Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 6. listopada 2016. - StrasbourgZavršno izdanje
Ruanda: slučaj Victoire Ingabire
 Sudan
 Tajland, posebice slučaj Andyja Halla
 Međunarodni standardi financijskog izvještavanja: MSFI 9
 Stanje u Siriji
 Konferencija UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2016. u Marakešu, Maroko (COP22)
 Provedba Uredbe o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom
 Godišnje izvješće o praćenju primjene zakonodavstva Unije za 2014.
 Stavljanje na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza Bt11
 Stavljanja na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza 1507
 Obnavljanje odobrenja za proizvode od genetski modificiranog kukuruza MON 810
 Stavljanje na tržište proizvoda od genetski modificiranog kukuruza MON 810
 Stavljanje na tržište genetski modificiranog pamuka 281-24-236 × 3006-210-23 × MON 88913

Ruanda: slučaj Victoire Ingabire
PDF 262kWORD 49k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2016. o Ruandi i slučaju Victoire Ingabire (2016/2910(RSP))
P8_TA(2016)0378RC-B8-1061/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. svibnja 2013. o Ruandi: slučaj Victoire Ingabire(1),

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

–  uzimajući u obzir Načela i smjernice o pravu na pravično suđenje i pravnu pomoć u Africi,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., koji je Ruanda ratificirala 1975.,

–  uzimajući u obzir rezultate Univerzalnog periodičnog pregleda za Ruandu iz 2015. te zaključne napomene Odbora UN-a za ljudska prava iz 2016.,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir izjavu visoke predstavnice Federice Mogherini u ime EU-a o ustavnom nadzoru u Ruandi od 3. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir zajedničku lokalnu izjavu EU-a od 18. prosinca 2015. o referendumu o nacrtu ustava u Ruandi,

–  uzimajući u obzir izjavu za medije koju su 16. ožujka 2016. dale Ujedinjene demokratske snage u vezi sa žalbenim predmetom političke zatvorenice Victoire Ingabire Umuhoze,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Freedom House o Ruandi 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Amnesty International „Ruanda 2015./2016.”,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Amnesty International naslovljeno „Ugroženost pravosuđa: prvostupanjski postupak protiv Victoire Ingabire” iz 2013. godine,

–  uzimajući u obzir odgovor potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice Catherine Ashton od 4. veljače 2013. na pisano pitanje E-010366/2012 u vezi s Victoire Ingabire,

–  uzimajući u obzir izjavu organizacije Human Rights Watch naslovljeno „Ruanda: nestala oporbena aktivistkinja” od 29. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o pravu na mirno okupljanje i udruživanje na temu Ruande iz 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Ruanda jedna od malobrojnih afričkih zemalja koja ima vodeću ulogu u postizanju milenijskih razvojnih ciljeva, posebno u području rodne ravnopravnosti, osnaživanja žena, univerzalnog osnovnoškolskog obrazovanja, smrtnosti djece i majki, raširenosti HIV-a i održivosti okoliša;

B.  budući da je snažan ekonomski rast popraćen znatnim poboljšanjem životnog standarda, što pokazuje dvotrećinski pad smrtnosti djece i postizanje upisa gotovo sve djece u osnovne škole;

C.  budući da su uloženi ekonomski i politički napori kako bi se poboljšalo gospodarstvo zemlje i kako bi ona postala industrijaliziranija i usmjerenija na usluge;

D.  budući da je Victoire Ingabire, predsjednica Ujedinjenih demokratskih snaga (UDF), 30. listopada 2012. na temelju odnosa s Demokratskim snagama za oslobođenje Ruande (FDLR) osuđena na osmogodišnju zatvorsku kaznu zbog urote usmjerene na nanošenje štete vlastima koristeći se terorizmom i omalovažavanja genocida iz 1994.;

E.  budući da u rujnu 2016. izaslanstvu Europskog parlamenta nije dopušten pristup vođi oporbe Victoire Ingabire u pritvoru; budući da je, iako je posjet bio usmjeren na ulogu žena u društvu i njihovo osnaživanje, Ministarstvo vanjskih poslova i suradnje smatralo da „nema posebnih razloga zbog kojih bi Victoire Ingabire, osuđenica koja podliježe nacionalnim smjernicama i pravilima pritvora, primala posjete zastupnika u Europskom parlamentu na službenom putovanju”;

F.  budući da je na službenom putovanju primijećeno da u tom pogledu i dalje postoje važni izazovi, poput pristupa obrazovanju u ruralnim područjima, ujednačenijeg prava vlasništva i boljeg pristupa poslovima izvan područja poljoprivrede, te budući da je stanje ljudskih prava, posebno kad je riječ o političkom sudjelovanju i slobodi izražavanja u Ruandi, i dalje zabrinjavajuće, dok je neovisno civilno društvo i dalje vrlo slabo;

G.  budući da su mnoge organizacije za zaštitu ljudskih prava javno osudile prvostupanjski postupak protiv Victoire Ingabire, s obzirom na to da su zamijećene ozbiljne nepravilnosti i da se prema njoj nepošteno postupalo; budući da u svojem izvješću Amnesty International upućuje na pristrane javne izjave koje je ruandski predsjednik dao prije njezina suđenja, te na oslanjanje na priznanja pritvorenika u logoru Kami u kojem se navodno provodi mučenje; budući da su 2013. četiri svjedoka optužbe i suoptuženici nakon svjedočenja protiv Victoire Ingabire na ruandskom Visokom sudu 2012. kazali Vrhovnom sudu da su njihovi iskazi lažno prikazani;

H.  budući da je 13. rujna 2012. Victoire Ingabire Umuhoza nominirana zajedno s druga dva ruandska političara, Bernardom Ntagandom i Deogratiasom Mushyayidijem, za Nagradu Saharov 2012. koju Europski parlament daje za slobodu mišljenja;

I.  budući da je Victoire Ingabire 2015. uložila žalbu Afričkom sudu za ljudska prava i prava naroda, optužujući ruandsku vladu za kršenje njezinih prava; budući da se u ožujku 2015. Ruanda povukla iz nadležnosti Afričkog suda, tvrdeći da su ruandski sudovi u stanju rješavati sve lokalne predmete; budući da je ruandska vlada 29. veljače 2016. povukla svoju deklaraciju kojom se pojedincima omogućavalo da ulažu pritužbe izravno Afričkom sudu za ljudska prava i prava naroda, samo nekoliko dana prije nego što su suci trebali suditi u predmetu Victoire Ingabire protiv ruandske vlade;

J.  budući da su se, prema informacijama stranke Victoire Ingabire FDU-Inkingi, njezini uvjeti pritvora znatno pogoršali od travnja 2016.; budući da su joj uskraćeni vanjski i posebni obroci te budući da joj je liječnička potvrda poništena;

K.  budući da se, među ostalim, stranka FDU-Inkingi nije mogla zakonito registrirati kao politička stranka i da je nekoliko njezinih članova doživjelo prijetnje, hapšenje i pritvaranje;

L.  budući da je nekoliko članova oporbene stranke u zatvoru; budući da je Illuminée Iragena, medicinska sestra i politička aktivistica povezana sa strankom FDU-Inkingi, nestala prije pet mjeseci i da se strahuje za njezinu sigurnost; budući da je Léonille Gasengayire, rizničarka stranke FDU-Inkingi, uhićena 23. kolovoza 2016. i optužena za poticanje na javnu pobunu;

M.  budući da je Ruanda na 161. mjestu Svjetskog indeksa slobode medija od 180 zemalja; budući da se situacija u pogledu slobode tiska i dalje pogoršava te da su neovisni novinari često bili podvrgnuti uznemiravanju, prijetnjama i hapšenju; budući da su novinari u egzilu i strani novinari sve više izloženi izvansudskom zastrašivanju, nasilju i prisilnim nestancima zbog kritiziranja dužnosnika pri izvješćivanju;

N.  budući da je u listopadu 2014. vlada na neodređeno vrijeme prekinula emitiranje radio postaje BBC na jeziku kinyarwandi nakon što je emitiran kontroverzni dokumentarni film BBC-a o genocidu u Ruandi 1994.;

O.  budući da je, posebno s obzirom na predsjedničke izbore koji se trebaju održati 2017., jačanje demokracije od ključne važnosti, a ono obuhvaća i jamčenje neovisnosti pravosuđa i sudjelovanje oporbenih stranaka na izborima,;

P.  budući da su se pri vođenju kaznenog postupka protiv Victoire Ingabire pokazali nedostaci pravosudnog sustava Ruande, dovodi se u pitanje sposobnost tog sustava za obrađivanje važnih političkih predmeta;

Q.  budući da je Ruanda ključan akter u regiji Velikih Jezera i da može imati ključnu ulogu u procesu stabilizacije, među ostalim borbom protiv nezakonite trgovine mineralima i drugim prirodnim resursima; budući da se u izvješću stručne skupine UN-a o Demokratskoj Republici Kongu preporučuje da vlasti Ruande provedu istragu i kazneni progon osoba povezanih s nezakonitom trgovinom kositrom, tantalom i volframom, kao i s prikrivanjem podrijetla nezakonito stečenih minerala iz Demokratske Republike Konga u Ruandi;

1.  snažno osuđuje politički motivirana suđenja, progone političkih protivnika i prejudiciranje ishoda sudskih postupaka; poziva ruandsku vladu da gospodarska i socijalna postignuća proširi i na područje ljudskih prava kako bi se približila modernoj i uključivoj demokraciji; poziva ruandske vlasti da u slučaju Victoire Ingabire zajamče pošten žalbeni postupak u skladu s normama ruandskog i međunarodnog prava; ističe da se suđenja i optužbe ne smiju temeljiti na nejasnim i nepreciznim zakonima i zlorabljenju takvih zakona, kao u predmetu Victoire Ingabire;

2.  izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da je Vrhovni sud Ruande osudio Victoire Ingabire na 15 godina zatvora i odbacio žalbu na tu presudu te zbog pogoršanja uvjeta njezina pritvora; smatra da žalbeni postupak proveden u Ruandi nije bio u skladu s međunarodnim normama, među ostalim jer se nije poštovalo pravo Victoire Ingabire na pretpostavku nedužnosti;

3.  ističe da je povlačenje Ruande iz nadležnosti Afričkog suda za ljudska prava i prava naroda u ožujku 2016., samo nekoliko dana prije razmatranja žalbenog predmeta Victoire Ingabire, povezano s tim pitanjem i ima za cilj ograničiti izravan pristup pojedinaca i nevladinih organizacija Sudu;

4.  podsjeća ruandske vlasti da je EU izrazio zabrinutost za poštovanje ljudskih prava i prava na pravično suđenje u okviru političkog dijaloga s Ruandom na temelju članka 8. Sporazuma iz Cotonoua; poziva na brzu i nepristranu reviziju predmeta Victoire Ingabire na temelju činjenica i u skladu sa zakonom, bez ikakvih ograničenja, neprimjerenih utjecaja, pritisaka ili prijetnji; poziva da se u zatvoru poštuju prava Victoire Ingabire, uključujući pravo na pravno zastupanje i na adekvatnu prehranu i liječenje;

5.  osuđuje svako zastrašivanje, hapšenje, pritvaranje i progon čelnika, članova i aktivista oporbenih stranaka te novinara i drugih osoba koje se doživljaju kao kritičari ruandske vlade, samo zato što izražavaju svoje mišljenje; s tim u vezi poziva ruandske vlasti na reviziju i prilagodbu nacionalnog prava, a posebno članaka 463. i 451. kaznenog zakona kojima se ograničava sloboda izražavanja, kako bi se zajamčila ta sloboda;

6.  poziva ruandsku vladu da pokaže volju za istraživanje navoda zlostavljanja aktivista oporbe i novinara te da zajamči da su vojni pritvorni centri u skladu s ruandskim pravom i međunarodnim standardima; poziva ruandske vlasti da odmah oslobode sve osobe i aktiviste pritvorene ili osuđene isključivo zato što su ostvarivali pravo na slobodu izražavanja ili na slobodu udruživanja i mirnog okupljanja te da zajamče razdvajanje upravne, zakonodavne i sudske vlasti, a posebno neovisnost pravosuđa;

7.  poziva ruandske vlasti da ulože više napora u istragu predmeta Illuminée Iragene, Johna Ndabarase, Léonille Gasangayire i drugih osoba za koje se strahuje da su prisilno nestale, da otkriju gdje se nalaze i da ih oslobode ili da im sude ako su pritvoru te da se pobrinu za pošteno suđenje stvarnim protivnicima i kritičarima vlade i osobama koje se za to sumnjiči, uključujući Franka Rusagaru, Joela Mutabazija, Kizita Mihigoa i s njima suoptužene osobe;

8.  poziva ruandske vlasti da zajamče mirne, vjerodostojne i transparentne izbore 2017. te poziva vladu na suradnju s oporbom uoči tih izbora; izražava potporu dugoročnoj misiji EU-a za promatranje izbora na predsjedničkim izborima 2017. s naglaskom na političkom prostoru i temeljnim slobodama;

9.  podsjeća ruandske vlasti da se demokracija temelji na pluralističkoj vladi, aktivnoj oporbi, neovisnim medijima i pravosuđu, poštovanju ljudskih prava i prava na izražavanje i okupljanje; s tim u vezi poziva Ruandu da otvori svoj politički prostor, zadovolji te norme i popravi stanje u području ljudskih prava; očekuje od Ruande da provede preporuke posebnog izvjestitelja UN-a o pravu na mirno okupljanje i udruživanje iz 2014.,

10.  poziva ruandske vlasti da hitno dovrše reviziju deklaracije kojom se pojedincima i nevladinim organizacijama omogućava ulaganje pritužbi Afričkom sudu za ljudska prava i prava naroda, da je obnove i ponovno uvedu;

11.  poziva EU i njegove međunarodne partnere da nastave pružati podršku narodu Ruande u izgradnji mira i stabilnosti u zemlji i u regiji;

12.  poziva Komisiju da nastavi redovito ocjenjivati potporu koju EU pruža ruandskim vladinim institucijama kako bi se zajamčilo da se tom potporom u potpunosti promiču ljudska prava, sloboda izražavanja i udruživanja, politički pluralizam i neovisno civilno društvo;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Federici Mogherini, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, institucijama Afričke unije, Istočnoafričkoj zajednici, Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a, državama članicama EU-a te braniteljima Victoire Ingabire i predsjedniku Ruande.

(1) SL C 55, 12.2.2016., str. 127.


Sudan
PDF 182kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2016. o Sudanu (2016/2911(RSP))
P8_TA(2016)0379RC-B8-1062/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Sudanu,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu koju su 8. kolovoza 2016. dali EU, predstavnici Trojke (Norveška, Ujedinjena Kraljevina i Sjedinjene Države) i Njemačka te u kojoj se pozdravlja činjenica da su potpisnici „Poziva Sudanu” potpisali plan Skupine Afričke unije za provedbu na visokoj razini (AUHIP),

–  uzimajući u obzir izvješće neovisnog stručnjaka o stanju ljudskih prava u Sudanu od 28. srpnja 2016. i izvješće posebnog izvjestitelja o negativnom učinku jednostranih prisilnih mjera na uživanje ljudskih prava, u pogledu njegove misije u Sudanu, od 4. kolovoza 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je 27. lipnja 2016. dala glasnogovornica potpredsjednice/Visoke predstavnice o tome da je sudanska vlada najavila četveromjesečni jednostrani prekid sukoba,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2296 o Sudanu, s njegove 7728. sjednice održane 29. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir priopćenje Vijeća za mir i sigurnost Afričke unije o stanju u Darfuru od 13. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 5. Opće deklaracije o ljudskim pravima i članak 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, u kojima se navodi da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni,

–  uzimajući u obzir izjavu o nepovoljnom ozračju uoči izbora u Sudanu u travnju 2015., koju je 9. travnja 2015. u ime Europske unije dala Visoka predstavnica,

–  uzimajući u obzir deklaraciju „Poziv Sudana” o uspostavi države građanstva i demokracije,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) od 18. prosinca 1979.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da sukob u Darfuru traje 13 godina i da je u njemu život izgubilo 300 000 osoba te da snage sudanske vlade i dalje napadaju civile, posebno u Jebel Marri; budući da je neselektivno bombardiranje civila, uključujući i nezakonite napade sudanskih snaga na sela u Južnom Kordofanu, Plavom Nilu i Darfuru, dovelo do žrtava i do uništenja civilne infrastrukture;

B.  budući da su 2010. Zakonom o nacionalnoj sigurnosti sudanskoj vladi dodijeljene široke ovlasti da rutinski i bez podizanja optužnice zatvorenike tijekom dužeg razdoblja drži u samicama, te da su neke organizacije prisilno ugašene i pretresene;

C.  budući da je, kako se navodi u Univerzalnom periodičnom pregledu UN-a od 21. rujna 2016., Sudan potvrdio da se obvezuje na pristupanje Konvenciji protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, kao i Međunarodnoj konvenciji o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka;

D.  budući da su kršenja i zloporaba ljudskih prava u Darfuru u porastu, posebno u Južnom Kordofanu i Plavom Nilu, uključujući i slučajeve izvansudskih pogubljenja, prekomjernog korištenja sile, otmice civila, seksualnog i rodno utemeljenog nasilja nad ženama, nasilja nad djecom i zlostavljanja djece te samovoljnih uhićenja i pritvora;

E.  budući da je građanski prostor oporbenih političkih stranaka, civilnog društva i boraca za ljudska prava u Sudanu ograničen; budući da postoje izvještaji o tome da Nacionalna obavještajna i sigurnosna služba (NOSS) neprestano uznemiruje, napada i progoni borce za ljuska prava, studentske aktiviste i političke protivnike zbog njihova zakonitog djelovanja; budući da su ove godine samovoljno uhićeni brojni aktivisti civilnog društva, među kojima je i četvero predstavnika sudanskog civilnog društva koje su sigurnosne snage presrele u međunarodnoj zračnoj luci u Khartoumu, dok su putovali na sastanak na visokoj razini s diplomatima na temu ljudskih prava, koji se održao 31. ožujka 2016. u Ženevi;

F.  budući da su skupine za zaštitu ljudskih prava pronašle vjerodostojne dokaze o korištenju kemijskog oružja u napadima snaga sudanske vlade na civile te da su seljani iz darfurske regije Jebel Marra svjedočili o zastrašujućim posljedicama navodnih napada kemijskim oružjem, od kojih se posljednji dogodio 9. rujna 2016. u selu Gamarah; budući da postoje izvještaji i o napadima Snaga za brzu potporu, sudanske vojne jedinice koju čine pripadnici bivše provladine paravojne postrojbe pod zapovjedništvom NOSS-a;

G.  budući da je 29. veljače 2016. NOSS okrutno pretresao Centar za osposobljavanje i ljudski razvoj u Khartoumu (TRACKS), organizaciju civilnog društva, nakon čega su direktor Khalfálah Alafif Muktar i aktivisti Arwa Ahmed Elrabie, Al-Hassan Kheiry, Imani-Leyla Raye, Abu Hureira Abdelrahman, Al-Baqir Al-Afif Mukhtar, Midhat Afifadeen i Mustafa Adam uhićeni i optuženi za zločinačku zavjeru i vođenje rata protiv države te da je riječ o optužbama za koje se izriče smrtna kazna; budući da postoje izvještaji o tome da je direktor u lošem zdravstvenom stanju i da obiteljski posjeti nisu dopušteni;

H.  budući da su sudanske vlasti strogo ograničile slobodu vjere; budući da su prijetnje crkvenim vođama i zastrašivanja kršćanskih zajednica i dalje prisutni te da su tijekom posljednjih godina sve učestaliji; budući da NOSS već devet mjeseci drži u pritvoru češkog djelatnika organizacije Kršćanska pomoć Petra Jašeka, sudanske pastore Hassana Abduraheema Kodija Taouru i Kuwu Shamala kao i darfurskog studenta diplomskog studija Abdulmonema Abdumawlu Issu Abdumawlu te da ih očekuje suđenje na temelju optužbe za skretanje pozornosti na navodno stradavanje kršćana u ratom zahvaćenim dijelovima Sudana; budući da se posljednjih godina bilježi porast broja suđenja na temelju optužbi za apostaziju, kao i broj s time povezanih smrtnih kazni;

I.  budući da su Snage za brzu potporu nedavno razmještene duž sjeverne granice Sudana kako bi spriječile ulazak nezakonitih migranata; budući da je 31. kolovoza 2016. zapovjednik Snaga za brzu potporu izjavio da njegove snage nadziru tu granicu s Egiptom i Libijom te da se time Sudan u ime EU-a bori protiv nezakonite migracije; budući da je Delegacija EU-a u Sudanu 6. rujna 2016. tu pomoć opovrgnula;

J.  budući da je 24. kolovoza 2016. iz Italije u Sudan deportirano 48 potencijalnih sudanskih tražitelja azila; budući da su u svibnju 2016. sudanske vlasti deportirale preko 400 Eritrejaca koji su bili uhićeni na putu za Libiju;

K.  budući da sudanske vlasti nerazmjerno osuđuju žene i maloljetnice zbog loše definiranih zločina; budući da se žene suočavaju sa sustavnom diskriminacijom i da im se izriču tjelesne kazne i bičevanje zbog nejasno definiranih pravila o odijevanju;

L.  budući da su se potpisnici „Poziva Sudana” (predstavnici političkih i oružanih oporbenih stranaka, uključujući i Nacionalnu stranku ume, Snage nacionalnog konsenzusa i Sudansku revolucionarnu frontu) obvezali na suradnju u cilju okončanja sukoba kojim su zahvaćene različite regije Sudana, kao i pravnih, institucionalnih i gospodarskih reformi;

M.  budući da je Međunarodni kazneni sud izdao dva naloga za uhićenje predsjednika al-Bashira, 2009. i 2010., optužujući ga za odgovornost za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid; budući da, iako Sudan nije država stranka Rimskog statuta, u Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a br. 1593 (iz 2005.), od njega se zahtijeva da surađuje s Međunarodnim kaznenim sudom te Sudan stoga mora poštovati nalog za uhićenje tog suda;

N.  budući da su se u lipnju 2008. ministri vanjskih poslova EU-a sastali u okviru Vijeća za opće poslove i vanjske odnose (GAERC) i zaključili da je Vijeće spremno razmotriti mjere usmjerene na pojedince odgovorne za nesuradnju s Međunarodnim kaznenim sudom;

O.  budući da EU sa Sudanom trenutačno provodi projekt o „boljem upravljanju migracijama”;

1.  osuđuje to što je sudanska vlada upotrijebila kemijsko oružje protiv civila u Jebel Marri, području Darfura, i ističe da je riječ o ozbiljnom kršenju međunarodnih normi te o ratnom zločinu; podsjeća da je Sudan potpisnik Konvencije o kemijskom oružju te poziva da se u vezi s tim navodima provede međunarodna istraga pod vodstvom Organizacije za zabranu kemijskog oružja; podsjeća sudanske vlasti da su odgovorne za zaštitu ljudskih prava;

2.  i dalje je duboko zabrinut zbog nezakonitih ubojstava, otmica, rodno uvjetovanog i seksualnog nasilja u područjima sukoba, posebice u Darfuru, Južnom Kordofanu i Plavom Nilu, kao i zbog ozbiljne humanitarne krize uzrokovane masovnim unutarnjim raseljavanjem; poziva na to da se smjesta zaustavi zračno bombardiranje civila koje provode sudanske snage;

3.  osuđuje proizvoljna uhićenja i pritvaranja aktivista te pritvaranja boraca za ljudska prava i novinara, koja se trenutačno provode u Sudanu; apelira na sudansku vladu da zajamči mogućnost mirnog ostvarivanja prava na slobode izražavanja, udruživanja i okupljanja; ističe da će nacionalni dijalog biti uspješan jedino ako se odvija u ozračju u kojem se jamče slobode izražavanja, medija, udruživanja i okupljanja;

