Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 23. studenog 2016. - StrasbourgZavršno izdanje
Emisije određenih atmosferskih onečišćivača ***I
 Finalizacija Basela III
 Provedba zajedničke sigurnosne i obrambene politike
 Strateška komunikacija EU za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane
 Znakovni jezik i stručni tumači za znakovni jezik
 Produljenje odobrenja aktivne tvari bentazona

Emisije određenih atmosferskih onečišćivača ***I
PDF 327kWORD 61k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 23. studenoga 2016. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćivača i izmjeni Direktive 2003/35/EZ (COM(2013)0920 – C7-0004/2014 – 2013/0443(COD))
P8_TA(2016)0438A8-0249/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0920),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0004/2014),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. srpnja 2014.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 7. listopada 2014.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 30. lipnja 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0249/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 23. studenoga 2016. radi donošenja Direktive (EU) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari, o izmjeni Direktive 2003/35/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2001/81/EZ

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2016/2284.)

(1) SL C 451, 16.12.2014., str. 134.
(2) SL C 415, 20.11.2014., str. 23.
(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 28. listopada 2015. (Usvojeni tekstovi P8_TA(2015)0381).


Finalizacija Basela III
PDF 186kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 23. studenoga 2016. o finalizaciji Basela III (2016/2959(RSP))
P8_TA(2016)0439B8-1226/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zaključke sa sastanaka na vrhu skupine G20 nakon krize,

–  uzimajući u obzir priopćenje ministara financija skupine G20 i guvernera središnjih banaka od 27. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir priopćenje ministara financija skupine G20 i guvernera središnjih banaka od 14. – 15. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir priopćenje ministara financija skupine G20 i guvernera središnjih banaka od 23. – 24. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir priopćenje čelnika skupine G20 od 4. – 5. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješća Bazelskog odbora za nadzor banaka (BCBS) čelnicima skupine G20 u kojima su predstavljene novosti u provedbi dogovorenog plana reforme, a posebno izvješće BCBS-a iz studenog 2015. upućeno čelnicima skupine G20 i naslovljeno „Finalizacija reformi nakon krize: novo stanje”(1),

–  uzimajući u obzir savjetodavne dokumente BCBS-a, i to dokument o „revidiranom okviru Basel III za omjer financijske poluge” od 6. travnja 2016., o „smanjenju razlike u kreditiranju rizikom ponderirane imovine – prepreke za korištenje pristupa internog modela” od 24. ožujka 2016. i o „revizijama standardiziranog pristupa za kreditni rizik” od 10. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir dokument za raspravu BCBS-a i savjetodavni dokument „Regulatorno postupanje s računovodstvenim odredbama” iz listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir standard BCBS-a za „ukupnu sposobnost pokrivanja gubitaka (TLAC) u holdinzima – izmjene standarda Basel III za definiranje kapitala” iz listopada 2016.(2),

–  uzimajući u obzir priopćenje Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) o usporednom bankarskom sustavu u EU-u iz srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir rezultate testova otpornosti na stres koje je provelo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) i objavilo 29. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. srpnja 2016. o dovršetku bazelskih reformi nakon krize(3),

–  uzimajući u obzir Izvješće MMF-a o globalnoj financijskoj stabilnosti iz 2016. godine,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2016. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2015.(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o pregledu stanja i izazovima u regulaciji financijskih usluga u EU-u: put prema učinkovitijem i djelotvornijem okviru EU-a za financijsku regulaciju i prema uniji tržišta kapitala te njihov utjecaj(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o ulozi EU-a u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela(6),

–  uzimajući u obzir istraživanje za Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku naslovljeno „Uloga Europske unije u međunarodnim gospodarskim forumima, dokument 5: Bazelski odbor za nadzor banaka”,

–  uzimajući u obzir razmjenu gledišta s glavnim tajnikom Bazelskog odbora za nadzor banaka Billom Coenom, predsjednicom Nadzornog odbora jedinstvenoga nadzornog mehanizma (SSM) Danièle Nouy, predsjednikom Europskog nadzornog tijela za bankarstvo Andreom Enrio i potpredsjednikom Europske komisije Valdisom Dombrovskisom o finalizaciji okvira Basel III / Basel IV,

–  uzimajući u obzir izjavu Komisije o reviziji standardiziranog pristupa za kreditni rizik, koju je izvršio Bazelski odbor, i razmjenu gledišta s potpredsjednikom Katainenom koja je uslijedila 6. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o finalizaciji Basela III (O-000136/2016 – B8-1810/2016),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je otporan i dobro kapitaliziran bankarski sustav preduvjet za očuvanje financijske stabilnosti, osiguravanje odgovarajućeg kreditiranja realnog gospodarstva tijekom cijelog ciklusa i potporu gospodarskom rastu;

B.  budući da su čelnici država skupine G20 u razdoblju nakon financijske krize dogovorili opsežan plan reformi za jačanje regulatornih standarda međunarodnih banaka, uključujući jačanje bonitetnih zahtjeva;

C.  budući da BCBS izrađuje međunarodno dogovorene minimalne standarde bonitetnih zahtjeva za velike banke s međunarodnim poslovanjem; budući da BCBS prati i provjerava provedbu tih globalnih standarda i izvješćuje skupinu G20; budući da su njegove smjernice važan alat za sprečavanje regulatorne fragmentacije u svijetu;

D.  budući da je Europska unija provela međunarodno dogovorene standarde u okviru Uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR) i Direktive o kapitalnim zahtjevima (CRD IV), iako ih je prilagodila stvarnim potrebama EU-a za financiranjem, na primjer u pogledu pomoćnog faktora za MSP-ove, i omogućila određeni stupanj fleksibilnosti; budući da je u EU-u odlučeno je se ti standardi primjenjuju na sve banke, a ne samo na najveće banke s međunarodnim poslovanjem, dok neke izvaneuropske jurisdikcije primjenjuju neke od tih standarda samo na najveće banke; budući da je važan napredak u ostvarenju jednakih uvjeta poslovanja na međunarodnoj razini; budući da se od Komisije očekuje da pripremi zakonodavni prijedlog za reviziju uredbe CRR / direktive CRD IV kako bi se provele daljnje dogovorene izmjene Bazelskog okvira;

E.  budući da su bonitetni zahtjevi za banke međusobno povezani i da nadopunjuju ostale regulatorne zahtjeve, kao što je ukupna sposobnost pokrivanja gubitaka (TLAC) i obvezna primjena središnjeg poravnavanja za izvedene instrumente; budući da je regulatorni okvir kojim se uređuje bankovni sektor EU-a znatno poboljšan posljednjih godina, posebno uspostavom bankovne unije;

F.  budući da zdrav okvir za financijsku stabilnost i rast treba biti sveobuhvatan i uravnotežen kako bi obuhvatio dinamičnu praksu nadzora, a ne se samo usredotočio na statičnu regulaciju koja se uglavnom odnosi na kvantitativne aspekte;

G.  budući da podaci pokazuju da su ponderi rizika i „strateško modeliranje rizika” za smanjenje kapitalnih zahtjeva banaka u prošlosti prekomjerno varirali i da su nacionalna nadzorna tijela suočila s poteškoćama pri procjeni internih modela, što je doprinijelo financijskoj krizi;

H.  budući da se provedba bonitetnih zahtjeva za različite poslovne modele banaka može znatno razlikovati po opsegu i složenosti, pri čemu je „jedinstveno rješenje za sve” neučinkovito i nerazmjerno opterećenje, osobito za mnoge male, manje složene i međusobno povezane banke usmjerene na domaće poslovanje, kao i za njihove regulatore i nadzorna tijela; stoga je potreban odgovarajući stupanj proporcionalnosti i fleksibilnosti;

I.  budući da BCBS trenutno raspravlja o dodatnim izmjenama bonitetnog okvira za banke koje se odnose na kreditni i operativni rizik; budući da su te reforme usmjerene na poboljšanje osjetljivosti na rizik i otpornost standardiziranog pristupa kreditnom riziku, dodatna ograničenja interno izrađenih pristupa, konačno oblikovanje omjera financijske poluge te potencijalnu granicu za kapital na temelju standardiziranih pristupa;

J.  budući da većina financijska institucija u SAD primjenjuje standardizirani pristup za procjene kreditnog rizika, dok u EU-u mnoge velike i srednje velike banke koriste interne modele;

K.  budući da su odgovarajuće preispitivanje standardiziranog pristupa i poštovanje načela proporcionalnosti ključni čimbenici za funkcioniranje BCBS-ova standarda kod malih banaka koji se uglavnom njime koriste;

L.  budući da je G20 najavio da sadašnja revizija ne treba dovesti do znatnog povećanja ukupnih kapitalnih zahtjeva i da su to stajalište ponovile i države članice na sastanku Vijeća ECOFIN u srpnju 2016.;

M.  budući da regulatori sada podvrgavaju europske banke sustavnom redovitom testiranju otpornosti na stres i da se rezultati tih testova stavljaju javnosti na raspolaganje;

N.  budući da su predstavnici jurisdikcija izvan EU-a, poput Japana, izrazili zabrinutost zbog sve većeg pritiska za prikupljanje kapitala i suočavanja s povećanim troškovima usklađivanja kako bi se mogli pridržavati novih dogovorenih standarda;

O.  budući da odluke BSBC-a nemaju pravnu snagu i da ih se redovnim zakonodavnim postupkom mora prenijeti u zakonodavstvo EU-a kako bi imale učinak u EU-u; budući da nemaju sva nacionalna nadležna tijela svog predstavnika u BCBS-u, dok su ESB i SSM punopravni članovi, a Komisija i EBA promatrači;

1.  naglašava važnost dobrih globalnih standarda i načela za bonitetno reguliranje banaka i pozdravlja rad BCBS-a na tom području u razdoblju nakon krize;

2.  potvrđuje da banke trebaju biti dobro kapitalizirane da bi podupirale realno gospodarstvo, smanjile sustavni rizik i da se ne bi ponovilo spašavanje banaka golemim financijskim sredstvima, čemu smo svjedočili tijekom krize; naglašava potrebu za odgovarajućim uređenjem usporednog bankovnog sektora kako bi se osiguralo pošteno natjecanje i financijska stabilnost;

3.  ističe da, za razliku od drugih jurisdikcija, banke imaju ključnu ulogu u financiranju europskog gospodarstva i da će vjerojatno ostati glavni izvor financiranja kućanstava i poduzeća, a posebno malih i srednjih poduzeća (MSP); ističe da je zakonodavstvo EU-a oduvijek pokušavalo odražavati tu činjenicu (npr. upotrebom pomoćnog faktora za MSP-ove) i da tako treba i dalje ostati (npr. produženjem i proširenjem pomoćnog faktora); ipak prepoznaje važnost diversificiranja izvora financiranja europskog gospodarstva i u tom pogledu pozdravlja sadašnji rad u okviru unije tržišta kapitala;

4.  prima na znanje sadašnje napore BCBS-a da finalizira okvir Basel III, čija je svrha povećati jednostavnost, usporedivost i konvergenciju od kapitalnog okvira ponderiranog rizika radi rješavanja pitanja prekomjerne varijabilnosti rizikom ponderirane aktive i primjene istih pravila na iste rizike; naglašava potrebu za većom transparentnošću i odgovornošću kako bi se povećala legitimnost savjeta BCBS-a i njihovo preuzimanje; pozdravlja dolazak glavnog tajnika BCBS-a na sastanak odbora ECON i potiče nastavak dijaloga;

5.  ističe da pri aktualnoj reviziji treba poštovati načelo koje je navela Skupina guvernera i čelnika nadzornih tijela (GHOS) da se bitno ne povećaju ukupni kapitalni zahtjevi, a da se istovremeno ojača ukupno financijsko stanje europskih banaka;

6.  naglašava da pri reviziji treba poštovati i drugo, jednako važno načelo, a to je promicanje jednakih uvjeta poslovanja na svjetskoj razini smanjenjem, a ne povećanjem razlika među jurisdikcijama i bankovnim modelima te izbjegavanjem neopravdanog kažnjavanja bankovnog modela EU-a;

7.  zabrinut je jer rana analiza nedavnih prijedloga BCBS-a pokazuje da paket reformi u svojoj sadašnjoj fazi možda nije u skladu s dvama navedenim načelima; poziva BCBS da u skladu s time revidira svoje prijedloge, a ESB i SSM da se pobrinu za poštovanje tih načela pri finalizaciji i praćenju novog standarda;

8.  ističe da bi takav pristup bio način da Europski parlament kao suzakonodavac osigura dosljednu primjenu novog standarda;

9.  podsjeća na važnost načela proporcionalnosti, koje ne bi trebalo procjenjivati samo u odnosu na veličinu reguliranih institucija, nego shvatiti i kao pravednu ravnotežu između troškova i koristi regulacije za svaku skupinu dionika;

10.  poziva na dijalog i razmjenu primjera najbolje prakse među regulatorima u vezi s primjenom načela proporcionalnosti koje treba uspostaviti na razini EU-a i na međunarodnoj razini;

11.  poziva BCBS da prije nego što Odbor usvoji standard pažljivo i opsežno procijeni kvalitativni i kvantitativni učinak novih reformi uzimajući u obzir njihov utjecaj na različite jurisdikcije i različite bankovne modele; smatra da u toj procjeni treba uzeti u obzir i prethodne reforme koje je Odbor predložio; poziva BCBS da provede nužne prilagodbe ako se pojave neravnoteže tijekom te analize;

12.  podsjeća da je kod regulacije važan pristup temeljen na riziku, pri čemu se ista pravila trebaju primjenjivati na isti rizik, a istovremeno naglašava potrebu da se smanji opseg regulatorne arbitraže i prekomjerna varijabilnost rizikom ponderirane aktive; poziva BCBS da sačuva osjetljivost bonitetnih propisa na rizik, među ostalim jamstvom da će revizija standardiziranog pristupa i područje primjene pristupa temeljenog na internom rejtingu (IRBA) nadvladati rizike regulatorne arbitraže i točno odražavati specifičnosti različitih oblika financiranja, kao što su pozajmljivanje za nekretnine, financiranje infrastrukture i specijalizirano kreditiranja, te izbjegavanjem nerazmjernog učinka na realno gospodarstvo; u tom pogledu izražava zabrinutost zbog mogućih učinaka predloženog uvođenja donje granice za rezultate na realno gospodarstvo;

