Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 27. listopada 2016. - StrasbourgZavršno izdanje
Razrješnica za 2014.: Opći proračun EU-a - Europsko vijeće i Vijeće
 Razrješnica za 2014.: Zajedničko poduzeće ENIAC
 Razrješnica za 2014.: Zajedničko poduzeće ARTEMIS
 Razrješnica za 2014.: Zajedničko poduzeće za ITER i razvoj energije fuzije
 Stanje na sjeveru Iraka/Mosulu
 Položaj novinara u Turskoj
 Nuklearna sigurnost i neširenje nuklearnog oružja
 Europska volonterska služba
 Strategija EU-a za mlade 2013. - 2015.
 Kako se ZPP-om može potaknuti otvaranje radnih mjesta u ruralnim područjima

Razrješnica za 2014.: Opći proračun EU-a - Europsko vijeće i Vijeće
PDF 331kWORD 51k
Odluka
Rezolucija
1. Odluka Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2014., dio II. – Europsko vijeće i Vijeće (2015/2156(DEC))
P8_TA(2016)0418A8-0271/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2014.(1),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2014. (COM(2015)0377 – C8-0201/2015)(2),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2014., zajedno s odgovorima institucija(3),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(4) u odnosu na pouzdanost računa te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2014., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju odluku od 28. travnja 2016.(5) o odgodi odluke o razrješnici za financijsku godinu 2014., kao i Rezoluciju u prilogu,

–  uzimajući u obzir članak 314. stavak 10. te članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(6), a posebno njezine članke 55., 99., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0271/2016),

1.  odbija dati razrješnicu glavnom tajniku Vijeća za izvršenje proračuna Europskog vijeća i Vijeća za financijsku godinu 2014.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji u nastavku;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da ih dâ na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

2. Rezolucija Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. s primjedbama koje su sastavni dio odluke o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2014., dio II. – Europsko vijeće i Vijeće (2015/2156(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2014., dio II – Europsko vijeće i Vijeće,

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0271/2016),

A.  budući da bi sve institucije Unije trebale biti transparentne i potpuno odgovorne građanima Unije u pogledu sredstava koja su im povjerena kao institucijama Unije;

B.  budući da bi Europsko vijeće i Vijeće, kao institucije Unije i kao korisnici općeg proračuna Europske unije, trebali imati demokratsku odgovornost prema građanima Unije;

1.  podsjeća na ulogu Parlamenta navedenu u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 („Financijska uredba”) u pogledu davanja razrješnice za proračun;

2.  ističe da prema članku 335. UFEU-a „[…] u pitanjima povezanima s djelovanjem pojedinih institucija Uniju zastupa svaka institucija na temelju svoje administrativne autonomije”, te da je u skladu s tim, uzimajući u obzir članak 55. Financijske uredbe, svaka institucija odgovorna za izvršenje svojeg proračuna;

3.  ističe ulogu Parlamenta i ostalih institucija u okviru postupka davanja razrješnice u skladu s odredbama Financijske uredbe, posebno njezinim člancima od 164. do 166.;

4.  napominje da se na temelju članka 94. Poslovnika Parlamenta „odredbe o postupku davanja razrješnice Komisiji u vezi s izvršenjem proračuna isto tako primjenjuju na postupak davanja razrješnice [...] osobama nadležnima za izvršenje proračuna drugih institucija i tijela Europske unije poput Vijeća (u okviru njegove izvršne funkcije) […]”;

5.  žali zbog toga što se Vijeće i dalje ne izjašnjava o primjedbama koje je Parlament iznio u svojoj rezoluciji o razrješnici od 28. travnja 2016.(7) u pogledu trenda povećavanja neutrošenih sredstava i prijenosa obveza proteklih godina;

Otvorena pitanja

6.  žali zbog toga što Europsko vijeće i Vijeće Parlamentu ne dostavljaju svoja godišnja izvješća o radu; smatra da je to nedopustivo i šteti ugledu institucija;

7.  žali što proračuni Europskog vijeća i Vijeća još nisu razdvojeni, što je Parlament preporučio u nedavnim rezolucijama o razrješnici;

8.  upoznat je s informacijama o politici upravljanja nekretninama objavljenima na internetskoj stranici Vijeća; pritom napominje da na stranici nisu navedene informacije o troškovima tih nekretnina; poziva na to da se u sljedećem godišnjem financijskom izvješću Parlamentu pruže detaljne informacije;

9.  ponavlja svoj poziv da se podnesu izvješća o napretku građevinskih projekata i detaljna raščlamba dosadašnjih troškova; poziva na to da se iznesu informacije o troškovima nastalima zbog kašnjenja s dovršenjem zgrade Europa;

10.  ponovno poziva Vijeće da pruži informacije o postupku osuvremenjivanja svoje uprave, a posebno o očekivanom učinku toga na svoj proračun;

11.  poziva Vijeće da što je prije moguće donese kodeks o ponašanju ne bi li zajamčilo integritet institucije; ponavlja svoj poziv Vijeću da bez daljnjeg odgađanja provede pravila o zviždačima;

12.  poziva Vijeće da se pridruži registru transparentnosti Unije kako bi se zajamčila transparentnost i odgovornost institucije;

13.  ponavlja svoj poziv Vijeću da izradi detaljne antikorupcijske smjernice i neovisne politike u okviru svojih tijela, kao i svoj poziv na sustavno povećanje transparentnosti u zakonodavnim postupcima i pregovorima;

14.  žali zbog stalnih poteškoća na koje se nailazilo u postupcima davanja razrješnice, čiji je uzrok nesuradnja Vijeća; naglašava da je Parlament odbio dati razrješnicu glavnom tajniku Vijeća za financijske godine 2009., 2010., 2011., 2012. i 2013. zbog razloga iznesenih u rezolucijama od 10. svibnja 2011.(8), 25. listopada 2011.(9), 10. svibnja 2012.(10), 23. listopada 2012.(11), 17. travnja 2013.(12), 9. listopada 2013.(13), 3. travnja 2014.(14), 23. listopada 2014.(15) i 27. listopada 2015.(16) te da je odgodio svoju odluku o davanju razrješnice glavnom tajniku Vijeća za financijsku godinu 2014. zbog razloga navedenih u svojoj prethodno navedenoj rezoluciji od 28. travnja 2016.;

15.  ustraje na tome da je za djelotvoran proračunski nadzor nužna suradnja Parlamenta i Vijeća, kao što je navedeno u svojoj prethodno navedenoj rezoluciji od 28. travnja 2016.; potvrđuje da Parlament ne može donijeti utemeljenu odluku o davanju razrješnice;

16.  podsjeća Vijeće na stajalište Komisije izraženo u siječnju 2014. prema kojem sve institucije moraju u potpunosti primjenjivati preporuke koje je Parlament iznio u okviru postupka davanja razrješnice i prema kojem bi sve institucije trebale surađivati kako bi se zajamčila neometana provedba postupka davanja razrješnice;

17.  napominje da je Komisija navela da neće nadzirati izvršavanje proračuna drugih institucija i da bi davanjem odgovora na pitanja koja su upućena drugoj instituciji narušila autonomiju te institucije u izvršavanju njezina dijela proračuna;

18.  žali što Vijeće i dalje ne odgovara na pitanja Parlamenta; podsjeća na zaključke donesene na radionici Parlamenta o njegovu pravu na davanje razrješnice Vijeću održanoj 27. rujna 2012.; također podsjeća na treći podstavak članka 15. stavka 3. UFEU-a, kojim se utvrđuje da svaka institucija, tijelo, ured ili agencija osigurava transparentnost svojih postupanja;

19.  napominje da je u dokumentima koje je dostavilo u okviru postupka davanja razrješnice Vijeće jasno odgovorilo na samo tri od 27 pitanja u vezi s financijskom godinom 2014. koja su mu uputili članovi Odbora za proračunski nadzor;

20.  ustraje na tome da se rashodi Vijeća moraju nadzirati na isti način kao i oni ostalih institucija te da su ključni elementi tog nadzora utvrđeni u rezolucijama o razrješnici koje je Parlament usvojio tijekom proteklih godina;

21.  ističe ovlast Parlamenta da daje razrješnice prema člancima 316., 317. i 319. UFEU-a, u skladu s aktualnim tumačenjem i praksom, i to da daje razrješnicu za svaki naslov proračuna pojedinačno kako bi se očuvala transparentnost i demokratska odgovornost prema poreznim obveznicima Unije;

22.  smatra da Vijeće svojim odbijanjem da Parlamentu podnese tražene dokumente potkopava pravo građana Unije na informacije i transparentnost, što, kao simptom demokratskog deficita u institucijama Unije, daje razloga za zabrinutost;

23.  smatra da takva situacija dovodi do ozbiljnog propusta da se uskladi s obvezama koje proizlaze iz Ugovorâ i da relevantni dionici moraju bez daljnjeg odgađanja poduzeti potrebne korake kako bi se to pitanje tematiziralo; ističe da je revizija Ugovorâ i Financijske uredbe potrebna da bi se pojasnili ciljevi i postupci u davanju razrješnice i definirale kazne za nepridržavanje tih pravila, kao što je utvrđeno u Ugovorima;

24.  smatra da se nesuradnjom Europskog vijeća i Vijeća s tijelom nadležnim za davanje razrješnice šalje negativna poruka građanima Unije.

(1) SL L 51, 20.2.2014.
(2) SL C 377, 13.11.2015., str. 1.
(3) SL C 373, 10.11.2015., str. 1.
(4) SL C 377, 13.11.2015., str. 146.
(5) SL L 246, 14.9.2016., str. 20.
(6) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(7) SL L 246, 14.9.2016., str. 21.
(8) SL L 250, 27.9.2011., str. 25.
(9) SL L 313, 26.11.2011., str. 13.
(10) SL L 286, 17.10.2012., str. 23.
(11) SL L 350, 20.12.2012., str. 71.
(12) SL L 308, 16.11.2013., str. 22.
(13) SL L 328, 7.12.2013., str. 97.
(14) SL L 266, 5.9.2014., str. 26.
(15) SL L 334, 21.11.2014., str. 95.
(16) SL L 314, 1.12.2015., str. 49.


Razrješnica za 2014.: Zajedničko poduzeće ENIAC
PDF 405kWORD 54k
Odluka
Odluka
Rezolucija
1. Odluka Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o razrješnici za izvršenje proračuna Zajedničkog poduzeća ENIAC za financijsku godinu 2014. (2015/2202(DEC))
P8_TA(2016)0419A8-0264/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir završne godišnje financijske izvještaje Zajedničkog poduzeća ENIAC za financijsku godinu 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Revizorskog suda o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Zajedničkog poduzeća ENIAC za financijsku godinu 2014., kojemu je priložen odgovor Zajedničkog poduzeća(1),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu u odnosu na pouzdanost računa(2) te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2014., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 12. veljače 2016. o razrješnici koju Zajedničko poduzeće treba dobiti za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2014. (05587/2016 – C8-0058/2016),

–  uzimajući u obzir svoju odluku od 28. travnja 2016.(3) o odgodi Odluke o razrješnici za financijsku godinu 2014. i odgovore izvršnog direktora Zajedničkog poduzeća ECSEL (prije Zajedničko poduzeće ENIAC i Zajedničko pouzeće ARTEMIS),

–  uzimajući u obzir članak 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(4), a posebno njezin članak 209.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 72/2008 od 20. prosinca 2007. o osnivanju Zajedničkog poduzeća ENIAC(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 561/2014 od 6. svibnja 2014. o osnivanju zajedničkog poduzeća ECSEL(6), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 od 19. studenoga 2002. o okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica(7),

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 110/2014 od 30. rujna 2013. o oglednoj financijskoj uredbi za tijela javno-privatnog partnerstva iz članka 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(8),

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0264/2016),

1.  daje razrješnicu izvršnom direktoru Zajedničkog poduzeća ECSEL (prije Zajedničko poduzeće ENIAC i Zajedničko poduzeće ARTEMIS) za izvršenje proračuna Zajedničkog poduzeća ENIAC za financijsku godinu 2014.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji u nastavku;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi izvršnom direktoru Zajedničkog poduzeća ECSEL (prije zajedničko poduzeće ENIAC i zajedničko poduzeće ARTEMIS), Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

2. Odluka Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o zaključenju poslovnih knjiga Zajedničkog poduzeća ENIAC za financijsku godinu 2014. (2015/2202(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir završne godišnje financijske izvještaje Zajedničkog poduzeća ENIAC za financijsku godinu 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Revizorskog suda o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Zajedničkog poduzeća ENIAC za financijsku godinu 2014., kojemu su priloženi odgovori Zajedničkog poduzeća(9),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu u odnosu na pouzdanost računa(10) te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2014., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 12. veljače 2016. o razrješnici koju Zajedničko poduzeće treba dobiti za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2014. (05587/2016 – C8-0058/2016),

–  uzimajući u obzir svoju odluku od 28. travnja 2016.(11) o odgodi Odluke o razrješnici za financijsku godinu 2014. i odgovore izvršnog direktora Zajedničkog poduzeća ECSEL (prije Zajedničko poduzeće ENIAC i Zajedničko poduzeće ARTEMIS),

–  uzimajući u obzir članak 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(12), a posebno njezin članak 209.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 72/2008 od 20. prosinca 2007. o osnivanju Zajedničkog poduzeća ENIAC(13),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 561/2014 od 6. svibnja 2014. o osnivanju zajedničkog poduzeća ECSEL(14), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 od 19. studenoga 2002. o okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica(15),

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 110/2014 od 30. rujna 2013. o oglednoj financijskoj uredbi za tijela javno-privatnog partnerstva iz članka 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(16),

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0264/2016),

1.  odobrava zaključenje poslovnih knjiga Zajedničkog poduzeća ENIAC za financijsku godinu 2014.;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi izvršnom direktoru Zajedničkog poduzeća ECSEL (prije Zajedničko poduzeće ENIAC i Zajedničkog poduzeće ARTEMIS), Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

3. Rezolucija Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. s primjedbama koje su sastavni dio odluke o razrješnici za izvršenje proračuna Zajedničkog poduzeća ENIAC za financijsku godinu 2014. (2015/2202(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju odluku o razrješnici za izvršenje proračuna Zajedničkog poduzeća ENIAC za financijsku godinu 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0264/2016),

A.  budući da je Zajedničko poduzeće ENIAC („Zajedničko poduzeće”) osnovano 20. prosinca 2007. na razdoblje od 10 godina radi uspostavljanja i provedbe programa istraživanja za razvoj ključnih kompetencija u nanoelektronici u raznim područjima primjene;

B.  budući da je Zajedničkom poduzeću u srpnju 2010. dodijeljena financijska autonomija;

C.  budući da su članovi osnivači Zajedničkog poduzeća Unija, koju predstavlja Komisija, Belgija, Njemačka, Estonija, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Nizozemska, Poljska, Portugal, Švedska i Ujedinjena Kraljevina, te Udruženje za aktivnosti na području nano elektronike u Europi („AENEAS”);

D.  budući da maksimalan doprinos Unije Zajedničkom poduzeću za razdoblje od 10 godina iznosi 450 000 000 EUR te se isplaćuje iz proračuna Sedmog okvirnog programa za istraživanje;

E.  budući da udruženje AENEAS treba uplatiti doprinos od najviše 30 000 000 EUR za tekuće troškove Zajedničkog poduzeća, a države članice trebaju dati doprinose u naravi tekućim troškovima i pružiti financijske doprinose u iznosu najmanje 1,8 puta većem od doprinosa Unije;

F.  budući da su Zajedničko poduzeće i Zajedničko poduzeće ARTEMIS („ARTEMIS”) spojeni radi provedbe zajedničke tehnološke inicijative „Elektroničke komponente i sustavi za vodeći položaj Europe” („zajednička tehnološka inicijativa ECSEL”), koja je počela s djelovanjem u lipnju 2014. i trajat će 10 godina;

Upravljanje proračunom i financijama

1.  potvrđuje činjenicu da financijski izvještaji Zajedničkog poduzeća za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 26. lipnja 2014. u svim značajnim aspektima vjerno prikazuju njegovo financijsko stanje na dan 26. lipnja 2014. te rezultate poslovanja i novčane tokove za razdoblje završeno tim danom, u skladu s odredbama financijskih pravila Zajedničkog poduzeća i računovodstvenim pravilima koja je usvojio računovodstveni službenik Komisije;

2.  zabrinut je što je Revizorski sud u svojem izvješću o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji za razdoblje od 1. siječnja 2014 do 26. lipnja 2014. („izvješće Revizorskog suda”) dao kvalificirano mišljenje četvrtu godinu zaredom o pravilnosti i zakonitosti povezanih transakcija na temelju činjenice da administrativni sporazumi potpisani s nacionalnim tijelima za financiranje u pogledu revizije zahtjeva za plaćanje troškova projekta ne obuhvaćaju praktične preduvjete za ex post revizije;

3.  primjećuje iz izvješća Revizorskog suda da Zajedničko poduzeće nije ocijenilo kvalitetu izvješća o reviziji zaprimljenih od nacionalnih tijela za financiranje u vezi s troškovima povezanima sa završenim projektima; primjećuje nadalje da nakon ocjenjivanja revizijskih strategija triju nacionalnih tijela za financiranje nije bilo moguće zaključiti jesu li ex post revizije djelotvorne zbog različitih metodologija kojima su se služila nacionalna tijela za financiranje, a zbog kojih Zajedničko poduzeće nije moglo izračunati pouzdanu ponderiranu stopu pogreške ili stopu preostalih pogrešaka; također primjećuje da je zajednička tehnološka inicijativa ECSEL potvrdila da je na temelju opsežne ocjene nacionalnih sustava jamstva došla do zaključka da ti sustavi mogu ponuditi razumnu razinu zaštite financijskih interesa članica Zajedničkog poduzeća;

4.  napominje da je zajednička tehnološka inicijativa ECSEL pozvala nacionalna tijela za financiranje da pruže dokaze o tome da provođenje nacionalnih postupaka daje razumno jamstvo o zakonitosti i pravilnosti transakcija te primjećuje da je do roka koji je bio 30. lipnja 2016. 76 % pozvanih nacionalnih tijela za financiranje, koja su odgovorna za 96,79 % ukupne potrošnje Zajedničkog poduzeća ARTEMIS i Zajedničkog poduzeća, predalo tražene dokumente i potvrdilo da provođenje nacionalnih postupaka daje razumno jamstvo o zakonitosti i pravilnosti transakcija;

5.  prima na znanje činjenicu da je prema izvješću Revizorskog suda konačni proračun Zajedničkog poduzeća za financijsku godinu 2014. obuhvaćao odobrena sredstva za preuzimanje obveza u iznosu od 2 356 000 EUR i odobrena sredstva za plaćanja u iznosu od 76 500 250 EUR;

6.  potvrđuje, na temelju navoda Zajedničkog poduzeća, da su postupci nacionalnog osiguranja ispitani do travnja 2015. za zemlje koje primaju 54,2 % bespovratnih sredstava Zajedničkog poduzeća; pohvaljuje namjeru Zajedničkog poduzeća da nastavi s tom praksom pokrivanjem do 92,7 % ukupno dodijeljenih bespovratnih sredstava Zajedničkog poduzeća; pozdravlja potvrdu Zajedničkog poduzeća prema kojem nacionalni postupci pružaju razumno jamstvo u pogledu zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija.

(1) SL C 422, 17.12.2015., str. 25.
(2) SL C 422, 17.12.2015., str. 26.
(3) SL L 246, 14.9.2016., str. 432.
(4) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(5) SL L 30, 4.2.2008., str. 21.
(6) SL L 169, 7.6.2014., str. 152.
(7) SL L 357, 31.12.2002., str. 72.
(8) SL L 38, 7.2.2014., str. 2.
(9) SL C 422, 17.12.2015., str. 25.
(10) SL C 422, 17.12.2015., str. 26.
(11) SL L 246, 14.9.2016., str. 432.
(12) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(13) SL L 30, 4.2.2008., str. 21.
(14) SL L 169, 7.6.2014., str. 152.
(15) SL L 357, 31.12.2002., str. 72.
(16) SL L 38, 7.2.2014., str. 2.


Razrješnica za 2014.: Zajedničko poduzeće ARTEMIS
PDF 406kWORD 53k
Odluka
Odluka
Rezolucija
1. Odluka Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o razrješnici za izvršenje proračuna Zajedničkog poduzeća ARTEMIS za financijsku godinu 2014. (2015/2199(DEC))
P8_TA(2016)0420A8-0276/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir završne godišnje financijske izvještaje Zajedničkog poduzeća ARTEMIS za financijsku godinu 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Revizorskog suda o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Zajedničkog poduzeća ARTEMIS za razdoblje od 1. siječnja do 26. lipnja 2014., kojemu su priloženi odgovori Zajedničkog poduzeća(1),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(2) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2014., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 12. veljače 2016. o razrješnici koju Zajedničko poduzeće treba dobiti za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2014. (05587/2016 – C8-0055/2016),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 28. travnja 2016.(3) o odgodi Odluke o razrješnici za financijsku godinu 2014. i odgovore izvršnog direktora Zajedničkog poduzeća ECSEL (bivših zajedničkih poduzeća ENIAC i ARTEMIS),

–  uzimajući u obzir članak 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(4), a posebno njezin članak 209.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 74/2008 od 20. prosinca 2007. o osnivanju „Zajedničkog poduzeća ARTEMIS” za provedbu zajedničke tehnološke inicijative o ugrađenim računalnim sustavima(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 561/2014 od 6. svibnja 2014. o osnivanju zajedničkog poduzeća ECSEL(6), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 od 19. studenoga 2002. o Okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica(7),

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 110/2014 od 30. rujna 2013. o oglednoj financijskoj uredbi za tijela javno-privatnog partnerstva iz članka 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(8),

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0276/2016),

1.  daje razrješnicu izvršnom direktoru Zajedničkog poduzeća ECSEL (bivših zajedničkih poduzeća ENIAC i ARTEMIS) za izvršenje proračuna Zajedničkog poduzeća ARTEMIS za financijsku godinu 2014.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji u nastavku;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi izvršnom direktoru Zajedničkog poduzeća ECSEL (bivših zajedničkih poduzeća ENIAC i ARTEMIS), Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

2. Odluka Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o zaključenju poslovnih knjiga Zajedničkog poduzeća ARTEMIS za financijsku godinu 2014. (2015/2199(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir završne godišnje financijske izvještaje Zajedničkog poduzeća ARTEMIS za financijsku godinu 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Revizorskog suda o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Zajedničkog poduzeća ARTEMIS za razdoblje od 1. siječnja do 26. lipnja 2014., kojemu su priloženi odgovori Zajedničkog poduzeća(9),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(10) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2014., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 12. veljače 2016. o razrješnici koju Zajedničko poduzeće treba dobiti za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2014. (05587/2016 – C8-0055/2016),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 28. travnja 2016.(11) o odgodi Odluke o razrješnici za financijsku godinu 2014. i odgovore izvršnog direktora Zajedničkog poduzeća ECSEL (bivših zajedničkih poduzeća ENIAC i ARTEMIS),

–  uzimajući u obzir članak 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(12), a posebno njezin članak 209.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 74/2008 od 20. prosinca 2007. o osnivanju „Zajedničkog poduzeća ARTEMIS” za provedbu zajedničke tehnološke inicijative o ugrađenim računalnim sustavima(13),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 561/2014 od 6. svibnja 2014. o osnivanju zajedničkog poduzeća ECSEL(14), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 od 19. studenoga 2002. o Okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica(15),

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 110/2014 od 30. rujna 2013. o oglednoj financijskoj uredbi za tijela javno-privatnog partnerstva iz članka 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(16),

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0276/2016),

1.  odobrava zaključenje poslovnih knjiga Zajedničkog poduzeća ARTEMIS za financijsku godinu 2014.;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi izvršnom direktoru Zajedničkog poduzeća ECSEL (bivših zajedničkih poduzeća ENIAC i ARTEMIS), Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

3. Rezolucija Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. s primjedbama koje su sastavni dio Odluke o razrješnici za izvršenje proračuna Zajedničkog poduzeća ARTEMIS za financijsku godinu 2014. (2015/2199(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku o razrješnici za izvršenje proračuna Zajedničkog poduzeća ARTEMIS za financijsku godinu 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0276/2016),

A.  budući da je Zajedničko poduzeće ARTEMIS („Zajedničko poduzećeˮ) osnovano u prosincu 2007. na razdoblje od 10 godina radi utvrđivanja i provedbe programa istraživanja za razvoj ključnih tehnologija za ugradbene računalne sustave u raznim područjima primjene kako bi se povećala konkurentnost i održivost Unije te omogućilo nastajanje novih tržišta i društveno relevantnih primjena;

B.  budući da je Zajedničko poduzeće počelo sa samostalnim radom u listopadu 2009.;

C.  budući da maksimalan doprinos Unije Zajedničkom poduzeću za razdoblje od 10 godina iznosi 420 000 000 EUR te se isplaćuje iz proračuna Sedmog okvirnog programa za istraživanje;

D.  budući da bi financijski doprinos država članica ARTEMIS-a ukupno trebao biti najmanje 1,8 puta veći od financijskog doprinosa Unije i da doprinos u naravi organizacija za istraživanje i razvoj koje sudjeluju u projektima tijekom razdoblja na koje je Zajedničko poduzeće osnovano mora biti jednak doprinosu javnih tijela ili veći od njega;

E.  budući da su Zajedničko poduzeće i Zajedničko poduzeće ENIAC („ENIAC”) spojeni radi stvaranja zajedničke tehnološke inicijative za elektroničke komponente i sustave za vodeći položaj Europe („zajednička tehnološka inicijativa ECSEL”), koja je počela s djelovanjem u lipnju 2014. i trajat će 10 godina;

Upravljanje proračunom i financijama

1.  napominje da financijski izvještaji Zajedničkog poduzeća za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 26. lipnja 2014. u svim značajnim aspektima vjerno prikazuju njegovo financijsko stanje na dan 26. lipnja 2014. te rezultate poslovanja i novčane tokove za razdoblje završeno tim danom, u skladu s odredbama financijskih pravila Zajedničkog poduzeća i računovodstvenim pravilima koja je usvojio računovodstveni službenik Komisije;

2.  zabrinut je što je Revizorski sud u svojem izvješću o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji za financijsku godinu 2014. („izvješće Revizorskog suda”) dao kvalificirano mišljenje o pravilnosti i zakonitosti povezanih transakcija na temelju činjenice da administrativni sporazumi potpisani s nacionalnim tijelima za financiranje u pogledu revizije zahtjeva za plaćanje troškova projekta ne obuhvaćaju praktične preduvjete za ex post revizije;

3.  primjećuje iz izvješća Revizorskog suda da Zajedničko poduzeće nije ocijenilo kvalitetu izvješća o reviziji zaprimljenih od nacionalnih tijela za financiranje u vezi s troškovima povezanima sa završenim projektima; nadalje, primjećuje da nakon ocjenjivanja revizijskih strategija triju nacionalnih tijela za financiranje nije bilo moguće zaključiti jesu li ex post revizije bile djelotvorne s obzirom na to da su metodologije kojima su se služila nacionalna tijela za financiranje različite, zbog čega Zajedničko poduzeće nije moglo izračunati pouzdanu ponderiranu stopu pogreške ili stopu preostalih pogrešaka;

4.  napominje da je zajednička tehnološka inicijativa ECSEL provela opsežnu analizu učinkovitosti sustava jamstva na uzorku od deset država članica zajedničkih poduzeća ARTEMIS i ENIAC koje predstavljaju najveći dio operativnog proračuna zajedničke tehnološke inicijative ECSEL i obuhvaćaju 89,5 % ukupnih bespovratnih sredstava dodijeljenih Zajedničkom poduzeću te dodaje, na temelju potvrda o završetku projekta do 13. lipnja 2016., da je analizom utvrđeno da je stopa pokrivenosti tri puta veća od praga od 20 %, iznad kojega se nacionalni sustavi smatraju dovoljnima, prema ex post revizijskoj strategiji;

5.  napominje da je zajednička tehnološka inicijativa ECSEL pozvala nacionalna tijela za financiranje da pruže dokaze o tome da provođenje nacionalnih postupaka daje razumno jamstvo o zakonitosti i pravilnosti transakcija te primjećuje da je do roka koji je bio 30. lipnja 2016. 76 % pozvanih nacionalnih tijela za financiranje, koja su odgovorna za 96,79 % potrošnje zajedničkih poduzeća ARTEMIS i ENIAC, predalo tražene dokumente i potvrdilo da provođenje nacionalnih postupaka daje razumno jamstvo o zakonitosti i pravilnosti transakcija;

6.  prima na znanje činjenicu da je prema izvješću Revizorskog suda konačni proračun Zajedničkog poduzeća za financijsku godinu 2014. obuhvaćao odobrena sredstva za preuzimanje obveza u iznosu od 2 554 510 EUR i odobrena sredstva za plaćanja u iznosu od 30 330 178 EUR (operativna);

Unutarnja kontrola

7.  sa zabrinutošću primjećuje da Zajedničko poduzeće nije poduzelo mjere koje se odnose na neke standarde unutarnje kontrole povezane s informacijama i financijskim izvješćivanjem: točnije, to su procjena aktivnosti, ocjena sustava unutarnje kontrole i odjel za unutarnju reviziju; primjećuje da je razlog tomu spajanje koje je bilo na pomolu; napominje da je u međuvremenu zajednička tehnološka inicijativa ECSEL ostvarila znatan napredak u provedbi standarda unutarnje kontrole i osnivanju odjela za unutarnju reviziju.

