Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 4. listopada 2016. - StrasbourgZavršno izdanje
Sklapanje, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama ***
 Zahtjev za ukidanje parlamentarnog imuniteta Giorgosu Grammatikakisu
 Mobilizacija Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Grčkoj nakon potresa koji je pogodio Jonske otoke u studenome 2015.
 Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji – zahtjev EGF/2016/001 FI/Microsoft
 Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji – zahtjev EGF/2016/002 SE/Ericsson
 Pravna pomoć za osumnjičene ili optužene osobe lišene slobode i pravna pomoć u postupcima na temelju europskog uhidbenog naloga ***I
 Trgovina određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo postupanje ili kažnjavanje ***I
 Sporazum o strateškoj suradnji između Europola i Kine *
 Budućnost odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020.

Sklapanje, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama ***
PDF 243kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (12256/2016 – C8-0401/2016 – 2016/0184(NLE))
P8_TA(2016)0363A8-0280/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (12256/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 192. stavkom 1. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0401/2016),

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum donesen na dvadeset i prvom zasjedanju Konferencije ugovornih stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC), održanom u prosincu 2015. u Parizu, Francuska,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije pod naslovom „Razdoblje nakon Pariza: procjena implikacija Pariškog sporazuma“ i prilog Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COM(2016)0110),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir predviđene i na nacionalnoj razini određene doprinose (INDC) EU-a i država članica koje su Latvija i Europska komisija podnijele UNFCCC-u 6. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0280/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje Pariškog sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Ujedinjenim narodima.


Zahtjev za ukidanje parlamentarnog imuniteta Giorgosu Grammatikakisu
PDF 164kWORD 49k
Odluka Europskog parlamenta od 4. listopada 2016. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Giorgosu Grammatikakisu (2016/2084(IMM))
P8_TA(2016)0364A8-0279/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Giorgosu Grammatikakisu, koji je 1. travnja 2016. proslijedio zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Vrhovnog suda Helenske Republike u vezi s postupkom čije je pokretanje predložio državni odvjetnik iz Rethimna zbog zlouporabe povjerenja, zajedno s drugim osobama, u obnašanju dužnosti u Rethimnu (Kreta) u razdoblju od 2000. – 2002. (ref.br.: ABM:AB05/1956), i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 27. travnja 2016.,

–  nakon saslušanja Giorgosa Grammatikakisa u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 62. Ustava, članak 54. grčkog Zakona o parničnom postupku i članak 83. Poslovnika Parlamenta Helenske Republike,

–  uzimajući u obzir odluku br. 5181/18.11.2015 tužitelja Prizivnog suda na Kreti,

–  uzimajući u obzir izvješće od 7. travnja 2015. o pojavljivanju zastupnika u Europskom parlamentu Giorgosa Grammatikakisa pred Sudom, zajedno s njegovim odgovorom na tužbu i popratnim dokumentima,

–  uzimajući u obzir odluku br. 104/2015 Prizivnog vijeća na Kreti,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0279/2016),

A.  budući da je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Vrhovnog suda Helenske Republike zatražio ukidanje imuniteta zastupniku u Europskom parlamentu Giorgosu Grammatikakisu u vezi sa sudskim postupkom zbog navodnog počinjenja kaznenog djela;

B.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat članovima parlamenta te države;

C.  budući da se u skladu s člankom 62. Ustava Grčke, tijekom parlamentarnog saziva u kojem je izabran, zastupnik ne smije kazneno goniti, biti uhićen ili zadržan u pritvoru niti se na njega smiju primjenjivati bilo kakve druge mjere ograničavanja slobode bez prethodnog odobrenja parlamenta;

D.  budući da grčka tijela predlažu pokretanje kaznenog postupka protiv Giorgosa Grammatikakisa i drugih osoba zbog neispunjavanja određenih pravnih obaveza;

E.  budući da bi se predloženi postupak pokrenuo zbog rasprave održane 8. ožujka 1996. o mogućnosti sklapanja nove privatne police kolektivnog osiguranja, uz obaveznu policu osiguranja, za sve zaposlenike Sveučilišta na Kreti te navodnih nezakonitih isplata u uzastopnim obrocima u razdoblju od 2000. do 2002.;

F.  budući da se prijašnji postupak u istom predmetu odnosio na razdoblje nakon 2000. i da je zaključen oslobađajućom presudom za sve okrivljenike;

G.  budući da je jasno da predloženo pokretanje postupka protiv Giorgosa Grammatikakisa nije povezano s obnašanjem njegove dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu, već s njegovom prijašnjom funkcijom rektora Senata Sveučilišta na Kreti;

H.  budući da se u skladu s člankom 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije predloženi postupak protiv Giorgosa Grammatikakisa ne odnosi na izražena mišljenja ili glasanja pri obnašanju njegovih dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu;

I.  budući da je predloženi postupak proširen kako bi se obuhvatilo razdoblje od 1996. do 2000. i posljednja sjednica Senata Sveučilišta na Kreti na kojoj je Giorgos Grammatikakis bio na funkciji rektora, kada se o spomenutom pitanju raspravljalo, iako nije donesena nikakva odluka; budući da nema naznaka da se iza predloženog postupka krije namjera da se dotičnom zastupniku u Europskom parlamentu nanese politička šteta;

J.  budući da je pokretanje predloženog postupka u slučaju više suokrivljenika, članova Senata Sveučilišta na Kreti te Odbora ELKE, definitivno odbijeno zbog toga što je za navodna kaznena djela u pitanju prošao rok zastare od petnaest godina, dok je druge okrivljenike sud oslobodio po svim točkama optužnice u svibnju 2016.;

K.  iznenađen je zbog toga što je zahtjev za ukidanje imuniteta podnesen sada, nakon dvadeset godina, kao i zbog činjenice da grčki pravosudni sustav nije u međuvremenu mogao pokrenuti postupak protiv Giorgosa Grammatikakisa, već da namjerava to učiniti sada, kada je on zastupnik u Europskom parlamentu;

L.  budući da spor pravosudni sustav nikada ne može biti u potpunosti pravedan s obzirom na to da nakon dvadeset godina ni dotične osobe nisu više iste osobe koje su nekoć bile; budući da pravda nije pravda ako nije pravovremena;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Giorgosu Grammatikakisu; na njegov vlastiti zahtjev, kako bi se okončao taj dugotrajni sudski postupak;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora grčkim vlastima i Giorgosu Grammatikakisu.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.


Mobilizacija Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Grčkoj nakon potresa koji je pogodio Jonske otoke u studenome 2015.
PDF 392kWORD 49k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2016. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije (COM(2016)0462 – C8-0283/2016 – 2016/2165(BUD))
P8_TA(2016)0365A8-0270/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0462 – C8-0283/2016),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenoga 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 10.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3), a posebno njegovu točku 11.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0270/2016),

1.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

2.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i projekciju proračuna proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Grčkoj

(Tekst ovog priloga ne navodi se ovdje jer odgovara tekstu konačnog akta, Odluci (EU) 2016/1856.)

(1)SL L 311, 14.11.2002., str. 3.
(2)SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3)SL C 373, 20.12.2013., str. 1.


Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji – zahtjev EGF/2016/001 FI/Microsoft
PDF 420kWORD 54k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2016. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev koji je podnijela Finska – EGF/2016/001 FI/Microsoft) ( COM(2016)0490 – C8-0348/2016 – 2016/2211(BUD))
P8_TA(2016)0366A8-0273/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0490 – C8-0348/2016),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0273/2016),

A.  budući da, iako globalizacija uglavnom stvara gospodarski rast, taj bi se rast također trebao iskoristiti za olakšanje stanja u kojem se nalaze ljudi suočeni s negativnim učincima globalizacije;

B.  budući da je Unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine ili posljedicama svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im se pomoglo da se ponovno uključe na tržište rada;

C.  budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće;

D.  budući da je Finska podnijela zahtjev EGF/2016/001 FI/Microsoft za financijski doprinos iz EGF-a na temelju intervencijskih kriterija utvrđenih u članku 4. stavku 1. točki (a) Uredbe o EGF-u, nakon što je 2161 radnik proglašen viškom u poduzeću Microsoft Mobile Oy i u osam njegovih dobavljača i daljnjih proizvođača u Finskoj, koji djeluju u ekonomskom sektoru razvrstanom u odjeljak 62 NACE-a Rev. 2 (Računalno programiranje, savjetovanje i djelatnosti povezane s njima);

E.  budući da zahtjev ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene Uredbom o EGF-u;

F.  budući da je za financijski nadzor djelovanja koja podupire EGF odgovorna predmetna država članica, kao što je utvrđeno člankom 21. stavkom 1. Uredbe o EGF-u;

1.  slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Finska stoga u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 5 364 000 EUR, što iznosi 60 % ukupnog troška od 8 940 000 EUR;

2.  napominje da je Finska 11. ožujka 2016. podnijela zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a te da je, na temelju dodatnih informacija koje je Finska pružila, Komisija završila izradu ocjene zahtjeva 29. srpnja 2016., čime je poštovala rok od 12 tjedana od primitka ispunjenog zahtjeva, i zaključila da su uvjeti za dodjelu financijske pomoći iz EGF-a ispunjeni;

3.  napominje da je glavni razlog otpuštanja radnika u Microsoftu smanjivanje tržišnog udjela njegovih telefona koji koriste Microsoftov operativni sustav Windows, i to s više od 50 % 2009. na 0,6 % u drugom tromjesečju 2016. godine;

4.  podsjeća na to da Unija posljednjih godina zapošljava manje radnika u sektoru IKT-a na globalnoj razini te da IKT ima ključnu ulogu u finskom gospodarstvu, imajući u vidu da je 6,7 % zaposlenika 2014. radilo u sektoru IKT-a, što je najviši postotak među svim državama članicama; smatra da su otpuštanja u Microsoftu povezana s trendom koji pogađa cijelu finsku elektroničku industriju, počevši od pada Nokije u svojoj matičnoj zemlji, te u vezi s kojim su predstavljena četiri prethodna zahtjeva; zaključuje da su ti događaji izravno povezani sa strukturnim promjenama u tokovima svjetske trgovine uzrokovanima globalizacijom;

5.  podsjeća da je softverska industrija izrazito međunarodnog karaktera, a konkurencija unutar sektora svjetskih je razmjera, što znači da se svi sudionici na tržištu mogu natjecati za iste klijente, a lokacija i kulturna pozadina osoblja ograničenog su značaja;

6.  priznaje da se tim zahtjevom nastavlja niz slučajeva povezanih s padom Nokije u Finskoj i da se očekuju još dva dodatna povezana zahtjeva za radnike koji su proglašeni viškom u sektoru IKT-a;

7.  napominje da su otpuštanja koncentrirana u regijama druge razine NUTS-a: Helsinki-Uusimaa (FI1B), Etelä-Suomi (FI1C) i Länsi-Suomi (FI197), te obuhvaćaju radnike vrlo različitih kompetencija, od kojih je 89 % u dobi od 30 do 54 godine; izražava zabrinutost zbog ionako teške situacije kad je riječ o nezaposlenosti visokokvalificiranih i obrazovanih osoba čije bi mogućnosti zapošljavanja inače bile dobre, osobito situacije u kojoj se nalaze žene, kojima je teže naći posao, uzimajući u obzir da čine gotovo polovicu ciljanih korisnika;

8.  napominje da je do sada sektor računalnog programiranja, savjetovanja i djelatnosti povezanih s njima bio predmet dvaju prethodnih zahtjeva za dodjelu sredstava iz EGF-a i oba su se temeljila na utjecajima globalizacije (EGF/2013/001 FI/Nokia i EGF/2015/005 FI/Računalno programiranje);

9.  ističe važnost sektora IKT-a za zaposlenost u regijama Helsinki-Uusimaa, Etelä-Suomi i Länsi-Suomi i mogućnost da radnici koji su proglašeni viškom pridonose industriji ako dobiju dostatnu potporu u smislu dodatnog obrazovanja, osposobljavanja i programa za pokretanje poduzeća;

10.  pozdravlja činjenicu da su finske vlasti otpuštenim radnicima počele pružati usluge prilagođene potrebama 11. rujna 2015., znatno prije podnošenja zahtjeva za doprinos iz EGF-a za predloženi usklađeni paket, s obzirom da se takve aktivnosti mogu sufinancirati sredstvima iz EGF-a;

11.  pozdravlja činjenicu da se visok postotak ukupnog paketa (gotovo 80 %) koristi za usluge prilagođene potrebama;

12.  konstatira da Finska priprema šest vrsta mjera za otpuštene radnike zbog kojih je podnesen ovaj zahtjev: (i) mjere usmjeravanja i druge pripremne mjere, (ii) usluge zapošljavanja i poslovne usluge, (iii) strukovno osposobljavanje, (iv) subvencije za plaću, (v) bespovratna sredstva za osnivanje poduzeća, i (vi) naknade za putne troškove, troškove smještaja i selidbe; napominje da su dostatna sredstva dodijeljena za kontrolu i izvješćivanje;

13.  napominje da će navedene subvencije za plaću spomenute u stavku 12. iznositi između 30 i 50 % troškova plaće radnika i pružat će se u razdoblju od 6 mjeseci do 24 mjeseca; poziva države članice da budu posebno pažljive pri korištenju subvencija za plaću kako bi se zajamčilo da otpušteni radnici koji su zaposleni uz subvenciju nisu u potpunosti ili djelomično na zamjeni na radnom mjestu koje je u dotičnom poduzeću prije zauzimao neki drugi radnik; izražava zadovoljstvo zbog toga što su finske vlasti zajamčile da je tome tako;

14.  konstatira da mjere potpore dohotku iznose 16,64 % ukupnog paketa mjera prilagođenih potrebama, znatno manje od granice od 35 % utvrđene u Uredbi o EGF-u, te da su te mjere uvjetovane aktivnim sudjelovanjem ciljanih korisnika u traženju posla ili aktivnostima osposobljavanja;

15.  poziva Komisiju da ocjeni utjecaj tih mjera potpore dohotku tijekom razdoblja od nekoliko godina i da o tome dostavi informacije kako bi se zajamčilo da se njima pruža potpora visokokvalitetnom zapošljavanju te da se one ne koriste za subvencioniranje kratkoročnih ugovora s niskim troškovima;

16.  napominje da je usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama izrađen u dogovoru s predstavnicima ciljanih korisnika, socijalnim, nacionalnim i regionalnim partnerima;

17.  podsjeća na važnost povećanja zapošljivosti svih radnika; očekuje da ponuđeno osposobljavanje bude prilagođeno potrebama, vještinama i kompetencijama otpuštenih radnika i stvarnom poslovnom okruženju;

18.  napominje da će se u predmetu Microsoft također surađivati s projektom Mobilnosti radne snage u Europi 2014. – 2020., razvojnim projektom nacionalne službe EURES; napominje da će se na regionalnoj razini organizirati događanja za međunarodno zapošljavanje u suradnji sa službama EGF-a i EURES-a; pozdravlja takve mjere i činjenicu da finske vlasti potiču otpuštene radnike da u potpunosti iskoriste svoje pravo na slobodu kretanja;