13.  poziva Komisiju da pažljivo i opsežno procijeni kvalitativni i kvantitativni utjecaj nedavnih i novih reformi, između ostalog, na financiranje realnog gospodarstva u Europi i na predviđene europske zakonodavne projekte kao što je unija tržišta kapitala; poziva Komisiju da iskoristi rezultate dobivene pozivom na podnošenje dokaza i rad na prvoj ocjeni stanja na području regulacije financijskih usluga koja treba biti dovršena do kraja 2016.; poziva Komisiju da se pobrine da novi prijedlozi BCBS-a ili njihova provedba ne budu u suprotnosti s tim inicijativama; ističe da ta ocjena ne bi smjela ugroziti dosadašnja zakonodavna postignuća i da je ne treba shvatiti kao poziv na deregulaciju;

14.  traži da se pri utvrđivanju omjera financijske poluge potpuno uzmu u obzir zahtjevi za obvezno središnje poravnavanje za izvedene instrumente kako bi se poticalo praksu središnjeg poravnanja;

15.  podsjeća da se i pri procjeni učinka i kalibriranju standarda mora na odgovarajući način voditi računa o specifičnostima europskog bankovnog modela, tržišta na kojima djeluju, različite veličine institucija i različite profile rizika kako bi se očuvala nužna raznolikost europskog bankovnog sektora i poštovala proporcionalnost; poziva Komisiju da ta načela uzme u obzir pri određivanju opsega provedbe i pri prenošenju prijedloga BCBS-a u zakonodavstvo EU-a;

16.  ističe ključnu ulogu europskih i nacionalnih nadzornih tijela za bankarstvo u osiguravanju usklađenosti nadzora u EU-u, uz uvažanje načela proporcionalnosti i prikladnosti pravila za različite bankovne modele; naglašava važnost pouzdanih i usporedivih informacija o stanju institucija koje se nadzire kako bi se taj posao mogao obavljati učinkovito i pouzdano; naglašava da treba zadržati pravo na korištenje internih modela; poziva SSM i EBA-u da nastave svoj nadzor kako bi se osigurala dosljedna provedba internih modela i njihova sposobnost da adekvatno odražavaju rizike poslovnih modela banaka, da poboljšaju konvergenciju u načinu rješavanja vlastitih nedostataka i da po potrebi predlažu promjene;

17.  podsjeća na interakciju bonitetnih zahtjeva za banke s drugim glavnim bankarskim standardima, kao što je uvođenje standarda TLAC unutar EU-a i njegovo usklađivanje sa zahtjevom za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) u okviru Direktive o oporavku i sanaciji banaka (BRRD), kao i s primjenom računovodstvenog standarda MSFI 9 u bliskoj budućnosti i okvirom bankovne unije; zato naglašava da pri razmišljanjima o reformama bonitetne regulative treba uzeti u obzir sve te različite elemente te njihove pojedinačne i kombinirane učinke;

18.  podsjeća da je nekoliko velikih banaka u EU-u posljednjih godina isplatilo dividende svojim dioničarima, a da su istovremeno ostale nedovoljno kapitalizirane i da nisu dosljedno dovele u red svoje bilance;

19.  poziva Komisiju da da prioritet radu na „režimu za male banke” za najmanje rizične bankovne modele i da proširi taj rad na procjenu izvedivosti budućeg regulatornog okvira koji bi se sastojao od manje složenih, prikladnijih i proporcionalnijih bonitetnih pravila posebno prilagođenih različitim tipovima bankovnog modela;

20.  ističe važnost uloge Komisije, Europske središnje banke i Europskog nadzornog tijela za bankarstvo pri uključivanju u radu BCBS-a te davanja transparentnih i sveobuhvatnih novih informacija o smjeru rasprava u BCBS-u; traži da se tu ulogu učini vidljivijom na sastancima ECOFIN-a i da se naglasi odgovornost prema Odboru Parlamenta za ekonomsku i monetarnu politiku, uz redovite izvještaje predstavnika EU-a koji sudjeluju u raspravama;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji.

(1) http://www.bis.org/bcbs/publ/d344.pdf
(2) https://www.bis.org/bcbs/publ/d387.htm
(3) http://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2016/07/12-conclusions-banking-reform/
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0093.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0006.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0108.


Provedba zajedničke sigurnosne i obrambene politike
PDF 363kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 23. studenoga 2016. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike (na temelju godišnjeg izvješća Vijeća o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici Europskom parlamentu) (2016/2067(INI))
P8_TA(2016)0440A8-0317/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir provedbu zajedničke sigurnosne i obrambene politike (na temelju godišnjeg izvješća Vijeća o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici Europskom parlamentu),

–  uzimajući u obzir članak 42. stavak 6. i članak 46. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) o uspostavljanju stalne strukturirane suradnje,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (ZVSP) (13026/2016), posebice dijelove koji se odnose na europsku sigurnosnu i obrambenu politiku (ZSOP),

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. i glavu V. Ugovora o Europskoj uniji , a posebno njegov članak 21., članak 36., članak 42. stavke 2. i 3. te članak 42. stavak 7.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici od 25. studenoga 2013., 18. studenoga 2014., 18. svibnja 2015., 27. lipnja 2016. i 17. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013. i 26. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2015. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike(1), Rezoluciju od 21. svibnja 2015. o utjecaju promjena na europskim obrambenim tržištima na sigurnosne i obrambene kapacitete u Europi(2), Rezoluciju od 11. lipnja 2015. o strateškoj vojnoj situaciji u crnomorskom bazenu nakon nezakonitog ruskog pripojenja Krima(3), Rezoluciju od 13. travnja 2016. o EU-u u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet(4) i Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o operacijama potpore miru – suradnja EU-a s Ujedinjenim narodima i Afričkom unijom(5),

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: Jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Federica Mogherini predstavila 28. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir plan provedbe u pogledu sigurnosti i obrane koji je 14. studenoga 2016. predstavila potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Federica Mogherini i zaključke Vijeća od 14. studenoga 2016. o provedbi Globalne strategije EU-a u području sigurnosti i obrane,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Visoke predstavnice i Komisije od 6. travnja 2016. o suzbijanju hibridnih prijetnji (JOIN(2016)0018) i povezane zaključke Vijeća od 19. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Visoke predstavnice i Komisije od 28. travnja 2015. o izgradnji kapaciteta kao potpori sigurnosti i razvoju (JOIN(2015)0017) i prijedlog Komisije od 5. srpnja 2016. o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (COM(2016)0447),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Visoke predstavnice i Komisije od 5. srpnja 2016. o elementima strateškog okvira na razini EU-a za potporu reformi sigurnosnog sektora (JOIN(2016)0031),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o platformi za potporu misijama od 18. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. travnja 2015. naslovljenu „Europski program sigurnostiˮ (COM(2015)0185),

–  uzimajući u obzir „Obnovljenu strategiju unutarnje sigurnosti Europske unije” za razdoblje od 2015. do 2020. godine i povezane zaključke Vijeća od 15. do 16. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. travnja 2016. naslovljenu „Provedba Europskog programa sigurnosti za borbu protiv terorizma i stvaranje uvjeta za uspostavu učinkovite i istinske sigurnosne unije” (COM(2016)0230),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Visoke predstavnice i Komisije od 11. prosinca 2013. o cjelovitom pristupu EU-a vanjskim sukobima i krizama (JOIN(2013(0030) i povezane zaključke Vijeća od 12. svibnja 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o kibernetičkoj sigurnosti i obrani(6), uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Visoke predstavnice i Komisije od 7. veljače 2013. naslovljenu „Strategija Europske unije za kibersigurnost: otvoren, siguran i zaštićen kiberprostor” (JOIN(2013)0001); uzimajući u obzir okvir za politiku kibernetičke obrane EU-a koji je Vijeće donijelo 18. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Europske komisije od 5. srpnja 2016. naslovljenu „Jačanje europskog sustava kibernetičke sigurnosti i poticanje konkurentne i inovativne industrije kibernetičke sigurnosti” (COM(2016)0410),

–  uzimajući u obzir tehnički dogovor između Službe NATO-a za odgovor na računalne incidente (NCIRC) i tima za hitne računalne intervencije Europske unije (CERT-EU), potpisan 10. veljače 2016., koji olakšava povećanu razmjenu informacija o kibernetičkim incidentima,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu EU-a i NATO-a potpisanu 8. srpnja 2016. u kontekstu sastanka na vrhu NATO-a održanog u Varšavi 2016. (Zajednička izjava predsjednika Europskog vijeća, predsjednika Europske komisije i glavnog tajnika Organizacije sjevernoatlantskog ugovora),

–  uzimajući u obzir priopćenje sa sastanka na vrhu u Varšavi koje su izdali čelnici država i vlada koji su sudjelovali na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća u Varšavi 8. i 9. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir rezultate istraživanja Eurobarometra 85.1 od lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0317/2016),

Strateški kontekst

1.  napominje da je europsko sigurnosno okruženje znatno narušeno te da je postalo protočnije, kompleksnije, opasnije i manje predvidljivo; napominje da su prijetnje konvencionalne i hibridne naravi, da ih uzrokuju državni i nedržavni akteri, da dolaze s juga i s istoka te da različito utječu na države članice;

2.  podsjeća da je sigurnost pojedinačnih država članica EU-a duboko povezana i napominje da one reagiraju na zajedničke prijetnje i rizike na nekoordiniran i fragmentiran način te tako kompliciraju i često otežavaju zajednički pristup; ističe da ovaj nedostatak usklađenosti predstavlja jednu od slabosti djelovanja Unije; napominje da Europi manjka otpornosti kako bi se učinkovito suočila s hibridnim prijetnjama, koje često imaju prekograničnu dimenziju;

3.  smatra da je Europa prisiljena reagirati na niz sve složenijih kriza: od zapadne Afrike, preko Sahela, Afričkog roga i Bliskog istoka do istočne Ukrajine i Kavkaza; smatra da bi EU trebao pojačati dijalog i suradnju s trećim zemljama iz regije te s regionalnim i podregionalnim organizacijama; ističe da bi EU trebao biti spreman suočiti se sa strukturalnim promjenama u međunarodnom sigurnosnom okolišu i s izazovima koji uključuju sukobe među državama, raspade država i kibernapade, kao i sigurnosne implikacije klimatskih promjena;

4.  napominje sa zabrinutošću da je Europa kao nikad dosad postala meta terorističke aktivnosti koju provode radikalne islamističke organizacije i pojedinci te da europski način života trpi pritisak; naglašava da je zbog toga sigurnost pojedinca postala od iznimne važnosti te da je narušena tradicionalna razlika između njezine vanjske i unutarnje dimenzije;

5.  poziva stoga EU da se prilagodi tim sigurnosnim izazovima, posebice učinkovitijom uporabom postojećih instrumenata ZSOP-a u skladu s drugim vanjskim i unutarnjim instrumentima; poziva na kvalitetniju suradnju i usklađenost među državama članicama, posebno u području protuterorizma;

6.  poziva na snažnu preventivnu politiku koja se temelji na sveobuhvatnim programima deradikalizacije; napominje da je također od presudne važnosti usvojiti aktivniji pristup u borbi protiv radikalizacije i terorističke propagande, i u EU-u i u vanjskim odnosima EU-a; poziva Komisiju da poduzme mjere radi sprječavanja širenja ekstremističkog materijala na internetu i da promiče aktivniju pravosudnu suradnju među sustavima kaznenog pravosuđa, uključujući Eurojust, u borbi protiv radikalizacije i terorizma u svim državama članicama;

7.  napominje da su po prvi puta nakon Drugog svjetskog rata granice u Europi promijenjene silom; ističe štetan učinak vojne okupacije na sigurnost Europe kao cjeline; ponavlja da bilo kakvo mijenjanje granice silom u Ukrajini nije u skladu s načelima Helsinškog završnog akta i Povelje Ujedinjenih naroda;

8.  ističe da bi prema Eurobarometru 85.1 objavljenom u lipnju 2016. otprilike dvije trećine građana EU-a željele snažniji angažman EU-a u pitanjima sigurnosne i obrambene politike;

9.  smatra da ujedinjenija europska vanjska i sigurnosna politika, koja je stoga i efektivnija, može bitno doprinijeti smanjenju intenziteta oružanih sukoba u Iraku i Siriji te eliminaciji tzv. Islamske države;

Revidirani i pouzdaniji ZSOP

10.  čvrsto je uvjeren da je stoga potrebno temeljito i suštinski revidirati ZSOP kako bi se omogućilo da EU i države članice daju presudan doprinos sigurnosti Unije, rješavanju međunarodnih kriza i potvrdi strateške autonomije EU-a; podsjeća da se nijedna zemlja ne može sama suočiti s trenutačnim sigurnosnim izazovima;

11.  smatra da će za uspješnu reviziju ZSOP-a od samog početka morati biti uključene države članice EU-a kako bi se u budućnosti mogao izbjeći rizik zastoja; naglašava praktičnu i financijsku korist daljnje suradnje na razvoju europskih obrambenih sposobnosti te prima na znanje trenutačne inicijative nakon kojih bi na sastanku Europskog vijeća o obrani koji će se održati u prosincu 2016. trebale uslijediti konkretne mjere; poziva također države članice i EU na odgovarajuća ulaganja u sigurnost i obranu;

12.  naglašava da će pokretanje stalne strukturirane suradnje (članak 42. stavak 6. Ugovora o Europskoj uniji) omogućiti stvaranje vlastite obrane ili stalne strukture za vlastitu obranu koja može poslužiti kao podrška operacijama upravljanja krizama;

13.  ističe, budući da Europa više ne kontrolira u potpunosti svoje sigurnosno okruženje te nema mogućnost birati vrijeme i mjesto djelovanja, da bi EU preko misija i operacija ZSOP-a te drugih relevantnih instrumenata trebao moći intervenirati unutar čitavog spektra upravljanja krizama, uključujući sprečavanje i rješavanje kriza, te tako obuhvatiti sve faze ciklusa sukoba i u potpunosti sudjelovati u pružanju zajedničke sigurnosti i obrane cijelog područja slobode, sigurnosti i pravde; potiče Europsko Vijeće da započne preoblikovanje zajedničke sigurnosne i obrambene politike u zajedničku obranu, kako je predviđeno člankom 42. stavkom 2. UEU-a; stajališta je da u tu svrhu jedan od glavnih ciljeva ZSOP-a mora biti jačanje otpornosti EU-a;

