Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 14. prosinca 2016. - StrasbourgZavršno izdanje
Postupci i upravitelji u slučaju nesolventnosti ***I
 Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Uzbekistana i bilateralna trgovina tekstilom ***
 Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Uzbekistana i bilateralna trgovina tekstilom (rezolucija)
 Sporazum o trgovini između EU-a i Kolumbije i Perua (pristupanje Ekvadora) ***
 Sporazum EU-a i Norveške o uzajamnom pristupu ribolovu u području Skagerraka ***
 Sporazum EU-a i Norveške o uzajamnom pristupu ribolovu u području Skagerraka
 Sporazum o operativnoj i strateškoj suradnji između Gruzije i Europola *
 Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2016/004 ES/Comunidad Valenciana automobilska industrija
 Normalizacija računa željezničkih prijevoznika ***II
 Usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika ***II
 Jedinstveni europski željeznički prostor ***II
 Pristup tržištu lučkih usluga i financijska transparentnost luka ***I
 Imenovanje člana Revizorskog suda - Juhan Parts
 Istraživački program Istraživačkog fonda za ugljen i čelik *
 Godišnje izvješće o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. godinu i politici Europske unije u tom području
 Provedba zajedničke vanjske i sigurnosne politike (članak 36. UEU-a)
 Alati ZPP-a za smanjenje nestabilnosti cijena na poljoprivrednim tržištima

Postupci i upravitelji u slučaju nesolventnosti ***I
PDF 319kWORD 49k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zamjeni popisa postupaka u slučaju nesolventnosti i upravitelja u slučaju nesolventnosti u prilozima A i B Uredbi (EU) 2015/848 o postupku u slučaju nesolventnosti (COM(2016)0317 – C8-0196/2016 – 2016/0159(COD))
P8_TA(2016)0488A8-0324/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0317),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 81. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0196/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 17. studenoga 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0324/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. prosinca 2016. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o zamjeni priloga A i B Uredbi (EU) 2015/848 o postupku u slučaju nesolventnosti

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/353.)


Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Uzbekistana i bilateralna trgovina tekstilom ***
PDF 245kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola uz Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Uzbekistana, s druge strane i izmjeni Sporazuma kako bi se proširila primjena njegovih odredaba na bilateralnu trgovinu tekstilom, uzimajući u obzir istek bilateralnog sporazuma o tekstilu (16384/1/2010 – C7-0097/2011 – 2010/0323(NLE))
P8_TA(2016)0489A8-0332/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (16384/1/2010),

–  uzimajući u obzir nacrt Protokola uz Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Uzbekistana, s druge strane, i izmjeni Sporazuma kako bi se proširila primjena njegovih odredaba na bilateralnu trgovinu tekstilom, uzimajući u obzir istek bilateralnog sporazuma o tekstilu (16388/2010),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom (v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0097/2011),

–  uzimajući u obzir svoju privremenu rezoluciju od 15. prosinca 2011.(1) o nacrtu odluke Vijeća,

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 14. prosinca 2016.(2) o nacrtu odluke Vijeća,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A8-0332/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Uzbekistana.

(1) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 195.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0490.


Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Uzbekistana i bilateralna trgovina tekstilom (rezolucija)
PDF 330kWORD 54k
Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola uz Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica s jedne strane i Republike Uzbekistana s druge strane i izmjeni Sporazuma kako bi se proširila primjena njegovih odredaba na bilateralnu trgovinu tekstilom, uzimajući u obzir istek bilateralnog sporazuma o tekstilu (16384/1/2010 – C7-0097/2011 – 2010/0323(NLE)2016/2226(INI))
P8_TA(2016)0490A8-0330/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (16384/1/2010),

–  uzimajući u obzir nacrt Protokola uz Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europskih zajednica i njihovih država članica s jedne strane i Republike Uzbekistana s druge strane (16388/2010),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0097/2011),

–  uzimajući u obzir svoju Privremenu rezoluciju od 15. prosinca 2011.(1) o nacrtu odluke Vijeća,

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 14. prosinca 2016.(2) o nacrtu odluke Vijeća,

–  uzimajući u obzir najnovija opažanja Odbora stručnjaka za primjenu konvencija i preporuka o Uzbekistanu u vezi s Konvencijom o ukidanju prisilnog rada (Konvencija 105) i Konvencijom o najgorim oblicima dječjeg rada (Konvencija 182), usvojenim 2015. i objavljenim 2016.(3),

–   uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–   uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. drugi podstavak Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A8-0330/2016),

A.  budući da je u prosincu 2011. Europski parlament odlučio odgoditi donošenje odluke o suglasnosti za Protokol o tekstilu između EU-a i Uzbekistana te da je usvojio privremeno izvješće u kojem se bavi navodnim korištenjem dječjeg i prisilnog rada u berbi pamuka u Uzbekistanu;

B.  budući da je Parlament u tom privremenom izvješću zaključio da će razmotriti davanje suglasnosti samo ako uzbekistanske vlasti dopuste promatračima Međunarodne organizacije rada (MOR) da provedu detaljan i neometan nadzor te ako promatrači potvrde da su provedene konkretne reforme kojima su postignuti bitni rezultati u smislu da se ostvaruje stvarni napredak u iskorjenjivanju prisilnog i dječjeg rada na nacionalnoj, pokrajinskoj i lokalnoj razini;

C.  budući da je Parlament uspostavio redovit dijalog s Komisijom, Europskom službom za vanjsko djelovanje (ESVD), uzbekistanskom vladom, MOR-om i civilnim društvom u cilju praćenja situacije tijekom berbe pamuka i vršenja pritiska na sve dionike kako bi se stalo na kraj korištenju dječjim i prisilnim radom u Uzbekistanu;

D.  budući da je uzbekistanska vlada 2013. dopustila MOR-u da provodi nadzor nad berbom pamuka; budući da je MOR od 2013. u više navrata izvršio nadzor koji je prvotno bio usredotočen na dječji rad, a kasnije je proširen na prisilni rad te uvjete zapošljavanja;

E.  budući da se suradnja između MOR-a i uzbekistanske vlade postupno širi te da je Uzbekistan 2014. postao prva zemlja srednje Azije koja je s MOR-om dogovorila Državni program za dostojanstven rad;

F.  budući da je najnovije izvješće MOR-a o nadzoru nad berbom pamuka u 2015. pokazalo da je korištenje dječjim radom za berbu pamuka postalo rijetko, sporadično i društveno neprihvatljivo iako je i dalje potreban stalan nadzor(4);

G.  budući da je prema MOR-u razina osviještenosti o prisilnom radu u Uzbekistanu i dalje u začecima, no usprkos tome istraživanja koje je proveo MOR upućuju na to da većina radnika dobrovoljno bere pamuk te imaju mogućnost odbiti taj rad;

H.  budući da će završno izvješće MOR-a o berbi pamuka 2016. u Uzbekistanu biti dostupno krajem ove godine;

I.  budući da je iskorjenjivanje prisilnog i dječjeg rada cilj, ali i proces koji se još uvijek odvija, u koji je potrebno uložiti trud te kojemu je potrebna dodatna podrška EU-a i međunarodne zajednice, uključujući sudjelovanje organizacija civilnog društva za ljudska prava i prava radnika;

J.  budući da je uzbekistanska vlada usvojila akcijske planove radi promjene načina zapošljavanja radnika za branje pamuka te zajedno s organizacijama poslodavaca i sindikatima promicala podizanje razine osviještenosti u vezi s time i izradila mehanizam praćenja u cilju sprečavanja prisilnog i dječjeg rada;

K.  budući da nevladine organizacije i dalje izvješćuju o kršenjima ljudskih prava u toj zemlji, posebno u području povezanom s berbom pamuka, gdje upozoravaju da u vrijeme berbe dolazi do masovne prisilne mobilizacije studenata i javnih službenika, kao i do kršenja slobode udruživanja i izražavanja, a posebno ispitivanja građana koji izvješćuju o berbi, redovitog progona i uznemiravanja branitelja ljudskih prava i aktivista civilnog društva te onemogućavanja međunarodnim skupinama za zaštitu prava i medijskim kućama da djeluju u toj zemlji;

L.  budući da iznenadna smrt predsjednika Islama Karimova ne bi trebala imati nikakav utjecaj na kontinuirani postupak poboljšavanja radnih uvjeta na poljima pamuka u Uzbekistanu;

1.  ističe koliko je važno što je uzbekistanska vlada poduzela korake kako bi MOR-u dopustila nadzor nad berbom pamuka i uključila se u opsežnu suradnju s MOR-om preko Državnog programa za dostojanstven rad;

2.  pozdravlja velik napredak koji je u Uzbekistanu ostvaren od 2013., uključujući donošenje zakona kojima se zabranjuje korištenje dječjim radom, čime je on gotovo potpuno iskorijenjen; potiče vlasti da se dodatno angažiraju na kampanji za podizanje razine osviještenosti diljem zemlje kako bi se dječji rad potpuno iskorijenio;

3.  cijeni činjenicu da uzbekistanska vlada također radi na iskorjenjivanju prisilnog rada u suradnji s MOR-om te da je postignut napredak; međutim, naglašava da i dalje postoje suptilni oblici nedobrovoljnog rada, da je taj proces složen i da među ostalim iziskuje reformu politika zapošljavanja;

4.  smatra da bi zbog tih napora uzbekistanske vlade Parlament trebao dati suglasnost za Protokol o tekstilu između EU-a i Uzbekistana; mišljenja je da će ta suglasnost biti pozitivna poticajna poruka uzbekistanskoj vladi da nastavi ulagati napore k potpunom iskorjenjivanju dječjeg rada i svih drugih oblika prisilnog rada, kao i da nastavi jačati suradnju s EU-om;

5.  pozdravlja činjenicu da je Savez sindikata Uzbekistana u listopadu 2015. pristupio Međunarodnoj konfederaciji sindikata kao pridruženi član; naglašava ulogu koju uzbekistanski sindikati imaju u jamčenju pristojnih uvjeta rada i zaštite prava radnika; poziva uzbekistansku vladu da u potpunosti surađuje sa sindikatima u tom smjeru; potiče uzbekistanske sindikate da povećaju svoju ulogu u nastojanjima oko potpunog iskorjenjivanja prisilnoga rada;

6.  zabrinut je zbog izvješća neovisnih promatrača o masovnoj državnoj mobilizaciji građana, kao i o prisilnom radu javnih službenika i studenata, u radovima prije berbe 2016. godine;

7.  poziva sljedećega uzbekistanskog predsjednika da uspostavi novu paradigmu o ljudskim pravima tako što će smjesta ukinuti prisilni i dječji rad tijekom berbe pamuka koji se još uvijek primjenjuju;

8.  poziva Komisiju i ESVD da redovito i detaljno obavještavaju Parlament o stanju u Uzbekistanu, osobito u pogledu iskorjenjivanja dječjeg i prisilnog rada; odlučuje da će nastaviti pratiti razvoj situacije u Uzbekistanu i organizirati redovit dijalog s MOR-om, Komisijom, ESVD-om i drugim dionicima u cilju potpunog iskorjenjivanja prisilnog i dječjeg rada u Uzbekistanu;