(1) SL C 422, 17.12.2015., str. 9.
(2) SL C 422, 17.12.2015., str. 10.
(3) SL L 246, 14.9.2016., str. 425.
(4) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(5) SL L 30, 4.2.2008., str. 52.
(6)3 SL L 169, 7.6.2014., str. 152.
(7)4 SL L 357, 31.12.2002., str. 72.
(8)5 SL L 38, 7.2.2014., str. 2.
(9) SL C 422, 17.12.2015., str. 9.
(10) SL C 422, 17.12.2015., str. 10.
(11) SL L 246, 14.9.2016., str. 425.
(12) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(13) SL L 30, 4.2.2008., str. 52.
(14) SL L 169, 7.6.2014., str. 152.
(15) SL L 357, 31.12.2002., str. 72.
(16) SL L 38, 7.2.2014., str. 2.


Razrješnica za 2014.: Zajedničko poduzeće za ITER i razvoj energije fuzije
PDF 412kWORD 51k
Odluka
Odluka
Rezolucija
1. Odluka Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o razrješnici za izvršenje proračuna Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije za financijsku godinu 2014. (2015/2196(DEC))
P8_TA(2016)0421A8-0275/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir završne godišnje financijske izvještaje Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije za financijsku godinu 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Revizorskog suda o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije za financijsku godinu 2014., kojemu su priloženi odgovori Zajedničkog poduzeća(1),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(2) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2014., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 12. veljače 2016. o razrješnici koju Zajedničko poduzeće treba dobiti za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2014. (05587/2016 – C8-0052/2016),

–  uzimajući u obzir svoju odluku od 28. travnja 2016.(3) o odgodi Odluke o razrješnici za financijsku godinu 2014. i odgovore direktora Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije,

–  uzimajući u obzir članak 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(4), a posebno njezin članak 208.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2007/198/Euratom od 27. ožujka 2007. o osnivanju Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije i davanju povlastica tom poduzeću(5), a posebno njezin članak 5. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 od 19. studenoga 2002. o okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica(6),

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 1271/2013 od 30. rujna 2013. o okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 208. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(7),

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0275/2016),

1.  daje razrješnicu izvršnom direktoru Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije za izvršenje proračuna Zajedničkog poduzeća za financijsku godinu 2014.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji u nastavku;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi direktoru Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

2. Odluka Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o zaključenju poslovnih knjiga Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije za financijsku godinu 2014.(2015/2196(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir završne godišnje financijske izvještaje Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije za financijsku godinu 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Revizorskog suda o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije za financijsku godinu 2014., kojemu su priloženi odgovori Zajedničkog poduzeća(8),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(9) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2014., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 12. veljače 2016. o razrješnici koju Zajedničko poduzeće treba dobiti za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2014. (05587/2016 – C8-0052/2016),

–  uzimajući u obzir svoju odluku od 28. travnja 2016.(10) o odgodi Odluke o razrješnici za financijsku godinu 2014. i odgovore direktora Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije,

–  uzimajući u obzir članak 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(11), a posebno njezin članak 208.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2007/198/Euratom od 27. ožujka 2007. o osnivanju Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije i davanju povlastica tom poduzeću(12), a posebno njezin članak 5. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 od 19. studenoga 2002. o okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica(13),

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 1271/2013 od 30. rujna 2013. o okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 208. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(14),

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0275/2016),

1.  odobrava zaključenje poslovnih knjiga Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije za financijsku godinu 2014.;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi direktoru Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

3. Rezolucija Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. s primjedbama koje su sastavni dio Odluke o razrješnici za izvršenje proračuna Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije za financijsku godinu 2014.(2015/2196(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku o razrješnici za izvršenje proračuna Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije za financijsku godinu 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0275/2016),

A.  budući da je Europsko zajedničko poduzeće za ITER i razvoj energije fuzije („Zajedničko poduzeće”) osnovano u ožujku 2007. godine na razdoblje od 35 godina;

B.  budući da su članovi Zajedničkog poduzeća Euratom, koji predstavljaju Komisija, države članice Euratoma i treće zemlje koje su sklopile sporazume o suradnji s Euratomom u području kontrolirane nuklearne fuzije;

C.  budući da je Zajedničko poduzeće u ožujku 2008. započelo sa samostalnim radom;

1.  prima na znanje da je Revizorski sud u svojem izvješću o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Zajedničkog poduzeća za financijsku godinu 2014. („izvješće Revizorskog suda”) naveo da godišnja računovodstvena dokumentacija u svim značajnim aspektima vjerno prikazuje njegovo financijsko stanje na dan 31. prosinca 2014. godine te rezultate njegova poslovanja i novčane tokove za okončanu godinu, u skladu s odredbama njegovih financijskih pravila;

2.  prima na znanje činjenicu da je konačni proračun za financijsku godinu 2014. dostupan za izvršenje uključivao odobrena sredstva za preuzimanje obveza u iznosu od 1 168 800 000 EUR i odobrena sredstva za plaćanja u iznosu od 567 600 000 EUR; stopa korištenja za odobrena sredstva za preuzimanje obveza iznosila je 100 %, a za odobrena sredstva za plaćanja 88,5 %; međutim, napominje da je stopa izvršenja za odobrena sredstva za plaćanja u odnosu na početni proračun za 2014. godinu iznosila 73 %;

3.  napominje da je, zbog izazova s kojima se trenutačno suočava projekt ITER, novi glavni direktor Organizacije za ITER Vijeću ITER-a predstavio akcijski plan s konkretnim mjerama za rješavanje glavnih ograničenja koja trenutačno utječu na razvoj projekta; osim toga, u pogledu Zajedničkog poduzeća napominje da je njegov novi vršitelj dužnosti direktora pripremio akcijski plan za Zajedničko poduzeće kojim se u velikoj mjeri podržava akcijski plan Organizacije za ITER; potvrđuje da je vršitelj dužnosti Zajedničkog poduzeća predstavio akcijski plan Upravnom odboru Zajedničkog poduzeća u ožujku 2015., koji ga je u cijelosti odobrio, te da se akcijskim planom Zajedničkog poduzeća nadopunjuje akcijski plan Organizacije za ITER u nizu aspekata i utvrđuju daljnja poboljšanja u poslovanju Zajedničkog poduzeća; primjećuje da je utvrđivanje praktičnih mjera za provedbu obaju akcijskih planova još bilo u tijeku u vrijeme revizije; osim toga, napominje da se od ožujka 2015. ti akcijski planovi provode, a Organizacija za ITER i Zajedničko poduzeće pomno ih prate te se očekuje da će se njima ostvariti napredak; poziva da se izvješće o provedbi tih akcijskih planova pravodobno podnese;

4.  pozdravlja zaključke sa sastanka Vijeća ITER-a donesene 15. i 16. lipnja 2016. u kojima je potvrđeno da se projekt ITER odvija u pravom smjeru, čime će se omogućiti utemeljen, ostvariv i detaljan prijedlog rasporeda i povezanih troškova do stvaranja prve plazme; osim toga, u tim se zaključcima podržao ažurirani integrirani raspored za projekt ITER, prema kojemu je stvaranje prve plazme predviđeno za prosinac 2025., navedeno je da je uspješan završetak svih dosadašnjih ključnih etapa projekta u roku ili prije njega pozitivan pokazatelj zajedničkog kapaciteta Organizacije za ITER i domaćih agencija za nastavak pridržavanja ažuriranom integriranom rasporedu, te je istaknuto da se na dokazima o još učinkovitijem odlučivanju, kvalitetnijem razumijevanju rizika i pridržavanju obvezama temelji uvjerenje da će se projekt ITER nastaviti provoditi sadašnjim pozitivnim ritmom;

5.  pozdravlja stajalište Vijeća ITER-a prema kojemu bi usredotočenost na temeljne elemente preko prve plazme trebala efektivno smanjiti rizičnost projekta ITER te prema kojemu je ažurirani integrirani raspored tehnički najviše izvediv put prema stvaranju prve plazme, što će označiti dovršenje ključnih faza sastavljanja i puštanja u rad tokamaka i popratnih objekata;

6.  napominje da su ključne etape koje je Vijeće ITER-a odredilo na svojem sastanku 18. i 19. studenog 2015. u naprednoj fazi te da su četiri od šest ključnih etapa povezanih s Fuzijom za energiju (F4E) za 2016. već dovršene;

7.  napominje da je pitanje najma prostorija Zajedničkog poduzeća riješeno, s obzirom na to da je španjolska vlada ponudila dugoročni ugovor o najmu sadašnjih prostorija te još jednog kata koji bi činio dodatni uredski prostor; u tom kontekstu napominje da je Upravni odbor Zajedničkog poduzeća na svom sastanku 29. i 30. lipnja 2016. primio na znanje sklapanje dugoročnog ugovora o najmu ureda Zajedničkog poduzeća F4E između Kraljevine Španjolske i vlasnika zgrade te je podržao planove o uređenju uredskih prostorija Zajedničkog poduzeća;

8.  konstatira djelomičnu provedbu Pravilnika o osoblju i potiče Zajedničko poduzeće da nastavi provoditi preostale uredbe; smatra pozitivnom činjenicu da su 1. siječnja 2016. na snagu stupili nova Financijska uredba i nova provedbena pravila Zajedničkog poduzeća; potvrđuje da je Zajedničko poduzeće uspostavilo radnu definiciju fuzijske/nefuzijske primjene, koja olakšava određivanje područja primjene ekskluzivnog korištenja prava intelektualnog vlasništva koja proizlaze iz ugovora.

(1) SL C 422, 17.12.2015., str. 33.
(2) SL C 422, 17.12.2015., str. 34.
(3) SL L 246, 14.9.2016., str. 438.
(4)SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(5)SL L 90, 30.3.2007., str. 58.
(6)SL L 357, 31.12.2002., str. 72.
(7)SL L 328, 7.12.2013., str. 42.
(8) SL C 422, 17.12.2015., str. 33.
(9) SL C 422, 17.12.2015., str. 34.
(10) SL L 246, 14.9.2016., str. 438.
(11) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(12) SL L 90, 30.3.2007., str. 58.
(13)1 SL L 357, 31.12.2002., str. 72.
(14) SL L 328, 7.12.2013., str. 42.


Stanje na sjeveru Iraka/Mosulu
PDF 183kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o stanju u sjevernom Iraku/Mosulu (2016/2956(RSP))
P8_TA(2016)0422RC-B8-1159/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 27. veljače 2014. o stanju u Iraku(1), od 18. rujna 2014. o stanju u Iraku i Siriji te ofenzivi ISIS-a, uključujući progon manjina(2), od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a(3) od 12. ožujka 2015. o nedavnim napadima i otmicama, posebno Asiraca koje je na Bliskom istoku proveo ISIS/Da'esh (4), i od 4. veljače 2016. o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država(5),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. svibnja 2016. o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i za prijetnju koju predstavlja Daiš, od 14. prosinca 2015. o Iraku, od 16. ožujka 2015. o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i za prijetnju koju predstavlja ISIS/ Da'esh, od 20. listopada 2014. o krizi u Siriji i Iraku povezanoj s ISIS-om/Daišem, od 30. kolovoza 2014. o Iraku i Siriji, od 14. travnja 2014. i 12. listopada 2015. o Siriji te od 15. kolovoza 2014. o Iraku,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Iraku i Siriji,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 2091 (2016) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe naslovljenu „Strani borci u Siriji i Iraku” i usvojenu 27. siječnja 2016.,

–  uzimajući u obzir ministarski sastanak za stabilizaciju Mosula održan 20. listopada 2016. u Parizu, na kojemu su se okupili predstavnici 22 zemlje, UN-a, EU-a i Arapske lige, kojim su predsjedali Francuska i Irak i čiji je cilj bio izraditi plan zaštite civila, distribucije pomoći i rješavanja pitanja o upravljanju područjima nedavno oslobođenima od ISIS-a/Daiša,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda iz 1998. i njegove odredbe o nadležnostima u pogledu zločina genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i zločina agresije,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je iračka vojska, uz potporu globalne koalicije za borbu protiv ISIS-a/Daiša, pešmergi kurdske regionalne vlade i Narodnih mobilizacijskih snaga, pokrenula operaciju kako bi oslobodila Mosul, drugi po veličini irački grad, te mnoga mjesta i sela duž koridora prema Mosulu koja se nalaze u rukama ISIS-a/Daiša;

B.  budući da je ISIS/Daiš u Mosulu nametnuo drakonski režim; budući da, prema stanovnicima koji su nedavno uspjeli pobjeći, ljudi ondje gladuju i željno iščekuju oslobođenje;

C.  budući da su Ninivska ravnica, Tal Afar i Sindžar te šira regija domovina kršćana (Kaldejci/Sirjaci/Asirci), jezida, sunitskih i šijitskih Arapa, Kurda, Šabaka, Turkmena, jarsanaca, Sabejaca-Mandejaca i drugih, koji su stoljećima ondje živjeli u duhu općeg pluralizma, stabilnosti i suradnje među zajednicama unatoč razdobljima vanjskog nasilja i progona, sve do početka ovog stoljeća kada je 2014. ISIS/Daiš zauzeo velik dio te regije;

D.  budući da je Mosul multietnički grad u kojem sunitski Arapi kao većinsko stanovništvo žive kraj Kaldejaca, Sirjaca, Asiraca, Kurda, jezida, Šabaka, jarsanaca i Turkmena (šijita i sunita); budući da su područja oko grada također povijesno etnički i religijski raznolika, s kršćanima u Ninivskoj ravnici, jezidima oko planine Sindžar i Turkmenima muslimanima u Tal Afaru; budući da je 2003. u Iraku bilo više od 1,5 milijuna kršćana, dok ih je danas između 200 i 350 tisuća, od kojih mnogi žive u siromaštvu; budući da je prisutnost kršćana i drugih manjina u Iraku tradicionalno od velike društvene važnosti i znatno doprinosi političkoj stabilnosti, i budući da će nestanak tih manjina iz regije dovesti do dodatne destabilizacije;

E.  budući da su se Parlamentu, koji je 4. veljače 2016. prepoznao da ISIS/Daiš provodi genocid nad kršćanima i jezidima te drugim vjerskim i etničkim manjinama, pridružili Vijeće Europe, ministarstvo vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država, Kongres Sjedinjenih Američkih Država, parlament Ujedinjene Kraljevine, australski parlament te druge nacije i institucije prepoznavši da zvjerstva koja su pripadnici ISIS-a/Daiša počinili nad vjerskim i etničkim manjinama u Iraku predstavljaju ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid;

F.  budući da je prema Uredu visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) oko 3,3 milijuna Iračana od 2014. moralo zbog rata napustiti dom, a 1,5 milijuna stanovnika Mosula prijeti neposredna opasnost od raseljavanja kao izravna posljedica operacije za ponovno osvajanje tog područja;

G.  budući da Ured visokog povjerenika UN-a za izbjeglice ima pet otvorenih kampova i spreman je pružiti sklonište za 45 000 ljudi koji bježe iz Mosula i okolnih područja, a organizacija planira da u predstojećim tjednima bude otvoreno ukupno 11 kampova koji mogu primiti 120 000 ljudi, pod uvjetom da se mogu smjestiti u sigurnoj zoni udaljenoj od bojišnice; budući da je trenutačno financirano samo 38 % proračuna UNHCR-a za odgovor u Mosulu; budući da su sredstva potrebna ne samo za početne pripreme već i za hvatanje u koštac s intenzivnim raseljavanjem, koje bi moglo trajati cijelu zimu;

H.  budući da treba osigurati potrebne sigurnosne uvjete svima koji su prisiljeni napustiti svoju domovinu ili su prisilno raseljeni, kako bi im se što prije omogućilo da ostvare pravo na povratak u domovinu;

I.  budući da se Vijeće za suradnju u okviru Sporazuma o partnerstvu i suradnji EU-a i Iraka 18. listopada 2016. drugi put sastalo u Bruxellesu kako bi raspravljalo o aktualnim humanitarnim izazovima i izazovima za stabilizaciju; budući da je EU dosad izdvojio 134 milijuna EUR humanitarne pomoći Iraku, od čega za Mosul 50 milijuna EUR;

J.  budući da je važno jamčiti sigurnost svim zajednicama, među kojima su Kaldejci, Sirjaci, Asirci i druge zajednice izložene opasnosti u Ninivskoj ravnici;

K.  budući da se člankom 2. iračkog ustava svim pojedincima jamče puna vjerska prava na slobodu uvjerenja i prakticiranja vjere;

L.  budući da se člankom 125. iračkog ustava jamče „administrativna, politička, kulturna i obrazovna prava različitih naroda, kao što su Turkmeni, Kaldejci, Asirci i sve druge skupine”; budući da je predsjednik iračke vlade Haider al-Abadi 15. travnja 2015. izjavio da će se zemlja raspasti ako ne provede decentralizaciju i da po njegovu mišljenju ne postoje ograničenja decentralizacije;

M.  budući da bi se maksimalnom autonomijom i zaštitom sigurnosti zajednica Ninivske ravnice, Tal Afara i Sindžara u okviru savezne Republike Iraka vratila i očuvala temeljna ljudska prava autohtonih naroda te regije, što obuhvaća i prava vlasništva;

1.  snažno podupire operacije koje je Irak pokrenuo kako bi Mosul oslobodio od ISIS-a/Daiša; smatra te operacije presudnim elementom aktualnih globalnih napora za nanošenje konačnog poraza ISIS-u/Daišu; uvjeren je da će Irak pobijediti u toj borbi protiv zajedničkog neprijatelja te osloboditi Mosul i ostale dijelove zemlje iz ruku ISIS-a/Daiša;

2.  ponovno potvrđuje svoju punu potporu neovisnosti, teritorijalnoj cjelovitosti i suverenosti Iraka te njegovu pravu na poduzimanje potrebnih koraka kako bi te vrijednosti očuvao;

3.  zabrinut je zbog nedavnih napetosti između regionalnih aktera; poziva na to da se u potpunosti poštuje teritorijalna cjelovitost i suverenost Iraka te da se nikakve vojne intervencije ne poduzimaju u Iraku bez dopuštenja iračke vlade; naglašava važnost poticanja dijaloga između Iraka i zemalja u regiji u cilju izgradnje sigurnijeg Bliskog istoka;

4.  podsjeća da iračke vlasti moraju poduzeti konkretne korake kako bi tijekom kampanje zaštitile civile, među ostalim učinkovitim zapovijedanjem i nadziranjem paravojnih postrojbi te poduzimanjem svih dostupnih mjera predostrožnosti kako bi se tijekom napada izbjegle civilne žrtve i kršenja ljudskih prava; naglašava da tijekom operacija snage na tlu moraju poštovati međunarodno humanitarno pravo i pravo o ljudskim pravima;

5.  izražava potporu Republici Iraku i njezinu stanovništvu u priznavanju politički, društveno i gospodarski ostvarive i održive provincije u području Ninivske ravnice, Tal Afara i Sindžara, u skladu sa zakonitim izrazima regionalne autonomije autohtonih naroda te regije;

6.  ističe da bi pravo raseljenih autohtonih naroda Ninivske ravnice, Tal Afara i Sindžara, od kojih su mnogi raseljeni unutar Iraka, da se vrate u svoju domovinu trebalo biti politički prioritet iračke vlade, koju podupiru EU, zajedno sa svojim državama članicama, i međunarodna zajednica; ističe da bi uz potporu iračke vlade i kurdske regionalne vlade trebalo ponovno u potpunosti omogućiti ostvarenje njihovih temeljnih ljudskih prava, uključujući prava vlasništva, koja će pritom biti iznad svih prava vlasništva koja polažu treće osobe;

7.  ističe da autohtone zajednice Ninivske ravnice, Tal Afara i Sindžara – kršćani (Kaldejci/Sirjaci/Asirci), jezidi, Turkmeni i drugi – imaju pravo na zaštitu, sigurnost i regionalnu autonomiju u okviru savezne strukture Republike Iraka;

8.  snažno osuđuje nasilje i masovna pogubljenja koja ISIS/Daiš provodi u Iraku; izražava duboku zabrinutost zbog kontinuiranih navoda o tome da se ISIS/Daiš koristi djecom, ženama, starijim i ranjivim osobama kao ljudskim štitom u vojnoj oslobodilačkoj operaciji koja je u tijeku u sjevernom Iraku;

9.  prima na znanje poziv na djelovanje humanitarnog koordinatora UN-a u vezi s manjkom dostatnih sredstava za suočavanje s eventualnom humanitarnom krizom nezabilježenih razmjera do koje bi moglo doći zbog ofenzive na Mosul; pozdravlja angažman EU-a u Iraku, posebno njegove prijašnje napore na području pružanja humanitarne pomoći i onesposobljavanja improviziranih eksplozivnih naprava, što će biti ključno za brz povratak izbjeglica i interno raseljenih osoba; međutim, snažno poziva EU i njegove države članice da pojačaju napore za stabilizaciju oslobođenih područja;

10.  snažno potiče iračku vladu i njezine međunarodne partnere da kao prioritet postave mirno rješavanje pitanja spornih unutarnjih granica Republike Iraka;

11.  poziva sve strane u sukobu da poštuju međunarodno humanitarno pravo tijekom i nakon sukoba te da pritom poštuju načela proporcionalnosti, razlikovanja i opreznosti; poziva sve strane u sukobu da otvore humanitarne koridore kako bi se civilima omogućio bijeg od sukoba i pomoglo u tome, izbjeglo da civili ostanu zarobljeni u Mosulu i da se ISIS/Daiš njima koristi kao ljudskim štitom, omogućio pristup sigurnosti i humanitarnoj pomoći te zajamčila pomoć i zaštita civila tijekom postupka sigurnosnih provjera u skladu s nacionalnim i međunarodnim normama, a posebno kako se ne bi razdvajale obitelji i djecu dovodilo u opasnost te kako bi se uspostavio mehanizam nadzora treće strane u okviru UN-a; posebno poziva na to da se poduzmu sve mjere predostrožnosti kako bi se zajamčilo da su djeca i njihove obitelji zaštićeni od bombardiranja te kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri smanjio broj smrtnih slučajeva i zaštitila civilna infrastruktura, a naročito škole i bolnice;

12.  snažno potiče sve aktere u borbi protiv ISIS-a/Daiša u Republici Iraku da uspostave održivu, dugoročnu i uključivu političku suradnju i dijalog kako bi se postavili temelji za državu oslobođenu od radikalnih i ekstremističkih pokreta; poziva EU i njegove države članice, globalnu koaliciju za borbu protiv ISIL-a, međunarodnu zajednicu i međunarodne aktere da surađuju s nacionalnim i regionalnim vlastima Republike Iraka u nastojanjima da se uspostavi trajna sigurnost u Ninivskoj ravnici, Tal Afaru i Sindžaru;

13.  poziva Europsku uniju, Ujedinjene narode i čitavu međunarodnu zajednicu da surađuju s nacionalnim i regionalnim vlastima Republike Iraka u nadgledanju reintegracije svih raseljenih iračkih etničkih i vjerskih manjina;

14.  poziva ESVD, države članice i međunarodnu zajednicu da pruže praktičnu i demokratsku potporu održivom i uključivom ustroju regije nakon sukoba i da se pritom posebno referiraju na mogućnost da autonomnu pokrajinu koja obuhvaća Ninivsku ravnicu, Sindžar i Tal Afar politički zastupaju autohtoni narodi te regije; ponavlja da je u koordinirano humanitarno djelovanje važno uključiti vjerske organizacije za pomoć, posebno za raseljene etničke i vjerske manjine;

15.  potiče EU i njegove države članice te međunarodnu zajednicu da iračkoj vladi pruže tehničku pomoć u provedbi odluke o uspostavi provincije Ninivske ravnice, u skladu s odlukom Vlade od 21. siječnja 2014., i u daljnjoj decentralizaciji uspostavom provincija u Tal Afaru i Sindžaru i pružanjem potpore novim provincijskim upravama kako bi ostvarile svoj puni potencijal;

16.  poziva ESVD da u pregovorima s kurdskom regionalnom vladom i iračkom vladom nakon oslobođenja ponudi svoje dobre usluge kako bi se zajamčilo da manjinske etničke skupine u regiji, naročito kršćani (Kaldejci/Sirjaci/Asirci), jezidi, Turkmeni, Šabaci i jarsanci, dobiju svoja legitimna prava i budu uključeni u novi administrativni ustroj, ne bi li se izbjegli novi sukobi;

17.  potiče države članice EU-a da u suradnji s iračkom vladom uvrste lokalne snage sigurnosti na popis snaga koje su ovlaštene primati pomoć; smatra da bi lokalne snage sigurnosti trebale obuhvaćati i lokalne snage koje nastoje zaštititi iznimno ugrožene etničke i vjerske manjinske zajednice u Ninivskoj ravnici, Tal Afaru, Sindžaru i drugdje od džihadističko-salafističke prijetnje;

18.  podsjeća na to da su spašavanje života civila i poštovanje međunarodnog humanitarnog prava politički temelj za pomirenje i razvoj, jedini način za suzbijanje mržnje i podjela, i da su presudni za to da se izbjegne dodatno potpirivanje napetosti među zajednicama i polože temelji za stabilan i razvijen Irak;

19.  snažno poziva na to da vojna koalicija pod vodstvom Iraka poduzme sve potrebne mjere da se sačuvaju dokazi ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti koje je počinio ISIS/Daiš kako bi se zajamčilo da za to snosi odgovornost;

20.  naglašava da je od ključne važnosti brza i efektivna uspostava sigurnosti preko doista sigurnih ruta na kojima se može zajamčiti postojana zaštita, među ostalim razminiravanjem i ponovnom uspostavom vladavine prava, te osnovne usluge u oslobođenim područjima poput zdravstvene skrbi, električne energije i obrazovanja; upozorava na to da bi nedostatak osnovnih usluga, sigurnosti i dugoročne strategije za suzbijanje glavnih uzroka sukoba te nastojanja za postizanje socijalne kohezije mogao dovesti do povratka ekstremističkih snaga; stoga poziva na snažnu povezanost humanitarne pomoći i razvojne suradnje kako bi se zajamčio kontinuitet u pružanju pomoći, od humanitarne pomoći do pomoći stabilizaciji, otpornosti i razvoju Iraka;

21.  ističe važnost Mosula za cijeli Irak te poziva na to da u novoj upravi Mosula budu zastupljene manjine; ističe da etničke i vjerske manjine imaju legitimno pravo na političko sudjelovanje i na to da im se povrate prava vlasništva; poziva na miran suživot i puno poštovanje prava različitih etničkih i vjerskih manjina koje su stoljećima snažno prisutne i žive u miru jedna uz drugu, ponajprije jezidi u planinama Sindžara, Kaldejci/Sirijci/Asirci u Ninivskoj ravnici i Turkmeni u Tel Afaru i dijelovima pokrajine Kirkuk; poziva i na donošenje mjera kojima bi se zajamčio siguran povratak raseljenih izbjeglica;

22.  snažno potiče iračku vladu da uz potporu EU-a i njegovih država članica izdvoji sredstva za razminiranje područja koja su bila pod okupacijom ISIS-a/Daiša i da surađuje s lokalnim vijećima koja predstavljaju manjine kako bi se zajamčila učinkovita suradnja i kako bi se izbjegla kašnjenja koja bi onemogućila povratak izbjeglica i interno raseljenih osoba;

23.  naglašava da se treba nastaviti boriti protiv daljnjeg širenja islamističko-džihadističkih ideologija u regiji i šire, uključujući salafistički džihadizam koji služi kao teološki i politički poticaj za zločine ISIS-a/Daiša, među ostalim i nakon oslobođenja Mosula; poziva države članice EU-a da ustraju na tome da Međunarodni kazneni sud procesuira ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koje je ISIS/Daiš počinio u Iraku, Siriji, Libiji i drugdje;

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vladi Iraka i Iračkom zastupničkom vijeću, Regionalnoj vladi Kurdistana i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0171.
(2) SL C 234, 28.6.2016., str. 25.
(3) SL C 310, 25.8.2016., str. 35.
(4)4 SL C 316, 30.8.2016., str. 113.
(5)5 Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0051.