4.  poziva Afričku uniju i sudansku vladu da u najkraćem roku provedu istrage u vezi sa svim navodima o mučenju, zlostavljanju, proizvoljnom pritvaranju i prekomjernoj uporabi sile te da odgovorne osobe privedu pravdi i provedu poštena suđenja bez izricanja smrtne kazne; poziva sudansku vladu da smjesta proglasi moratorij na sva smaknuća te da ukine smrtnu kaznu i sve oblike tjelesnog kažnjavanja;

5.  osobito izražava zabrinutost zbog toga što je pristup međunarodnim humanitarnim agencijama i organizacijama još uvijek ograničen; zahtijeva od sudanske vlade da, u skladu sa svojim obvezama u okviru univerzalnog periodičnog pregleda, učini sve što je u njezinoj moći da poboljša pristup međunarodnim humanitarnim agencijama za sve one koji traže humanitarnu pomoć; apelira na sudansku vladu da bez odgode započne konstruktivnu suradnju s organizacijama civilnog društva u cilju promicanja osviještenosti o ljudskim pravima u Sudanu;

6.  ponavlja da su sloboda vjere, savjesti i uvjerenja univerzalna ljudska prava koja treba svugdje štititi i koja moraju svima biti zajamčena; zahtijeva da sudanska vlada stavi izvan snage sve pravne odredbe kojima se kažnjavaju ili diskriminiraju pojedinci zbog svojih vjerskih uvjerenja, osobito u slučaju apostazije, a posebno u pogledu češkog djelatnika organizacije Kršćanska pomoć Petra Jašeka, sudanskih pastora Hassana Abduraheema Kodija Taouru i Kuwu Shamala te darfurskog studenta diplomskog studija Abdulmonema Abdumawlu Issu Abdumawlu;

7.  izražava zabrinutost zbog sve većeg pritiska koji NOSS vrši nad građanima koji su aktivisti civilnog društva te poziva Sudan da smjesta i bezuvjetno oslobodi pritvorenike, da odmah prestane s proizvoljnim pritvaranjima, odbaci sve optužbe koje proizlaze iz njihovih miroljubivih aktivnosti te da omogući nevladinim organizacijama, primjerice osoblju organizacije TRACKS, njihovim članovima i studentskim aktivistima, da rade bez straha od odmazde;

8.  prima na znanje činjenicu da je Sudan prihvatio preporuke koje se odnose na ratifikaciju Konvencije protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja te na ulaganje više napora u sprečavanje mučenja i neljudskog postupanja; međutim, poziva sudansku vladu da hitno revidira Zakon o nacionalnoj sigurnosti, kojim se dopušta pritvaranje osumnjičenih osoba na četiri i pol mjeseca bez ikakvog oblika preispitivanja zakonitosti, te da reformira svoj pravni sustav u skladu s međunarodnim standardima na području ljudskih prava;

9.  poziva sudansku vladu da ukine opsežne imunitete propisane sudanskim zakonodavstvom, da objavi zaključke triju državnih istražnih povjerenstava, da javno prizna razmjer ubojstava počinjenih u odmazdi protiv osoba koje su u rujnu 2013. prosvjedovale protiv mjera štednja te da žrtvama zajamči izvršenje pravde;

10.  podsjeća na zaključke GAERC-a iz lipnja 2008. koji se odnose na stalno odbijanje sudanske vlade da surađuje s Međunarodnim kaznenim sudom i u kojima se ističe da sudanska vlada ima i obvezu i kapacitet za suradnju te da treba poštovati svaki nalog za uhićenje Međunarodnog kaznenog suda; potiče Omara al-Bashira da se pridržava međunarodnog prava i iziđe pred Međunarodni kazneni sud za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid;

11.  poziva države članice Afričke unije, osobito države koje su ugostile predsjednika Bashira (Demokratska Republika Kongo, Čad, Južna Afrika, Uganda i Džibuti) da se pridržavaju Rimskog statuta i odluka Međunarodnog kaznenog suda;

12.  poziva EU da poduzme mjere u cilju uvođenja ciljanih kaznenih sankcija protiv odgovornih za kontinuirane ratne zločine i nesuradnju s Međunarodnim kaznenim sudom; traži od ESVD-a da bez daljnje odgode sastavi popis pojedinaca podložnih takvim sankcijama;

13.  napominje da je sudanska vlada 16. ožujka 2016. potpisala Sporazum o smjernicama te je nakon toga razjasnila svoje obveze u pogledu uključenja drugih relevantnih dionika u nacionalni dijalog te nastavka poštovanja svih odluka postignutih između potpisnika iz oporbe i Mehanizma 7+7, upravnog odbora za nacionalni dijalog; ustraje u tome da sve strane trebaju ispunjavati svoje obveze te poziva na kontinuirani dijalog u cilju uspostave konačnog prekida vatre; poziva EU i njegove države članice da, u skladu s preuzetim obvezama, i dalje podupiru Afričku uniju u naporima koje ulaže u postizanje mira u Sudanu i među stanovnicima Sudana u razdoblju tranzicije prema demokraciji reformiranoj iznutra;

14.  poziva Misiju Ujedinjenih naroda i Afričke unije u Darfuru (UNAMID) da uspostave stalno sjedište u Jebel Marri; poziva UNAMID da bez odgode provede istragu o navodnim kršenjima ljudskih prava i međunarodnog prava koje su u Jebel Marri počinili pripadnici snaga sudanske vlade i oporbenih snaga te da podnese javno izvješće o tome;

15.  poziva ESVD i Komisiju da pomno prate provedbu razvojne pomoći EU-a u Sudanu kako bi spriječili izravno ili neizravno podupiranje lokalnih paravojnih postrojbi te da se pobrinu za to da Snage za brzu potporu koje patroliraju na granicama Sudana s Egiptom i Libijom ne ulaze u borbu protiv nezakonitih migracija pod izlikom da to čine u ime EU-a;

16.  apelira na Komisiju i države članice kojih se to tiče da zajamče potpunu transparentnost kad je riječ o projektu „boljeg upravljanja migracijama” koji se provodi sa Sudanom, uključujući sve planirane aktivnosti i korisnike financijskih sredstava EU-a i nacionalnih sredstava, te da sastave sveobuhvatno izvješće o posjetu tehničkog izaslanstva EU-a Sudanu u svibnju 2016.;

17.  poziva EU i njegove države članice da se pobrinu za to da se Parlament u potpunosti informira o dijalogu uspostavljenom u okviru Khartoumskog procesa, da se aktivnosti koje se financiraju putem Uzajamnog fonda EU-a za Afriku, osobito one čiji je cilj povećanje kapaciteta sudanske vlade, provode u potpunoj sukladnosti s postojećim sporazumima te da je pridržavanje međunarodnih obveza i zakona u potpunosti transparentno za građane i civilno društvo u EU-u i Sudanu;

18.  napominje, sa zabrinutošću, da u Sudanu kontinuirano i često dolazi do kršenja prava žena i posebno članka 152. Kaznenog zakonika te poziva sudanske vlasti da žurno potpišu i ratificiraju Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, sudanskoj vladi, Afričkoj uniji, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a, Panafričkom parlamentu i Organizaciji za zabranu kemijskog oružja.


Tajland, posebice slučaj Andyja Halla
PDF 258kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2016. o Tajlandu, posebice o slučaju Andyja Halla (2016/2912(RSP))
P8_TA(2016)0380RC-B8-1068/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Tajlandu, a posebno one od 20. svibnja 2010.(1), 6. veljače 2014.(2), 21. svibnja 2015.(3) i 8. listopada 2015.(4),

–  uzimajući u obzir odgovor koji je 19. studenog 2015. u ime Komisije dala potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Mogherini o slučaju g. Andyja Halla,

–  uzimajući u obzir izjave delegacije EU-a u Tajlandu u dogovoru s voditeljima misije EU-a u Tajlandu od 14. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu za medije koju je 20. rujna 2016. dao Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je 21. rujna 2016. dao Maurizio Bussi, direktor ureda Međunarodne organizacije rada u Tajlandu, Kambodži i Narodnoj Demokratskoj Republici Laosu, o osuđujućoj presudi aktivistu za ljudska prava Andyju Hallu u Tajlandu,

–  uzimajući u obzir Univerzalni periodični pregled o Tajlandu pred Vijećem za ljudska prava UN-a i njegove preporuke od 11. svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir Izvješće o migracijama u Tajlandu za 2014. koje je sastavila tematska radna skupina UN-a za migracije,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o borcima za ljudska prava iz 1998. i rezoluciju Opće skupštine UN-a A/RES/70/161 od 17. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., čija je država stranka i Tajland,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih i ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Zajednice naroda jugoistočne Azije o ljudskim pravima od 18. studenog 2012.,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je borac za prava radnika i građanin EU-a g. Andy Hall 20. rujna 2016. osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu u trajanju od tri godine te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 150 000 THB za doprinos izvješću finske nevladine organizacije Finnwatch u kojem je razotkriveno kršenje radničkih prava u jednoj tajlandskoj tvornici za preradu ananasa, Natural Fruit Company Ltd.;

B.  budući da je Andy Hall formalno optužen za kazneno djelo klevete i za računalni kriminal povezan s objavom tog izvješća na internetu, i budući da je za dvije optužnice za kazneno djelo protiv g. Halla omogućen postupak u okviru tajlandskog pravosudnog sustava;

C.  budući da su na prijašnjim sudskim saslušanjima tajlandsko Ministarstvo rada i zaposlenici poduzeća Natural Fruit Company Ltd. ustvrdili da je to poduzeće prekršilo niz radničkih prava;

D.  budući da je 18. rujna 2015. sud okruga Prakanong u Bangkoku, presudivši u korist g. Halla, potvrdio odluku o obustavi drugog postupka za kazneno djelo klevete pokrenutog protiv njega, na što su poduzeće Natural Fruit Company Ltd. i tajlandski državni tužitelj uložili žalbu i što je trenutačno pred Vrhovnim sudom; budući da su dva građanska postupka privremeno obustavljena dok se čeka presuda u dvama kaznenim postupcima;

E.  budući da prema navodima međunarodnih i domaćih tajlandskih medija Mreži za prava radnika migranata (Migrant Worker Rights Network), organizaciji čiji je g. Hall savjetnik, kao i samom Hallu i 14 radnika na farmi pilića iz Mjanmara prijete slične tužbe za kazneno djelo klevete i računalni kriminal od jednog tajlandskog dobavljača pilića za europsko tržište;

F.  budući da su 28. rujna 2016. tajlandske vlasti spriječile više stranih stručnjaka i istraživača u području ljudskih prava da javno predstave i izlože najnovije istraživačko izvješće organizacije Amnesty International u kojem su zabilježeni slučajevi redovitog mučenja ili zlostavljanja političkih protivnika, radnika migranata, osoba za koje se sumnja da su pobunjenici i drugih u vojnim bazama, policijskim postajama i objektima za pritvor;

G.  budući da se nerazmjernom primjenom zakona o kaznenom djelu klevete, u okviru kojih su predviđene zatvorske kazne, na borce za ljudska prava koji izvještavaju o navodnim kršenjima ljudskih prava ograničava sloboda izražavanja, čime Tajland krši svoje obveze koje ima na temelju Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, čija je država stranka;

H.  budući da u Tajlandu živi gotovo 4 milijuna stranaca, od kojih je 2,7 milijuna iz Kambodže, Laosa ili Mjanmara; budući da su radne dozvole migrantima iz tih zemalja dostupne od 2001., ali budući da je u zemlji još uvijek više od milijun neprijavljenih radnika migranata;

I.  budući da se prema izjavi organizacije Human Rights Watch od 18. rujna 2016. „ljudska prava i radnička prava radnika migranata u Tajlandu koji dolaze iz Mjanmara, Kambodže i Laosa i rade u Tajlandu već godinama redovito nekažnjeno krše” i da su „radnici migranti često slabo zaštićeni ili uopće nisu zaštićeni u okviru tajlandskih zakona o radu unatoč tvrdnjama vlade da će svi zakonito prijavljeni radnici migranti biti zaštićeni tim zakonima”;

J.  budući da je Tajland 2006. počeo provoditi Memorandum o razumijevanju o suradnji u zapošljavanju radnika s Kambodžom i Laosom, a 2009. s Mjanmarom; budući da su u okviru sustava uvedenog tim memorandumom radnici mogli dobiti ponude za posao i putne dokumente prije odlaska u Tajland, ali samo je 5 % radnika iz tih zemalja prošlo taj postupak;

1.  pozdravlja snažnu predanost EU-a narodu Tajlanda, s kojim EU ima čvrste i dugotrajne političke, gospodarske i kulturne veze;

2.  žali zbog osuđujuće presude izrečene Andyju Hallu i izražava zabrinutost zbog pravosudnog procesa i njegova mogućeg utjecaja na slobodu boraca za ljudska prava da obavljaju svoj posao;

3.  poziva tajlandsku vladu da poduzme sve potrebne mjere kako bi zajamčila poštovanje i zaštitu prava g. Halla i drugih boraca za ljudska prava, uključujući pravo na pošteno suđenje, da stvori povoljno okruženje za ostvarivanje ljudskih prava i posebno da se pobrine za to da se promicanje i zaštita ljudskih prava ne tretiraju kao kazneno djelo;

4.  poziva tajlandske vlasti da zajamče usklađenost tajlandskih zakona o kleveti s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, čija je Tajland država stranka, i također da revidiraju zakon o računalnom kriminalu, koji je trenutačno previše nejasan;

5.  pohvaljuje rad ESVD-a na slučaju Andyja Halla i apelira na ESVD da nastavi pomno pratiti situaciju; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da na nadolazećem ministarskom sastanku Zajednice naroda jugoistočne Azije i EU-a u Bangkoku pokrene to pitanje s tajlandskom vladom;

6.  poziva tajlandsku vladu i državne institucije da poštuju ustavne i međunarodne obveze Tajlanda u vezi s neovisnošću pravosuđa, pravom na pravični postupak i pošteno suđenje te pravom na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja;

7.  uviđa napredak koji je tajlandska vlada ostvarila u borbi protiv iskorištavanja radnika i zaštiti domaćih radnika i radnika migranata, što se u prvom redu očituje u sustavu pojačane inspekcije rada, zakonodavstvu kojim su obuhvaćene agencije za rad, mjerama za sprečavanje dužničkog ropstva i trgovine ljudima, snažnijoj politici sankcioniranja zlostavljanja na radu, ratifikaciji Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 187 i potpisivanju Konvencije o radu pomoraca u ožujku 2016.;

8.  poziva tajlandske vlasti da donesu te u zakonu i praksi provedu holističku, dugoročnu migracijsku politiku za niskokvalificirane radnike migrante koji dolaze u Tajland, u skladu s načelima ljudskih prava i vodeći računa o potrebama na tržištu rada; u tom kontekstu kao prvi korak predlaže reviziju zakona o radnim odnosima kako bi se radnicima migrantima zajamčilo jednako pravo na slobodu udruživanja kao i državljanima Tajlanda;

9.  poziva na to da se radnici migranti zaštite na način da se poslodavcima pruže snažniji poticaji za sudjelovanje u procesu regularizacije, uz visoke novčane ili druge kazne za poslodavce koji ne sudjeluju u procesu regularizacije ili koji krše radno pravo;

10.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i delegaciju EU-a u Bangkoku, kao i izaslanstva država članica, da nastave pratiti stanje ljudskih prava u Tajlandu, da nastave surađivati s vladom i civilnim društvom i da upotrijebe sve raspoložive instrumente kako bi zajamčili poštovanje ljudskih prava, boraca za ljudska prava i vladavine prava u Tajlandu;

11.  apelira na EU i države članice da se pobrinu za to da poduzeća s nastanom na njihovim državnim područjima koja posluju u Tajlandu poštuju međunarodne standarde u području ljudskih prava uz transparentno praćenje i izvješćivanje, u suradnji s civilnim društvom, i pozdravlja podršku koju je finsko maloprodajno poduzeće S Group pružilo Andyju Hallu;

12.  čvrsto vjeruje da bi poduzeća trebala odgovarati za eventualnu štetu nanesenu okolišu i kršenja ljudskih prava za koje su odgovorni te da bi EU i države članice to trebale poštovati kao temeljno načelo;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, vladi i parlamentu Tajlanda, parlamentima i vladama država članica, visokom povjereniku Ujedinjenih naroda za ljudska prava te vladama država članica Zajednice naroda jugoistočne Azije.

(1) SL C 161E, 31.5.2011., str. 152.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0107.
(3) SL C 353, 27.9.2016., str. 52.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0343.


Međunarodni standardi financijskog izvještavanja: MSFI 9
PDF 267kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2016. o međunarodnim standardima financijskog izvještavanja: MSFI 9 (2016/2898(RSP))
P8_TA(2016)0381B8-1060/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda(1),

–  uzimajući u obzir konačni nacrt Uredbe Komisije (EU) .../... o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9,

–  uzimajući u obzir Međunarodni standard financijskog izvještavanja (MSFI) 9 o financijskim instrumentima koji je Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) objavio 24. srpnja 2014., savjet Europske savjetodavne skupine za financijsko izvještavanje (EFRAG) o odobravanju MSFI-ja 9(2), EFRAG-ovu ocjenu MSFI-ja 9 s obzirom na načelo istinitosti i točnosti prikaza te pisma s primjedbama Europske središnje banke (ESB) i Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) o odobravanju MSFI-ja 9,

–  uzimajući u obzir izmjene MSFI-ja 4 koje je IASB objavio 12. rujna 2016. pod naslovom „Primjena MSFI-ja 9 ‘Financijski instrumenti’ zajedno s MSFI-jem 4 ‘Ugovori o osiguranju’”,

–  uzimajući u obzir izvješće Philippea Maystadta iz listopada 2013. naslovljeno „Bi li međunarodni standardi financijskog izvještavanja trebali biti više europski?”,

–  uzimajući u obzir izjavu čelnika skupine G20 od 2. travnja 2009.,

–  uzimajući u obzir izvješće skupine na visokoj razini za financijski nadzor u EU-u, pod predsjedanjem Jacquesa de Larosièrea, od 25. veljače 2009.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o evaluaciji međunarodnih računovodstvenih standarda i aktivnostima Zaklade za međunarodne standarde financijskog izvještavanja, Europske savjetodavne skupine za financijsko izvještavanje i Odbora za nadzor javnog interesa(3),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku od 8. siječnja 2016. upućeno predsjedniku Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) o temi „Implikacije za financijsku stabilnost koje proizlaze iz uvođenja MSFI-ja 9 – Zahtjev za analizu” i pismo s odgovorom od 29. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku od 16. lipnja 2016. upućeno povjereniku za financijsku stabilnost, financijske usluge i uniju tržišta kapitala o odobravanju MSFI-ja 9 i pismo s odgovorom od 15. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir studije o MSFI-ju 9 izrađene za Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku („Kriteriji odobravanja MSFI-ja u odnosu na MSFI 9”, „Značaj MSFI-ja 9 za financijsku stabilnost i pravila nadzora”, „Smanjenje vrijednosti grčkih državnih obveznica prema MRS-u 39 i MSFI-ju 9: studija slučaja” i „Računovodstvo temeljeno na očekivanom gubitku primijenjeno na smanjenje vrijednosti financijskih instrumenata: pristup FASB-a i IASB-a MSFI-ju 9”),

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o međunarodnim standardima financijskog izvještavanja: MSFI 9 (O-000115/2016 – B8-0721/2016),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se zbog globalne financijske krize uloga koju međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI) imaju u području financijske stabilnosti i rasta, osobito kada je riječ o pravilima koja se odnose na priznavanje gubitaka nastalih u bankovnom sustavu, našla na dnevnom redu skupine G20 i EU-a; budući da su u stajalištima skupine G20 i de Larosièreovom izvješću istaknuti ključni problemi u vezi s pretkriznim računovodstvenim standardima, na primjer procikličnost vezana uz načelo vrednovanja po tržišnoj vrijednosti te priznavanje dobiti i gubitka, podcjenjivanje akumulacije rizika tijekom cikličkih razdoblja rasta i nedostatak jedinstvene i transparentne metodologije za vrednovanje nelikvidne imovine i imovine umanjene vrijednosti;

B.  budući da je Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) objavio MSFI 9 – Financijski instrumenti kao ključan odgovor na neke aspekte financijske krize i na njezin utjecaj na bankarski sektor; budući da će MSFI 9 stupiti na snagu 1. siječnja 2018. i zamijeniti MRS 39;

C.  budući da je savjet EFRAG-a o odobravanju MSFI-ja 9 bio pozitivan te je uključivao brojne komentare u pogledu upotrebe „fer vrijednosti” u stresnim tržišnim uvjetima, nepostojanja konceptualne osnove kada je riječ o pristupu rezerviranju za gubitke za 12 mjeseci i u pogledu nezadovoljavajućih odredbi koje se odnose na dugoročna ulaganja; budući da je zbog različitih datuma stupanja na snagu MSFI-ja 9 i predstojećeg novog osiguravateljnog standarda MSFI-ja 17 izražena zadrška u pogledu primjenjivosti standarda na sektor osiguranja;

D.  budući da polemike i rasprave o utjecaju računovodstva fer vrijednosti na dugoročna ulaganja potpiruje nepostojanje kvantitativne procjene utjecaja u tom području;

E.  budući da se priznavanje nerealiziranih dobitaka u okviru računovodstva fer vrijednosti može smatrati kršenjem Direktive o održavanju kapitala i Računovodstvene direktive; budući da Komisija trenutačno provodi usporedbu praksi u državama članicama u vezi s isplatom dividendi;

F.  budući da načelo opreznosti mora biti ključno vodeće načelo za sve računovodstvene standarde;

G.  budući da je novi standard jednako složen kao i njegov prethodnik MRS 39, ako ne i složeniji; budući da je prvotni cilj bio smanjiti složenost;

H.  budući da će novi predstojeći osiguravateljni standard MSFI 17, koji će zamijeniti MSFI 4, vjerojatno stupiti na snagu nakon 2020.; budući da postoji određena zabrinutost zbog neusklađenosti datuma stupanja na snagu MSFI-ja 9 i MSFI-ja 17; budući da je IASB u rujnu 2016. objavio konačne izmjene MSFI-ja 4 i pritom ponudio dva fakultativna rješenja: pristup prekrivanja i privremeno izuzeće na razini subjekta koji podnosi izvješće;

I.  budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku analizirao MSFI 9 – Financijski instrumenti na način da je organizirao javno saslušanje, naručio četiri studije o MSFI-ju 9 i organizirano nadzorne aktivnosti u odboru kao i aktivnosti u svom stalnom timu za MSFI;

1.  napominje da je MSFI 9 – Financijski instrumenti jedan od glavnih odgovora IASB-a na financijsku krizu; napominje da se koraci u vezi s njegovom primjenom već poduzimaju;

2.  uviđa da MSFI 9 predstavlja unapređenje MRS-a 39 u smislu odgovaranja na problem „premalo i prekasno” u proceduri priznavanja gubitaka po kreditima jer se s modela smanjenja vrijednosti na osnovi „nastalog gubitka” prelazi na onaj na osnovi „očekivanog gubitka”; napominje, međutim, da će u računovodstvenim postupcima kada je riječ o MSFI-ju 9 prosuđivanje imati veliku ulogu; naglašava da se mišljenja revizora uvelike razlikuju te da su dali premalo konkretnih smjernica u tom području; stoga poziva europska nadzorna tijela da u suradnji s Komisijom i EFRAG-om izrade smjernice u cilju sprečavanja zlouporabe diskrecijskih prava u upravljanju;

3.  podsjeća na zahtjeve u vezi s MSFI-jem 9 iznesene u spomenutoj rezoluciji od 7. lipnja 2016., ali ne izražava pritom protivljenje Uredbi Komisije o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9;

4.  podsjeća da je za pristup koji se temelji na boljoj regulativi potrebno provesti procjenu utjecaja; napominje da za MSFI 9 nije provedena prava kvantitativna procjena utjecaja, djelomično zbog nedostatka pouzdanih podataka; naglašava da je potrebno bolje razumjeti utjecaj MSFI-ja 9 na bankarski sektor, sektor osiguranja i financijska tržišta općenito, ali i na financijski sektor u cjelini; stoga ponavlja zahtjev upućen IASB-u i EFRAG-u i od njih traži da ojačaju svoj kapacitet za provođenje analize utjecaja, posebno u području makroekonomije;

