komisiju da nastavi surađivati s Europskim institutom za rodnu jednakost (EIGE) radi sustavnog poboljšanja količine i kvalitete podataka prikazanih prema spolu;

17.  poziva Komisiju da redovito preispita napredak koji je ostvaren u pogledu kritičnih problema koji su utvrđeni u Pekinškoj platformi za djelovanje i za koje je EIGE već razvio pokazatelje te da uzima u obzir rezultate tih preispitivanja u svojoj procjeni o jednakosti spolova u EU-u;

18.  napominje ulogu koju imaju nacionalna tijela za jednakost u provedbi Direktive 2000/78/EZ o jednakosti pri zapošljavanju podizanjem razine osviještenosti i prikupljanjem podataka, povezivanjem sa socijalnim partnerima i drugim dionicima, rješavanjem problema neprijavljivanja slučajeva diskriminacije te olakšavanjem pristupa postupcima podnošenja pritužbi; poziva države članice da ojačaju ulogu, sposobnosti i neovisnost tijela za jednakost, uključujući Equinet, među ostalim s pomoću dodjele odgovarajućih financijskih sredstava; osobito poziva na jačanje organizacija predviđenih u Direktivi o jednakom postupanju 2006/54/EZ, kojom se jamči pristup pravdi i pravnim sredstvima;

19.  smatra da je zaposlenicima nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, tijelima odgovornim za provođenje zakona i inspektorima rada potrebno pružiti odgovarajuće osposobljavanje u pogledu zakonodavstva o suzbijanju diskriminacije u zapošljavanju i sudske prakse; smatra da je takvo osposobljavanje od ključne važnosti i za suce, tužitelje, odvjetnike i policiju;

20.  poziva države članice da zajedno s Komisijom zajamče da su prava na socijalne povlastice koja se oblikuju javnim politikama jednako dostupna obama roditeljima kako bi se zajamčilo da svi mogu uživati svoja prava te kako bi im se omogućilo da ostvare bolju usklađenost poslovnog i privatnog života;

Jednaka zarada i jednaka odgovornost povezana sa skrbi između žena i muškaraca

21.  ističe potrebu da se riješi pitanje rodnih nejednakosti u plaćenom i neplaćenom radu i da se promiče jednaka podjela odgovornosti, troškova i skrbi za djecu te skrbi za uzdržavane osobe među ženama, muškarcima i društvom u cjelini, među ostalim na način da se zajamči univerzalni pristup uslugama od općeg interesa; u tom smislu ističe potrebu za konkretnim prijedlozima za postizanje bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

22.  žali zbog činjenice da i dalje postoji razlika u plaćama među spolovima, koja predstavlja povredu temeljnog načela o jednakim plaćama radnika i radnica za jednak rad utvrđenog u članku 157. UFEU-a i posebice pogađa mlade žene koje rađaju i podižu djecu; poziva EU i države članice da, u suradnju sa socijalnim partnerima i organizacijama za ravnopravnost spolova, utvrde i provode politike usmjerene na uklanjanje razlike u plaćama među spolovima; poziva države članice da redovito provode ankete o plaćama kao dopunu tim naporima;

23.  poziva Komisiju da, u skladu sa zaključcima Vijeća od 16. lipnja 2016. o jednakosti spolova, ojača status svoje strateške suradnje za rodnu ravnopravnost te da uvede rodnu perspektivu u strategiju Europa 2020. kako bi zajamčila da rad u području rodne ravnopravnosti ne izgubi status prioriteta; stoga potiče Komisiju da donese strategiju za rodnu ravnopravnost za razdoblje nakon 2015., u skladu s preporukama Europskog pakta za jednakost spolova 2011. ‒ 2020.;