19.  napominje da je nacionalni paket mjera „Modeli između poduzeća poslodavca i poduzeća koje reže troškove” pokrenut u okviru Europskog socijalnog fonda; napominje da će taj paket mjera dovesti do rezultata koji mogu biti korisni za provedbu projekata u okviru ovog zahtjeva za dodjelu sredstava iz EGF-a; pozdravlja trud finskih vlasti u potrazi za sinergijom s drugim djelovanjima koje se financiraju nacionalnim sredstvima ili sredstvima Unije;

20.  podsjeća da bi u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u prilikom izrade usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika trebalo predvidjeti buduće perspektive na tržištu rada i tražene vještine te da bi taj paket trebao odgovarati sa zaokretu prema održivom gospodarstvu koje se temelji na učinkovitom korištenju resursa;

21.  napominje da se u prethodnim predmetima EGF-a pružanje osobnih usluga otpuštenim radnicima pokazalo izrazito korisnim;

22.  napominje da su finske vlasti potvrdile da se za predložene mjere ne prima financijska potpora iz drugih fondova ili financijskih instrumenata Unije, da će svaki oblik dvostrukog financiranja biti spriječen te da su te mjere komplementarne s mjerama koje se financiraju iz strukturnih fondova; ponavlja poziv Komisiji da predstavi godišnju usporednu ocjenu tih podataka kako bi se u potpunosti poštovale postojeće odredbe te kako bi se zajamčilo da neće biti dvostrukog financiranja usluga sredstvima Unije;

23.  pozdravlja činjenicu da je Finska zajamčila da financijski doprinos iz EGF-a neće biti zamjena za mjere koje dotično poduzeće mora poduzeti u skladu s nacionalnim pravom ili s kolektivnim ugovorima;

24.  cijeni unaprijeđeni postupak koji je Komisija uvela nakon zahtjeva Parlamenta za ubrzano oslobađanje bespovratnih sredstava; napominje da bi vremenski pritisak nametnut novim rasporedom mogao utjecati na učinkovit pregled dokumentacije;

25.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

26.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (na temelju zahtjeva Finske – EGF/2016/001 FI/Microsoft)

(Tekst ovog priloga ne navodi se ovdje jer odgovara tekstu konačnog akta, Odluci (EU) 2016/1857.)

(1)SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
(2)SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3)SL C 373, 20.12.2013., str. 1.


Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji – zahtjev EGF/2016/002 SE/Ericsson
PDF 417kWORD 52k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2016. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev koji je podnijela Švedska – EGF/2016/002 SE/Ericsson) (COM(2016)0554 – C8-0355/2016 – 2016/2214(BUD))
P8_TA(2016)0367A8-0272/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0554 – C8-0355/2016),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0272/2016),

A.  budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine ili posljedicama svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im pomogla da se ponovno uključe na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je donošenje Uredbe o EGF-u odraz sporazuma između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o utvrđivanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri obradi zahtjeva za mobilizaciju EGF-a u Komisiji, Parlamentu i Vijeću skraćivanjem vremena za procjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.  budući da je Švedska podnijela zahtjev EGF/2016/002 SE/Ericsson za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja u ekonomskom sektoru svrstanom u odjeljak 26 NACE-a Rev. 2 (Proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda) većinom u regijama razine 2 NUTS-a: Stockholm (SE11), Östra Mellansverige (SE12), Sydsverige (SE22) i Västsverige (SE23); te budući da se predviđa da će mjerama biti obuhvaćeno 918 od 1556 otpuštenih radnika koji ispunjavaju uvjete za doprinos iz EGF-a;

E.  budući da je zahtjev podnesen na temelju intervencijskih kriterija iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u, kojima se uvjetuje da je najmanje 500 radnika u poduzeću u državi članici proglašeno viškom u referentnom razdoblju od četiri mjeseca, uključujući radnike proglašene viškom kod dobavljača i daljnjih proizvođača i/ili samozaposlene osobe koje su prestale obavljati svoju djelatnost;

F.  budući da je suočen s usporenim rastom i istodobnim zaoštravanjem tržišnog natjecanja s azijskim proizvođačima, Ericsson smanjuje proizvodnju telekomunikacijske opreme, što je počeo provoditi prije dva desetljeća;

1.  slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Švedska stoga u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 3 957 918 EUR, što iznosi 60 % ukupnog troška od 6 596 531 EUR, što će pomoći u povratku na tržište rada za 918 ciljanih korisnika;

2.  napominje da je Švedska 31. ožujka 2016. podnijela zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a te da je, na temelju dodatnih informacija koje je Švedska pružila, Komisija završila izradu ocjene završila 5. rujna 2016. i o njemu istog dana obavijestila Parlament, čime je poštovala rok od 12 tjedana od primitka ispunjenog zahtjeva;

3.  primjećuje da u industriji informacijskih tehnologija i telekomunikacija prevladavaju azijski proizvođači jer se aktivnosti eksternaliziraju u Aziju; ističe da Ericsson postupno smanjuje broj svojeg osoblja u Švedskoj (s 21 178 u 2005. na 17 858 u 2014.), ali ga u međuvremenu znatno povećava u svijetu (s 56 055 u 2005. na 118 055 u 2014.);

4.  naglašava da su pogođene regije suočene s relativno velikom skupinom starijih radnika sa sličnim iskustvom koji su proglašeni viškom istovremeno i od kojih većina, posebno oni u Kisti, gradu s najvećim brojem radnika koji su proglašeni viškom, ne posjeduje vještine koje se traže na lokalnom tržištu rada;

5.  pozdravlja odluku Švedske da koncentrira moguću pomoć EGF-a na Kistu, Katrineholm i Kumlu, gdje su prisutni i najveći problemi, nudeći istovremeno prilagođenu pomoć radnicima koji su proglašeni viškom u drugim mjestima;

6.  podsjeća na to da su otpuštanjima zahvaćeni zaposlenici raznolikih zvanja – i oni u proizvodnji i službenici, zabrinut je zbog toga što se neki radnici suočavaju s tržištem rada s relativno niskom potražnjom u tradicionalnim proizvodnim industrijama; prepoznaje prilike za zapošljavanje tih radnika u javnom i privatnom sektoru usluga, za koje će biti potrebni veliki napori u ponovnom osposobljavanju;

7.  prihvaća procjenu Arbetsförmedlingena (švedska javna služba za zapošljavanje) prema kojoj bi za radnike u proizvodnji mogle postojati prilike u javnom ili privatnom sektoru uslužne industrije, pod uvjetom da im se ponudi znatno ponovno osposobljavanje;

8.  uviđa da su među službenicima najpogođeniji inženjeri, od kojih su neki specijalizirani u nišama koje su jedinstvene za Ericsson, ali pozdravlja uvjerenje švedske javne službe za zapošljavanje da će prilagođeni paket programa osposobljavanja i mentorstva omogućiti većini tih zaposlenika koji su proglašeni viškom da nađu nova visokokvalitetna radna mjesta;

9.  napominje da su EGF-om sufinancirane usluge prilagođene potrebama radnika koji su proglašeni viškom, uključuju: savjetovanje i profesionalno usmjeravanje zaštićeno zapošljavanje i zapošljavanje uz podršku te mjere za rehabilitaciju, obrazovanje i osposobljavanje te naknade za vrijeme traženja posla; pozdravlja poseban naglasak koji će se staviti na sudionike starije od 50 godina prilikom pružanja savjetovanja za razvoj motivacije i planiranje karijere;

10.  napominje da će mjere potpore dohotku iznositi 33,92 % ukupnog paketa mjera prilagođenih potrebama, što je blizu maksimalnih 35 % navedenih u Uredbi o EGF-u, te da te aktivnosti ovise o aktivnom sudjelovanju ciljanih korisnika u traženju posla ili aktivnostima osposobljavanja; smatra da je ta relativno visoka stopa opravdana zbog znatnog udjela starijih radnika i pružanja pojedinačne potpore sudionicima s teškoćama u učenju;