Položaj novinara u Turskoj
PDF 254kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o položaju novinara u Turskoj (2016/2935(RSP))
P8_TA(2016)0423RC-B8-1162/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj, a posebno Rezoluciju od 15. siječnja 2015. o slobodi izražavanja u Turskoj: nedavna uhićenja novinara, vodećih ljudi u medijskim kućama i sustavni pritisak na medije(1),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o izvješću o Turskoj za 2015.(2),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 10. studenog 2015. o napretku Turske za 2015. (SWD(2015)0216),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 16. srpnja 2016. potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Federice Mogherini i povjerenika za Europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju Johannesa Hahna o situaciji u Turskoj,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Turskoj od 18. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu od 21. srpnja 2016. potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice EU-a Federice Mogherini i povjerenika za Europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju Johannesa Hahna o proglašenju izvanrednog stanja u Turskoj,

–  uzimajući u obzir politički dijalog na visokoj razini između EU-a i Turske održan 9. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je poštovanje vladavine prava, što uključuje i slobodu izražavanja, jedna od temeljnih vrijednosti EU-a,

–  uzimajući u obzir pravo na slobodu izražavanja zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava (ECHR) i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima (ICCPR) iz 1966., kojih je Turska država stranka,

–  uzimajući u obzir preporuke iz mišljenja o člancima 216., 299., 301. i 314. turskog Kaznenog zakonika, koje je Venecijanska komisija usvojila na svojoj 106. plenarnoj sjednici (Venecija 11. i 12. ožujka 2016.),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je 15. srpnja 2016. u Turskoj izveden pokušaj državnog udara te da je tom prilikom ubijeno više od 250 osoba, a više od 2 100 ih je ranjeno;

B.  budući da je obrana demokracije, uz punu predanost ljudskim pravima i vladavini prava, važna, kao i suradnja EU-a, Vijeća Europe i Turske u tom pogledu; budući da je Turska ključni partner Europske unije;

C.  budući da je, prema Europskom udruženju novinara i Udruženju turskih novinara, nakon pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016. turska policija uhitila najmanje 99 novinara i pisaca te da protiv većine njih do danas nije podignuta optužnica, kao i to da se broj medijskih radnika pritvorenih zbog optužbi za koje se smatra da se odnose na ostvarivanje prava na slobodu izražavanja do 20. listopada 2016. popeo na najmanje 130; budući da su 64 novinara uhićena nakon 15. srpnja 2016. kasnije puštena na slobodu; budući da je pritvorenim novinarima uskraćeno pravo na odvjetnika i da oni borave u neljudskim uvjetima, pri čemu im se prijeti i zlostavlja ih se; budući da postoje navodi da su glavni urednici ugašenih dnevnih novina Özgür Gündem, Bilir Kaya i Inan Kizilkaya, mučeni u zatvoru;

D.  budući da su ograničenja nametnuta medijima i pritisak na novinare bili zamjetni i prije pokušaja državnog udara; budući da su, prema Odboru za zaštitu novinara, turske vlasti nakon neuspjelog državnom udaru zatvorile urede više od stotinu radiotelevizijskih, novinskih i izdavačkih kuća i poduzeća za distribuciju, zbog čega je bez posla ostalo više od 2300 novinara i medijskih radnika; budući da je najmanje 330 novinara ostalo bez akreditacija;

E.  budući da se među pritvorenim novinarima nalazi i, primjerice, poznata spisateljica Asli Erdogan, koja je bila i članica savjetodavnog odbora te kolumnistica kurdskih dnevnih novina Özgür Gündem, koje su sada ugašene, potom akademik i kolumnist Mehmet Altan te njegov brat Ahmet Altan, pisac i bivši urednik tjednika Taraf;

F.  budući da je, prema organizaciji Human Rights Watch, veliki broj tih sudskih postupaka pokrenut bez ikakvih dokaza o sudjelovanju optuženih u pokušaju državnog udara; budući da se mora zajamčiti pravo na pravično suđenje te budući da način na koji pravosuđe postupa s predmetima povezanima s medijima ukazuje na manjak nepristranosti i neovisnosti;

1.  snažno osuđuje pokušaj državnog udara u Turskoj 15. srpnja 2016.; izražava potporu legitimnim institucijama u Turskoj; izražava žaljenje zbog velikog broja žrtava; izražava solidarnost sa žrtvama i njihovim obiteljima;

2.  priznaje pravo i dužnost turske vlade da odgovori na pokušaj državnog udara; naglašava, međutim, da turska vlada neuspjeli pokušaj vojnog preuzimanja vlasti ne smije koristiti kao izgovor da nerazmjernim i nezakonitim djelovanjima i mjerama dodatno guši legitimnu i mirnu oporbu te sprječava novinare i medije u njihovu miroljubivom korištenju pravom na slobodu izražavanja;

3.  poziva turske vlasti da oslobode novinare i medijske radnike koji su pritvoreni bez uvjerljivih dokaza o njihovim kriminalnim aktivnostima, među kojima i poznate novinare poput Nazli Ilicak, Sahina Alpaya, Asli Erdogan, Murata Aksoya, Ahmeta Altana i Mehmeta Altana; naglašava da se novinare ne bi smjelo pritvarati zbog sadržaja njihovih novinskih tekstova ili navodnih opredjeljenja, što se odnosi i na slučajeve kada su protiv njih već podignute optužnice, te ističe da bi istražni zatvor trebao biti iznimka;

4.  podsjeća da je slobodan i pluralistički tisak temeljna odrednica demokracije, baš kao i pravičan sudski postupak, pretpostavka nedužnosti i neovisnost pravosuđa; podsjeća turske vlasti da posebnu pozornost posvete ophođenju s medijima i novinarima jer su sloboda izražavanja i sloboda medija okosnica funkcioniranja demokratskog i otvorenog društva;

5.  žali zbog toga što se izvanredne odredbe koriste i kako bi se uznemiravalo članove obitelji novinara koji su pobjegli iz zemlje ili se kriju, među ostalim i na način da im se poništavaju putovnice ili da ih se privremeno pritvara umjesto optuženih;

6.  izražava veliku zabrinutost zbog gašenja više od 150 medija; traži da se tim medijima ponovno omogući rad i prizna neovisnost te da se otpušteni zaposlenici vrate na svoja radna mjesta, u skladu s pravičnim postupkom; poziva turske vlasti da stanu na kraj praksi korištenja odredbama kaznenog zakona kako bi na položaje u privatnim medijskim organizacijama imenovale upravitelje te da se prestanu uplitati u vođenje neovisnih novinskih organizacija, što se odnosi i na uredničke odluke, otpuštanja novinara i urednika te na pritisak i zastrašivanje usmjereni na ključne novinske kuće i novinare; osuđuje pokušaje turskih vlasti da zastraše i protjeraju strane novinare;

7.  poziva tursku vladu da suzi područje primjene izvanrednih mjera, kako bi se one prestale koristiti za ograničavanje slobode izražavanja; ističe da bi se istrage u vezi s navodnom umiješanošću u pokušaj državnog udara trebale provoditi u skladu s načelima pravičnog postupka, nepristrano i na temelju uvjerljivih dokaza, a ne na temelju krivnje zbog povezanosti koja može dovesti do kolektivnog kažnjavanja;

8.  ističe da je Turska suočena s realnom prijetnjom od terorizma; ponavlja, međutim, da se široko definirano tursko zakonodavstvo u području borbe protiv terorizma ne bi smjelo koristiti za kažnjavanje novinara koji se koriste svojim pravom na slobodu izražavanja; hitno poziva na usvajanje preporuka Venecijanske komisije iz ožujka 2016. i reformu protuterorističkog zakonodavstva;

9.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da i dalje pomno prate implikacije izvanrednog stanja u praksi i da zajamče praćenje svih suđenja novinarima;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te predsjedniku, vladi i parlamentu Turske.

(1) SL C 300, 18.8.2016., str. 45.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0133.


Nuklearna sigurnost i neširenje nuklearnog oružja
PDF 277kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o nuklearnoj sigurnosti i neširenju nuklearnog oružja (2016/2936(RSP))
P8_TA(2016)0424RC-B8-1122/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. siječnja 2013. o preporukama s Revizijske konferencije o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja (NTP) u vezi s uspostavom okruženja bez oružja za masovno uništenje na Bliskom istoku(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2010. o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja(2),

–  uzimajući u obzir seminare EU-a o neširenju oružja i razoružanju te redovne sastanke Konzorcija EU-a za neširenje oružja,

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje, koju je Europsko vijeće usvojilo 12. prosinca 2003.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da na Revizijskoj konferenciji o NTP-u 2015. nije došlo do dogovora o konačnom dokumentu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o 9. revizijskoj konferenciji stranaka Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (8079/15),

–  uzimajući u obzir dokumente koji su usvojeni u proljeće 2016. na Sastanku na vrhu o nuklearnoj sigurnosti u Washingtonu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2310 (2016) o dvadesetoj obljetnici Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Tbilisija iz 2016. koju je konsenzusom donijela Parlamentarna skupština Organizacije za europsku sigurnost i suradnju,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 66/61 Opće skupštine UN-a od 13. prosinca 2011. o uspostavi zone bez nuklearnog oružja u bliskoistočnoj regiji,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2012/422/ZVSP od 23. srpnja 2012. o potpori procesu uspostave zone bez nuklearnog oružja i svega ostalog oružja za masovno uništenje na Bliskom istoku(3),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 70/33 Opće skupštine UN-a od 7. prosinca 2015. o daljnjim koracima u multilateralnom nuklearnom razoružanju, kao i izvješće otvorene radne skupine UN-a (OEWG) upućeno Općoj skupštini UN-a, koje je usvojeno 19. kolovoza 2016. (A/71/371),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je sigurnosno okruženje u svijetu, a posebno u EU-u, znatno narušeno te da je postalo nestabilnije, opasnije i manje predvidljivo; konstatira da postoje prijetnje konvencionalne, nekonvencionalne i hibridne naravi koje uzrokuju i državni i nedržavni regionalni i globalni akteri;

B.  budući da su međunarodni mir, sigurnost i stabilnost dovedeni u pitanje zbog raznih događaja, uključujući pogoršanje odnosa između država s nuklearnim naoružanjem kao što su Ruska Federacija i Sjedinjene Američke Države, Indija i Pakistan, te daljnji razvoj nuklearnih kapaciteta u Sjevernoj Koreji;

C.  budući da se širenje biološke i kemijske vrste oružja za masovno uništenje smanjuje i postupno zaustavlja zahvaljujući djelotvornoj međunarodnoj primjeni zabrane i obveza sadržanih u Konvenciji o biološkom i toksičnom oružju iz 1972. i Konvenciji o kemijskom oružju; međutim, budući da širenje nuklearnog oružja za masovno uništenje i njihovih nosača predstavljaju jedan od najozbiljnijih razloga za zabrinutost međunarodne zajednice;

D.  budući da je u siječnju 2016. devet država – Sjedinjene Američke Države, Rusija, Ujedinjena Kraljevina, Francuska, Kina, Indija, Pakistan, Izrael i Demokratska Narodna Republika Koreja (DNRK) – posjedovalo ukupno oko 15 395 komada nuklearnog oružja, u usporedbi s 2015. kad je ta brojka iznosila okvirno 15 850;

E.  budući da prioriteti obuhvaćaju sprečavanje terorista ili dodatnih država da nabave ili iskoriste nuklearno oružje, smanjenje i eliminaciju svih nuklearnih arsenala i približavanje svijetu bez nuklearnog oružja;

F.  budući da već postoji niz ugovora o zonama bez nuklearnog oružja u određenim regijama svijeta, konkretno u Latinskoj Americi i na Karibima, u južnom Pacifiku, jugoistočnoj Aziji, Africi i srednjoj Aziji;

G.  budući da je na Revizijskoj konferenciji o NPT-u 2010. ponovno stavljen naglasak na humanitarni učinak nuklearnog oružja, na što su se na kasnijim konferencijama o humanitarnom učinku nuklearnog oružja i u svojim izvješćima nadovezale vlade Norveške, Meksika i Austrije kao i međunarodnom humanitarnom obvezom koju je inicirala Austrija i koja je utvrđena na Revizijskoj konferenciji o NPT-u 2015., a podržalo ju je 127 država članica UN-a;

H.  budući da je potrebno još više ojačati temeljne ciljeve neširenja oružja i razoružanja iz triju stupova NPT-a, tj. neširenje oružja, razoružanje i suradnja u miroljubivoj primjeni nuklearne energije; budući da države koje posjeduju nuklearno oružje i koje su potpisnice NPT-a moderniziraju i unapređuju svoje arsenale nuklearnog oružja te odgađaju mjere za smanjenje ili eliminaciju nuklearnog arsenala i za manje oslanjanje na vojnu doktrinu odvraćanja nuklearnim oružjem;

I.  budući da je na sastancima na vrhu o nuklearnoj sigurnosti, koji su održani u sklopu komplementarnog procesa izvan NPT-a i koji su doprinijeli jačanju NPT-a povećanjem vjerodostojnosti njegove komponente o neširenju oružja, formalno ostvaren napredak u osiguranju fisijskog materijala za civilne svrhe, ali budući da činjenica da je Rusija nedavno odbila suradnju i zaoštravanje njezinih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama ugrožavaju daljnje napore da se zaštiti fisijski materijal i smanji njegova količina;

J.  budući da je Konvencija o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala pravno obvezujući instrument u području fizičke zaštite nuklearnog materijala i da se njome uvode mjere u pogledu sprječavanja, otkrivanja i kažnjavanja kaznenih djela povezanih s nuklearnim materijalom;

K.  budući da Rusija i Sjedinjene Američke Države i dalje provode sporazum Novi START, koji, ako ga obje strane ne produže, istječe 2021.; budući da je predsjednik SAD-a Barack Obama u svojem govoru u Berlinu 2013. iznio važan prijedlog da se smanji broj nuklearnih bojnih glava, što je ponovio 2016. u Washingtonu; budući da se Ruska Federacija nije odazvala na te prijedloge da se započnu pregovori o sporazumu koji bi se naslijedio Novi START i da još nije postignut nikakav dogovor o nastavku sporazuma Novi START za smanjenje količine nestrateškog i strateškog nuklearnog oružja, s konačnim ciljem njihove eliminacije;

L.  budući da pokusne eksplozije nuklearnog oružja i/ili sve ostale nuklearne eksplozije predstavljaju prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti te ugrožavaju proces globalnog nuklearnog razoružanja i neširenja oružja; budući da je Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa najučinkovitiji način zabrane pokusa s nuklearnim oružjem; budući da se 2016. obilježava 20 godina otkako je 24. rujna 1996. taj Ugovor otvoren za potpisivanje;

M.  budući da, usprkos svim naporima da je se sazove, konferencija o uspostavi bliskoistočne zone bez nuklearnog oružja i svih drugih vrsta oružja za masovno uništenje do prosinca 2012., u skladu s konsenzusom postignutim dogovorima država stranaka NPT-a na Revizijskoj konferenciji 2010., nikad nije održana;

N.  budući da se u svojem Strateškom konceptu iz 2010. i Reviziji pristupa obrani i odvraćanju iz 2012. NATO obvezao na stvaranje uvjeta za svijet bez nuklearnog oružja; budući da se procjenjuje da je u okviru NATO-ovih bilateralnih sporazuma i sporazuma o dijeljenju nuklearnog oružja između 150 i 200 gravitacijskih nuklearnih bombi kratkog dometa u vlasništvu SAD-a, koje se smatraju taktičkim ili supstrateškim nuklearnim oružjem, i dalje raspoređeno u pet država članica NATO-a koje ne posjeduju nuklearno oružje (Belgija, Njemačka, Italija, Nizozemska i Turska) i budući da je oružje u tim zemljama raspoređeno u skladu s aktualnim NATO-ovim politikama;

O.  budući da se veća pozornost usmjerila na sigurnost američkog nuklearnog oružja u Turskoj zbog oružanog sukoba u Siriji koji se odvija u blizini zrakoplovne baze Incirlik i zbog događaja u toj zrakoplovnoj bazi i oko nje tijekom i nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016.;

P.  budući da je 5. prosinca 2015. obilježena 20. obljetnica potpisivanja Memoranduma iz Budimpešte; budući da Ukrajina poštuje sve njegove odredbe i da je zauzela proaktivan stav o pitanjima nuklearnog razoružanja i neširenja nuklearnog oružja, za razliku od Ruske Federacije koja je prekršila svoje obveze zauzevši dio ukrajinskog teritorija (Krim) i pokrenuvši oružanu agresiju u istočnoj Ukrajini; budući da je time stvoren opasan presedan jer je država koja je jamčila za sigurnost Ukrajine kao odgovor na odluku Ukrajine da se pridruži NPT-u kao država bez nuklearnog oružja povrijedila njezin suverenitet i teritorijalni integritet, narušila vjerodostojnost instrumenta jamstva da će nuklearno oružje koristiti samo u slučaju obrane koje daje država koja posjeduje nuklearno oružje i općenito mu nanijela veliku štetu, kao i NPT-u i ideji zagovaranja globalnog nuklearnog razoružanja i neširenja nuklearnog oružja na temelju međunarodnog prava i multilateralnih ugovora; duboko je zabrinut zbog prijetećih izjava visokih ruskih dužnosnika o pravu Rusije da na Krimu razmjesti i zadrži nuklearno oružje, što bi imalo globalne posljedice; zabrinut je zbog nove ruske vojne doktrine iz prosinca 2014., prema kojoj je dopuštena uporaba nuklearnog oružja protiv države koja ne posjeduje takvo oružje;

Q.  budući da Rusija u Kalinjingradu razmješta projektile kratkog dometa Iskander sposobne za nošenje nuklearnog oružja te da provodi vježbe i nadlijetanja sa sustavima sposobnim za nošenje nuklearnog oružja te budući da izjave ruskih čelnika o važnosti nuklearnog odvraćanja i odluka Rusije da suspendira Sporazum o raspolaganju i upravljanju plutonijem, koji je 2000. sklopila sa SAD-om, povećaju zabrinutost da se Rusija sve više oslanja na nuklearno oružje;

R.  budući da EU ima važnu ulogu kao stranka Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana dogovorenog s Iranom, među ostalim i zbog svojeg punopravnog članstva u Zajedničkoj komisiji za nadgledanje primjene sporazuma;

S.  budući da je 9. rujna 2016. Demokratska Narodna Republika Koreja izvela svoje peto nuklearno ispitivanje samo nekoliko mjeseci nakon ispitivanja 6. siječnja 2016.; budući da je DNRK tim ispitivanjem, koje je nazvao „uspješnim testiranjem hidrogenske bombe”, očigledno prekršio svoje međunarodne obveze u okviru rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i Međukorejske deklaracije o denuklearizaciji iz 1992., u kojoj se navodi da Sjeverna Koreja i Južna Koreja neće razvijati niti posjedovati nuklearno oružje; budući da širenje bilo koje vrste oružja za masovno uništenje, ali posebno nuklearnog oružja te njegovih nosača, predstavlja prijetnju za međunarodni mir i sigurnost; budući da je DNRK 2003. najavio da će se povući iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), da od 2006. provodi nuklearna ispitivanja i da je 2009. službeno izjavio da je razvio nuklearno oružje za odvraćanje, što znači da je prijetnja koju DNRK predstavlja za susjedne države u sjeveroistočnoj Aziji te za regionalni i međunarodni mir i sigurnost sve veća;

T.  budući da se u Europskoj sigurnosnoj strategiji iz 2003. navodi da je širenje oružja za masovno uništenje potencijalno najveća prijetnja našoj sigurnosti koja otvara mogućnost natjecanja u razvoju tog oružja te da se EU zalaže za postizanje univerzalnog pridržavanja multilateralnih sporazuma kao i za jačanje tih sporazuma i njihovih odredaba o provjeri; budući da se u Globalnoj strategiji EU-a iz 2016. ne spominje oružje za masovno uništenje, neširenje ni kontrola oružja;

U.  budući da se uoči Revizijske konferencije o NPT-u 2015. EU nažalost nije uspio dogovoriti o zajedničkom stajalištu u vezi s nuklearnim razoružanjem, priznavši prvi put da su izraženi „različiti stavovi” o posljedicama nuklearnog oružja; budući da na toj konferenciji nije usvojen konačan dokument zbog neslaganja u vezi s regionalnim nastojanjima da se na Bliskom istoku uspostavi zona bez oružja za masovno uništenje;

V.  budući da se EU obvezao na to da će upotrijebiti sve primjerene raspoložive instrumente kako bi spriječio, destimulirao, zaustavio i, ako je to moguće, ukinuo programe širenja oružja koji izazivaju zabrinutost na globalnoj razini, kao što je jasno izraženo u Strategiji EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje, koju je Europsko vijeće usvojilo 12. prosinca 2003., i budući da se pobrinuo za užu suradnju europskih skupina za strateško promišljanje o neširenju oružja kao dijela Konzorcija EU-a za neširenje oružja;

W.  budući da je važno podržati i ojačati sudjelovanje civilnog društva u tom međunarodnom procesu na transparentan način;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja sigurnosne situacije oko Europske unije i u njezinu širem susjedstvu, što bi moglo dovesti do ponovne pojave nuklearnog oružja kao aktivnog odvraćajućeg faktora i njegova mogućeg širenja među državnim i nedržavnim akterima, te zbog nedovoljne provedbe mjera za učinkovito razoružanje i neširenje;

2.  poziva sve države koje posjeduju nuklearno oružje da poduzmu konkretne privremene mjere za smanjenje rizika od eksplozija nuklearnog oružja, što obuhvaća snižavanje operativnog statusa nuklearnog oružja i uklanjanje raspoređenog nuklearnog oružja u skladišta, umanjenje uloge nuklearnog oružja u vojnim doktrinama i brzo smanjenje količine svih vrsta nuklearnog oružja;

3.  izražava duboku zabrinutost zbog mogućih kršenja Sporazuma o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa;

4.  izražava duboku zabrinutost zbog povećanih nuklearnih prijetnji koje proizlaze iz stava Rusije, s posljedicama za sigurnost, stabilnost i predvidljivost na svjetskoj razini, i zbog pogoršanog odnosa s NATO-om, uključujući moguća kršenja Sporazuma o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa, kao i zbog izjava kojima se pokazuje veća spremnost na upotrebu nuklearnog oružja te izjava o razmatranju mogućeg raspoređivanja nuklearnog oružja na dodatnim teritorijima u Europi; skreće pozornost na ruske vojne vježbe u okviru kojih se simulira upotreba nuklearnog oružja protiv Poljske te izražava duboku zabrinutost zbog raspoređivanja raketnog sustava Iskander sposobnog za nošenje nuklearnog oružja u Kalinjingradskoj oblasti, koja graniči s državama članicama EU-a Poljskom i Litvom; podsjeća da je Međunarodni sud pravde 1996. u svojem savjetodavnom mišljenju iznio mišljenje da prema sadašnjem međunarodnom pravu ne može „donijeti konačan zaključak o zakonitosti ili nezakonitosti upotrebe nuklearnog oružja od strane neke države u iznimnim okolnostima samoobrane”;

5.  podržava Sastanak na vrhu o nuklearnoj sigurnosti održan 2016. i uviđa da neovlaštena trgovina i korištenje nuklearnim materijalom predstavlja neposrednu i ozbiljnu prijetnju globalnoj sigurnosti te željno iščekuje postizanje cilja potpunog praćenja i fizičkog osiguranja svih materijala pogodnih za izradu nuklearnog oružja;

6.  pozdravlja dovršetak rada otvorene radne skupine UN-a za promicanje multilateralnih pregovora o nuklearnom razoružanju, u skladu s Rezolucijom Opće skupštine UN-a 70/33; pozdravlja preporuku izdanu Općoj skupštini UN-a koju je otvorena radna skupina uvrstila u svoje završno izvješće (A/71/371) i koja je usvojena 19. kolovoza 2016. uz široku potporu, da se 2017. sazove konferencija koja će biti otvorena za sve države i na kojoj bi se pregovaralo o pravno obvezujućem instrumentu zabrane nuklearnog oružja, s konačnim ciljem njegove potpune eliminacije; smatra da će se time ojačati ciljevi i obveze neširenja nuklearnog oružja i razoružanja koji su sadržani u NPT-u te će se pridonijeti stvaranju uvjeta za globalnu sigurnost i svijet bez nuklearnog oružja;

7.  poziva države članice EU-a da podrže sazivanje te konferencije 2017. i da konstruktivno sudjeluju u njezinu radu te poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Federicu Mogherini i Europsku službu za vanjsko djelovanje da konstruktivno doprinesu radu pregovaračke konferencije 2017.;

8.  podsjeća na to da se obilježava dvadeset godina otkako je Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa otvoren za potpisivanje 24. rujna 1996. i naglašava da je univerzalni sporazum o zabrani pokusa, koji se može učinkovito nadzirati na međunarodnoj razini, najučinkovitiji način da se zabrane pokusne eksplozije nuklearnog oružja te sve ostale nuklearne eksplozije;

9.  traži od preostalih zemalja koje su navedene u Prilogu II. tog ugovora, koje ga moraju ratificirati kako bi stupio na snagu, da ga čim prije potpišu i/ili ratificiraju kako bi taj ključni međunarodni instrument dobio svoj puni pravni učinak bez daljnjeg odlaganja; u tom pogledu pozdravlja usvajanje Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2310 (2016);

10.  zahvalan je na znatnom napretku koji je postigla Pripremna komisija za Organizaciju Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa (CTBTO) u pogledu dovršenja i uspostave provedbe učinkovitog sustava međunarodnog praćenja koji, premda Ugovor nije još stupio na snagu, doprinosi regionalnoj stabilnosti kao važna mjera za izgradnju povjerenja, jača program neširenja oružja i razoružanja te državama pruža dodatne znanstvene i građanske koristi; izražava uvjerenje da će se za kontinuirano djelovanje sustava praćenja Pripremna komisija CTBTO-a i dalje oslanjati na financijske doprinose država;