9.  uviđa da će i dalje biti potrebna kombinacija dijaloga i suradnje, kao i kontinuirani pritisak Unije, MOR-a i Svjetske banke na uzbekistansku vladu kako bi se taj cilj postigao; zadržava pravo da pozove Komisiju i Vijeće da aktiviraju članke 2. i 95. Sporazuma o partnerstvu i suradnji kako bi se poduzele sve nužne, opće i posebne mjere ako ne dođe do ispunjenja obveze o iskorjenjivanju dječjeg i prisilnog rada;

10.  poziva Komisiju i Delegaciju EU-a u Taškentu da političkim dijalogom i programima pomoći doprinesu strukturnim reformama u Uzbekistanu, koje će među ostalim obuhvatiti veće naknade za berače pamuka, mehanizaciju i veću proračunsku transparentnost u pogledu prihoda od berbe pamuka;

11.  dijeli stajalište da bi se Državni program za dostojanstven rad trebao nastaviti i nakon 2016. i da ga treba produbiti kako bi se obuhvatila modernizacija uzbekistanskoga gospodarstva, poboljšanje politike zapošljavanja u područjima kao što su zdravlje i sigurnost na radu te inspekcija rada, pritom vodeći računa o ravnopravnosti spolova; u tom pogledu pozdravlja Dekret uzbekistanske vlade br. 909 (od 16. studenoga 2015.) kojim se želi poboljšati radne uvjete, zapošljavanje i socijalnu zaštitu radnika u poljoprivrednom sektoru u razdoblju od 2016. do 2018.;

12.  ističe da pomoć koju je EU pružao posljednjih godina, a koja je bila usmjerena na vladavinu prava i pravosuđe te na poticanje reformi i poboljšanje učinkovitosti rada uzbekistanskog parlamenta, mora polučiti opipljive rezultate;

13.  smatra da bi pomoć EU-a Uzbekistanu trebala također biti usmjerena na napuštanje monokulture pamuka u toj zemlji i smanjivanje njezine ovisnosti o izvozu pamuka diversifikacijom gospodarstva, čime bi se postupno moglo ublažiti katastrofalno stanje okoliša, osobito što se tiče onoga što je ostalo od Aralskog jezera i njegovih pritoka;

14.  poziva Komisiju da što prije podnese vodeću inicijativu EU-a na temu odgovornog upravljanja unutar lanca opskrbe u odjevnoj industriji uz prijedlog za povećanje transparentnosti u lancu opskrbe; podsjeća na važnost Pakta o održivosti pokrenutog 2013. i ističe da takve vrste inicijativa mogu poslužiti kao temelj za pripremu novih djelovanja u suradnji s trećim zemljama radi ispunjenja ciljeva u vezi s poboljšanjem uvjeta rada te zdravlja i sigurnosti na radu u odjevnoj industriji;

15.  potiče uzbekistansku vladu da radi na ratifikaciji i stvarnoj provedbi svih 27 temeljnih međunarodnih konvencija u okviru općeg sustava povlastica (OSP+) kako bi mogla zatražiti carinske povlastice u tom sustavu;

16.  ističe da je 2009. i 2010. Vijeće ukinulo sankcije EU-a „radi poticanja uzbekistanskih vlasti na poduzimanje daljnjih znatnih koraka za poboljšanje vladavine prava i stanja ljudskih prava na terenu”, navodeći nadalje da „će Vijeće pomno i stalno nadzirati stanje ljudskih prava u Uzbekistanu” te da „će dubina i kvaliteta dijaloga i suradnje ovisiti o uzbekistanskim reformama”;

17.  poziva Komisiju i ESVD da nadziru političku tranziciju u Uzbekistanu i da redovito obavještavaju Parlament o tom procesu;

18.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, ESVD i države članice da iskoriste proces tranzicije kao priliku da inzistiraju na konkretnim i mjerljivim poboljšanjima stanja ljudskih prava tijekom sljedećih mjeseci; ističe da bi konkretna poboljšanja trebala obuhvatiti uvjete koje su 2010. iznijeli ministri vanjskih poslova EU-a;

19.  ističe da je tekstilni sektor, posebno proizvodnja pamuka, glavno područje trgovine između EU-a i Uzbekistana; u tom smislu naglašava da bi EU trebao u potpunosti iskoristiti proširenje Sporazuma o partnerstvu i suradnji kako bi zajamčio da se uzbekistanske vlasti nakon iznenadne smrti predsjednika angažiraju na procesu tranzicije koji bi trebao dovesti do boljeg upravljanja, jačanja vladavine prava, demokratskih reformi i znatnog poboljšanja stanja ljudskih prava;

20.  ponovno naglašava obvezu Unije da nastavi graditi i produbljivati odnose s Uzbekistanom, što iziskuje poštovanje ljudskih prava i vladavine prava; poziva uzbekistansku vladu da stvori više prostora za neovisno civilno društvo, da posveti više pozornosti brigama uzbekistanskih i međunarodnih nevladinih organizacija te da ispuni svoje obveze u okviru Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te Konvencije protiv mučenja;

21.  snažno potiče uzbekistanske vlasti da u potpunosti poštuju svoje međunarodne obveze u pogledu zaštite ljudskih prava; pozdravlja njihovu najavu prijedloga za amnestiju povodom 24. obljetnice Ustava Uzbekistana; snažno potiče uzbekistanske vlasti da u taj potez uključe puštanje na slobodu iz zatvora svih pojedinaca zatvorenih na temelju politički motiviranih optužbi, poboljšanje postupanja prema osobama u pritvoru i prekidanje ciklusa represije, uhićenja i osuda; potiče uzbekistansku vladu da u većoj mjeri surađuje s međunarodnim institucijama, što uključuje i jedanaest posebnih postupaka Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UNHRC)(5);

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica i vladi i parlamentu Republike Uzbekistana.

(1) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 195.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0489.
(3) Izvještaj Odbora stručnjaka za primjenu konvencija i preporuka – Primjena međunarodnih radnih standarda za 2016. – IZVJEŠTAJ III (dio 1A).
(4) Izvještaj Odbora stručnjaka za primjenu konvencija i preporuka – Primjena međunarodnih radnih standarda za 2016. – IZVJEŠTAJ III (dio 1A), str. 218.
(5) Jedanaest posebnih postupaka opisano je na sljedećoj poveznici: http://spinternet.ohchr.org/_Layouts/SpecialProceduresInternet/ViewCountryVisits.aspx?Lang=en&country=UZBZa opći pregled posebnih postupaka UNHRC-a vidi: http://www.ohchr.org/en/HRBodies/SP/Pages/Welcomepage.aspx


Sporazum o trgovini između EU-a i Kolumbije i Perua (pristupanje Ekvadora) ***
PDF 241kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Protokola o pristupanju Sporazumu o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Ekvadora (07620/2016 – C8-0463/2016 – 2016/0092(NLE))
P8_TA(2016)0491A8-0362/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (07620/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt Protokola o pristupanju Sporazumu o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Ekvadora (07621/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 91., člankom 100. stavkom 2., člankom 207. stavkom 4 podstavkom 1. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0463/2016),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A8-0362/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica te Ekvadora Kolumbije i Perua.


Sporazum EU-a i Norveške o uzajamnom pristupu ribolovu u području Skagerraka ***
PDF 242kWORD 45k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju sporazuma između Europske unije i Kraljevine Norveške o uzajamnom pristupu ribolovu u području Skagerraka za plovila koja plove pod zastavom Danske, Norveške i Švedske (10711/2016 – C8-0332/2016 – 2016/0192(NLE))
P8_TA(2016)0492A8-0321/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (10711/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt sporazuma između Europske unije i Kraljevine Norveške o uzajamnom pristupu ribolovu u području Skagerraka za plovila koja plove pod zastavom Danske, Norveške i Švedske (11692/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0332/2016),

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu Rezoluciju od 14. prosinca 2016.(1) o nacrtu odluke Vijeća,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo (A8-0321/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Kraljevine Norveške.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0493.


Sporazum EU-a i Norveške o uzajamnom pristupu ribolovu u području Skagerraka
PDF 246kWORD 49k
Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju sporazuma između Europske unije i Kraljevine Norveške o uzajamnom pristupu ribolovu u području Skagerraka za plovila koja plove pod zastavom Danske, Norveške i Švedske (10711/2016 – C8-0332/2016 – 2016/0192(NLE)2016/2229(INI))
P8_TA(2016)0493A8-0320/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (10711/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt sporazuma između Europske unije i Kraljevine Norveške o uzajamnom pristupu ribolovu u području Skagerraka za plovila koja plove pod zastavom Danske, Norveške i Švedske (11692/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0332/2016),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu Rezoluciju od 14. prosinca 2016. o nacrtu odluke Vijeća(1),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. drugi podstavak Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0320/2016),

A.  budući da ribari iz Danske, Norveške i Švedske tradicionalno zajedno love u području Kattegata i Skagerraka;

B.  budući da se sporazumom poštuju povijesna prava ribara iz Danske, Norveške i Švedske na ribarenje u području Kattegata i Skagerraka ne dovodeći u pitanje prava ribara iz drugih država, a istodobno se jamči i da su poduzete odgovarajuće mjere za upravljanje ribarstvom i očuvanje u tim vodama;

C.  budući da se sporazumom također podupire provedba reformiranog sustava za upravljanje ribarstvom u EU-u, uspostavljenog u skladu s ciljevima i osnovnim načelima nove zajedničke ribarstvene politike, naročito uvođenje obveze iskrcavanja i obveznih mjera za održavanje stokova iznad razina koje omogućuju postizanje najvišeg održivog prinosa;

1.  poziva Komisiju da Parlamentu dostavi zapisnike i zaključke svih savjetovanja održanih u skladu s člankom 4. sporazuma;

2.  poziva Komisiju da tijekom zadnje godine primjene sporazuma, a prije započinjanja pregovora o njegovu produljenju, Parlamentu i Vijeću dostavi cjelovito izvješće o njegovoj provedbi;

3.  poziva Komisiju i Vijeće da, u okviru svojih ovlasti te u skladu s člankom 13. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 218. stavkom 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, bez odgode i u potpunosti informiraju Parlament u svim fazama postupaka koji se odnose na sporazum i njegovo produljenje;

4.  naglašava da se za sve treće zemlje pristup unutarnjem tržištu mora temeljiti na uzajamnosti i da u slučaju Norveške sve carine na prehrambene proizvode iz EU-a, uključujući proizvode ribarstva, moraju biti u skladu sa Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru;

5.  ističe da je zadaća Komisije zajamčiti da se carine na prehrambene proizvode i proizvode ribarstva iz EU-a ne određuju tako da su u suprotnosti s načelima slobodne trgovine u području prehrambenih proizvoda, uključujući proizvode ribarstva;

6.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Kraljevine Norveške.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0492.