24.  poziva države članice da uspostave proaktivne politike i primjerena ulaganja osmišljena za podržavanje žena i muškaraca koji nakon roditeljskog dopusta i dopusta povezanih sa skrbi ulaze na tržište rada, vraćaju se na njega, ostaju ili napreduju u njemu; s pomoću stabilnih i kvalitetnih radnih mjesta, u skladu s člankom 27. Europske socijalne povelje; naglašava da osobama valja osigurati povoljne uvjete za povratak na isto radno mjesto ili jednako ili slično radno mjesto, zaštitu od otkaza ili nejednakog postupanja zbog trudnoće, nakon što podnesu zahtjev za uzimanje obiteljskog dopusta ili nakon što ga uzmu, te razdoblje zaštite nakon što se vrate na posao kako bi se mogle prilagoditi svojem radnom mjestu;

25.  poziva Komisiju i države članice da u politike o rodnoj ravnopravnosti uključe socijalne partnere i civilno društvo; ističe važnost prikladnog financiranja takvih politika, kolektivnih ugovora i kolektivnog pregovaranja u borbi protiv diskriminacija i promicanju jednakosti spolova na radnom mjestu te važnost istraživanja i razmjene dobrih praksi;

26.  smatra da su sudjelovanje žena na tržištu rada i njihova gospodarska neovisnost ključni za ostvarenje cilja Europa 2020. o zaposlenosti 75 % populacije i porastu BDP-a; stoga poziva Komisiju i države članice da ojačaju politike i povećaju ulaganje namijenjeno podržavanju zapošljavanju žena na kvalitetnim radnim mjestima, osobito u sektorima i na položajima gdje su žene slabije zastupljene, kao što su znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika, sektor zelenog gospodarstva ili visoko rukovodeće funkcije u svim sektorima;

Dopusti povezani s obitelji i sa skrbi

27.  primjećuje da je Komisija povukla reviziju Direktive o rodiljnom dopusti i poziva Komisiju da donese ambiciozni prijedlog s visokim standardima, surađujući pritom sa socijalnim partnerima te uz savjetovanje s civilnim društvom, u svrhu osiguranja bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života; poziva Komisiju i države članice da zajamče plaćanje i obuhvaćenost žena socijalnom zaštitom tijekom rodiljnog dopusta u svrhu pružanja podrške obiteljima i borbe protiv nejednakosti, jačanja društvene i gospodarske neovisnosti žena i izbjegavanja njihova financijskog prikraćivanja zbog činjenice da su odlučile imati djecu; ističe da rodiljni dopust treba biti popraćen djelotvornim mjerama za zaštitu prava trudnica, majki koje su tek rodile i dojilja te samohranih majki, kojima će se prenijeti preporuke Međunarodne organizacije rada i Svjetske zdravstvene organizacije;

28.  poziva na bolju koordinaciju različitih vrsta dopusta na razini EU-a i država članica u suradnji sa socijalnim partnerima; ističe da bolji pristup različitim vrstama dopusta donosi različite opcije dopusta tijekom života i povećava sudjelovanje u radu, cjelokupnu učinkovitost i zadovoljstvo zaposlenika u vezi s izvršavanjem radnih zadataka; ističe da, ako ne postoje odredbe o dopustu ili se smatra da su postojeće nedostatne, socijalni partneri mogu utjecati na uvođenje novih ili ažuriranje postojećih odredbi o rodiljnom, očinskom i roditeljskom dopustu;

29.  poziva države članice da osiguraju odgovarajuću naknadu i socijalnu zaštitu tijekom bilo kakvog oblika dopusta povezanog s obitelji ili sa skrbi, osobito kako bi se osiguralo da radnici s niskim prihodima imaju koristi od mjera u pogledu dopusta jednako kao i drugi;