11.  žali zbog činjenice da se, unatoč nadanjima u suprotno, nuklearno oružje ponovno uvrštava u strateške planove država s nuklearnim naoružanjem; poziva na produbljivanje dijaloga sa svim državama koje posjeduju nuklearno oružje u cilju zajedničkog plana da se postupno smanji zaliha nuklearnih bojnih glava; posebno podržava korake koje su poduzeli SAD i Rusija u cilju smanjenja količine raspoređenog nuklearnog oružja, kao što je dogovoreno u ugovoru Novi START;

12.  žali zbog toga što, otkako je Novi START stupio na snagu 2011., nije bilo daljnjih pregovora o hitno potrebnom smanjenju broja raspoređenih i neraspoređenih bojnih glava, što uključuje, kako su SAD i Rusija prethodno dogovorili, mjere za smanjenje količine i eliminaciju nuklearnog oružja kratkog dometa i taktičkog nuklearnog oružja koje se smatra supstrateškim ili nestrateškim nuklearnim oružjem;

13.  uviđa da bi uzajamno i istodobno uklanjanje nuklearnih bojnih glava kratkog dometa, taktičkih i namjenskih supstrateških nuklearnih bojnih glava s europskog teritorija moglo pozitivno doprinijeti stvaranju uvjeta za uspostavu novih zona bez nuklearnog oružja, čime bi se doprinijelo ispunjenju obveza neširenja i razoružanja sadržanih u NPT-u te bi se u međuvremenu postavio presedan za daljnje nuklearno razoružanje;

14.  pohvaljuje uspostavu zona bez nuklearnog oružja kao pozitivan korak prema uspostavi svijeta bez nuklearnog oružja; u tom pogledu smatra da bi zona bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku, temeljena na dobrovoljno postignutim dogovorima, bila od ključne važnosti za postizanje trajnog i sveobuhvatnog mira u toj regiji; u tom kontekstu izražava veliko razočaranje činjenicom da 2012. nije održana konferencija o uspostavi zone bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku, kako je predviđeno NPT-om;

15.  podržava poduzimanje dodatnih napora kako bi se učvrstio mandat Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), uključujući generalizaciju dodatnih protokola uz Zaštitne sporazume IAEA-e, kao i ostale korake čiji je cilj donijeti mjere za izgradnju povjerenja; traži da se toj organizaciji na raspolaganje stave dostatna sredstva kako bi mogla ispunjavati svoj mandat, odnosno brinuti se za sigurnost nuklearnih aktivnosti; poziva na ostvarenje napretka u okviru nadolazećeg sastanka pripremnog odbora NPT-a 2017. i konferencije na visokoj razini o nuklearnom razoružanju 2018.;

16.  pozdravlja sporazum između sila P5+1 i Irana o iranskim nuklearnim ambicijama te potiče kontinuiranu suradnju obiju strana kako bi se zajamčila potpuna primjena Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (ZSAP); smatra da je ZSAP, poznat i kao Iranski nuklearni sporazum, značajno postignuće multilateralne diplomacije, a naročito europske diplomacije, koje bi trebalo omogućiti ne samo bitno poboljšanje odnosa između EU-a i Irana, već i poticanje stabilnosti u čitavoj regiji; smatra da su sada sve strane odgovorne za osiguravanje njegove stroge i potpune provedbe; pozdravlja uspostavu Zajedničke komisije koja se sastoji od predstavnika Irana i predstavnika zemalja skupine E3/EU+3 (Kina, Francuska, Njemačka, Ruska Federacija, Ujedinjena Kraljevina i Sjedinjene Američke Države) zajedno s potpredsjednicom Komisije/Visokom predstavnicom Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku; u potpunosti podržava potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije u njezinoj ulozi koordinatorice Zajedničke komisije koja je uspostavljena u okviru ZSAP-a te vjeruje da je stroga i potpuna provedba ZSAP-a i dalje od presudne važnosti;

17.  osuđuje nedavne nuklearne pokuse koje je izveo DNRK i činjenicu da je ta zemlja odbila niz rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući i onu najnoviju od 2. ožujka 2016. (2070); apelira na DNRK da više ne pribjegava provokacijama te da potpuno i nepovratno obustavi svoje nuklearne i raketne programe, na način koji je moguće provjeriti, te da prestane sa svim povezanim aktivnostima i smjesta prihvati sve svoje međunarodne obveze, među kojima su i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i Vijeća guvernera IAEA-e, uskladi se s ostalim međunarodnim normama u vezi s razoružanjem i neširenjem oružja te da ponovno počne sudjelovati u pregovorima; poziva DNRK da bez odgode potpiše i ratificira Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa; potvrđuje svoju želju za diplomatskim i političkim rješenjem nuklearnog pitanja s DNRK-om i podržava ponovno započinjanje šesterostranih pregovora; apelira na Kinu da izvrši jači pritisak na DNRK;

18.  pozdravlja uvrštavanje klauzula o neširenju oružja za masovno uništenje u sporazume EU-a s trećim zemljama i akcijske planove; ističe da sve partnerske zemlje EU-a bez iznimke moraju provesti te mjere;

19.  pozdravlja predstavljanje Globalne strategije EU-a i apelira na ESVD da kao popratnu mjeru ažurira i proširi Strategiju EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje iz 2003. kao i Nove pravce djelovanja iz 2009., uzimajući pritom u obzir gore opisana pitanja i probleme, kako bi EU postao pokretačka sila u jačanju i promicanju multilateralnih sporazuma o nuklearnom razoružanju i neširenju nuklearnog oružja;

20.  pozdravlja činjenicu se Konzorcij EU-a za neširenje oružja te druge organizacije civilnog društva i skupine za strateško promišljanje redovito bave tim temama i poziva Konzorcij EU-a za neširenje oružja, na čelu s glavnim savjetnikom i posebnim izaslanikom EU-a za neširenje oružja i razoružanje, da proširi svoj program rada kako bi on obuhvaćao i razoružanje;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi državama članicama, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, glavnom tajniku UN-a, visokom povjereniku UN-a za pitanja razoružanja, Organizaciji Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa i glavnom direktoru Međunarodne agencije za atomsku energiju te parlamentima pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a.

(1) SL C 440, 30.12.2015., str. 97.
(2) SL C 349 E, 22.12.2010., str. 77.
(3) SL L 196, 24.7.2012., str. 67.


Europska volonterska služba
PDF 316kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o Europskoj volonterskoj službi i poticanju volonterstva u Europi (2016/2872(RSP))
P8_TA(2016)0425RC-B8-1126/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 27. studenog 2009. o Europskoj godini volonterskih aktivnosti za promicanje aktivnog građanstva (2011.)(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Politike EU-a i volontiranje: priznavanje i promicanje prekograničnih volonterskih aktivnosti u EU-u” (COM(2011)0568),

–  uzimajući u obzir politički program Saveza za Europsku godinu volontiranja 2011. o volonterstvu u Europi,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. prosinca 2013. o volontiranju i volonterskoj aktivnosti u Europi(3),

–   uzimajući u obzir definiciju volonterskog rada koju je u svom Priručniku o mjerenju volontiranja predložila Međunarodna organizacija rada (2011.),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2012. o priznavanju i promicanju prekograničnih volonterskih aktivnosti u EU-u(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. travnja 2008. o doprinosu volontiranja ekonomskoj i socijalnoj koheziji(5),

–  uzimajući u obzir Europsku povelju o pravima i odgovornostima volontera(6),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o volontiranju i Europskoj volonterskoj službi (O-000107/2016 – B8-1803/2016),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da Europska volonterska služba 2016. slavi 20. godišnjicu i da je u tih 20 godina podršku dobilo 100 000 volontera;

B.  budući da je 2011. bila Europska godina volontiranja, da je ona imala snažnu podršku Europskog parlamenta i da je bila velika politička prilika da se istakne dodana vrijednost volontiranja u Europi i da bi danas, pet godina kasnije, Europski parlament trebao razmisliti o tome kakav je učinak Europska godina volontiranja 2011. imala u smislu dodane vrijednosti na razvoj politika i način na koji se volontiranje uključuje u ključne europske programe poput Erasmusa+ i Europske volonterske službe;

C.  budući da je Europska godina volontiranja 2011. pružila poticaj i kontekst za uspostavu i/ili reviziju mnogih nacionalnih i pravnih okvira za volontiranje diljem Europe; budući da, međutim, Europi i dalje nedostaje koordinirana volonterska politika s jedinstvenom kontaktnom točkom u institucijama EU-a;

D.  budući da osobe volontiraju dobrovoljno, na temelju vlastitog izbora i vlastite motivacije, ne tražeći pritom financijsku korist; budući da se volontiranje može definirati kao put solidarnosti i da je to način za rješavanje ljudskih, socijalnih ili ekoloških potreba i problema;

E.  budući da je volontiranje važan čimbenik aktivnog građanstva i demokracije, kao i osobnog razvoja, u kojem se utjelovljuju europske vrijednosti poput solidarnosti i nediskriminacije te da ono, osim toga, doprinosi razvoju participativne demokracije i promicanju ljudskih prava unutar Europske unije i izvan nje;

F.  budući da je volonterstvo važno i vrijedno s obzirom na to da je jedan od najvidljivijih izraza solidarnosti kojim se promiče i olakšava socijalna uključenost, gradi društveni kapital te preobražava društvo; budući da volontiranje doprinosi razvoju živog civilnog društva, koje može ponuditi kreativna i inovativna rješenja za zajedničke izazove, te da doprinosi gospodarskom rastu, zbog čega zaslužuje da bude mjereno na poseban i ciljani način u pogledu ekonomskog, ali i društvenog kapitala;

G.  budući da je poticajno okruženje ključno kako bi se što veći broj europskih građana uključilo u volontiranje i zajamčilo pravično financiranje volonterske infrastrukture, između ostalog i organizacija koje okupljaju volontere, kako bi od toga korist imali i sami volonteri i njihove aktivnosti;

H.  budući da volontiranje iziskuje kombiniranje mehanizama potpore i/ili odgovarajućih organizacijskih struktura kojim se utvrđuju prava i odgovornosti za volontere i volontiranje;

I.  budući da svaka osoba ima pravo na jednak pristup mogućnostima volontiranja i zaštiti od svih vrsta diskriminacije te bi trebala imati pravo na to da uskladi svoje volonterske aktivnosti s privatnim i profesionalnim životom kako bi mogla postići određenu fleksibilnost tijekom volonterske aktivnosti;

J.  budući da je priznavanje društvene i ekonomske vrijednosti volonterstva, osim toga, ključno kako bi se poduprli odgovarajući poticaji za sve dionike i na taj način povećala količina, kvaliteta i učinak volontiranja;

K.  budući da se natjecanjem „Europska volonterska prijestolnica” priznaju postignuća općina širom Europe u prepoznavanju i potpori napora volontera na njihovim područjima;

L.  budući da se novim programom Erasmus+ i dalje pružaju mogućnosti za financiranje i podržavanje volonterskih projekata, osobito preko programa Europske volonterske službe, i da je Glavna uprava za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći (DG ECHO) pokrenula program Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a radi pružanja praktične podrške projektima u području humanitarne pomoći; budući da su u novom višegodišnjem financijskom okviru EU-a za razdoblje 2014. – 2020. osigurana određena sredstva EU-a za volontiranje, te da je osobito u programu Europa za građane, koji trenutačno vodi Glavna uprava za migracije i unutarnje poslove (DG HOME), volontiranje i dalje prioritet; budući da je, međutim, pristup volonterskih organizacija drugim velikim fondovima EU-a, poput europskih strukturnih i investicijskih fondova, i dalje veoma ograničen;

M.  budući da je odgovor EU-a na trenutačnu izbjegličku krizu relevantan primjer i uočljiv simbol važnosti volontera i načina na koji oni utjelovljuju europske vrijednosti, doprinose otpornosti te pružaju fleksibilna i pragmatična rješenja za zajedničke izazove;

1.  uviđa da je volontiranje izraz solidarnosti, slobode i odgovornosti koji doprinosi jačanju aktivnog građanstva i osobnog razvoja čovjeka te je ključan instrument za socijalnu uključenost i koheziju, kao i osposobljavanje, obrazovanje te dijalog među kulturama, dajući istodobno važan doprinos širenju europskih vrijednosti; ističe da su koristi volonterstva također priznate u okviru dobrovoljnog rada u trećim zemljama kao strateškog instrumenta za poticanje međusobnog razumijevanja i međukulturnih odnosa;

2.  naglašava važnost pružanja europskog okvira za volontiranje u kojem će biti utvrđeni prava i odgovornosti te kojim će se olakšati mobilnost i priznavanje vještina; potiče države članice koje još trebaju definirati pravno okruženje za volontere da iskoriste preporuke iz političkog programa za volontiranje u Europi i Europsku povelju o pravima i odgovornostima volontera;

3.  potiče države članice da u okviru preporuka Vijeća iz 2012. provedu konkretne postupke vrednovanja kako bi se zajamčilo bolje razumijevanje i usporedivost vještina i iskustva; traži da se u svim budućim inicijativama u vezi s Europskom mapom vještina i Europassom volontiranje u većoj mjeri uzme u obzir kao informalno i neformalno obrazovanje; podsjeća na to da se volontiranjem ljudima pomaže da steknu vještine i kompetencije koje olakšavaju pristup tržištu rada; naglašava da se volonteri nikad ne smiju smatrati ili koristiti kao zamjenska radna snaga;

4.  napominje da u Europi skoro 100 milijuna građana svih dobi volontira i da se na taj način ostvaruje oko 5 % europskog BDP-a; poziva Komisiju da uzme u obzir ekonomsku vrijednost robe i usluga koju ostvaruju volonteri osmišljavanjem politika koje su više okrenute volonterstvu;

5.  predlaže da se podrži i provede ideja koju je Komisija iznijela u novom prijedlogu Financijske uredbe, prema kojoj bi se vrijeme provedeno u volontiranju moglo iskoristiti kao sufinanciranje za bespovratna sredstva EU-a;

6.  poziva Eurostat da u tome podrži države članice kako bi se zajamčilo prikupljanje usporedivih podataka u Europi, ali i izrada zajedničkih pokazatelja i metodologija na razini EU-a za mjerenje društvenog učinka volontiranja; potiče države članice da prihvate sustav koji je Međunarodna organizacija rada uspostavila za mjerenje ekonomske vrijednosti volontiranja;

7.  potiče one države članice koje to još nisu učinile da uspostave nacionalne sustave volontiranja s adekvatnim izvorima financiranja i da poboljšaju pristup kvalitetnim informacijama o mogućnostima volontiranja na nacionalnoj i lokalnoj razini, posebno putem postojećih mreža za informiranje i razmjenom informacija među kolegama, te da uspostave nacionalne centre za civilnu službu, koji bi također promicali međunarodne mogućnosti volontiranja za ljude svih dobi;

8.  poziva Komisiju da omogući razvoj usklađenije europske politike za volonterstvo radi osnivanja jedinstvene kontaktne točke u Komisiji kojom bi se međusobno povezale pojedinačne inicijative i programi i poboljšao pristup programima volontiranja;

9.  traži od Komisije da provede studiju o nacionalnim sustavima volontiranja, ali i o civilnoj službi i snagama solidarnosti te postojećem okruženju za moguće volontere unutar država članica kako bi se poboljšalo međusobno razumijevanje i razmjena dobrih praksi, te o mogućnosti uspostave europske civilne službe uz postojeće mogućnosti volontiranja, a sve u cilju jačanja građanstva EU-a;

10.  prima na znanje ideju Komisije da se pokrene nova europska volonterska inicijativa za mlade poznata kao „Snage solidarnosti Europske unije”; poziva Komisiju da ocijeni dodanu vrijednost te inicijative kako bi se pomoglo u onome što civilno društvo već radi te da se zajamči da se u osmišljavanje te inicijative uključe volonterske organizacije; dodatno ističe potrebu da se zajamči da njezina provedba neće ugroziti proračune već dodijeljene drugim programima;

11.  daje potporu Komisiji i državama članicama u proslavi 20. godišnjice Europske volonterske službe; insistira na tome da program Europske volonterske službe mora koristiti uključenim pojedincima i organizacijama te društvu u cjelini i da bi Europska volonterska služba trebala doprinijeti jačanju aspekta civilnog angažmana programa Erasmus+; ističe važnost promocije Europske volonterske službe kod svih mladih ljudi, posebno onih koji još nisu zainteresirani za volontiranje i mobilnost, da bi ih se motiviralo i da bi se promijenili njihovi stavovi, ne isključujući pritom starije generacije s obzirom na to da one mogu dati važan doprinos, na primjer kao mentori;

12.  potiče države članice da u svojim odgojnim i obrazovnim sustavima potiču Europsku volontersku službu kao sredstvo za širenje obrazovanja za solidarnost i civilni angažman među mlađom generacijom;

13.  podsjeća da se Europska volonterska služba temelji na kvalitetnim ponudama za volontiranje i poštuje Povelju o volonterstvu i načela Povelje kvalitete za mobilnost u učenju i da bi se Europska volonterska služba trebala temeljiti na strukturi kojom se potiče volonterske organizacije da postanu organizacije primateljice, pružajući im stoga odgovarajuće financiranje i osposobljavanje, jačajući istovremeno ulogu organizacija koje koordiniraju i podržavaju velik broj organizacija primateljica, npr. u pogledu administracije i osposobljavanja;

14.  podsjeća na to da bi Europska volonterska služba trebala omogućavati brz i jednostavan pristup programu te stoga poziva na pojednostavnjenje sustava za prijave koji se trenutačno primjenjuje;

15.  ističe potrebu za jačanjem daljnjeg djelovanja i lokalne dimenzije nakon volonterskog iskustva u inozemstvu pružanjem podrške ne samo prije polaska, već i po povratku, u obliku osposobljavanja o naknadnoj orijentaciji i naknadnoj integraciji;

16.  potiče nacionalna, regionalna i lokalna nadležna tijela da za volonterske organizacije i mreže, posebice one manje s ograničenim sredstvima, omoguće pristup odgovarajućim financijskim sredstvima, pojednostave administrativne postupke i predvide porezne poticaje;

17.  insistira na tome da je potrebno pružiti kvalitetno mentorstvo tijekom cijelog procesa pomoću odgovornog vođenja volontera i osvještavanjem volontera o odgovornosti za organizaciju i zajednicu;

18.  traži od Komisije da poboljša i promijeni komunikacijsku strategiju za Europsku volontersku službu na način da istakne društvenu, ljudsku i građansku vrijednost volonterstva;

19.  naglašava ulogu aktivnog starenja u volontiranju i potiče jačanje uloge mlađih i starijih građana u civilnom angažmanu u Europi razvijanjem zamaha stvorenog tijekom Europske godine volonterskih aktivnosti (2011.) i Europske godine aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti (2012.);

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 17, 22.1.2010., str. 43.
(2) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0549.
(4) SL C 332 E, 15.11.2013., str. 14.
(5) SL C 259 E, 29.10.2009., str. 9.
(6) http://ec.europa.eu/citizenship/pdf/volunteering_charter_en.pdf


Strategija EU-a za mlade 2013. - 2015.
PDF 406kWORD 71k
Rezolucija Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o procjeni strategije EU-a za mlade 2013. – 2015. (2015/2351(INI))
P8_TA(2016)0426A8-0250/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine članke 14., 15., 21., 24. i 32.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ(1),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća o Planu rada Europske unije za mlade za razdoblje od 2016. do 2018.(2) i Rezoluciju Vijeća od 20. svibnja 2014. o Planu rada Europske unije za mlade za razdoblje od 2014. do 2015.(3),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Jamstva za mlade(4),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 7. i 8. veljače 2013. o pokretanju Inicijative za zapošljavanje mladih(5),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 27. studenog 2009. o obnovljenom okviru za europsku suradnju u području mladih (2010. − 2018.)(6),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o uspostavi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja („ET 2020.”)(7),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju(8),

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja, koja je donesena na neformalnom sastanku ministara obrazovanja EU-a 17. ožujka 2015. u Parizu,

–  uzimajući u obzir Zajedničko izvješće Vijeća i Komisije iz 2015. o provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.), koje je Vijeće donijelo 23. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. rujna 2015. naslovljenu „Nacrt zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije iz 2015. o provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.)” (COM(2015)0429) i radne dokumente službi Komisije priložene toj komunikaciji „Rezultati otvorene metode koordinacije u području mladih s posebnim naglaskom na drugi ciklus (2013. – 2015.)” (SWD(2015)0168) i „Položaj mladih u EU-u” (SWD(2015)0169),

–   uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. kolovoza 2015. naslovljenu „Nacrt zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) – Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja” (COM(2015)0408),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2013. o provedbi strategije EU-a za mlade 2010. – 2012.(9) i Rezoluciju od 18. svibnja 2010. o strategiji EU-a za mlade – Ulaganje i osnaživanje(10),

–   uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta,

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o učenju o EU-u u školama(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o promicanju poduzetništva mladih obrazovanjem i osposobljavanjem(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2015. o praćenju provedbe Bolonjskog procesa(13),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a(14),

–   uzimajući u obzir izvješće iz sjene o politici EU-a za mlade koje je objavio Europski forum mladih,

–   uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 10. ožujka 2014. o kvalitativnom okviru za pripravništvo,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje te mišljenja Odbora za proračunski nadzor i Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0250/2016),

A.  budući da bi mladi trebali aktivno sudjelovati u planiranju, razvoju, provedbi, praćenju i ocjenjivanju svih politika za mlade;

B.  budući da postoji potreba da se pomogne mladim ljudima i ojača njihova pozicija u rješavanju vrlo ozbiljnih problema s kojima se trenutačno suočavaju kao i izazova s kojima se će se suočiti u budućnosti, i to uz pomoć adekvatnijih, učinkovitijih i bolje koordiniranih politika za mlade te u vidu ciljane uporabe resursa ekonomske i socijalne politike kao i politike zapošljavanja na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a;

C.  budući da je potrebno ojačati integraciju politike mladih, međusektorsku suradnju, socijalne mjere u EU-u te sinergiju među Europskom strategijom za mlade i drugim europskim strategijama, kao što su one u području obrazovanja, osposobljavanja, zdravlja i zapošljavanja, kako bi se zajamčilo da aktualno kreiranje politika kao i ono buduće predstavlja učinkovit odgovor na položaj i potrebe mladih, koji se suočavaju s teškim ekonomskim i socijalnim problemima kao i s problemom pronalaženja radnog mjesta, te budući da je u tom pogledu sudjelovanje organizacija mladih u kreiranju politika od presudne važnosti;

D.  budući da se po uzoru na europsku suradnju u području zapošljavanja otvorena metoda koordinacije primjenjuje i u području mladih;

E.  budući da je jedan od predviđenih ciljeva cjelokupnog programa Erasmus+ pridonijeti uspostavi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.); budući da je u tom smislu za organizacije mladih potrebno osigurati pristup bespovratnim sredstvima u okviru obnovljenog programa Erasmus+ kao i ukloniti prepreke za prihvatljivost malih projekata;

F.  budući da strategija EU-a za mlade (2010. – 2018.) ima osam glavnih područja djelovanja unutar kojih je potrebno poduzeti inicijative: obrazovanje i osposobljavanje, zapošljavanje i poduzetništvo, zdravlje i dobrobit, sudjelovanje, volonterske aktivnosti, socijalna uključenost, mladi i svijet te kreativnost i kultura;

G.  budući da će se u trećem i konačnom trogodišnjem ciklusu strategije EU-a za mlade (2010. – 2018.) prednost dati socijalnoj uključenosti mladih, posebno mladih u nepovoljnom položaju, većem sudjelovanju u demokratskom i građanskom životu te lakšem prelasku iz svijeta obrazovanja na tržište rada;

H.  budući da se u strategiji EU-a za mlade (2010. – 2018.) naglašava potreba za kontinuiranim strukturiranim dijalogom između donositelja odluka te mladih i organizacija mladih; ipak, ističe da 57 % organizacija mladih u EU-u smatra da se pri kreiranju politika za mlade ne uzima dovoljno u obzir njihovo stručno znanje;

I.  budući da bi se politika za mlade trebala zasnivati na pravima i da bi se njome trebao poticati razvoj mladih, jamčiti ostvarivanje njihovih prava i potencijala, a sprečavati stigmatizacija određenih skupina;

J.  budući da je važno istaknuti da su mladi politički aktivni u mnogo različitih vidova, ali da se udio mladih koji sudjeluju na izborima smanjuje;

K.  budući da je potrebno zajamčiti da svi mladi imaju pristup kvalitetnom obrazovanju, i formalnom i neformalnom, kao i osposobljavanju, s obzirom na to da se mladi u Europi danas u brojnim državama članicama suočavaju s visokim stopama nezaposlenosti, nestabilnim radnim mjestima te povećanim rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti, a to se posebno odnosi na mlade s nižim kvalifikacijama, mlade koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET skupina), mlade s posebnim potrebama, mlade iz socijalno i ekonomski prikraćenih sredina, kao što su etničke manjine, izbjeglice, migranti i tražitelji azila, za koje je vjerojatnije da će biti nezaposleni i marginalizirani;

L.  budući da su potrebni kontinuirani napori da se poveća razina sudjelovanja na tržištima rada među mladim ženama, osobito nakon rodiljnog dopusta i među samohranim majkama, mladim migrantima, mladima koji su rano prekinuli školovanje, nisko kvalificiranim osobama, mladima s invaliditetom i svi mladima kojima prijeti diskriminacija;

M.  budući da obrazovanje i osposobljavanje mogu doprinijeti rješavanju problema nesudjelovanja mladih u društvu, njihove marginalizacije i radikalizacije te rješavanju problema njihove nezaposlenosti kao i podizanju razine svijesti mladih o važnosti temeljnih vrijednosti na kojima počiva EU; budući da su interkulturni i međureligijski pristup presudni za izgradnju uzajamnog poštovanja, integraciju mladih u obrazovanju i društvenom životu kao i za borbu protiv predrasuda i netolerancije;

N.  budući da zbog svoje specifične prirode sportske aktivnosti i njihov doprinos socijalnoj uključenosti mladih u nepovoljnom položaju, posebno izbjeglica i migranata, pomažu u prevladavanju ksenofobije i rasizma;

O.  budući da su mladi budućnost i da bi ih trebalo smatrati resursom s golemim potencijalom za budućnost europskih društava;

P.  budući da je u svim fazama političkog procesa od iznimne važnosti u politike za mlade uključiti rodnu perspektivu, kojom bi se u obzir uzele posebne okolnosti i izazovi s kojima se suočavaju mlade žene, djevojke i djevojčice; budući da u područjima kao što su borba protiv nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama, spolno obrazovanje i obrazovanje o odnosima te obrazovanje o ravnopravnosti spolova politika za mlade mora sadržavati mjere kojima se u obzir uzima rodna perspektiva;

Q.  budući da su potrebama mladih koji su višestruko diskriminirani, između ostalog mladih s invaliditetom ili s duševnim poremećajima te mladih koji su se opredijelili kao LGBTI osobe, također mora posvetiti posebna pozornost pri kreiranju i provedbi politika za mlade;

R.  budući da socijalna uključenost i socijalna mobilnost moraju biti glavni prioriteti strategije EU-a za mlade, koja stoga u prvom redu mora biti usmjerena na mlade iz ugroženih skupina, kao što su mladi koji se suočavaju sa siromaštvom i socijalnom isključenosti, mladi iz izoliranih ruralnih područja ili oni iz marginaliziranih zajednica poput etničkih manjina, izbjeglica i tražitelja azila;