Sporazum o operativnoj i strateškoj suradnji između Gruzije i Europola *
PDF 242kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o nacrtu provedbene odluke Vijeća kojom se Europskom policijskom uredu (Europol) odobrava sklapanje Sporazuma o operativnoj i strateškoj suradnji između Gruzije i Europola (10343/2016 – C8-0266/2016 – 2016/0810(CNS))
P8_TA(2016)0494A8-0343/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Vijeća (10343/2016),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, kako je izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0266/2016),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol)(1), a posebno njezin članak 23. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/934/PUP od 30. studenoga 2009. o donošenju provedbenih pravila kojima se uređuju odnosi Europola s partnerima, uključujući razmjenu osobnih podataka i klasificiranih informacija(2), a posebno njezine članke 5. i 6.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/935/PUP od 30. studenoga 2009. o određivanju popisa trećih država i organizacija s kojima Europol sklapa sporazume(3),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0343/2016),

1.  prihvaća nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Komisiju da nakon datuma primjene nove Uredbe o Europolu(4) ocijeni odredbe sadržane u sporazumu o suradnji; poziva Komisiju da obavijesti Parlament i Vijeće o rezultatima tog ocjenjivanja te da po potrebi podnese preporuku za odobrenje otvaranja ponovnih pregovora o sporazumu na međunarodnoj razini;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i Europolu.

(1) SL L 121, 15.5.2009., str. 37.
(2) SL L 325, 11.12.2009., str. 6.
(3) SL L 325, 11.12.2009., str. 12.
(4) Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (SL L 135, 24.5.2016., str. 53.).


Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2016/004 ES/Comunidad Valenciana automobilska industrija
PDF 356kWORD 54k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev iz Španjolske – EGF/2016/004 ES/Comunidad Valenciana automobilska industrija) (COM(2016)0708 – C8-0454/2016 – 2016/2298(BUD))
P8_TA(2016)0495A8-0379/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0708 – C8-0454/2016),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006.(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0379/2016),

A.  budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine i svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im pomogla da se ponovno uključe na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je donošenje Uredbe o EGF-u odraz sporazuma između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o utvrđivanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri obradi zahtjeva za mobilizaciju EGF-a u Komisiji, Parlamentu i Vijeću skraćivanjem vremena za procjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.  budući da je Španjolska podnijela zahtjev EGF/2016/004 ES/Comunidad Valenciana automobilska industrija za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja u gospodarskom sektoru svrstanom u odjeljak 29 NACE-a Rev. 2 (Proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica), većinom u regiji razine NUTS 2 Comunidad Valenciana (ES52), te s obzirom da se predviđa da će mjerama biti obuhvaćeno 250 otpuštenih radnika koji ispunjavaju uvjete za doprinos iz EGF-a;

E.  budući da je zahtjev podnesen na temelju intervencijskih kriterija iz članka 4. stavka 2. Uredbe o EGF-u, odstupajući od kriterija iz članka 4. stavka 1. točke (b)te uredbe, kojima se propisuje da je najmanje 500 radnika proglašeno viškom u referentnom razdoblju od devet mjeseci u poduzećima koja djeluju u istom ekonomskom sektoru definiranom na razini NACE-ovih Rev. 2 razreda djelatnosti i smještenima u jednoj regiji ili u dvjema susjednim regijama druge razine NUTS-a u državi članici;

F.  budući da je u skupini zemalja EU-27 u 2015. ostvaren pad proizvodnje motornih vozila u usporedbi s 2006. za 0,5 milijuna jedinica (sa 18,7 milijuna jedinica u 2006. na 18,2 u 2015.), dok je proizvodnja na svjetskoj razini porasla za 31,1 % (sa 69,2 milijuna jedinica u 2006. na 90,9 u 2015.)(4), prvenstveno u Kini i ostalim gospodarstvima jugoistočne Azije;

1.  slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 2. Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Španjolska stoga u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 856 800 EUR, što iznosi 60 % ukupnog troška od 1 428 000 EUR za ponovno uključivanje na tržište rada 250 radnika proglašenih viškom;

2.  smatra da pružanje potpore bivšim zaposlenicima malih i srednjih poduzeća također opravdava odobrenje zahtjeva koji se odnosi na manje od 500 otpuštenih radnika;

3.  napominje da je Španjolska 21. lipnja 2016. podnijela zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a te da je Komisija 8. studenog 2016. završila s ocjenjivanjem tog zahtjeva i o njemu istog dana obavijestila Parlament;

4.  primjećuje da su za sektor proizvodnje motornih vozila, prikolica i poluprikolica podnesena 23 zahtjeva za financijski doprinos iz EGF-a, od kojih se 13 temeljilo na učincima globalizacije na trgovinu(5) te 10 na svjetskoj financijskoj i gospodarskoj krizi(6); napominje da su od tih zahtjeva za financijski doprinos iz EGF-a tri bila iz Španjolske (EGF/2008/002 ES Delphi, EGF/2008/004 ES Castilla y León i Aragón i EGF/2010/002 ES Cataluña automobilska industrija);

5.  konstatira da je taj pad tržišnog udjela EU-a u automobilskoj industriji dio dugotrajnijeg trenda koji je Komisija već uočila u ocjenama prethodnih slučajeva EGF-a u automobilskoj industriji utemeljenih na globalizaciji trgovine, a u okviru kojeg je Unija izgubila gotovo polovicu svojeg tržišnog udjela između 2000. i 2015.;

6.  ističe da je pad proizvodnje automobila u Španjolskoj doveo do smanjenja broja poduzeća i radnih mjesta te da su u razdoblju od 2008. do 2014. u regiji Comunidad Valenciana 62 od ukupno 187 proizvođača automobila prestali raditi, što predstavlja pad od 33,16 %;

7.  napominje da je Bosal S.A. započeo s radom 1986. godine, kad je područje Sagunta proglašeno „preferencijalnim područjem ponovne industrijalizacije“ slijedom otpuštanja u lokalnoj visokoj peći; napominje da su stečaj i zatvaranje Bosala S.A. prouzročili gubitak 250 radnih mjesta u Saguntu, što je za taj grad relativno velik broj, te da su znatno utjecali na lokalno i regionalno gospodarstvo, posebno s obzirom na specifične značajke maloga grada u ruralnom području ozbiljno pogođenog ekonomskom krizom, kao i na posljedice procesa globalizacije u sektoru automobilske industrije; podsjeća da je stopa nezaposlenosti u regiji Comunidad Valenciana još uvijek 20,17 %(7), iako su vidljivi znakovi oporavka u području zaposlenosti;

8.  izražava žaljenje zbog povećanja broja nezaposlenih osoba u Saguntu između 2007. (2778) i 2015. (6437) te stope nezaposlenosti od 25,8 %, koja dodatno otežava ionako osjetljivu situaciju u tom području;

9.  naglašava da je 71 % od ukupnog broja otpuštenih radnika koji su predmet ovog zahtjeva starije od 45 godina, 78 % bilo je zaposleno u istom poduzeću najmanje 15 uzastopnih godina, a 50 % nema nikakve obrazovne kvalifikacije; nadalje napominje da u tom području u posljednje vrijeme nije otvoreno nijedno postrojenje; ističe da su zbog tih okolnosti otpušteni radnici ugroženi zbog nedovoljnog otvaranja radnih mjesta te da im je dodatno otežano pronalaženje novog zaposlenja;

10.  napominje da Španjolska planira 12 različitih mjera, od kojih su šest personalizirane usluge poput informativnih sastanaka, profesionalnog usmjeravanja, posredovanja pri zapošljavanju i promoviranja poduzetništva, a ostalih šest su naknade i poticaji za otpuštene radnike obuhvaćene ovim zahtjevom, poput doprinosa za troškove prijevoza i promjenu prebivališta ili poticaja za zapošljavanje; ističe da te inicijative predstavljaju aktivne mjere na tržištu rada;

11.  pozdravlja odluku Španjolske da ponudi mjere osposobljavanja usmjerene na stručno licenciranje, primjerice licencija potrebnih u sektoru putničkog prijevoza, i na sektore ili područja u kojima postoje ili će se pojaviti mogućnosti, primjerice prehrambeni sektor, kuhanje, sprečavanje rizika na radnom mjestu, kontrola kvalitete i standardi zaštite okoliša, projekti vezani uz sustave grijanja, ventilacije i klimatizacije te održavanje industrijske opreme; podupire pružanje mogućnosti stjecanja vještina u područjima koja doprinose uspješnijem radu poput informacijske i komunikacijske tehnologije, stranih jezika i poslovnog upravljanja;

12.  pozdravlja volju predstavnika bivših radnika Bosala S. A. (poduzeća iz kojeg je otpuštena većina radnika koji su predmet ovog zahtjeva) da podupru zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a i njihovo uključivanje u osmišljavanje mjera koje će se nuditi otpuštenim radnicima; napominje da su socijalni partneri, nadležne udruge poslodavaca i lokalne vlasti Sagunta također bili uključeni u taj proces;

13.  napominje da će mjere potpore dohotku činiti manje od 25 % ukupnog paketa personaliziranih mjera, što je znatno ispod maksimalnih 35 % koji je utvrđen u Uredbi o EGF-u te da su te mjere uvjetovane aktivnim sudjelovanjem ciljanih korisnika u traženju posla ili aktivnostima osposobljavanja;

14.  podsjeća na to da bi se u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u pri osmišljavanju usklađenog paketa personaliziranih usluga financiranom iz EGF-a trebali predvidjeti budući izgledi na tržištu rada i tražene vještine te da bi taj paket trebao biti usklađen s prelaskom na održivo gospodarstvo u kojemu se na učinkovit način gospodari resursima;

15.  napominje da je Španjolska potvrdila da za mjere koje ispunjavaju uvjete nije dodijeljena pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije; ponavlja poziv Komisiji da u svojim godišnjim izvješćima predstavi usporednu ocjenu tih podataka kako bi se zajamčilo potpuno poštovanje postojećih uredbi te kako bi se zajamčilo da Unija neće više puta financirati iste mjere;

16.  podsjeća na važnost povećanja mogućnosti zapošljavanja svih radnika prilagođenim programima osposobljavanja i priznavanjem sposobnosti i vještina koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi ne samo potrebama otpuštenih radnika nego i stvarnom poslovnom okruženju;

17.  smatra da bi pažljivo od slučaja do slučaja trebalo procjenjivati širu primjenu odstupanja od pragova prihvatljivosti, posebno u korist zaposlenika malih i srednjih poduzeća, produljenje referentnih razdoblja te mogućnost uključivanja otpuštenih radnika koji nude srodne usluge otpuštenim radnicima iz referentnog poduzeća, te nastojati da se na svaki način ograniči nepravilno korištenje proračunskih sredstava EGF-a; slaže se stoga s odlukom Komisije da pruži pomoć za 250 radnika iz 29 poduzeća u regiji Comunidad Valenciana;

18.  ponavlja da doprinosi iz EGF-a ne smiju zamijeniti ni aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća ni mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;

19.  traži od Komisije da javnosti omogući pristup dokumentima povezanima s predmetima EGF-a;

20.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

21.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji zahtjev koji je podnijela Španjolska – EGF/2016/004 ES/Comunidad Valenciana automobilska industrija

(Tekst ovog priloga ne navodi se ovdje jer odgovara tekstu konačnog akta, Odluci (EU) 2017/341.)