30.  poziva Komisiju da objavi provedbeno izvješće o Direktivi o roditeljskom dopustu te poziva Komisiju i socijalne partnere da razmotre mogućnost omogućavanja odgovarajućeg produženja minimalnog trajanja roditeljskog dopusta s primjerenom razinom zamjenske naknade i socijalne zaštite i produlje ga s četiri na najmanje šest mjeseci te da povećaju dob djeteta nakon koje se više ne može uzeti roditeljski dopust; ističe da roditeljima valja omogućiti fleksibilnost u odlučivanju hoće li uzimati dijelove roditeljskog dopusta ili cijeli dopust odjednom; traži od država članica i socijalnih partnera da ponovo razmotre sustav financijske naknade za roditeljski dopust kako bi se dosegla poticajna razina naknade kao zamjene za dohodak, koja bi također bila poticaj muškarcima da uzmu roditeljski dopust duži od minimalnog razdoblja zajamčenog direktivom; ponavlja da bi roditelji trebali jednako dijeliti roditeljski dopust te da veliki dio dopusta treba ostati neprenosiv(34); ističe da se u pogledu prava na prihod i trajanja roditeljskog dopusta prema obama roditeljima mora postupati na isti način;

31.  primjećuje povećanu osjetljivost zaposlenih roditelja djece s invaliditetom; stoga poziva Komisiju da poboljša i ojača odredbe Direktive 2010/18/EU u pogledu uvjeta prihvatljivosti i detaljnih pravila za odobravanje roditeljskog dopusta osobama koje imaju djecu s invaliditetom, ozbiljnom bolešću ili bolešću zbog koje su onesposobljena na dulji rok; poziva države članice da u tom pogledu produže rok za uzimanje roditeljskog dopusta za te roditelje i nakon zakonske dobi djeteta propisane direktivom te da im odobre dodatni rodiljni, očinski (ako postoji) i roditeljski dopust;

32.  smatra da je za postizanje rodno uravnotežene usklađenosti poslovnog i privatnog života i ciljane stope zapošljavanja za žene i muškarce utvrđene strategijom Europa 2020. nužno promicati individualizaciju prava na sustave dopusta i ulogu očeva u podizanju djece na način da uzimaju dopust;

33.  kako bi se roditeljima s djecom ili osobama s uzdržavanim članovima obitelji omogućilo da bolje usklade poslovni i privatni život, poziva Komisiju da podnese dobro utemeljene i usklađene inicijative o:

   (1.) prijedlogu za direktivu o očinskom dopustu s najmanje dva tjedna obveznog dopusta s punom plaćom,
   (2) prijedlogu za direktivu o dopustu za njegovatelje kojim će se dopuniti pružanje usluga profesionalne njege, radnicima omogućiti skrb za uzdržavane osobe i njegovatelju omogućiti odgovarajuća naknada i socijalna zaštita; traži fleksibilnost koju potiču zaposlenici i dovoljan broj inicijativa za muškarce da uzimaju dopust za njegovatelje,
   (3) minimalnim standardima koji se primjenjuju u svim državama članicama kojima će se uzeti u obzir specifične potrebe posvojitelja i djece te kojima će im se zajamčiti jednaka prava koja imaju biološki roditelji,

uzevši u obzir da su neke države članice već poduzele proaktivne mjere u pogledu očinskog dopusta i dopusta za njegovatelje;

34.  poziva države članice da u okviru zakonodavstva o radu i socijalnoj sigurnosti uvedu „bodove za skrb” i za žene i za muškarce kao podjednaka razdoblja za prikupljanje mirovinskih prava kako bi se zaštitilo osobe koje privremeno napuštaju zaposlenje radi pružanja neformalne, neplaćene skrbi uzdržavanoj osobi ili članovima obitelji te kako bi se prepoznala vrijednost rada tih njegovatelja za društvo u cjelini; potiče države članice da razmjene najbolje prakse u tom području;

Skrb za uzdržavane osobe

35.  poziva države članice da do 2020. djelotvorno provedu ciljeve iz Barcelone i da podrže kvalitativni okvir iz 2014. o predškolskom obrazovanju i skrbi;