Opće preporuke

1.  pozdravlja Izvješće EU-a o mladima od 15. rujna 2015., temeljeno na Komunikaciji Komisije o provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.) (COM(2015)0429), koje sadrži glavne rezultate posljednjeg trogodišnjeg ciklusa strategije EU-a za mlade i u kojem su predloženi prioritete za sljedeći ciklus; da bi se odgovorilo na nove potrebe povezane s budućim socijalnim i obrazovnim izazovima, preporučuje lokalnim, regionalnim i nacionalnim tijelima kao i tijelima EU-a da zajamče kvalitetnu komunikaciju o različitim programima na razini EU-a kojima su obuhvaćene politike za mlade kao i njihovu kvalitetnu provedbu i koordinaciju;

2.  otvorenu metodu koordinacije smatra prikladnim, ali i dalje nedostatnim sredstvom za kreiranje politika za mlade, zbog čega je treba dopuniti drugim mjerama; ponavlja svoj poziv na užu suradnju i razmjenu najboljih praksi u vezi s pitanjima mladih, i to na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini kao i na razini EU-a; poziva države članice da dogovore jasne pokazatelje i mjerila kako bi se omogućilo praćenje postignutog napretka;

3.  naglašava da je uključivanje mladih s invaliditetom u tržište rada potrebno kako bi oni mogli voditi neovisan život i bili u potpunosti integrirani u društvo u kojem bi aktivno sudjelovali i stvarno mu doprinosili;

4.  naglašava važnost strukturiranog dijaloga kao sredstva koje uključuje mlade, bilo da oni sudjeluju u radu organizacija mladih ili ne; u tom smislu ističe da je potrebno povećati i poboljšati domet, vidljivost i kvalitetu procesa, uz posebnu pozornost posvećenu uključenosti ugroženih i marginaliziranih skupina, a u cilju djelotvornijeg razvoja, provedbe i ocjene politika za mlade na svim razinama i poticanja aktivnog građanstva među mladima; poziva na to da se u sljedećem okviru suradnje za mlade ojača strukturirani dijalog kao kvalitetan participativni alat za mlade;

5.  napominje ulogu drugog ciklusa strategije EU-a za mlade (2013. – 2015.) kada je riječ o važnosti koja se pridaje fleksibilnom pristupu politici mladih uz sudjelovanje različitih sektora i na više razina; u tom pogledu pozitivno vrednuje strukturirani dijalog s organizacijama mladih; poziva Komisiju i države članice da poboljšaju pristup visokokvalitetnom obrazovanju, osposobljavanju i zapošljavanju mladih; podsjeća na osam područja djelovanja koja se promiču strategijom EU-a za mlade;

6.  ističe važnost strategije EU-a za mlade s obzirom na zabrinjavajuće visok broj mladih nezaposlenih osoba i visok postotak onih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju, a koji znatno varira među državama članicama, te ističe izazove koje predstavljaju siromaštvo i socijalna isključenost mladih; naglašava da bi se u sljedećem ciklusu (2016. – 2018.) trebalo doprinijeti postizanju dvaju ciljeva strategije EU-a za mlade utvrđivanjem i rješavanjem uzroka nezaposlenosti mladih (npr. ranog prekida školovanja), poticanjem poduzetništva među mladima, ulaganjem u obrazovanje, pripravništva, strukovna naukovanja i strukovno osposobljavanje u vještinama koje odražavaju mogućnosti, potrebe i promjene tržišta rada kao i olakšavanjem ulaska mladih na tržište rada na temelju mjera kojima se jamči bolje usklađivanje među obrazovnim programima, politikama zapošljavanja i zahtjevima tržišta rada; ističe da se aktere na tržištu rada mora podupirati u njihovim nastojanjima da provedu Jamstvo za mlade kako bi mladi najkasnije četiri mjeseca od završetka školovanja pronašli radno mjesto, nastavili se obrazovati ili stručno se osposobljavati/usavršavati;

7.  naglašava da učinkovita provedba strategije EU-a za mlade treba biti usko povezana s postizanjem glavnih ciljeva strategije Europa 2020., posebno ciljeva koji se odnose na ostvarenje stope zaposlenosti od 75 % stanovništva u dobi između 20 i 64 godine i izlazak najvećeg mogućeg broja mladih iz siromaštva i socijalne isključenosti; napominje da je, iako se u nekim državama članicama od 2013. bilježi smanjenje stope nezaposlenosti mladih, i dalje prisutna zabrinutost da će ona i dalje biti dvostruko veća od ukupne stope nezaposlenosti, s oko 8 milijuna mladih Europljana koji su i danas bez posla; stoga naglašava važnost prevladavanja geografske neusklađenosti između ponude i potražnje rada unutar i između država članica uz pomoć izmjena Europskog portala mobilnosti (EURES), a u cilju poboljšanja mogućnosti za zapošljavanje mladih i postizanja veće društvene kohezije;

8.  naglašava da je ključno da se u sljedećem ciklusu strategije EU-a za mlade njezinim ciljevima obuhvate i mlade izbjeglice i tražitelji azila te da se s njima postupa ravnopravno i nediskriminirajuće, da im se omogući pristup obrazovanju, osposobljavanju i zapošljavanju te socijalna uključenost, čime će im se pomoći da izgrade vlastiti identitet u državama domaćinima i u potpunosti iskoriste svoj talent i potencijal te da izbjegnu marginalizaciju i razočaranje;

9.  izražava zabrinutost zbog odljeva mozgova i opasnosti te pojave za određene države članice, osobito one koje se suočavaju s poteškoćama i koje su uključene u programe prilagodbe, gdje je sve veći broj diplomaca zbog masovne nezaposlenosti prisiljen otići u inozemstvo, zbog čega dotične države ostaju bez svojih najvrednijih i najproduktivnijih ljudskih resursa;

10.  naglašava potencijal novih tehnologija za povezivanje s mladima i poziva EU i države članice da iskoriste te tehnologije da ojačaju dijalog s mladima kao i njihov kapacitet za sudjelovanje u društvu;

11.  ističe važnost uključivanja mladih i organizacija mladih u oblikovanje prioriteta te pripremu novog okvira EU-a za suradnju u području mladih nakon 2018.;

12.  preporučuje da države članice i EU provedu ocjenu učinka politika usmjerenih na mlade;

13.  smatra da su razmjena najboljih praksi, oblikovanje politika na temelju dokaza, stručne skupine, aktivnosti uzajamnog učenja i revizije alati međusektorske suradnje usmjerene na rezultate važni za pružanje potpore mladima; naglašava da je važno širiti rezultate tih aktivnosti da bi se u najvećoj mjeri povećao njihov učinak;

14.  ističe važnost međusektorske suradnje na svim razinama, a osobito među različitim strategijama EU-a koje utječu na mlade (sadašnje i buduće strategije EU-a za mlade, strategije usmjerene na obrazovanje i osposobljavanje, zdravlje, zapošljavanje itd.);

15.  naglašava da je bitno i potrebno ojačati te dalje razvijati strategije i inicijative usmjerene na sprečavanje nasilja i vršnjačkog nasilja u školama;

16.  naglašava važnost visokokvalitetne suradnje utemeljene na potrebama pojedinog djeteta ili mlade osobe, uključujući između obitelji, vjerskih zajednica i škola, lokalnih zajednica, organizacija mladih, osoba koje rade s mladima te formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja, za usmjeravanje i podupiranje mladih na putu prema njihovoj punoj integraciji u društvo, i to na način da im se pruži siguran okoliš za razvoj i učenje;

17.  predlaže uključivanje lokalnih i regionalnih tijela u područje politike za mlade, posebno u onim državama članicama u kojima navedena tijela u tom području imaju nadležnost;

18.  naglašava važnost promicanja zdravog stila života kako bi se spriječile bolesti i smatra da je mladima potrebno pružiti točne informacije i pomoć u vezi s ozbiljnim duševnim smetnjama koje proizlaze iz konzumiranja duhana, alkohola i droga te ovisnosti;

19.  podsjeća na vrijednost uključivanja međugeneracijske dimenzije u politike za mlade i na potrebu za ostvarivanjem kvalitetnijeg dijaloga među različitim generacijama;

20.  naglašava važnost rješavanja problema siromaštva među mladima iz socijalno i ekonomski prikraćenih sredina, onima s nezaposlenim roditeljima i onima koji nisu uspjeli pronaći izlaz iz socioekonomskog kruga svoje obitelji;

21.  poziva države članice da osiguraju učinkovite programe osposobljavanja na nacionalnom jeziku, u skladu s načelima višejezičnosti i nediskriminacije i na temelju nacionalnog zakonodavstva i europskih načela, te da povećaju potporu obrazovnim institucijama u kojima se podučava na materinskom jeziku nacionalnih ili jezičnih manjina;

22.  podsjeća na glavni cilj strategije Europa 2020. prema kojemu bi udio osoba koje rano prekinu svoje obrazovanje i osposobljavanje morao biti manji od 10 %; naglašava da se treba boriti protiv ranog prekida školovanja, koje utječe na rast nezaposlenosti, tako što će se povesti dijalog između obrazovnog sektora, javnih službi za zapošljavanje i socijalnih partnera, utvrditi nedostaci školskog sustava i društva, učenici i studenti podupirati u pronalaženju vlastitih metoda učenja, provoditi prikladni i zanimljivi nastavni planovi, uspostaviti robustan i dobro razvijen sustav individualnog i visokokvalitetna savjetovanja i orijentacije dostupan svim učenicima i studentima, posebno pri prvim znakovima da bi učenik ili student mogao prekinuti školovanje, zatim pružiti odgovarajuće informacije o budućim mogućnostima na tržištu rada i karijerama, uključujući tehnička i zanatska zanimanja, te osigurati obrazovanje u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i prirodoslovlja (STEM) i dvojnog učenja, zajamčiti kvalitetna strukovna naukovanja, pripravništva i radna mjesta, a učenicima i studentima pružiti drugu priliku u vidu strukovnog osposobljavanja;

23.  poziva države članice da objave izvješća o socijalnom položaju i životnim uvjetima mladih koja se temelje na znanju i činjenicama te da sastave nacionalne akcijske planove i dosljedno ih provode;

24.  naglašava da bi za ostvarivanje ciljeva strategije EU-a za mlade trebalo biti ključno promicanje većeg broja mogućnosti za sve mlade, uključujući jednakih mogućnosti, poticanje socijalne uključenosti, rodne jednakosti i solidarnosti te suzbijanje svih vrsta diskriminacija mladih, posebno na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla ili invaliditeta;

25.  napominje da se politike i nacionalne strategije za mlade moraju razvijati u suradnji s mladima te biti namijenjene mladima;

26.  u prvom redu pozdravlja korisnost okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.) u poboljšanju suradnje između država članica i Europske unije te otvaranju i razvoju mogućnosti i prednosti koje mladima nudi projekt europske integracije te shodno tome poziva Komisiju za nastavi s provedbom i razvojem okvira i nakon 2018.;

27.  poziva države članice da uspostave obrazovne strukture potrebne za integraciju mladih izbjeglica koje će im omogućiti da nauče jezik zemlje u kojoj im je odobren azil, da završe svoje započeto obrazovanje ili postojeće vještine prilagode europskoj razini kako bi se olakšala njihova integracija na tržište rada i u europsko društvo;

28.  poziva na primjenu ciljanih mjera usmjerenih na osobe koje rano prekidaju školovanje, koji trebaju usmjeravanje, obuku i osposobljavanje te na djelotvoran sustav u ranom obrazovanju koji identificira osobe za koje postoji rizik od ranog prekida školovanja, od njihove nezaposleni ili nesudjelovanja u sustavu obrazovanja i osposobljavanja, na način da im se pruži pomoć još u mladoj dobi i usmjeri dalje od tog nepovoljnog položaja;

29.  potiče države članice da ugrade načelo međugeneracijske solidarnosti u svoje mirovinske politike i uzmu u obzir sadašnji i budući utjecaj tih politika na mlade;

30.  pozdravlja svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o učenju o EU-u u školama i u skladu s time poziva države članice da u vidu formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja potiču sveobuhvatnije znanje o EU-u, pri čemu se bi se prvenstveno trebale temeljiti na suradnji onih koji pružaju to obrazovanje, što se može postići u okviru kontinuirane primjene strategije EU-a za mlade;

31.  poziva države članice da u proces provedbe, posebice na lokalnoj razini, u većoj mjeri uključe neovisne organizacije te da poboljšaju koordinaciju između postojećih postupaka u strategiji za razdoblje nakon 2018. (npr. sudjelovanjem u odborima za skrb o mladima u cijelom EU-u itd.) kako bi strategija EU-a za mlade i dalje bila korisna;

32.  naglašava potrebu da se mladima pruži solidno poznavanje i razumijevanje EU-a, između ostalog, u vidu učenja o temeljnim vrijednostima Europske unije kao i o upravljanju i procesu donošenja odluka na razini EU-a, omogućavajući im na taj način da se uključe u kritičko promišljanje o EU-u i da postanu odgovorni i aktivni europski građani; poziva Komisiju i države članice da ulože veće napore u promicanje obrazovne dimenzije EU-a s ciljem priprema učenika za život i rad u sve složenijoj i integriranoj Uniji, u čijem oblikovanju mogu i trebaju sudjelovati;

Zapošljavanje i obrazovanje

33.  poziva države članice da na najbolji način iskoriste dostupne nacionalne politike i politike EU-a kao i financijske okvire radi poticanja primjerenih ulaganja u mlade i stvaranja kvalitetnih i sigurnih radnih mjesta; ustraje na programima mobilnosti na svim razinama koji dovode do unapređenja vještina i kompetencija mladih, njihova većeg samopouzdanja, poticanja znatiželje i interesa za druge načine učenja i njihove uključenosti u društvo; snažno preporučuje priznavanje i ocjenjivanje tih vještina, koje su u okviru programa mobilnosti dovedene na veću razinu; poziva EU i države članice da mladima zajamče bolji pristup informacijama o svim programima i inicijativama od kojih mogu imati koristi;

34.  potiče države članice da u potpunosti provedu program Erasmus+, posebno njegov dio koji se odnosi na strukovno naukovanje, čime se promiče daljnje prekogranično osposobljavanje, karijere i mobilnost mladih radnika te se mladima omogućuje da steknu doživotne vještine i kompetencije za život, uključujući jezične vještine, te šire njihove mogućnosti i prilike za sudjelovanje i na tržištu rada i u društvu, bez obzira na njihove akademske kvalifikacije, vještine ili stupanj obrazovanja; izražava zabrinutost zbog toga što mobilnost naučnika još nije dostigla željenu razinu i poziva Komisiju, države članice, poduzeća i škole da pronađu način za prevladavanje preostalih prepreka koje stoje na putu mobilnosti naučnika; naglašava važnost podupiranja mladih u njihovim projektima mobilnosti, s obzirom na njihovu dob i često nestabilnu financijsku situaciju, između ostalog uklanjanjem određenih neizravnih ograničenja mobilnosti, kao što su poteškoće sa smještajem i prijevozom;

35.  poziva na bolje prilike za mlade u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju u pogledu radnih praksi u susjednim zemljama radi promicanja boljeg razumijevanja o tome kako funkcioniraju rad i osposobljavanje u drugim državama članicama, primjerice financiranjem putnih troškova učenika i studenata koji po povratku nastave boraviti u svojim matičnim zemljama; ističe da je mobilnost pri osposobljavanju ključna prednost kada je riječ o ulasku na tržište rada, ali i razumijevanju europskog projekta na temelju vlastita iskustva i angažmana; ističe važnost europskog okvira za promicanje mobilnosti kao dijela strukovnog naukovanja i osposobljavanja; štoviše, poziva države članice da iskoriste sve pogodnosti mreže EURES kako bi poduprle mobilnost mlade radne snage unutar EU-a, uključujući mobilnost kada je riječ o strukovnom naukovanju;

36.  ističe važnost podučavanja i učenja općih osnovnih vještina kao što su informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT), matematika, kritičko razmišljanje, strani jezici, mobilnost itd., koje će mladima omogućiti da se lako prilagode promjenjivom socijalnom i gospodarskom okružju;

37.  poziva Komisiju i države članice da potiču osposobljavanje u području IKT-a kako bi se svim mladima pružile odgovarajuće digitalne vještine korisne na tržištu rada, npr. preraspodjelom financiranja u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih;

38.  ponavlja da IKT imaju važnu ulogu u osobnom i profesionalnom razvoju mladih te priznaje njihov potencijal za osnaživanje mladih time što ih spajaju u traženju odgovora na društvene probleme te im omogućavaju da pritom premoste zemljopisne, socijalne, vjerske, spolne i ekonomske prepreke; stoga poziva države članice da poduzmu mjere kako bi osigurali da svi mladi raspolažu s najnovijom vještinama i kompetencijama u području IKT-a;

39.  poziva Komisiju i države članice da nastave s provedbom programâ za mlade i obrazovnih programa kojima se osnažuju mlade žene, djevojke i djevojčice te kojima im se olakšava ulazak u tradicionalno muške sektore, u kojima nisu dovoljno zastupljene, kao što su poduzetništvo, IKT, znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika (STEM);

40.  ponavlja da sinergije između sektora STEM-a i IKT-a te područja umjetnosti i dizajna i kreativne industrije imaju golem potencijal na temelju kojih bi STEM mogao postati STEAM (znanost, tehnologija, inženjerstvo, umjetnost, matematika) te ističe potencijal takvih sinergija za privlačenje više mladih, posebno žena, djevojka i djevojčica u područje STEM-a;

41.  poziva države članice da potiču žene da se odluče na osposobljavanje i karijere u sektorima u kojima su slabije zastupljene od muškaraca, kao što su STEM i informatičke tehnologije;

42.  naglašava da je potrebno zajamčiti da mladi imaju priliku da usvoje barem osnovne digitalne vještine i steknu znanje i razumijevanje o medijima kako bi radili, učili i aktivno sudjelovali u modernom društvu;

43.  napominje da čak i ako mladi prevladaju veliki izazov i pronađu posao, u mnogim državama članicama to ne znači nužno da će raspolagati sredstvima za život iznad granice siromaštva;

44.  poziva na nastavak provedbe Inicijative za zapošljavanje mladih (YEI); poziva na to da se predlože naknadne prilagodbe pravnih propisa i sredstava kako bi se do kraja aktualnog financijskog okvira premostile postojeće prepreke u provedbi;

45.  poziva na bolju koordinaciju nastavnih planova i programa na svim razinama u okviru obrazovanja i osposobljavanja s potrebama promjenljivog tržišta rada; poziva na provedbu kampanja za pružanje informacija, podizanje razine svijesti i unaprjeđenje programâ mobilnosti koje se trebaju organizirati u svim općim i strukovnim obrazovnim ustanovama u EU-u kako bi se, s obzirom na trajne nejednakosti između gradskih, prigradskih i ruralnih područja, ispunili ciljevi politike EU-a u okviru ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije; ipak, ističe da je važno i podupirati vrijednost znanja te ulagati napore u pružanje svestranog obrazovanja i čvrstog akademskog temelja; potiče unapređenje dijaloga i suradnje između poduzeća i sveučilišta s ciljem razvijanja obrazovnih programa koji bi mladima prenijeli potreban skup vještina, znanja i kompetencija; u tom kontekstu poziva na bliskiju suradnju među obrazovnim institucijama, poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima, i službama za zapošljavanje; predlaže da države članice u tom smislu međusobno razmjenjuju primjere najbolje prakse;

46.  naglašava činjenicu da je holistički i uključiv pristup obrazovanju presudan kako bi svi učenici i studenti osjećali da su dobrodošli i uključeni te da imaju pravo donositi odluke o vlastitom obrazovanju; ističe da je činjenica da učenici i studenti prekidaju školovanje bez kvalifikacija jedan od najvećih izazova našeg društva, s obzirom na to da ta pojava vodi prema socijalnoj isključenosti, zbog čega je njezino suzbijanje jedan od naših glavnih ciljeva; ističe da se osim prilagođavanja sustava osposobljavanja trebaju uvesti i posebne mjere za one koji se nalaze u najnepovoljnijem položaju; podsjeća da bi stažiranja i strukovna naukovanja trebala voditi prema zapošljavanju te da bi radni uvjeti i dodijeljene zadaće mladim stažistima trebale omogućiti da steknu praktično iskustvo i odgovarajuće vještine za ulazak na tržište rada; smatra da je uključenost regionalnih i lokalnih javnih i privatnih dionika u osmišljavanje i provedbu relevantne kombinacije politika od temeljne važnosti za hvatanje u koštac s nezaposlenosti mladih;

47.  poziva države članice na provedbu mjera kojima će se mladima olakšati prijelaz iz obrazovanja na tržište rada, između ostalog tako da im se osiguraju kvalitetna pripravništva i strukovna naukovanja, da im se zajamče jasno utvrđena prava koja uključuju pristup socijalnoj zaštiti, pisane i obvezujuće ugovore i pravične naknade kako se mlade ne bi diskriminiralo pri ulasku na tržište rada, te da se učenike i studente adekvatno informira o budućim mogućnostima na tržištu rada;

48.  naglašava da s rastom razine obrazovanja pada stopa nezaposlenosti te da je zato potrebno promicati mogućnosti visokog obrazovanja koje se pružaju mladima u EU-u i ulagati u njih;

49.  međutim, podsjeća na to da obrazovanje ne bi trebalo biti usmjereno samo na razvoj vještina i kompetencija traženih na tržištu rada, nego bi se njima također trebalo doprinositi osobnom razvoju i rastu mladih kako bi se oni razvili u proaktivne i odgovorne građane; stoga ističe potrebu za uvođenjem građanskog obrazovanja u cijeli obrazovni sustav, i njegov formalni i neformalni dio;

50.  poziva države članice da mladima koji su sportski nadareni omoguće ostvarivanje dvojnih karijera kako bi oni mogli razvijati svoj talent kao sportaši i istodobno stjecati obrazovne vještine;

51.  ističe da je u sve razine obrazovanja i osposobljavanja potrebno uvrstiti elemente poduzetničke izobrazbe jer je rano poticanje poduzetničkog duha među mladima učinkovit način borbe protiv njihove nezaposlenosti; u tom kontekstu poziva na aktivni dijalog i suradnju između sveučilišta i poduzeća s ciljem razvijanja obrazovnih programa koji će mladima pružiti potrebne vještine i kompetencije; naglašava, nadalje, potrebu za promicanjem i podupiranjem politika kojima se potiče poduzetništvo mladih, posebice u kulturnom i kreativnom području i području sporta, kako bi se stvorila sigurna i kvalitetna radna mjesta, kao i potrebu za poticanjem društvenog razvoja zajednice i kohezije među zajednicama; također ističe potencijal volonterskog rada u području stjecanja vještina, podupiranju osobnog razvoja i omogućavanju mladima da pronađu svoje zvanje;

52.  ističe da je za rad u poduzetništvu potrebno razviti transverzalne vještine poput kreativnosti, kritičkog razmišljanja, timskog rada i smisla za preuzimanje inicijative, koje doprinose osobnom i profesionalnom razvoju mladih i olakšavaju njihov prelazak iz obrazovanja na tržište rada; stoga smatra da je potrebno omogućiti i poticati sudjelovanje poduzetnika u procesu obrazovanja;

53.  naglašava važnost većeg ulaganja u start-up poduzeća i mlade koji ulaze u svijet poduzetništva te olakšavanja njihova pristupa temeljnom kapitalu i prokušanim savjetodavnim centrima za poduzetnike;

54.  podsjeća da su zapošljavanje i poduzetništvo jedan od osam prioriteta utvrđenih u strategiji EU-a za mlade (2010. – 2018.); naglašava da rad mladih i neformalni oblici učenja, posebno u okviru organizacija mladih poduzetnika i organizacija mladih, koji mladima nude mogućnost razvijanja inovativnih projekata, stjecanja poduzetničkog iskustva, potrebnih sredstava i samopouzdanja da pokrenu vlastiti posao, imaju ključnu ulogu u razvoju potencijala mladih za kreativnost i inovacije, uključujući njihova poduzetničkog duha i građanskih vještina; naglašava da je potrebno stvoriti okruženje pogodno za poduzetništvo i pokretanje inovativnih start-up poduzeća radi zapošljavanja mladih u Europi; naglašava da se sve prepreke koje sprečavaju mlade da razvijaju svoje ideje, potencijal i stavove moraju ukloniti;

55.  preporučuje da se u strategiji EU-a za mlade stavi veći naglasak na poduzetništvo s obzirom na njegovu ključnu ulogu u poticanju gospodarskog rasta; napominje da je 2014. samo jedan od pet mladih Europljana želio pokrenuti vlastiti posao te da i danas tu ideju smatraju teško izvedivom; podržava davanje prioriteta razvoju poduzetničke kulture u ranoj dobi, fleksibilnom radnom zakonodavstvu koje omogućuje kombinaciju rada i studiranja, dvojnog obrazovanja i pristup financiranju;

56.  podsjeća na to da se kreativne industrije ubrajaju u najpoduzetnije sektore i sektore s najbržim rastom te da se kreativnim obrazovanjem razvijaju prenosive vještine poput kreativnog razmišljanja, rješavanja problema, timskog rada i snalažljivosti; potvrđuje da su umjetnički i medijski sektor posebno privlačni mladima;

57.  naglašava važnost socijalnog poduzetništva kao pokretača inovacija, društvenog razvoja i zapošljavanja te stoga poziva EU i države članice da ga potpomažu u većoj mjeri i osnaže njegovu ulogu;

58.  potiče države članice da poduzmu mjere za poticanje poduzetništva stvaranjem okruženja pogodnijeg za poduzetništvo i start-up poduzeća, tj. osnivanje start-up poduzeća, što bi moglo uključivati programe i mjere za lakši pristup bankovnim zajmovima, pojednostavljene pravne propise, programe poreznih olakšica te mjere kojima bi se mladima omogućilo da ostvare svoje poslovne ideje; zagovara metode osposobljavanja kojima se potiče poduzetničko i kreativno razmišljanje te zapošljavanje diplomiranih studenata kao mladih poduzetnika;

59.  ističe da u cilju borbe protiv nezaposlenosti mladih države članice trebaju dobro osposobljeno osoblje zaduženo za profesionalno usmjeravanje koje vrlo dobro poznaje i akademske i profesionalne obrazovne mogućnosti kao i trenutačnu situaciju na tržištu rada, smjer zbivanja u državama članicama i nove sektore u njihovim gospodarstvima;

60.  potiče države članice da podupiru mlade koji započinju samostalan život i vlastite obitelji u vidu stambenih doplataka, preferencijalnih režima i smanjenja poreza na osobni dohodak te da osiguraju povlaštene studentske kredite;

61.  ističe važnost uzajamnog priznavanja i vrednovanja vještina, kompetencija i znanja stečenih informalnim, neformalnim i cjeloživotnim učenjem jer je njihovo vrednovanje od presudne važnosti za isticanje i valorizaciju raznolikog i bogatog obrazovnog puta pojedinaca, osobito kada je riječ o osobama koje imaju manje prilika; ističe da vrednovanje vještina doprinosi poboljšanju pristupa formalnom obrazovanju i novim profesionalnim mogućnostima i da pritom jača osjećaj samopoštovanja i motivaciju za učenje, doprinosi razvoju vrijednosti, sposobnosti i vještina mladih kao i učenju o građanstvu i demokratskom sudjelovanju na svim razinama; poziva države članice da ulože veće napore kako bi se u bliskoj suradnji sa svim relevantnim ključnim dionicima, uključujući organizacije mladih, do 2018. uspostavili sveobuhvatni mehanizmi za vrednovanje, kao što se navodi u Preporuci Vijeća o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja od 20. prosinca 2012.;