11.  napominje da je usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama sastavljen u dogovoru s ciljanim korisnicima i njihovim predstavnicima, kao i s lokalnim javnim subjektima, vodeći računa o tome da 22 % radnika čine žene, a 78 % radnika muškarci;

12.  podsjeća na to da bi se u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u pri osmišljavanju usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama financiranom iz EGF-a trebalo predvidjeti buduće perspektive na tržištu rada i tražene vještine te da bi taj paket trebao biti odgovarati zaokretu prema održivom gospodarstvu koje se temelji na učinkovitom korištenju resursa;

13.  podsjeća na važnost povećanja mogućnosti zapošljavanja svih radnika preko prilagođenih programa osposobljavanja i priznavanja vještina i sposobnosti koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi ne samo potrebama otpuštenih radnika nego i stvarnom poslovnom okruženju;

14.  pozdravlja činjenicu da su švedske vlasti zajamčile da će uložiti posebne napore kako bi razbile tradicionalne rodne prepreke, među ostalim poticanjem muških korisnika da pronađu posao u sektoru zdravstvene skrbi, te pozdravlja doprinos koji će te mjere imati za 16 švedskih ciljeva u području kvalitete okoliša;

15.  poziva Komisiju da u budućim prijedlozima točnije navede sektore u kojima bi radnici mogli naći zaposlenje te je li ponuđeno osposobljavanje usuglašeno s budućim gospodarskim perspektivama i potrebama tržišta rada u regijama pogođenim otpuštanjima;

16.  napominje da su švedske vlasti potvrdile da se za predložene mjere neće primiti financijska potpora iz drugih fondova ili financijskih instrumenata Unije, da će svaki oblik dvostrukog financiranja biti spriječen te da su te mjere komplementarne s mjerama koje se financiraju iz strukturnih fondova; ponavlja poziv Komisiji da u svojim godišnjim izvješćima predstavi usporednu ocjenu tih podataka kako bi se jamčilo potpuno poštovanje postojećih uredbi te kako bi se jamčilo da neće biti dvostrukog financiranja usluga sredstvima Unije;

17.  primjećuje da je za sektor proizvodnje računala te elektroničkih i optičkih proizvoda podneseno još 14 zahtjeva za financijski doprinos iz EGF-a, od kojih se 11 temeljilo na učincima globalizacije povezanima s trgovinom, a tri na svjetskoj financijskoj i gospodarskoj krizi;

18.  ponavlja da pomoć iz EGF-a ne smije zamijeniti ni aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća ni mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;

19.  cijeni unaprijeđeni postupak koji je Komisija uvela nakon zahtjeva Parlamenta za ubrzano oslobađanje sredstava; napominje da bi vremenski pritisak nametnut novim rasporedom mogao utjecati na učinkovit pregled dokumentacije;

20.  traži od Komisije da javnosti omogući pristup dokumentima povezanima s predmetima EGF-a;

21.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

22.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (na temelju zahtjeva Švedske – EGF/2016/002 SE/Ericsson)

(Tekst ovog priloga ne navodi se ovdje jer odgovara tekstu konačnog akta, Odluci (EU) 2016/1858.)

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.


Pravna pomoć za osumnjičene ili optužene osobe lišene slobode i pravna pomoć u postupcima na temelju europskog uhidbenog naloga ***I
PDF 322kWORD 55k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2016. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o privremenoj pravnoj pomoći za osumnjičene ili optužene osobe lišene slobode i pravnoj pomoći u postupcima na temelju europskog uhidbenog naloga (COM(2013)0824 – C7-0429/2013 – 2013/0409(COD))
P8_TA(2016)0368A8-0165/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0824),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 82. stavak 2. točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0429/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. ožujka 2014.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 30. lipnja 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0165/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 4. listopada 2016. radi donošenja Direktive (EU) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2016/1919.)

(1)SL C 226, 16.7.2014., str. 63.


Trgovina određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo postupanje ili kažnjavanje ***I
PDF 125kWORD 51k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2016. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje (COM(2014)0001 – C7-0014/2014 – 2014/0005(COD))
P8_TA(2016)0369A8-0267/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0001),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0014/2014),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 30. lipnja 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A8-0267/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(1);

2.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 4. listopada 2016. radi donošenja Uredbe (EU) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2016/2134.)

(1) Ovo stajalište zamijenjuje amandmane usvojene na sjednici 27. listopada 2015. (Usvojeni tekstovi P8_TA(2015)0368).


Sporazum o strateškoj suradnji između Europola i Kine *
PDF 242kWORD 50k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2016. o Nacrtu provedbene odluke Vijeća kojom se Europskom policijskom uredu (Europol) odobrava sklapanje Sporazuma o strateškoj suradnji između Ministarstva javne sigurnosti Narodne Republike Kine i Europola (08364/2016 – C8-0217/2016 – 2016/0808(CNS))
P8_TA(2016)0370A8-0265/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Vijeća (08364/2016),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, kako je izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0217/2016),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol)(1), a posebno njezin članak 23. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/934/PUP od 30. studenoga 2009. o donošenju provedbenih pravila kojima se uređuju odnosi Europola s partnerima, uključujući razmjenu osobnih podataka i klasificiranih informacija(2), a posebno njezine članke 5. i 6.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/935/PUP od 30. studenoga 2009. o određivanju popisa trećih država i organizacija s kojima Europol sklapa sporazume(3),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0265/2016),

1.  prihvaća nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Komisiju da nakon stupanja na snagu nove uredbe o Europolu(4) ocijeni odredbe iz Sporazuma o suradnji; poziva Komisiju da obavijesti Parlament i Vijeće o rezultatima tog ocjenjivanja te da po potrebi podnese preporuku za odobrenje započinjanja ponovnih međunarodnih pregovora o Sporazumu;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i Europolu.

(1) SL L 121, 15.5.2009., str. 37.
(2) SL L 325, 11.12.2009., str. 6.
(3) SL L 325, 11.12.2009., str. 12.
(4) Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (SL L 135, 24.5.2016., str. 53.).


Budućnost odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020.
PDF 372kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2016. o budućnosti odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020. (2016/2053(INI))
P8_TA(2016)0371A8-0263/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. („Sporazum iz Cotonoua”) te njegove izmjene iz 2005. i 2010.(1),

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Georgetowna iz 1975. godine kojim je uspostavljena Skupina afričkih, karipskih i pacifičkih država te njegovu izmjenu iz 1992.(2),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. listopada 2003. naslovljenu „Prema punoj integraciji suradnje sa zemljama AKP-a u proračun EU-a” (COM(2003)0590),

–  uzimajući u obzir Zajednički savjetodavni dokument Europske komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. listopada 2015. pod nazivom „Ususret novom partnerstvu između Europske unije i afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja nakon 2020.” (JOIN(2015)0033),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o odnosima država AKP-a i EU-a, posebno onu od 11. veljače 2015. o radu Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a(3), od 13. lipnja 2013.(4) o drugoj izmjeni Sporazuma iz Cotonoua od 23. lipnja 2000., od 5. veljače 2009. o utjecaju sporazuma o gospodarskom partnerstvu na razvoj(5) te od 1. travnja 2004. o uvrštenju Europskog razvojnog fonda u proračun(6),

–  uzimajući u obzir prethodne rezolucije Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a, a posebno onu od 9. prosinca 2015. naslovljenu „Četrdeset godina partnerstva: ocjena utjecaja na trgovinu i razvoj u zemljama AKP-a i izgledi za dugotrajnost odnosa između zemalja AKP-a i Europske unije”(7),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o usklađenosti politika u interesu razvoja,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu supredsjednika Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 9. prosinca 2015. o budućnosti odnosa između država AKP-a i EU-a(8),