36.  podsjeća da ulaganje u socijalne službe, uključujući infrastrukturu, stvara značajne učinke na zapošljavanje i značajan dodatni prihod za javni sektor u vidu poreza na zapošljavanje i doprinosa za socijalno osiguranje; od država članica traži da ulažu u visokokvalitetno predškolsko obrazovanje i skrb i usluge skrbi za starije osobe i uzdržavane osobe; od država članica traži da zajamče dostupnost, cjenovnu pristupačnost i univerzalni pristup takvim uslugama, na primjer, povećanjem javne potrošnje za usluge skrbi, uključujući programe za samostalan život, i boljom uporabom sredstava EU-a; poziva da se revizija VFO-a iskoristi za ulaganje u socijalnu infrastrukturu, osobito posredstvom ESF-a, EFRR-a i EFSU-a; poziva države članice da razmotre omogućavanje besplatnog pristupa uslugama skrbi za obitelji pogođene siromaštvom i socijalnom isključenošću; napominje da nedostatna ulaganja u javne ustanove za pružanje skrbi i usluge imaju neproporcionalan utjecaj na samohrane roditelje, od kojih veliku većinu čine žene;

37.  ističe potrebu priznavanja rada koji obavljaju osobe koje svoje vrijeme i vještine posvećuju skrbi za starije i uzdržavane osobe;

38.  ističe da skrb za djecu s invaliditetom predstavlja poseban izazov za zaposlene roditelje koji bi društvo trebalo priznati i koji bi javne politike i kolektivni ugovori trebali podržati; poziva države članice da se u pružanju skrbi o djeci predškolske dobi naglasak stavi ne samo na dostupnost nego i na kvalitetu te skrbi, posebice za djecu iz ugroženih sredina i djecu s invaliditetom;

39.  poziva države članice da podrže fiskalne politike koje su snažan pokretač za poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i da potiču zapošljavanje žena;

40.  poziva Komisiju i države članice da uvedu ciljeve za skrb o starijim osobama, osobama s invaliditetom i drugim uzdržavanim osobama, slične ciljevima iz Barcelone, čiji bi nadzorni instrumenti trebali mjeriti kvalitetu, dostupnost i pristupačnost; poziva Eurostat, Eurofound i EIGE (zbog njegova indeksa o rodnoj ravnopravnosti) da prikupljaju bitne podatke i provode studije kojima se podržava taj rad;

41.  poziva države članice da ojačaju mrežu specijaliziranih usluga skrbi o starijim osobama, točnije stvaranje mreže usluga koje se pružaju u domovima korisnika; u tom pogledu naglašava potrebu za tim da se politike o skrbi za starije osobe kreiraju prema individualnim potrebama i, ako je moguće, da se naglasak stavi na njihove želje u pogledu mjesta skrbi;

42.  poziva Komisiju da nastoji uspostaviti europske kvalitativne standarde za sve usluge skrbi, uključujući one o raspoloživosti, dostupnosti i cjenovnoj pristupačnosti skrbi, čime bi se državama članicama pružila podrška u podizanju standarda skrbi; podsjeća na postojeće okvire kojima bi se trebalo nadahnuti, kao što su Europski okvir za kvalitetu za usluge dugoročne skrbi; poziva Komisiju i države članice da razviju politike kojima bi se omogućila i provela deinstitucionalizacija dugoročne skrbi, gdje je to moguće i uz podršku skrbi u zajednici;

43.  ističe da je važan element u postizanju kvalitetnih usluga ulaganje u radnu snagu(35); stoga poziva države članice i socijalne partnere da promiču dostojanstvene uvjete rada i kvalitetna radna mjesta za njegovatelje, uključujući kroz dostojanstvene plaće, priznavanje statusa njegovatelja i razvoj kvalitetnog strukovnog osposobljavanja za njegovatelje;