5.  ponavlja zahtjev Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku upućen ESRB-u za provođenje analize implikacija za financijsku stabilnost koje proizlaze iz uvođenja MSFI-ja 9; podsjeća da se ESRB obvezao odazvati na taj zahtjev tijekom 2017.; pozdravlja činjenicu da je ESRB uspostavio novu radnu skupinu za MSFI 9; podsjeća na Maystadtove preporuke u vezi s proširenjem kriterija „javnog dobra”, tj. da računovodstveni standardi ne bi smjeli niti ugroziti financijsku stabilnost u EU-u niti kočiti gospodarski razvoj EU-a;

6.  napominje da je važno u potpunosti razumjeti međudjelovanje MSFI-ja 9 s ostalim regulatornim zahtjevima; pozdravlja činjenicu da EBA trenutačno provodi procjenu utjecaja MSFI-ja 9 na banke u EU-u kako bi se omogućilo bolje razumijevanje utjecaja tog standarda na propisani kapital, njegova međudjelovanja s drugim bonitetnim zahtjevima i načina na koji se institucije pripremaju za njegovu primjenu; napominje da bi smanjenje osnovnog kapitala najvjerojatnije najozbiljnije utjecalo na banke koje primjenjuju standardizirani pristup; stoga poziva Komisiju da predloži odgovarajuće mjere u bonitetnom okviru do kraja 2017., npr. da u Uredbu o kapitalnim zahtjevima uvrsti progresivan režim postupnog uvođenja kojim će se ublažiti utjecaj novog modela smanjenja vrijednosti za razdoblje od tri godine, ili do pronalaska adekvatnog međunarodnog rješenja, te da izbjegava bilo kakve iznenadne i neopravdane utjecaje na omjer kapitala banaka i kreditiranje;

7.  napominje da su datumi stupanja na snagu MSFI-ja 9 i predstojećeg osiguravateljnog standarda (MSFI 17) neusklađeni; napominje da je IASB objavio izmjene MSFI-ja 4 kojima se odgovara na neke od problema, ponajprije u vezi s upotrebom pristupa mogućnosti odgode; poziva Komisiju da se tom pitanju pažljivo posveti na zadovoljavajući i odgovarajući način, uz pomoć EFRAG-a, kako bi se zajamčili ravnopravni uvjeti unutar EU-a;

8.  naglašava važnost dugoročnih ulaganja za gospodarski rast; zabrinut je zbog toga što bi računovodstveni tretman određenih financijskih instrumenata koji se izravno ili neizravno drže kao dugoročna ulaganja, osobito vlasničkog kapitala, u okviru MSFI-ja 9 mogao biti protivan općem cilju promicanja dugoročnih ulaganja; poziva Komisiju da se pobrine za to da MSFI 9 bude usklađen sa strategijom za dugoročna ulaganja i da se njegovom primjenom smanji procikličnost i prekomjerno preuzimanje rizika; poziva Komisiju da procjenu izradi najkasnije do prosinca 2017.;

9.  pozdravlja aktualnu inicijativu Komisije za uspoređivanje praksi u državama članicama u vezi s isplatom dividendi; poziva Komisiju da zajamči usklađenost MSFI-ja 9 s Direktivom o održavanju kapitala i Računovodstvenom direktivom, te da prema potrebi surađuje s IASB-om, nacionalnim tijelima za određivanje standarda i tijelima za određivanje standarda u trećim zemljama kako bi osigurala njihovu podršku za uvođenje izmjena, ili da, ako takvu podršku ne dobije, osigura odgovarajuće izmjene u okviru prava EU-a;

10.  poziva Komisiju da, zajedno s europskim nadzornim tijelima, ESB-om, Europskim odborom za sistemske rizike (ESBR) i EFRAG-om, pažljivo prati primjenu MSFI-ja 9 u EU-u, pripremi ex post procjenu utjecaja najkasnije u lipnju 2019. te da tu procjenu predstavi Europskom parlamentu i djeluje u skladu s njegovim stajalištima;

11.  poziva IASB da provede reviziju MSFI-ja 9 u razdoblju nakon njegova uvođenja u cilju utvrđivanja i analiziranja nepredviđenih utjecaja tog standarda, osobito na dugoročna ulaganja;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji.

(1) SL L 243, 11.9.2002., str. 1.
(2) http://www.efrag.org/Assets/Download?assetUrl=%2Fsites%2Fwebpublishing %2FSiteAssets%2FEndorsement%2520Advice%2520on%2520IFRS%25209.pdf.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0248.


Stanje u Siriji
PDF 153kWORD 48k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2016. o Siriji (2016/2894(RSP))
P8_TA(2016)0382B8-1089/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su se pojačali sukobi u Siriji, posebno u gradu Aleppo, koji se suočava s teškim zračnim bombardiranjem, uključujući napade na zdravstvene objekte; budući da se situacija dramatično i brzo pogoršala, unatoč nastojanjima međunarodne zajednice da se postigne prekid sukoba;

B.  budući da je Europska unija jedan od najvećih pružatelja humanitarne pomoći za osobe koji bježe od dugotrajnog nasilja i uništenja u Siriji; budući da je zbog nedostatka međunarodnog jedinstva sve teže pregovorima postići rješenje za rat u Siriji;

C.  budući da bi EU trebao nastaviti sa svojim naporima i kolektivno, s pomoću djelovanja potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, imati istaknutiju ulogu u posredovanju u mirovnim pregovorima za Siriju;

1.  oštro osuđuje sve napade na civile i civilnu infrastrukturu, sve opsade u tijeku u Siriji i nedostatak pristupa humanitarnoj pomoći za potrebiti sirijski narod; izražava duboku zabrinutost zbog ljudske patnje u opkoljenih područjima grada Aleppo i diljem Sirije koja pogađa brojne žene i djecu, koji nemaju pristup temeljnoj humanitarnoj pomoći te im je očajnički potrebna hrana, čista voda i medicinska oprema;

2.  duboko žali zbog nedavnih napada na konvoj humanitarne pomoći i skladište Crvenog polumjeseca pokraj grada Aleppo te ih bezuvjetno osuđuje kao teško i zabrinjavajuće kršenje međunarodnog humanitarnog prava i mogući ratni zločin; odaje počast humanitarnim radnicima koji su poginuli u nastojanju da pomognu stanovnicima grada Aleppo i sirijskom narodu te izražava svoju najiskreniju sućut obiteljima i prijateljima žrtava; poziva na kažnjavanje počinitelja ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti te na to da ih se pozove na odgovornost;

3.  poziva sve strane uključene u sukob, posebno Rusiju i Asadov režim, da prekinu sve napade na civile i civilnu infrastrukturu, uključujući infrastrukturu za vodu i električnu energiju, da poduzmu vjerodostojne i hitne mjere za prekid sukoba, da ukinu sve opsade te da humanitarnim agencijama omoguće brz, siguran i neometan pristup kako bi pomogle svim potrebitim osobama;

4.  pozdravlja hitnu humanitarnu inicijativu EU-a za Aleppo, kojom se, osim usmjeravanja sredstava za hitne humanitarne potrebe, žele zajamčiti medicinske evakuacije ranjenih i bolesnih osoba iz istočnog Aleppa, posebno žena, djece i starijih osoba; potiče sve strane da hitno omoguće potrebna odobrenja za dostavu humanitarne pomoći i izvršenje medicinskih evakuacija;

5.  potiče sve sudionike u Međunarodnoj skupini za potporu Siriji da nastave s pregovorima za ostvarenje stabilnog primirja i da pojačaju djelovanje u pogledu postizanja trajnog političkog dogovora u Siriji; u potpunosti podržava napore posebnog izaslanika UN-a Staffana de Misture u tom pogledu;

6.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku da obnovi napore u pogledu postizanja zajedničke strategije EU-a za Siriju kojom se želi olakšati postizanje političkog dogovora u Siriji, a koja uključuje nadzorne i provedbene mjere za jačanje poštovanja sporazuma i obveza sklopljenih u okviru Međunarodne skupine za potporu Siriji;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a, Ujedinjenim narodima, članovima Međunarodne skupine za potporu Siriji te svim stranama uključenima u sukob u Siriji.


Konferencija UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2016. u Marakešu, Maroko (COP22)
PDF 395kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2016. o provedbi Pariškog sporazuma i Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2016. u Marakešu, u Maroku (COP22) (2016/2814(RSP))
P8_TA(2016)0383B8-1043/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su se održale u Parizu (Francuska) od 30. studenog do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir 18. konferenciju stranaka (COP18) UNFCCC-a i 8. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP8) koje su održane u Dohi, Katar, od 26. studenog do 8. prosinca 2012. te usvajanje izmjene Protokola kojom se utvrđuje drugo obvezujuće razdoblje u okviru Protokola iz Kyota koje počinje 1. siječnja 2013. i završava 31. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir da je Pariški sporazum otvoren za potpisivanje 22. travnja 2016. u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku i ostat će otvoren za potpisivanje do 21. travnja 2017., da je 180 država potpisalo Pariški sporazum i da ih je 27 deponiralo instrumente za njegovu ratifikaciju, a zajedno predstavljaju 39,08 % ukupnih emisija stakleničkih plinova (na datum 7. rujna 2016.),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. listopada 2015. o putu prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. ožujka 2016. naslovljenu „Razdoblje nakon Pariza: procjena implikacija Pariškog sporazuma” (COM(2016)0110),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. travnja 2013. naslovljenu „Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (COM(2013)0216) i prateći radni dokument službi Komisije,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir predviđene i na nacionalnoj razini određene doprinose (INDC) EU-a i država članica koje su Latvija i Europska komisija podnijele UNFCCC-u 6. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir 5. izvješće o procjeni (AR5) Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC) i njegovo objedinjeno izvješće,

–  uzimajući u obzir objedinjeno izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) iz studenog 2014. naslovljeno „Izvješće o odstupanju emisija za 2014.” i izvješće UNEP-a o odstupanju prilagodbe za 2014.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju čelnika donesenu na sastanku na vrhu skupine G7 održanom 7. i 8. lipnja 2015. u dvorcu Elmau u Njemačkoj pod naslovom „Mislimo unaprijed. Djelujmo zajedno”, u kojoj su ponovili svoju namjeru da se pridržavaju preuzete obveze da do 2050. smanje emisije stakleničkih plinova za od 40 % do 70 % u odnosu na 2010., a to je potrebno kako bi smanjenje bilo bliže razini od 70 % nego 40 %,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju čelnika donesenu na sastanku na vrhu skupine G7 održanom 26. i 27. svibnja 2016. u Ise-Shimi u Japanu u kojoj se sve stranke poziva da ulože napore kako bi Pariški sporazum stupio na snagu 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog odbora za sistemske rizike iz veljače 2016. naslovljeno „Prekasno i prenaglo: prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika i sistemski rizici”,

–  uzimajući u obzir encikliku „Laudato si”,

–  uzimajući u obzir deset ključnih poruka o klimatskim promjenama koje je Međunarodna stručna skupina UNEP-a za resurse objavila u prosincu 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da će Pariški sporazum stupiti na snagu tridesetog dana od dana na koji najmanje 55 stranaka Konvencije koje predstavljaju najmanje 55 % procijenjenih ukupnih globalnih emisija stakleničkih plinova deponira UN-u svoje instrumente ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja;

B.  budući da put prema postizanju smanjenja koji je predstavljen u prijedlozima Komisije za klimatski okvir za 2030. nije u skladu s ciljevima utvrđenima Pariškim sporazumom; budući da bi, za početak, ciljeve trebalo postaviti bliže gornjem pragu trenutnog raspona za 2050., tj. 95 % do 2050.;

C.  budući da se nastojanja da se ublaži globalno zatopljenje ne smiju smatrati preprekom težnjama prema gospodarskom rastu već se, naprotiv, trebaju smatrati pokretačem ostvarenja novog i održivog gospodarskog rasta i zapošljavanja;

D.  budući da zbog klimatskih promjena u ne tako dalekoj budućnosti može doći do većeg nadmetanja za resurse, kao što su hrana, voda i pašnjaci, mogu se produbiti gospodarske teškoće i politička nestabilnost te bi klimatske promjene mogle postati glavni uzrok raseljavanja stanovništva, kako unutar tako i izvan nacionalnih granica; budući da problem migracije uzrokovane klimatskim promjenama mora biti među glavnim prioritetima međunarodne zajednice;

E.  budući da će se najteže posljedice klimatskih promjena osjetiti u zemljama u razvoju, a posebno u manje razvijenim zemljama i malim otočnim državama u razvoju koje nemaju dovoljno sredstava za pripremu i prilagodbu na aktualne promjene; budući da je prema mišljenju Međuvladina tijela za klimatske promjene Afrika posebno osjetljiva na te izazove i stoga posebno izložena nestašici vode, ekstremnim vremenskim prilikama i poteškoćama u sigurnosti opskrbe hranom zbog suše i dezertifikacije;

F.  budući da su 6. ožujka 2015. EU i njegove države članice predale svoje predviđene i na nacionalnoj razini određene doprinose UNFCCC-u kojima se obvezuju da će biti usmjereni k postizanju obvezujućeg cilja smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990., kako je navedeno u zaključcima Europskog vijeća od 23. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike za 2030.;

Djelovanje u području klime koje se temelji na čvrstoj znanstvenoj osnovi

1.  podsjeća da znanstveni dokazi predstavljeni u 5. izvješću o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene iz 2014. ukazuju na to da je zatopljenje u klimatskom sustavu neupitno, da su klimatske promjene stvarne te da je ljudsko djelovanje glavni uzrok zabilježenog zatopljenja od sredine 20. stoljeća; zabrinut je zbog toga što su raširene i znatne posljedice klimatskih promjena već jasno vidljive u prirodnim i ljudskim sustavima na svim kontinentima i u svim oceanima;

2.  prima na znanje zaključke tajništva UNFCCC-a o tome da bi se održavanjem trenutačnih razina globalnih emisija stakleničkih plinova preostali proračun za ugljik kojim se povećanje prosječne globalne temperature ograničava na do 1,5 °C potrošio tijekom sljedećih pet godina; ističe da bi sve zemlje trebale ubrzati prijelaz na nulte neto emisije stakleničkih plinova i otpornost na klimatske promjene kako je dogovoreno Pariškim sporazumom kako bi se izbjegle najteže posljedice globalnog zatopljenja;

3.  apelira na razvijene zemlje, a naročito na EU, da drastično smanje svoje emisije stakleničkih plinova i pritom nadmaše svoje trenutne obveze kako bi se što je više moguće izbjeglo širenje pojave negativnih emisija jer tehnologije nisu još dokazano učinkovite, društveno prihvatljive, isplative i sigurne;

Hitna potreba za ratifikacijom i provedbom Pariškog sporazuma

4.  pozdravlja Pariški klimatski sporazum kao ključno postignuće u borbi protiv klimatskih promjena te u ostvarenju multilateralizma; smatra da je Pariški sporazum ambiciozan, uravnotežen, pravičan i pravno obvezujući te da su donošenje tog sporazuma i objava predviđenih i na nacionalnoj razini određenih doprinosa 187 stranaka prije kraja konferencije COP21 označili odlučan zaokret prema sveobuhvatnom i zajedničkom globalnom djelovanju te će se, nakon provedbe, trajno i nepovratno ubrzati prijelaz na klimatski neutralno svjetsko gospodarstvo otporno na klimatske promjene;

5.  snažno pozdravlja obvezu koju su sve zemlje preuzele u pogledu ograničenja porasta prosječne globalne temperature na znatno manje od 2 °C u odnosu na predindustrijske razine i u pogledu ulaganja napora za ograničenje povećanja temperature na 1,5 °C, kao i cilj da se postigne ravnoteža između antropogenih emisija iz izvora i uklanjanja stakleničkih plinova ponorima („nulte neto emisijeˮ) u drugoj polovici ovog stoljeća, na temelju pravičnosti;

6.  podsjeća da ograničavanje povećanja globalne temperature na znatno manje od 2 °C nije jamstvo da će se izbjeći znatni negativni klimatski učinci; uviđa da je potrebno postići jasno razumijevanje konkretnih političkih implikacija ograničenja rasta globalne temperature na prosječno 1,5 °C; stoga pozdravlja pripremu posebnog izvješća Međuvladina tijela za klimatske promjene koje će biti objavljeno 2018. i koje će se baviti tim pitanjem; naglašava da se ne smije precijeniti potencijal ponora kada je riječ o doprinošenju neutralnosti emisija;

7.  podsjeća da je rana dekarbonizacija potrebna za ograničavanje porasta prosječne globalne temperature ispod 2 °C, uz istovremeni nastavak napora ograničavanja tog povećanja na 1,5 °C, te da bi razine globalnih emisija stakleničkih plinova trebale što prije doseći svoj vrhunac; podsjeća da globalne emisije treba postupno ukinuti do 2050. ili nedugo nakon toga; poziva sve stranke koje su u mogućnosti to napraviti da provedu nacionalne ciljeve i strategije dekarbonizacije tako što će prioritet dati postupnom ukidanju emisija iz ugljena, najvećeg zagađivača među energentima, te poziva EU da u tu svrhu surađuje s međunarodnim partnerima pružajući primjere dobre prakse;

8.  naglašava da će pravno obvezujući Pariški sporazum i utvrđeni put prema dekarbonizaciji biti pouzdane smjernice za donošenje odluka, izbjegavanje skupe ovisnosti o ulaganjima koja uzrokuju visoku razinu emisija ugljika, da će pružiti sigurnost i predvidivost poduzećima i ulagačima te da će biti poticaj prijelazu s ulaganja u fosilna goriva na ulaganja s niskom razinom emisija ugljika;

9.  naglašava da je, iako nema znanstvenih dokaza o tomu što ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C znači za svaki sektor i svaku regiju, jasno da trenutna nastojanja država nisu dostatna za postizanje tih sigurnih ograničenja za najosjetljivije države; apelira na sve zemlje, posebno na one razvijene, da pojačaju zajedničke napore i poboljšaju svoje nacionalno određene doprinose u kontekstu pospješujućeg dijaloga koji će se održati 2018.; poziva EU da se u tom kontekstu posveti daljnjem smanjenju emisija u okviru svojih nacionalno određenih doprinosa za 2030.; podsjeća da neće biti dovoljno djelovati samo u Europskoj uniji te stoga poziva Komisiju i Vijeće da pojačaju svoje aktivnosti kako bi potaknule druge partnere da učine isto;

10.  pozdravlja obvezu preuzetu Pariškim sporazumom u pogledu smanjenja globalnih emisija na nulu tijekom druge polovice stoljeća; uviđa da to znači da većina sektora u EU-u mora znatno ranije svesti emisije na nulu; naglašava da Europska unija mora izvršiti pritisak na stranke koje nisu usklađene s ciljevima iz Pariškog sporazuma;

11.  poziva na rano stupanje na snagu Pariškog sporazuma te poziva Komisiju i države članice da zajamče ranu i brzu ratifikaciju kako se stupanje Sporazuma na snagu ne bi odgodilo; stoga poziva Komisiju da redovito obavještava Parlament i nadležne odbore o trenutačnom stanju postupka ratifikacije, a posebno o razlozima mogućih prepreka na koje se još nailazi; pozdravlja činjenicu da je niz država članica već pokrenuo svoj nacionalni postupak ratifikacije te da su ga neke već i dovršile;

12.  no žali što zbrajanje svih predviđenih i na nacionalnoj razini određenih doprinosa ne dovodi svijet ni blizu cilju ograničenja povećanja globalne temperature na 2 °C; ističe da je potrebna dodatna ambicioznost i poziva na usklađeno djelovanje Europske unije i drugih subjekata koji proizvode velike razine emisija kako bi se predviđene i na nacionalnoj razini određene doprinose uskladilo s obvezama iz Pariškog sporazuma; naglašava da je ključno da sve stranke, uključujući EU, svakih pet godina povećaju svoje obveze smanjenja emisija u vlastitim nacionalno određenim doprinosima u skladu s mehanizmom za ambicije iz Pariškog sporazuma; naglašava da su nacionalno određeni doprinosi ključni instrumenti nacionalnog razvojnog planiranja u sinergiji s ciljevima za održivi razvoj;

13.  naglašava važnost toga da se pokaže usklađenost EU-a s pariškim sporazumom, među ostalim revizijom vlastitih srednjoročnih i dugoročnih ciljeva i instrumenata politike te da se taj proces započne čim prije, kako bi se omogućila sveobuhvatna rasprava u kojoj bi Parlament trebao imati ključnu ulogu u partnerstvu s predstavnicima nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, civilnog društva i poslovnog sektora; poziva Komisiju da za EU pripremi strategiju čiji je cilj sredinom stoljeća svesti emisije na nulu i koja bi uključivala troškovno učinkovit način postizanja cilja nultih neto emisija koji je usvojen Pariškim sporazumom;

COP22 u Marakešu

14.  smatra da bi se u pregovorima trebao ostvariti napredak u području ključnih elemenata Pariškog sporazuma, što uključuje unaprijeđeni okvir za transparentnost, pojedinosti u vezi s pregledom globalnog stanja, daljnje smjernice u vezi s predviđenim i na nacionalnoj razini određenim doprinosima, razumijevanje diferencijacije, gubitak i štetu, financiranje borbe protiv klimatskih promjena i pomoć u izgradnji kapaciteta, uključivo upravljanje na više razina kao i mehanizam za olakšavanje provedbe i promicanje sukladnosti; poziva Komisiju i države članice da ispune obveze dogovorene u okviru Pariškog sporazuma, posebno u vezi s doprinosom EU-a ublažavanju i prilagodbi te u vezi s potporom u području financija, prijenosa tehnologija i izgradnje kapaciteta, usprkos bilo kakvim promjenama statusa država članica EU-a;

15.  naglašava da je vrijeme ključan element u zajedničkim naporima u borbi protiv klimatskih promjena, kao i za poštovanje Pariškog sporazuma; naglašava da EU ima i kapacitete i odgovornost da bude uzor te da odmah započne usklađivati svoje klimatske i energetske ciljeve s dogovorenim međunarodnim ciljem ograničavanja porasta prosječne globalne temperature na ispod 2 °C, a istovremeno nastaviti ulagati napore kako bi se taj porast ograničio na 1,5 °C;

16.  potiče EU i države članice da i dalje budu aktivno uključene u takozvanu vrlo ambicioznu koaliciju te da se obvežu na ubrzavanje napretka pregovora i pružanje podrške marokanskom predsjedništvu u pogledu njegove usredotočenosti na doprinos obnovljivih izvora energije i mjera prilagodbe u globalnoj borbi protiv klimatskih promjena;

17.  naglašava da je potrebno započeti s razgovorima o obliku „pospješujućeg dijaloga” koji će se održati 2018. i koji će predstavljati ključnu priliku za uklanjanje konstantnih odstupanja u ublažavanju klimatskih promjena s obzirom na trenutačne predviđene i na nacionalnoj razini određene doprinose; smatra da na tom prvom „pospješujućem dijalogu” EU treba imati proaktivnu ulogu kako bi se napravio pregled zajedničkih ambicija i napretka u izvršavanju preuzetih obveza; poziva Komisiju i države članice da znatno prije održavanja „pospješujućeg dijaloga” podnesu planove za dodatno smanjenje stakleničkih plinova koji će nadmašiti postojeće obveze preuzete u okviru Pariškog sporazuma i adekvatno doprinijeti uklanjanju odstupanja u ublažavanju klimatskih promjena u skladu s mogućnostima EU-a;

18.  podsjeća da je povećanje opsega mjera za ublažavanje u razdoblju prije 2020. nužan preduvjet za postizanje dugoročnih ciljeva Pariškog sporazuma i ključan element za ocjenu uspješnosti konferencije COP22 u Marakešu;