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4) Baza podataka Međunarodne organizacije proizvođača motornih vozila (OICA-e): http://www.oica.net/category/production-statistics/
(5) EGF/2013/004 ES Comunidad Valenciana automobilska industrija, COM(2016)0708; EGF/2007/001 FR PSA dobavljači, COM(2007)0415; EGF/2007/010 PT Lisboa Alentejo, COM(2008)0094; EGF/2008/002 ES Delphi, COM(2008)0547; EGF/2008/004 ES Castilla y León Aragón, COM(2009)0150; EGF/2009/013 DE Karmann, COM(2010)0007; EGF/2012/005 SE Saab, COM(2012)0622; EGF/2012/008 IT De Tomaso; COM(2013)0469; EGF/2013/006 PL Fiat Auto Poland, COM(2014)0699 i EGF/2013/012 BE Ford Genk, COM(2014)0532. EGF/2014/006 FR PSA, COM(2014)0560; EGF/2015/003 BE Ford Genk, COM(2015)0336 i EGF/2015/009 SE Volvo Trucks, COM(2016)0061.
(6) EGF/2009/007 SE Volvo, COM(2009)0602 EGF/2009/009 AT Steiermark, COM(2009)0602; EGF/2009/019 FR Renault, COM(2011)0420; EGF/2010/002 ES Cataluña automobilska industrija, COM(2010)0453; EGF/2010/004 PL Wielkopolskie, COM(2010)0616; EGF/2010/015 FR Peugeot, COM(2012)0461; EGF/2010/031 BE General Motors Belgium, COM(2011)0212; EGF/2011/003 DE Arnsberg i Düsseldorf automobilska industrija, COM(2011)0447; EGF/2011/005 PT Norte-Centro automobilska industrija, COM(2011)0664 i EGF/2015/002 DE Adam Opel, COM(2015)0342.
(7) EPA Q3 2016. http://www.ine.es/infografias/tasasepa/desktop/tasas.html?t=0&lang=es


Normalizacija računa željezničkih prijevoznika ***II
PDF 313kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o Stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1192/69 o zajedničkim pravilima normalizacije računa željezničkih prijevoznika (11197/1/2016 – C8-0424/2016 – 2013/0013(COD))
P8_TA(2016)0496A8-0368/2016

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (11197/1/2016 – C8-0424/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. listopada 2013.(2),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju(3) o prijedlogu Komisije upućenom Parlamentu i Vijeću (COM(2013)0026),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 76. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za promet i turizam (A8-0368/2016),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniraju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni, te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 122.
(2) SL C 356, 5.12.2013., str. 92.
(3) Usvojeni tekstovi od 26.2.2014., P7_TA(2014)0152.


Usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika ***II
PDF 317kWORD 50k
Rezolucija
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o Stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1370/2007 u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika (11198/1/2016 – C8-0425/2016 – 2013/0028(COD))
P8_TA(2016)0497A8-0373/2016

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (11198/1/2016 – C8-0425/2016),

–  uzimajući u obzir obrazložena stajališta, koja su u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti dostavili litavski parlament, luksemburški Zastupnički dom, nizozemski Senat i nizozemski Zastupnički dom, austrijsko Savezno vijeće te švedski parlament, u kojima se navodi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti;

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. listopada 2013.(2),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju(3) o prijedlogu Komisije upućenom Parlamentu i Vijeću (COM(2013)0028),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 76. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za promet i turizam (A8-0373/2016),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  prihvaća izjavu priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

4.  predlaže da se akt navodi kao „Uredba van de Camp-Dijksma o otvaranju tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika(4);

5.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniraju Europske unije;

6.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni, te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

7.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Europskog parlamenta o prijelazu osoblja

U skladu s uvodnom izjavom 14. i člankom 4. stavcima 4.a, 4.b i 6. države članice moraju u potpunosti poštovati Direktivu 2001/23/EZ u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća te su ovlaštene izlaziti izvan opsega primjene te Direktive i poduzeti dodatne mjere za zaštitu osoblja u skladu s pravom Unije, primjerice traženjem obveznog prijelaza osoblja čak i u slučaju da se Direktiva 2001/23/EZ ne primjenjuje.

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 122.
(2) SL C 356, 5.12.2013., str. 92.
(3) Usvojeni tekstovi od 26.2.2014., P7_TA(2014)0148.
(4) Wim van de Camp i Sharon Dijksma vodili su pregovore o aktu u ime Parlamenta i Vijeća.


Jedinstveni europski željeznički prostor ***II
PDF 314kWORD 49k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja direktive Europskog Parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2012/34/EU u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika i upravljanja željezničkom infrastrukturom (11199/1/2016 – C8-0426/2016 – 2013/0029(COD))
P8_TA(2016)0498A8-0371/2016

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (11199/1/2016 – C8-0426/2016),

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja francuskog Senata, Litavskog parlamenta, luksemburškog Zastupničkog doma, nizozemskog Senata, nizozemskog Zastupničkog doma i Švedskog parlamenta podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. listopada 2013.(2),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju(3) o prijedlogu Komisije upućenom Parlamentu i Vijeću (COM(2013)0029),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 76. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za promet i turizam (A8-0371/2016),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  predlaže da se akt navodi kao Sassoli-Dijksma Direktiva pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika i upravljanja željezničkom infrastrukturom(4);

4.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniraju Europske unije;

5.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni, te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

6.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 122.
(2) SL C 356, 5.12.2013., str. 92.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0147.
(4) David-Maria Sassoli i Sharon Dijksma vodili su pregovore o tom aktu u ime Parlamenta i Vijeća.


Pristup tržištu lučkih usluga i financijska transparentnost luka ***I
PDF 329kWORD 55k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o stvaranju okvira za pristup tržištu lučkih usluga i financijske transparentnosti luka (COM(2013)0296 – C7-0144/2013 – 2013/0157(COD))
P8_TA(2016)0499A8-0023/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0296),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 100. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0144/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja španjolskog Kongresa zastupnika, španjolskog Senata, francuske Narodne skupštine, talijanskog Senata, latvijskog Parlamenta, malteškog Parlamenta, poljskog Sejma te Švedskog parlamenta podnesena u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 28. studenoga 2013.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 5. listopada 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A8-0023/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  predlaže da se akt navodi kao „Uredba Fleckenstein – Schultz van Haegen o stvaranju okvira za pristup tržištu lučkih usluga i financijske transparentnosti luka.”(4)

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima;

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. prosinca 2016. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za pružanje lučkih usluga i zajedničkih pravila o financijskoj transparentnosti luka

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/352.)

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 111.
(2) SL C 114, 15.4.2014., str. 57.
(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene 8. ožujka 2016. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0069).
(4) Knut Fleckenstein i Melanie Schultz van Haegen vodili su pregovore o aktu u ime Parlamenta i Vijeća.


Imenovanje člana Revizorskog suda - Juhan Parts
PDF 237kWORD 48k
Odluka Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o predloženom imenovanju Juhana Partsa za člana Revizorskog suda (C8-0445/2016 – 2016/0817(NLE))
P8_TA(2016)0500A8-0375/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0445/2016),

–  uzimajući u obzir članak 121. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0375/2016),

A.  budući da je Odbor za proračunski nadzor ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno s obzirom na uvjete navedene u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

B.  budući da je na sjednici Odbora za proračunski nadzor od 5. prosinca 2016. održano saslušanje kandidata Vijeća za člana Revizorskog suda;

1.  daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Juhan Parts imenuje članom Revizorskog suda;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.