Kvalitetno zaposlenje

44.  ističe visok broj siromašnih radnika diljem Europe te činjenicu da neki ljudi moraju raditi više i duže, ponekad i kombinirati više poslova, kako bi zaradili plaću dostatnu za život; poziva države članice i socijalne partnere da razviju okvir za politike plaća s djelotvornim mjerama za borbu protiv diskriminacije kojima bi se zajamčile primjerene plaće za sve radnike, primjerice uvođenjem minimalnih plaća na nacionalnoj razini koje jamče dostojanstven život, u skladu s nacionalnim praksama; poziva države članice da podrže kolektivne ugovore kao važan čimbenik u razvoju politika plaća;

45.  ističe da se usklađenost poslovnog i privatnog života mora temeljiti na pravima i sigurnosti radnika na tržištu rada te na pravu na uzimanje slobodnih dana koje nije ograničeno povećanim zahtjevima za mobilnost i fleksibilnost; naglašava činjenicu da povećana fleksibilnost može dovesti do pojačane diskriminacije na tržištu rada koju žene trenutačno doživljavaju – u obliku nižih plaća, nestandardnih oblika zapošljavanja i nerazmjerne odgovornosti za neplaćene kućanske poslove – ako se prethodno ne usvoji jasan pristup o rodnoj jednakosti;

46.  poziva Eurofound da dodatno razvije svoje djelovanje u području praćenja kvalitete zapošljavanja putem svojeg Europskog istraživanja o radnim uvjetima, koje se temelji na njegovu načelu kvalitete radnih mjesta, koje obuhvaća sljedeće: zaradu, izglede, kvalitetu radnog vremena, upotrebu vještina i prosudbe, društveno okruženje, fizički rizik, intenzitet rada; nadalje, poziva Eurofound da razvije svoje istraživanje o politikama, sporazumima socijalnih partnera i praksama tvrtki koji podržavaju kvalitetu radnih mjesta(36); poziva Eurofound da nastavi nadzirati sustave kojima je uređeno radno vrijeme i analizirati javne politike i sporazume između socijalnih partnera u tom području, uključujući ocjenu načina na koji se o tome dogovara i na koji je radno vrijeme u skladu s ravnotežom između privatnog i poslovnog života; poziva Eurofound da započne istraživanje o tome kako kućanstva u kojima su dva člana zaposlena upravljaju svojim radnim vremenom te kako im se najbolje može pružiti podrška;

47.  ističe da se, s jedne strane, usklađenost poslovnog i privatnog života mora temeljiti na pravima i sigurnosti radnika na tržištu rada, te na pravu na uzimanje slobodnih dana koje nije ograničeno povećanim zahtjevima za mobilnost i fleksibilnost; ističe, s druge strane, razlike između osobne i obiteljske situacije svakog radnika, zbog čega smatra da zaposlenici trebaju imati mogućnost koristiti fleksibilno radno vrijeme kako bi ga prilagodili svojim okolnostima tijekom života; smatra da takva fleksibilnost usmjerena na zaposlenike može dovesti do više stope zapošljavanja žena; naglašava da zaposlenici i poslodavci imaju zajedničku odgovornost da osmisle i dogovore se o najboljim aranžmanima; poziva Komisiju da utvrdi situaciju u državama članicama u vezi s „pravom na traženje fleksibilnog radnog odnosa”;

48.  podržava „pametan rad” kao pristup koji omogućuje organiziranje rada na temelju kombinacije fleksibilnosti, samostalnosti i suradnje, što nužno ne pretpostavlja prisutnost na radnom mjestu ili bilo kojem prethodno utvrđenom mjestu, ali koji omogućuje radnicima da samo upravljaju svojim radnim vremenom, osiguravajući pritom dosljednost s maksimalnim trajanjem dnevnog i tjednog radnog vremena sukladno sa zakonom i kolektivnim ugovorima; stoga ističe potencijal pametnog rada u pogledu postizanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života, osobito za roditelje koji se vraćaju ili ulaze na tržište rada nakon rodiljnog ili roditeljskog dopusta; međutim, odbija prijelaz s kulture prisutnosti na kulturu stalne dostupnosti; poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da se prilikom osmišljavanja politika o pametnom radu pobrinu da se njima ne nameće dodatni teret za radnike, već da se njima potiče postizanje zdrave ravnoteže između poslovnog i privatnog života i povećava dobrobit radnika; naglašava potrebu za stavljanjem naglaska na postizanje rezultata rada kako se ovi novi oblici rada ne bi zlouporabili; poziva države članice da promiču potencijal tehnologija kao što su digitalni podatci, brzi internet, audio i video tehnologije za pametne programe rada (na daljinu);