14.  pozdravlja činjenicu da će plan za ZSOP koji je predstavila potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije imati jasne rokove i korake;pozdravlja činjenicu da se tim planom dopunjuje skorašnji europski akcijski plan obrane; naglašava da je potrebno ojačati vojnu komponentu ZSOP-a; snažno podržava koordiniranje ulaganja država članica u području sigurnosti i obrane te povećanje financijske potpora za obrambena istraživanja na razini EU-a;

15.  također ističe da bi se ZSOP trebao temeljiti na snažnom načelu zajedničke obrane i djelotvornom financiranju te da bi se trebao provoditi u koordinaciji s međunarodnim institucijama u području sigurnosti i obrane te u potpunoj komplementarnosti s NATO-om; smatra da bi EU trebao poticati države članice da ostvare ciljeve NATO-a u pogledu kapaciteta, što zahtijeva minimalni trošak za obranu od 2 % BDP-a, kao što je potvrđeno na sastancima na vrhu u Walesu i Varšavi;

16.  podsjeća da se sukobi i krize u Europi i okolici ne odigravaju samo u fizičkom nego i u kiberprostoru te da stoga kibersigurnost i kiberobrana moraju biti integrirane kao temeljni elementi ZSOP-a i uključene u sve unutarnje i vanjske politike EU-a;

17.  pozdravlja činjenicu da je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica predstavila Globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije (EUGS) kao potreban i pozitivan korak u razvoju institucionalnog okvira u kojem će djelovati te se razvijati ZVSP i ZSOP; žali zbog slabe uključenosti država članica u izradi EUGS-a;

18.  ističe da su potrebne snažna predanost, odgovornost i podrška država članica i nacionalnih parlamenata u bliskoj suradnji sa svim relevantnim tijelima EU-a kako bi se zajamčila brza i učinkovita provedba razine ciljeva i prioriteta EUGS-a te njegova sveobuhvatnog pristupa u vidu bijele knjige EU-a o sigurnosti i obrani kojoj prethodi plan provedbe u pogledu sigurnosti i obrane; ističe tijesnu povezanost plana provedbe sa širom primjenom EUGS-a, sa skorašnjim europskim akcijskim planom obrane Komisije i s primjenom zajedničke izjave EU-a i NATO-a potpisane u Varšavi; pozdravlja djelovanje potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice i država članica u postupku provedbe; ističe činjenicu da je potrebno dodijeliti odgovarajuća sredstva za provedbu EUGS-a te za ostvarenje učinkovitog i snažnijeg ZSOP-a;

19.  smatra da je potreban, nastavno na EUGS, razvoj sektorske strategije s kojom se Europsko vijeće mora složiti te je mora predstaviti, a kojom bi se trebali dodatno utvrditi civilne i vojne ambicije, zadaci, zahtjevi i prioriteti u pogledu sposobnosti; ponovno poziva na razvoj bijele knjige o europskoj obrani i apelira na Vijeće da bez odlaganja izradi taj dokument; izražava zabrinutost da predloženi plan provedbe u pogledu sigurnosti i obrane u velikoj mjeri neće ispuniti očekivanja Parlamenta i javnosti; ponovno ističe da je sigurnost svih država članica Europske Unije nedjeljiva;

20.  prima na znanje Europski sigurnosni pakt koji su predložili ministri vanjskih poslova Njemačke i Francuske te, između ostaloga, podržava ideju o zajedničkoj analizi strateškog okruženja Europe, provođenjem redovitih zajedničkih procjena prijetnji, čime se pokazuje poštovanje zabrinutosti svih uključenih i podrška za zajedničke sposobnosti i zajednička djelovanja; također pozdravlja nedavne inicijative drugih država članica u pogledu razvoja ZSOP-a; izražava žaljenje zbog nedostatka samoprocjene neaktivnosti država članica pri provedbi prethodno preuzetih europskih obveza u području obrane;

21.  primjećuje da je u tu svrhu potrebna suradnja na sličnim djelovanjima NATO-a; ističe da su od ključne važnosti snažan angažman i učinkovitija razmjena informacija obavještajnih službi između država članica;

22.  napominje da, kako unutarnja i vanjska sigurnost postaju sve povezanije te kako je sve teže utvrditi granice fizičkog i kiberprostora, integracija njihovih instrumenata također postaje nužna, čime se EU ovlašćuje da djeluje s pomoću cijelog niza instrumenata, sve do razine iz članka 42. stavka 7. Ugovora o Europskoj uniji;

ZSOP i integrirani pristup krizama

23.  naglašava važnost otvaranja stalnog glavnog stožera EU-a za civilne i vojne misije i operacije u okviru ZSOP-a iz kojega bi integrirani operativni stožer pružao potporu tijekom cijelog ciklusa planiranja, od početne političke ideje do detaljnog planiranja; ističe da se time ne bi replicirale strukture NATO-a, nego bi se stvorio nužan institucionalni aranžman za jačanje planiranja i provedbe misija i operacija u okviru ZSOP-a;

24.  naglašava doprinos misija i operacija ZSOP-a međunarodnom miru i stabilnosti, uključujući misije za pomoć na granici, izgradnju kapaciteta, misije vojne obuke i pomorske operacije;

25.  žali zbog činjenice da su misije i operacije u okviru ZSOP-a i dalje obilježene strukturnim manjkavostima, čime je ugrožena njihova učinkovitost; smatra da bi one trebale biti istinski instrumenti te da bi ih se moglo bolje integrirati u EUGS;

26.  naglašava u tom pogledu razinu političkih ambicija utvrđenu EUGS-om za integrirani pristup sukobima i krizama u pogledu djelovanja Unije u svim fazama ciklusa sukoba s pomoću sprečavanja, rješavanja i stabilizacije, kao i obvezu izbjegavanja preranog isključenja; smatra da bi EU na dosljedan način trebao pružiti potporu državama članicama koje su dio koalicije protiv takozvane Islamske države na način da se u Iraku u okviru ZSOP-a pokrenu operacije s naglaskom na obuci;

27.  pozdravlja ideju „regionaliziranih” misija ZSOP-a u Sahelu, osobito zato što ona odgovara želji zemalja te podregije za većom suradnjom u području sigurnosti preko platforme G5 Sahela; uvjeren je da bi to mogla biti prilika za povećanje djelotvornosti i relevantnosti misija ZSOP-a na terenu (EUCAP Sahel Mali i EUCAP Sahel Niger); snažno je uvjeren da se taj koncept „regionalizacije” mora zasnivati na stručnom znanju, jasnim ciljevima i sredstvima za njihovo ostvarenje te da se ne bi trebao definirati samo uslijed poticaja političkih razmatranja;

28.  naglašava da svim odlukama Vijeća o budućim misijama i operacijama prioritet treba biti djelovanje u sukobima koji izravno utječu na sigurnost EU-a ili sigurnost partnera i regija u kojima EU ima ulogu jamčenja sigurnosti; smatra da se odluka o djelovanju treba temeljiti na zajedničkoj analizi i razumijevanju strateškog okruženja te na zajedničkim strateškim interesima država članica te uzimajući u obzir djelovanje ostalih saveznika i organizacija kao što su UN i NATO; smatra da se misije za izgradnju kapaciteta ZSOP-a moraju koordinirati s reformom sigurnosnog sektora i radom u pogledu vladavine prava koji obavlja Komisija;

29.  prima na znanje prijedlog Komisije o izmjeni Uredbe (EU) br. 230/2014 (o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru) radi proširenja pomoći Unije u opremanju vojnih aktera u partnerskim zemljama, što smatra nužnim doprinosom njihovoj otpornosti, čime će se smanjiti mogućnost da opet postanu predmet sukoba i utočište za neprijateljsko djelovanje protiv EU-a; ističe da bi se to trebalo učiniti u iznimnim okolnostima, kako je navedeno u članku 3.a gore navedenog prijedloga o izmjeni Uredbe (EU) br. 230/2014, kako bi se doprinijelo održivom razvoju, dobrom upravljanju i vladavini zakona; u tom kontekstu potiče ESVD i Komisiju da ubrzaju provedbu inicijative za izgradnju kapaciteta kao potpore sigurnosti i razvoju (CBSD) kako bi se poboljšala učinkovitost i održivost misija ZSOP-a;

30.  ističe također potrebu utvrđivanja financijskih instrumenata za poboljšanje izgradnje kapaciteta na područjima sigurnosti i obrane partnera; poziva ESVD i Komisiju da zajamče potpunu dosljednost i koordinaciju kako bi postigli najbolje rezultate i izbjegli udvostručenje djelovanja na terenu;

31.  napominje u tom pogledu da valja preispitati petersberške zadaće te da bi borbene skupine čim prije trebale postati iskoristivi vojni instrument preko veće modularnosti i funkcionalnijeg financiranja; napominje da nedostatak konstruktivnog pristupa među državama članicama i dalje predstavlja političku i operativnu prepreka slanju borbenih skupina; apelira na Vijeće da započne s osnivanjem početnog fonda (kako je predviđeno člankom 41. stavkom 3. UEU-a) u cilju hitnog financiranja početnih faza vojnih operacija;

32.  poziva na veću fleksibilnost u financijskim pravilima EU-a kako bi se pružila potpora njegovoj sposobnosti da odgovori na krize i za provedbu postojećih odredbi Ugovora iz Lisabona; poziva na reviziju mehanizma Athena kako bi se proširilo njegovo područje primjene za sve troškove, prvo na operacije za brzo djelovanje i slanje borbenih skupina EU-a, a poslije na sve vojne operacije;

Suradnja s NATO-om i drugim partnerima

33.  podsjeća da NATO i EU dijele iste strateške interese i suočavaju se s istim izazovima s istoka i juga; ističe važnost klauzule o uzajamnoj obrani iz članka 42. stavka 7. za države članice EU-a, bilo da su članice NATO-a ili ne; napominje da bi EU trebao moći svojim sredstvima jednako štititi države članice koje nisu dio NATO-a; ističe cilj EUGS-a o odgovarajućoj razini strateške autonomije EU-a i naglašava da te dvije organizacije trebaju komplementarno koristiti svoja sredstva; smatra da bi „strateška autonomija” EU-a trebala ojačati sposobnost EU-a da promiče sigurnost unutar i izvan svojih granica, kao i partnerstvo s NATO-om i transatlantske odnose;

34.  smatra da temelj bliske i uspješne suradnje između EU-a i NATO-a proizlazi iz komplementarnosti i kompatibilnosti njihovih misija te, prema tome, instrumenata kojima raspolažu; naglašava da bi odnosi između tih dviju organizacija i dalje trebali počivati na suradnji, a ne na konkurentnosti; smatra da bi EU trebao poticati države članice da ostvare ciljeve NSTO-a u pogledu kapaciteta, što zahtijeva minimalni trošak za obranu od 2 % BDP-a;

35.  ističe da je NATO najbolje opremljen u području odvraćanja i obrane te da je spreman provoditi zajedničku obranu (članak V. Ugovora iz Washingtona) u slučaju napada na neku od njegovih članica, dok je trenutačni naglasak ZSOP-a na čuvanju mira, sprječavanju sukoba i jačanju međunarodne sigurnosti (članak 42. UEU-a), a EU ima dodatna sredstva za suočavanje s izazovima unutarnje sigurnosti država članica, uključujući subverziju, koji nisu obuhvaćeni člankom V.; ponovno ističe da je cilj „klauzule o solidarnosti” iz članka 222. UFEU-a zajamčiti zaštitu demokratskih institucija i civilnog stanovništva u slučaju terorističkog napada;

36.  pozdravlja nedavnu zajedničku izjavu koju je EU potpisao s NATO-om u Varšavi i u cijelosti podržava područja suradnje navedena u toj izjavi; napominje da ta izjava opisuje dobro utemeljene neformalne prakse umjesto da odvede suradnju EU-a i NATO-a na višu razinu; ističe da je posebno potrebno pojačati suradnju i dodatno nadopuniti izgradnju kapaciteta u pogledu hibridnih i kibernetičkih prijetnji te istraživanja; pozdravlja cilj iz Plana iz Bratislave da se bez odlaganja započne s provedbom zajedničke izjave;

37.  u potpunosti podržava poboljšanje suradnje na području sigurnosti i obrane s drugim institucijskim partnerima kao što su UN, Afrička unija i OESS, kao i strateškim bilateralnim partnerima, osobito SAD-om, u području hibridnih prijetnji, pomorske sigurnosti, brzog djelovanja, protuterorizma i kibersigurnosti;

Europska suradnja u području obrane

38.  smatra da bi se razvojem snažnije obrambene industrije ojačale strateška autonomija i tehnološka neovisnost EU-a; uvjeren je da su za jačanje statusa EU-a kao globalnog pružatelja sigurnosti u europskom susjedstvu potrebne prikladne i dostatne sposobnosti te konkurentna, djelotvorna i transparentna obrambena industrija koja jamči održivi lanac opskrbe; napominje da je europski obrambeni sektor obilježen rascjepkanošću i udvostručenjem, što je potrebno s vremenom ukloniti preko postupka koji pruža poticaje i nagrade za sve nacionalne sastavnice te uzima u obzir dugoročnu perspektivu integriranog tržišta obrambenih proizvoda;

39.  izražava žaljenje zato što države članice još nisu provele Okvir za politiku sustavne i dugoročne suradnje u području obrane s potrebnom predanosti i što inicijativa za udruživanje i dijeljenje nije dovela do opipljivih rezultata; poziva Vijeće da uvede dvogodišnje rasprave o obrani kako bi se pružilo strateško vodstvo i politički poticaj za ZSOP i europsku suradnju u području obrane;