Ambicije do 2020. i Protokol iz Kyota

19.  napominje da je EU sada na dobrom putu da premaši svoje ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2020. i ostvari cilj za 2020. u pogledu obnovljive energije i napominje da je zahvaljujući učinkovitijim zgradama, proizvodima, industrijskim procesima i vozilima ostvaren znatan napredak u pogledu energetskog intenziteta, a u isto je vrijeme europsko gospodarstvo od 1990. zabilježilo realni rast od 45 %; no naglašava da je potrebno još više ambicioznosti i djelovanja kako bi se održali dostatni poticaji za smanjenje emisija stakleničkih plinova koje su potrebne za postizanje klimatskih i energetskih ciljeva EU-a do 2050.; ističe da nije ostvaren dovoljan napredak u smanjenju emisija stakleničkih plinova u sektorima prometa i poljoprivrede s obzirom na ciljeve za 2020. i da treba povećati napore u pogledu doprinosa tih sektora smanjenju emisija do 2030.;

20.  ističe da su ciljevi 20/20/20 za smanjenje emisija stakleničkih plinova, energiju iz obnovljivih izvora i uštedu energije imali ključnu ulogu u omogućavanju tog napretka i očuvanju radnih mjesta za više od 4,2 milijuna zaposlenih u raznim ekološkim industrijama, uz stalan rast zabilježen tijekom gospodarske krize;

21.  pojašnjava da drugo obvezujuće razdoblje Protokola iz Kyota, premda je ograničeno u svojem opsegu, treba shvatiti kao vrlo važan međukorak te stoga poziva stranke, uključujući države članice EU-a, da dovrše proces ratifikacije što je brže moguće; napominje da je Parlament ispunio svoj dio obveze davanjem suglasnosti i pozdravlja one države članice koje su već dovršile svoje unutarnje procese ratifikacije;

Sveobuhvatni napori svih sektora

22.  pozdravlja razvoj sustavâ za trgovanje emisijama na globalnoj razini, uključujući 17 sustava za trgovanje emisijskim jedinicama koji djeluju na četiri kontinenta i predstavljaju 40% svjetskog BDP-a i doprinose smanjenju globalnih emisija na troškovno učinkovit način; potiče Komisiju da potakne povezivanje sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama i drugih sustava za trgovanje emisijskim jedinicama u cilju uspostave mehanizama za međunarodno tržište ugljika kako bi se povećala razina ambicioznosti u području klime i istodobno doprinijelo smanjenju rizika od premještanja izvora ugljika pružanjem jednakih tržišnih uvjeta za sve; traži da se ulože veliki napori kako bi bilo koja država članica koja mijenja status ostala u sustavu EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama; poziva Komisiju da odredi zaštitne mjere kako bi se zajamčilo da povezivanje sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama trajno doprinosi ublažavanju i ne ugrožava ciljeve EU-a za smanjenje domaćih emisija stakleničkih plinova;

23.  naglašava da, u skladu sa zaključcima Međuvladina tijela za klimatske promjene, emisije povezane s upotrebom zemljišta (u poljoprivredne svrhe, za stočarstvo, šumarstvo i druge svrhe) nude znatan i isplativ potencijal za ublažavanje klimatskih promjena i jačanje otpornosti te da je stoga potrebno ojačati djelovanje EU-a i međunarodnu suradnju kako bi se u što većoj mjeri iskoristio potencijal emisija povezanih s upotrebom zemljišta za vezivanje ugljika i zajamčila sigurna i održiva sekvestracija CO2; u tom pogledu prepoznaje posebne prilike povezane s agrošumarstvom; podsjeća na važan sporazum o neizravnim promjenama upotrebe zemljišta koji je dogovoren na početku parlamentarnog saziva te se nada da bi doprinos Parlamenta u pregovorima o tom sporazumu mogao poslužiti kao osnova za ambiciozno rješenje u okviru predstojeće revizije pravila;

24.  napominje da 20% globalnih emisija stakleničkih plinova nastaje zbog krčenja i degradacije šuma te naglašava ulogu šuma i aktivnog održivog upravljanja šumama u ublažavanju klimatskih promjena i potrebu da se poboljša sposobnost prilagodbe i otpornost šuma na klimatske promjene; naglašava da je potrebno uložiti napore za ublažavanje klimatskih promjena usmjerene na sektor tropskih šuma (REDD+); ističe da cilj ograničenja povećanja temperature na manje od 2 °C vjerojatno neće biti moguće ostvariti ako se ne ulože ti napori u pogledu ublažavanja; poziva nadalje EU da poveća međunarodno financiranje za smanjenje krčenja šuma u zemljama u razvoju;

25.  naglašava da je važno da ljudska prava ostanu u središtu djelovanja u području klime te inzistira da Komisija i države članice moraju zajamčiti da se prilikom pregovora o mjerama prilagodbe prepozna nužnost poštovanja, zaštite i promicanja ljudskih prava, što obuhvaća među ostalim jednakost spolova, potpuno i ravnopravno sudjelovanje žena te aktivno promicanje pravednog prijelaza za radnu snagu kojim se stvaraju dostojanstvena i kvalitetna radna mjesta za sve;

26.  poziva da se korištenje zemljišta, prenamjena zemljišta i šumarstvo uključe u klimatski i energetski okvir EU-a za 2030., s obzirom na to da te emisije treba sagledati odvojeno kako bi se izbjeglo da se ponor korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva EU-a upotrebljava za smanjenje napora za ublažavanje klimatskih promjena u ostalim sektorima;

27.  podsjeća da je prometni sektor drugi najveći izvor emisija stakleničkih plinova; žali zbog toga što se međunarodno zrakoplovstvo i pomorski promet ne spominju u Pariškom sporazumu; ističe potrebu za uspostavljanjem niza politika u cilju smanjenja razina emisija u tom sektoru; ponavlja da stranke Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama trebaju poduzeti mjere za učinkovitu regulaciju i ograničavanje emisija u međunarodnom zračnom i pomorskom prometu, u skladu s potrebama i hitnošću situacije; poziva sve stranke da u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) i Međunarodne pomorske organizacije (IMO) rade na razvoju globalnog političkog okvira koji će omogućiti pružanje djelotvornog odgovora te da poduzmu mjere kako bi se odredili odgovarajući ciljevi prije kraja 2016. za postizanje potrebnih smanjenja u svjetlu cilja ograničenja povećanja globalne temperature na znatno manje od 2 °C;

28.  podsjeća na to da su staklenički plinovi iz zrakoplovstva 1. siječnja 2012. uvršteni u sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama te svi operateri zrakoplova u okviru tog sustava moraju nabaviti emisijske jedinice ugljika; napominje da su 2013. i 2014. donesene dvije odluke „o zaustavljanju sata” kojima se privremeno ograničilo područje primjene sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama isključivanjem međunarodnih letova kako bi se Međunarodnoj organizaciji civilnog zrakoplovstva dalo dovoljno vremena da razvije globalnu tržišno utemeljenu mjeru za smanjenje emisija iz međunarodnog zrakoplovstva te napominje da će to izuzeće prestati važiti 2017.;

29.  poziva na to da se na tekućem 39. zasjedanju Skupštine Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva uspostavi poštena i čvrsta globalna tržišno utemeljena mjerakoja će se od 2020. nadalje provoditi na međunarodnoj razini; duboko je razočaran aktualnim prijedlogom o kojem raspravlja Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva te podsjeća da se bilo kakva izmjena postojećeg zakonodavstva o uključivanju zračnog prometa u sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama može razmotriti samo ako je globalna tržišno utemeljena mjera ambiciozna te da će letovi unutar Europe u svakom slučaju i dalje biti obuhvaćeni tim sustavom;

30.  ističe upozorenje Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) da bi kasno uviđanje važnosti kontrole emisija moglo dovesti do naglog uvođenja ograničenja za korištenje visokougljičnih izvora energije te da će troškovi tog prijelaza sukladno tomu biti viši, uz moguće posljedice na gospodarsku aktivnost i financijske institucije; poziva Komisiju da dodatno procijeni moguće sistemske rizike povezane s naglim prijelazom te da, tamo gdje je to potrebno, predloži zahtjeve za transparentnost financijskog tržišta i politike za što veće ublažavanje sistemskih rizika;

31.  naglašava da će kružno gospodarstvo imati ključnu ulogu u prijelazu na društvo s niskom razinom emisija ugljika; napominje da se mjerama koje su usmjerene samo na smanjenje emisija i ne uzimaju u obzir doprinose primjene obnovljive energije i učinkovitog korištenja resursa neće postići postavljeni ciljevi; smatra da, s obzirom na učinak koji iskorištavanje sirovina i zbrinjavanje otpada imaju na emisije stakleničkih plinova, prijelaz prema globalnom gospodarskom modelu kružnog gospodarstva mora biti na odgovarajući način obuhvaćen u okviru konferencije COP 22;

32.  ističe važnost sveobuhvatnog i sistemskog pristupa osmišljavanju i provedbi politika za smanjenje emisija stakleničkih plinova te osobito skreće pozornost na odvajanje gospodarskog rasta i ljudske dobrobiti od iskorištavanja resursa, budući da se učinkovitim iskorištavanjem resursa smanjuju i emisije stakleničkih plinova i drugi oblici opterećenja okoliša i resursa te se istodobno omogućuje održivi rast, dok se pak politikom isključivo usmjerenom na smanjenje emisija stakleničkih plinova ne jamči istovremeno učinkovito iskorištavanje resursa; naglašava da se učinkovitim iskorištavanjem resursa omogućavaju ekonomska dobit i korist za okoliš; ističe da kružno gospodarstvo te stoga i pravilno upravljanje prirodnim resursima mogu biti od ključne važnosti u pogledu pitanja klime; navodi da je, na primjer, velik dio iskorištavanja energije izravno povezan s ekstrakcijom, obrađivanjem, prijevozom, preinakom, upotrebom i uklanjanjem resursa; navodi da povećanje produktivnosti resursa boljom učinkovitošću i smanjenjem rasipanja resursa kroz ponovno iskorištavanje, ponovnu obradu i recikliranje također doprinosi znatnom smanjenju potrošnje resursa i, istovremeno, emisija stakleničkih plinova; ukazuje u tom kontekstu na rad Međunarodna stručne skupine UNEP-a za resurse;

Smanjenje emisija koje nisu emisije CO2

33.  pozdravlja Deklaraciju čelnika donesenu na sastanku na vrhu skupine G7 održanom 26. i 27. svibnja 2016. u Ise-Shimi u Japanu u kojoj se naglašava važnost ublažavanja emisija klimatskih onečišćivača kratkog vijeka, uključujući crni ugljik, fluorougljikovodike i metan, kako bi se usporilo kratkoročno zatopljenje;

34.  poziva na to da se 2016. usvoji ambiciozan cilj postupnog globalnog smanjenja fluorougljikovodika u skladu s Montrealskim protokolom; podsjeća da je EU usvojio ambiciozno zakonodavstvo o postupnom smanjivanju fluorougljikovodika za 79% do 2030. s obzirom na to da su alternative kojima se štiti klima široko dostupne te bi se njihov potencijal trebao u potpunosti iskoristiti; napominje da je postupno smanjivanje upotrebe fluorougljikovodika lako ostvariv cilj u području ublažavanja klimatskih promjena u EU-u i izvan njega;

Industrija i konkurentnost

35.  ističe činjenicu da je suprotstavljanje klimatskim promjenama prioritet kojem bi se trebalo težiti na svjetskoj razini, jamčeći pritom energetsku sigurnost i razvoj održivog gospodarskog rasta i otvaranje održivih radnih mjesta;

36.  ističe da su za ulaganja povezana s klimom potrebni stabilan i predvidiv pravni okvir te jasni politički signali;

37.  pozdravlja činjenicu da Kina i drugi veliki konkurenti energetski intenzivnih industrija EU-a uvode mehanizme za trgovanje emisijama ugljika ili druge mehanizme za određivanje cijena; smatra da, sve dok se ne postignu jednaki uvjeti za sve, EU treba zadržati odgovarajuće i razmjerne mjere kako bi osigurao konkurentnost svoje industrije i kako bi se, tamo gdje je to potrebno, spriječilo premještanje izvora ugljika, uzimajući u obzir činjenicu da su politike u području energije, industrije i klime usko povezane;

38.  ističe važnost bolje uporabe postojećih programa i instrumenata poput programa Obzor 2020. koji su otvoreni sudjelovanju trećih zemalja, posebno u području energije, klimatskih promjena i održivog razvoja te važnost uključivanja održivosti u relevantne programe;

Energetska politika

39.  poziva EU da potiče međunarodnu zajednicu da bez odgađanja donese konkretne mjere, uključujući rokove, za postupno ukidanje subvencija koje štete okolišu ili gospodarstvu, među ostalim subvencije za fosilna goriva;

40.  naglašava da ambiciozniji cilj za energetsku učinkovitost u Europskoj uniji može pomoći pri postizanju ambicioznog cilja u području klime te istovremeno smanjiti rizik od istjecanja ugljika;

41.  ističe važnost energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije za smanjenje emisija i za postizanje ekonomskih ušteda, energetske sigurnosti te za sprečavanje i ublažavanje energetskog siromaštva kako bi se zaštitilo ugrožena i siromašna kućanstva i kako bi im se pomoglo; poziva na globalnu promidžbu mjera energetske učinkovitosti i razvoja obnovljivih izvora energije (primjerice poticanjem vlastite proizvodnje i korištenja obnovljivih izvora energije) te podsjeća da su energetska učinkovitost i obnovljivi izvori energije među glavnim ciljevima energetske unije EU-a;

Istraživanje, inovacije i digitalne tehnologije

42.  ističe činjenicu da su istraživanje i inovacije u području politika o klimatskim promjenama i prilagodbi na te promjene, kao i u području tehnologija kojima se učinkovito koriste resursi uz niske razine emisija, ključni u borbi protiv klimatskih promjena na ekonomski isplativ način, smanjuju ovisnost o fosilnim gorivima i trebali bi promicati upotrebu sekundarnih sirovina; stoga poziva na globalne napore za poticanje i usmjerivanje ulaganja u tom području;

43.  podsjeća da su istraživanje, inovacije i konkurentnost jedan od pet stupova strategije EU-a za energetsku uniju; napominje da je EU odlučan u tome da ostane globalni predvodnik u tim područjima, razvijajući pritom usku znanstvenu suradnju s međunarodnim partnerima; ističe važnost izgradnje i očuvanja snažnog kapaciteta za inovacije u razvijenim zemljama, ali i u zemljama u razvoju, u cilju primjene tehnologija za čistu i održivu proizvodnju energije;

44.  podsjeća na ulogu katalizatora koju digitalne tehnologije mogu imati u preobrazbi energetskog sustava; ističe važnost razvijanja tehnologija za skladištenje energije koje će doprinijeti dekarbonizaciji u sektorima energetike te grijanja i hlađenja kućanstava;

45.  ističe važnost povećanja broja kvalificiranih radnika koji su aktivni u industriji i promicanja znanja i najboljih praksi za poticanje otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, uz istovremeno podržavanje prijelaza radne snage gdje je to potrebno;

46.  poziva na bolju uporabu tehnologije, poput svemirskih satelita, za detaljno prikupljanje podataka o emisijama, temperaturi i klimatskim promjenama; posebno skreće pozornost na doprinos programa Copernicus; također poziva na transparentnu suradnju i razmjenu informacija između država i na otvorenost podataka za znanstvenu zajednicu;

Uloga nedržavnih aktera

47.  ističe mjere koje poduzima sve širi krug nedržavnih aktera u cilju dekarbonizacije i veće otpornosti na klimatske promjene; stoga ističe važnost strukturiranog i konstruktivnog dijaloga između vlada, poslovne zajednice, uključujući mala i srednja poduzeća, gradova, regija, međunarodnih organizacija, civilnog društva i akademskih institucija te osiguravanja njihovog sudjelovanja u planiranju i provođenju mjera na području klime kako bi se potaknulo snažno globalno djelovanje u cilju stvaranja otpornih društava s niskim razinama emisija ugljika; pozdravlja uspostavljanje „Plana globalnog djelovanja u području klime” koji se nastavlja na „Akcijski program Lima – Pariz” i uključuje sedamdeset inicijativa s brojnim dionicima u raznim sektorima;

48.  naglašava da bi Zonu nedržavnih dionika za klimatska pitanja (NAZCA) trebalo potpuno uključiti u Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime; napominje da lokalne i regionalne vlasti najviše doprinose „Akcijskom programu Lima – Pariz” i platformi NAZCA te su već pokazale predanost provedbi Pariškog sporazuma u pogledu ublažavanja i prilagođavanja, osiguravanja horizontalne koordinacije i integracije politike o klimatskim promjenama, osnaživanja lokalnih zajednica i građana te promicanja procesa društvenih promjena i inovacija, posebno inicijativama kao što su Globalni sporazum gradonačelnika i Memorandum o razumijevanju „Under 2”;

49.  poziva EU i države članice da surađuju sa svim dionicima civilnog društva (institucijama, privatnim sektorom, nevladinim organizacijama i lokalnim zajednicama) kako bi izradile inicijative za smanjenje emisija u ključnim sektorima (energija, tehnologija, gradovi, promet), kao i inicijative za prilagodbu i otpornost kako bi se odgovorilo na probleme prilagodbe, posebice u pogledu pristupa vodi, sigurnosti hrane i sprečavanja rizika; poziva sve vlade i sve dionike civilnog društva da podrže i ojačaju taj program djelovanja;

50.  smatra važnim osigurati da legitimne aktivnosti lobiranja tijekom pregovora o nadolazećoj konferenciji COP22 budu potpuno transparentne te da svi službeno priznati dionici imaju jednak pristup svim potrebnim informacijama;

51.  podsjeća stranke i sam UN da je djelovanje na individualnoj razini jednako važno kao i djelovanje vlada i institucija; stoga zahtijeva da se poduzmu veći napori za organiziranje kampanja i uspostavljanje mjera za senzibiliziranje i informiranje javnosti u vezi s malim i velikim postupcima kojima se može doprinijeti borbi protiv klimatskih promjena u razvijenim zemljama te zemljama u razvoju;

Otpornost na klimatske promjene koja se ostvaruje prilagodbom

52.  naglašava da je djelovanje u cilju prilagodbe neizostavno za sve države ako žele svesti negativan utjecaj klimatskih promjena na minimum i u potpunosti iskoristiti prilike za rast otporan na klimatske promjene i za održivi razvoj; poziva da se u skladu s time odrede dugoročni ciljevi prilagodbe; podsjeća da su zemlje u razvoju, a posebno najslabije razvijene zemlje i male otočne zemlje u razvoju, najmanje doprinijele klimatskim promjenama, ali su najosjetljivije na njihove štetne učinke i imaju najmanje kapaciteta za prilagodbu;

53.  poziva Komisiju da revidira strategiju EU-a o prilagodbi klimatskim promjenama koja je usvojena 2013.; poziva Komisiju da predloži pravno obvezujući instrument u slučaju da se aktivnosti koje poduzimaju države članice ocijene nedostatnima;

54.  skreće pozornost na teške i često nepovratne posljedice nedjelovanja te podsjeća na to da klimatske promjene utječu na sve dijelove svijeta na različite načine, ali vrlo štetne načine, što uzrokuje migracije, smrtna stradanja te ekonomsku, ekološku i društvenu štetu; ističe da je globalno usuglašeni politički i financijski poticaj prema inovacijama u području tehnologija za čistu i obnovljivu energiju ključan za postizanje klimatskih ciljeva i poticanje rasta;

55.  traži da se ozbiljno shvati problematika klimatskih izbjeglica i njezini razmjeri kao posljedica klimatskih katastrofa uzrokovanih globalnim zatopljenjem; sa zabrinutošću napominje da je u razdoblju od 2008. do 2013. 166 milijuna osoba bilo primorano napustiti svoje domove zbog poplava, oluja, potresa i drugih nepogoda; skreće posebnu pozornost na činjenicu da zbivanja povezana s klimatskim promjenama u nekim dijelovima Afrike i na Bliskog istoka mogu doprinijeti političkoj nestabilnosti, gospodarskim teškoćama i intenziviranju izbjegličke krize u Sredozemlju;

56.  pozdravlja napore Varšavskog međunarodnog mehanizma za gubitke i štete koji podliježe reviziji na 22. zasjedanju KonferencijeCOP 22; poziva Mehanizam da nastavi poboljšavati razumijevanje i proširivati stručno znanje o tomu kako utjecaji klimatskih promjena utječu na obrasce migracija, raseljavanja i mobilnosti ljudi te promicati primjenu takvog razumijevanja i stručnog znanja;

57.  poziva EU i sve ostale zemlje da se pozabave aspektom ljudskih prava i socijalnih učinaka u kontekstu klimatskih promjena, da osiguraju zaštitu i promicanje ljudskih prava i solidarnosti te pruže potporu siromašnijim zemljama čiji su kapaciteti ograničeni utjecajem klimatskih promjena;

Potpora zemljama u razvoju

58.  naglašava i važnost uloge zemalja u razvoju u ostvarivanju ciljeva Pariškog sporazuma o klimi, kao i to da tim zemljama treba pomoći da provedu svoje klimatske planove, potpuno iskorištavajući sinergiju s relevantnih ciljevima održivog razvoja u okviru mjera provedenih u području kline Akcijskog plana iz Addis Abebe i Programa 2030.;

59.  ističe nužnost poticanja univerzalnog pristupa održivoj energiji pojačanom upotrebom obnovljivih izvora energije u zemljama u razvoju, posebice u Africi. Afrika raspolaže ogromnim prirodnim resursima koji joj mogu jamčiti energetsku sigurnost; ističe da Europa može dobivati dio energije koja joj je potrebna iz Afrike ako se uspješno uspostave elektroenergetske veze;

60.  ističe da EU ima iskustvo, kapacitete i globalni doseg da bude predvodnik u izgradnji pametnije, čišće i otpornije infrastrukture koja je potrebna za ostvarenje globalnog prijelaza potaknutog Pariškim sporazumom; poziva EU da podrži napore država u razvoju u prijelazu prema društvu s niskim razinama emisija ugljika koje je uključivije, održivije u pogledu društva i okoliša, bogatije i sigurnije;

Financijska sredstva za borbu protiv klimatskih promjena

61.  napominje da je potrebno uložiti daljnje napore kako bi se zajamčila mobilizacija sredstava za borbu protiv klimatskih promjena za ostvarenje cilja od 100 milijardi USD do 2020.; pozdravlja nastavljanje ulaganja takvih napora do 2025.; apelira na EU i sve one stranke koje su u mogućnosti to učiniti da ispune svoje obveze u području financiranja borbe protiv klimatskih promjena kako bi podržali ulaganje većih napora za smanjenje emisija stakleničkih plinova i prilagodbu na utjecaj klimatskih promjena s obzirom na razmjer i hitnost izazova; potvrđuje da će, kako bi se opasni utjecaji klimatskih promjena sveli na minimum, biti potrebna znatno veća ulaganja kojima se promiču niske emisije ugljika i otpornost na klimatske promjene te će se morati uložiti napori za postupno ukidanje poticaja za fosilna goriva; naglašava važnost poticanja širih financijskih tokova određivanjem cijena ugljika i javno-privatnim partnerstvima;

62.  poziva EU i međunarodne aktere na preuzimanje konkretnih obveza kako bi se pronašli dodatni izvori financiranja u području klimatskih promjena, uključujući uvođenje poreza na financijske transakcije, izdvajanje određene količine emisijskih jedinica iz sustava Europske unije za trgovanje emisijskim jedinicama EU-a u razdoblju 2021. – 2030. i raspodjelu prihoda od mjera EU-a i međunarodnih mjera za emisije u zračnom i pomorskom prometu za svrhe međunarodnog financiranja borbe protiv klimatskih promjena i Zeleni klimatski fond, koji je među ostalim namijenjen za projekte tehnoloških inovacija;

63.  pozdravlja obvezu iz Pariškog sporazuma o prilagodbi svih financijskih tokova tako da doprinose niskim emisijama stakleničkih plinova i razvoju koji je otporan na klimatske promjene; smatra da se u tom cilju EU mora žurno pozabaviti pitanjem financijskih tokova za fosilna goriva i infrastrukture s visokom razinom emisija ugljika;