49.  ističe da alternativni poslovni modeli, kao što su zadruge i uzajamna društva, imaju golemi potencijal za promicanje jednakosti spolova i postizanje usklađenosti poslovnog i privatnog života, posebice u rastućem digitalnom okruženju za „pametni rad”, uzevši u obzir više razine sudjelovanja radnika u odlučivanju; poziva Komisiju i države članice da istraže utjecaj zadruga i alternativnih poslovnih modela na ravnopravnost spolova i usklađenost poslovnog i privatnog života, posebice u tehnološkim sektorima, te da utvrde politike kojima se promiču i dijele modeli najbolje prakse;

50.  zabrinut je zbog povećanja nesvojevoljnog rada na nepuno radno vrijeme, posebice kod žena s obvezama pružanja skrbi, čime se povećava rizik da postanu siromašne unatoč zaposlenju; ističe da se, kad radnici odaberu rad na nepuno radno vrijeme, treba osigurati kvaliteta njihova zaposlenja i nediskriminacija prema njima u usporedbi s radnicima na puno radno vrijeme, u skladu s Direktivom o radu s nepunim radnim vremenom(37), te poziva Komisiju da prati provedbu navedene direktive; traži od država članica da zajamče da se radnici na nepuno radno vrijeme, radnici na povremenom radu i radnici s prekidima u radnom odnosu ili s poslovima u kojima se radi imaju pristup programima za pristojne mirovine bez bilo kakvog oblika diskriminacije;

51.  zabrinut je zbog ugovora na nula radnih sati u nekim državama članicama ili izrabljivačke ugovore, nedobrovoljnih ugovora na određeno, neredovitog, nepredvidljivog i prekomjernog radnog vremena i stažiranja loše kvalitete, zbog čega ravnoteža između poslovnog i privatnog života ne može biti dugoročno ostvariva; stoga poziva države članice i socijalne partnere da hitno riješe situaciju nesigurnog zaposlenja s kojom se osobito suočavaju brojni mladi ljudi i žene;

52.  ističe da su prekomjerno i nepravilno radno vrijeme i nedovoljna razdoblja odmora, nesigurnost posla i nerazmjerni zahtijevani rezultati važni čimbenici u pogledu povećanih razina stresa, lošeg tjelesnog i mentalnog zdravstvenog stanja i broja nesreća i bolesti na radnom mjestu; ističe da fleksibilno i predvidljivo radno vrijeme pozitivno utječu na postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života(38); poziva države članice i socijalne partnere da osiguraju radno vrijeme i tjedno razdoblje odmora primjenom svih relevantnih propisa; podsjeća na obvezu Komisije u pogledu praćenja primjene Direktive o radnom vremenu i da razmotri pokretanje postupaka zbog kršenja protiv država članica koje ne postignu sukladnost s navedenom direktivom;

53.  nadalje, poziva Komisiju i države članice, socijalne partnere i dionike da se usredotoče na inovativnu organizaciju na radnom mjestu i postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života žena i muškaraca te između poslovne produktivnosti i profitabilnosti; napominje da je pozitivna veza između povećane zaposlenosti žena, ravnoteže između privatnog i poslovnog života te poslovne konkurentnosti, u smislu smanjenja izostajanja s radnog mjesta, proizvodnog jaza, prometa, privlačenja talenata, vjernosti, preraspodjele resursa za izradu plana skrbi, povećanja životnih standarda i oslobađanja vremena, uvelike dokazana najboljim praksama u Europi u brojnim velikim poduzećima ili mrežama malih i srednjih poduzeća;