Istraživački program Istraživačkog fonda za ugljen i čelik *
PDF 427kWORD 53k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o prijedlogu odluke Vijeća o izmjeni Odluke 2008/376/EZ o usvajanju istraživačkog programa Istraživačkog fonda za ugljen i čelik i o višegodišnjim tehničkim smjernicama za taj program (COM(2016)0075 – C8-0099/2016 – 2016/0047(NLE))
P8_TA(2016)0501A8-0358/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2016)0075),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 2. drugi stavak Protokola br. 37., o financijskim posljedicama isteka Ugovora o EZUČ-u i o Istraživačkom fondu za ugljen i čelik, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0099/2016),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0358/2016),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i člankom 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 3.
(3)   Nužno je revidirati pravila o nadležnosti i sastavu savjetodavnih i tehničkih skupina, osobito u pogledu profila stručnjaka koje imenuje Komisija kako bi se osigurala veća transparentnost te usklađenost i dosljednost stručnih skupina Komisije s okvirom te doprinijelo, koliko je to moguće, uravnoteženoj zastupljenosti relevantnih područja stručnosti i područja od interesa kao i optimalnoj ravnoteži spolova.
(3)   Nužno je revidirati pravila o nadležnosti i sastavu savjetodavnih i tehničkih skupina kako bi relevantni dionici postali svjesni rasprava koje se vode u tim skupinama, osobito u pogledu profila i utjecaja stručnjaka koje imenuje Komisija kako bi se osigurala veća transparentnost te usklađenost i dosljednost s okvirom za stručne skupine Komisije te doprinijelo, koliko je to moguće, uravnoteženoj zastupljenosti relevantnih područja stručnosti i područja od interesa kao i optimalnoj ravnoteži spolova. Međutim potrebno je poštovati odluku Komisije od 30. svibnja 2016. o uspostavi horizontalnih pravila o osnivanju i radu stručnih skupina Komisije te rezoluciju Europskog parlamenta o nadzoru registra i sastavu stručnih skupina Komisije.
Amandman 2
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 4.
(4)   Primjereno je razmotriti jednostavnija pravila financiranja kako bi se olakšalo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u programu Istraživačkog fonda te dopustiti upotrebu „jediničnih troškova” za izračun prihvatljivih troškova osoblja za vlasnike malih i srednjih poduzeća i druge fizičke osobe koje ne primaju plaću.
(4)   Primjereno je poduprijeti opće sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u programu Istraživačkog fonda za ugljen i čelik tako da se, između ostalog, pojednostave pravila financiranja kako bi se olakšalo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u programu Istraživačkog fonda te dopustila upotreba „jediničnih troškova” za izračun prihvatljivih troškova osoblja za vlasnike malih i srednjih poduzeća i druge fizičke osobe koje ne primaju plaću.
Amandman 3
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 5.a (nova)
(5a)  Sektori ugljena i čelika važni su u procesu europske integracije i imaju ključnu ulogu u cjelokupnom industrijskom sektoru Unije. Istovremeno su uvjeti rada u tim sektorima zahtjevni i često štete zdravlju radnika i građana. Postrojenja i poduzeća trebala bi stoga poštovati sve pravne zahtjeve u pogledu društvene odgovornosti, donijeti konačna rješenja i svesti na minimum društvene posljedice tranzicije ili zatvaranja postrojenja. Potrebno je, u najvećoj mogućoj mjeri, savjetovati se sa socijalnim partnerima o pitanjima povezanima s društvenom odgovornošću.
Amandman 16
Prijedlog odluke
Članak 1. – točka -1. (nova)
Odluka 2008/376/EZ
Članak 3. – točka 1. – podtočka g
(-1)  Briše se članak 3. točka 1. podtočka (g).
Amandman 4
Prijedlog odluke
Članak 1. – točka -1.a(nova)
Odluka 2008/376/EZ
Članak 6. – stavak 2. – točka ga (nova)
(-1a)  U članku 6. stavku 2. dodaje se sljedeća točka:
„(ga) utjecaj na zapošljavanje radnika i lokalnih zajednica u kojima se vrše rudarske operacije;”
Amandman 5
Prijedlog odluke
Članak 1. – točka -1.b (nova)
Odluka 2008/376/EZ
Članak 6. – stavak 2. – točka gb (nova)
(-1b)  U članku 6. stavku 2. dodaje se sljedeća točka:
„(gb) utjecaj na zdravlje i sigurnost radnika i lokalnih zajednica u kojima se vrše rudarske operacije;”
Amandman 20
Prijedlog odluke
Članak 1. – točka -1.c (nova)
Odluka 2008/376/EZ
Članak 8. – uvodni dio
„Istraživanje i tehnološki razvoj (ITR) ima za cilj unaprijediti postupke proizvodnje čelika s ciljem poboljšanja kvalitete proizvoda i povećanja produktivnosti. Smanjenje emisija, potrošnje energije i učinka na okoliš, kao i poboljšanje iskorištavanja sirovina i očuvanje resursa sastavni su dio traženih poboljšanja. Istraživački projekti bave se jednim ili više od sljedećih područja:”
(-1.c) U članku 8. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:
„Istraživanje i tehnološki razvoj (ITR) ima za cilj unaprijediti postupke proizvodnje čelika s ciljem poboljšanja kvalitete proizvoda i povećanja produktivnosti. Smanjenje emisija, potrošnje energije i učinka na okoliš, kao i poboljšanje iskorištavanja sirovina i očuvanje resursa sastavni su dio traženih poboljšanja. Istraživački projekti bave se revolucionarnim tehnologijama u jednom od sljedećih područja ili više njih:”
Amandman 6
Prijedlog odluke
Članak 1. – točka 1.
Odluka 2008/376/EZ
Članak 21. – točka ia (nova)
(ia)  ocjenjivanje dovršenih projekata proizvodnje ugljena i čelika u dotičnim područjima;
Amandman 7
Prijedlog odluke
Članak 1. – točka 2.
Odluka 2008/376/EZ
Članak 22. – stavak 1. – podstavak 1.
Svaka savjetodavna skupina sastavljena je u skladu s tablicama iz Priloga. Članovi savjetodavnih skupina pojedinci su koje imenuje glavni direktor Glavne uprave za istraživanje i inovacije kako bi zastupali zajednički interes dionika. Ne predstavljaju pojedinačne dionike, ali izražavaju mišljenje zajedničko različitim organizacijama dionika.
Svaka savjetodavna skupina sastavljena je u skladu s tablicama iz Priloga. Članovi savjetodavnih skupina pojedinci su koje imenuje glavni direktor Glavne uprave Komisije za istraživanje i inovacije kako bi zastupali zajednički interes dionika. Oni djeluju samostalno i ne predstavljaju pojedinačne dionike, ali izražavaju mišljenje zajedničko različitim organizacijama dionika.
Amandman 8
Prijedlog odluke
Članak 1. – točka 2.
Odluka 2008/376/EZ
Članak 22. – stavak 2. – podstavak 2.
Moraju biti aktivni u dotičnom području i svjesni prioriteta industrije.
Moraju biti aktivni u dotičnom području i svjesni prioriteta industrije i sektora.
Amandman 9
Prijedlog odluke
Članak 1. – točka 3.
Odluka 2008/376/EZ
Članak 24. – stavak 1. – podstavak 2.
Članove tehničkih skupina imenuje u vlastito ime glavni direktor Glavne uprave za istraživanje i inovacije.
Članove tehničkih skupina imenuje u vlastito ime glavni direktor Glavne uprave Komisije za istraživanje i inovacije.
Amandman 15
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 3.
Odluka 2008/376/EZ
Članak 24. – stavak 3.a (novi)
3 a.   Komisija se poziva da zajamči najveću moguću transparentnost, uključujući objavu dnevnog reda, popratnih dokumenata, zapisnika o glasovanju i detaljnih zapisnika, među ostalim izdvojena mišljenja u skladu s preporukom Europskog ombudsmana;
Amandman 10
Prijedlog odluke
Članak 1. – točka 9.
Odluka 2008/376/EZ
Članak 39.
Za imenovanje neovisnih i visoko kvalificiranih stručnjaka iz članka 18., članka 28. stavka 2. i članka 38. primjenjuju se analogijom odredbe iz članka 40. Uredbe (EU) br. 1290/2013 (*).
Za imenovanje neovisnih i visoko kvalificiranih stručnjaka iz članka 18., članka 28. stavka 2. i članka 38. primjenjuju se analogijom odredbe iz članka 40. Uredbe (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*) u kombinaciji sa, za stručne skupine u cjelini, Odlukom Komisije od 30. svibnja 2016. o uspostavi horizontalnih pravila o osnivanju i radu stručnih skupina Komisije te rezolucijom Europskog parlamenta o nadzoru registra i sastavu stručnih skupina Komisije.
______________
___________________
(*) Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 81.).”;
(*) Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 81.).”;

Godišnje izvješće o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. godinu i politici Europske unije u tom području
PDF 559kWORD 100k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. godinu i politici Europske unije u tom području (2016/2219(INI))
P8_TA(2016)0502A8-0355/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda, na snazi od 24. listopada 1945.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale sporazume o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a, posebice Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima koji su usvojeni u New Yorku 16. prosinca 1966.,

–  uzimajući u obzir temeljne međunarodne konvencije o ljudskim pravima, uključujući Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, čiji je potpisnik EU,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena(1),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i Rezoluciju Parlamenta od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(2),

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji od 18. prosinca 1990.(3),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o pravu na razvoj(4),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o pravima autohtonih naroda i zaključni dokument sjednice Opće skupštine na visokoj razini od 22. rujna 2014. poznate pod nazivom Svjetska konferencija o autohtonim narodima(5),

–  uzimajući u obzir Bečku deklaraciju i Akcijski program donesen 25. lipnja 1993.(6),

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i platformu za djelovanje iz 1995.(7) i program djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju (ICPD) iz 1994.(8) te ishode njihovih revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir Pariška načela Ujedinjenih naroda o nacionalnim institucijama za ljudska prava(9),

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 25. Povelje Europske unije o temeljnim pravima o pravima starijih osoba,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 8., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir dokument koji je Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku / potpredsjednica Komisije objavila 28. lipnja 2016. pod naslovom „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: Jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”(10),

–  uzimajući u obzir Strateški okvir i Akcijski plan EU-a u području ljudskih prava i demokracije koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.(11),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 8. prosinca 2009. o promicanju sukladnosti s međunarodnim humanitarnim pravom(12) i ažurirane smjernice Europske unije o primicanju sukladnosti s međunarodnim humanitarnim pravom(13),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za ljudska prava i demokracije za razdoblje od 2015. do 2019. koji je Vijeće usvojilo 20. srpnja 2015.(14),

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja(15),

–  uzimajući u obzir paket mjera Vijeća za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba(16), koje je Vijeće donijelo 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir smjernice za međuparlamentarna izaslanstva Europskog parlamenta o promicanju ljudskih prava i demokracije prilikom njihovih posjeta izvan Europske unije,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. koje je Vijeće usvojilo 20. lipnja 2016.(17),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za ravnopravnost spolova i osnaživanje žena: preobrazba života djevojčica i žena s pomoću vanjskih odnosa EU-a za razdoblje 2016. – 2020. (GAPII) koji je Vijeće donijelo 26. listopada 2015.(18),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. lipnja 2016. o jednakosti LGBTI osoba(19) i Popis mjera Komisije za promicanje jednakosti LGBTI osoba (2016. – 2019.)(20),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o rodu u okviru razvoja(21),

–  uzimajući u obzir Europski migracijski program od 13. svibnja 2015.(COM(2015)0240) i zaključke Vijeća o migracijama od 20. srpnja 2015.(22), 14. rujna 2015.(23) i 22. rujna 2015.(24),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2015/260 od 17. veljače 2015. o produljenju mandata posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava(25),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 5. prosinca 2014. o promicanju i zaštiti prava djece(26),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. svibnja 2012. o „Povećanju utjecaja razvojne politike Europske unije: plan za promjenu(27),

–  uzimajući u obzir revidirane pokazatelje EU-a koji se odnose na sveobuhvatan pristup u provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti koje je Vijeće donijelo 20. rujna 2016.(28),

–  uzimajući u obzir Konvenciju iz Istanbula Vijeća Europe od 11. svibnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja(29),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2011/168/CFSP od 21. ožujka 2011. o Međunarodnom kaznenom sudu i o stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2003/444/ZVSP(30),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice o preispitivanju Europske politike susjedstva (JOIN(2015)0050),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan iz Vallette od 11. i 12. studenoga 2015.(31),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a od 13. listopada 2015. o ženama, miru i sigurnosti(32),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a od 19. lipnja 2008. o seksualnom nasilju kao ratnom zločinu(33),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a od 31. listopada 2000. o ženama, miru i sigurnosti(34),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a od 18. prosinca 2014. o zaštiti migranata(35),

–  uzimajući u obzir svoje hitne rezolucije u vezi sa slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o Uzajamnom fondu EU-a za Afriku: implikacije za razvojnu i humanitarnu pomoć(36),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o borbi protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU-a(37),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnog prava(38),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(39),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 4. veljače 2016. o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država(40),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. i politici Europske unije u tom području(41),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o migracijama i izbjeglicama u Europi(42),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o obnovi Plana djelovanja EU-a za jednakost spolova i osnaživanje žena u razvoju(43),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o smrtnoj kazni(44),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o ljudskim pravima i tehnologiji: utjecaj protuprovalnih i nadzornih sustava na ljudska prava u trećim zemljama(45),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu(46),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. ožujka 2015. o prioritetima EU-a za Vijeće UN-a za ljudska prava 2015.(47),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 18. rujna 2014. o stanju u Iraku i Siriji te ofenzivi IS-a, uključujući progon manjina(48),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica(49),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o diskriminaciji na temelju kaste(50) i izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za pitanja manjima o manjinama i diskriminaciji na temelju kaste od 28. siječnja 2016.(51),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija u svijetu(52),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(53),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. studenog 2011. o podršci EU-a Međunarodnom kaznenom sudu: suočavanje s izazovima i prevladavanje poteškoća(54),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2011. o vanjskoj politici EU-a kojom se podržava demokratizacija(55),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o politikama EU-a u korist branitelja ljudskih prava(56),

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima: provedba okvira Ujedinjenih naroda: „Zaštita, poštovanje i pomoć” koje je Vijeće UN-a za ljudska prava odobrilo u svojoj rezoluciji 17/4 od 6. srpnja 2011.(57),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Europske zaklade za demokraciju za 2015. godinu(58),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0355/2016),

A.  budući da članak 21. UEU-a obvezuje Europsku uniju na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (ZVSP) vođenu načelima koja su nadahnula njezino stvaranje te koja Unija nastoji unaprijediti u svijetu, i to: načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanja ljudskog dostojanstva, načelima jednakosti i solidarnosti te poštovanjem načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava;