64.  sa zadovoljstvom iščekuje „pospješujući dijalog” kojim će se utvrditi mogućnosti za povećanje financijskih sredstava i podržavanje boljeg djelovanja za ublažavanje klimatskih promjena svih stranaka; prepoznaje da je odgovornost svih stranaka, donatora i primatelja, da surađuju kako bi se potpora povećala i postala pristupačnija i učinkovitija;

65.  poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu procjenu utjecaja koji bi Pariški sporazum mogao imati na proračun EU-a te da razvije namjenski, automatski mehanizam EU-a za financiranje, što bi predstavljalo dodatnu i prikladnu potporu poštenom udjelu EU-a u ostvarivanju međunarodnog cilja prikupljanja 100 milijardi USD za financiranje borbe protiv klimatskih promjena;

66.  poziva na široko određivanje cijena ugljika kao globalno primjenjiv instrument za upravljanje emisijama i na raspodjelu prihoda od trgovanja emisijskim jedinicama u ulaganja povezana s klimom kao i prihoda od određivanja cijena ugljika za goriva za međunarodni prijevoz; nadalje poziva na djelomičnu upotrebu poljoprivrednih subvencija kako bi se zajamčilo ulaganje u proizvodnju i upotrebu energije iz obnovljivih izvora na poljoprivrednim gospodarstvima; naglašava važnost mobilizacije kapitala privatnog sektora i oslobađanja potrebnog ulaganja u tehnologije s niskim razinama emisija ugljika; poziva vlade te javne i privatne financijske institucije, uključujući banke, mirovinske fondove i osiguravajuća društva, na preuzimanje ambiciozne obveze usklađivanja praksi pozajmljivanja i ulaganja s ciljem ograničenja povećanja globalne temperature na manje od 2°C i napuštanja fosilnih goriva, uključujući postupno ukidanje izvoznih kredita za ulaganja u fosilna goriva; poziva na uvođenje posebnih državnih jamstava u korist zelenih ulaganja te oznaka i fiskalnih povlastica za fondove za zelena ulaganja i za izdavanje zelenih obveznica;

67.  ističe važnost razmjene praksi o uključivanju pitanja održivosti u sektore financija, i to na međunarodnoj i europskoj razini, i traži da se razmotri označavanje financijskih proizvoda na temelju procjene i izvješća o njihovoj izloženosti rizicima povezanima s klimatskim promjenama te njihovom doprinosu prelasku na niske emisije ugljika kako bi ulagači mogli dobiti pouzdane i koncizne informacije o nefinancijskim pitanjima;

Klimatska diplomacija

68.  pozdravlja konstantnu usmjerenost EU-a na klimatsku diplomaciju koja je nužna kako bi se povećala vidljivost djelovanja u području klime u partnerskim zemljama i kod javnosti na globalnoj razini; naglašava činjenicu da EU, njegove države članice i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) imaju goleme vanjskopolitičke kapacitete te moraju biti predvodnici u forumima na temu klime; ističe da ambiciozno i hitno djelovanje u području klime te provedba obveza s konferencije COP21 moraju i dalje biti jedan od prioriteta EU-a u bilateralnim i biregionalnim dijalozima na visokoj razini s partnerskim zemljama, u skupinama G7 i G20, pri UN-u i u drugim međunarodnim forumima;

69.  poziva EU da svoje napore u pogledu klimatske diplomacije fokusira na stvaranje čvrste strukture u pogledu Pariškog sporazuma;

Europski parlament

70.  obvezuje se da će ratificirati Pariški sporazum što je brže moguće i da će koristiti svoju međunarodnu ulogu i svoje članstvo u međunarodnim parlamentarnim mrežama kako bi dosljedno težio ostvarivanju napretka prema brzoj ratifikaciji i provedbi Pariškog sporazuma;

71.  smatra da Parlament treba biti sastavni dio izaslanstva EU-a s obzirom na to da je suglasnost Europskog parlamenta potrebna za sklapanje međunarodnih sporazuma; stoga očekuje da će mu biti dopušteno sudjelovanje na koordinacijskim sastancima EU-a u Marakešu i da će imati zajamčen pristup svim pripremnim dokumentima već od samog početka pregovora;

o
o   o

72.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te tajništvu UNFCCC-a, uz molbu da se proslijedi svim strankama koje nisu članice EU-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0359.


Provedba Uredbe o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom
PDF 214kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2016. o provedbi Uredbe o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom Uredba (EZ) br. 1935/2004 (2015/2259(INI))
P8_TA(2016)0384A8-0237/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom i stavljanju izvan snage direktiva 80/590/EEZ i 89/109/EEZ(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 2023/2006 od 22. prosinca 2006. o dobroj proizvođačkoj praksi za materijale i predmete koji dolaze u dodir s hranom(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 10/2011 od 14. siječnja 2011. o plastičnim materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom(3),

–  uzimajući u obzir ocjenu provedbe Uredbe o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom (Uredba (EZ) br. 1935/2004) na europskoj razini koju je provela Služba Europskog parlamenta za istraživanja(4),

–  uzimajući u obzir zaključke radionice pod nazivom „Materijali koji dolaze u dodir s hranom – kako osigurati zdravstvenu ispravnost hrane i tehnološke inovacije u budućnosti” održane 26. siječnja 2016. u Europskom parlamentu(5),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o aktualnom stanju u području toksičnosti smjesa(6),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Vijeću o kombiniranim učincima kemikalija – kemijske smjese (COM(2012)0252),

–  uzimajući u obzir zaključke koje je usvojilo Vijeće ministara okoliša 22. prosinca 2009. o kombiniranim učincima kemikalija(7),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”(8), u kojoj se, između ostaloga, prepoznaje potreba da se unutar EU-a riješi pitanje kombiniranog učinka kemikalija te problem sigurnosti vezan uz endokrine disruptore u cjelokupnom relevantnom zakonodavstvu Unije,

–  uzimajući u obzir ocjenu dokumenta „Znanstvene spoznaje o kemikalijama sa svojstvima endokrine disrupcije 2012.” koji je pripremljen za Program Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša (UNEP) i Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO)(9),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) kojom se osniva Europska agencija za kemikalije i kojom se mijenja Direktiva 1999/45/EZ i stavlja izvan snage Uredba Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredba Komisije (EZ) br. 1488/94 te Direktiva Vijeća 76/769/EEZ i direktive Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ(10)(Uredba REACH),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0237/2016),

A.  budući da se Uredbom (EZ) br. 1935/2004 (Okvirna uredba) određuju opći sigurnosni zahtjevi za sve materijale i predmete koji su namijenjeni tome da izravno ili neizravno dolaze u dodir s hranom kako bi se mogla isključiti mogućnost da tvari u količinama dovoljnima za ugrožavanje ljudskog zdravlja ili tvari sposobne uzrokovati neprihvatljivu promjenu sastava hrane ili narušiti njezina organoleptička svojstva prijeđu u hranu;

B.  budući da se u Prilogu I. Okvirnoj uredbi navodi 17 materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom (FCM) za koje bi se mogle donijeti posebne mjere;

C.  budući da samo četiri materijala od navedenih 17 podliježu posebnim mjerama EU-a; plastika (uključujući recikliranu plastiku), keramika, regenerirana celuloza te aktivni i inteligentni materijali;

D.  budući da je prijeko potrebno revidirati određene konkretne mjere EU-a, posebno Direktivu Vijeća 84/500/EEZ o keramičkim proizvodima;

E.  budući da je za ostalih 13 materijala obuhvaćenih popisom u Prilogu I. državama članicama dana mogućnost da usvoje nacionalne odredbe;

F.  budući da su mnoge države članice već uvele različite mjere za preostale FCM-ove ili ih trenutačno pripremaju; budući da se u pogledu tih nacionalnih mjera ne primjenjuje načelo uzajamnog priznavanja i da stoga nije moguće zajamčiti učinkovito djelovanje unutarnjeg tržišta ni visoku razinu zaštite zdravlja predviđene Okvirnom uredbom i Ugovorima;

G.  budući da materijali koji nisu regulirani posebnim mjerama EU-a mogu predstavljati rizik za javno zdravlje i dovesti do gubitka povjerenja potrošača, pravne nesigurnosti i većih troškova usklađivanja za operatore, koji se pak često kasnije u opskrbnom lancu prenose na potrošače, čime se guši konkurentnost i inovacije; budući da, prema ocjeni provedbe na europskoj razini iz svibnja 2016. koju je provela Služba Europskog parlamenta za istraživanja, među svim relevantnim dionicima postoji konsenzus da je nedostatak ujednačenih mjera štetan za javno zdravlje i zaštitu okoliša, kao i za uredno funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

H.  budući da načela „bolje izrade zakonodavstva” ne bi smjela biti razlog da se odgodi provedba mjera usmjerenih na izbjegavanje ili smanjivanje potencijalno ozbiljnih ili nepovratnih posljedica na ljudsko zdravlje i/ili okoliš, kao što to nalaže načelo predostrožnosti utvrđeno u Ugovorima EU-a;

I.  budući da su endokrini disruptori i genotoksične tvari u FCM-ovima posebno problematični i za javno zdravlje i za okoliš; budući da se endokrina disrupcija i genotoksičnost zasad ne mogu pouzdano predvidjeti na temelju kemijskog sastava te bi stoga trebalo poticati biološko ispitivanje kao fakultativnu mjeru predostrožnosti kako bi se zajamčilo da su kemijski složeni FCM-ovi sigurni; budući da bi trebalo poticati istraživanja u području razvoja i analitičkih i toksikoloških ispitivanja kako bi se zajamčile robusne i troškovno učinkovite procjene sigurnosti FCM-ova na korist potrošača, okoliša i proizvođača;

J.  budući da štetni mikroorganizmi (bili oni patogeni ili nastali kvarenjem) koji su u FCM-ovima prisutni kao kontaminanti, ali i biocidna sredstva koja se koriste za smanjenje broja tih mikroorganizama, također predstavljaju opasnost za javno zdravlje;

K.  budući da se određene vrste hrane tijekom duljih razdoblja nalaze u dodiru s raznovrsnim ambalažnim materijalima;

L.  budući da bi se djelotvornijim usklađivanjem svih odredbi koje se odnose na uporabu FCM-ova lakše moglo zaštiti zdravlje potrošača i smanjiti utjecaj FCM-ova i, posebno, ambalažnih materijala na okoliš;

M.  budući da bi djelotvornijim usklađivanjem svih odredbi koje utječu na FCM-ove, uključujući i one iz Uredbe REACH, kružno gospodarstvo postalo djelotvornije;

N.  budući da bi se posebne mjere trebale temeljiti na znanstvenim dokazima; budući da nekoliko znanstvenih nepoznanica još uvijek nije riješeno te da su stoga potrebna daljnja istraživanja;

O.  budući da, prema Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA), nanotehnologija i nanomaterijali predstavljaju novi pomak u tehnološkom razvoju te da u sektoru FCM-ova nanomaterijali imaju važnu ulogu; budući da posebna svojstva nanomaterijala mogu utjecati na njihove toksikokinetičke i toksikološke profile te da je u vezi s tim aspektima dostupno malo podataka; budući da postoje i nedoumice zbog teškoća u karakteriziranju, otkrivanju i mjerenju nanomaterijala u hrani i biološkim matricama te ograničene dostupnosti podatka o toksičnosti i metodama ispitivanja;

P.  budući da su procjene rizika za zdravlje i okoliš na razini EU-a trenutačno ograničene na procjene pojedinačnih tvari te da se njima ne uzimaju u obzir stvarni uvjeti kombinirane i kumulativne izloženosti različitim načinima unosa i vrstama proizvoda, koji su poznati i kao učinak „interakcije” ili „miješanja”;

Q.  budući da bi, prema preporuci Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) i WHO-a (2009.)(11), procjenama izloženosti trebalo obuhvatiti cjelokupno stanovništvo, kao i kritične skupine koje su ugrožene ili se očekuje da su izloženije od općeg stanovništva (npr. dojenčad, djeca);

R.  budući da bi sljedivost FCM-ova trebalo zajamčiti u svim fazama lanca opskrbe radi lakše kontrole, povlačenja neispravnih proizvoda s tržišta, informiranja potrošača i utvrđivanja odgovornosti;

S.  budući da je označavanje vrlo izravan i učinkovit alat za informiranje potrošača o karakteristikama proizvoda;

T.  budući da se horizontalnim pristupom tvarima u svim gospodarskim sektorima osigurava usklađenost zakonodavstva te predvidljivost za poduzeća;

U.  budući da bi se razvojem ujednačenih metoda ispitivanja za sve FCM-ove na razini EU-a doprinijelo višoj razini zaštite zdravlja i okoliša u EU-u;

V.  budući da bi uvođenje sigurnosnih provjera za predmete koji dolaze u dodir s gotovom hranom mogao biti jedan od načina na koji bi se potkrijepile određene posebne mjere;

Provedba zakonodavstva EU-a o FCM-ovima: uspjesi i nedostatci

1.  potvrđuje da Okvirna uredba predstavlja čvrst pravni temelj čiji su ciljevi i dalje relevantni;

2.  naglašava da, iako bi punu pozornost trebalo posvetiti usvajanju posebnih mjera za tih 13 materijala koji još uvijek nisu regulirani na razini EU-a, svi relevantni dionici ističu da postoje nedostaci u provedbi i primjeni već postojećeg zakonodavstva;

3.  iščekuje predstojeću reviziju nacionalnih odredbi koje su države članice usvojile za neusklađene materijale i koju će provesti Zajednički istraživački centar Komisije; poziva Komisiju da tu reviziji učini polaznom točkom za izradu potrebnih mjera;

4.  poziva Komisiju da pri izradi potrebnih mjera u obzir uzme ocjenu provedbe na europskoj razini koju je izvršio EPRS te nacionalne mjere, i one već postojeće i one koje su u pripremi;

5.  ističe da bi Komisija, s obzirom na raširenost navedenih materijala na tržištu EU-a i rizik koji predstavljaju za ljudsko zdravlje te kako bi se sačuvalo jedinstveno tržište i u području FCM-ova i u području prehrambenih proizvoda, odmah prednost trebala dati izradi posebnih mjera EU-a za papir i karton, lakove i premaze, metale i slitine te tiskarske tinte i ljepila;

6.  ističe da je potrebno posvetiti posebnu pažnju materijalima koji dolaze u dodir s hranom, neovisno o tome je li taj dodir izravan ili neizravan, i koji sa sobom nose veći rizik migracija, kao što su materijali u kojima se nalaze tekućine i hrana s visokim udjelom masti te materijali s kojima je hrana u dodiru tijekom dugog vremenskog razdoblja;

7.  stajališta je da bi usvajanje daljnjih posebnih mjera na razini EU-a dalo poticaj poduzećima da razviju sigurne FCM-ove koji se mogu reciklirati i ponovno rabiti i time doprinijeti naporima EU-a da se uspostavi djelotvornije kružno gospodarstvo; ističe da je jedan od preduvjeta za to bolja sljedivost onih tvari u FCM-ovima koje bi mogle predstavljati opasnost za ljudsko zdravlje i njihovo postupno povlačenje iz uporabe;

8.  naglašava u tom smislu da uporaba FCM-ova izrađenih od recikliranih proizvoda i ponovna uporaba FCM-ova ne bi smjeli dovesti do povećanja broja kontaminanata i ostataka u konačnom proizvodu;

9.  uvjeren je da bi, u svjetlu usmjerenosti EU-a na prelazak na kružno gospodarstvo, trebalo razviti bolje sinergije između Okvirne uredbe o FCM-ovima i kružnog gospodarstva, što bi trebalo uključivati i posebne mjere na razini EU-a za reciklirani papir i karton; napominje da postoji ograničenje u pogledu toga koliko se puta proizvodi od recikliranog papira i kartona mogu ponovno uporabiti, što zahtijeva stalnu opskrbu svježim drvenim vlaknima;

10.  uzimajući u obzir rizik migracije mineralnih ulja s materijala koji dolaze u dodir s hranom i ambalaže od papira i kartona u hranu te u iščekivanju usvajanja konkretnih mjera i moguće zabrane mineralnih ulja u tintama, podržava dodatna istraživanja koja za cilj imaju sprječavanje te migracije;

11.  podržava ambicioznije ciljeve za recikliranje i ponovno uporabu za sve materijale u Komisijinom Prijedlogu direktive o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu (COM(2015)0596); podsjeća Komisiju, međutim, da bi ciljeve za recikliranje i ponovnu uporabu trebalo popratiti adekvatnim kontrolnim mjerama kojima bi se zajamčila sigurnost materijala koji dolaze u dodir s hranom;

12.  ističe težak položaj malih i srednjih poduzeća u proizvodnom lancu jer ona zbog nepostojanja relevantnih zakonskih odredbi ne mogu primati ili prosljeđivati informacije kojima bi se potvrdila sigurnost njihovih proizvoda;

13.  smatra neophodnim da, kada se predlažu posebni sigurnosni zahtjevi za FCM-ove, države članice u postupak uključe sve relevantne dionike;

14.  smatra da trenutačna paradigma procjene sigurnosti FCM-ova nije dovoljna jer se općenito podcjenjuje uloga FCM-ova u kontaminaciji hrane, a nedostaju i podaci o ljudskoj izloženosti tim materijalima;

Procjena rizika

15.  svjestan je važne uloge EFSA-e procjeni rizika tvari koje se koriste za proizvodnju FCM-ova reguliranih posebnim mjerama; svjestan je da procjena rizika za pojedine tvari predstavlja trošak i da su sredstva EFSA-e ograničena; stoga poziva Komisiju da poveća razinu financiranja EFSA-e s obzirom na dodatan rad potreban zbog povećane potrebe za provođenjem procjene rizika kako je objašnjeno u nastavku;

16.  poziva EFSA-u i Europsku agenciju za kemikalije (ECHA) na jaču suradnju i veću koordiniranost kako bi se djelotvorno koristila dostupna sredstva za sveobuhvatnu evaluaciju;

17.  smatra da je za pravilnu procjenu rizika FCM-ova potrebno uzeti u obzir kako tvari koje se koriste u njihovoj proizvodnji i postupku obrade tako i nenamjerno dodane tvari, uključujući i nečistoće u namjerno dodanim tvarima te druge tvari koje su proizvod kemijskih reakcija; uzima u obzir da se u tu svrhu ulazne sirovine moraju jasno naznačiti EFSA-i i relevantnim tijelima u državama članicama; sukladno tome ističe važnost suradnje između znanstvenih tijela/laboratorija i pozdravlja namjeru EFSA-e da se naglasak stavi na gotove materijale i predmete te postupke proizvodnje, a ne tvari koje se koriste u proizvodnji;

18.  ističe važnost dodatnog znanstvenog istraživanja nenamjerno dodanih tvari s obzirom na to da, za razliku od poznatih opasnih tvari, one, posebno kada riječ o plastici, nisu identificirane i nepoznata nam je njihova struktura;

19.  poziva Komisiju da preispita dokaze za: i. trenutačne pretpostavke o migraciji tvari kroz funkcionalne barijere; ii. prag koncentracije od 10 čestica na milijardu (ppb) za tvari koje migriraju u hranu, a koji se u nekim poduzećima i nadležnim tijelima koristi kao kriterij za odabir kemikalija nad kojima će se provoditi procjena rizika; iii. mjeru u kojoj funkcionalne barijere gube na učinkovitosti tijekom dugih razdoblja skladištenja, s obzirom na to da one možda samo usporavaju migraciju; iv. trenutačne pretpostavke o molekularnoj veličini koja utječe na kemijsku apsorpciju u crijevima;

20.  poziva EFSA-u i Komisiju da prošire definiciju ugroženih skupina na trudnice i dojilje i da u kriterije procjene rizika uključe potencijalne učinke izloženosti u niskim dozama i reakcije na nemonotone doze;

21.  žali što EFSA u svojem trenutačnom postupku procjene rizika u obzir ne uzima takozvani „učinak interakcije”, odnosno učinak višestruke, usporedne i kumulativne izloženosti FCM-ovima i drugim izvorima, koja može prouzročiti negativne učinke, čak i ako su razine pojedine tvari u smjesi niske i traži od EFSA-e da se to promijeni u budućnosti; također poziva Komisiju da pri utvrđivanju granične vrijednosti migracija koje se smatraju sigurnima za ljudsko zdravlje uzme u obzir i taj učinak, između ostalog i kroz dulje vremensko razdoblje;

22.  poziva da se provedu dodatna znanstvena istraživanja interakcije različitih kemikalija;

23.  nadalje, žali što u EFSA-i još uvijek ne uzimaju u obzir mogućnost postojanja štetnih mikroorganizama u FCM-ovima; poziva Znanstveni odbor za biološke opasnosti (BIOHAZ) EFSA-e da stoga ispita problem mikroorganizama u FCM-ovima tako što će o toj temi sastaviti mišljenje EFSA-e;

24.  ističe da su FCM-ovi obuhvaćeni područjem primjene Uredbe (EU) br. 528/2012(12) (Uredba o biocidnim proizvodima, „BPR”), s obzirom na to da postoji mogućnost da su biocidne tvari prisutne u materijalima koji dolaze u dodir s hranom i koji služe tome da se na njihovoj površini ne razviju mikrobi (dezinficijensi), odnosno da se konzervira hrana (konzervansi); napominje, međutim, da su različite vrste biocidnih tvari u FCM-ovima regulirane u sklopu različitih pravnih okvira i da, ovisno o vrsti biocidne tvari, procjenu rizika mora provesti ECHA ili EFSA ili obje agencije;

25.  poziva Komisiju da osigura usklađenost između Uredbe o FCM-ovima i Uredbe o biocidnim proizvodima i da razjasni uloge ECHA-e i EFSA-e u tom pogledu; nadalje, poziva Komisiju da, kako bi se izbjegla preklapanja, pravna nesigurnost i udvostručenje rada, radi na usklađenom i konsolidiranom pristupu za ukupnu procjenu i odobravanje tvari koje se koriste kao biocidi u FCM-ovima;

26.  poziva EFSA-u da u uzme u obzir činjenicu da je Znanstveni odbor za nove i novoutvrđene zdravstvene rizike (SCENIHR) 2009. utvrdio da su mjesta proizvodnje hrane jedno od kritičnih mjesta na kojima je olakšano razvijanje bakterija otpornih i na antibiotike i biocide; ističe stoga da FCM-ovi koji sadrže biocide mogu pridonijeti i pojavi bakterija otpornih na antibiotike u ljudi;

27.  naglašava da su ljudi zbog FCM-ova u znatnoj mjeri izloženi kemikalijama visokog rizika, među kojima su perfluorirani spojevi i endokrino disruptivne kemikalije poput ftalata i bisfenola, za koje se smatra da su povezani s kroničnim bolestima te reproduktivnim poteškoćama, metaboličkim poremećajima, alergijama i poteškoćama u neurološkom razvoju; napominje da je migracija tih kemikalija posebno zabrinjavajuća kada se radi o FCM-ovima, s obzirom na da one mogu prouzročiti oštećenja čak i u iznimno malim dozama;

28.  sa zabrinutošću prima na znanje pojačani učinak tvari koje se koriste u FCM-ovima na zdravlje dojenčadi i male djece;

29.  poziva Komisiju da ukloni razlike u pogledu procjena sigurnosti između Uredbe REACH i zakonodavstva o FCM-ovima na način da zajamči da poduzeća vrše procjene sigurnosti u pogledu učinka koji na ljudsko zdravlje ima izloženost kemikalijama koje se koriste u FCM-ovima pri njihovoj proizvodnji, uporabi i distribuciji; smatra da bi se navedeno trebalo riješiti u Uredbi (EZ) br. 1935/2004;

30.  poziva Komisiju da osigura povezaniji pristup i bolju usklađenost između Uredbe REACH i zakonodavstva o FCM-ovima, posebice u pogledu tvari koje su Uredbom REACH razvrstane u razred CMR-ova (kategorije 1A, 1B i 2) ili tvari visokog rizika, te da zajamči da se štetne tvari koje se postupno ukidaju Uredbom REACH ukidaju i u okviru zakonodavstva o FCM-ovima; naglašava da, kako bi se u potpunosti isključila opasnost po ljudsko zdravlje, Komisija mora periodično obavješćivati Parlament i Vijeće o tome da li se u FCM-ovima i dalje koriste određene zabrinjavajuće tvari (npr. tvari visokog rizika, tvari razvrstane u razred CMR, bioakumulativne kemikalije ili određene kategorije endokrino disruptivnih kemikalija) koje su zabranjene ili se postupno povlače iz uporabe u skladu s Uredbom REACH; poziva Komisiju da razmotri uvrštenje bisfenola A (BPA) među tvari koje su definirane kao tvari visokog rizika;