54.  ističe da se žene i LGBTI osobe susreću sa specifičnim rodno uvjetovanim preprekama i izvorima stresa na poslu, uključujući uznemiravanje, isključenost, diskriminaciju ili rodne stereotipe, koji negativno utječu na njihovu dobrobit na poslu, ugrožavaju njihovo mentalno zdravlje i njihovu sposobnost da napreduju u svojoj karijeri; poziva Komisiju i države članice da poduzmu daljnje mjere za rješavanje problema ovih nepovoljnih uvjeta osiguravanjem pravilne provedbe relevantnih zakona protiv diskriminacije, kao i programa cjeloživotnog učenja u pogledu rodno osjetljivih tema, te da surađuju sa sindikatima i organizacijama civilnog društva;

55.  Potiče države članice da razviju i ojačaju nacionalnu inspekciju rada uvjetima i sredstvima, uključujući financijske i ljudske, kako bi se osigurala učinkovita nazočnost na terenu za doprinos suzbijanju nesigurnosti rada, nereguliranog rada te diskriminacije u pogledu rada i plaće, uključujući i perspektivu jednakosti između muškaraca i žena;

56.  poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu o jednakom radnom postupanju 2006/54/EZ te poziva Komisiju da provede reviziju direktive i među poduzećima promiče provedbu planova za jednakost spolova, uključujući postupke desegregacije i razvijanja sustava isplate te mjere za podupiranje karijera žena; naglašava važnost uloge tijela za ravnopravnost u pružanju pomoći žrtvama diskriminacije i rješavanju problema rodnih stereotipa; poziva države članice da provedu zakonodavne mjere kojima se jamči načelo jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama na radnom mjestu;

57.  ponovno poziva Vijeće da brzo donese prijedlog Direktive Vijeća o primjeni načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na vjeroispovijed ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu opredijeljenost;

58.  poziva Komisiju i države članice da zajamče socijalnu sigurnost, socijalnu zaštitu i naknadu u slučaju bolovanja kako bi se postigla istinska ravnoteža između poslovnog i privatnog života;

Kvaliteta života

59.  ističe da je „kvaliteta života” širi pojam od „životnih uvjeta” i odnosi se na sveukupnu dobrobit pojedinaca u društvu te utvrđuje niz dimenzija ljudskog postojanja koje su ključne za upotpunjeni ljudski život(39);

60.  ističe da nejednakost u pogledu slobodnog vremena i nejednaka podjela odgovornosti između muškaraca i žena mogu utjecati na žene u pogledu njihova osobnog razvoja, učenja novih vještina i jezika te sudjelovanja u društvenom, političkom i kulturnom životu i životu zajednice, a posebice na ekonomsko stanje žena;

61.  ističe da se bilo kakav oblik diskriminacije protiv žena, uključujući rodnu segregaciju, razlike u plaćama i mirovinama, rodne stereotipe te visoke razine stresa u pogledu usklađivanja poslovnog i privatnog života, odražava u visokim stopama fizičke neaktivnosti žena te ima golem učinak na njihovo fizičko i mentalno zdravlje(40); ponovno naglašava važnost borbe protiv stereotipa promicanjem i zaštitom rodne jednakosti već od osnovne škole i za vrijeme cijelog školovanja; poziva države članice i socijalne partnere da provedu i podupiru javne kampanje za senzibilizaciju i informiranje i programe koji promiču rodnu jednakost i ruše stereotipe;

62.  naglašava važnost cjeloživotnog učenja za vlastiti razvoj radnika, uključujući prilagodbu uvjetima rada koji se neprestano mijenjaju; potiče Komisiju i države članice da promiču cjeloživotno učenje; poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da osmisle i uspostave politike za dopuste u svrhu obrazovanja i stručnog osposobljavanja, kao i za strukovno osposobljavanje na radnom mjestu i cjeloživotno učenje, uključujući i u drugim državama članicama; poziva ih da omoguće pristup obrazovanju unutar i izvan radnog mjesta, uključujući prilike za plaćeni studij, svim radnicima, s naglaskom na zaposlenice u sektorima u kojima su žene strukturno nedovoljno zastupljene;