62.  naglašava da je formalno, informalno i neformalno učenje, među ostalim i ono koje se stječe u okviru aktivnosti udruga, bitno za razvoj vrijednosti, sposobnosti i vještina mladih kao i učenja o građanstvu i demokratskom sudjelovanju; skreće pozornost na cijeli niz mogućnosti i modela osposobljavanja dostupnih u državama članicama, posebno kada je riječ o dvojnom učenju, čime se može olakšati prijelaz iz obrazovanja ili osposobljavanja u radni odnos; podržava provedbu cjeloživotnog učenja; poziva Komisiju i države članice da zajamče jedinstveno priznavanje vještina i kompetencija stečenih formalnim, informalnim i neformalnim učenjem te stažiranjem, koje će vrijediti u cijeloj Europi, kako bi se premostio jaz između nedostatka vještina i njihove neusklađenosti sa zahtjevima europskog tržišta rada te ih poziva da pruže potporu za takve aktivnosti u relevantnim programima EU-a; nadalje, poziva da se u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja veći naglasak stavi na učenje jezika, posebno jezika koji se govore u susjednim zemljama, kako bi se osnažio položaj i zapošljivost učenika i studenata na prekograničnom tržištu rada;

63.  napominje da se zbog aktualnog vala digitalizacije i novih trendova na tržištu rada sve više mladih susreće s novim oblicima zapošljavanja, kojima se nastoji postići ravnoteža između fleksibilnosti i sigurnosti; naglašava važnost primjerenog obrazovanja mladih u kojemu je naglasak stavljen na ulogu mehanizama socijalne zaštite u razvoju karijere;

64.  smatra da rana intervencija i proaktivne politike tržišta rada predstavljaju zaokret od bavljenja simptomima višegeneracijskog siromaštva prema utvrđivanju i uklanjanju rizika rano u životu kako bi se spriječila nezaposlenost i olakšala reintegracija; posebno skreće pozornost na situaciju u kojoj se nalaze oni koji su najviše marginalizirani i izloženi najvećem riziku od nezaposlenosti;

65.  naglašava važnost otvorenih programa i programa niskog praga za rad s mladima iz prikraćenih sredina;

66.  ističe da je u pogledu cjeloživotnog učenja i stvaranja boljih mogućnosti za obrazovanje i zapošljavanje mladih važno zajamčiti uzajamno prekogranično priznavanje i usklađivanje kvalifikacija i akademskih diploma radi jačanja sustava za osiguranje kvalitete; poziva na kontinuirano širenje, evaluaciju i prilagodbu prekograničnog priznavanja kvalifikacija i diploma promjenjivim zahtjevima u vezi s osposobljavanjem te napominje da bi se ono trebalo zajamčiti na europskoj razini i u svim državama koje pripadaju europskom prostoru visokog obrazovanja kao i onima navedenima u Europskom kvalifikacijskom okviru;

67.  u tom pogledu naglašava da neformalno i informalno učenje te sudjelovanje u sportskim i volonterskim aktivnostima ima važnu ulogu u poticanju razvoja građanskih, društvenih i interkulturnih kompetencija i vještina; ističe činjenicu da su neke zemlje postigle velik napredak u razvoju relevantnog pravnog okvira, dok druge imaju teškoće pri izradi sveobuhvatnih strategija za vrednovanje diploma i kvalifikacija; stoga naglašava da je potrebno izraditi sveobuhvatne strategije kako bi se to vrednovanje omogućilo;

68.  naglašava da je važno odgovoriti na problem nedostatka i neusklađenosti vještina i potreba na tržištu omogućavanjem i promicanjem mobilnosti učenika i nastavnog osoblja uz pomoć bolje uporabe svih alata i programa EU-a; ističe da je mobilnost pri osposobljavanju ključna prednost pri ulasku na tržište rada; ističe da je potrebno poduzeti mjere usmjerene na osiguravanje koordinacije, komplementarnosti i usklađenosti među strukturnim fondovima za mobilnost, npr. Europskog socijalnog fonda (ESF), i drugih programa, kao što je Erasmus+; u tom smislu naglašava važnu ulogu programa mobilnosti kao što je Erasmus+ u poticanju razvoja horizontalnih vještina i kompetencija interkulturnih razmjena među mladima; pozdravlja preoblikovanje postojeće internetske stranice „Europska panorama vještina”;

69.  ističe da je potrebno osnažiti ulogu programa Erasmus za mlade poduzetnike u postizanju dugoročne kvalitetne zaposlenosti; smatra da je mobilnost radne snage potrebna kako bi se oslobodio potencijal mladih; napominje da je u EU-u trenutačno 217,7 milijuna zaposlenih osoba, od čega 7,5 milijuna (3,1 %) radi u drugoj državi članici; također napominje da je prema istraživanjima EU-a vjerojatnije da će mobilne biti mlade osobe, koje će se vratiti kući s novim vještinama i kvalifikacijama;

70.  poziva Komisiju da osnaži i podupre mobilnost studenata u području obrazovanja i strukovnog osposobljavanja promicanjem programa Erasmus za naučnike;

71.  poziva države članice da u cijelosti iskoriste preustroj mreže EURES kako bi poduprle mobilnost mlade radne snage unutar EU-a, uključujući mobilnost pri strukovnom naukovanju i stažiranju; poziva države članice da redovito ažuriraju obavijesti o slobodnim radnim mjestima i životopise; poziva Komisiju da poboljša postupak usklađivanja poslova i vještina u okviru mreže EURES kako bi se zajamčilo da se mladima nude primjerena, visokokvalitetna radna mjesta u skladu s njihovim životopisima;

72.  potiče države članice da nakon razmjene najboljih praksi i u skladu sa specifičnom prirodom svakog pojedinog obrazovnog sustava uspostave kvalitetne sustave dvojnog obrazovanja i strukovnog osposobljavanja u koordinaciji s lokalnim i regionalnim gospodarskim čimbenicima kako bi se prevladao problem sadašnje i buduće neusklađenosti između ponude i potražnje vještina na tržištu;

73.  poziva države članice i Komisiju da uvedu inovativna i fleksibilna bespovratna sredstava za razvijanje talenata te umjetničkih i sportskih sposobnosti u području kulture, obrazovanja i osposobljavanja; podupire one države članice koje se žele uvesti programe stipendiranja za učenike i studente s dokazanim obrazovnim, sportskim i umjetničkim sposobnostima;

74.  napominje da je rani prekid školovanja bez kvalifikacija među najvećim izazovima koji stoje pred našim društvom i da se, s obzirom na to da ono dovodi do neizvjesne egzistencije i socijalne isključenosti, rješavanje tog problema mora biti među našim najvažnijim ciljevima; ističe da mobilnost, prilagođavanje obrazovnih sustava i provedba individualiziranih mjera mogu dovesti do rješenja kad je riječ o osobama u najnepovoljnijem položaju, s ciljem smanjenja stope prekida školovanja u sustavima obrazovanja i osposobljavanja;

75.  naglašava potrebu za uvođenjem studentskog ugovora koji će studentima omogućiti da uz sveučilišno obrazovanje i strukovno osposobljavanje mogu i raditi, po mogućnosti u poduzećima u struci za koju stječu izobrazbu i uz jamstvo da će završiti započeto školovanje;

76.  naglašava da je potrebno ulagati daljnje napore za smanjenje ranog prekida školovanja i poticati obrazovanje mladih u nepovoljnom položaju;

77.  napominje da je, unatoč tome što je u većini država članica nakon vrhunca 2013. zabilježen pad, nezaposlenost mladih i dalje ozbiljan razlog za zabrinutost u EU-u te da oko 8 milijuna mladih Europljana ne može pronaći posao, a da je udio onih kojima prijeti dugoročna nezaposlenost ili koji su primorani raditi na nepuno radno vrijeme ili stažirati i dalje visok;

Financijski izvori

78.  naglašava važnost strateških ulaganja, između ostalog iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, u prvom redu Europskog socijalnog fonda, u cilju ostvarivanja regionalnog razvoja, konkurentnosti te stvaranja visokokvalitetnih pripravničkih staževa, strukovnih naukovanja i održivih radnih mjesta; napominje da bi posebnu pozornost trebalo pridati mladima koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju;

79.  napominje da je trebalo nekoliko mjeseci da se pokrene programsko razdoblje 2014. – 2020. te da prva ocjena politika Unije za to razdoblje, posebno onih usmjerenih na mlade, ne može dati uvid u cjelovitu sliku stanja kada je riječ o njihovu stvarnom učinku;

80.  ističe da je za prošlo programsko razdoblje Revizorski sud stopu pogreške za transakcije u okviru Programa za cjeloživotno učenje i programa Mladi na djelu procijenio na više od 4 %; očekuje da će Komisija ispraviti te pogreške u provedi programa Erasmus+;

81.  napominje činjenicu da je 2013. postignuta stopa izvršenja proračuna od 100 % za programe u razdoblju od 2007. do 2013., a osobito za Program za cjeloživotno učenje te programe Kultura, MEDIA i Mladi na djelu; međutim, smatra da stopa izvršenja nije sama po sebi dovoljan pokazatelj učinkovitosti programa kada je riječ o ocjeni njihove uspješnosti;

82.  zabrinut je zbog toga što je na kraju 2013. zbog neusklađenosti između preuzetih obveza i plaćanja zabilježen manjak plaćanja koji je imao negativne posljedice za sljedeću godinu (primjerice, u slučaju programa Erasmus+ manjak je iznosio 202 milijuna EUR); traži od Komisije da se pobrine da se to neće ponoviti u okviru novih programa;

83.  podsjeća da je oklijevanje mladih da pokrenu vlastiti posao također doprinijelo sporom gospodarskom rastu u Europi te stoga smatra da im je u tom smislu potrebno pomagati;

84.  pozdravlja činjenicu je za borbu protiv nezaposlenosti mladih tijekom novog programskog razdoblja iz Europskog socijalnog fonda i Inicijative za zapošljavanje mladih namijenjeno više od 12,4 milijarde EUR;

85.  sa zadovoljstvom napominje da je 110 300 nezaposlenih mladih osoba 2014. sudjelovalo u djelovanjima koja se financiraju iz Inicijative za zapošljavanje mladih; pozdravlja činjenicu da su čelnici država i vlada EU-a odlučili Jamstvu za mlade dodijeliti 6,4 milijarde EUR iz sredstava Unije (3,2 milijarde EUR iz Europskog socijalnog fonda i 3,2 milijarde EUR iz nove proračunske linije); međutim, naglašava da u nekim državama članicama u provedbi Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih i dalje postoje poteškoće;

86.  poziva EU i države članice da ulože veće napore kako bi zajamčili da se strukovna naukovanja i pripravnički staževi ne koriste kao oblici nesigurnog rada umjesto osiguravanja pravih radnih mjesta te da zajamče svu potrebnu zaštitu na radu, među ostalim i kada je riječ o plaćama i drugim financijskim pravima;

87.  poziva na ciljane i pojednostavljene mjere za povećanje sposobnosti država članica da iskoriste sredstva dostupna u okviru europskih strukturnih fondova, Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog kohezijskog fonda i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), Inicijative za zapošljavanje mladih, inicijative „Mladi u pokretu”, programa „Tvoj prvi posao preko EURES-a”, programa Obzor 2020. te programa i mjera u području građanstva;

88.  poziva Komisiju i države članice da pojednostave administrativne postupke za dodjelu financijskih sredstava organizacijama mladih, s obzirom na to da one često ne raspolažu s dovoljno kapaciteta za složene postupke prijavljivanja za dodjelu sredstava iz raznih programa EU-a;

89.  potiče države članice da u cijelosti iskoriste program Erasmus+ boljim usmjeravanjem djelovanja na mlade na svim razinama obrazovanja kako bi se povećali izgledi za njihovo zapošljavanje te potaklo ostvarivanje prekograničnih karijera i pravedne mobilnosti radne snage; podupire interkulturno učenje, europsko građanstvo i obrazovanje mladih u području demokracije i vrijednosti te stoga poziva Komisiju da pri provedbi reviziji u sredini razdoblja nastoji utvrditi i ukloniti prepreke u postupku financiranja koje otežavaju postizanje tih ciljeva kako bi Erasmus+ u tom području postao učinkovitiji;

90.  pozdravlja činjenicu da je program Erasmus nadmašio cilj od 3 milijuna studenata; prima na znanje kontinuirani uspjeh koji prati taj vodeći program Unije od njegova začetka te smatra da je riječ o programu od iznimne važnosti koji treba nastaviti financijski podupirati;

91.  izražava žaljenje zbog velikih razlika među državama članicama u pogledu broja studenata koje šalju, tj. primaju u sklopu programa Erasmus; preporučuje provedbu prodornijih informativnih kampanja te pojednostavljenje pravila;

92.  podsjeća države članice da bi se trebale obvezati na veće financiranje na nacionalnoj razini, čime bi se dopunila odobrena sredstva za Europski socijalni fond i Inicijativu za zapošljavanje mladih i time omogućila neophodna potpora zapošljavanju mladih; također smatra da bi korišteni instrumenti i financijske potpore trebali omogućiti dostojanstven život; stoga poziva da se ocjeni razina financijskih potpora u kontekstu stvarnih troškova života u svakoj državi članici;

93.  poziva države članice da poduzmu potrebne mjere za provedbu programa Jamstvo za mlade; poziva na daljnju političku predanost programu Jamstvo za mlade kao dugoročnoj, strukturnoj reformi, kojom će se zajamčiti održivo uključivanje u tržište rada uz pomoć visokokvalitetnih ponuda;

94.  poziva države članice da u potpunosti provedu Jamstvo za mlade i da se pritom temelje na bliskoj suradnji nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, sustava obrazovanja i službi za zapošljavanje; ističe da bi se Jamstvo za mlade trebalo u cijelosti integrirati u nacionalne planove za zapošljavanje, ali i u planiranje obrazovne politike i politike za mlade, i da bi sve mlade trebalo šire upoznati s tim programom; podsjeća na to da je uključivanje organizacija mladih u komunikaciju, ali i u ocjenjivanje i provedbu Jamstva za mlade mehanizam ključan za uspjeh tog programa;

95.  podsjeća na to da se mlade žene i muškarci iz različitih socioekonomskih sredina u različitoj životnoj dobi suočavaju s različitim uvjetima na tržištu rada; poziva Komisiju i države članice da takve rodno specifične i socioekonomske kriterije uzmu u obzir pri osmišljavanju i provedbi politika za mlade i politika tržišta rada, kao što je Jamstvo za mlade;

96.  smatra da posebno visoke razine nesigurnosti radnih mjesta među mladima i starenje europskog stanovništva predstavljaju velik izazov za održivost, dostatnost i prikladnost mirovinskih sustava i ozbiljno štete međugeneracijskoj solidarnosti; stoga poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve potrebne mjere da se spriječi zlouporaba barem potpora koja se daju u sklopu Jamstva za mlade i da daju prednost, barem za ugovore sklopljene u okviru Jamstva za mlade, ugovorima koji mladima omogućuju da uplaćuju doprinose u nacionalne sustave socijalne sigurnosti;

97.  potiče države članice da u potpunosti provedbu Jamstvo za mlade i prate njegovu učinkovitost te da u tu svrhu koriste sredstava koje im je EU osigurao za provedbu mjera za poticanje zapošljavanja mladih, što će pak postići uključivanjem mladih u tržište rada, a među njima i mladih s invaliditetom, u vidu njihova zapošljavanja ili početka strukovnog naukovanja ili pripravništva u roku od četiri mjeseca od završetka školovanja ili prestanka radnog odnosa, na primjer uvođenjem sustava cjeloživotnih i pojedincu prilagođenih sustava profesionalnog usmjeravanja, registracijskih i informacijskih ureda te metoda prikupljanja podataka kao i poticanjem prijava u evidenciju nezaposlenih u cilju dobivanja uvida u stvarno stanje nezaposlenosti mladih i poboljšanja usluga koje mladima u potrazi za poslom nude zavodi za zapošljavanje;

98.  apelira na države članice da bez odgode prouče ključne čimbenike za uspjeh provedbe europskog Jamstva za mlade, poput kvalitete ponuđenih poslova i njihove održivosti, nastavka obrazovanja i osposobljavanja, socijalne uključenosti, sinergija s drugim područjima politika (obrazovanje, tržište rada, socijalne usluge i mladi) i suradnje među svim relevantnim dionicima, kako bi se mladi uključili na tržište rada, smanjila stopa njihove nezaposlenosti te ostvarili dugoročni pozitivni rezultati u pogledu sprečavanja socijalne isključenosti i isključenosti mladih iz tržišta rada pri njihovu prijelazu iz škole na tržište rada;

99.  poziva na to da se naglasak u okviru europskog Jamstva za mlade u pogledu obrazovanja i osposobljavanja nekvalificiranih i niskokvalificiranih nezaposlenih mladih osoba stavi i na mlade osobe koje su nedavno završile strukovno obrazovanje te da se dobna granica Jamstva za mlade podigne s 25 na 29 godina s obzirom na činjenicu da su mnoge osobe koje diplomiraju ili prvi puta ulaze na tržište rada u kasnim dvadesetima;

100.  poziva države članice i regije da razmjenjuju dobre prakse i uče jedne od drugih; ističe da je važno da države članice provedu ocjenu provedbe Inicijative za zapošljavanje mladih za godine 2014. i 2015.; naglašava važnost ocjene srednjoročne učinkovitosti Jamstva za mlade s naglaskom na postignutim rezultatima kada je riječ o tome da se mladima omogući da steknu vještine i da se zaposle te ističe važnost daljnje provedbe ove inicijative; nadalje, ističe da je sudjelovanje organizacija mladih u ocjenjivanju i provedbi Jamstva za mlade ključno za uspjeh tog programa;

101.  pozdravlja sveobuhvatno izvješće o provedbi Jamstva za mlade, koje će Komisija predstaviti kasnije ove godine;

102.  napominje da će se izvješćem Revizorskog suda o Jamstvu za mlade EU-a i njegovoj provedbi u državama članicama, čiji je dovršetak predviđen za početak 2017., ponuditi jasnija ocjena rezultata programa; smatra da bi u izvješće, između ostalog, trebali biti uvršteni analiza učinkovitosti i dugoročni rezultati tog programa;

103.  podsjeća Komisiju da je važno da među mladima postoji visoka razina osviještenosti o dostupnim programima i mogućnostima za sudjelovanje te da informacije koje se daju o programima budu visoke kvalitete i utemeljene na mjerljivim pokazateljima (npr. odgovori i uključenost ciljne skupine);

104.  apelira na Komisiju i države članice da provedu ekspanzivne ekonomske politike koje nude više slobodnog prostora u području javnih ulaganja u obrazovanje, osposobljavanje i visokokvalitetno strukovno naukovanje;

105.  poziva države članice da ulažu više financijskih sredstava u nacionalni proračun za politike za mlade, umjetnost, kulturu, obrazovanje, zdravstvenu skrb i socijalne usluge, tj. da ga ne smanjuju; nadalje, poziva države članice da usmjere ulaganja u uključivo obrazovanje kojim se odgovora na društvene izazove kako bi se zajamčio jednak pristup i mogućnosti za sve, uključujući mlade iz različitih socioekonomskih sredina kao i ugrožene skupine te skupine osoba u nepovoljnom položaju;

106.  preporučuje da se poduzetništvo mladih uvrsti u VFO te smatra da bi države članice trebale raditi na izradi nacionalnih strategija za postizanje sinergija između Erasmusa+, ESF-a, Inicijative za zapošljavanje mladih te Erasmusa za mlade poduzetnike kao i na izradi jasnih smjernica za procjenu učinka, koje bi Komisija trebala proslijediti državama članicama;

107.  traži od Komisije da provede sveobuhvatan program praćenja programâ za mlade, koji bi obuhvatio planirane pokazatelje rezultata, konkretne ishode i dugoročne rezultate;

108.  naglašava da je potrebno staviti naglasak na uspješnost i rezultate te izražava zadovoljstvo time što su novim regulatornim okvirom za europske strukturne i investicijske fondove za programsko razdoblje 2014. – 2020. obuhvaćene odredbe za izvješćivanje o rezultatima država članica;

109.  podsjeća da je 68 % proračuna ESF-a namijenjeno projektima čija bi potencijalna ciljana publika mogli biti mladi;

110.  naglašava da je potrebno podupirati davanje stambenih potpora kako bi se zadovoljile potrebe učenika i studenata koji se ne mogu strukovno osposobljavati ili studirati u svom gradu, odnosno mjestu stanovanja, ili u nekom od gradova udaljenom manje od 50 km;

Sudjelovanje u donošenju odluka

111.  poziva na ostvarivanje jačih partnerstava između organizacija mladih i tijela javnih vlasti s ciljem povećanja mogućnosti za sudjelovanje mladih i njihovih organizacija u oblikovanju politika; smatra da je uloga mladih, umjetnosti i sportskih organizacija u razvoju participativnih sposobnosti mladih i u poboljšanju kvalitete postupka donošenja odluka osobito važna, s posebnim naglaskom na činjenici da mladi doprinose društvu i da isto tako iznalaze rješenja za aktualne izazove s kojima se suočava europsko društvo; naglašava jedinstvenu ulogu organizacija mladih u razvoju osjećaja građanstva, a na temelju prakticiranja demokratskih vrijednosti i procesa;

112.  ističe važnost organizacija mladih kao nositelja građanskog obrazovanja i obrazovanja o demokratskim vrijednostima, vještinama i kompetencijama te priznaje njihov doprinos ostvarivanju većeg sudjelovanja mladih u demokratskom procesu;

113.  ističe presudnu važnost informalnog i neformalnog obrazovanja, umjetnosti, sporta, volontiranja i društvenih aktivnosti za poticanje sudjelovanja mladih i socijalne kohezije kao alata koji mogu imati velik utjecaj na lokalne zajednice te pomoći u suočavanju s mnogim društvenim izazovima;

114.  poziva države članice da u radu s mladima strogo poštuju načela uključivosti i da pritom poseban naglasak stave na mlade ljude s invaliditetom;

115.  naglašava da treba intenzivno razvijati osviještenost o građanstvu, medijsku i digitalnu pismenost, kritičko razmišljanje i interkulturno razumijevanje, pri čemu se treba služiti širokom lepezom instrumenata s kojima su mladi dobro upoznati (npr. društvenim mrežama); naglašava važnu ulogu koju takvi programi i obrazovanje imaju u sprečavanju radikalizacije među mladima;

116.  poziva Komisiju i države članice da u obzir uzmu nove oblike gospodarskog sudjelovanja mladih, kao što je među mladima sve raširenije korištenja alata ekonomije dijeljenja;

117.  ističe da bi trebalo podupirati dobrovoljne političke, socijalne, kulturne i sportske aktivnosti mladih na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini i u većoj mjeri priznati njihovu vrijednost kao važan oblik neformalnog učenja koji doprinosi razvoju ključnih kompetencija za život i promicanju vrijednosti kao što su suradnja, solidarnost, jednakost i pravednost; naglašava, međutim, da se spremnost mladih ljudi da razvijaju volonterske aktivnosti u konačnici ne može smatrati mogućom jeftinom zamjenom za usluge koje bi trebale pružati države članice; zahtijeva da se volonterstvo prepozna i traži njegovo puno priznavanje ili vrednovanje;

118.  poziva države članice da promiču demokratsko sudjelovanje mladih studenata i da mladima koji se obrazuju pomognu da sudjeluju u vlastitom obrazovanju i da mu kao članovi studentskih organizacija i doprinose;

119.  naglašava da je bolje razumijevanje vrijednosti i funkcioniranja EU-a te europske raznolikosti presudno za poticanje sudjelovanja u demokraciji kao i aktivnog građanstva među mladima;

120.  poziva Komisiju da u što većoj mjeri upotrijebi nove digitalne alate, u potpunosti iskoristiti mogućnosti koje u obrazovanju i osposobljavanju pružaju društveni mediji, pruži ciljanu visokokvalitetnu medijsku obuku kojom se potiče razvoj medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja te da potiče i podupire sudjelovanje mladih u donošenju odluka te u građanskom, kulturnom i socijalnom životu društva kako bi se povećala zapošljivost i unaprijedilo poduzetništvo, inovacije i kultura; također priznaje potencijal digitalnih alata kao učinkovitog sredstva za borbu protiv vršnjačkog nasilja, govora mržnje i radikalizacije;

o
o   o

121.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 50.
(2) SL C 417, 15.12.2015., str. 1.
(3) SL C 183, 14.6.2014., str. 5.
(4) SL C 120, 26.4.2013., str. 1.
(5) EUCO 37/13.
(6) SL C 311, 19.12.2009., str. 1.
(7) SL C 119, 28.5.2009., str. 2.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0107.
(9) SL C 93, 9.3.2016., str. 61.
(10) SL C 161 E, 31.5.2011., str. 21.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0106.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0292.
(13) SL C 346, 21.9.2016., str. 2.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0005.