–  uzimajući u obzir globalnu strategiju EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku, podnesenu Europskom vijeću na njegovu sastanku 28. i 29. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 21. ožujka 2012. naslovljenu „Ususret obnovljenom partnerstvu za razvoj između EU-a i Pacifika” (JOIN(2012)0006),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku naslovljenu „Zajednička strategija partnerstva EU-a i karipskih država” od 26. lipnja 2012. (JOIN(2012)0018),

–  uzimajući u obzir zajedničku strategiju Afrike i EU-a koju su usvojili čelnici afričkih i europskih država i vlada na sastanku na vrhu održanom u Lisabonu 9. prosinca 2007.(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2015. o ulozi lokalnih vlasti zemalja u razvoju u razvojnoj suradnji(10),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu AKP-a i EU-a od 20. lipnja 2014. o planu za razdoblje nakon 2015.(11),

–  uzimajući u obzir izjavu iz Sipopoa sa sedmog sastanka na vrhu čelnika država i vlada AKP-a održanog 13. i 14. prosinca 2012. naslovljenu „Budućnost skupine zemalja AKP-a u svijetu koji se mijenja: izazovi i mogućnosti”(12),

–  uzimajući u obzir treću Međunarodnu konferenciju o financiranju razvoja održanu od 13. do 16. srpnja 2015. i Akcijski program iz Addis Abebe koji je Opća skupština UN-a podržala 27. srpnja 2015.(13),

–  uzimajući u obzir Sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju i zaključni dokument koji je Opća skupština UN-a donijela 25. rujna 2015. pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”(14),

–  uzimajući u obzir 41. zasjedanje Zajedničkog vijeća AKP-a i EU-a održano u Dakaru (Senegal) 28. i 29. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir osmi sastanak na vrhu čelnika država i vlada država AKP-a održan u Port Moresbyju (Papua Nova Gvineja) 31. svibnja i 1. lipnja 2016. na kojem su usvojeni Izjava iz Waiganija o izgledima za budućnost skupine država AKP-a i Deklaracija iz Port Moresbyja kojom je prihvaćeno konačno izvješće skupine uglednih osoba o budućnosti skupine država AKP-a,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za proračune (A8-0263/2016),

A.  budući da se snaga i pravna stečevina Sporazuma iz Cotonoua temelje na nizu jedinstvenih značajki: riječ je o pravno obvezujućem dokumentu, broj potpisnica je bez premca (79 + 28), sporazum je sveobuhvatan s obzirom na to da se temelji na trima stupovima – razvojnoj, političkoj te gospodarskoj i trgovinskoj suradnji, a karakteriziraju ga i zajednički institucionalni okvir te velik proračun preko Europskog razvojnog fonda;

B.  budući da je glavni cilj Sporazuma iz Cotonoua, „smanjivanje i u konačnici iskorjenjivanje siromaštva, u skladu s ciljevima održivog razvoja i postupne integracije država AKP-a u globalno gospodarstvo”, jasno izražen u njegovu članku 1.; budući da se to partnerstvo temelji na skupu temeljnih vrijednosti i načela, među kojima su poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, demokracija utemeljena na vladavini prava te transparentno i odgovorno upravljanje;

C.  budući da se više od 80 % najnerazvijenijih zemalja na svijetu nalazi u regijama AKP-a, što partnerstvo EU-a i AKP-a čini posebno relevantnim;

D.  budući da su se političke i gospodarske prilike u skupini država AKP-a i u Europskoj uniji promijenile otkako je potpisan Sporazum iz Cotonoua;

E.  budući da bi se odnosi između AKP-a i EU-a u budućnosti trebali temeljiti na novom promišljanju mogućnosti i prepreka za suradnju između EU-a i AKP-a;

F.  budući da se snaga izražena brojem država članica AKP-a i EU-a ne odražava dovoljno u zajedničkom djelovanju na globalnim forumima;

G.  budući da je partnerstvo AKP-a i EU imalo važnu ulogu u ostvarivanju napretka u ispunjenju milenijskih razvojnih ciljeva;

H.  budući da su, s druge strane, dosad ostvareni rezultati u pogledu iskorjenjivanja siromaštva i integracije zemalja AKP-a u svjetsko gospodarstvo bili nedovoljni s obzirom na to da se pola država članica AKP-a i dalje vodi kao najnerazvijenije zemlje, a da je ukupan udio svih država članica AKP-a u svjetskoj trgovini manji od 5 % te da njihov udio u svjetskom BDP-u iznosi otprilike 2 %;

I.  budući da trgovinski odnosi čine drugi stup Sporazuma iz Cotonoua i da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu njegovi instrumenti;

J.  budući da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu člankom 36. Sporazuma iz Cotonoua definirani kao razvojni instrumenti kojima je „cilj potaknuti mirnu i postupnu integraciju država AKP-a u svjetsko gospodarstvo, posebno punom primjenom regionalnih integracija i trgovinske razmjene jug – jug”; budući da se uključivanjem sporazuma o gospodarskom partnerstvu u Sporazum iz Cotonoua promiče usklađenost politika u interesu razvoja;

K.  budući da se Sporazumom iz Cotonoua uzima u obzir sve veća važnost regionalnih integracija za zemlje AKP-a i njihovu suradnju s EU-om te njihova uloga u promicanju mira, sigurnosti i rasta te rješavanju prekograničnih izazova;

L.  budući da je Sporazum iz Cotonoua usmjeren na rješavanje novih globalnih izazova povezanih s klimatskim promjenama, migracijama, mirom i sigurnosti (poput borbe protiv terorizma, ekstremizma i međunarodnog kriminala), ali da je u tim područjima ostvario malobrojne konkretne rezultate;

M.  budući da su na sjednicama zajedničkih institucija AKP-a i EU-a, a posebno onima Vijeća ministara, ostvareni malobrojni konkretni rezultati te da su na njima i broj i razina sudionika niski;

N.  budući da EU financira približno 50 % troškova Tajništva AKP-a; budući da određen broj država članica AKP-a svoju članarinu ne plaća u punom iznosu;

O.  budući da je politički dijalog o ključnim temama, kako je navedeno u člancima 8. i 96. Sporazuma iz Cotonoua, konkretan i legalan način zagovaranja zajedničkih vrijednosti partnerstva zemalja AKP-a i EU-a te promicanja demokracije i ljudskih prava, vrijednosti na kojima se temelji održivi razvoj;

P.  budući da postoji jasna potreba da se u novom sporazumu zadrži uvjetovanje ljudskim pravima i osnaži politički dijalog;

Q.  budući da je sudjelovanje nacionalnih parlamenata, lokalnih vlasti, civilnog društva i privatnog sektora u političkom dijalogu bilo prilično ograničeno unatoč tome što je istaknuta njihova važnost; budući da je uloga skupine država AKP-a u tom smislu bila ograničena na slučajeve u kojima se poziva na članak 96.; budući da se politički dijalog, a naročito članak 96., uglavnom koristio u kasnijim fazama političkih kriza, a ne kao preventivna mjera;

R.  budući da je, unatoč činjenici da je revizijom Sporazuma iz Cotonoua 2010. jasno istaknuta uloga nacionalnih parlamenata, lokalnih vlasti, civilnog društva i privatnog sektora, njihovo sudjelovanje u donošenju odluka o politikama i aktivnostima AKP-a i EU-a ograničeno;

S.  budući da su organizacije civilnog društva suočene sa sve restriktivnijim zakonodavstvom i drugim preprekama kojima se ograničava njihov manevarski prostor i aktivnosti;