31.  prima na znanje da je Komisija 15. lipnja 2016. objavila znanstvene kriterije za utvrđivanje endokrino disruptivnih svojstava aktivnih tvari koje se koriste u biocidnim proizvodima i proizvodima za zaštitu bilja; naglašava, međutim, da postoji potreba za horizontalnim kriterijima koji bi se koristili za sve proizvode, između ostalog i FCM-ove, i poziva Komisiju da čim prije pripremi te kriterije; poziva da se, jednom kada stupe na snagu, ti kriteriji koriste i u postupke procjene rizika FCM-ova;

32.  prima na znanje činjenicu da je Komisija, nakon što je nedavno dobila mišljenje EFSA-e, konačno najavila da planira uvesti graničnu vrijednost migracije od 0,05 mg/kg za bisfenol A (BPA) koji se koristi u ambalaži i spremnicima od plastike te lakovima i premazima koji se upotrebljavaju u metalnim spremnicima;međutim, uzimajući u obzir da se u brojnim ponovnim evaluacijama EFSA-e tijekom posljednjih desetljeća nisu uspješno obradili svi zdravstveni rizici i da će EFSA 2017. ponovno ocijeniti(13) rizike povezane s bisfenolom A (BPA) i to nakon objave izvješća u kojemu je izražena zabrinutost u pogledu toga da se trenutačnim toleriranim dnevnim unosom (TDI) fetusi i djeca ne štite od učinaka BPA-e na imulološki sustav te se preporučuje da se potrošačima savjetuje da smanje svoju izloženost BPA-i iz hrane i drugih izvora, traži zabranu korištenja bisfenola A u svim FCM-ovima;

33.  na temelju znanstvenog i političkog izvješća Zajedničkog istraživačkog centra Komisije potvrđuje da postoji problem migracije teških metala u hranu; upoznat je s činjenicom da Komisija preispituje granične razine za olovo i kadmij u Direktivi Vijeća 84/500/EEZ o keramičkim proizvodima; snažno poziva Komisiju da pripremi zakonodavni prijedlog kojim bi se uvele niže granične vrijednosti za otpuštanje kadmija i olova i izražava žaljenje da se o izmjeni Direktive Vijeća 84/500/EEZ još uvijek nije raspravljalo u Parlamentu i Vijeću;

34.  podržava inicijative u pogledu istraživanja i inovacija kojima je cilj razviti nove tvari za korištenje u FCM-ovima koje bi bile dokazano neopasne za ljudsko zdravlje; naglašava međutim da, zasad, nijedna od tih sigurnijih alternativa ne bi trebala uključivati bisfenol S (BPS) kao zamjenu za bisfenol A (BPA), s obzirom na to da je moguće njihovi toksikološki profili slični(14),

35.  posebno podržava dodatna istraživanja nanomaterijala, s obzirom na to da znanstveno još uvijek nije sa sigurnošću utvrđen učinak i migracijski kapacitet tih materijala i njihov učinak na zdravlje ljudi; stoga smatra da bi nanomaterijali, ne samo u plastičnim materijalima nego i u svim FCM-ovima, trebali biti podložni postupku davanja odobrenja za korištenje te da nanomaterijale ne bi trebalo ispitivati samo u makroskopskom obliku;

36.  ističe da se zbog tržišnih prepreka te, posebno, činjenice da se zahtjevi za odobrenje podnose u skladu s različitim nacionalnim pravilima propuštaju prilike za inovacije u području sigurnosti hrane;

Sljedivost

37.  vjeruje da izjava o sukladnosti može biti učinkovit instrument kojim se jamči da su FCM-ovi usklađeni s relevantnim pravilima i preporučuje da je svim FCM-ovima, bili oni usklađeni ili ne, priložena izjava o sukladnosti i odgovarajuća dokumentacija, kao što je to trenutačno slučaj s FCM-ovima za koje su usvojene posebne mjere; smatra da bi u relevantnim izjavama o sukladnosti trebalo bolje odraziti uvjete uporabe;

38.  međutim, žali što izjave o sukladnosti, čak i kada su obvezne, nisu uvijek dostupne za primjenu, a kada i jesu dostupne, njihova kvaliteta nije uvijek dovoljno visoka da se zajamči njihova pouzdanost u pogledu sukladnosti;

39.  poziva da se sljedivost i usklađenost FCM-ova uvezenih iz trećih zemalja poboljša na način da se za njih uvede uvjet prema kojem dokumenti i izjave o sukladnosti moraju biti moraju biti pravilno ispunjeni i sadržavati sve potrebne informacije; ustraje u tome da uvezeni FCM-ovi moraju ispunjavati standarde EU-a, čime se štiti javno zdravlje i jamči pošteno tržišno natjecanje;

40.  poziva Komisiju da uvede obavezno označavanje predviđene prisutnosti nanomaterijala u FCM-ovima te obavezno označavanje sastava FCM-ova koji se koriste za organske proizvode i proizvode namijenjene kritičnim skupinama;

Sukladnost, provedba i kontrole

41.  izražava zabrinutost u pogledu velikih razlika u razini provedbe zakonodavstva o FCM-ovima diljem EU-a; ističe važnost razvijanja smjernica EU-a za FCM-ove kojima bi se olakšala usklađena i ujednačena provedba i bolja primjena u državama članicama; u tom cilju ističe važnost dijeljenja podataka među državama članicama; vjeruje da bi mjere za bolje izvršenje Okvirne uredbe o FCM-ovima trebalo nadopuniti drugim nezakonodavnim političkim rješenjima poput samoprocjene unutar sektora;

42.  mišljenja je da se daljnjom harmonizacijom materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom može uspostaviti ujednačeno visoka razina zaštite ljudskog zdravlja;

43.  preporučuje uvođenje ujednačenih standarda EU-a za analitičko ispitivanje kategorija materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom kako bi se zajamčilo da poduzeća i nadležna tijela na razini EU-a ispitivanja provode koristeći se istom metodom; napominje da bi se uvođenjem ujednačenih metoda ispitivanja zajamčilo jednako postupanje s FCM-ovima na unutarnjem tržištu i time zajamčili poboljšani standardi praćenja i viša razina zaštite;

44.  ističe da je provedba kontrola nad poduzećima koja proizvode ili uvoze FCM-ove u domeni odgovornosti pojedinih država članica; međutim, žali što neke države članice od poduzeća ne zahtijevaju da registriraju svoju poslovnu djelatnost, čime se takvim poduzećima omogućuje da zaobiđu kontrole sukladnosti; poziva Komisiju da zajamči da one države članice koje to još nisu učinile svim poduzećima koja proizvode ili uvoze FCM-ove uvedu obvezu službene registracije djelatnosti, u skladu s izmjenama Uredbe (EZ) br. 882/2004; svjestan je da odgovarajući mehanizmi za registraciju već postoje u nekoliko država članica, pa oni mogu poslužiti kao primjer najboljih praksi;

45.  poziva države članice da povećaju učestalost i učinkovitost službenih kontrola te da se one temelje na riziku nesukladnosti i riziku za zdravlje ljudi, uzimajući pritom u obzir količinu hrane, ciljanog potrošača, vremensko razdoblje tijekom kojeg je hrana bila u dodir s FCM-om, vrstu FCM-ova, temperaturu te ostale relevantne čimbenike;

46.  ustraje u stajalištu da države članice, u skladu s izmjenama Uredbe (EZ) br. 882/2004, moraju zajamčiti nužno osoblje i opremu za provođenje ujednačenih, robusnih i sustavnih kontrola, kao i za uspostavu sustava odvraćajućih kazni u slučaju nesukladnosti;

47.  poziva da se, kako bi se zdravstveni rizici mogli rješavati brzo i učinkovito, uspostavi bolja suradnja i koordinacija između država članica i Europske komisije u pogledu sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje;

48.  poziva Europsku komisiju da nastavi istraživati pristup koji se temelji na sigurnosnim provjerama za predmete koji dolaze u dodir s gotovom hranom kao i ostale postupke odobravanja za predmete koji dolaze u dodir s hranom;

49.  pozdravlja platformu Europske komisije pod naslovom „Bolje osposobljavanje za sigurniju hranu”; predlaže da se aktivnosti te platforme prošire.

o
o   o

50.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 338, 13.11.2004., str. 4.
(2) SL L 384, 29.12.2006., str. 75.
(3) SL L 12, 15.1.2011., str. 1.
(4) PE 581.411.
(5) PE 578.967.
(6) Kortenkamp 2009.http://ec.europa.eu/environment/chemicals/effects/pdf/report _mixture_toxicity.pdf
(7) http://register.consilium.europa.eu/doc/srv?l=EN&f=ST%2017820%202009%20INIT
(8) Sedmi program djelovanja za okoliš: SL L 354, 28.12.2013., str. 171.,http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=OJ:L:2013:354:TOC
(9) http://www.who.int/ceh/publications/endocrine/en/
(10) SL L 396, 30.12.2006., str. 1.
(11) Nedavni razvoj u procjeni rizika kemikalija u hrani i njihovog potencijalnog učinka na procjenu sigurnosti tvari koje se koriste u materijalima koji dolaze u dodir s hranom (Recent developments in the risk assessment of chemicals in food and their potential impact on the safety assessment of substances used in food contact materials) – EFSA Journal 2016.;14(1):4357 (28 str.). https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/4357
(12) SL L 167, 27.6.2012., str. 1.
(13) https://www.efsa.europa.eu/en/press/news/160426a?utm_content=hl&utm _source=EFSA +Newsletters&utm_campaign=3bd764133f-HL_20160428&utm _medium=email&utm_term =0_7ea646dd1d-3bd764133f-63626997
(14) Odbor za socioekonomsku analizu (SEAC), Mišljenje o Prilogu XV. dosjeu kojim se predlažu ograničenja bisfenola A, str. 13.http://www.echa.europa.eu/documents/10162/13641/bisphenol_a_seac_draft_opinion_en.pdf


Godišnje izvješće o praćenju primjene zakonodavstva Unije za 2014.
PDF 266kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2016. o praćenju primjene zakonodavstva Unije: godišnje izvješće za 2014. (2015/2326(INI))
P8_TA(2016)0385A8-0262/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir 32. godišnje izvješće o praćenju primjene zakonodavstva Unije (2014.) (COM(2015)0329),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Izvješće o ocjeni projekta EU Pilot” (COM(2010)0070),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Drugo izvješće o ocjeni projekta EU Pilot” (COM(2011)0930),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. ožujka 2002. o odnosu prema podnositelju prigovora o povredi prava Zajednice (COM(2002)0141),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. travnja 2012. naslovljenu „Ažuriranje načina upravljanja odnosima s podnositeljem zahtjeva u pogledu primjene prava Unije” (COM(2012)0154),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o 30. i 31. godišnjem izvješću o praćenju primjene prava EU-a (2012-2013)(1),

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za predstavke (A8-0262/2016),

A.  budući da se člankom 17. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) definira temeljna uloga Komisije kao „čuvarice Ugovora”;

B.  budući da u skladu s člankom 6. stavkom 1. UEU-a Povelja o temeljnim pravima Europske unije ima jednaku pravnu vrijednost kao Ugovori te se odnosi na institucije, tijela, urede i agencije Unije i na države članice kada primjenjuju pravo Unije (članak 51. stavak 1. Povelje o temeljnim pravima Europske unije);

C.  budući da Komisija, u skladu s člankom 258. stavcima 1. i 2. UFEU-a, državi članici daje obrazloženo mišljenje ako smatra da ta država članica nije ispunila neku obvezu na temelju Ugovorâ i može taj predmet uputiti Sudu Europske unije ako dotična država ne postupi u skladu s mišljenjem u roku koji odredi Komisija;

D.  budući da se Okvirnim sporazumom o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije predviđa razmjena informacija o svim postupcima povrede na temelju službenih opomena, no njime nije obuhvaćen neslužbeni postupak EU Pilot koji prethodi pokretanju službenog postupka zbog povrede prava;

E.  budući da se Komisija poziva na članak 4. stavak 3. UEU-a i načelo lojalne suradnje između Unije i država članica kako bi provela svoju obvezu o primjeni diskrecije u odnosu na države članice tijekom postupaka EU Pilot;

F.  budući da je cilj postupaka EU Pilota suradnju između Komisije i država članica učiniti bližom kako bi se u ranoj fazi ispravila kršenja zakonodavstva EU-a i na taj način, gdje je to moguće, izbjegla potreba za pokretanjem službenog postupka zbog povrede prava;

G.  budući da je Europska komisija 2014. godine zaprimila 3715 pritužbi o mogućim povredama prava EU-a, pri čemu su Španjolska (553), Italija (475) i Njemačka (276) države članice protiv kojih je podneseno najviše pritužbi;

H.  budući da je Komisija 2014. godine pokrenula 893 nova postupka radi utvrđivanja povrede, pri čemu su Grčka (89), Italija (89) i Španjolska (86) države članice s najvećim brojem otvorenih predmeta;

I.  budući da se člankom 41. Povelje o temeljnim pravima Europske unije definira pravo na dobru upravu kao pravo svakoga na to da institucije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku i da se člankom 298. UFEU-a predviđa da u obavljanju svojih zadaća, institucije, tijela, uredi i agencije Unije imaju potporu otvorene, učinkovite i neovisne europske administracije;

1.  podsjeća da je Komisija, u skladu s člankom 17. UEU-a, odgovorna za osiguranje primjene prava Unije, uključujući Povelju o temeljnim pravima Europske unije (članak 6. stavak 1. UEU-a), čije se odredbe odnose na institucije, tijela, urede i agencije Unije i na države članice kada primjenjuju pravo Unije;

2.  priznaje da glavnu odgovornost za ispravnu provedbu i primjenu prava EU-a imaju države članice, ali ističe da to ne lišava institucije EU-a njihove dužnosti poštovanja primarnog prava EU-a pri izradi sekundarnog prava EU-a;

3.  ističe ključnu ulogu Komisije u nadzoru primjene zakonodavstva EU-a i podnošenju godišnjeg izvješća Parlamentu i Vijeću; poziva Komisiju da i dalje ima aktivnu ulogu u osmišljavanju raznih sredstava za poboljšanje provedbe, izvršenja i poštovanja zakonodavstva EU-a u državama članicama te da u svom godišnjem izvješću uz podatke o provedbi direktiva EU-a dostavi i podatke o provedbi uredbi EU-a;

4.  svjestan je da države članice imaju primarnu odgovornost za ispravnu provedbu i primjenu prava EU-a te ističe da pri provedbi prava EU-a države članice moraju u potpunosti poštovati i temeljne vrijednosti i prava upisane u ugovore i Povelju Europske unije o temeljnim pravima; podsjeća da je Komisija odgovorna za nadzor i ocjenu provedbe prava EU-a; u tom cilju poziva države članice da sustavno koriste korelacijske tablice, ali ističe da to ne lišava institucije EU-a njihove dužnosti poštovanja primarnog prava EU-a pri izradi sekundarnog prava EU-a; prima na znanje potrebu za korištenjem svojih provedbenih izvješća u vezi sa sektorskim zakonodavstvom;

5.  priznaje da Parlament u tom pogledu također ima ključnu ulogu zahvaljujući političkom nadzoru mjera Komisije za izvršenje zakonodavstva, analizi godišnjih izvješća o praćenju provedbe zakonodavstva EU-a i usvajanju relevantnih parlamentarnih rezolucija; preporučuje da Parlament da dodatni doprinos pravovremenom i točnom prenošenju zakonodavstva EU-a tako što će svoje stručno znanje o zakonodavnom procesu donošenja odluka zahvaljujući prethodno uspostavljenim vezama podijeliti s nacionalnim parlamentima;

6.  napominje da bi pravovremeno i ispravno prenošenje prava EU-a u nacionalna zakonodavstva i jasan nacionalni zakonodavni okvir trebali biti prioritet državama članicama kako bi se izbjegla kršenja prava EU-a, a poduzećima i pojedincima omogućilo korištenje njihovih prava koje proizlazi iz učinkovite i djelotvorne primjena prava EU-a;

7.  ističe važnu ulogu socijalnih partnera, organizacija civilnog društva i drugih dionika u stvaranju zakonodavstva te praćenju i bilježenju nedostataka u prenošenju i primjeni prava EU-a u državama članicama; primjećuje da je Komisija prepoznala ulogu dionika kada je 2014. pokrenula nove alate kojima će se olakšati taj postupak; potiče dionike da u budućnosti i dalje prate taj postupak;

8.  priznaje utjecaj djelotvorne primjene zakonodavstva EU-a na jačanje vjerodostojnosti institucija Europske unije; cijeni važnost koju je Komisija u svojim godišnjim izvješćima dala predstavkama građana, poduzeća i organizacija civilnog društva kao temeljnom pravu upisanom u Ugovor iz Lisabona i važnom elementu europskog građanstva te važnom sekundarnom sredstvu za praćenje primjene zakonodavstva EU-a i utvrđivanje mogućih rupa u zakonima kroz izravno izražavanje stajališta građana o vlastitim pogledima i iskustvima, uz izbore i referendume koji ostaju primarni načini njihova demokratskog načina izražavanja:

9.  smatra da nerealni rokovi za provedbu zakonodavstva mogu rezultirati nemogućnošću država članica da ih ispune, čime se prešutno odobrava odgoda primjene; poziva europske institucije da se dogovore oko realnijih rokova za primjenu uredbi i direktiva, uzimajući pritom u obzir vremenska razdoblja potrebna za nadzor i savjetovanje; smatra da bi Komisija trebala dostavljati izvješća, preglede i revizije zakonodavstva na datume koje su odobrili suzakonodavci te kako je utvrđeno u mjerodavnom zakonodavstvu;

10.  pozdravlja činjenicu da Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva sadrži odredbe kojima se nastoji poboljšati provedba i primjena zakonodavstva EU-a te u tom pogledu potaknuti strukturiranija suradnja; podržava poziv formuliran u Sporazumu na bolje utvrđivanje nacionalnih mjera koje nisu usko povezane sa zakonodavstvom Unije (tzv. prekomjerna regulacija); naglašava da je važno poboljšati prijenos zakonodavstva i da bi države članice trebale obavijestiti o nacionalnim mjerama koje dopunjuju europske direktive te ih jasno naznačiti; ističe da bi države članice prilikom primjene zakonodavstva EU-a trebale izbjegavati dodatno opterećivanje tog zakonodavstva jer to vodi do krive predodžbe o zakonodavnoj aktivnosti EU-a i utječe na porast bezrazložnog euroskepticizma među građanima; ističe, međutim, da to ni na koji način ne utječe na isključivo pravo država članica da na nacionalnoj razini usvajaju više socijalne i ekološke standarde od onih koji su dogovoreni na razini EU-a;

11.  ističe da bi Parlament trebao imati veću ulogu u analizi načina na koji se države pristupnice i one koje su sklopile sporazume o pridruživanju s Europskom unijom pridržavaju prava EU-a; u tom pogledu predlaže da tim državama pruži odgovarajuću podršku u obliku stalne suradnje s njihovim nacionalnim parlamentima u području tumačenja i primjene zakonodavstva EU-a;

12.  predlaže da Parlament u odgovoru na godišnja izvješća o napretku koja sastavlja Komisija i sam sastavi izvješća, a ne samo rezolucije, o svim državama kandidatkinjama kako bi svim predmetnim odborima omogućio da iznesu relevantna mišljenja; smatra da bi Komisija trebala nastaviti objavljivati izvješće o napretku za sve zemlje u europskom susjedstvu koje su potpisale sporazume o pridruživanju kako bi Parlament mogao nastaviti s ozbiljnom i sustavnom procjenom napretka koji su te zemlje postigle u provedbi pravne stečevine EU-a u odnosu na program pridruživanja;

13.  pozdravlja 32. godišnje izvješće o praćenju primjene prava EU-a koje je objavila Komisija te napominje da je većina slučajeva povrede prava iz 2013. u područjima politike okoliša, prometa te unutarnjeg tržišta i usluga ostala otvorena i tijekom 2014.; prima na znanje i činjenicu da su 2014. područja politike u kojima je ponovno zabilježen najveći broj novopokrenutih postupka zbog povrede prava bili okoliš, zdravlje, zaštita potrošača, mobilnost i promet; potiče Komisiju da u cilju osiguravanja međuinstitucijske transparentnosti Parlamentu osigura bolji pristup slučajevima povrede zakonodavstva EU-a;

14.  prima na znanje da se prema godišnjem izvješću broj službenih postupaka zbog povrede smanjio u posljednjih pet godina i da je to, prema mišljenju Komisije, odraz učinkovitosti strukturiranog dijaloga s državama članicama pokrenutog u okviru postupka EU Pilot; smatra, međutim, da je najveći razlog pada zabilježenog proteklih godina i pada koji se očekuje u nadolazećim godinama kontinuirano manji broj novih zakonodavnih prijedloga Komisije; ističe da Komisija ne provodi postupke EU Pilot kada se direktive kasno prenesu;

15.  međutim, podsjeća da ta naknadna evaluacija ne lišava Komisiju njezine dužnosti da pravovremeno i efektivno nadzire primjenu i provedbu prava EU-a te napominje da bi Parlament mogao pomoći pri reviziji provedbe zakonodavstva provodeći nadzor nad Komisijom;

16.  prima na znanje da povećanje broja novih spisa u okviru postupka EU Pilot tijekom razdoblja ispitivanja i smanjenje broja otvorenih slučajeva povrede prava pokazuju da je, u skladu s godišnjim izvješćem, sustav EU Pilot dokazao svoju korisnost te da je imao pozitivan učinak na promicanje učinkovitijeg izvršavanja zakonodavstva EU-a; smatra međutim da izvršavanje zakonodavstva EU-a nije ni dovoljno transparentno niti podliježe bilo kakvoj stvarnoj kontroli podnositelja prigovora i zainteresiranih strana te žali zbog činjenice da, unatoč opetovanim zahtjevima, Parlament i dalje nema odgovarajući pristup informacijama o postupku EU Pilot i neriješenim predmetima; poziva Komisiju da u tom pogledu osigura veću transparentnost u vezi s informacijama o postupku EU Pilot i neriješenim predmetima;

17.  smatra da bi novčane kazne zbog nepoštovanja zakona EU-a trebale biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće te da bi se pri njihovu određivanju trebalo uzimati u obzir ponovljeno nepoštovanje zakona i poštovati zakonska prava država članica;

18.  ističe da u Europskoj uniji koja se temelji na vladavini prava, pravnoj sigurnosti i predvidivosti zakona mora postojati pravna obveza da građani Europske unije prvi budu na jasan, dostupan, transparentan način (putem interneta i drugim sredstvima) i pravodobno obaviješteni o tome koje su nacionalne pravne norme usvojene u okviru prenošenja zakonodavstva EU-a i koja su nacionalna tijela nadležna za njihovu pravilnu primjenu;

19.  poziva Komisiju da međusobno poveže sve različite portale, pristupne točke i informativne internetske stranice u jedinstveni portal kojim će se građanima omogućiti jednostavan pristup obrascima za podnošenje pritužbe na internetu i lako razumljivim informacijama o postupcima za utvrđivanje povrede; nadalje, poziva Komisija da u iduće izvješće o praćenju uvrsti detaljnije informacije o korištenju tih portala;

20.  ističe da Komisija i Parlament imaju obvezu istinski surađivati; stoga poziva na reviziju Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije kako bi se omogućilo da se informacije o postupcima EU Pilot parlamentarnom odboru nadležnom za tumačenje i primjenu prava EU-a dostave u obliku (povjerljivog) dokumenta;

21.  podsjeća da je u svojoj Rezoluciji od 15. siječnja 2013.(2) Parlament pozvao na donošenje uredbe EU-a o europskom zakonu o upravnom postupku u skladu s člankom 298. UFEU-a, ali da, unatoč činjenici da je Rezolucija usvojena s velikom većinom glasova (572 za, 16 protiv i 12 uzdržanih), Komisija na taj zahtjev Parlamenta nije odgovorila prijedlogom uredbe; poziva Komisiju da ponovno razmotri rezoluciju Parlamenta kako bi donijela prijedlog zakonodavnog akta u pogledu zakona o upravnom postupku;

22.  žali, konkretnije, zbog toga što nakon njegova poziva nisu poduzeti daljnji koraci za uspostavu obvezujućih pravila sadržanih u uredbi kojom se utvrđuju razni aspekti postupka zbog povrede prava i predsudskog postupka zbog povrede prava – uključujući postupak notifikacije, obvezujuće rokove, pravo na saslušanje, obvezu obrazlaganja i pravo svake osobe da pristupi svojem spisu – sve u cilju ojačavanja prava građana i jamčenja transparentnosti;

23.  podsjeća, u tom kontekstu, da je Odbor za pravna pitanja uspostavio radnu skupinu za upravno pravo koja je odlučila sastaviti pravi nacrt uredbe o upravnom postupku administracije Unije kojim bi se Komisija mogla inspirirati, i to ne kako bi se dovelo u pitanje pravo Komisije na inicijativu, već kako bi se pokazalo da bi takva uredba bila korisna i da ju je moguće donijeti;

24.  smatra da svrha tog nacrta uredbe nije zamijeniti postojeće zakonodavstvo EU-a već ga nadopuniti tamo gdje su utvrđene pravne praznine ili gdje dođe do problema u pogledu tumačenja, kao i tumačenje postojećih odredbi učiniti pristupačnijim, jasnijim i koherentnijim na korist građana i poduzeća, te uprave i njezinih službenika;

25.  stoga, još jednom, poziva Komisiju da predstavi zakonodavni prijedlog o europskom zakonu o upravnom postupku, uzimajući u obzir korake koje je Parlament dosad poduzeo u tom području;

26.  podsjeća da su institucije EU-a, čak i kada djeluju u svojstvu članica skupina međunarodnih zajmodavaca („trojki”), obvezane Ugovorima i Poveljom o temeljnim pravima Europske unije;

27.  poziva Komisiju da usklađivanje s pravom EU-a učini istinskim političkim prioritetom koji treba provoditi kroz usku suradnju s Parlamentom, čija je obaveza (a) smatrati Komisiju politički odgovornom i (b) osigurati da je kao suzakonodavac u cijelosti obaviješten kako bi stalno poboljšavao svoj zakonodavni rad;

28.  podržava da se u okviru Parlamenta uspostavi postupak za praćenje primjene zakonodavstva EU-a u državama članicama kojim bi se nepoštivanje zakona analiziralo na specifičan način za pojedinačne zemlje i pritom uzelo u obzir da mjerodavni stalni odbori Europskog parlamenta prate primjenu zakonodavstva EU-a u okviru svojih područja nadležnosti;

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Odboru regija, Gospodarskom i socijalnom odboru te nacionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0322.
(2) SL C 440, 30.12.2015., str. 17.