40.  ističe da je potrebno dodatno produbiti suradnju na području kiberobrane i zajamčiti potpunu kibernetičku sigurnost misija ZSOP-a; poziva Vijeće da uključi kiberobranu kao sastavni dio svojih rasprava o obrani; uviđa da postoji snažna potreba za nacionalnim strategijama kiberobrane; poziva države članice da u potpunosti iskoriste mjere izgradnje kibernetičkih kapaciteta u nadležnosti Europske obrambene agencije (EDA) i iskoriste Kooperativni centar izvrsnosti za kibernetičku obranu NATO-a;

41.  napominje da sve države članice, većinom zbog financijskih ograničenja, imaju poteškoća pri održavanju širokog raspona potpuno operativnih obrambenih kapaciteta; stoga poziva na bolju koordinaciju i jasnije odluke o tome koji će se kapaciteti zadržati, tako da se države članice mogu specijalizirati za određene kapacitete;

42.  smatra da je interoperabilnost od ključne važnosti za veću kompatibilnost i bolju integriranost snaga država članica; stoga ističe da države članice moraju istražiti mogućnost zajedničke nabave obrambenih resursa; ističe da to otežavaju protekcionizam i zatvorenost koji vladaju na obrambenim tržištima EU-a;

43.  podsjeća da je snažna europska obrambena tehnološka i industrijska baza, koja obuhvaća instrumente za male i srednje poduzetnike, temelj ZSOP-a i preduvjet za zajedničko tržište, čime se omogućuje EU-u da izgradi svoju stratešku autonomiju;

44.  napominje sa žaljenjem da države članice potpuno neravnomjerno primjenjuju Direktivu 2009/81/EZ o nabavi u području obrane i sigurnosti i Direktivu 2009/43/EZ o pojednostavnjivanju uvjeta za transfer obrambenih proizvoda unutar Zajednice; poziva Komisiju da s obzirom na to primjeni smjernicu iz članka 346. i preuzme svoju ulogu čuvarice Ugovora tako što će početi primjenjivati postupke protiv povrede u slučajevima kršenja direktiva; poziva u pogledu potražnje države članice da povećaju međunarodna nastojanja pri nabavi vojne opreme, a u pogledu ponude europske industrije da ojačaju svoj položaj na globalnom tržištu boljom koordinacijom i industrijskom konsolidacijom;

45.  zabrinut je zbog stalnog smanjenja sredstava za obrambena istraživanja u državama članicama kojim se ugrožavaju industrijska i tehnološka baza te tako i europska strateška autonomija; poziva države članice da opskrbljuju svoje vojne snage opremom koju je proizvela europska obrambena industrija, a ne njezini industrijski konkurenti;

46.  uvjeren je da bi se povećanjem uloge EDA-e u koordinaciji programa, projekata i aktivnosti koji se temelje na sposobnostima, pridonijelo djelotvornijem ZSOP-u; smatra da bi trebalo pružiti podršku EDA-i da potpuno ostvari ciljeve, uključujući posebno njezine predstojeće prioritete i uloge u kontekstu europskog akcijskog plana obrane i europskog programa za istraživanje u području obrane; stoga poziva države članice da revidiraju organizaciju, procedure i aktivnosti te agencije i tako otvore više opcija za dodatnu kooperaciju i suradnju; poziva države članice da pruže EDA-i smjernice za koordiniranje revizije plana za razvoj sposobnosti u skladu s EUGS-om i sektorskom strategijom;

47.  ističe da je po svojoj prirodi kibersigurnost područje politike u kojem su suradnja i integracija od ključne važnosti, ne samo između država članica EU-a, ključnih partnera i NATO-a, već i različitih društvenih sudionika jer nije riječ samo o vojnoj odgovornosti; poziva na donošenje jasnijih smjernica o tome kako se i u kojem kontekstu trebaju koristiti kapaciteti EU-a za obranu i napad; podsjeća da je Europski parlament više puta pozvao na temeljitu reviziju uredbe EU-a o izvozu robe s dvojnom namjenom kako bi se spriječilo da računalni programi i drugi sustavi koji se mogu koristiti protiv digitalne infrastrukture EU-a i za kršenje ljudskih prava padnu u krive ruke; poziva EU da na međunarodnim forumima, uključujući među ostalim forume za upravljanje internetom, brani načelo da bi osnovna infrastruktura interneta trebala biti neutralna zona u kojoj je zabranjeno uplitanje vlada koje rade na ostvarivanju svojih nacionalnih interesa;

48.  podržava inicijative Komisije koje se odnose na obranu, kao što su obrambeni akcijski plan i obrambena industrijska politika, s kojima bi trebalo započeti nakon predstavljanja bijele knjige EU-a o sigurnosti i obrani; podržava daljnje uključivanje Komisije u obranu s pomoću opsežnog i usredotočenog istraživanja, planiranja i provedbe; pozdravlja pripremne radnje za istraživanje povezano sa ZSOP-om i traži primjereno financiranje preostalog dijela tekućeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO); podržava razvoj programa EU-a za istraživanje u području obrane u okviru narednog VFO-a (2021. – 2027.);

49.  smatra da bi se u sklopu budućeg programa EU-a za istraživanje u području obrane trebali financirati istraživački projekti u prioritetnim područjima o kojima će se dogovoriti države članice i da bi europski obrambeni fond mogao poduprijeti financiranje kapaciteta koje će zajednički dogovoriti države članice i koji će nositi priznatu dodanu vrijednost EU-a;

50.  poziva na izmjenu europskog zakonodavstva koja bi omogućila europskoj obrambenoj industriji da prima državne potpore kao i američka industrija;

o
o   o

51.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a, glavnom tajniku NATO-a, predsjedniku Parlamentarne skupštine NATO-a, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, predsjedavajućem Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i predsjedniku Parlamentarne skupštine OESS-a.

(1) SL C 353, 27.9.2016., str. 59.
(2) SL C 353, 27.9.2016., str. 74.
(3) SL C 407, 4.11.2016., str. 74.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0120.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0249.
(6) SL C 419, 16.12.2015., str. 145.


Strateška komunikacija EU za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane
PDF 454kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 23. studenoga 2016. o strateškoj komunikaciji Europske unije za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane (2016/2030(INI))
P8_TA(2016)0441A8-0290/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu(1),

–  uzimajući u obzir izjavu sa sastanka na vrhu u Strasbourgu i Kehlu od 4. travnja 2009. donesenu povodom 60. obljetnice NATO-a,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o borbi protiv terorizma od 9. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. i 20. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i za prijetnju koju predstavlja ISIL/Daeš od 16. ožujka 2015. koje je Vijeće za vanjske poslove potvrdilo 23. svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku naslovljeno „EU u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet” od 18. svibnja 2015. i aktualni rad na novoj Globalnoj strategiji EU-a za sigurnost,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. lipnja 2015. o stanju odnosa između EU-a i Rusije(3),

–   uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a o strateškom komuniciranju (Ref. Ares(2015)2608242 – 22.6.2015),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o reviziji europske politike susjedstva(4),

–  uzimajući u obzir izjavu sa sastanka na vrhu NATO-a u Walesu od 5. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2015. o suzbijanju radikalizacije i novačenja europskih građana u terorističke organizacije(5),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. travnja 2015. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija pod naslovom „Europski program sigurnosti” (COM(2015)0185),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 6. travnja 2016. naslovljenu „Zajednički okvir za suzbijanje hibridnih prijetnji – odgovor Europske unije” (JOIN(2016)0018),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću od 20. travnja 2016. o provedbi Europskog programa sigurnosti za borbu protiv terorizma i stvaranje uvjeta za uspostavu učinkovite i istinske sigurnosne unije (COM(2016)0230),

–  uzimajući u obzir studiju izvedivosti Europske zaklade za demokraciju o inicijativama medija na ruskome jeziku u Istočnome partnerstvu i šire naslovljenu „Bringing Plurality and Balance to the Russian Language Media Space” (Unošenje pluralnosti i ravnoteže u prostor medija na ruskome jeziku),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o promicanju i zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma (A/HRC/31/65),

–  uzimajući u obzir opću napomenu br. 34 Odbora UN-a za ljudska prava (CCPR/C/GC/34),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0290/2016),

A.  budući da se EU obvezao na to da će svoje djelovanje na međunarodnoj sceni provoditi prema načelima kao što su demokracija, vladavina prava, poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda te sloboda medija, dostupnost informacija, sloboda izražavanja i medijski pluralizam, od kojih se potonje ipak može u određenoj mjeri ograničiti kako je utvrđeno u međunarodnom pravu, uključujući Europsku konvenciju o ljudskim pravima; budući da akteri trećih strana koji nastoje diskreditirati Uniju ne dijele te iste vrijednosti;

B.  budući da su EU, njegove države članice i građani pod sustavnim i sve većim pritiskom da odgovore na kampanje širenja informacija, dezinformacija i pogrešnih informacija te propagande iz zemalja i nedržavnih aktera, kao što su transnacionalni teroristi i kriminalne organizacije u njegovu susjedstvu, kojima se nastoji ugroziti sama ideja objektivnog informiranja ili etičkog novinarstva, pri čemu se sve informiranje proglašuje pristranim ili instrumentom političke moći, i kojima su meta demokratske vrijednosti i interesi;

C.  budući da su medijska sloboda, dostupnost informacija i sloboda izražavanja glavni stupovi demokratskoga sustava, u kojem su transparentnost medijskoga vlasništva i izvori financiranja medija iznimno važni; budući da strategije kojima se jamči kvalitetno novinarstvo, medijski pluralizam i provjera činjenica mogu biti djelotvorne samo dok pružatelji informacija uživaju povjerenje i vjerodostojnost; budući da bi istodobno trebalo kritički ocijeniti način postupanja s medijskim izvorima koji dokazano i redovno provode strategiju hotimičnoga obmanjivanja i dezinformiranja, posebno u tzv. novim medijima, na društvenim mrežama i u digitalnoj sferi;

D.  budući da je informacijski rat povijesna pojava stara koliko i samo ratovanje; budući da se ciljani informacijski rat tijekom hladnoga rata naširoko primjenjivao te da on otad tvori sastavni dio modernog hibridnog ratovanja, kombinacije vojnih i nevojnih mjera tajne i javne naravi koje se provode kako bi se destabilizirala politička, ekonomska i socijalna situacija države koja je pod napadom, bez službenog objavljivanja rata, na čijoj su meti ne samo partneri EU-a već i sam EU, njegove institucije i sve države članice i građani, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost;

E.  budući da je ruskim pripojenjem Krima i hibridnim ratom u Donbasu koji Rusija vodi Kremlj zaoštrio sukob s EU-om; budući da je Kremlj pojačao svoju propagandu pri čemu Rusija ima istaknutiju ulogu u europskom medijskom okruženju radi stvaranja političke potpore za rusko djelovanje u europskom javnom mišljenju i dovođenja u pitanje dosljednosti vanjske politike EU-a;

F.  budući da se propaganda kojom se poziva na rat i zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koje čini poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje zabranjuje zakonom u skladu s člankom 20. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima;

G.  budući da financijska kriza i razvoj novih formata digitalnih medija stvaraju ozbiljne probleme za kvalitetno novinarstvo, što vodi smanjenju kritičkoga razmišljanja javnosti koje ju čini podložnijom dezinformiranju i manipuliranju;

H.  budući da je u zemljama Istočnoga susjedstva propaganda i prodor ruskih medija posebno jak i često mu nema ravnoga; budući da su nacionalni mediji u tim zemljama često slabi i ne mogu se nositi sa snagom i moći ruskih medija;

I.  budući da se tehnologija informacijskog i komunikacijskog ratovanja primjenjuje kako bi se opravdalo djelovanje kojim se prijeti suverenosti i političkoj neovisnosti država članica EU-a, sigurnosti njihovih građana i njihovoj teritorijalnoj cjelovitosti;

J.  budući da EU ne priznaje ISIL/Daiš kao državu ili organizaciju sličnu državi;

K.  budući da se ISIL/Daiš, al-Kaida i mnoge druge nasilne džihadističke terorističke skupine sustavno služe komunikacijskim strategijama i izravnom propagandom na internetu i izvan njega kako bi djelomično opravdali svoje djelovanje protiv EU-a i država članica te protiv europskih vrijednosti te u svrhu poticanja novačenja mladih Europljana;

L.  budući da je, nakon izjave sa sastanka na vrhu NATO-a u Strasbourgu i Kehlu u kojoj se naglašava sve veća važnost potrebe da NATO o svojim ulogama, ciljevima i zadaćama koje se mijenjaju izvješćuje na odgovarajući, pravodoban, točan i potrebama prilagođen način, u Latviji 2014. osnovan Strateški komunikacijski centar izvrsnosti NATO-a, što je dočekano s odobravanjem u izjavi sa sastanka na vrhu NATO-a u Walesu;

Strateška komunikacija Europske unije za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane

1.  naglašava da neprijateljska propaganda protiv EU-a poprima brojne različite oblike te da se u njezine svrhe upotrebljavaju razna sredstva, često prilagođena profilima država članica, kako bi se izvrnula istina, izazvala sumnja, razjedinile države članice, prouzročilo strateško razilaženje između Europske unije i njezinih sjevernoameričkih partnera i paralizirali procesi donošenja odluka, diskreditirale institucije EU-a i transatlantska partnerstva, koji imaju priznatu ulogu u europskoj sigurnosnoj i ekonomskoj strukturi, u očima građana EU-a i njemu susjednih zemalja, te doveo u pitanje i potkopao europski politički narativ koji se temelji na demokratskim vrijednostima, ljudskim pravima i vladavini prava; podsjeća da je izazivanje straha i nesigurnosti u građanima EU-a jedno od najvažnijih sredstava koje se upotrebljava, kao i predstavljanje neprijateljskih državnih i nedržavnih aktera jačima i uspješnijima nego što jesu u stvarnosti;

2.  poziva institucije EU-a da priznaju da strateška komunikacija i informacijski rat nisu samo vanjski već i unutarnji problem EU-a te izražava zabrinutost zbog toga što se neprijateljska propaganda službi brojnim širiteljima informacija unutar EU-a; zabrinut je zbog ograničene osviještenosti nekih država članica EU-a da su one publika i pozornica za propagandu i dezinformiranje; u tom smislu poziva aktere u EU-u da razriješe trenutačnu nejasnoću i neslogu kad je riječ o tome što se treba smatrati propagandom i dezinformiranjem te da u suradnji s medijskim predstavnicima i stručnjacima iz država članica EU-a izrade zajednički niz definicija te prikupe podatke i činjenice o konzumiranju propagande;