T.  budući da regija AKP-a obuhvaća niz prekomorskih zemalja i područja koji su povezani s Europskom unijom i čiji poseban odnos s njome treba udaljiti od tradicionalnog pristupa razvojnoj pomoći kako bi se više povelo računa o njihovoj pripadnosti europskoj obitelji; budući da su prekomorske zemlje i područja, iako imaju poseban status, još uvijek korisnici 11. Europskog razvojnog fonda, kao i zemlje AKP-a;

U.  budući da se Europski razvojni fond financira izravnim doprinosima država članica EU-a i nije podložan uobičajenim proračunskim pravilima EU-a; budući da Parlament u pogledu proračuna Europskog razvojnog fonda nema drugih ovlasti osim davanja razrješnice za već izvršene isplate, niti ima formalno pravo nadzora nad programima fonda;

V.  budući da je u okviru 11. Europskog razvojnog fonda 900 milijuna EUR namijenjeno za Instrument mirovne pomoći za Afriku te da će otprilike 1,4 milijarde EUR iz pričuve Europskog razvojnog fonda biti iskorišteno za Uzajamni fond EU-a za Afriku;

W.  budući da mobilizacija nacionalnih resursa u zemljama AKP-a i sredstava iz dijaspore mogu biti ključan izvor financiranja razvoja;

X.  budući da bi se uvrštenjem Europskog razvojnog fonda u proračun omogućio demokratski nadzor nad upotrebom sredstava EU-a namijenjenih za razvoj te povećala njihova vidljivost i transparentnost; budući da, s druge strane, višegodišnja priroda programa Europskog razvojnog fonda pruža predvidljiva sredstva te da bi njegovo uvrštenje u proračun moglo prouzrokovati preusmjeravanje sredstava namijenjenih razvoju u zemljama AKP-a na druge vanjskopolitičke prioritete i stoga se smatrati slabljenjem povlaštenog partnerstva između EU-a i zemalja AKP-a; budući da bi se, ako se ne ustanovi zaseban instrument za financiranje sigurnosnih troškova povezanih s razvojnom suradnjom, uvrštenjem Europskog razvojnog fonda u proračun moglo ugroziti i financiranje Instrumenta mirovne pomoći za Afriku te drugih važnih inicijativa, primjerice Uzajamnog fonda za Afriku;

1.  potvrđuje da je suradnja između AKP-a i EU-a vrijedno i jedinstveno postignuće kojim su kroz posljednjih 40 godina osnažene veze između naroda i AKP-a i EU-a i njihovih parlamenata; naglašava da, s obzirom na to da su zemlje AKP-a pokazale svoju predanost da zajednički djeluju kao skupina, kako bi se suradnja prilagodila novim izazovima i poboljšala njena djelotvornost, treba usvojiti novu strukturu u kojoj će biti zadržani oni dijelovi pravne stečevine zemalja AKP-a i EU-a koji su po svojoj naravi univerzalni, poput poštovanja ljudskih prava i rodne jednakosti, predanosti ljudskom razvoju, dobrom upravljanju i demokraciji, postizanja cilja vladavine prava i razmjene najboljih praksi unutar zajedničkog okvira, dok se većina posla mora obavljati u skladu s načelom supsidijarnosti, odnosno preko regionalnih sporazuma koji bi odgovarali posebnim potrebama regija i zajedničkim interesima EU-a i konkretne regije;

2.  ističe da bi i zajednički okvir i regionalni sporazumi trebali biti pravno obvezujući; naglašava da bi, kako bi se pojačala djelotvornost sporazuma, smanjilo udvajanje i izbjeglo preklapanje političkih okvira, regionalne sporazume s Afrikom, Karibima i Pacifikom trebalo pripremiti na način da se u obzir uzmu postojeće regionalne i podregionalne organizacije poput Afričke unije i regionalnih gospodarskih zajednica te regionalne strategije i sporazumi kao što su sporazumi o gospodarskom partnerstvu, kao i da bi njima trebalo omogućiti uključivanje dodatnih zemalja, primjerice sjevernoafričkih zemalja, ili stvaranje podskupina na temelju posebnih interesa ili potreba (npr. stupnja razvoja u slučaju najnerazvijenijih zemalja ili zemljopisnih posebnosti kada je riječ o malim otočnim državama u razvoju);

Ciljevi, načela i uvjeti suradnje

3.  poziva na to da se u središte novog sporazuma postave Program i ciljevi održivog razvoja do 2030. te da se uspostave snažni mehanizmi za praćenje kojima bi se zajamčilo da se pri provedbi sporazuma doprinosi ciljevima održivog razvoja te da se oni tim sporazumom promiču;

4.  poziva na to da AKP i EU uspostave mehanizam za stručnu provjeru, praćenje i odgovornost kojim bi se omogućilo redovito praćenje provedbe ciljeva održivog razvoja u državama članicama i u čijem bi radu sudjelovali predstavnici iz AKP-a i EU-a, ne samo iz središnjih vladinih tijela nego i iz parlamenata, regionalnih i lokalnih vlasti, civilnog društva i znanstvenih zajednica, a koji bi svake godine podnosili svoje zaključke i preporuke za nacionalne, regionalne i globalne postupke provjere i daljnje postupanje;

5.  osim toga naglašava da bi se o politikama koje se zasnivaju na znanju trebalo u cijelosti voditi računa prilikom izrade, donošenja i provedbe programa sektorskih javnih politika predviđenih u okviru budućeg sporazuma;

6.  poziva na to da borba protiv siromaštva i nejednakosti, a naposljetku i njihovo iskorjenjivanje, kao i promicanje održivog razvoja, i dalje budu glavni ciljevi suradnje između AKP-a i EU-a; međutim, ustraje u tome da novi sporazum mora u prvom redu biti politički projekt zasnovan na načelu odgovornosti te da je potreban jasan odmak od načina razmišljanja koje se temelji na odnosu donator – primatelj pomoći; smatra da suradnju treba ostvariti u područjima od zajedničkog interesa u kojima se može očekivati obostrana korist, ne samo u gospodarskom smislu nego i u pogledu mira i sigurnosti, ljudskih prava, vladavine prava, dobrog upravljanja i demokracije, migracija, zaštite okoliša i borbe protiv klimatskih promjena i drugih područja povezanih s boljitkom stanovništva AKP-a i EU-a;

7.  ponovno ističe da je usklađenost politika u interesu razvoja ključan element za ostvarenje novog programa održivog razvoja; smatra da se sveobuhvatnom prirodom Sporazuma iz Cotonoua promiče usklađenost politika u interesu razvoja te da ona stoga treba biti očuvana i u novom sporazumu; ističe da je u okviru novog sporazuma potrebno zadržati konkretne odredbe o usklađenosti politika u interesu razvoja i pojačati dijalog o povezanim pitanjima; podsjeća na svoj prijedlog da se u okviru Zajedničke parlamentarne skupštine imenuju stalni suizvjestitelji za pitanja usklađenosti politika u interesu razvoja;

8.  smatra da je poštovanje međunarodno dogovorenih načela učinkovitosti pomoći ključ za ispunjenje ciljeva Programa održivog razvoja do 2030. te smatra da bi to trebalo spomenuti u budućem sporazumu;

9.  poziva na to da ključni elementi Sporazuma iz Cotonoua, oni u pogledu ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava, budu temeljne vrijednosti i u novom sporazumu; traži da dobro upravljanje bude uključeno u te bitne dijelove, u skladu s novim 16. ciljem održivog razvoja posvećenim miru, pravdi i djelotvornim institucijama; ponovno naglašava važnost pune provedbe članka 9. Sporazuma iz Cotonoua;