B.  budući da se člankom 207. UFEU-a zahtijeva da se trgovinska politika EU-a temelji na načelima i ciljevima vanjskoga djelovanja EU-a;

C.  budući da je člankom 3. UEU-a utvrđeno da „u svojim odnosima s ostatkom svijeta, Unija podržava i promiče svoje vrijednosti i interese i doprinosi zaštiti svojih građana. Ona doprinosi miru, sigurnosti, održivom razvoju Zemlje, solidarnosti i uzajamnom poštovanju među narodima, slobodnoj i poštenoj trgovini, iskorjenjivanju siromaštva i zaštiti ljudskih prava, osobito prava djeteta, te strogom poštovanju i razvoju međunarodnog prava, uključujući poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda”;

D.  budući da su poštovanje te promicanje i zaštita nedjeljivosti i univerzalnosti ljudskih prava među ključnim ciljevima vanjske i sigurnosne politike EU-a, kako je utvrđeno klauzulom o ljudskim pravima uvrštenom u sve sporazume EU-a s trećim zemljama;

E.  budući da su poštovanje ljudskih prava, mir, sigurnost i razvoj međusobno usko povezani i da se uzajamno podupiru;

F.  budući da bi politike potpore ljudskih prava i demokracije trebalo sustavno uključiti u sve ostale politike EU-a koje imaju vanjskopolitičku dimenziju, kao što su razvoj, migracije, sigurnost, borba protiv terorizma, proširenje i trgovina, osobito primjenom uvjetovanja poštovanjem ljudskih prava;

G.  budući da je usklađenost unutarnje i vanjske dimenzije u području ljudskih prava ključna za inozemnu vjerodostojnost politike EU-a o ljudskim pravima te budući da je povećana usklađenost, između unutarnjih i vanjskih politika EU-a, ali i među različitim vanjskim politikama EU-a, nužan preduvjet za uspješnu i djelotvornu politiku EU-a u području ljudskih prava i demokratizacije; budući da bi veća dosljednost trebala omogućiti EU-u brže i uspješnije djelovanje već u ranim fazama kršenja ljudskih prava; budući da je izazov koji predstavlja dosljednost posebno izražen u pitanjima aktualne migracijske politike;

H.  budući da su vrijednosti slobode, poštovanja ljudskih prava i načela održavanja redovitih i istinskih izbora ključni elementi demokracije; budući da su, uz održavanje slobodnih i pravednih izbora, značajke demokratskih režima transparentno i odgovorno upravljanje, poštovanje vladavine prava, slobodu izražavanja, poštovanje ljudskih prava, postojanje neovisnog pravosudnog sustava te poštovanje međunarodnog prava i međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima;

I.  budući da je poštovanje ljudskih prava ugroženo diljem svijeta te budući da niz autoritarnih režima dovodi u pitanje univerzalnost ljudskih prava; budući da diljem svijeta postoje brojni pokušaji da se prostor civilnog društva ograniči, uključujući u multilateralnim forumima; i budući da nepoštovanje ljudskih prava ima negativne posljedice za pojedince, njihovo okruženje i društvo u cjelini;

J.  budući da je EU bio ključan čimbenik u donošenju Programa za održivi razvoj za razdoblje do 2030., kojim se nastoje ostvariti ljudska prava svih osoba;

K.  budući da je Vijeće 20. srpnja 2015. usvojilo novi Akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji za razdoblje od 2015. do 2019. kako bi se EU-u omogućilo da se s tim izazovima suoči usredotočenijim, sustavnijim i koordiniranijim korištenjem svojih instrumenata u području ljudska prava; budući da taj Akcijski plan valja provesti u skladu s Akcijskim planom za rodnu ravnopravnost (2016. – 2020.);

L.  budući da je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku izjavila da će ljudska prava biti jedan od njezinih najvažnijih prioriteta te da se njima kani koristiti kao smjerokazom u svim odnosima s trećim zemljama; budući da je on istaknula i odlučnost EU-a da, bez iznimke, promiče ljudska prava u svim područjima vanjskih odnosa;

M.  budući da je zalaganje EU-a za djelotvoran sustav multilateralnih odnosa, u čijem je središtu UN, sastavni dio vanjske politike Unije koja se temelji na uvjerenju da je sustav multilateralnih odnosa zasnovan na univerzalnim pravilima i vrijednostima najprikladniji za rješavanje globalnih kriza, izazova i prijetnji; budući da je suradnja s trećim zemljama u svim bilateralnim i multilateralnim forumima jedan od najdjelotvornijih načina tematiziranja pitanja ljudskih prava u tim zemljama;

N.  budući da se redovnim sjednicama Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UNHRC), imenovanjima posebnih izvjestitelja, mehanizmom univerzalnog periodičnog pregleda te posebnim postupcima usmjerenima na rješavanje stanja u određenim državama ili na određene teme daje doprinos međunarodnim naporima za promicanje i poštovanje ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;

O.  budući da EU suradnju s civilnim društvom i braniteljima ljudskih prava u trećim zemljama smatra jednim od svojih temeljnih prioriteta u promicanju ljudskih prava i borbi protiv kršenja ljudskih prava;

P.  budući da u svojoj Rezoluciji od 22. listopada 2013. o lokalnim vlastima i civilnom društvu: Europski angažman za potporu održivom razvoju(59), Parlament izražava zabrinutost zbog pritisaka na organizacije civilnog društva, naglašava važnost definiranja sustava praćenja koji omogućuje ocjenjivanje napretka u pogledu političkih i regulatornih odredaba te poziva na promicanje razvoja poticajne okoline za organizacije civilnog društva; budući da je veliki broj zemalja nedavno donio stroge zakone o nevladinim organizacijama kojima se strane organizacije proglašavaju nepoželjnima ako se utvrdi da predstavljaju prijetnju za ustavni poredak, obranu ili sigurnost dotične zemlje te budući da je samo u 2015. diljem svijeta ubijeno 185 aktivista za ljudska prava i zaštitu okoliša, 66 % njih u zemljama Latinske Amerike;

Q.  budući da sve više zemalja, osobito u Aziji, na Bliskom Istoku i u Africi, pribjegava zabranama putovanja kako bi se branitelje ljudskih prava spriječilo da sudjeluju na međunarodnim događanjima;

R.  budući da se člankom 18. i člankom 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima potvrđuje da svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi te slobodu mišljenja i izražavanja, što uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice; budući da je naglo porastao broj slučajeva progona povezanih isključivo s osobama koje na miran način izražavaju svoje pravo na slobodu mišljenja, bogoslužja i izražavanja;

S.  budući da se člankom 20. Opće deklaracije o ljudskim pravima potvrđuje da svatko ima pravo na mirno okupljanje i udruživanje; budući da se Rezolucijom 21/16 Vijeća UN-a za ljudska prava podsjeća države na njihovu obvezu poštovanja i zaštite prava pojedinaca na mirno okupljanje i slobodno udruživanje, kako na internetu, tako i izvan interneta te budući da slobodu misli, savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja treba poduprijeti međureligijskim i međukulturnim dijalozima;

T.  budući da su temeljna prava međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava utvrđena Ženevskim konvencijama i dodatnim protokolima te da su ona u središtu svakog humanitarnog djelovanja; budući da se zaštita civila i raseljenih osoba u područjima sukoba mora neutralno i nepristrano zajamčiti te budući da se treba pridržavati načela neovisnosti pomoći;

U.  budući da je nezakonita okupacija državnog područja trajna povreda međunarodnog prava, koja prema međunarodnom humanitarnom pravu povlači za sobom odgovornost okupacijske sile za civilno stanovništvo;

V.  budući da je teško osigurati dokaze o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti, osobito u vrijeme dosad nezabilježenog broja izbjeglica koji bježe pred nasiljem; budući da je osiguranje dokaza ključno za to da se počinitelji privedu pravdi;

W.  budući da su pokušaji zatvaranja zatvora SAD-a u zaljevu Guantánamo bili neuspješni te da je tijekom 2015. oslobođeno ili premješteno samo 20 pritvorenika;

X.  budući da diljem svijeta sve više osoba bježi od rata, oružanih sukoba ili drugih ponižavajućih uvjeta te budući da ti izbjeglički tokovi i razni oblici migracija predstavljaju znatan izazov, i za politiku EU-a i na svjetskoj razini, te da oni zahtijevaju trenutačna, djelotvorna i održiva rješenja u skladu s našim zajedničkim europskim vrijednostima; budući da humanitarna pomoć koju pruža Komisija, koja je vodeći globalni donator, pomaže izbjeglicama i raseljenim osobama u više od 30 zemalja;

Y.  budući da su u cilju borbe protiv krijumčarenja i radnog iskorištavanja migranata te trgovine migrantima potrebna kratkoročna, srednjoročna i dugoročna rješenja, među kojima i mjere za razbijanje kriminalnih mreža i privođenje kriminalaca pravdi te za prikupljanje i analizu podataka, mjere za zaštitu žrtava i vraćanje migranata koji nezakonito borave u EU-u, kao i suradnja s trećim zemljama te dugoročne strategije za rješavanje problema potražnje za krijumčarenim osobama i temeljnih uzroka migracija zbog kojih ljudi završavaju u rukama krijumčara;

Z.  budući da je pravda ključna za postizanje većeg stupnja poštovanja ljudskih prava te da EU i njegove države članice bezuvjetno podupiru Međunarodni kazneni sud (MKS) od njegova začetka, promičući pritom univerzalnost Rimskog statuta i braneći njegov integritet radi jačanja njegove neovisnosti;

AA.  budući da je dosad ostvaren znatan napredak u pogledu ukidanja smrtne kazne te budući da su mnoge zemlje ukinule smrtnu kaznu, dok je dio njih poduzeo zakonodavne mjere u tom smjeru; budući da je tijekom 2015. došlo do znatnog porasta ukupnog broja pogubljenja, od čega je gotovo 90 % provedeno u samo trima zemljama: Iranu, Pakistanu i Saudijskoj Arabiji; budući da je Bjelarus i dalje jedina zemlja u Europi koja nije ukinula smrtnu kaznu;

AB.  budući da je ravnopravnost spolova u srži europskih vrijednosti, da je sadržana u pravnom i političkom okviru EU-a te da je središnji dio programa UN-a za održivi razvoj do 2030.; budući da je proteklih godina došlo do znatnog porasta nasilja i diskriminacije protiv žena i djevojaka, osobito u ratnim zonama i pod autoritarnim režimima;

AC.  budući da, prema podacima UNICEF-a, 250 milijuna djece diljem svijeta živi u zemljama zahvaćenima sukobima, da je gotovo 50 milijuna djece prisilno raseljeno kao posljedica nasilja, rata i ratnih zločina, terorizma i pobuna, odnosno da su zbog tih razloga migrirali preko granica, te da brojna djeca i dalje trpe razne oblike diskriminacije i nasilja, iskorištavanja, zlostavljanja, prisilnog rada, siromaštva i neishranjenosti;

AD.  budući da je, prema podacima UNICEF-a, jedno dijete među njih 200 u svijetu izbjeglica, da su gotovo trećina djece koja žive izvan zemlje u kojoj su rođena izbjeglice te da je broj djece izbjeglica udvostručen između 2005. i 2015. godine;