63.  poziva Komisiju i države članice na borbu protiv socijalnih i ekonomskih nejednakosti; poziva države članice da promiču mjere usmjeren na uspostavu odgovarajućih sustava dohotka u skladu s nacionalnim praksama i tradicijama, kako bi se ljudima omogućilo da imaju dostojanstven život, kako bi se podržalo puno sudjelovanje u društvu i zajamčila neovisnost duž životnog vijeka;

o
o   o

64.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 348, 28.11.1992., str. 1.
(2) SL C 70 E, 8.3.2012., str. 163.
(3) SL L 68, 18.3.2010., str. 13.
(4) SL L 353, 28.12.2013., str. 7.
(5) SL L 180, 15.7.2010., str. 1.
(6) SL L 303, 2.12.2000., str. 16.
(7) SL L 299, 18.11.2003., str. 9.
(8) SL L 14, 20.1.1998., str. 9.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0059.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0207.
(11) SL C 93, 9.3.2016., str. 110.
(12) SL C 36, 29.1.2016., str. 18.
(13) SL C 316, 30.8.2016., str. 2.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0218.
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0351.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0042.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0226.
(18) SL C 175, 15.6.2011., str. 8.
(19) 3073. Sastanak Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača u Bruxellesu, 7. ožujka 2011.
(20) Eurostatovo demografsko izvješće iz 2015.
(21) Eurofound (2015.): Prvi rezultati: šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima.
(22) http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/submitViewTableAction.do
(23) Eurofound (2013.). Skrb o djeci i uzdržavanima: učinak na karijere mladih radnika.
(24) Eurofound (2015.): Prvi rezultati: šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima.
(25) Podatci Eurostata za 2010., Izvješće Komisije iz 2015. o jednakosti između žena i muškaraca u Europskoj uniji (SWD(2016)0054).
(26) Eurofound, Europsko istraživanje o kvaliteti života iz 2012.
(27) Eurofound (2015.) Skrb u ranom djetinjstvu: radni uvjeti, osposobljavanje i kvaliteta usluga – sustavni pregled.
(28) Izvješće od 29. svibnja 2013. o napretku u ostvarivanju ciljeva iz Barcelone naslovljeno „Razvoj objekata za skrb o maloj djeci u Europi s ciljem održivog i uključivog rasta” (COM(2013)0322).
(29) Eurofound (2013.) Skrb o djeci i uzdržavanima: učinak na karijere mladih radnika.
(30) Izvješće Eurofounda o održivosti rada tijekom života: konceptni dokument (2015.).
(31) Izvještaj o rezultatima istraživanja Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja: dopust za doškolovavanje. Strategije i metode u Europi, 2010.
(32) Preporuka Komisije2013/112/EU.
(33) Rezolucija Europskog parlamenta od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ (P8_TA(2015)0351).
(34) Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2010/18/EU (P8_TA(2016)0226).
(35) Eurofound (2015.) Skrb u ranom djetinjstvu: radni uvjeti, osposobljavanje i kvaliteta usluga – sustavni pregled.
(36) Izvješće Eurofounda o trendovima u kvaliteti posla u Europi (2012.) i izvješće Eurofounda „Konvergencija i divergencija kvalitete posla u Europi 1995. – 2010.” (2015.).
(37) Direktiva Vijeća 97/81/EZ.
(38) Europsko istraživanje o radnim uvjetima (EWCS).
(39) Eurofound, Treći europski pregled kvalitete života.
(40) Studija Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku Unije iz ožujka 2016. naslovljena „Razlike između muškaraca i žena na poslu te u pogledu skrbi i slobodnog vremena”.

Pravna napomena