3.  napominje da su dezinformiranje i propaganda dio hibridnog ratovanja; stoga naglašava potrebu za podizanjem razine osviještenosti i pokazivanjem odlučnosti institucijskom/političkom komunikacijom, istraživanjem u skupinama za strateško promišljanje/znanstvenoj zajednici, kampanjama na društvenim mrežama, inicijativama građanskog društva, medijskom pismenošću i drugim korisnim mjerama;

4.  ističe da strategija antieuropske propagande i dezinformacija koju provode treće zemlje može poprimiti razne oblike i obuhvaćati, ponajprije, tradicionalne medije, društvene mreže, školske programe i političke stranke u Europskoj uniji i izvan nje;

5.  primjećuje višeslojni karakter sadašnje strateške komunikacije EU-a na raznim razinama, uključujući na razini europskih institucija, država članica, raznih tijela NATO-a i UN-a, nevladinih organizacija i organizacija civilnog društva te poziva na najbolju moguću koordinaciju i razmjenu informacija među tim stranama; poziva na veću suradnju i razmjenu informacija između različitih aktera koji su pokazali svoju zabrinutost zbog te propagande i žele uspostaviti strategije borbe protiv dezinformacija; smatra da bi u kontekstu EU-a institucijama Unije trebala biti povjerena zadaća te koordinacije;

6.  uviđa da EU mora razmotriti svoja nastojanja oko strateške komunikacije kao prioritet, što bi trebalo obuhvaćati relevantne resurse; ponavlja da je EU uspješan model integracije koji i usred krize i dalje privlači zemlje koje u njemu žele sudjelovati i postati njegov dio; stoga ističe da EU treba odlučno i hrabro iznositi pozitivnu poruku o svojim uspjesima, vrijednostima i načelima te da u svojem narativu treba biti ofenzivan, a ne defenzivan;

Priznavanje i raskrinkavanje ruskog dezinformacijskog i propagandnog ratovanja

7.  sa žaljenjem napominje da se Rusija služi kontaktima i sastancima sa svojim kolegama iz EU-a više u svrhe širenja propagande i javnoga slabljenja zajedničkoga stajališta EU-a nego za uspostavljanje stvarnoga dijaloga;

8.  uviđa da se ruska vlada služi širokom lepezom sredstava i instrumenata kao što su skupine za strateško promišljanje, specijalne zaklade (npr. Ruski mir), posebna tijela (Rosotrudničestvo), višejezične TV postaje (npr. RT), lažne novinske agencije i multimedijske službe (Sputnik), prekogranične društvene i vjerske skupine, jer se režim želi predstavljati kao jedini branitelj tradicionalnih kršćanskih vrijednosti, društveni mediji i internetski trolovi kako bi dovela u pitanje demokratske vrijednosti, podijelila Europu, pribavila podršku domaće javnosti i stvorila predodžbu o državama u istočnom susjedstvu EU-a kao o propalim državama; naglašava da Rusija ulaže znatna financijska sredstva u svoje instrumente dezinformiranja i propagande primijenjene bilo izravno državnim kanalima bilo posredstvom poduzeća i organizacija koje kontrolira Kremlj; ističe da s jedne strane Kremlj financira političke stranke i druge organizacije u EU-u radi potkopavanja političke kohezije i da s druge strane svojom propagandom izravno cilja na određene novinare, političare i pojedince u EU-u;

9.  podsjeća da sigurnosne i obavještajne službe zaključuju da Rusija ima kapacitet i namjeru provođenja operacija kojima se nastoje destabilizirati druge zemlje; ističe da to često poprima oblik potpore političkim ekstremistima i kampanja dezinformiranja velikih razmjera u masovnim medijima; nadalje primjećuje da su te medijske kuće prisutne i aktivne u EU-u;

10.  ističe da je informacijska strategija Kremlja komplementarna s njegovom politikom jačanja bilateralnih odnosa, gospodarske suradnje i zajedničkih projekata s pojedinačnim državama članicama EU-a kako bi se oslabila koherentnost EU-a i potkopale njegove politike;

11.  tvrdi da je ruska strateška komunikacija dio šire subverzivne kampanje za slabljenje suradnje na razini EU-a te suverenosti, političke neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Unije i njezinih država članica; snažno potiče vlade država članica da budu oprezne kad je riječ o ruskim operacijama informiranja na europskom tlu, da pojačano dijele kapacitete i protuobavještajne napore usmjerene na suprotstavljanje takvim operacijama;

12.  oštro kritizira ruska nastojanja da se poremeti integracijski proces EU-a i u tom pogledu osuđuje rusko podupiranje snaga u EU-u usmjerenih protiv njega uz poseban naglasak na strankama ekstremne desnice, populističke snage i pokrete koji odbacuju osnovne vrijednosti liberalnih demokracija;

13.  ozbiljno je zabrinut zbog brzoga širenja aktivnosti inspiriranih Kremljom u Europi, uključujući dezinformacije i propagandu kojima se nastoji održati ili povećati utjecaj Rusije kako bi se EU oslabio i razjedinio; naglašava činjenicu da je propaganda Kremlja uvelike usmjerena na to da neke europske države prikaže kao pripadnice „tradicionalne sfere utjecaja Rusije”; primjećuje da je jedna od glavnih strategija Rusije širenje i nametanje alternativnoga narativa koji se često zasniva na manipuliranom tumačenju povijesnih događaja, a čime se nastoje opravdati njezino vanjsko djelovanje i geopolitički interesi; primjećuje da je jedna od glavnih strategija Rusije falsificiranje povijesti; u tom pogledu napominje da je potrebno podići razinu osviještenosti o zločinima komunističkih režima posredstvom javnih kampanja i obrazovnih sustava te poduprijeti istraživačke i dokumentacijske aktivnosti, posebno u bivšim članicama sovjetskoga bloka kako bi se suprotstavilo narativu Kremlja;

14.  naglašava da Rusija iskorištava nepostojanje međunarodnog pravnog okvira u područjima poput kibersigurnosti i izostanak odgovornosti u reguliranju medija te svaku nejasnoću u tim područjima okreće u svoju korist; ističe da se agresivnim ruskim aktivnostima u kiberdomeni omogućuje informacijsko ratovanje; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da obrate pozornost na ulogu središta za razmjenu internetskog prometa kao ključne infrastrukture u sigurnosnoj strategiji EU-a; ističe ključnu potrebu za jamčenjem otpornosti informacijskih sustava na razini EU-a i država članica, posebno u borbi protiv nijekanja i poremećaja koji mogu imati središnju ulogu u hibridnome sukobu i suprotstavljanju propagandi te potrebu za uskom suradnjom u tom pogledu s NATO-om, posebno s njegovim Kooperativnim centrom izvrsnosti za kibernetičku obranu;

15.  poziva države članice na razradu mehanizama za koordinirano strateško komuniciranje radi podupiranja atribucije i borbe protiv dezinformiranja i propagande kako bi se razotkrile hibridne prijetnje;

Razumijevanje i rješavanje problema informacijskog ratovanja, dezinformiranja i metoda radikalizacije koje primjenjuje ISIL/Daiš

16.  svjestan je niza strategija kojima se u regiji i u svijetu služi ISIL/Daiš kako bi promicao svoj politički, vjerski, društveni, mržnjom ispunjen i nasilan narativ; poziva EU i države članice da osmisle svoj odgovor na narativ ISIL-a/Daiša koji će obuhvaćati obrazovni sustav te jačanje pozicije i prepoznatljivosti umjerenih muslimanskih učenjaka koji uživaju kredibilitet potreban za delegitimiziranje propagande ISIL-a/Daiša; pozdravlja napore svjetske koalicije oko suprotstavljanja ISIL-u/Daišu i u tom smislu podupire Regionalnu strategiju EU-a za Siriju i Irak; snažno potiče EU i države članice da osmisle i šire narativ kojim bi se suprotstavili džihadističkoj propagandi s posebnim naglaskom na didaktičkoj dimenziji uz objašnjenje kako promicanje radikalnog islamizma počiva na iskrivljenoj teologiji;

17.  napominje da islamističke terorističke organizacije, posebno ISIL/Daiš i al-Kaida, vode aktivne informacijske kampanje kako bi ugrozile europske vrijednosti i interese i povećale razinu mržnje prema njima; zabrinut je zbog toga što se ISIL/Daiš opsežno služi alatima društvenih medija, a posebno Twitterom i Facebookom, kako bi zagovarao svoje ciljeve propagande i novačenja, osobito među mladima; u tom pogledu ističe važnost uvrštenja strategije za protupropagandu protiv ISIL-a/Daiša u širu, sveobuhvatnu regionalnu strategiju u kojoj se kombiniraju diplomatski, socioekonomski i razvojni instrumenti te instrumenti za sprečavanje sukoba; pozdravlja stvaranje radne skupine Stratcom posvećene jugu, koja ima potencijal da stvarno doprinese razgradnji i borbi protiv ekstremističke propagande i utjecaja ISIL-a/Daiša;

18.  naglašava da su EU i europski građani među glavnim metama za ISIL/Daiš te poziva EU i države članice da tješnje surađuju na zaštiti društva, osobito mladih, od novačenja, čime će se povećati njihova otpornost na radikalizaciju; ističe da je potrebno staviti jači naglasak na poboljšanje mehanizama i metoda EU-a, uglavnom u kiberprostoru; potiče sve države članice da u tijesnoj suradnji s Centrom za izvrsnost Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji koji je osnovan u listopadu 2015. istražuju i djelotvorno rješavaju temeljne sociodemografske razloge koji su glavni uzrok podložnosti radikalizaciji te osmisle institucijske višedimenzionalne mjere (kojima se povezuju sveučilišno istraživanje, zatvorske službe, policija, sudovi, socijalne službe i obrazovni sustavi) u cilju borbe protiv radikalizacije; ističe da je Vijeće pozvalo na promicanje mjera kaznenopravnog odgovora radi suprotstavljanja radikalizaciji koja dovodi do terorizma i nasilnog ekstremizma;

19.  poziva države članice da rade na tome da se ISIL-u/Daišu onemogući pristup financijskim i drugim sredstvima te da to načelo promiču u vanjskom djelovanju EU-a te naglašava potrebu da se iznese na vidjelo prava narav ISIL-a/Daiša i da se pobije njegova ideološka legitimizacija;

20.  poziva EU i njegove države članice da poduzmu dosljedne mjere u cijelom EU-u protiv govora mržnje koji netolerantni, radikalni propovjednici sustavno promiču u svojim propovijedima, knjigama, televizijskim emisijama, preko interneta i svim ostalim komunikacijskim sredstvima, čime se stvara plodno tlo za procvat terorističkih organizacija poput ISIL-a/Daiša ili al-Kaide;

21.  ističe da je važno da EU i države članice surađuju s pružateljima usluga društvenih medija u borbi protiv širenja propagande ISIL-a/Daiša kanalima društvenih medija;

22.  ističe da islamističke terorističke organizacije, posebno ISIS/Daiš i al-Kaida, vode aktivne dezinformacijske kampanje kako bi ugrozile europske vrijednosti i interese; u tom pogledu naglašava važnost posebne strategije za suzbijanje islamističke propagande i dezinformacija usmjerenih protiv EU-a;

23.  ističe da bi nepristrano, pouzdano i objektivno informiranje i protok informacija o događanjima u državama EU-a koje se temelje na činjenicama spriječili širenje propagande koju provode treće zemlje;

Strategija EU-a za djelovanje protiv propagande

24.  pozdravlja Akcijski plan o strateškom komuniciranju; pozdravlja zajedničku komunikaciju o Zajedničkom okviru za suprotstavljanje hibridnim prijetnjama te traži da se preporuke sadržane u njoj prihvate i primijene bez odgađanja; naglašava da je za predloženo djelovanje nužna suradnja i koordinacija svih relevantnih aktera na razini EU-a i na nacionalnoj razini; smatra da jedino sveobuhvatan pristup može dovesti do uspjeha u naporima EU-a; poziva države članice koje se rotiraju u predsjedanju EU-om da u svoj program uvijek uvrste stratešku komunikaciju kako bi se osigurao kontinuitet rada na toj temi; pozdravlja inicijative i rezultate latvijskog predsjedništva u tom pogledu; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da zajamči čestu komunikaciju s državama članicama na političkoj razini kako bi se bolje koordiniralo djelovanje EU-a; naglašava da bi suradnju EU-a i NATO-a u području strateške komunikacije trebalo znatno ojačati; pozdravlja namjeru slovačkoga predsjedništva da organizira konferenciju o totalitarizmu povodom Europskoga dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima;

25.  traži od nadležnih institucija i tijela EU-a da pomno prate izvore financiranja antieuropske propagande;

26.  naglašava da je potrebno više sredstava za pružanje potpore medijima u zemljama europske susjedske politike koje su obuhvaćene instrumentima demokracije EU-a; u tom pogledu poziva Komisiju da se pobrine za to da u cijelosti iskoristi postojeće instrumente poput Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava, europske susjedske politike, Opservatorija za slobodu medija (Media Freedom Watch) u okviru Istočnog partnerstva i Europske zaklade za demokraciju kako bi se zaštitila medijska sloboda i pluralizam;

27.  napominje da Rusija ulaže goleme resurse u propagandne aktivnosti i da neprijateljska propaganda može utjecati na procese donošenja odluka u EU-u te na potkopavanje povjerenja, otvorenosti i demokracije; pohvaljuje važan rad koji je obavila Radna skupina EU-a za stratešku komunikaciju; traži stoga da se Radna skupina EU-a za stratešku komunikaciju pojača te da postane punopravni odjel u okviru ESVD-a, nadležan za Istočno i Južno susjedstvo, kadrovski i proračunski opremljen na odgovarajući način, možda i u okviru dodatne namjenske proračunske linije; poziva na tješnju koordinaciju među obavještajnim službama država članica EU-a radi procjenjivanja utjecaja koji vrše treće zemlje koje nastoje dovesti u opasnost demokratske temelje i vrijednosti EU-a; traži tješnju suradnju Parlamenta i ESVD-a u strateškoj komunikaciji, što uključuje i upotrebu analitičkih kapaciteta i informacijskih ureda Parlamenta u državama članicama;