AE.  budući da se člankom 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima priznaje pravo svake osobe na „životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji” u okviru kojega majčinstvo i djetinjstvo imaju pravo na posebnu skrb i pomoć, što uključuje i zdravstvenu skrb; budući da pristup obrazovanju, prehrani i zdravstvenoj skrbi trebao biti zajamčen svoj djeci; budući da se u Rezoluciji Vijeća za ljudska prava UN-a 26/28(36) poziva da se sljedeći sastanak socijalnog foruma UNHRC-a usredotoči na pristup lijekovima u skladu s pravom svih ljudi na najviši mogući standard tjelesnog i duševnog zdravlja; budući da se u Statutu WHO-a navodi da je uživanje najvišeg mogućeg standarda zdravlja jedno od temeljnih prava svakog čovjeka bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, gospodarski ili socijalni status;

AF.  budući da, u skladu s Konvencijom UN-a o pravu djeteta, vlasti moraju poštovati prava djeteta koje je razdvojeno od jednog ili oba roditelja;

AG.  budući da su nasilje usmjereno protiv manjina, među kojima i pripadnika zajednice LGBTI, i njihov nezakoniti progon i dalje prisutni u mnogim područjima diljem svijeta te da je diskriminacija široko rasprostranjena u područjima zdravstvene skrbi, obrazovanja te zapošljavanja, ali i u drugim sektorima;

AH.  budući da iz cijeloga svijeta i dalje pristižu izvješća o kršenjima građanskih i političkih, ekonomskih, radnih, socijalnih i kulturnih prava te šteti po okoliš do kojih dolazi zbog nedopuštenih poslovnih praksi određenih subjekata iz privatnog sektora; budući da postoji snažna veza između korupcije, utaje poreza, nezakonitih tokova kapitala i kršenja ljudskih prava;

AI.  budući da se Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima primjenjuju na sve države i sva poduzeća, bila ona transnacionalna ili ne, neovisno o njihovoj veličini, sektoru, lokaciji, vlasništvu i strukturi te budući da je u primjeni Vodećih načela UN-a u cijelom svijetu izazov i dalje predstavlja uspostava djelotvornih mehanizama za nadzor i sankcioniranje; budući da je potrebno povesti računa o posebnim značajkama malih i srednjih poduzeća (MSP) i uključiti ih u fleksibilan pristup društveno odgovornom poslovanju koji će biti prilagođen njihovu potencijalu;

AJ.  budući da je Komisija u listopadu 2015. donijela novu trgovinsku strategiju naslovljenu „Trgovina za sve”, u kojoj je utvrđeno da se trgovina rabi kao sredstvo za jačanje ljudskih prava u trećim zemljama;

AK.  budući da je tijekom 2015. Europska unija počela s radom na zakonodavstvu usmjerenom na rješavanja problema trgovine mineralima kojom se raspiruju sukobi;

AL.  budući da nacionalna i međunarodna sportska događanja, kao što su Olimpijske igre i nogometni Svjetski kup, ne bi trebalo koristiti u političke svrhe, nego, kako je sadržano u Olimpijskoj povelji, organizirati poštujući u cijelosti sva ljudska prava te da bi njihov cilj trebao biti skladan razvoj čovječanstva kojim se promiče miroljubivo društvo koje se brine o očuvanju ljudskih prava i ljudskog dostojanstva i u kojem nema diskriminacije na bilo kojoj od osnova poput nacionalnosti, rase, religije, politike, spola, rodnog identiteta, seksualne orijentacije ili spolnih obilježja;

AM.  budući da ekološke promjene dovode u pitanje pristup vodi, prirodnim resursima i hrani;

Ljudska prava u središtu vanjske politike EU-a

1.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što su promicanje i zaštita ljudskih prava i demokratskih vrijednosti ugroženi diljem svijeta te što se univerzalnost ljudskih prava ozbiljno dovodi u pitanje u brojnim dijelovima svijeta, uključujući i onima koji su pod vlašću autoritarnih režima ili pod kontrolom terorističkih skupina poput Daiša;

2.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog brojnih i sve češćih pokušaja sužavanja prostora za djelovanje civilnog društva i branitelja ljudskih prava, sve većih ograničenja slobode okupljanja i slobode izražavanja te sve većeg broja represivnih zakona koji utječu na civilno društvo, a koji se diljem svijeta, u zemljama poput Rusije, Turske i Kine, donose pod izgovorom borbe protiv terorizma (uvođenjem protuterorističkih zakona, izvanrednog stanja i sigurnosnih mjera), budući da oni često imaju negativan utjecaj na ljudska prava i da se zlorabe u represivne svrhe; podsjeća da se takvim zakonima ne bi ni na koji način smjelo skupinama civilnog društva smanjivati prostor za djelovanje; poziva na jasnu osudu tih zloporaba i kršenja;

3.  snažno naglašava da je Europska unija predana zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici i svim drugim politikama s vanjskom dimenzijom koje se temelje na promicanju demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanju ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanju načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog zakona u području ljudskih prava i humanitarnog prava; ponavlja da su ova načela također intrinzično svojstvo vanjskog djelovanja izvan okvira ZVSP-a, među ostalim razvojnih i humanitarnih politika;

4.  poziva sve institucije EU-a i države članice da djeluju u skladu s preuzetim obvezama u pogledu promicanja demokracije i vladavine prava, zaštite i ostvarivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te da ljudska prava na svim razinama postave u središte odnosa EU-a s trećim zemljama, među ostalima i sa strateškim partnerima;

5.  ponavlja svoj poziv državama članicama da budu primjer drugima tako da jednoglasno iskažu potporu nedjeljivosti, međuovisnosti, međusobnoj povezanosti i univerzalnosti ljudskih prava te, što je od posebne važnosti, ratificiraju sve međunarodne instrumente za ljudska prava koje je uspostavio UN;

6.  ističe da bi, kako bi bio vjerodostojan akter u vanjskim odnosima, EU trebao osigurati veću usuglašenost između svojih unutarnjih i vanjskih politika u smislu poštovanja ljudskih prava i demokratskih vrijednosti (pri čemu su u tu svrhu ključne strategije za promicanje i zaštitu prava LGBTI osoba) te da bi trebao biti usmjeren na sustavno usuglašenu i usklađenu provedbu politike EU-a o ljudskim pravima;

7.  skreće pozornost na svoju dugoročnu predanost promicanju ljudskih prava i jačanju demokratskih vrijednosti, što se odražava, između ostaloga, u godišnjoj Nagradi Saharov za slobodu mišljenja, u radu Pododbora za ljudska prava, davanju podrške demokraciji i slanju misija za promatranje izbora, u radu Europske zaklade za demokraciju, u mjesečnim raspravama na plenarnim sjednicama i rezolucijama o slučajevima kršenja ljudskih prava, demokratskim načelima i vladavini prava te u radu brojnih parlamentarnih izaslanstava;

8.  duboko je zabrinut zbog toga što je veliki broj branitelja ljudskih prava danas izložen napadima; poziva EU i, posebno, potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da sustavno i nepobitno osude slučajeve ubojstva branitelja ljudskih prava i sve pokušaje da ih se podvrgne bilo kojem obliku nasilnog djelovanja, progona, prijetnji, uznemiravanja, nestajanja, zatvaranja ili arbitrarnog uhićenja te da osude one koji čine ili toleriraju takva zlodjela i da pojačaju svoju javnu diplomaciju tako da otvoreno i jasno pruže potporu braniteljima ljudskih prava, i kad je riječ o njihovim svjedočenjima u multilateralnim forumima; poziva EU da donese smjernice u pogledu takve politike, s obzirom na to da se time pridonosi dosljednosti trenutačnih prioriteta EU-a iznesenih u već postojećim smjernicama EU-a; potiče delegacije EU-a i diplomatska predstavništva država članica da nastave aktivno podupirati branitelje ljudskih prava, osobito sustavnim praćenjem sudskih postupaka, posjećivanjem aktivista koji se nalaze u zatvoru i, po potrebi, davanjem izjava o pojedinačnim slučajevima; poziva na uvođenje sustava za učinkovito praćenje prostora za djelovanje civilnog društva koji bi imao jasne referentne vrijednosti i pokazatelje; ponovno ističe važnost Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava za pružanje izravne financijske i materijalne potpore braniteljima ljudskih prava koji se nalaze u opasnosti i kriznog fonda koji delegacijama EU-a omogućuje da braniteljima ljudskih prava čiji je život u neposrednoj opasnosti ad hoc pruže izravna bespovratna sredstva;

9.  poziva EU i njegove države članice na poticanje uspostave nacionalnih institucija za ljudska prava u skladu s Pariškim načelima Ujedinjenih naroda, koje bi imale odgovarajuće ovlasti, resurse i stručnost kako bi zajamčile zaštitu i poštovanje ljudskih prava;

10.  podsjeća da je potrebno razviti međuparlamentarne odnose između Unije i njezinih partnera u okviru otvorenog dijaloga utemeljenog na međusobnom razumijevanju i povjerenju, a u svrhu učinkovitog promicanja ljudskih prava;

Strateški okvir i novi Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju

11.  pozdravlja donošenje drugog Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.) te potiče EU i njegove države članice da akcije predviđene planom provedu u cijelosti, dosljedno, transparentno i pravodobno, te da pojačaju potporu demokraciji; ističe da su za dosljednu provedbu Akcijskog plana potrebni konsenzus i koordinacija između EU-a i država članica te snažno potiče države članice da se u većoj mjeri angažiraju pri provedbi i preispitivanju Akcijskog plana; ističe da bi država članice trebali izvijestiti o provedbi Akcijskog plana na nacionalnoj razini;

12.  naglašava da je za ispunjavanje ambicioznih ciljeva iznesenih u drugom Akcijskom planu nužno da EU zajamči dostatnu razinu sredstava i stručnosti, i u smislu ljudskih resursa u delegacijama, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje (ESVD), i u smislu financijskih sredstava za projekte;

13.  smatra da je slobodno civilno društvo jedan od temelja za zaštitu i podupiranje ljudskih prava i demokratskih vrijednosti te izražava zabrinutost zbog smanjenja javnog prostora za civilno društvo i sve većeg broja napada na branitelje ljudskih prava i novinara diljem svijeta; pozdravlja činjenicu da je u Akcijski plan unesen cilj pružanja odgovora na prijetnju sužavanja prostora za civilno društvo i potiče EU da provodi predviđena djelovanja; potiče sve strane uključene u vanjsko djelovanje EU-a da utvrde i počnu rješavati postojeće nedostatke u zaštiti ljudskih prava i demokratskih sloboda te da poboljšaju suradnju s civilnim društvom, parlamentima, političkim strankama i lokalnim vlastima te s regionalnim i međunarodnim organizacijama na terenu; skreće pozornost na činjenicu da Akcijski plan ne sadrži zaseban cilj o poticanju demokratskih standarda u partnerskim zemljama; poziva Komisiju da izradi smjernice EU-a za potporu demokraciji;