Stavljanje na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza Bt11
PDF 266kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza Bt11 (SYN-BTØ11-1) za uzgoj (D046173/01 – 2016/2919(RSP))
P8_TA(2016)0386B8-1083/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza Bt11 (SYN-BTØ11-1) za uzgoj (D046173/01),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ(1), a posebno njezin članak 18. stavak 1. prvi podstavak,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane od 19. svibnja 2005.(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europska agencija za sigurnost hrane od 6. prosinca 2012. u kojem se ažuriraju zaključci o procjeni rizika i preporuke za upravljanje rizikom u vezi s genetski modificiranim kukuruzom otpornim na kukce MON 810(3),

–  uzimajući u obzir znanstveno mišljenje kojim se dopunjuju zaključci procjene rizika na okoliš i preporuke za upravljanje rizikom u vezi s uzgojem genetski modificiranog kukuruza otpornog na kukce Bt11 i MON 810 koje je Europska agencija za sigurnost hrane usvojila 6. prosinca 2012.(4),

–  uzimajući u obzir znanstveno mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane od 28. svibnja 2015. u kojem se ažuriraju preporuke za upravljanje rizikom kako bi se ograničila izloženost neciljanih leptira koje je potrebno očuvati u zaštićenim staništima peludu kukuruza Bt(5),

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o stavljanju na tržište, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kukuruza za uzgoj (Zea mays L. linije 1507), genetski modificiranog kako bi bio otporan na određene leptire nametnike(7),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.  budući da je 1996. društvo Syngenta Seeds SAS (nekadašnji Novartis Seeds) (dalje u tekstu: podnositelj prijave) nadležnom tijelu u Francuskoj podnijelo prijavu (referenca C/F/96/05.10) o stavljanju genetski modificiranog kukuruza Bt11 na tržište u skladu s Direktivom Vijeća 90/220/EEZ(8); budući da je ažurirana prijava podnesena 2003. u skladu s Direktivom Vijeća 2001/18/EZ;

B.  budući da genetski modificirani kukuruz s promjenom Bt11 eksprimira protein Cry1Ab, a to je protein Bt (koji dolazi od Bacillus thuringiensis podvrste Kurstaki) koji omogućuje otpornost na kukuruzni moljac (Ostrinia nubilalis) i na sredozemni kukuruzni moljac (Sesamia nonagrioides), te protein Pat koji omogućuje tolerantnost na herbicide s amonijevim glufosinatom;

C.  budući da se glufosinat klasificira kao tvar koja je toksična za reproduktivno zdravlje i stoga spada pod kriterije za isključivanje navedene u Uredbi (EZ) br. 1107/2009; budući da se kriteriji za isključivanje primjenjuju na tvari koje su već odobrene kada odobrenje treba obnoviti; budući da odobrenje za glufosinat istječe 2017.; budući da bi se uporaba glufosinata stoga u načelu trebala okončati 2017.;

D.  budući da je u skladu s člankom 26.c stavkom 2. Direktive 2001/18/EZ uzgoj genetski modificiranog kukuruza Bt11 zabranjen na sljedećim teritorijima: u Austriji, Valoniji (Belgija), Bugarskoj, Cipru, Danskoj, Francuskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Italiji, Latviji, Litvi, Luksemburgu, Mađarskoj, Malti, Nizozemskoj, Njemačkoj (osim u svrhe istraživanja), Poljskoj, Sjevernoj Irskoj (Ujedinjena Kraljevina), Sloveniji, Škotskoj (Ujedinjena Kraljevina) i Walesu (Ujedinjena Kraljevina);

E.  budući da, prema podacima Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), dokazi upućuju na to da se oko 95 do 99 % otpuštenog peluda taloži oko 50 metara od njegova izvora, iako ga vertikalni vjetrovi ili naleti vjetra tijekom otpuštanja peluda mogu podići visoko u zrak i proširiti na znatnoj udaljenosti i do nekoliko kilometara;

F.  budući da je EFSA 2005. izdala mišljenje u kojem smatra da u prirodi nema kompatibilnih srodnika s kojima bi se kukuruz mogao križati te je tada smatrala da se zbog uzgoja i širenja te vrste ne predviđaju neželjeni učinci za okoliš;

G.  budući da je teozinta, predak uzgojenog kukuruza, prisutna u Španjolskoj od 2009.; budući da populacije teozinte mogu postati primatelji transgenskog DNK koji potječe od genetski modificiranog kukuruza MON 810, koji se uzgaja u Španjolskoj u nekim regijama u kojima se teozinta neobuzdano širi; budući da genski tok može prijeći na teozintu, koja će zbog toga proizvesti toksin Bt, te omogućiti veću sposobnost opstanka hibridima kukuruza i hibridima teozinte u usporedbi s autohtonim biljkama teozinte; budući da takav scenarij ima ozbiljne rizike za poljoprivrednike i okoliš;

H.  budući da su nadležna tijela u Španjolskoj obavijestila Komisiju o prisutnosti teozinte na španjolskim poljima kukuruza, uključujući vrlo ograničenu prisutnost na poljima genetski modificiranog kukuruza; budući da je prema dostupnim informacijama teozinta utvrđena i u Francuskoj;

I.  budući da je 13. srpnja 2016. Komisija zatražila od EFSA-e da do kraja rujna 2016. procijeni na temelju postojeće znanstvene literature ili drugih relevantnih podataka postoje li novi dokazi zbog kojih bi se promijenili zaključci i preporuke u znanstvenom mišljenju EFSA-e u vezi s uzgojem genetski modificiranih kukuruza MON 810, Bt11, 1507 i GA21;

J.  budući da u točki 24. nacrta provedbene odluke Komisija u pogledu lokalne smrtnosti tvrdi da je EFSA razmatrala dvije razine „prihvatljive” lokalne smrtnosti (0,5 % i 1 %); budući da je EFSA u svojem znanstvenom mišljenju usvojenom 28. svibnja 2015. kojim se ažuriraju preporuke za upravljanje rizikom kako bi se ograničila izloženost neciljanih leptira, koje je potrebno očuvati u zaštićenim staništima, peludu kukuruza Bt, jasno navela da se „svaka specifična razina zaštite koju je Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme iskoristilo za ilustraciju treba shvatiti isključivo kao primjer” i da se „svaki prag koji se tu primjenjuje mora nužno smatrati arbitrarnim i treba podlijegati izmjenama u skladu s ciljevima zaštite koji vrijede u Uniji”;

K.  budući da je u svojoj provedbenoj odluci Komisija odabrala razinu lokalne smrtnosti ispod 0,5 %, te je u Prilogu predvidjela arbitrarnu izolacijsku udaljenost od najmanje 5 metara između polja kukuruza Bt11 i zaštićenog staništa kako je definirano člankom 2. stavkom 3. Direktive 2004/35/EZ, usprkos činjenici da EFSA jasno navodi da se uvođenjem izolacijske udaljenosti od 20 metara oko zaštićenog staništa od najbližeg usjeva kukuruza Bt11/MON 810 očekuje smanjenje lokalne smrtnosti čak i izrazito osjetljivih neciljanih ličinki leptira na razinu ispod 0,5 %, a ta je udaljenost četiri puta veća od udaljenosti koju predlaže Komisija;

L.  budući da je EFSA u svojem znanstvenom izvješću usvojenom 28. svibnja 2015. kojim se ažuriraju preporuke za upravljanje rizikom kako bi se ograničila izloženost neciljanih leptira koje je potrebno očuvati u zaštićenim staništima izjavila da „trenutačno nema dovoljno dostupnih podataka kako bi se omogućilo da se smrtnost ličinki povezana s Bt-om stavi u kontekst cjelokupne smrtnosti”

1.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Direktivom 2001/18/EZ;

2.  smatra da procjena rizika uzgoja koju je provela EFSA nije cjelovita te da preporuke za upravljanje rizikom koje je iznijela Komisija nisu odgovarajuće;

3.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu s pravom Unije jer je nespojiv s ciljem Direktive 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, koji, u skladu s načelom predostrožnosti, podrazumijeva usklađivanje zakona i drugih propisa država članica i zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša kada se u okoliš namjerno uvode genetski modificirani organizmi u svrhe koje ne obuhvaćaju stavljanje na tržište unutar Zajednice i stavljanje genetski modificiranih organizama na tržište kao proizvoda ili u sastavu proizvoda unutar Zajednice;

4.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 106, 17.4.2001., str. 1.
(2) Mišljenje Znanstvenog povjerenstva za genetski modificirane organizme na zahtjev Komisije u vezi s prijavom (referenca C/F/96/05.10) za stavljanje na tržište genetski modificiranog kukuruza tolerantnog na kukce Bt11, za uzgoj, hranu za životinje i, industrijsku preradu, u skladu s Dijelom C Direktive 2001/18/EZ koju je podnio Syngenta Seeds.
(3) Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (GMO); znanstveno mišljenje u kojem se ažuriraju zaključci o procjeni rizika i preporuke za upravljanje rizikom u vezi s genetski modificiranim kukuruzom otpornim na kukce MON 810. EFSA Journal 2012.; 10(12):3017. [98 str.] doi:10.2903/j.efsa.2012.3017.
(4) Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (GMO); znanstveno mišljenje kojim se dopunjuju zaključci procjene rizika na okoliš i preporuke za upravljanje rizikom u vezi s uzgojem genetski modificiranog kukuruza otpornog na kukce Bt11 i MON 810. EFSA Journal 2012;10(12):3016. [32 str.] doi:10.2903/j.efsa.2012.3016.
(5) Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (GMO); Znanstveno mišljenje u kojem se ažuriraju preporuke za upravljanje rizikom kako bi se ograničila izloženost neciljanih leptira koje je potrebno očuvati u zaštićenim staništima peludu kukuruza Bt. EFSA Journal 2015;13(7):4127 [31. str.] doi:10.2903/j.efsa.2015.4127.
(6) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0036.
(8) Direktiva Vijeća 90/220/EEZ od 23. travnja 1990. o namjernom ispuštanju genetski modificiranih organizama u okoliš (SL L 117, 8.5.1990., str. 15.).


Stavljanja na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza 1507
PDF 265kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2016. o nacrtu odluke Komisije o stavljanju na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza linije 1507 (DAS-Ø15Ø7-1) za uzgoj (D046172/00 – 2016/2920(RSP))
P8_TA(2016)0387B8-1085/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Komisije o stavljanju na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza linije 1507 (DAS-Ø15Ø7-1) za uzgoj (D046172/00),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2001/18/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ(1), a posebno njezin članak 18. stavak 1.,

–  uzimajući u obzir Znanstveno mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), posljednji put ažurirano 24. veljače 2012., kojim se ažuriraju ocjena procjene rizika za okoliš i preporuke za upravljanje rizikom za genetski modificirani kukuruz linije 1507 za uzgoj(2),

–  uzimajući u obzir Znanstveno mišljenje EFSA-e od 18. listopada 2012. kojim se ažuriraju zaključci o ocjeni procjene rizika za okoliš i preporuke za upravljanje rizikom za genetski modificirani kukuruz linije 1507 za uzgoj(3),

–  uzimajući u obzir Znanstveno mišljenje EFSA-e od 6. prosinca 2012. kojim se ažuriraju zaključci o procjeni rizika i preporuke za upravljanje rizikom u vezi s genetski modificiranim kukuruzom rezistentnim na kukce MON 810(4),

–  uzimajući u obzir Znanstveno mišljenje EFSA-e od 6. prosinca 2012. kojim se dopunjuju zaključci procjene rizika na okoliš i preporuke za upravljanje rizikom u vezi s uzgojem genetski modificiranog kukuruza rezistentnog na kukce Bt11 i MON 810.(5),

–  uzimajući u obzir Znanstveno mišljenje EFSA-e od 28. svibnja 2015. kojim se ažuriraju preporuke za upravljanje rizikom kako bi se ograničila izloženost neciljanih leptira koje je potrebno očuvati u zaštićenim staništima peludi kukuruza Bt(6),

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2014. o Prijedlogu odluke Vijeća o stavljanju na tržište, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kukuruza za uzgoj (Zea mays L. linije 1507), genetski modificiranog kako bi bio otporan na određene leptire nametnike(8),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. te stavak 4. točku (c) Poslovnika,

A.  budući da su 2001. društva Pioneer Overseas Corporation i Dow AgroSciences Europe Ltd nadležnom tijelu u Španjolskoj podnijela prijavu (referenca C/ES/01/01) o stavljanju genetski modificiranog kukuruza linije 1507 na tržište u skladu s Direktivom Vijeća 90/220/EEZ(9); budući da je ažurirana prijava podnesena 2003. u skladu s Direktivom 2001/18/EZ;

B.  budući da genetski modificirani kukuruz koji sadržava promjenu 1507 eksprimira protein Cry1F, a to je protein Bt (koji dolazi od Bacillus thuringiensis podvrsta Kurstaki) koji daje otpornost na kukuruznog moljca (Ostrinia nubilalis) i još neke leptire nametnike kao što su kukuruzna sovica (Sesamia spp.), jesenska sovica (Spodoptera frugiperda), sovica pozemljuša (Agrotis ipsilon) i jugozapadni kukuruzni moljac (Diatraea grandiosella), te protein Pat koji daje toleranciju na amonijev glufosinat;

C.  budući da se glufosinat klasificira kao tvar koja je toksična za reproduktivno zdravlje i stoga podliježe kriterijima za isključivanje navedene u Uredbi (EZ) br. 1107/2009; budući da se kriteriji za isključivanje primjenjuju na tvari koje su već odobrene kada odobrenje treba obnoviti; budući da odobrenje za glufosinat istječe 2017.; budući da bi se stoga uporaba glufosinata u načelu trebala okončati 2017.;

D.  budući da je u skladu s člankom 26.c stavkom 2. Direktive 2001/18/EZ uzgoj genetski modificiranog kukuruza Bt11 zabranjen na sljedećim teritorijima: Valonija (Belgija); Bugarska; Danska; Njemačka (osim u istraživačke svrhe); Grčka; Francuska; Hrvatska; Italija; Cipar; Latvija; Litva; Luksemburg; Mađarska; Malta; Nizozemska; Austrija; Poljska; Slovenija; Sjeverna Irska (Ujedinjena Kraljevina); Škotska (Ujedinjena Kraljevina); i Wales (Ujedinjena Kraljevina);

E.  budući da, prema podacima EFSA-e, dokazi upućuju na to da se oko 95 do 99 % otpuštene peludi taloži oko 50 metara od izvora peludi, iako je vertikalni vjetrovi ili naleti vjetra tijekom otpuštanja peludi mogu podići visoko u zrak i raspršiti na velikim udaljenostima i do nekoliko kilometara;

F.  budući da je Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme kod ciljanih leptira nametnika utvrdilo mogući razvoj otpornosti na protein Cry1F kao problem povezan s uzgojem kukuruza linije 1507 jer razvoj otpornosti može dovesti do izmjene praksi suzbijanja nametnika, što može uzrokovati negativne posljedice za zaštitu okoliša;

G.  budući da je teozinta, predak uzgojenog kukuruza, prisutan u Španjolskoj od 2009.; budući da populacije teozinte mogu postati primatelji transgenskog DNK koji potječe od genetski modificiranog kukuruza MON 810, koji se uzgaja u Španjolskoj u nekim regijama u kojima se teozinta neobuzdano širi; budući da genski tok može prijeći na teozintu, koji će zbog toga proizvesti toksin Bt, te omogućiti veću sposobnost opstanka hibridima kukuruza i teozinti u odnosu na autohtone biljke teozinte; budući da se radi o scenariju koji sa sobom nosi veliki rizik za poljoprivrednike i okoliš;

H.  budući da su španjolska nadležna tijela obavijestila Komisiju o prisutnosti teozinte na španjolskim poljima kukuruza, uključujući vrlo ograničenu prisutnost na poljima genetski modificiranog kukuruza; budući da dostupni podaci ukazuju na to da je teozinta pronađena i u Francuskoj;

I.  budući da je Komisija 13. srpnja 2016. od EFSA-e zatražila da do kraja rujna 2016. na temelju postojeće znanstvene literature ili drugih relevantnih informacija procijeni ima li novi dokaza zbog kojih bi se mijenjali zaključci i preporuke iz znanstvenih mišljenja EFSA-e o uzgoju genetski modificiranog kukuruza MON810, Bt11, 1507 i GA21;

J.  budući da Komisija u točki 24. svog nacrta provedbene odluke u pogledu lokalne smrtnosti tvrdi da je EFSA razmatrala dvije razine „prihvatljive” lokalne smrtnosti (0,5 % i 1 %); budući da EFSA u svojem znanstvenom mišljenju od 28. svibnja 2015. kojim se ažuriraju preporuke za upravljanje rizikom kako bi se ograničila izloženost neciljanih leptira peludi kukuruza Bt, koje je potrebno očuvati u zaštićenim staništima, zapravo jasno naglašava da se „svaka specifična razina zaštite koju je Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme iskoristilo za ilustraciju treba shvatiti isključivo kao primjer” i da se „svaki prag koji se primjenjuje mora nužno smatrati proizvoljnim i treba podlijegati izmjenama u skladu s ciljevima zaštite koji vrijede u Uniji”;

K.  budući da se Komisija u svojem nacrtu provedbene odluke odlučila za razinu lokalne smrtnosti nižu od 0,5 % i da u prilogu tom nacrtu ostavlja mogućnost određivanja proizvoljnih udaljenosti izolacije od barem 20 metara između polja kukuruza linije 1507 i zaštićenog staništa, kako je definirano u članku 2. stavku 3. Direktive 2004/35/EZ, unatoč činjenici da je EFSA jasno utvrdila da je od najbližeg usjeva kukuruza linije 1507 potrebno odrediti udaljenost izolacije u krugu od 30 metara oko zaštićenog staništa kako bi se lokalna smrtnost, pa čak i smrtnost vrlo osjetljivih ličinki neciljanih leptira, smanjila na razinu od 0,5 % ili ispod te vrijednosti, što je udaljenost veća od one koju je predložila Komisija;

L.  budući da je EFSA u svojem znanstvenom izvješću usvojenom 28. svibnja 2015. kojim se ažuriraju preporuke za upravljanje rizikom kako bi se ograničila izloženost neciljanih leptira koje je potrebno očuvati u zaštićenim staništima izjavila da „trenutačno nema dovoljno dostupnih podataka kako bi se omogućilo da se smrtnost ličinki povezana s Bt-om stavi u kontekst cjelokupne smrtnosti”;

1.  smatra da ovaj nacrt odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Direktivom 2001/18/EZ;

2.  smatra da procjena rizika uzgoja koju je provela EFSA nije cjelovita te da preporuke za upravljanje rizikom koje je iznijela Komisija nisu adekvatne;

3.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu s pravom Unije jer je nespojiv s ciljem Direktive 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, a on je, u skladu s načelom predostrožnosti, približavanje zakona i drugih propisa država članica o zaštiti ljudskog zdravlja i okoliša kada se u okoliš namjerno uvode genetski modificirani organizmi u svrhe koje ne obuhvaćaju stavljanje na tržište unutar Zajednice ili kada se stavljaju na tržište unutar Zajednice genetski modificirani proizvodi kao proizvodi ili sastavni dijelovi proizvoda;

4.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt odluke;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 106, 17.4.2001., str. 1.
(2) Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (GMO); znanstveno mišljenje kojim se ažuriraju ocjena procjene rizika za okoliš i preporuke za upravljanje rizikom za genetski modificirani kukuruz linije 1507 za uzgoj. EFSA Journal 2011; 9(11):2429. [str. 73.] doi:10.2903/j.efsa.2011.2429.
(3) Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (GMO); znanstveno mišljenje kojim se dopunjuju zaključci o ocjeni procjene rizika za okoliš i preporuke za upravljanje rizikom za genetski modificirani kukuruz linije 1507 za uzgoj. EFSA Journal 2012; 10(11):2934. [str. 36.] doi:10.2903/j.efsa.2012.2934.
(4) Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (GMO); znanstveno mišljenje kojim se ažuriraju zaključci o procjeni rizika i preporuke za upravljanje rizikom u vezi s genetski modificiranim kukuruzom rezistentnim na kukce MON 810. EFSA Journal 2012; 10(12):3017. [str. 98.] doi:10.2903/j.efsa.2012.3017.
(5) Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (GMO); znanstveno mišljenje kojim se dopunjuju zaključci procjene rizika na okoliš i preporuke za upravljanje rizikom u vezi s uzgojem genetski modificiranog kukuruza rezistentnog na kukce Bt11 i MON 810. EFSA Journal 2012; 10(12):3016. [str. 32.] doi:10.2903/j.efsa.2012.3016.
(6) Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (GMO); Znanstveno mišljenje u kojem se ažuriraju preporuke za upravljanje rizikom kako bi se ograničila izloženost neciljanih leptira koje je potrebno očuvati u zaštićenim staništima peludi kukuruza Bt. EFSA Journal 2015;13(7):4127. [str. 31.] doi:10.2903/j.efsa.2015.4127.
(7) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0036.
(9) Direktiva Vijeća 90/220/EEZ od 23. travnja 1990. o namjernom ispuštanju genetski modificiranih organizama u okoliš (SL L 117, 8.5.1990., str. 15.).