28.  naglašava da je ključno da EU u okviru svojega vanjskoga djelovanja nastavi s aktivnim promicanjem poštovanja temeljnih prava i sloboda; smatra da bi podupiranje slobode izražavanja, slobode okupljanja, prava na pristup informacijama i neovisnosti medija u susjednim zemljama trebalo činiti temelj djelovanja EU-a kojemu je svrha suprotstavljanje propagandi;

29.  naglašava potrebu za jačanjem medijskog pluralizma i objektivnosti, nepristranosti i neovisnosti medija u EU-u i njegovu susjedstvu, pa i kada je riječ o nedržavnim akterima, između ostalog pružanjem podrške novinarima i razvojem programa izgradnje kapaciteta za medijske subjekte, poticanjem partnerstva i mreža za razmjenu informacija kao što su platforme za dijeljenje sadržaja, istraživanjem u području medija, mogućnostima osposobljavanja za novinare i stažiranja u medijima sa sjedištem u EU-u radi razmjene najboljih praksi;

30.  naglašava važnu ulogu kvalitetnog obrazovanja u novinarstvu i osposobljavanja unutar EU-a i izvan njega kako bi se ponudile kvalitetne novinarske analize i visoki izdavački standardi; tvrdi da promicanje europskih vrijednosti slobode tiska i izražavanja te medijskog pluralizma podrazumijeva podržavanje progonjenih i pritvorenih novinara i boraca za ljudska prava u trećim zemljama;

31.  zalaže se za jaču suradnju između institucija EU-a, Europske zaklade za demokraciju, Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi, Vijeća Europe i država članica kako bi se izbjegla preklapanja i ostvarila sinergija u sličnim inicijativama;

32.  zaprepašten je velikim problemima u pogledu neovisnosti i slobode medija u određenim državama članicama, sudeći prema izvještavanju međunarodnih organizacija poput Novinara bez granica; poziva EU i države članice da poduzmu odgovarajuće mjere za poboljšanje trenutačne situacije u sektoru medija ne bi li se time postiglo i to da vanjsko djelovanje EU-a kojim se podržava sloboda, nepristranost i neovisnost medija bude vjerodostojno;

33.  poziva Radnu skupinu EU-a za stratešku komunikaciju, pojačanu kako je predloženo i pod profilom @EUvsDisInfo na društvenoj mreži Twitter, da uspostavi internetski prostor na kojem je širokoj javnosti na raspolaganju niz sredstava za otkrivanje dezinformacija, uz objašnjenja o njihovu funkcioniranju, te tako poveže brojne inicijative civilnog društva koje su usredotočene na to pitanje;

34.  potvrđuje da učinkovita komunikacijska strategija u raspravu o mjerama EU-a mora uključiti lokalne zajednice, pružiti podršku međuljudskom kontaktu i dati primjerenu važnost kulturnim i društvenim razmjenama kao ključnim platformama u borbi protiv predrasuda lokalnoga stanovništva; podsjeća na to da delegacije EU-a moraju u tom pogledu održavati izravan kontakt s lokalnim dionicima i predstavnicima civilnog društva;

35.  naglašava da se poticanje na mržnju, nasilje ili rat ne može „skrivati” iza slobode izražavanja; potiče pokretanje pravnih inicijativa u tom pogledu kako bi se ponudila viša razina odgovornosti pri postupanju s dezinformacijama;

36.  naglašava važnost učinkovite i dosljedne unutarnje i vanjske komunikacije o politikama EU-a te komunikacije po mjeri s određenim regijama, u što se ubraja i pristup informacijama na lokalnim jezicima; pozdravlja u tom kontekstu izradu internetskih stranica ESVD-a na ruskom kao prvi korak u pravom smjeru i potiče na to da se internetske stranice ESVD-a prevedu na više jezika, npr. arapski i turski;

37.  ističe da je odgovornost država članica da se aktivno, preventivno i zajednički suprotstavljaju neprijateljskim informacijskim operacijama na njihovim teritorijima ili usmjerenima protiv njihovih interesa; snažno potiče vlade država članica da razvijaju vlastite kapacitete za stratešku komunikaciju;

38.  poziva svaku državu članicu da svojim građanima učini dostupnim Sažetak dezinformacija (Disinformation Digest) i Pregled dezinformacija (Disinformation Review) koje je sastavila Radna skupina za stratešku komunikaciju EU-a kako bi se u općoj javnosti stvorila svijest o metodama propagande kojima se koriste treće strane;

39.  ustraje u tome da se razlikuju propaganda i kritika;

40.  ističe da iako svaka kritika EU-a ili njegovih politika nije nužno propaganda ili dezinformacija, posebno u kontekstu političkog izražavanja, slučajevi manipulacije ili potpore povezani s trećim zemljama kojima je cilj raspirivati ili pojačati tu kritiku razlog su da se ispita pouzdanost tih poruka;

41.  ističe da iako treba zauzeti stav protiv antieuropske propagande i dezinformacija koje šire treće zemlje, time se ne bi trebalo dovesti u pitanje važnost održavanja konstruktivnih veza s trećim zemljama i toga da one postanu strateški partneri u suočavanju sa zajedničkim izazovima;

42.  pozdravlja usvajanje akcijskog plana za stratešku komunikaciju i uspostavu radne skupine East StratCom u sklopu Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) radi priopćavanja politika EU-a i borbe protiv propagande i dezinformacija protiv EU-a; traži da se strateška komunikacija dodatno pojača; smatra da bi učinkovitost i transparentnost rada radne skupine East StratCom trebalo dodatno poboljšati; poziva ESVD da izradi kriterije za mjerenje učinkovitosti njezina rada; naglašava važnost jamčenja dostatnog financiranja i broja osoblja radne skupine East StratCom;

43.  napominje da Pregled dezinformacija koji je objavila radna skupina East StratCom mora ispunjavati standarde propisane u Deklaraciji Međunarodne federacije novinara o načelima postupanja novinara; ističe da taj pregled mora biti sastavljen na odgovarajući način, bez uporabe uvredljivog rječnika ili vrijednosnih sudova; poziva radnu skupinu East StratCom da preispita kriterije kojima se koristila pri sastavljanju tog pregleda;

44.  smatra da bi donošenje mjera kojima bi se ciljnoj publici pružile prikladne i zanimljive informacije o aktivnostima EU-a, europskim vrijednostima i drugim pitanjima od javnog interesa mogla biti učinkovita strategija za suzbijanje antieuropske propagande te naglašava da bi se suvremene tehnologije i društvene mreže mogle rabiti u te svrhe;

45.  poziva Komisiju da se zalaže za određene pravne inicijative kako bi se djelotvornije i odgovornije postupalo s dezinformacijama i propagandom te da iskoristi reviziju na sredini razdoblja Europskog instrumenta za susjedstvo kako bi promicala jačanje otpornosti medija kao strateški prioritet; poziva Komisiju da provede detaljan pregled učinkovitosti postojećih financijskih instrumenata EU-a te iznese prijedlog sveobuhvatnog i fleksibilnog rješenja kojim bi se nezavisnim medijskim kućama, skupinama za strateško promišljanje i nevladinim organizacijama mogla pružiti izravna podrška osobito na materinskom jeziku ciljne skupine i omogućiti slanje dodatnih sredstava organizacijama poput Europske zaklade za demokraciju koje takvu podršku mogu pružiti, uz istodobno presijecanje financijskih tokova kojima je cilj financiranje pojedinaca i tijela angažiranih na aktivnostima strateške komunikacije, poticanja na nasilje i mržnju; poziva Komisiju da provede temeljitu reviziju učinkovitosti određenih medijskih projekata velikih razmjera koje financira EU, kao što je Euronews;

46.  ističe važnost podizanja razine osviještenosti, obrazovanja, internetske medijske i informacijske pismenosti u EU-u i njegovu susjedstvu radi osnaživanja građana da kritički analiziraju medijski sadržaj kako bi mogli prepoznati propagandu; u tom smislu naglašava važnost jačanja znanja na svim razinama obrazovnoga sustava; ističe potrebu da se stanovnike potakne na aktivno građanstvo i da se razvije njihova osviještenost kao medijskih konzumenata; ističe središnju ulogu internetskih instrumenata, posebno društvenih medija u kojima je širenje lažnih informacija i pokretanje dezinformacijskih kampanja jednostavnije i često ne nailazi ni na kakve prepreke; podsjeća da je suprotstavljanje propagandi propagandom kontraproduktivno te stoga shvaća da se EU kao cjelina i države članice pojedinačno mogu boriti protiv propagande koju provode treće zemlje samo opovrgavanjem dezinformacijskih kampanja i odašiljanjem pozitivnih poruka i informacija te bi trebalo izraditi stvarno djelotvornu strategiju koja će se diferencirati i prilagođavati prirodi aktera koji šire propagandu; uviđa da financijska kriza i razvoj novih formata digitalnih medija stvaraju ozbiljne probleme za kvalitetno novinarstvo;

47.  izražava zabrinutost zbog uporabe društvenih medija i internetskih platformi za kazneno kažnjiv govor mržnje i poticanje na nasilje te potiče države članice da prilagode i osuvremene zakonodavstvo za rješavanje tih aktualnih pitanja ili da cjelovito provode i primjenjuju postojeće zakonodavstvo u području govora mržnje, pa i na internetu; smatra da je potrebna veća suradnja s internetskim platformama i vodećim internetskim i medijskim društvima;

48.  poziva države članice da izrade i pobrinu se za okvir koji je nužan za kvalitetno novinarstvo i raznolikost informacija borbom protiv medijskih koncentracija, koje nepovoljno utječu na medijski pluralizam;

49.  napominje da medijsko obrazovanje pruža znanje i vještine te osnažuje građane da ostvaruju svoja prava na slobodu izražavanja, da kritički analiziraju medijski sadržaj i reagiraju na dezinformacije; stoga naglašava potrebu za podizanjem razine osviještenosti o rizicima od dezinformiranja donošenjem mjera o medijskoj pismenosti na svim razinama, pa i u okviru europskih informativnih kampanja o medijima, novinarskoj i uredničkoj etičnosti te poticanjem bolje suradnje s društvenim platformama i promicanjem zajedničkih inicijativa za rješavanje problema govora mržnje, poticanja na nasilje i diskriminacije na internetu;

50.  napominje da nijedna strategija meke sile ne može biti uspješna bez kulturne diplomacije i promicanja međukulturnog dijaloga između zemalja i u njima samima, u EU-u i izvan njega; stoga podržava dugoročne javne i kulturne diplomatske aktivnosti i inicijative kao što su stipendije i programi razmjene za studente i mlade stručnjake, uključujući inicijative za podršku međukulturnog dijaloga, jačanje kulturnih veza s EU-om i promicanje zajedničkog nasljeđa te pružanje odgovarajućeg osposobljavanja za osoblje delegacija EU-a i ESVD-a kako bi stekli odgovarajuće međukulturne vještine;

51.  vjeruje da bi javni mediji trebali pružiti primjer kako prenositi nepristrane i objektivne informacije pridržavajući se dobre prakse i etičkoga novinarstva;

52.  naglašava da se posebna pažnja treba posvetiti novim tehnologijama, uključujući digitalno emitiranje programa, mobilne komunikacije, internetske medije i društvene mreže, pa i one lokalne, koje omogućuju lakše širenje informacija i podizanje razine osviještenosti o europskim vrijednostima ugrađenima u Ugovorima; podsjeća na to da takvo komuniciranje moraju odlikovati visoki standardi i konkretne najbolje prakse te da se u njemu mora isticati utjecaj EU-a na treće zemlje, uključujući humanitarnu pomoć EU-a te prilike i prednosti koje uska suradnja s EU-om pruža građanima trećih zemalja, a posebno mladima, poput bezviznog režima ili izgradnje kapaciteta, mobilnosti i eventualno programa razmjene;

53.  ističe potrebu za time da novi portal europske politike susjedstva, koji se trenutačno izrađuje u okviru programa OPEN Neighbourhood, ne bude sastavljen samo od sadržaja posvećenoga stručnoj zajednici, nego da sadrži dio prilagođen i općoj javnosti; smatra da bi taj portal trebao sadržavati dio posvećen Istočnom partnerstvu u kojem će se na jednom mjestu nalaziti informacije o inicijativama koje su trenutačno rascjepkane na brojnim mrežnim stranicama;

54.  ističe potencijal popularne kulture i učenja kroz zabavu kao sredstava za izražavanje zajedničkih ljudskih vrijednosti i priopćavanje politika EU-a;

55.  naglašava svoju podršku inicijativama kao što su Baltički centar za izvrsnost medija u Rigi, Strateški komunikacijski centar izvrsnosti NATO-a ili Centar za izvrsnost Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji; ističe potrebu za korištenjem njihovim zaključcima i analizama te za jačanjem analitičkih kapaciteta EU-a na svim razinama; poziva Komisiju i države članice da pokrenu slične projekte, rade na stručnom usavršavanju novinara, podupiru nezavisne medijske centre i raznolikost u medijima, potiču umreživanje i suradnju među medijima i skupinama za strateško promišljanje te razmjenjuju najbolje prakse i informacije u tim područjima;

56.  osuđuje redovne napade na neovisne medije, novinare i aktiviste civilnoga društva u Rusiji i na okupiranim područjima, uključujući Krim od njegova nezakonita pripojenja; naglašava da su u Rusiji od 1999. deseci novinara ubijeni, netragom nestali ili su utamničeni; poziva Komisiju i države članice da povećaju zaštitu novinara u Rusiji i u susjedstvu EU-a te da podupiru rusko civilno društvo i ulažu u međuljudske kontakte; poziva na hitno oslobađanje novinara; napominje da EU jača odnose sa svojim istočnim partnerima i drugim susjednim zemljama te da također drži otvorenima komunikacijske linije s Rusijom; uviđa da bi najveća prepreka za ruske kampanje dezinformiranja bilo postojanje neovisnih i slobodnih medija u samoj Rusiji; smatra da bi postizanje toga trebalo biti cilj EU-a; poziva na posvećivanje posebne pozornosti i dostatnih sredstava za medijski pluralizam, lokalne medije, istraživačko novinarstvo i medije na stranim jezicima, osobito na ruskom, arapskom, novoperzijskom, turskom i urdskom te na drugim jezicima kojima govori stanovništvo podložno propagandi;

57.  podupire komunikacijske kampanje koje provode relevantni dionici u Siriji, Iraku i regiji (među ostalim u zemljama podrijetla stranih boraca) radi osporavanja istinitosti ideologije ISIS-a/Daiša i osude njegova kršenja ljudskih prava te radi suprotstavljanja nasilnom ekstremizmu i govoru mržnje povezanima s drugim skupinama u regiji; poziva EU i njegove države članice da u dijalogu sa zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike istaknu da su dobro upravljanje, odgovornost, transparentnost, vladavina prava i poštovanje ljudskih prava preduvjeti za zaštitu tih društava od širenja netolerantnih i nasilnih ideologija kojima se nadahnjuju terorističke organizacije kao što su ISIS/Daiš i al-Kaida; pri suočavanju sa sve većom prijetnjom ISIS-a/Daiša i drugih međunarodnih terorističkih organizacija, ističe potrebu za jačanjem suradnje na pitanjima sigurnosti sa zemljama koje imaju dugotrajno iskustvo u borbi s terorizmom;

58.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i Vijeće da potvrde punu potporu EU-a provedbenom procesu koji je u tijeku i financijski doprinesu ostvarenju preporuka studije izvedivosti o inicijativama medija na ruskome jeziku u Istočnome partnerstvu i šire koju je 2015. provela Europska zaklada za demokraciju;

o
o   o

59.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, ESVD-u i NATO-u.