Kako se ZPP-om može potaknuti otvaranje radnih mjesta u ruralnim područjima
PDF 397kWORD 68k
Rezolucija Europskog parlamenta od 27. listopada 2016. o tome kako se ZPP-om može potaknuti otvaranje radnih mjesta u ruralnim područjima (2015/2226(INI))
P8_TA(2016)0427A8-0285/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o zapošljavanju u ruralnim područjima: smanjenje razlika u zapošljavanju (COM(2006)0857),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0285/2016),

A.  budući da ruralne zone predstavljaju više od 77 % teritorija Europske unije i da su brojna radna mjesta na tim područjima koja se često ne mogu premjestiti drugdje povezana s poljoprivredom i poljoprivredno-prehrambenom industrijom;

B.  budući da poljoprivreda i poljoprivredno-prehrambena industrija čine 6 % BDP-a Europske unije, 15 milijuna poduzeća i 46 milijuna radnih mjesta;

C.  budući da se u posljednjim desetljećima u velikom broju europskih zemalja broj poljoprivrednika u ruralnim područjima drastično smanjio, kao što su se smanjili i prihodi poljoprivrednika te drugih radnika u sektoru poljoprivrede, a broj radnih mjesta i dalje je u padu; budući da se između 2005. i 2014. input rada u poljoprivredi u EU-28 smanjio za gotovo jednu četvrtinu (-23.6 %)(1);

D.  budući da poljoprivreda i dalje obuhvaća veći dio europskog teritorija, ali da predstavlja tek malen dio aktivnog stanovništva koje živi u ruralnim područjima; budući da diversifikacija korištenja poljoprivrednog zemljišta, koja obuhvaća produktivno-gospodarsku funkciju, rezidencijalnu i rekreativnu funkcije te funkciju zaštite i očuvanja prirode, predstavlja znatno velik izazov u pogledu razvoja i zapošljavanja u raznim ruralnim regijama Unije; budući da, unatoč činjenici da je u nekim regijama posljednjih godina zaustavljen depopulacijski trend priljevom ljudi koji žele živjeti na selu, čime je u većini slučajeva došlo do periurbanog efekta, ima i onih regija koje nisu toliko prosperitetne i koje sve više propadaju te čija velika udaljenost predstavlja problem, a pružanje potpore razvoju i zapošljavanju je otežano;

E.  budući da su mnoga ruralna područja suočena s nizom izazova kao što su niski prihodi, negativan rast stanovništva, nedostatak radnih mjesta i visoka stopa nezaposlenosti, slabi razvoj tercijarnog sektora, nedostatak kapaciteta za preradu prehrambenih proizvoda, niska razina vještina i ograničene količine kapitala;

F.  budući da devet od deset Europljana smatraju da poljoprivreda i ruralna područja predstavljaju važan faktor njihove budućnosti;

G.  budući da je prihod po radnoj jedinici za poljoprivredne djelatnosti relativno nizak i da je to razlog za zabrinutost;

H.  budući da je gospodarska kriza pogodila sve dijelove Europe, ali najviše ruralna područja;

I.  budući da je s obzirom na trenutačnu gospodarsku krizu zapošljavanje jedan od glavnih prioriteta Europske unije, posebno u okviru EFSU-a, te da u tom kontekstu treba ojačati legitimitet i poboljšati učinkovitost zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) kako bi ona postala jedan od glavnih čimbenika europskog djelovanja s ciljem očuvanja i otvaranja radnih mjesta u ruralnim područjima, uglavnom u sektoru poljoprivrede, kao i poticanja konkurentnosti; budući da je u tom kontekstu potrebno ocijeniti raspon utjecaja ZPP-a na otvaranje i očuvanje radnih mjesta u ruralnim područjima;

J.  budući da je od ključne važnosti zadržati dva stupa ZPP-a, s obzirom na to da se prvim stupom sprječava emigracija malih i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava iz sektora te se čuvaju radna mjesta u poljoprivrednom sektoru, a drugim se stupom osigurava otvaranje novih radnih mjesta u drugim područjima kao što su turizam, prerada hrane i ostali povezani sektori;

K.  budući da je europska poljoprivreda suočena s brojnim izazovima u pogledu proizvodnje hrane i sigurnosti opskrbe hranom, okoliša, energije i klimatskih promjena te je ključno ojačati vezu između društva i poljoprivrede, kao i razviti inovativna rješenja za suočavanje s tim izazovima kako bi se osigurali otpornost i konkurentnost sektora i ponovno promislili ciljevi istinske javne politike u službi svih građana, a to je jedan od najvažnijih aspekata europske integracije;

L.  budući da se ponovno povezivanje poljoprivrede s lokanom zajednicom – ta potrebna povezanost između proizvodnje i otvaranja radnih mjesta na određenom području – predugo zanemarivalo te da je naša zadaća sačuvati poljoprivrednu proizvodnju kao temeljnu aktivnost muškaraca i žena neodvojivu od područja u kojemu žive, kako bi se održala dinamičnost ruralnih područja i brojnost radnih mjesta; budući da će se tim ponovnim povezivanjem također zajamčiti zdrava ravnoteža između urbanog i ruralnog razvoja;

M.  budući da je sve veća uloga gradske i prigradske poljoprivrede, kao i interes za nju i za izmijenjeni model potrošnje kojim se kombiniraju različiti čimbenici, uključujući minimalni ekološki otisak, visokokvalitetnu lokalnu proizvodnju i priznavanje vrijednosti rada malih i regionalnih proizvođača;

N.  budući da se sastavnim elementima posljednje reforme ZPP-a omogućilo ravnopravnije preusmjeravanje i preraspodjela potpora među državama članicama i različitim poljoprivrednim sektorima te ponovno potvrdila uloga ZPP-a u gospodarskom smislu te uloga ZPP-a kao socijalnog stabilizacijskog faktora poljoprivrednih gospodarstava i ruralnih regija;

O.  budući da, iako su studije pokazale da izravnim plaćanjima u sklopu prvog stupa ne dolazi do izravnog otvaranja radnih mjesta, ona imaju ključnu ulogu u očuvanju radnih mjesta i zadržavanju poljoprivrednika na tom području; budući da bi, ako se ta podrška u okviru politike ukine, 30 % europskih poljoprivrednika bilo prisiljeno prekinuti svoje aktivnosti i napustiti poljoprivredni sektor; budući da ta plaćanja održavaju mala poljoprivredna gospodarstva i ruralna područja na životu;

P.  budući da potpore u obliku izravnih plaćanja za poljoprivrednike u perifernim područjima koji se bave poljoprivredom na marginaliziranom zemljištu ili zemljištu u nepovoljnom položaju nisu ključne samo kako bi se osiguralo da poljoprivrednici ostanu na tim zemljištima i zarađuju dovoljno za dostojan život, nego i kako bi se pobrinula za to da su ta zemljišta zaštićena i imaju ulogu u privlačenju turizma u dotično područje;

Q.  budući da je primarni cilj prvog stupa reformiranog ZPP-a sigurnost opskrbe hranom čime se doprinosi očuvanju postojećih radnih mjesta u poljoprivredi i da postoji zahtjev za pravedniju raspodjelu plaćanja u okviru prvog stupa u cilju postizanja najvećeg mogućeg pozitivnog učinka dotične potpore;

R.  budući da iskustvo s terena pokazuje da su mogući drugačiji načini razvoja poljoprivrede, kojima bi se postigli bolji rezultati u pogledu kvalitete prehrambenih namirnica, poljoprivredne, ekološke i socioekonomske učinkovitosti, da je važno podržavati i promicati raznolikost poljoprivrednih sustava te da mala i srednja gospodarstva, koja su u načelu raznovrsnija, inovativnija, vrlo fleksibilna, često dobro povezana u udruge proizvođača i zadruge doprinose zajednicama u kojima se nalaze tako što podržavaju ruralnu ekonomiju, a to je ključ razvoja europske poljoprivrede;

S.  budući da je trenutačna kriza pokazala da je u okviru zajedničke poljoprivredne politike usmjerene na tržište nužno zadržati zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta i definirati nove regulatorne instrumente prilagođene kako bi se njima osigurala stabilnost cijena te sigurnost radnih mjesta i prihoda od poljoprivrede;

T.  budući da europski poljoprivrednici djeluju na sve globaliziranijem tržištu i da su stoga izloženiji nestabilnosti cijena nego drugi sektori;

U.  budući da se aktualnim sustavom plaćanja u lancu opskrbe hranom ne jamči održiva distribucija dodane vrijednosti te često dovodi do toga da prihodi primarnih proizvođača nisu dostatni ni za pokrivanje njihovih troškova;

V.  budući da, u usporedbi s gradskim područjima, ruralna područja obično karakteriziraju statistički više razine nezaposlenosti i znatno niži prihodi stanovništva, kao i manje privlačna infrastruktura i slabiji pristup uslugama, a troškovi pružanja usluga su znatni zbog niže gustoće naseljenosti i pristupačnosti;

W.  budući da otvaranje radnih mjesta u ruralnim područjima mora biti dio održive politike prilagođene specifičnim područjima kojom se vodi računa o očuvanju i razvoju poljoprivrednih aktivnosti i aktivnosti neizravno povezanih sa sektorom poljoprivrede i šumarstva, kao i ruralnih aktivnosti koje su temelj društvenih odnosa i solidarnosti među raznim dionicima te koje su povoljne za okoliš;

X.  budući da budućnost ruralnih područja ne ovisi isključivo o razvoju poljoprivrednog sektora, već i o diversifikaciji te održavanju drugih gospodarskih aktivnosti, kao što su šumarstvo, obrt, razvoj malih i srednjih poduzeća te integriranih proizvodnih kapaciteta, ruralni turizam, omogućavanje rekreacijskih, obrazovnih i sportskih aktivnosti (npr. jahanje) te održivo korištenje poljoprivrednim i šumskim resursima (uključujući otpad) za proizvodnju obnovljive energije ili ekoloških materijala i proizvoda na temelju ekoloških postupaka; budući da postoji potreba za donošenjem decentraliziranih i lokalnih politika povezanih sa socioekonomskim aspektima te ruralnim identitetom i kulturom, kao i za uspostavom istinski teritorijalnog sustava kojim se nastoji uspostaviti sinergija i zajednički vrednovati ruralne resurse u okviru zajedničkih i međusektorskih pristupa, naročito uključivanjem drugih fondova EU-a, kako bi se potaknuli rast i zapošljavanje u ruralnim područjima, a istovremeno zajamčilo postojanje ruralne infrastrukture;

Y.  budući da je radi toga nužno usredotočiti se na činjenicu da se brojna radna mjesta koja ovise o lokaciji i određenoj poljoprivrednoj djelatnosti, uključujući šumarstvo, ne mogu premjestiti, bilo da je riječ o prehrambenim ili neprehrambenim uslugama, kao što su očuvanje krajolika i vode te gospodarenje istima;

Z.  budući da je podršku potrebno pružati posebno malim obiteljskim gospodarstvima, odnosno poljoprivrednicima pojedincima koji samostalno ili sa suradnicima odgovorno, neovisno i efektivno upravljaju svojim gospodarstvom te koji se nose s eventualnim poteškoćama i lakše prilagođavaju proizvodnju i/ili proizvodne metode te diversificiraju svoje aktivnosti kako bi se suprotstavili stalnim strukturnim promjenama u poljoprivrednom sektoru;

AA.  budući da je potrebno analizirati, bilježiti i u svim politikama EU-a promicati potencijal žena koje rade i/ili su samozaposlene u poljoprivredi i ruralnim područjima, te ih se niti jednom od politika EU-a ne smije marginalizirati, jer će se na taj način stvoriti temelji za žene pokretače razvoja i inovacija, što će cijelom sektoru pomoći da izađe iz krize; budući da bi žene trebale biti uključene u planove za razvoj sektora na lokalnoj i regionalnoj razini kako bi potonja mogla iskoristiti njihove potrebe, iskustva i vizije, zbog čega bi one trebale posjedovati vještine potrebne za aktivno sudjelovanje u osmišljavanju takvih planova;

AB.  budući da je 2010. samo 7,5 % poljoprivrednika bilo mlađe od 35 godina i da je preko 4,5 milijuna trenutnih voditelja gospodarstava starije od 65 godina, a članci 50. i 51. Uredbe (EU) br. 1307/2013 u okviru ZPP-a uključuju odredbe za poticanje obnavljanja generacija u poljoprivredi;

AC.  budući da je u brojnim državama članicama pristup žena iz ruralnih regija tržištu rada u području poljoprivrede ili u drugim sektorima ograničen te da je u tim regijama više nego u drugima razlika u plaći muškaraca i žena veća, a da je njihova uloga ipak od iznimne važnosti za razvoj i društveni život u ruralnim područjima, a posebno na poljoprivrednim gospodarstvima koja su provela diversifikaciju svojih aktivnosti te u ponudi imaju seoski turizam, visokokvalitetne proizvode, rekreativne, obrazovne i sportske aktivnosti te druge usluge; budući da žensko poduzetništvo predstavlja važan stup održivog razvoja u ruralnim područjima u socijalnom, ekonomskom i ekološkom pogledu; budući da je nejednak pristup zemljištu jedan od čimbenika koji pridonose ograničavanju žena u razvoju poslovne aktivnosti u poljoprivrednom sektoru; budući da u prosjeku 29 % poljoprivrednih gospodarstava u Europi vode žene;

AD.  budući da je malen broj sorti kultura koje se industrijski uzgajaju; budući da lokalne sorte i pasmine imaju važnu ulogu u održavanju biološke raznolikosti i očuvanju sredstava za život u regijama i lokalnoj proizvodnji;

AE.  budući da ruralno područje treba učiniti privlačnijim za nove generacije te da se treba poticati osposobljavanje s naglaskom na inovacijama i modernizaciji u području zanimanja i tehnologija;

AF.  budući da je FAO razvio univerzalni okvir za procjenu održivosti prehrambenih i poljoprivrednih sustava (SAFA);

AG.  budući da se Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) može iskoristiti za stručno osposobljavanje i svladavanje vještina u različitim sektorima aktivnosti u ruralnim područjima;

U okviru postojećeg ZPP-a

1.  poziva sve države članice da mladim poljoprivrednicima pruže održive perspektive kako bi se spriječilo napuštanje ruralnih područja, da provedu sveobuhvatnu strategiju obnavljanja generacija te da u tom cilju u potpunosti iskoriste sve mogućnosti koje novi ZPP nudi za podršku mladim te novim poljoprivrednicima, uključujući izvan obiteljskog kruga, posebno pružanjem potpore mladim poljoprivrednicima u okviru mjera prvog i drugog stupa te novim poljoprivrednicima starijima od 40 godina u uspostavi njihovih gospodarstava; primjećuje također da te odredbe također moraju biti dopunjene i usklađene s odredbama nacionalnih politika (o korištenju zemljišta, oporezivanju i socijalnoj sigurnosti itd.), uključujući potporu iz članaka 50. i 51. Uredbe (EU) br. 1307/2013;

2.  napominje da veliku većinu izravnih plaćanja u okviru ZPP-a primaju najbogatija poljoprivredna gospodarstva te da je 2014. samo 13 % korisnika primilo 74 % rashoda u obliku izravnih plaćanja u okviru ZPP-a; smatra da se time ne pomaže otvaranju radnih mjesta u poljoprivredi, s obzirom na to da mala gospodarstva zahtijevaju veliku količinu radne snage te da 53 % poljoprivrednih radnika radi na malim poljoprivrednim gospodarstvima; poziva na bolju raspodjelu plaćanja u okviru ZPP-a u korist malih poljoprivrednika;

3.  potiče države članice da pružaju veću podršku malim i srednjim gospodarstvima, posebno češćim preraspodjelama plaćanja; nadalje, poziva države članice da uvedu mehanizme kojima će se poticati poduzeća koja su učinkovito organizirana i ona koja se koriste pravnim instrumentima spajanja poduzeća;

4.  smatra da se u okviru ZPP-a u većoj mjeri moraju u obzir uzeti područja u geografski nepovoljnom položaju (planinska područja, prekomorska područja, jako udaljena područja, osjetljiva prirodna područja) jer je održavanje poljoprivrede na životu ključan vektor gospodarskog, društvenog i ekološkog razvoja usmjerenog na zapošljavanje; međutim, ZPP-om se u obzir također mora uzeti nova dinamika periurbanizacije te dati potpora prijelaznim područjima na rubu urbanih zona u suočavanju s ograničenjima koja proizlaze iz njihovih posebnosti;

5.  podsjeća da su se države članice uvelike koristile mogućnošću dodjele vezanih plaćanja, kojima se radna mjesta zadržavaju u područjima u nepovoljnom položaju jer vezana plaćanja potiču razvoj proizvodnje i omogućuju da se ona zadrži na tim područjima, te ih poziva da povećaju udio te vrste potpore za aktivne poljoprivrednike, da je učine fleksibilnijom te da je iskoriste za opskrbu Europske unije većim zalihama biljnih proteina, koja se za uvoz te sirovine trenutno oslanja na treće zemlje; nadalje smatra da bi se razina dobrovoljnih vezanih plaćanja mogla prilagoditi u odnosu na razinu zapošljavanja ovisno o određenom usjevu, čime bi se pružila dodatna potpora proizvodnji za koju je potrebna najveća radna snaga;

6.  ističe da u aktualnom programskom razdoblju i u skladu s Programom ruralnog razvoja postoji odredba za ciljanu pomoć za uzgoj lokalnih sorti i pasmina, čime se promiče regionalno zapošljavanje i održava biološka raznolikost; poziva države članice da uvedu mehanizme u okviru kojih će skupine i organizacije proizvođača i poljoprivrednika koji se bave uzgojem lokalnih sorti i pasmina moći primati ciljanu pomoć;

7.  podsjeća da je potrebno voditi računa o ekološkom aspektu izravnih potpora, što treba biti sredstvo u postizanju održivosti i isplativosti gospodarstava te doprinositi održavanju i otvaranju novih radnih mjesta, između ostalog u području očuvanja biološke raznolikosti, seoskog turizma i upravljanja ruralnim područjima, npr. uz pomoć imanja i povijesnih ladanjskih vila; potiče EU da osigura pojednostavljenje i omogući da se ekološki propisi provedu jednostavno, razumljivo i bez problema; ističe da se ekološkim aspektom ne smije dovesti do smanjenja ili napuštanja poljoprivredne proizvodnje, koja je posebno osjetljiva u planinskim i perifernim područjima;

8.  smatra da bi, s obzirom na visoku stopu smrtnosti pčela u nekoliko država članica EU-a i na ključnu ulogu koje one kao oprašivači imaju u pogledu sigurnosti hrane te ekonomije mnogih biljnih sektora, Unija trebala pružiti veću potporu tom sektoru donošenjem istinske europske strategije za repopulaciju pčela; dodaje da za to ne bi bila potrebna velika ulaganja, a da bi se na taj način otvorila brojna radna mjesta bilo diversifikacijom aktivnosti na postojećim poljoprivrednim gospodarstvima bilo otvaranjem novih specijaliziranih gospodarstava, koja bi prema mišljenju stručnjaka trebala imati dvije stotine košnica da bi bila održiva i čija bi primarna svrha bila parenje izabranih matica i trutova, a potom i proizvodnja meda kojega u EU-u drastično nedostaje; ističe da je takav pristup, koji se temelji na raznim europskim strategijama, onima o inovacijama, socijalnoj uključenosti i otvaranju novih radnih mjesta, u potpunosti u skladu sa željom da se zajednička poljoprivredna politika i razvoj poljoprivrede preusmjere u cilju ostvarenja veće održivosti;

9.  napominje da se u cilju očuvanja radnih mjesta na poljoprivrednim gospodarstvima sektor mora okrenuti novim alatima za upravljanje rizikom te pojačati upotrebu alata poput organizacija proizvođača u okviru jedinstvenog ZOT-a i drugog stupa kako bi se bolje odgovorilo na fluktuacije i potražnju na globalnom tržištu; smatra da je tržišne mjere i iznimne krizne mjere te mjere upravljanja rizikom, koje su predviđene jedinstvenim ZOT-om i drugim stupom, potrebno provoditi puno brže i odlučnije, uz prilagodbu pomoći iz proračuna EU-a posebnoj situaciji u kojoj se nalaze najudaljenije regije, planinske regije te ostale regije suočene s izazovima u pogledu konkurentnosti, kako bi se ograničili negativni učinci pada cijena na prihode od poljoprivrede; ističe da nisu u potpunosti ispunjeni ciljevi provedbe iznimnih kriznih mjera te da se njima trebaju u većoj mjeri uzeti u obzir postojeća infrastruktura i kapaciteti država članica; poziva Komisiju da u svjetlu nedavnih kriza razvije sustave za bržu i efikasniju intervenciju kojima se mogu spriječiti najnegativniji učinci;

10.  poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi potencijal iznimnih mjera iz članaka 219. do 222. Uredbe (EU) br. 1308/2013;

11.  smatra da se intervencijske cijene, kako bi imale ulogu zaštitne mreže, moraju redovito usklađivati prateći kretanja cijena troška kako bi imale izravan učinak na prihode proizvođača i daljnji tijek njihovih aktivnosti te zapošljavanje; poziva EU da uspostavi prevencijske alate slične onima za Europski opservatorij za tržište mlijeka u svim najvećim proizvodnim sektorima kako bi se nadzirala tržišta, čime bi se omogućilo usmjeravanje proizvodnje te osigurao odgovor u kriznim situacijama fleksibilnim i reaktivnim alatima za upravljanje tržištem koje bi se aktiviralo u potrebnom trenutku;

12.  svjestan je da kratki lanci opskrbe koji povezuju poljoprivrednike s lokalnim proizvođačima mogu potaknuti otvaranje radnih mjesta u ruralnim područjima i ističe da sustavi kvalitete, oznake zemljopisnog podrijetla i organska poljoprivreda predstavljaju mogućnost za razvoj poljoprivredno-prehrambenog sektora i potencijalno otvaranje ruralnih radnih mjesta te ih se kao takve treba ne samo zaštititi već i razvijati jer se zahvaljujući njima otvaraju nova radna mjesta i štite regionalna kultura i identitet; ističe da je za te proizvode potrebno osigurati bolji pristup većim tržištima i uvesti mjere za jamčenje njihove kvalitete, promicanje i zaštitu u cilju poboljšanja njihovog plasiranja na tržište te uključivanja u opće turističke proizvode određenog geografskog područja; podsjeća, u svjetlu zakonodavnih prijedloga o kojima se raspravlja, da se ti pozitivni ekonomski učinci temelje na povjerenju potrošača koje ne bi trebalo biti dovedeno u pitanje izmjenama koje bi se mogle smatrati snižavanjem kvalitete; nadalje ističe da postupci za postizanje tih standarda kvalitete mogu biti presloženi te da ih je potrebno pojednostaviti;

13.  smatra da bi se države članice trebale više koristiti prioritetnim područjem koje se odnosi na očuvanje i otvaranje radnih mjesta iz 6. prioriteta drugog stupa kao i mjerama za prijenos znanja te stručno i cjeloživotno usavršavanje (uključujući pripravništvo, doškolavanje i prekvalifikaciju) kako bi se osobe mogle zaposliti na drugim radnim mjestima u ruralnim područjima, kao i savjetodavnim mjerama te mjerama za pomoć u upravljanju kako bi se poboljšala ekonomska i ekološka učinkovitost poljoprivrednih gospodarstava; poziva Komisiju i države članice da dodjele pomoć za usavršavanje kako bi pomogle poljoprivrednicima te radnicima u sektoru poljoprivrede i u ruralnim područjima da postanu svestraniji i sposobni diversificirati svoje aktivnosti i inicijative te da podrži inovacije;

14.  napominje da su trenutačni programi za ruralni razvoj u mnogo manjoj mjeri usmjereni na socijalne projekte u okviru kojih se vodi računa o očuvanju radnih mjesta od onih iz prethodnog programskog razdoblja (2007. – 2013.) i to zbog mjera koje su države članice izabrale u okviru svojih programa za ruralni razvoj te manje količine sredstava izdvojenih za mjere koje se izravno odnose na zapošljavanje; stoga poziva na veću fleksibilnost u provođenju politike ruralnog razvoja;

15.  smatra da je potrebno pojednostaviti primjenu politike ruralnog razvoja, donijeti usklađenije pristupe poput financiranja iz više fondova te zaustaviti države članice i Komisiju u njihovu nametanju iscrpnih upravnih i financijskih provjera;

16.  poziva države članice da bolje oglašavaju potencijal drugog stupa ZPP-a u pogledu diversifikacije aktivnosti u ruralnim područjima (npr. agroturizam, proizvodnja obnovljive energije);

17.  ističe da se faktor rizika neodvojiv od koncepta inovacija nedovoljno uzima u obzir i u nacionalnoj politici i u politici EU-a te da ta činjenica priječi inovacije i otvaranje novih radnih mjesta, posebno za mnogobrojne aktere koji ne raspolažu dovoljnim financijskim sredstvima za dovršenje inovativnih projekata;

18.  naglašava da su ruralni razvoj i otvaranje radnih mjesta usko povezani i stoga poziva države članice i regije da maksimalno iskoriste potencijal lokalnih i regionalnih tijela koja su najbolje upoznata s izazovima i mogućnostima u svojim područjima kako bi se ostvarili ciljevi drugog stupa i poštovali prioriteti ZPP-a, uključujući promicanje socijalne uključenosti, smanjenja siromaštva i gospodarskog razvoja; podsjeća na mogućnost usmjeravanja programa za ruralni razvoj i operativnih programa na otvaranje i očuvanje radnih mjesta te poboljšanje ruralnih usluga te traži od Europske komisije da im pruži pomoć kako bi postigle taj cilj; ističe prilagodbu modela ekonomije dijeljenja u ruralnim područjima u cilju poticanja zapošljavanja i učinkovitosti poljoprivrednih aktivnosti te smanjenja troškova;

19.  poziva Komisiju i države članice da pruže potporu poduzećima i zadrugama u socijalnoj ekonomiji, uključujući socijalnu poljoprivredu(2), kako bi se potakla socijalna integracija i otvaranje radnih mjesta u ruralnim područjima; prima na znanje aktivnosti ostvarene u okviru Inicijative za socijalno poduzetništvo i poziva Komisiju da poveća doprinos socijalne ekonomije ruralnom razvoju, primjerice izradom akcijskog plana za poduzeća socijalne ekonomije;

20.  ističe da se mjerama za poticanje demografskog razvoja i okruženja koje pogoduje obiteljima u poljoprivrednim područjima treba dati više važnosti kako bi se pružila potpora obiteljima i olakšala pomirba između obiteljskog i profesionalnog života, ali i u vezi s pitanjima u odnosu na tržište rada i ekonomski razvoj u ruralnim područjima;

21.  naglašava potrebu za promicanjem aktivnih mjera i politika kojima se ističe pozitivna uloga migracije u poticanju ekonomskog rasta i jačanju socijalne kohezije u ruralnim područjima;

22.  poziva Komisiju i države članice da uspostave politike kojima će se valorizirati ruralna područja razvojem turizma koji, ako se odgovarajuće strukturira i potiče, može biti pokretač kulturnog, društvenog i gospodarskog rasta područja s važnim prirodnim, krajobraznim, kulturnim i poljoprivredno-prehrambenim resursima; naglašava da turistički razvoj ruralnih područja i diversifikacija poljoprivrednih aktivnosti, među ostalim obrazovnih, kulturnih i rekreativnih, predstavljaju poticaj novim generacijama da se vrate na selo s inicijativama i poduzetničkim duhom usmjerenim na inovacije te valorizaciju karakterističnih proizvoda;

23.  ističe da će, uz pomoć EPFRR-a i drugih europskih fondova, uspostava sinergija između različitih područja politike biti ključna za odgovaranje na izazov otvaranja radnih mjesta u ruralnim područjima i omogućiti da poljoprivreda ponovno dobije ključno mjesto u teritorijalnom razvoju; prima na znanje da bi se sredstva iz drugog stupa mogla koristiti kao dinamičan financijski alat za stvaranje jačih sinergija s alternativnim izvorima i programima financiranja, kako bi oni bili dostupni ruralnim područjima u cilju povećanja povezivosti, konkurentnosti, gospodarske diversifikacije i podupiranja poduzetništva, vodeću računa o očuvanju ruralne kulture i identiteta;

24.  ističe da su mala gospodarstva kojima upravljaju vlasnici sve više pod pritiskom jer ulagači otkupljuju poljoprivredna zemljišta; ističe da su očuvanje površina namijenjenih uzgoju i pristup zemljištu ključni za osnivanje i širenje poljoprivrednog gospodarstva te za očuvanje radnih mjesta u ruralnim područjima; budući da je izvješće Komisije o potrebama mladih poljoprivrednika iz studenoga 2015. ukazalo na činjenicu da je dostupnost zemljišta za kupnju i najam najveći problem s kojim se susreću mladi poljoprivrednici i novi sudionici u području poljoprivrede; stoga poziva države članice da razmijene najbolje prakse i razviju instrumente koji bi omogućili pristup zemljištu u ruralnim područjima s visokom stopom nezaposlenosti i to kroz participativno korištenje i upravljanje posjedom, u skladu s nacionalnom praksom ili uspostavom sustava za upravljanje zemljištima i pružanje informacija o neiskorištenom zemljištu ili zemljištu koje bi se moglo iskoristiti za poljoprivredu, a na čije bi usluge pravo imali prvenstveno mladi poljoprivrednici i žene;

25.  smatra da je važno da se programima ruralnog razvoja učini više kako bi se poboljšali odnosi između ruralnih i urbanih područja u cilju poticanja suradnje i pružanja mogućnosti za poduzeća koja djeluju u ruralnim područjima, a koja su ključna za razvoj tih područja i otvaranje radnih mjesta; smatra da sela imaju važnu ulogu u urbano-ruralnim odnosima jer pružaju pristup osnovnim uslugama za stanovnike okolnih ruralnih područja te da bi države članice stoga u okviru svojih teritorijalnih politika trebale promicati pružanje usluga u selima;

26.  poziva na uvođenje obvezujućih pravila o pravednim plaćanjima u lancu opskrbe hranom između proizvođača hrane, trgovaca na veliko i prerađivača kako bi se zajamčilo da poljoprivrednici dobivaju prikladan udio dodane vrijednosti kojim im se omogućuje da vrše održivu poljoprivrednu aktivnost;

27.  ističe da je sektor šumarstva, faktor koji je trenutno nedovoljno iskorišten u Europi, jedan od većih izvora radnih mjesta koji bi u njegovim raznim oblicima trebalo bolje promicati u okviru drvne industrije; dodaje da je EU trenutno suočen s velikim manjkom opskrbe drvom i da se za razvoj šumarstva mora uložiti u potrebnu infrastrukturu;

28.  naglašava da je pristup zemljištu ključan preduvjet za osnivanje i širenje poljoprivrednog gospodarstva; ističe da je pristup zemljištu najveći problem mladih poljoprivrednika koji žele osnovati poljoprivredno gospodarstvo;

U okviru budućeg ZPP-a nakon 2020.