Obnavljanje odobrenja za proizvode od genetski modificiranog kukuruza MON 810
PDF 268kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza MON 810 (MON-ØØ81Ø-6) za uzgoj (D046170/00 – 2016/2921(RSP))
P8_TA(2016)0388B8-1086/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza MON 810 (MON-ØØ81Ø-6) za uzgoj (D046170/00),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(1), a posebno njezin članak 23. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir znanstveno mišljenje u kojem se ažuriraju zaključci o procjeni rizika i preporuke za upravljanje rizikom u vezi s genetski modificiranim kukuruzom rezistentnim na kukce MON 810 koje je 6. prosinca 2012. izdala Europska agencija za sigurnost hrane(3),

–  uzimajući u obzir znanstveno mišljenje kojim se dopunjuju zaključci procjene rizika za okoliš i preporuke za upravljanje rizikom u vezi s uzgojem genetski modificiranog kukuruza rezistentnog na kukce Bt11 i MON 810, koje je Europska agencija za sigurnost hrane usvojila 6. prosinca 2012.(4),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane od 28. svibnja 2015. u kojem se ažuriraju preporuke za upravljanje rizikom kako bi se ograničila izloženost neciljanih leptira, koje je potrebno očuvati u zaštićenim staništima, peludi kukuruza Bt(5),

–  uzimajući u obzir znanstveno mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane od 9. ožujka 2016. o godišnjem izvješću o praćenju učinka na okoliš nakon stavljanja na tržište (PMEM) koje je na temu uzgoja genetski modificiranog kukuruza MON 810 2014. sastavio Monsanto Europe S.A.(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o stavljanju na tržište, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kukuruza za uzgoj (Zea mays L. linije 1507), genetski modificiranog kako bi bio otporan na određene leptire nametnike(7),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.  budući da je trgovačko društvo Monsanto Europe S.A. 11. i 18. travnja 2007. podnijelo Komisiji tri zahtjeva, u skladu s člancima 11. i 23. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, za produljenje odobrenja za postojeću hranu, sastojke hrane i hranu za životinje proizvedene od kukuruza MON 810, odobrenja za hranu za životinje koja sadrži kukuruz MON 810 i koja se od njega sastoji te odobrenja za kukuruz MON 810 u proizvodima koji se od njega sastoje ili ga sadrže za druge namjene osim hrane i hrane za životinje, za koje se upotrebljava bilo koji drugi kukuruz, što obuhvaća i uzgoj; budući da su nakon stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 ti proizvodi prijavljeni Komisiji u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkama (a) i (b) i člankom 20. stavkom 1. točkom (b) te Uredbe i uvršteni u registar Zajednice genetski modificirane hrane i hrane za životinje;

B.  budući da je Monsanto Europe S.A. 9. ožujka 2016. poslao pismo Komisiji u kojem je zatražio da se dio zahtjeva koji se odnosi na uzgoj razmatra odvojeno od ostatka zahtjeva;

C.  budući da genetski modificiran kukuruz MON 810, kako je opisan u zahtjevu, eksprimira protein Cry1Ab, dobiven iz bakterije Bacillus thuringiensis podvrste kurstaki, koji pruža zaštitu od određenih kukaca štetočina iz reda leptia, uključujući kukuruzni moljac (Ostrinia nubilalis) i kukuruznu sovicu (Sesamia spp.);

D.  budući da je stavljanje na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza MON 810 za uzgoj prvobitno bilo odobreno Odlukom Komisije 98/294/EZ(8) u skladu s Direktivom Vijeća 90/220/EEZ(9); budući da je 3. kolovoza 1998. Francuska trgovačkom društvu Monsanto Europe S.A. (dalje u tekstu „Monsanto”) odobrila stavljanje na tržište proizvoda od kukuruza MON 810;

E.  budući da se u skladu s člankom 26.c stavkom 2. Direktive 2001/18/EZ uzgoj genetski modificiranog kukuruza MON 810 zabranjuje na sljedećim teritorijima: Valonija (Belgija); Bugarska; Danska; Njemačka (osim u istraživačke svrhe); Grčka; Francuska; Hrvatska; Italija; Cipar; Latvija; Litva; Luksemburg; Mađarska; Malta; Nizozemska; Austrija; Poljska; Slovenija; Sjeverna Irska (Ujedinjena Kraljevina); Škotska (Ujedinjena Kraljevina); Wales (Ujedinjena Kraljevina);

F.  budući da, prema podacima Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), dokazi upućuju na to da se oko 95 do 99 % otpuštene peludi taloži u okrugu od okvirno 50 metara od izvora peludi, iako vertikalni vjetrovi ili naleti vjetra mogu tijekom otpuštanja pelud podići visoko u zrak i raspršiti je na udaljenosti i do nekoliko kilometara;

G.  Budući da je EFSA u svojem znanstvenom mišljenju o kukuruzu MON 810 proizvoljno iz razmatranja izuzela unakrsno oprašivanje kod kukuruza te time previdjela potencijalne rizike za biološku raznolikost;

H.  budući da je teozinta, predak uzgojenog kukuruza, prisutan u Španjolskoj od 2009.; budući da populacije teozinte mogu postati primatelji transgenskog DNK koji potječe od genetski modificiranog kukuruza MON 810, koji se uzgaja u Španjolskoj u nekim regijama u kojima se teozinta neobuzdano širi; budući da genski tok može prijeći na teozintu, koja će zbog toga proizvesti toksin Bt, te omogućiti veću sposobnost opstanka hibridima kukuruza i hibridima teozinte u usporedbi s autohtonim biljkama teozinte; budući da takav scenarij ima ozbiljne rizike za poljoprivrednike i okoliš;

I.  budući da su španjolska nadležna tijela obavijestila Komisiju o prisutnosti teozinte na španjolskim poljima kukuruza, uključujući vrlo ograničenu prisutnost na poljima genetski modificiranog kukuruza; budući da je prema dostupnim informacijama teozinta također pronađena i u Francuskoj;

J.  budući da je 13. srpnja 2016. Komisija zatražila od EFSA-e da do kraja rujna 2016. procijeni na temelju postojeće znanstvene literature ili drugih relevantnih podataka postoje li novi dokazi zbog kojih bi se promijenili zaključci i preporuke u znanstvenom mišljenju EFSA-e u vezi s uzgojem genetski modificiranog kukuruza MON 810, Bt11, 1507 i GA21;

K.  budući da Komisija u točci 22. svojeg nacrta provedbene odluke tvrdi da je u pogledu lokalne smrtnosti EFSA razmatrala dvije razine „prihvatljive” lokalne smrtnosti (0,5 % i 1 %), ali budući da je u svojem znanstvenom mišljenju usvojenom 28. svibnja 2015. kojim se ažuriraju preporuke za upravljanje rizikom kako bi se ograničila izloženost neciljanih leptira peludi kukuruza Bt, koje je potrebno očuvati u zaštićenim staništima, jasno navela da se „svaka specifična razina zaštite koju je Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme iskoristilo za ilustraciju treba shvatiti isključivo kao primjer” i da se „svaki prag koji se tu primjenjuje mora nužno smatrati arbitrarnim i treba podlijegati izmjenama u skladu s ciljevima zaštite koji vrijede u EU-u”;

L.  budući da se Komisija u svojem nacrtu provedbene odluke odlučila razinu lokalne smrtnosti ispod 0,5 %, te je u prilogu predvidjela arbitrarnu izolacijsku udaljenost od najmanje 5 metara između polja kukuruza MON 810 i zaštićenog staništa definiranog u članku 2. stavku 3. Direktive 2004/35/EZ, usprkos činjenici da EFSA jasno navodi da se uvođenjem izolacijske udaljenosti od 20 metara oko zaštićenog staništa od najbližeg usjeva kukuruza Bt11/MON 810, što je četiri puta veća udaljenost od one koju predlaže Komisija, očekuje smanjenje lokalne smrtnosti čak i izrazito osjetljivih neciljanih ličinki leptira na razinu ispod 0,5 %;

M.  budući da je EFSA u svojem znanstvenom izvješću usvojenom 28. svibnja 2015. kojim se ažuriraju preporuke za upravljanje rizikom kako bi se ograničila izloženost neciljanih leptira koje je potrebno očuvati u zaštićenim staništima izjavila da „trenutačno nema dovoljno dostupnih podataka koji bi omogućili da se smrtnost ličinki povezana s Bt-om stavi u kontekst cjelokupne smrtnosti”;

N.  budući da se godišnje praćenje učinka na okoliš nakon stavljanja na tržište kontinuirano ne provodi te da, prema onome što je EFSA utvrdila, izvješće PMEM za 2014. pokazuje da se u Španjolskoj djelomično ne poštuje uspostava refugija u kojem nema Bt-a, što je primijećeno prethodnih godina, te da su analizom upitnika koje su ispunjavali poljoprivrednici i revidiranjem literature otkriveni metodološki nedostaci slični onima kakvi su utvrđeni u prijašnjim godišnjim izvješćima PMEM o kukuruzu MON 810;

O.  budući da Povjerenstvo EFSA-e za GMO svake godine uzalud ponavlja svoje preporuke za praćenje učinka na okoliš nakon stavljanja na tržište kukuruza MON 810, i to da se dostavljaju detaljnije informacije o metodologiji uzorkovanja, da se smanji mogućnost pristranosti pri odabiru upitnika za poljoprivrednike i da se utvrde sve relevantne znanstvene publikacije; budući da u vezi s poboljšanjem okvira uzorkovanja upitnika za poljoprivrednike Povjerenstvo za GMO svake godine uzalud ponavlja važnost nacionalnih registara uzgoja GMO-a i svoje preporuke nositeljima suglasnosti da razmisle kako bi najbolje mogli iskoristiti informacije koje se bilježe u nacionalnim registrima i poticati dijalog s onima koji su odgovorni za upravljanje tim registrima tamo gdje se uzgaja kukuruz MON 810;

1.  smatra da se nacrtom provedbene odluke Komisije prekoračuju provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

2.  smatra da procjena rizika uzgoja koju je provela EFSA nije cjelovita te da preporuke za upravljanje rizikom koje je iznijela Komisija nisu odgovarajuće;

3.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu s pravom Unije jer je nespojiv s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003, a on je, u skladu s općim načelima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 178/2002, predvidjeti osnovu za visoku razinu zaštite zdravlja i života ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, okoliša i interesa potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje te pritom zajamčiti učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

4.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 268, 18.10.2003., str. 1.
(2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(3) Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (GMO); znanstveno mišljenje u kojem se ažuriraju zaključci o procjeni rizika i preporuke za upravljanje rizikom u vezi s genetski modificiranim kukuruzom rezistentnim na kukce MON 810. EFSA Journal 2012.; 10(12):3017 [98 str.] doi:10.2903/j.efsa.2012.3017.
(4) Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (GMO); znanstveno mišljenje kojim se dopunjuju zaključci procjene rizika za okoliš i preporuke za upravljanje rizikom u vezi s uzgojem genetski modificiranog kukuruza rezistentnog na kukce Bt11 i MON 810. EFSA Journal 2012; 10(12):3016 [32 str.], doi:10.2903/j.efsa.2012.3016.
(5) Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (GMO). 2015. Znanstveno mišljenje u kojem se ažuriraju preporuke za upravljanje rizikom kako bi se ograničila izloženost neciljanih leptira, koje je potrebno očuvati u zaštićenim staništima, peludi kukuruza Bt. EFSA Journal 2015;13(7):4127. [31 str.], doi:10.2903/j.efsa.2015.4127.
(6) Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (GMO), 2016. Znanstveno mišljenje o godišnjem izvješću o praćenju učinka na okoliš nakon stavljanja na tržište (PMEM) koje je na temu uzgoja genetski modificiranog kukuruza MON 810 2014. sastavio Monsanto Europe S.A., EFSA Journal 2016;14(4):4446 [26 str.], doi:10.2903/j.efsa.2016.4446.
(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0036.
(8) Odluka Komisije 98/294/EZ od 22. travnja 1998. o stavljanju na tržište genetski modificiranog kukuruza (Zea mays L. linije MON 810), na temelju Direktive Vijeća 90/220/EEZ (SL L 131, 5.5.1998., str. 32.).
(9) Direktiva Vijeća 90/220/EEZ od 23. travnja 1990. o namjernom ispuštanju genetski modificiranih organizama u okoliš (SL L 117, 8.5.1990., str. 15.).


Stavljanje na tržište proizvoda od genetski modificiranog kukuruza MON 810
PDF 262kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda od genetski modificiranog kukuruza MON 810 (MON-ØØ81Ø-6) na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D046169/00 – 2016/2922(RSP))
P8_TA(2016)0389B8-1084/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt provedbene odluke Komisije o odobrenju stavljanja na tržište proizvoda od genetski modificiranog kukuruza MON 810 (MON-ØØ81Ø-6) na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D046169/00),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(1), a posebno njezin članak 11. stavak 3. i članak 23. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir glasovanje koje je 8. srpnja 2016. održano u Stalnom odboru za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i kojim je odlučeno da Odbor neće dati mišljenje,

–  uzimajući u obzir znanstveno mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane od 6. prosinca 2012.(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2015/2279 od 4. prosinca 2015. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 × T25 (MON-ØØ6Ø3-6 × ACS-ZMØØ3-2), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87705 × MON 89788 (MON-877Ø5-6 × MON-89788-1), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87708 × MON 89788 (MON-877Ø8-9 × MON-89788-1), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju FG72 (MST-FGØ72-2), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz Bt11 × MIR162 × MIR604 × GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificiranih kukuruza koji su kombinacija dviju ili triju promjena od promjena Bt11, MIR162, MIR604 i GA21 i stavljanju izvan snage odluka br. 2010/426/EU, 2011/893/EU, 2011/892/EU i 2011/894/EU(8),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3.,

A.  budući da je trgovačko društvo Monsanto Europe S.A. 11. i 18. travnja 2007. podnijelo Komisiji tri zahtjeva, u skladu s člancima 11. i 23. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, za obnovu odobrenja za postojeću hranu, sastojke hrane i hranu za životinje proizvedene od kukuruza MON 810, odobrenja za hranu za životinje koja sadrži kukuruz MON 810 i koja se od njega sastoji te odobrenja za kukuruz MON 810 u proizvodima koji se od njega sastoje ili ga sadrže za druge namjene osim hrane i hrane za životinje, za koje se upotrebljava bilo koji drugi kukuruz, što obuhvaća i uzgoj; budući da su nakon stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 ti proizvodi prijavljeni Europskoj komisiji u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkama (a) i (b) i člankom 20. stavkom 1. točkom (b) te Uredbe i uvršteni u registar Zajednice genetski modificirane hrane i hrane za životinje;

B.  budući da je Monsanto Europe S.A. 9. ožujka 2016. poslao pismo Komisiji u kojem je zatražio da se dio zahtjeva koji se odnosi na uzgoj razmatra odvojeno od ostatka zahtjeva;

C.  budući da genetski modificiran kukuruz MON-ØØ81Ø-6, kako je opisan u zahtjevu, eksprimira protein Cry1Ab, dobiven iz bakterije Bacillus thuringiensis podvrste kurstaki, koji pruža zaštitu od napada određenih kukaca štetočina iz reda Lepidoptera, uključujući kukuruzni moljac (Ostrinia nubilalis) i kukuruznu sovicu (Sesamia spp.);

D.  budući da se o nacrtu provedbene odluke Komisije 8. srpnja 2016. glasovalo u Stalnom odboru te da o njemu nije izdano mišljenje;

E.  budući da su dva glavna razloga zbog kojih su države članice glasovale protiv ili su bile suzdržane nedostatak studija o dugoročnoj konzumaciji i toksičnosti te nedovoljna procjena rizika;

F.  budući da se 15. rujna 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije glasovalo u žalbenom odboru i da ponovno nije dano mišljenje, jer je 12 država članica koje predstavljaju 38,74 % stanovništva EU-a glasovalo za, 11 država članica koje predstavljaju 18,01 % stanovništva EU-a glasovalo je protiv, četiri države članice koje predstavljaju 43,08 % stanovništva EU-a bile su suzdržane, a jedna država članica koja predstavlja 0,17 % stanovništva nije bila prisutna tijekom glasovanja;

G.  budući da je 22. travnja 2015. Komisija u obrazloženju svojeg zakonodavnog prijedloga o izmjeni uredbe (EZ) br. 1829/2003 izrazila žaljenje zbog činjenice da je od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 odluke o odobrenju donosila Komisija u skladu s primjenjivim zakonodavstvom i bez podrške mišljenja odbora država članica kao i da je vraćanje predmeta Komisiji radi konačne odluke, što je inače iznimka za postupak u cjelini, postalo pravilo pri odlučivanju o izdavanju odobrenja za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje;

H.  budući da je Parlament 28. listopada 2015. odbio zakonodavni prijedlog od 22. travnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 jer se usprkos činjenici da se uzgoj nužno odvija na teritoriju jedne države članice trgovina genetski modificiranim organizmima odvija izvan nacionalnih granica, što znači da bi nacionalnu zabranu „prodaje i uporabe” koju je predložila Komisija moglo biti nemoguće provesti bez ponovnog uvođenja graničnih kontrola pri uvozu; budući da je Parlament odbio zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 te je pozvao Komisiju da povuče prijedlog i podnese novi;

1.  smatra da se nacrtom provedbene odluke Komisije prekoračuju provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

2.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu s pravom Unije jer je nespojiv s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003, a on je, u skladu s općim načelima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 178/2002, predvidjeti osnovu za visoku razinu zaštite zdravlja i života ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, okoliša i interesa potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje te pritom zajamčiti učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

3.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke;

4.  traži od Komisije da na temelju Ugovora o funkcioniranju Europske unije podnese novi zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 kojim će uzeti u obzir zabrinutosti koje države članice često izražavaju, a koje nisu povezane isključivo s pitanjima sigurnosti genetski modificiranih organizama za zdravlje ili okoliš;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 268, 18.10.2003., str. 1.
(2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(3) Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (GMO); Znanstveno mišljenje u kojem se ažuriraju zaključci o procjeni rizika i preporuke za upravljanje rizikom u vezi s genetski modificiranim kukuruzom otpornim na kukce MON 810. EFSA Journal 2012.; 10(12):3017. [98 str.] doi:10.2903/j.efsa.2012.3017.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0456.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0040.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0039.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0038.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0271.


Stavljanje na tržište genetski modificiranog pamuka 281-24-236 × 3006-210-23 × MON 88913
PDF 360kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk 281-24-236 × 3006-210-23 × MON 88913 (DAS-24236-5×DAS-21Ø23-5×MON-88913-8), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D046168/00 – 2016/2923(RSP))
P8_TA(2016)0390B8-1088/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk 281-24-236 × 3006-210-23 × MON 88913 (DAS-24236-5×DAS-21Ø23-5×MON-88913-8), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(1), a posebno njezin članak 7. stavak 3. i članak 19. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir glasovanje koje je 8. srpnja 2016. održano u Stalnom odboru za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i kojim je odlučeno da Odbor neće dati mišljenje,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane od 9. ožujka 2016.(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2015/2279 od 4. prosinca 2015. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 × T25 (MON-ØØ6Ø3-6 × ACS-ZMØØ3-2), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87705 × MON 89788 (MON-877Ø5-6 × MON-89788-1), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87708 × MON 89788 (MON-877Ø8-9 × MON-89788-1), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju FG72 (MST-FGØ72-2), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz Bt11 × MIR162 × MIR604 × GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificiranih kukuruza koji su kombinacija dviju ili triju promjena od promjena Bt11, MIR162, MIR604 i GA21 i stavljanju izvan snage odluka br. 2010/426/EU, 2011/893/EU, 2011/892/EU i 2011/894/EU(8),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.  budući da je Dow AgroSciences Europe 12. ožujka 2009. nadležnom tijelu u Nizozemskoj podnio zahtjev u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 kojim traži odobrenje za stavljanje na tržište hrane, sastojaka hrane i hrane za životinje koji sadržavaju pamuk 281-24-236 × 3006-210-23 × MON 88913, sastoje se ili su proizvedeni od njega;

B.  budući da genetski modificirani pamuk DAS-24236-5×DAS-21Ø23-5×MON-88913-8, kako je opisan u zahtjevu, eksprimira protein fosfinotricin-acetil-transferaza (PAT) koji omogućuje tolerantnost na herbicide s amonijevim glufosinatom i modificirani protein CP4 5-enolpiruvil-šikimat-3-fosfat sintaza (CP4EPSPS) koji omogućuje tolerantnost na herbicide s glifosatom, proteine Cry1F i Cry1Ac, koji pružaju zaštitu od određenih kukaca štetočina iz reda Lepidoptera, te budući da je 20. ožujka 2015. Međunarodna agencija za istraživanje raka, specijalizirana agencija za rak u okviru Svjetske zdravstvene organizacije, glifosat klasificirala kao karcinogen za ljude(9);

C.  budući da se o nacrtu provedbene odluke Komisije 8. srpnja 2016. glasovalo u Stalnom odboru te da o njemu nije izdano mišljenje;

D.  budući da se 15. rujna 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije glasovalo u žalbenom odboru i da ponovno nije dano mišljenje, jer je 11 država članica koje predstavljaju 38,66 % stanovništva EU-a glasovalo za, 14 država članica koje predstavljaju 33,17 % stanovništva EU-a glasovalo je protiv, dvije države članice koje predstavljaju 28 % stanovništva EU-a bile su suzdržane, a jedna država članica koja predstavlja 0,17 % stanovništva EU-a nije bila zastupljena tijekom glasovanja;

E.  budući da je 22. travnja 2015. Komisija u obrazloženju svog zakonodavnog prijedloga o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 izrazila žaljenje zbog činjenice da je od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom donosila odluke o izdavanju odobrenja bez potpore u obliku mišljenja odbora država članica i da je vraćanje predmeta Komisiji kako bi ona donijela konačnu odluku, što je zapravo iznimka za postupak u cjelini, postalo standardno u postupku odlučivanja o izdavanju odobrenja za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje;

F.  budući da je Parlament 28. listopada 2015. odbio zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 od 22. travnja 2015.(10) jer se usprkos činjenici da se uzgoj nužno odvija na teritoriju jedne države članice trgovina genetski modificiranim organizmima odvija izvan nacionalnih granica, što znači da bi nacionalna zabrana „prodaje i uporabe” koju je predložila Komisija mogla biti neprovediva bez ponovnog uvođenja graničnih kontrola pri uvozu; budući da je Parlament odbio zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 te je pozvao Komisiju da povuče svoj prijedlog i da podnese novi prijedlog;

1.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

2.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu s pravom Unije jer je nespojiv s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003, a on je, u skladu s općim načelima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 178/2002, predvidjeti osnovu za visoku razinu zaštite zdravlja i života ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, okoliša i interesa potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje te pritom zajamčiti učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

3.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke;

4.  poziva Komisiju da na temelju Ugovora u funkcioniranju Europske unije podnese novi zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i da pritom učestalo vodi računa o pitanjima koja se često postavljaju na nacionalnoj razini i koja se ne odnose samo na probleme u vezi sa sigurnošću genetski modificiranih organizama za zdravlje i okoliš;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 268, 18.10.2003., str. 1.
(2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(3) Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (GMO); znanstveno mišljenje o zahtjevu Dow Agrosciences.LLC (EFSA-GMO-NL-2009-68) za stavljanje na tržište pamuka 281-24-236 × 3006-210-23 × MON 88913 za uporabu u hrani i hrani za životinje, za uvoz i obradu u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003.EFSA Journal 2016;14(14):4430. [21 str.] doi:10.2903/j.efsa.2016.4430.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0456.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0040.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0039.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0038.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0271.
(9) Monografije Međunarodne agencije za istraživanje raka, 112. svezak: Ocjena pet organofosfatnih insekticida i herbicida, 20. ožujka 2015. http://www.iarc.fr/en/media-centre/iarcnews/pdf/MonographVolume112.pdf
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0379.

Pravna napomena