(1) SL C 137 E, 27.5.2010., str. 25.
(2) SL C 434, 23.12.2015., str. 24.
(3) SL C 407, 4.11.2016., str. 35.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0272.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0410.


Znakovni jezik i stručni tumači za znakovni jezik
PDF 367kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 23. studenoga 2016. o znakovnom jeziku i stručnim tumačima za znakovni jezik (2016/2952(RSP))
P8_TA(2016)0442B8-1230/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 5., 9., 10., 19., 168. i članak 216. stavak 2. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članke 2. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 1988. o znakovnom jeziku za gluhe(1) i Rezoluciju od 18. studenog 1998. o znakovnim jezicima(2),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (CRPD) i činjenicu da je u EU-u stupila na snagu 21. siječnja 2011. u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009. o sklapanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2016. o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uz poseban osvrt na zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom(4),

–  uzimajući u obzir opću napomenu br. 4 (2016) Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom o pravu na uključujuće obrazovanje(5),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”)(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija(7),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju(8),

–  uzimajući u obzir strateški dokument Europskog foruma mladih o jednakosti i nediskriminaciji(9),

–  uzimajući u obzir Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 2. prosinca 2015. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga (COM(2015)0615),

–  uzimajući u obzir Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2012. o dostupnosti internetskih stranica tijela javnog sektora (COM(2012)0721),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima(10),

–  uzimajući u obzir Smjernice o ishodima učenja i procjeni postignuća Europskog foruma tumača i prevoditelja znakovnog jezika (efsli) u vezi s jednakim mogućnostima osposobljavanja za prevoditelje znakovnog jezika i kvalitetnim uslugama za gluhe građane u cijeloj Uniji(11),

–  uzimajući u obzir Smjernice Europskog foruma tumača i prevoditelja znakovnog jezika/Europske unije gluhih (EUD) namijenjene tumačima znakovnog jezika za sastanke na međunarodnoj i europskoj razini(12),

–  uzimajući u obzir Smjernice Međunarodne udruge konferencijskih prevoditelja (AIIC) za usmene prevoditelje koji rade u mješovitim timovima(13),

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog foruma tumača i prevoditelja znakovnog jezika o pravu na usluge prevođenja na znakovni jezik u slučaju rada ili studiranja u inozemstvu(14),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da, kao punopravni građani, sve osobe s invaliditetom, a posebno žene i djeca, uključujući gluhe i nagluhe osobe, osobe koje se služe znakovnim jezikom i one koje se ne služe njime, imaju jednaka prava i pripada im pravo na neotuđivo dostojanstvo, jednako postupanje, neovisan život, autonomnost i potpuno sudjelovanje u društvu;

B.  budući da se u okviru UFEU-a od Unije zahtijeva da pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti bude usmjerena na borbu protiv diskriminacije na temelju invaliditeta (članak 10.) te da joj se daje ovlast za donošenje zakonodavstva u cilju borbe protiv takve diskriminacije (članak 19.);

C.  budući da se člancima 21. i 26. Povelje Europske unije o temeljnim pravima izričito zabranjuje diskriminacija na osnovi invaliditeta te se predviđa jednako sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu;

D.  budući da je u EU-u otprilike jedan milijun gluhih osoba koje se služe znakovnim jezikom za gluhe(15) i 51 milijun nagluhih građana(16), od kojih se mnogi služe znakovnim jezikom;

E.  budući da su nacionalni i regionalni znakovni jezici punopravni prirodni jezici s vlastitim gramatikom i sintaksom poput govornih jezika(17);

F.  budući da se politikom višejezičnosti EU-a promiče učenje stranih jezika i budući da je jedan od njezinih ciljeva da svaki Europljanin, osim svog materinskog, govori dva jezika; budući da bi učenje i promicanje nacionalnih i regionalnih znakovnih jezika moglo doprinijeti tom cilju;

G.  budući da je pristupačnost preduvjet da osobe s invaliditetom vode neovisan život te da potpuno i ravnopravno sudjeluju u društvu(18);

H.  budući da pristupačnost nije ograničena samo na fizičku pristupačnost okruženju, već se odnosi i na pristupačnost informacija i komunikacije, uključujući u obliku pružanja sadržaja na znakovnom jeziku(19);

I.  budući da su obveze i zadaci stručnih tumača za znakovni jezik jednaki onima usmenih prevoditelja;

J.  budući da je situacija tumača za znakovni jezik heterogena među državama članica te varira od neformalne obiteljske podrške do stručnih fakultetski obrazovanih i potpuno kvalificiranih tumača;

K.  budući da nedostaje kvalificiranih i stručnih tumača za znakovni jezik u svim državama članicama i da je omjer osoba koje se služe znakovnim jezikom i tumača za znakovni jezik između 8:1 i 2 500:1, s time da prosječni omjer iznosi 160:1(20);

L.  budući da je podnesena predstavka(21) u kojoj se traži da Parlament dopusti podnošenje predstavki na nacionalnim i regionalnim znakovnim jezicima EU-a;

M.  budući da se Briselskom deklaracijom o znakovnim jezicima u Europskoj uniji(22) promiče nediskriminirajući pristup upotrebi prirodnog znakovnog jezika, kao što se zahtijeva u Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je ratificirao EU i sve države članice osim jedne;

N.  budući da se razina i kvaliteta podnaslovljavanja na javnim i privatnim televizijama znatno razlikuje među državama članicama, te oscilira od manje od 10 % do gotovo 100 %, uz standarde kvalitete koji izrazito variraju(23); budući da u većini država članica nema podataka o razini prevođenja na znakovni jezik na televiziji;

O.  budući da korisnici znakovnog jezika mogu profitirati od razvoja novih jezičnih tehnologija

P.  budući da prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom uskraćivanje razumne prilagodbe predstavlja diskriminaciju i da se prema Direktivi o jednakosti pri zapošljavanju razumna prilagodba mora osigurati kako bi se zajamčilo poštovanje načela jednakog postupanja;

Q.  budući da trenutačno gluhi, gluhoslijepi ili nagluhi građani nemaju pristup izravnoj komunikaciji sa zastupnicima u Europskom parlamentu i administratorima u institucijama EU-a i da nema izravne komunikacije institucija EU-a s gluhim ili nagluhim osobama;

Kvalificirani i stručni tumači za znakovni jezik

1.  ističe potrebu za kvalificiranim i stručnim tumačima za znakovni jezik, koja se jedino može ostvariti uz sljedeći pristup:

   (a) služeno priznavanje nacionalnog i regionalnog znakovnog ili znakovnih jezika u državama članicama i unutar institucija EU-a,
   (b) formalna izobrazba (fakultet ili slična razina, koja odgovara trogodišnjem redovnom studiju i izobrazbi za usmene prevoditelje)(24),
   (c) registracija (službena akreditacija i sustav kontrole kvalitete poput kontinuiranog stručnog usavršavanja),
   (d) službeno priznanje struke;

2.  shvaća da ostvarenje kvalitetnih usluga prevođenja na znakovni jezik:

   (a) ovisi o objektivnoj procjeni kvalitete koja obuhvaća sve dionike,
   (b) da se temelji na stručnim kvalifikacijama i
   (c) da uključuje stručne predstavnike zajednice gluhih osoba;
   (d) ovisi o dostatnim resursima za izobrazbu i zapošljavanje prevoditelja znakovnog jezika;

3.  shvaća da je prevođenje znakovnog jezika profesionalna usluga za koju treba postojati odgovarajuća financijska naknada;

Razlika između pristupačnosti i razumne prilagodbe(25)

4.  cijeni to što određene skupine imaju koristi od pristupačnosti i to što se ona temelji na skupu standarda koji se postupno uvode;

5.  svjestan je da se nije moguće pozivati na nesrazmjernost ili neprimjereno opterećenje kao izgovor za neomogućavanje pristupačnosti;

6.  prihvaća činjenicu da se razumna prilagodba odnosi na pojedinca i da dopunjuje obvezu omogućavanja pristupačnosti;

7.  također prima na znanje da pojedinac može tražiti mjere razumne prilagodbe čak i ako je ispunjena obveza u pogledu pristupačnosti;

8.  shvaća da prevođenje na znakovni jezik može predstavljati mjeru pristupačnosti ili mjeru razumne prilagodbe, ovisno o situaciji;

Pristupačnost

9.  ističe da gluhi, gluhoslijepi i nagluhi građani moraju imati pristup istim informacijama i komunikaciji kao i ostale osobe u obliku prevođenja na znakovni jezik, podnaslovljavanja, pretvaranja govora u tekst i/ili alternativnih oblika komunikacije, uključujući usmene prevoditelje;

10.  naglašava da javne i državne službe, uključujući njihov internetski sadržaj, moraju biti dostupni zahvaljujući posrednicima koji ih prenose uživo, kao što su tumači znakovnog jezika na licu mjesta, ali i alternativne usluge temeljene na internetu i usluge na daljinu ako su prikladne;

11.  ponavlja svoju predanost da politički proces učini što pristupačnijim, među ostalim i preko stručnih tumača za znakovni jezik; konstatira da to uključuje izbore, savjetovanja s javnošću i po potrebi ostale događaje;

12.  ističe sve važniju ulogu jezičnih tehnologija pri pružanju jednakog pristupa digitalnom prostoru svima;

13.  prepoznaje važnost minimalnih standarda za osiguravanje pristupačnosti, posebno s obzirom na nove tehnologije i one u nastanku, kao što su pružanje usluga prevođenja na znakovni jezik preko interneta i usluge podnaslovljavanja;

14.  konstatira da se države članice trebaju pobrinuti za potrebe gluhih, gluhoslijepih i nagluhih pacijenata s obzirom na to da je pružanje zdravstvene zaštite u nadležnosti država članica, na primjer preko stručnih tumača za znakovni jezik i podizanjem razine svijesti osoblja, uz stavljanje posebnog naglaska na žene i djecu;

15.  prepoznaje da se jednak pristup gluhih, gluhoslijepih i nagluhih građana pravosuđu može osigurati jedino primjereno kvalificiranim i stručnim tumačima za znakovni jezik;

16.  svjestan je važnosti točnih i preciznih usluga usmenog i pismenog prijevoda, posebno na sudu i u drugim pravnim kontekstima; stoga ponavlja važnost specijaliziranih i visoko kvalificiranih tumača za znakovni jezik, posebnom u takvom okruženju;

17.  ističe potrebu da se poveća podrška i posebne usluge, kao što su prevođenje na znakovni jezik i pristupačne tekstualne informacije o katastrofama u stvarnom vremenu o katastrofa za osobe s invaliditetom u situacijama oružanog sukoba, humanitarnih kriza i prirodnih katastrofa(26);

Zapošljavanje, obrazovanje i osposobljavanje

18.  primjećuje da se u cilju jednakog pristupa zapošljavanju, obrazovanju i osposobljavanju moraju poduzeti mjere razumne prilagodbe, koje uključuju angažiranje stručnih tumača za znakovni jezik;

19.  naglašava da se moraju ponuditi uravnotežene i cjelovite informacije o znakovnom jeziku i gluhoći tako da roditelji mogu donijeti utemeljene odluke koje su u interesu njihove djece;

20.  ističe da su programi rane intervencije ključni za razvoj životnih vještina, uključujući i jezične vještine, kod djece; nadalje primjećuje da bi ti programi u idealnom slučaju trebali obuhvaćati gluhe uzore;

21.  naglašava da se gluhim, gluhoslijepim i nagluhim učenicima i njihovim roditeljima mora omogućiti da nauče nacionalni ili regionalni znakovni jezik svog okruženja kroz predškolsku skrb i u školama(27);

22.  naglašava da bi se znakovni jezik trebao uvrstiti u obrazovni program kako bi se podigla svijest o njemu i povećala njegova upotreba;

23.  ističe da se moraju poduzeti mjere za priznavanje i promicanje jezičnog identiteta gluhe zajednice(28);

24.  poziva države članice da potiču učenje znakovnog jezika na isti način kao i stranih jezika;

25.  ističe da kvalificirani tumači za znakovni jezik i nastavno osoblje koje poznaje znakovni jezik i osposobljeno da učinkovito radi u dvojezičnom uključujućem obrazovnom okruženju čine ključan dio akademskog uspjeha gluhe djece i mlađih odraslih osoba, što dugoročno dovodi do boljih obrazovnih rezultata i niže stope nezaposlenosti;

26.  naglašava opće prisutan nedostatak dvojezičnih udžbenika za znakovni jezik i materijala za učenje u dostupnim formatima i na raznim jezicima;