10.  ističe da je politički dijalog temeljni dio Sporazuma iz Cotonoua te da se člancima 8. i 96. pruža konkretan i pravno uređen način za promicanje ključnih elemenata odnosa između AKP-a i EU-a, koji, međutim, u prošlosti nije uvijek djelotvorno korišten; poziva na to da politički dijalog i u novom sporazumu bude središnji, pravno uređen stup, kako u temeljnom okviru tako i na regionalnoj razini; poziva na to da politički dijalog bude djelotvorniji i sustavniji te da se njime djeluje anticipativno kako bi se spriječilo izbijanje političkih kriza;

11.  podsjeća na to da članak 97. Sporazuma iz Cotonoua propisuje postupak savjetovanja i usvajanja odgovarajućih mjera u teškim slučajevima korupcije te žali zbog toga što se na taj članak dosad pozvalo samo jedanput; poziva na to da se u budućem sporazumu o partnerstvu između EU-a i AKP-a taj postupak osnaži kako bi ga se učinilo u potpunosti operativnim;

12.  u tom smislu naglašava da je politički dijalog dragocjen temelj za poboljšanje situacije u kojoj se nalazi stanovništvo u partnerskim zemljama; žali zbog toga što se taj instrument do sada nedovoljno koristio i što nije bio dovoljno djelotvoran; poziva stoga na kvalitetnije praćenje stanja ljudskih prava i drugih ključnih i temeljnih elemenata Sporazuma i ustraje u tome da to praćenje bude uključivo i participativno, te da se redovito, svake dvije godine ili svakih nekoliko godina, vrši ocjena stanja te podnose zajednička izvješća o poštovanju tih elemenata u zemljama članicama AKP-a i EU-a kako bi se jasno imenovali i oni koji ih krše i oni koji ih poštuju; poziva na to da se zaključci tih izvješća predstave na krovnim sastancima AKP-a i EU-a i da služe kao osnova za politički dijalog, kao i da ih se razmatra prilikom ispitivanja praćenja provedbe ciljeva održivog razvoja na nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini;

13.  poziva na snažnije sudjelovanje nacionalnih parlamenata te regionalnih i lokalnih vlasti u zemljama AKP-a i EU-a, u svim fazama politika i aktivnosti zemalja AKP-a i EU-a, od planiranja i pripreme do provedbe, procjene i praćenja, s posebnim naglaskom na načelu supsidijarnosti;

14.  snažno potiče sve stranke u novom sporazumu da uznastoje oko jačanja autonomije i kapaciteta lokalnih i regionalnih vlada kako bi im se omogućilo da uspješno i djelotvorno obavljaju svoje misije i da odigraju važnu ulogu u razvoju zemalja AKP-a;

15.  poziva na to da civilno društvo, a posebno lokalne skupine koje su izravno zahvaćene tim politikama, više sudjeluje u političkom dijalogu, planiranju i provedbi te pruži veću potporu izgradnji kapaciteta; ističe u tom smislu opasnost od smanjivanja prostora za djelovanje civilnog društva u nekim zemljama i potrebu da se uključe skupine kao što su manjine, mladi ljudi i žene, koje se nisu u stanju samoorganizirati kako bi zaštitile svoje interese ili koje, unatoč tome što postoji legitiman demokratski interes, njihove vlade ne priznaju;

16.  smatra da privatni sektor može imati ključnu ulogu u razvojnom procesu i da može doprinijeti financiranju razvoja, pod uvjetom da se ulaganja vrše uz dužno poštovanje stanovništva, tradicionalnih oblika vlasništva i uporabe te okoliša, u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; stoga poziva na to da se privatnim ulaganjima pruži potpora pod okriljem Europske investicijske banke (EIB), pod uvjetom da ona budu u skladu s međunarodnim propisima u području ljudskih prava te socijalnim propisima i propisima o zaštiti okoliša; naglašava da bi u novom partnerstvu prioritet trebalo dati malim proizvođačima i poljoprivrednicima te jamčenju poticajnog okruženja za mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća; nadalje, poziva na to da se uzme u obzir mišljenje privatnog sektora na lokalnoj i nacionalnoj razini tijekom pripreme politika, u fazi planiranja i provedbi;

Buduće zajedničke institucije AKP-a i EU-a

17.  poziva na to da se na sastancima Zajedničkog vijeća AKP-a i EU-a raspravlja o bitnim i hitnim političkim pitanjima, uključujući i ona osjetljive prirode, u cilju donošenja zajedničkih zaključaka; poziva nadležna ministarstva država članica AKP-a i EU-a da unaprijede svoje sudjelovanje na ministarskoj razini kako bi se sastancima dao potreban politički legitimitet i istaknulo načelo partnerstva;

18.  poziva na to da novi sporazum o suradnji dobije snažnu parlamentarnu dimenziju kroz djelovanje Zajedničke parlamentarne skupštine koja će omogućiti otvoren, demokratski i sveobuhvatan parlamentarni dijalog, pa i o teškim i osjetljivim pitanjima, potaknuti razvoj zajedničkih (regionalnih) političkih projekata i dati im demokratske temelje kroz sudjelovanje različitih dionika, nadzirati djelovanje izvršne vlasti i razvojnu suradnju, promicati demokraciju i ljudska prava i time pružiti važan doprinos novom, ravnopravnom partnerstvu u suradnji; naglašava da je važno da Zajednička parlamentarna skupština u ranim fazama bude uključena u sve relevantne rasprave o partnerstvu AKP-a i EU-a u razdoblju nakon 2020. godine;

19.  čvrsto vjeruje da bi Zajednička parlamentarna skupština trebala zajamčiti odgovarajuću demokratsku i proporcionalnu zastupljenost te sudjelovanje svih političkih snaga u raspravama; poziva stoga da u nacionalnim izaslanstvima u Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini budu parlamentarni predstavnici cijelog političkog spektra u tim zemljama te da se zajamči sudjelovanje oporbe;

20.  poziva na to da se djelovanje Zajedničke parlamentarne skupštine uskladi s novom regionalnom strukturom, odnosno da se njezino djelovanje usmjeri na regionalne forume na kojima bi se, uz snažno sudjelovanje nacionalnih i regionalnih parlamenata iz regije, raspravljalo o pitanjima od regionalne važnosti, a da se zajednički sastanci na razini AKP-a i EU-a i dalje redovito održavaju, iako ne toliko često; poziva na to da se u sjednice Zajedničke parlamentarne skupštine uključi održavanje tematskih sastanaka sa civilnim društvom, lokalnim vlastima i privatnim sektorom kako bi se dodatno razvile i proširile rasprave o pitanjima povezanim s programom Zajedničke parlamentarne skupštine;

21.  poziva Predsjedništvo Zajedničke parlamentarne skupštine da osmisli program rada Skupštine koji će biti više strateške prirode; poziva na to da se u budućim izvješćima odbora Zajedničke parlamentarne skupštine jasnije navedu poveznice sa 17 ciljeva održivog razvoja kako bi se omogućilo trajno praćenje svakog od tih ciljeva; poziva na to da se na krovnom forumu AKP-a i EU-a usklađuju zajedničke odluke o hitnim međunarodnim pitanjima, kašnjenjima u ispunjavanju ciljeva održivog razvoja i kršenjima ljudskih prava, a da se na regionalnim i drugim sastancima usklađuju odluke o aktualnim temama i hitnim pitanjima od interesa za neku od regija ili određenu skupinu; u tom smislu, podsjeća potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da je politički važno da Vijeće na sjednicama Zajedničke parlamentarne skupštine bude zastupljeno na ministarskoj razini; traži da se, kako bi se zajamčio djelotvoran i uzajaman protok informacija i poboljšala međuinstitucijska suradnja, supredsjednike Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a poziva na sastanke Zajedničkog vijeća;