29.  ističe da je potrebno pojednostaviti postupke u okviru ZPP-a i da za ZPP treba izdvojiti dostatna sredstva kojima bi se, barem na aktualnoj razini, odrazila njegova znatna europska dodana vrijednost kako bi dugoročno učinkovito doprinosio otvaranju radnih mjesta kao dio diversificiranog europskog sektora poljoprivrede i šumarstva te kako bi se njime promicali održivi razvoj i privlačnost ruralnih područja; ističe da se politika ruralnog razvoja, koja omogućava izravnije i učinkovitije djelovanje za smanjenje društvene isključenosti među stanovnicima ruralnih područja, poticanje zapošljavanja i dinamičnost ruralnih područja, mora postepeno jačati, ne umanjujući važnost potpore iz prvog stupa, koja se mora reorganizirati kako bi se, između ostaloga, osiguralo bolje djelovanje tržišta i njegova veća stabilnost koja je ključna za očuvanje poljoprivrednih prihoda, europskog modela poljoprivrede i sigurnosti hrane te za održavanje privlačnosti ruralnih područja (ističući kvalitetu života) u odnosu na gradske zone;

30.  ističe da je potrebno u okviru ZPP-a pridati veću pozornost instrumentima kojima je cilj modernizacija i poticanje ulaganja, a kojima se jamči održiva konkurentnost gospodarskih sektora u ruralnim područjima (uključujući poljoprivredno-prehrambeni i energetski sektor, sektor prerade, industriju usluga i socijalni sektor) u skladu s ekološkim pravilima, čime se jamči održavanje radnih mjesta; ističe da će se tim instrumentima također omogućiti daljnje smanjenje razlika među državama članicama i među regijama u pogledu poljoprivrednog i ruralnog razvoja;

31.  naglašava važnost sektora turizma kao izvora prihoda za poljoprivrednike (npr. odmor na poljoprivrednom gospodarstvu); potiče države članice i Komisiju da uvedu programe za potporu ulaganjima i poduzetništvu; smatra da je važno podupirati dotična poljoprivredna gospodarstva turističkim kampanjama;

32.  prima na znanje dosad usvojene mjere za pojednostavljivanje ZPP-a te poziva Komisiju na daljnji razvoj i provedbu mjera za uvođenje proporcionalnosti i fleksibilnosti u vezi sa smanjenjem administrativnog opterećenja u sklopu ZPP-a te povećanjem produktivnosti na poljoprivrednim gospodarstvima;

33.  naglašava da su mogućnosti u sklopu ZPP-a ograničene, s obzirom na to da je njegov primarni cilj sigurnost opskrbe hranom te da će za pružanje djelotvornog odgovora na izazove koji utječu na otvaranje novih i očuvanje postojećih radnih mjesta u ruralnim područjima biti potreban širi međuresorni pristup na regionalnoj i nacionalnoj razini;

34.  poziva Komisiju da podržava konkurentan i održiv europski model poljoprivrede utemeljen na obiteljskom, diversificiranom i multifunkcionalnom modelu kojemu je prioritet primjereno plaćena radna mjesta zadržati u zajednici, uz poseban naglasak na područjima s posebnim ograničenjima, kao što su priznata člankom 349. UFEU-u i, u proizvodnji prehrambenih i neprehrambenih proizvoda, osigurati sigurnost opskrbe hranom, kao i sigurnost hrane u smislu zaštite zdravlja;

35.  poziva države članice da razviju načine nadzora nad zemljištem i sredstva za regulaciju kako bi imale bolji uvid u tržišta poljoprivrednih zemljišta te zaustavile široko rasprostranjene pojave koncentracije zemljišta ili utrke za obradivim površinama i sredstvima proizvodnje;

36.  naglašava potrebu za poticanjem razvoja, promidžbe i prodaje visokokvalitetnih poljoprivrednih proizvoda; poziva na inicijative za otvaranje novih tržišta te za uvođenje operativnih programa za proizvode te marketinških kampanja kako bi se osigurala diversifikacija proizvoda i konkurentnost europskog prehrambenog lanca;

37.  smatra da se u okviru ZPP-a europska poljoprivreda mora uzeti u obzir u svim svojim oblicima i u svim ruralnim područjima, uključujući ona u najnepovoljnijem položaju te ona najosjetljivija (kao što su planinska područja i najudaljenije regije) kako bi se osigurala najbolja moguća iskorištenost svih njihovih resursa; smatra da to uključuje i ponovnu uporabu napuštenih poljoprivrednih zemljišta;

38.  ističe da se diversifikacijom poljoprivrede i regionalnim tržišnim nišama povećava i osigurava zapošljavanje u ruralnim područjima; poziva na inicijative za podupiranje diversifikacije poljoprivrednih gospodarstava (npr. izravna promidžba poljoprivrednih proizvoda) te ruralnog gospodarstva općenito (npr. olakšavanje prijelaza s poljoprivrednih poslova na druga područja zapošljavanja);

39.  smatra da bi se sredstvima u okviru budućeg ZPP-a trebala osigurati veća potpora za usporavanje gubitka malih i srednjih gospodarstava i poduzeća koja se okupljaju u organizacijama proizvođača koja su, zbog toga što su uglavnom diversificiranija, ekonomičnija, samostalnija te ih je lakše prenijeti na druge, učinkovitija u stvaranju dodane vrijednosti i otvaranju radnih mjesta u zajednici te su važan ekonomski i socijalni stup svojih regija, a istovremeno i dalje osiguravaju posebnu potporu područjima na koja utječu posebna ograničenja navedena u članku 349. UFEU-a;

40.  ističe da bi se izravna plaćanja u okviru ZPP-a trebala dodjeljivati isključivo osobama čija je glavna djelatnost poljoprivreda;

41.  ističe da je u najudaljenijim regijama traženje rješenja u pogledu zaposlenja u slučaju ekonomske kontrakcije dovedeno u pitanje zbog nedostatka međusobne povezanosti te, s obzirom na važnost poljoprivrede u tim regijama, smatra da bi se sredstvima za budući ZPP trebala primjenjivati pozitivna diskriminacija prema tim područjima s posebnim ograničenjima priznatima u UFEU-u, s obzirom na činjenicu da bi to imalo multiplikacijski učinak u promicanju drugih povezanih aktivnosti, kao što su agroindustrija, turizam, zaštita prirode, proizvodnja energije te kružno gospodarstvo, dopunjujući strategiju za financiranje iz više fondova; naglašava da bi ta strategija trebala uzeti u obzir faktore pozitivne diferencijacije utvrđene za najudaljenije regije, koje bi na taj način mogle služiti kao laboratorij za originalna i inovativna rješenja u poljoprivredi koja su primjenjiva na druge, manje ekstremne i sveobuhvatnije kontekste, u vezi sa strukturom poljoprivrednih gospodarstava, pedoklimatskim uvjetima te karakterističnom biološkom raznolikošću;

42.  smatra da se treba promicati skupna poljoprivreda te da joj treba dati financijsku potporu jer se na taj način smanjuju troškovi proizvodnje na gospodarstvima, posebno troškovi mehanizacije, promiče solidarnost među poljoprivrednicima te prijenos inovacija, znanja i najboljih praksi stvarajući tako dinamično okruženje koje vodi k razvoju i zapošljavanju;

43.  poziva Komisiju da potiče diversifikaciju i konkurentnost malih poljoprivrednih gospodarstava, također uzimajući u obzir socijalnu poljoprivredu i poljoprivredu usmjerenu na usluge;

44.  ističe da je važno da ZPP omogući više potpore pozitivnim učincima poljoprivrede na zapošljavanje i okoliš te da bi se ZPP-om trebala dodatno poticati ekološka i biodinamična poljoprivreda i svi drugi oblici metoda održive proizvodnje, uključujući integriranu poljoprivredu i agrošumarstvo u okviru agroekologije, za što je potrebno pojednostavniti aktualne propise i usvojiti propise koje je moguće jednostavno, razumljivo i bez problema provesti u budućnosti; smatra da je vrijednost tih pozitivnih učinaka u pogledu zapošljavanja i okoliša od velike važnosti za društvo u cijelosti te sastavnica koju bi trebalo uvrstiti u poljoprivredne prihode;

45.  podsjeća na pozitivan primjer ekoloških područja odnosno područja u kojima se usklađenim nizom mjera valoriziraju poljoprivredni proizvodi i oni iz lokalnog uzgoja koji se proizvode ekološkim metodama te svi gospodarski subjekti koji su s njima povezani (poduzeća u poljoprivredno-prehrambenom, ugostiteljskom i turističkom sektoru) s obzirom na to da je riječ o provjerenom instrumentu kojim se mogu povećati lokalni prihodi te kojim se doprinosi obrani zemljišta očuvanjem krajolika i tradicionalnih proizvoda;

46.  ističe potencijal održivog poljoprivrednog i prehrambenog sustava, posebice organske poljoprivrede, kao i održivog upravljanja tlom, vodom, biološkom raznolikošću i ruralnom infrastrukturom u cilju očuvanja i otvaranja pristojnih radnih mjesta u poljoprivredi i uspješnim ruralnim gospodarstvima;

47.  smatra da jamčenje sigurnosti hrane u Europskoj uniji mora ostati primarno načelo djelovanja u okviru budućeg ZPP-a i da se pritom ne bi trebala zanemarivati tržišta izvan EU-a; u tom pogledu smatra da sporazumi o slobodnoj trgovini za europsku poljoprivredu mogu predstavljati realnu prijetnju, kao i potencijalne mogućnosti te je mišljenja da isti ne bi trebali rezultirati nepoštenim tržišnim natjecanjem u odnosu na mala i srednje velika poljoprivredna gospodarstva i ugrožavati lokalno gospodarstvo i radna mjesta;

48.  smatra da je potrebno ponovno uspostaviti potporu EU-a za projekte novih udruga uzgajivača voća i povrća kako bi se poboljšala trenutačno neprikladna organizacija sektora voća i povrća;

49.  ističe da u kontekstu velike nesigurnosti u pogledu poljoprivrednih cijena, koje su vrlo nestabilne i niske, Europska unija treba ispuniti ciljeve iz Ugovora u pogledu ZPP-a, i to na način da dodatno djeluje kako bi se ispravili nepredvidivi učinci tržišta u onom pogledu u kojemu se pokažu neuspješnima i osigura otpornost i konkurentnost poljoprivrednog sektora uspostavom efektivne sigurnosne mreže te sustava prevencije i upravljanja kriznim situacijama u cilju postizanja ravnoteže između ponude i potražnje, kao i da osmisli alate za upravljanje rizikom utemeljene na novim, inovativnim sustavima koji uključuju poljoprivrednike u postupke financiranja; posebice smatra da je potrebno povećati udio sredstava koja se dodjeljuju za mjere stabilizacije poljoprivrednih tržišta i, naročito, da se ZPP-om također trebaju ojačati sustavi osiguranja kako bi se poljoprivrednike zaštitilo od raznih klimatskih, zdravstvenih i ekonomskih rizika; također smatra da suočena s rizicima povezanima s globalnim zatopljenjem, Europska unija mora učiniti sve kako bi se promicala pozitivna uloga koju poljoprivreda može imati i to mjerama koje uključuju agronomiju te poboljšano upravljanje tlima u cilju boljeg hvatanja ugljika, te smatra da je važno pružiti tehničku i financijsku potporu poljoprivrednicima kako bi mogli postepeno promijeniti svoj način rada i uvesti inovacije;

50.  nadalje ističe da izravna plaćanja i u razdoblju nakon 2020. trebaju ostati instrument ZPP-a za potporu i stabilizaciju poljoprivrednih prihoda, kompenzaciju troškova povezanih s poštovanjem visokih normi EU-a (u pogledu proizvodnih metoda i posebno zahtjeva za zaštitu okoliša) te održavanje poljoprivredne proizvodnje u regijama u najnepovoljnijem položaju; ističe da bi izravna plaćanja stoga trebala biti usmjerena na jamčenje gospodarske stabilnosti poljoprivrede, kao i sigurnosti opskrbe hranom i okoliša; u tom kontekstu ističe da je nužno izjednačiti razine stopa izravnih plaćanja kako bi se zajamčili jednaki uvjeti na jedinstvenom tržištu EU-a te na razini EU-a održivo iskorištavali poljoprivredni resursi;

51.  smatra da postoje znatne razlike u razinama suradnje među poljoprivrednicima u pojedinačnim državama članicama, a s obzirom na to da nedostatak suradnje ugrožava sposobnost poljoprivrednika da se nose s kriznim situacijama i pritiscima tržišta, ZPP-om bi se trebao sveobuhvatno promicati razvoj suradnje među poljoprivrednicima, posebno u sektoru proizvodnje i prerade;

52.  poziva države članice da u okviru drugog stupa ZPP-a prednost daju Europskom partnerstvu za inovacije (EIP); traži da Komisija prednost da programu Obzor 2020. i da osigura da poljoprivrednici imaju bolji pristup mogućnostima financiranja u okviru EIB-a, podršku za uvođenje inovativnih i održivih poljoprivrednih i šumarskih modela proizvodnje prehrambenih i neprehrambenih namirnica te usluga (obnovljiva energija, biogospodarstvo, ruralni turizam, nove mogućnosti za poljoprivrednike u pogledu opskrbe sirovinama za post-naftno industrijsko razdoblje) i razvoj resursa svakog ruralnog područja;

53.  čvrsto je uvjeren da će čak i u budućnosti biti potrebno promicati trajno stručno osposobljavanje za poljoprivrednike i radnike u sektoru poljoprivrede te zajamčiti širenje znanstvenog znanja i inovacija, čime će se zajamčiti prilagodljivost promjenjivom okruženju i olakšati gospodarsko djelovanje;

54.  smatra da su se pristupi „odozdo prema gore” (bottom-up) za lokalni razvoj kao što je LEADER/CLLD pokazali uspješnima u pogledu broja otvorenih radnih mjesta i niske razine javnih rashoda po otvorenom radnom mjestu te da ih stoga treba dodatno poticati, promicati i provoditi u svim državama članicama uz financiranje iz više fondova i osnaživanje uloge lokalnih i regionalnih tijela; posebno ističe ulogu vođa lokalne akcijske skupine u pružanju tehničke pomoći i usluga za inicijative pokretanja projekata kojima se promiče otvaranje radnih mjesta; naposljetku traži da lokalne akcijske skupine u najširem mogućem smislu budu neovisne kako bi u najvećoj mogućoj mjeri bile učinkovite; dodaje da bi trebalo uspostaviti mehanizme za jamčenje stvarnog sudjelovanja društvenih aktera i poziva Komisiju da predloži modele dobre prakse u vezi s transnacionalnim projektima u sklopu programa LEADER II;

55.  napominje da su poteškoće u pristupu informacijama o relevantnim nacionalnim i europskim programima i načinima financiranja prepreka razvoju ruralnog gospodarstva;

56.  zahtijeva da se ulaganjima predviđenima u okviru politike ruralnog razvoja, kao što je potpora zapošljavanju u ruralnim područjima, prednost da prema mogućnosti otvaranja radnih mjesta, promjena u nezaposlenosti, učinkovitosti poduzeća koja su korisnici sredstava te stvaranju poticaja za zapošljavanje i preporučuje da programi ruralnog razvoja uključuju jačanje mikrofinanciranja koje je posebno korisno jer se na taj način poljoprivrednim i nepoljoprivrednim poduzećima pomaže u pokretanju posla;

57.  naglašava da se važnost drugog stupa za otvaranje novih radnih mjesta može povećati dopuštanjem mnogo veće fleksibilnosti ovisno o konkretnim potrebama regije;

58.  smatra da je u budućnosti potrebno nastaviti razvijati visokokvalitetne teritorijalne prehrambene sustave za nabavu sirovih ili obrađenih prehrambenih proizvoda te poticati građansku odgovornost i sudjelovanje dionika, bilo u zajednicama proizvođača, obrađivača, distributera i potrošača ili samo u zajednicama proizvođača i potrošača ili pak okupiti sve ekonomske aktere u poljoprivredno-prehrambenom sektoru ili sektoru gastronomskog turizma, i to u aktivnostima u vezi s kvalitetom i ugovornim mjerama osmišljenima u cilju postizanja prehrambene i sanitarne sigurnosti, no i radi pravedne naknade za poljoprivrednike kako bi oni mogli zarađivati za dostojanstven život i jamčiti radna mjesta na svojim gospodarstvima; napominje da takvi prehrambeni sustavi mogu prije svega, ali ne i isključivo, biti ostvareni u obliku kratkih lanaca nabave i/ili lokalnih tržišta; smatra da je u budućnosti potrebno usmjeriti više sredstava EU-a u razvoj i funkcioniranje određenih posebnih sustava za kvalitetu hrane te u daljnji razvoj svjetski poznate europske gastronomije; smatra da je u tom pogledu nužna bolja prilagodba zakonodavstva o javnim natječajima kako bi lokalne vlasti mogle promicati lokalnu proizvodnju;

59.  usmjerava pozornost na potrebu da se dodatno podrže poljoprivreda i otvaranje radnih mjesta u poljoprivredi u područjima u nepovoljnom položaju i područjima na vanjskim granicama EU-a;

60.  smatra da je potrebno promicati partnerstva mnogobrojnih aktera koja uključuju poljoprivrednike i druge ruralne aktere jer se na taj način omogućava razvoj brojnih aktivnosti koje generiraju izravno i neizravno zapošljavanje, kao što je strukturiranje lokalnih prehrambenih i neprehrambenih lanaca i uvođenje raznih usluga (ruralnog turizma, održavanja privatnog i javnog prostora itd.);

61.  smatra da bi Komisija i države članice trebale poticati poljoprivrednike da uz pomoć ZPP-a ili drugih politika diversificiraju svoje izvore prihoda kako bi se zaštitili od kriza na tržištu; smatra da bi takva diversifikacija mogla uključivati ekoturizam, razvoj obnovljive energije poput solarne energije i energije vjetra, dodavanje vrijednosti poljoprivrednim proizvodima uz pomoć prerade i trgovine na poljoprivrednim gospodarstvima;

62.  poziva Komisiju da pruži veću podršku lokalnim zadrugama kako bi ponovno preuzele kontrolu nad svojim cijenama i proizvodima;

63.  napominje da sektor turizma nudi bitne mogućnosti za ostvarivanje prihoda te izravnog i induciranog zapošljavanja u poljoprivredi i ruralnim područjima, istovremeno podižući vrijednost povijesnog, kulturnog, gastronomskog, krajobraznog i ekološkog nasljeđa svake regije; također napominje da turiste nekoj regiji ne privlači više samo njezino povijesno nasljeđe nego sve više i kvaliteta prehrambenih proizvoda koje nudi, njezin krajolik i okoliš; smatra da bi na temelju svega navedenog sektoru turizma trebalo pružiti veću potporu u okviru politike ruralnog razvoja;

64.  ističe da su zbog izazova povezanih s klimatskim promjenama i okolišem potrebna znatna privatna i javna ulaganja usmjerena na otvaranje radnih mjesta, potpomognuta pojavom novih zanimanja, kako bi se zajamčilo očuvanje ruralnih resursa te ponovna uspostava kvalitete degradiranih ekosustava, kako bi se učinkovitije izašlo na kraj s poplavama i požarima te poboljšala zaštita kvalitete vode, tla i zraka te biološka raznolikost; napominje da se, iako se time zasigurno podrazumijeva suradnja aktera u poljoprivredi i drugih ruralnih aktera, na taj način pružaju nove mogućnosti diversifikacije prihoda u poljoprivredi;

65.  poziva Komisiju da ocijeni socijalni utjecaj aktualne krize u poljoprivredi, posebno u pogledu gubitka radnih mjesta, naročito u ruralnim područjima; poziva države članice da razmotre na koji se način može poboljšati konkurentnost poljoprivrednih aktivnosti kako bi se u sektoru mogla otvarati radna mjesta i stvarati dodana vrijednost koja bi se ravnomjerno raspodijelila između poljoprivrede i poljoprivredno-prehrambene industrije, osiguravajući pritom pošteno tržišno natjecanje i ograničavajući negativne posljedice socijalnog dampinga i neizvjesnih i nestandardnih radnih uvjeta koji nerazmjerno utječu na određene skupine; prima na znanje da mnogi članovi obitelji na obiteljskim gospodarstvima nemaju utvrđeni socijalni status, nisu zakonski priznati ili nisu obuhvaćeni sustavom socijalne zaštite; ističe da se poljoprivredna poduzeća moraju pridržavati nacionalnih propisa o zapošljavanju i socijalnom osiguranju; smatra da bi svako uvođenje dodatnih uvjeta za ostvarivanje plaćanja iz prvog stupa ZPP-a znatno povećalo opseg administrativnog opterećenja poljoprivrednika i ograničilo njihov potencijal za otvaranje novih radnih mjesta; poziva da se socijalnim partnerima, uz upravna tijela, dodijeli važnija uloga te poziva države članice da priznaju i jamče socijalna prava poljoprivrednicima te da osiguraju da su svi radnici u poljoprivredi, bez obzira na to rade li puno radno vrijeme ili pola radnog vremena, uključeni u sustav socijalne zaštite; poziva države članice da u svoja nacionalna zakonodavstva prenesu Direktivu 2014/36/EU o sezonskim radnicima; poziva na to da se nacionalnim tijelima nadležnim za zdravlje i sigurnost dodijele financijska sredstva kako bi mogla širiti informacije o sigurnosti na poljoprivrednim gospodarstvima;

66.  poziva Komisiju da u svoju procjenu održivosti prehrambenih i poljoprivrednih sustava (SAFA) uključi pokazatelje koje je predložio FAO, naročito one vezane uz zapošljavanje i društvenu dobrobit;

67.  podsjeća na činjenicu da prosječan europski poljoprivrednik posjeduje svega 12 hektara zemlje i da je 70 % poljoprivrednih gospodarstava površine manje od 5 hektara; primjećuje da, zbog svoje veličine i strukture, poljoprivredna gospodarstva često ne mogu zaposliti radnike na puno radno vrijeme ili visokokvalificirane radnike; stoga potiče Komisiju i države članice da donesu poticajne mjere za poslodavce;

68.  smatra da je neophodno osigurati postojanje javnih i privatnih službi kako bi se zajamčila privlačnost ruralnih područja te omogućili održavanje i razvoj radnih mjesta u tim područjima; smatra da stanovnici ruralnih područja imaju pravo na jednak pristup kvalitetnim javnim uslugama poput obrazovanja, socijalne sigurnosti i zdravstvene skrbi; smatra da je ključno da svi akteri na razini lokalnih i regionalnih (ako postoje) vlasti te lokalnog privatnog sektora rade zajedno kako bi se promicalo ulaganje i osiguralo da ruralna i udaljena područja imaju jednak pristup ključnoj infrastrukturi kao što su javne i privatne prometne veze, sigurna opskrba energijom te pouzdana i brza širokopojasna tehnologija, kao i programi financiranja i kreditiranja namijenjeni za ruralne poduzetnike, mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, bez kojih će ruralna poduzeća i kućanstva trajno biti u nepovoljnom položaju te će se nastaviti iseljavanje u urbana područja;

69.  smatra da je, u pogledu nedavnih životinjskih epidemija i nedavnih skandala povezanih sa sigurnošću hrane, kao što su epidemija bakterije E. coli 2011., skandal s konjskim mesom 2013. i aktualni skandal s patvorenim medom, potrebno znatno povećati iznos sredstava za sigurnost ljudske i životinjske hranom, kako je utvrđeni u trećem poglavlju proračuna EU-a, jer je iznos od 1,93 milijardi EUR koji je dodijeljen za aktualno sedmogodišnje razdoblje sasvim nedostatan;

70.  naglašava da su poljoprivrednici u velikoj mjeri suočeni s administrativnim troškovima povezanima sa ZPP-om i da se ti troškovi znatno razlikuju među državama članicama; poziva Komisiju i države članice da olakšaju administrativno opterećenje smanjenjem birokracije i pojednostavljenjem ZPP-a, kao i osiguranjem isplativog prenošenja;

71.  ističe da su pristup osnovnim uslugama kao što su obrazovanje, zdravstvena zaštita i smještaj te njihov kontinuitet preduvjeti za okruženje u okviru kojega je moguće otvaranje novih radnih mjesta te zadovoljavanje osnovnih potreba stanovništva koje živi u ruralnim područjima;

72.  smatra da je potrebno od javnih vlasti tražiti da uvedu usluge savjetovanja i potpore u pogledu upravljanja poljoprivredom u ruralnim područjima kako bi se europska poljoprivreda modernizirala;

73.  poziva Komisiju i države članice da podrže i olakšaju jednakost žena na tržištu rada te usklađenost poslovnog i privatnog života u ruralnim područjima, posebno u pogledu plaća te socijalnih i mirovinskih prava, promicanja novih kvalifikacija te osiguravanja perspektive i mogućnosti zapošljavanja za žene u poljoprivrednom i nepoljoprivrednom sektoru, u skladu s načelom jednakosti i nediskriminacije europskih politika i programa; također ih poziva da pobliže istraže mogućnosti uspostave ciljanih internetskih informacijskih platformi, djelovanja i potpore novim i postojećim poljoprivrednicama i ženama u ruralnim područjima, posebno u okviru EPFRR-a i drugih fondova EU-a kojima se potiče razvoj projekata te da pomognu u zadržavanju ključne infrastrukture i usluga koje su važne u svakodnevnom ruralnom životu, čime bi se ograničilo iseljenje žena iz ruralnih područja; jednako tako skreće pozornost na činjenicu da je, posebice u ruralnim područjima, potrebno razviti održive strategije za održavanje, poticanje i podržavanje ženskih mreža i organizacija te za njihovo sudjelovanje u donošenju odluka u poljoprivredi i u ruralnim područjima; nadalje poziva na lakši pristup obrazovanju, financiranju i informacijama kako bi se olakšale ženske poduzetničke inicijative (npr. e-poslovanjem), vlasništvo i razvoj poslovanja u ruralnim područjima;

74.  potiče države članice da ojačaju ulogu socijalnih aktera i organizacija koji surađuju s vlastima u nadziranju usklađenosti s propisima o zapošljavanju, te se bore protiv neprijavljenog rada i nadziru ispunjavanje socijalnih i sigurnosnih standarda kojima se promiče socioekonomska integracija radnika migranata, uključujući privremene radnice, migrantice i izbjeglice; poziva na uspostavu mehanizma kojim će se zajamčiti sudjelovanje žena na svim razinama postupka;

75.  podsjeća na to da se područje poljoprivredne proizvodnje u EU-u svake godine smanjuje; naglašava da je očuvanje obradivih površina ključno kako bi se mogla zajamčiti radna mjesta u ruralnim područjima; poziva države članice na promicanje boljeg pristupa zemljištu u područjima s visokom stopom nezaposlenosti te u tom pogledu poziva na poduzimanje mjera kojima bi se osiguralo da mlade poljoprivrednice imaju pristup kreditiranju i da mogu sudjelovati u upravljanju zemljištem;

76.  skreće pozornost na činjenicu da 45 % radne snage na poljoprivrednim gospodarstvima čine žene; poziva Komisiju da revidira definiciju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva kako bi im se ženama olakšao pristup osposobljavanju i profesionalnom savjetovanju, kao i kapitalu i naknadama;

77.  poziva relevantna nacionalna, regionalna i lokalna tijela da potiču sudjelovanje žena u lokalnim akcijskim skupinama i razvoj lokalnih partnerstava u okviru programa LEADER, kao i da osiguraju rodnu ravnotežu u sastavu njihovih upravnih odbora;

o
o   o

78.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Eurostat, 2016.
(2) http://www.eesc.europa.eu/?i=portal.en.nat-opinions.25458

Pravna napomena