27.  traži da se gluhim, gluhoslijepim i nagluhim osoba zajamči načelo slobode kretanja unutar EU-a, osobito u kontekstu programa Erasmus+ i srodnih programa mobilnosti, tako da se sudionike nesrazmjerno ne opterećuje osiguravanjem prevođenja za vlastite potrebe;

28.  pozdravlja pilot-projekt europske iskaznice za osobe s invaliditetom; žali što se zbog izostanka prevođenja na znakovni jezik u sklopu projekta poput ovog znatno ograničava sloboda kretanja gluhih, gluhoslijepih i nagluhih radnika i studenata unutar EU-a;

Institucije Europske unije

29.  shvaća da institucije EU-a moraju biti primjer najbolje prakse kad je riječ o osiguranju razumne prilagodbe i pristupačnosti za svoje zaposlenike, izabrane dužnosnike i stažiste, a to uključuje i prevođenje na znakovni jezik;

30.  pozdravlja činjenicu da institucije EU-a već povremeno omogućavaju pristupačnost javnih događaja i sastanaka odbora; smatra da podnaslovljavanje i pretvaranje govora u tekst treba smatrati alternativom, ali neophodnom mjerom kojom se jamči ravnopravnost nagluhim osobama koje se ne koriste znakovnim jezikom te da je to relevantno i za zaposlenike institucija EU-a u smislu pružanja razumne prilagodbe u skladu s člankom 5. Direktive 2000/78/EZ o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja;

31.  uviđa da institucije EU-a raspolažu sustavom kojim se omogućuje prevođenje na znakovni jezik u svrhu pristupačnosti preko svojih službi za usmeno prevođenje; potiče institucije da se koriste takvim postojećim sustavima i onda kad svojim zaposlenicima i/ili izabranim dužnosnicima osiguravaju razumnu prilagodbu, čime se učinkovito smanjuje administrativno opterećenje pojedinca i institucija;

32.  odlučno potiče institucije da tumačima za znakovni jezik službeno dodijele isti status kao i usmenim prevoditeljima u odnosu na usluge prevođenja koje nude institucijama i/ili njihovim zaposlenicima i imenovanim dužnosnicima, uključujući pristup tehnološkoj podršci, pripremnim materijalima i dokumentima;

33.  potiče Eurostat da institucijama EU-a dostavlja statističke podatke o gluhim, gluhoslijepim i nagluhim korisnicima znakovnog jezika kako bi mogle bolje definirati, provoditi i analizirati svoje politike za osobe s invaliditetom i jezične politike;

34.  moli Službu Parlamenta za posjetitelje da se pobrine za potrebe gluhih, gluhoslijepih i nagluhih posjetitelja tako da izravno omogući pristup na nacionalnom ili regionalnom znakovnom jeziku i uslugama pretvaranja govora u tekst;

35.  traži od institucija da u potpunosti provedu pilot projekt EU-a INSIGN, koji je odgovor na odluku Parlamenta od 12. prosinca 2012. o provedbi aplikacije i usluge za znakovni jezik u stvarnom vremenu, a čiji je cilj unapređenje komunikacije između gluhih i nagluhih osoba i institucija EU-a(29);

o
o   o

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 187, 18.7.1988., str. 236.
(2) SL C 379, 7.12.1998., str. 66.
(3) SL L 23, 27.1.2010., str. 35.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0318.
(5) http://www.ohchr.org/Documents/HRBodies/CRPD/GC/RighttoEducation/CRPD-C-GC-4.doc
(6) SL L 303, 2.12.2000., str. 16.
(7) SL L 255, 30.9.2005., str. 22.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0107.
(9) http://www.youthforum.org/assets/2016/04/0099-16_Policy_Paper_Equality_Non-discrimination_FINAL2.pdf
(10) SL L 280, 26.10.2010., str. 1.
(11) http://efsli.org/publications
(12) http://efsli.org/efsliblu/wp-content/uploads/2012/09/SL-Interpreter-Guidelines.pdf
(13) http://aiic.net/page/6701/guidelines-for-spoken-language-interpreters-working-in-mixed-teams/lang/1
(14) http://efsli.org/efsliblu/wp-content/uploads/2012/09/R1101-The-right-to-sign-language-interpreting-services-when-working-or-studying-abroad.pdf
(15) http://europa.eu/rapid/press-release_IP-13-511_en.htm
(16) Europska federacija nagluhih (EFHOH), http://www.efhoh.org/about_us
(17) Brentari, D., ed. (2010.) Sign Languages (Znakovni jezici). Cambridge University Press. Pfau, R., Steinbach M. & Bencie W., eds. (2012.) Sign Language: An International Handbook (Znakovni jezik: međunarodni priručnik). De Gruyter.
(18) Opća napomena br. 2 Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom, CRPD/C/GC/2.
(19) Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (CRPD), članak 9.
(20) Wit, M. de (2016., pred objavom). Sign Language Interpreting in Europe (Prevođenje znakovnog jezika u Europi), izdanje 2016.
(21) Predstavka br. 1056-16.
(22) Briselska deklaracija (2010.), Europska unija gluhih (EUD) http://www.eud.eu/files/8514/5803/7674/brussels_declaration_FINAL.pdf
(23) EFHOH (2015.). State of subtitling access in EU (Stanje pristupa podnaslovljavanju u EU-u). Dostupno na: http://media.wix.com/ugd/c2e099_0921564404524507bed 2ff3648781a3c.pdf
(24) Efsli (2013.), Ishodi učenja za osobe koje se završile trogodišnji program izobrazbe za usmeno prevođenje.
(25) CRPD/C/GC/4, stavak 28.
(26) Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (CRPD), članak 11.
(27) http://www.univie.ac.at/designbilingual/downloads/De-Sign_Bilingual_Findings.pdf
(28) Opća napomena br. 4 Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom, CRPD/C/GC/4, dostupna na: http://www.ohchr.org/Documents/HRBodies/CRPD/GC/RighttoEducation/CRPD-C-GC-4.doc
(29) http://www.eud.eu/projects/past-projects/insign-project/


Produljenje odobrenja aktivne tvari bentazona
PDF 257kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 23. studenoga 2016. o nacrtu provedbene uredbe Komisije o produljenju odobrenja aktivne tvari bentazona u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (D047341/00 – 2016/2978(RSP))
P8_TA(2016)0443B8-1228/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt provedbene uredbe Komisije o produljenju odobrenja aktivne tvari bentazona u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (D047341/00),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ(1), a posebno njezin članak 20. stavak 1.,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Europske agencije za sigurnost hrane o stručnom preispitivanju procjene rizika od pesticida koji sadržavaju aktivnu tvar bentazon(3),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.  budući da aktivna tvar bentazon djeluje kao selektivni herbicid koji se primjenjuje nakon nicanja (post-emergence) protiv širokolisnih korova u raznim usjevima i da se često koristi u poljoprivredi;

B.  budući da zbog inherentnih svojstava aktivne tvari bentazona postoji velika mogućnost njezina izravnog ispiranja u podzemne vode;

C.  budući da je prema podacima britanske Agencije za okoliš aktivna tvar bentazon odobreni pesticid koji se u podzemnim vodama Ujedinjene Kraljevine najčešće pronalazi, a prisutan je i u površinskim vodama; budući da je slična situacija u cijeloj Europi;

D.  budući da je Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/549 od 8. travnja 2016. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 rok važenja odobrenja aktivne tvari bentazona produljen do 30. lipnja 2017. zbog toga što je bila odgođena ocjena te tvari;

E.  budući da se Nacrtom provedbene uredbe Komisije o produljenju odobrenja aktivne tvari bentazona u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (dalje u tekstu „Nacrt provedbene uredbe”), na temelju znanstvene procjene koju je provela Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), predviđa odobrenje bentazona do 31. siječnja 2032., odnosno na najduže moguće razdoblje;

F.  budući da su u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 i s obzirom na trenutačne znanstvene i tehničke spoznaje u Nacrtu provedbene uredbe postavljeni određeni uvjeti i ograničenja, a naročito zahtjev da se pruže dodatne potvrdne informacije;

G.  budući da je nakon razmatranja dobivenih primjedbi o izvješću o ocjeni produljenja zaključeno da bi se od podnositelja zahtjeva trebale zatražiti dodatne informacije;

H.  budući da je nakon razmatranja dobivenih primjedbi o izvješću o ocjeni produljenja zaključeno da bi EFSA trebala provesti stručno savjetovanje u područjima toksikologije sisavaca, ostataka, zadržavanja i ponašanja tvari u okolišu i ekotoksikologije te donijeti zaključak o tome može li se očekivati da će aktivna tvar bentazon zadovoljiti uvjete navedene u članku 4. Uredbe (EZ) br. 1107/2009;

I.  budući da se od podnositelja zahtjeva traži da podnesu potvrdne informacije u vezi s ispitivanjima razine 2./3. trenutačno navedene u konceptualnom okviru OECD-a kako bi se ispitala mogućnost endokrinog djelovanja s obzirom na razvojne učinke uočene u ispitivanjima toksičnosti za razvoj štakora (povećani gubitak embrija nakon implantacije, manje preživljavanje fetusa i zaostajanje u fetalnom razvoju prilikom nepostojanja očite toksičnosti kod majke, što upućuje na to da bi kategorizacija među tvari toksične za reprodukciju kategorije 2 mogla biti primjerena);

J.  budući da procjena rizika za potrošača nije dovršena zato što su predložene definicije ostataka za procjenu rizika u bilju i za primjenu na životinjama smatrane privremenima zbog nedostatnih podataka;

K.  budući da nije dovršena procjena izloženosti podzemnih voda polaznom bentazonu i metabolitu N-metil-bentazonu; budući da nedostaju informacije o potencijalnoj izloženosti podzemnih voda kada je godišnja primjena veća od 960 g aktivne tvari po hektaru (tražile su se reprezentativne uporabe do 1440 g aktivne tvari/ha);

L.  budući da bi donošenjem odluke o odobrenju aktivne tvari dok istovremeno traži podatke o potvrdi sigurnosti te tvari (postupak u vezi s potvrdnim podacima) Komisija omogućila to da aktivna tvar bude stavljena na tržište prije nego što dobije sve podatke koji su joj potrebni da opravda tu odluku;

M.  budući da je u odluci Europskog ombudsmana od 18. veljače 2016. u predmetu 12/2013/MDC o praksama Komisije u pogledu odobravanja i stavljanja na tržište sredstava za zaštitu bilja (pesticida) Komisija pozvana da postupak u vezi s potvrdnim podacima primjenjuje restriktivno i strogo u skladu s primjenjivim zakonodavstvom, te da u roku od dvije godine od Ombudsmanove odluke podnese izvješće iz kojeg je vidljivo da je broj odluka s potvrdnim podacima znatno pao u usporedbi s aktualnim pristupom;

N.  budući da u Nacrtu provedbene uredbe Komisije nisu usvojeni prijedlozi Europskog ombudsmana za poboljšanje postupka odobravanja pesticida koji provodi Komisija;

O.  budući da se prema Uredbi (EZ) br. 1107/2009 odobrenje aktivne tvari može produljiti na najviše 15 godina; budući da razdoblje na koje se aktivna tvar odobrava treba biti razmjerno mogućim rizicima svojstvenima uporabi te tvari; budući da prema načelu opreznosti, koje se mora primijeniti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009, Komisija mora voditi računa o tome da ne odobri aktivnu tvar ako bi ona mogla ugroziti javno zdravlje ili okoliš;

P.  budući da je u stručnom preispitivanju koje je provela EFSA predloženo da se aktivna tvar bentazon svrsta među tvari toksične za reprodukciju kategorije 2 u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1272/2008;

Q.  budući da se problem određuje kao kritično područje ako je dostupno dovoljno informacija za izradu ocjene reprezentativnih uporaba u skladu s jedinstvenim načelima iz članka 29. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 i kao što je navedeno u Uredbi Komisije (EU) br. 546/2011, i ako na temelju te ocjene nije moguće donijeti zaključak da se barem za jednu od reprezentativnih uporaba može očekivati da sredstvo za zaštitu bilja koje sadržava predmetnu aktivnu tvar neće imati nikakve štetne posljedice za zdravlje ljudi ili životinja ili podzemne vode, ili bilo kakav neprihvatljivi učinak na okoliš;

R.  budući da su prema zaključcima EFSA-e uočena kritična područja, u prvom redu činjenica da specifikacija tehničkog materijala predložena za oba predmetna podnositelja zahtjeva nije bila usporediva s materijalom korištenim pri testiranju za utvrđivanje referentnih toksikoloških vrijednosti i da nije dokazano da je tehnički materijal korišten pri ispitivanjima ekotoksičnosti u dostatnoj mjeri reprezentativan za tehničke specifikacije obaju podnositelja zahtjeva;

1.  smatra da se Nacrtom provedbene uredbe Komisije prekoračuju provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1107/2009;

2.  smatra da ocjena reprezentativnih uporaba aktivne tvari bentazona nije dostatna da bi se na temelju nje moglo zaključiti da se, barem za jednu od reprezentativnih uporaba, može očekivati da sredstvo za zaštitu bilja koje sadržava aktivnu tvar bentazon neće imati nikakve štetne posljedice za zdravlje ljudi ili životinja ili podzemne vode, ili bilo kakav neprihvatljivi učinak na okoliš;

3.  poziva Komisiju i države članice da financiraju istraživanja i inovacije na području alternativnih održivih i isplativih rješenja za sredstva za zaštitu od štetočina kako bi se omogućila visoka razina zaštite zdravlja ljudi i životinja i zaštite okoliša;

4.  smatra da je Komisija primjenom postupka u vezi s potvrdnim podacima za odobrenje aktivne tvari bentazona prekršila odredbe Uredbe (EZ) br. 1107/2009 i načelo opreznosti utvrđeno člankom 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

5.  poziva Komisiju da joj prioritet bude da zahtijeva i ocijeni sve relevantne informacije koje nedostaju prije nego što donese odluku o odobrenju;

6.  poziva Komisiju da povuče taj nacrt provedbene uredbe i da Odboru podnese novi nacrt;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 309, 24.11.2009., str. 1.
(2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(3) EFSA Journal 2015., 13(4):4077.

Pravna napomena