22.  poziva na to da se ulože dodatni napori kako bi se poboljšao nadzor Zajedničke parlamentarne skupštine nad razvojnim programima, imajući pritom na umu načela razvojne učinkovitosti i daljnje postupanje po nadzoru; poziva Komisiju i vlade da promiču sudjelovanje nacionalnih parlamenata, lokalnih i regionalnih vlasti, dionika civilnog društva, privatnog sektora i dijaspore u svim fazama nadzora nad razvojnim programima te da nacionalnim parlamentima zemalja u razumnim rokovima i na transparentan način dostave sve dostupne informacije koje su im potrebne za vršenje demokratskog nadzora;

23.  smatra da je potrebna daljnja suradnja partnerstva EU-a i AKP-a s drugim partnerima na svjetskoj razini (kao što su Afrička unija ili Ujedinjeni narodi) i drugim međunarodnim dionicima kada god je to moguće, kao i rad na poboljšanoj koordinaciji i suradnji bez dupliciranja rada ili misija, a sve u cilju rješavanja izazova rata, unutarnjih sukoba, nesigurnosti, ugroženosti i tranzicije;

Financiranje u budućnosti

24.  uvjeren je da je istovremeni istek Sporazuma iz Cotonoua i višegodišnjeg financijskog okvira Unije prilika da se napokon donese odluka o uvrštenju Europskog razvojnog fonda u proračun kako bi se povećala učinkovitost i djelotvornost, transparentnost, demokratski nadzor, odgovornost te prepoznatljivost i dosljednost financiranja razvoja koje provodi EU; ističe, međutim, da bi to uvrštenje u proračun trebalo uvjetovati i) pružanjem jamstva da će, kako bi se za svaku pojedinu zemlju u razvoju održala primjerena razina financiranja, sredstva za razvoj biti strogo namjenski korištena te ii) trajnim i odvojenim rješenjem za financiranje sigurnosnih troškova EU-a koji su povezani i usklađeni s razvojnom suradnjom; ističe da, bez obzira na to hoće Europski razvojni fond biti uvršten u proračun ili ne, u njega treba uvrstiti referentna mjerila usklađena s onima koja se koriste u razvojnoj suradnji EU-a; snažno potiče obje strane da moderniziraju instrumente financiranja te da promiču opću i sektorsku proračunsku potporu kad god je to moguće;

25.  ističe da proračun Unije već obuhvaća instrumente namijenjene konkretnim partnerima te da uvrštenje ERF-a u proračun može biti izvedeno tako da odražava i promiče povlašteni odnos AKP-a i EU-a u cilju promicanja održivog razvoja; poziva Komisiju da prije podnošenja potrebnih prijedloga za sljedeći VFO predstavi smjernice za rješavanje spomenutih spornih pitanja;

26.  ističe da u budućnosti odnosi AKP-a i EU-a trebaju biti političke prirode, odnosno usmjereni na zajedničke političke projekte na raznim međunarodnim forumima, a ne primarno obilježeni odnosom donator – primatelj pomoći; naglašava stoga da načela razvojne pomoći EU-a treba ravnopravno primjenjivati na sve zemlje u razvoju i da razvijenije zemlje AKP-a trebaju prestati primati razvojnu pomoć EU-a pod istim uvjetima kao i zemlje koje nisu članice AKP-a; smatra da bi viši stupanj samofinanciranja od strane zemalja AKP-a bio u skladu s težnjama AKP-a za autonomnom ulogom te u tom kontekstu ističe da je važno da se u novi sporazum uvrste poboljšani instrumenti za izgradnju kapaciteta zemalja AKP-a u području financiranja vitalnih gospodarskih sektora; traži od stranaka da udvostruče napore kako bi izgradile kapacitete zemalja AKP-a te kako bi se mobilizirali i iskoristili domaći resursi, i to u prvom redu jačanjem poreznih sustava, dobrim upravljanjem prirodnim resursima te poticanjem industrijalizacije i prerade sirovina namijenjenih za lokalna, regionalna i globalna tržišta;

27.  naglašava da je 11. Europski razvojni fond glavni izvor financiranja za Instrument mirovne pomoći za Afriku, iako je to 2003. godine, kada je taj Instrument uspostavljen, bilo zamišljeno kao privremeno rješenje; poziva na osnivanje zasebnog instrumenta namijenjenog za financiranje sigurnosnih troškova povezanih s razvojnom suradnjom;

28.  prima na znanje Komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2016. o uspostavi novog Okvira za partnerstvo s trećim zemljama u okviru Europskog migracijskog programa; napominje da se sredstva iz proračuna EU-a i ERF-a namijenjena za taj paket u iznosu od 8 milijardi EUR isključivo sastoje od prethodno planirane pomoći; poziva na to da se razvojna pomoć za korisnike ne ugrozi te da se inicijative povezane s migracijama financiraju novim odobrenim sredstvima;

29.  poziva na stvaranje instrumenta namijenjenog za sve prekomorske zemlje i područja koji odgovara njihovu specifičnom statusu zbog pripadnosti europskoj obitelji; poziva na pojačanu suradnju zemalja AKP-a i prekomorskih zemalja i područja kako bi se potaknuo uključiv i održiv razvoj njihovih regija te bolja integracija prekomorskih zemalja i područja u njihovo regionalno okruženje;

Trgovinska dimenzija: Sporazumi o gospodarskom partnerstvu

30.  ponovno naglašava da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu temelj regionalne suradnje i da oni moraju biti instrumenti za razvoj i regionalnu integraciju; stoga ističe da je važno da se u sve sporazume o gospodarskom partnerstvu uvrste pravno obvezujuće odredbe o održivosti (iz perspektive ljudskih prava, socijalnih standarda i normi u pogledu zaštite okoliša) te naglašava važnost uspostave djelotvornih sustava praćenja u koje bi, kako bi se utvrdili i spriječili eventualni negativni učinci izazvani liberalizacijom trgovine, bio uključen širok raspon dionika civilnog društva;

31.  poziva na to da sporazum nakon Cotonoua bude krovni politički sporazum u okviru kojeg se određuju obvezujući minimalni zahtjevi za sporazume o gospodarskom partnerstvu kako bi se zajamčio kontinuitet poveznica sporazuma o gospodarskom partnerstvu u postojećem Sporazumu iz Cotonoua s odredbama o održivosti u pogledu dobrog upravljanja, poštovanja ljudskih prava, među ostalim i najugroženijih skupina, kao i poštovanja socijalnih i ekoloških standarda, te kako bi se time pružio primjereni okvir za održivi razvoj i usklađenost politika; poziva na zajednički parlamentarni nadzor i praćenje učinka sporazuma o gospodarskom partnerstvu, kao i na uvođenje strukturiranih mehanizama praćenja civilnog društva;

o
o   o

32.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, Vijeću AKP-a, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Predsjedništvu Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a.

(1) http://www.europarl.europa.eu/intcoop/acp/03_01/pdf/mn3012634_en.pdf
(2) http://www.epg.acp.int/fileadmin/user_upload/Georgetown_1992.pdf
(3) SL C 310, 25.8.2016., str. 19.
(4) SL C 65, 19.2.2016., str. 257.
(5) SL C 67E, 18.3.2010., str. 120.
(6) SL C 103E, 29.4.2004., str. 833.
(7) http://www.europarl.europa.eu/intcoop/acp/2015_acp2/pdf/101905en.pdf
(8) http://www.europarl.europa.eu/intcoop/acp/2015_acp2/pdf/1081264en.pdf
(9) http://www.africa-eu-partnership.org/sites/default/files/documents/eas2007_joint_strategy_en.pdf
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0336.
(11) http://www.acp.int/content/acp-eu-stand-together-post-2015-development-agenda
(12) http://www.epg.acp.int/fileadmin/user_upload/Sipopo_Declaration.pdf
(13) Rezolucija Opće skupštine UN-a A/RES/69/313.
(14)Rezolucija Opće skupštine UN-a A/RES/70/1.

Pravna napomena