Godišnje izvješće EU-a

14.  pozdravlja napore uložene u poboljšanje i postizanje veće sažetosti i sustavnosti godišnjeg izvješća o ljudskim pravima i demokraciji, kao i u stavljanje izvješća na raspolaganje široj javnosti; ponavlja svoje uvjerenje da bi godišnje izvješće trebalo biti poboljšano objektivnijim pristupom, pri čemu bi, osim postignuća i najboljih praksi, u izvješću trebalo istaknuti vrlo specifične izazove i prepreke s kojima se suočavaju treće zemlje, dati preporuke za korektivne mjere i izvijestiti o mjerama koje je ESVD poduzeo kako bi se ti izazovi riješili; ponavlja da bi izvješća za pojedine zemlje predstavljena unutar godišnjeg izvješća trebala biti što manje deskriptivna, da bi ona trebala odražavati strategije o ljudskim pravima i demokraciji za pojedine zemlje te dati pregled učinka djelovanja EU-a na terenu;

15.  ponavlja svoj poziv na sustavno i sveobuhvatno izvještavanje o poduzetim koracima, ostvarenim rezultatima i političkim zaključcima donesenima na temelju djelovanja pokrenutih rezolucijama koje je Parlament usvojio o slučajevima kršenja ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava; ustraje u tome da je potrebno zajamčiti brze i primjerene odgovore na kršenja ljudskih prava, čak i u njihovim ranim fazama; u tom pogledu pozdravlja djelovanje ESVD-a u okviru Pododbora za ljudska prava u pogledu rezolucija o raspravama o povredama ljudskih prava, demokracije i vladavine prava; podsjeća da je zatražen sveobuhvatan pisani odgovor Komisije i ESVD-a na rezoluciju Parlamenta o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji, koji ima važnu ulogu u smislu davanja sustavnih i podrobnih odgovora na pitanja koja je Parlament postavio te u pogledu parlamentarnog nadzora; ponovno upućuje poziv potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da sudjeluje u raspravi sa zastupnicima u Europskom parlamentu na dvjema plenarnim sjednicama godišnje, jedanput u vrijeme predstavljanja godišnjeg izvješća EU-a, a drugi put nakon predstavljanja rezolucije Parlamenta;

Posebni predstavnik Europske unije (PPEU) za ljudska prava

16.  podsjeća na važnost snažnijeg i fleksibilnijeg mandata PPEU-a za jačanje učinkovitosti, dosljednosti i vidljivosti EU-a u promicanju ljudskih prava i demokratskih načela diljem svijeta; ponavlja svoj poziv da taj mandat postane trajan; nadalje, smatra da bi PPEU-u trebalo dodijeliti pravo istupanja u javnosti i djelovanja na vlastitu inicijativu, omogućiti veću vidljivost u javnosti te pružiti odgovarajuća sredstva i stručnu potporu;

17.  naglašava da je tijekom priprema posjeta PPEU-a partnerskim zemlja izuzetno važno sustavno pružati potporu civilnom društvu i provesti istinsko i temeljito savjetovanje s njegovim predstavnicima; u tom pogledu pozdravlja snažnu suradnju PPEU-a s braniteljima ljudskih prava i civilnim društvom, što se odnosi i na lokalne predstavnike, mlade i djecu, te relevantnim međunarodnim organizacijama prije, tijekom i nakon njegovih posjeta trećim zemljama te naglašava važnost trajnog i sve snažnijeg rada u tom pogledu, ali i potrebu za jasnim i transparentnim mehanizmima za daljnja djelovanja nakon tih posjeta; u cijelosti podržava usredotočenost PPEU-a na promicanje i zaštitu otvorenog prostora za civilno društvo i branitelje ljudskih prava, kao ključnog prioriteta njegova mandata; poziva PPEU da nakon posjeta redovito podnosi izvješća Parlamentu; žali zbog činjenice da je rad i učinak PPEU-a tek djelomično dostupan, i to pregledom godišnjeg izvješća o ljudskim pravima, njegovih profila na društvenim mrežama i javno dostupnih govora; također izražava žaljenje što ne postoje službene informacije o njegovu djelovanju i planovima, kao ni izvješća o napretku ili pregledi;

18.  potiče PPEU da se nastavi sustavno zalagati za prioritete EU-a u pogledu ljudskih prava te da ojača suradnju EU-a sa svim relevantnim regionalnim i međunarodnim organizacijama i mehanizmima za ljudska prava; poziva Vijeće da, kao opće načelo, usvoji praksu sustavne suradnje s PPEU-om u mandatima budućih posebnih predstavnika za ljudska prava s geografskom nadležnošću;

Strategije o ljudskim pravima i demokraciji za pojedine zemlje i uloga delegacija EU-a

19.  pozdravlja unošenje demokracije u strategije o ljudskim pravima i demokraciji za pojedine zemlje kao nužan element za svaku sveobuhvatnu analizu stanja ljudskih prava i demokracije u partnerskim zemljama;

20.  ponavlja važnost uzimanja u obzir strategija o ljudskim pravima i demokraciji za pojedine zemlje na svim razinama oblikovanja politika prema trećim zemljama, uključujući pri pripremi političkih dijaloga na visokoj razini, dijaloga o ljudskim pravima te strateških dokumenata za pojedine zemlje i godišnjih programa djelovanja;

21.  ponavlja da bi strategije o ljudskim pravima i demokraciji za pojedine zemlje trebale biti sukladne djelovanju EU-a koje se provodi u svakoj zemlji ovisno o konkretnoj situaciji te da bi trebale sadržavati mjerljive pokazatelje napretka i mogućnost njihove prilagodbe, ako je to potrebno; ističe da je strategije o ljudskim pravima i demokraciji za pojedine zemlje potrebno kontinuirano preispitivati; poziva na daljnje poboljšanje suradnje, komunikacije i razmjene informacija među delegacijama EU-a, veleposlanstvima država članica i institucija EU-a, uključujući Parlament, tijekom priprema i provedbi strategije o ljudskim pravima i demokraciji za pojedine zemlje; ponavlja svoj zahtjev da se zastupnicima Europskog parlamenta omogući pristup strategijama o ljudskim pravima i demokraciji za pojedine zemlje i informacijama o tome kako EU provodi te strategije te da te strategije budu predstavljene u obliku koji članovima omogućuje da svoju dužnost nadziranja propisno vrše;

22.  naglašava potrebu za provedbom dosljedne i vidljive politike EU-a o civilnom društvu i ističe potrebu za boljim razumijevanjem uporabe javne diplomacije; potiče objavu strategija i planova o ljudskim pravima i demokraciji za pojedine zemlje te uspostavu djelotvornog sustava za prikupljanje povratnih informacija, popratna djelovanja po slučajevima i razmjenu informacija;

23.  pozdravlja prijedlog za uvođenje kontaktnih točaka za ljudska prava i/ili rodna pitanja u svim delegacijama EU-a i podsjeća na svoju preporuku potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici i ESVD-u za razvoj operativnih smjernica u pogledu uloge kontaktnih točaka za ljudska prava; ustraje u tome da bi njihovo djelovanje trebalo poduprijeti i diplomatsko osoblje država članica; zahtijeva da rad kontaktnih točaka za ljudska prava bude neovisan i slobodan od političkog uplitanja i uznemiravanja nacionalnih tijela trećih zemalja, posebice u njihovim kontaktima s aktivistima za ljudska prava i civilnim društvom; ustraje u važnosti osposobljavanja svog osoblja delegacija EU-a u pogledu sadržaja smjernica EU-a o ljudskim pravima;

24.  pozdravlja povećani proračun i pojednostavljenje postupaka Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) za razdoblje od 2014. do 2020. te poziva da se razina sredstava predviđena preispitivanjem EIDHR-a u sredini razdoblja zadrži do kraja trenutačnog razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira; ponavlja da je potrebna dosljednost i komplementarnost među različitim financijskim instrumentima EU-a te da je potrebno zajamčiti da se ta dodatna sredstva budu dostupna svim instrumentima u području ljudskih prava;

25.  poziva da se godišnji programi djelovanja EIDHR-a usvajaju na godišnjoj osnovi, a ne kao donedavno (2016. – 2017.) za dvogodišnje razdoblje, radi omogućavanja maksimalne fleksibilnosti za pružanje odgovora na novonastale situacije i postizanje optimalne razine komplementarnosti s drugim instrumentima EU-a za vanjsko financiranje;

Dijalozi i savjetovanja o ljudskim pravima

26.  ponovno ističe potporu ciljanim dijalozima o ljudskim pravima i potvrđuje da oni mogu biti djelotvoran i učinkovit instrument za bilateralni angažman i suradnju, pod uvjetom da se partnerima omogući da se uključe u rješavanje bitnih pitanja, da političke poruke koje se njima šalju budu svrsishodne i usmjerene na rezultate i da se popratna djelovanja nastave pratiti, a ne da se njima samo razmjenjuju informacije o najboljim praksama i izazovima; poziva EU da sustavno uključi rasprave o stanju prava žena i djece u sve dijaloge o ljudskim pravima;

27.  prepoznaje važnost uključivanja u dijaloge o ljudskim pravima i zemalja s ozbiljnim problemima u području ljudskih prava; međutim, naglašava da je potrebno da EU donese jasne političke zaključke ako ti dijalozi o ljudskim pravima ne dovode do pozitivnih ishoda; upozorava na opasnost od toga da rasprave o ljudskim pravima postanu sporedne u političkim dijalozima na visokoj razini;

28.  ustraje u tome da rasprave o ljudskim pravima nikad ne smiju biti podređene drugim interesima u političkim raspravama na visokoj razini; ponovno poziva ESVD da razvije mehanizam za preispitivanje dijaloga o ljudskim pravima u svrhu njihova poboljšanja; vjeruje da se, ako ti dijalozi opetovano budu neuspješni, moraju koristiti alternativni instrumenti za jačanje ljudskih prava u dotičnim zemljama;

29.  poziva ESVD da sustavno vodi dijaloge s civilnim društvom, između ostaloga i na lokalnim razinama, čiji bi se rezultati izravno uključivali u dijaloge o ljudskim pravima; naglašava važnost toga da potpredsjednica Komisija / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD u dijaloge o ljudskim pravima sustavno uključuju i konkretne slučajeve pojedinih boraca za ljudskih prava; poziva ESVD da sustavno prati izvršenje obveza utvrđenih tijekom dijaloga o ljudskim pravima i da sistematizira izvještajne sastanke s organizacijama civilnog društva;

Smjernice Europske unije o ljudskim pravima

30.  pozdravlja smjernice EU-a o ljudskim pravima kao koristan alat vanjske politike EU-a o ljudskim pravima kojim se delegacijama EU-a i diplomatskim predstavništvima država članica pružaju praktične smjernice; ponovno poziva na donošenje novih smjernica EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta, bez daljnjeg odgađanja;

31.  čvrsto naglašava važnost stalne procjene provedbe smjernica temeljene na jasnim referentnim vrijednostima; poziva Komisiju da provede i objavi detaljnu ocjenu provedbe smjernica delegacija EU-a i diplomatskih predstavništava država članica u svim trećim zemljama kako bi se uočile i uklonile moguće razlike i nedostatci u provedbi; smatra da je, kako bi se osigurala ispravna provedba smjernica, potrebno sustavno i učinkovito osposobljavanje osoblja ESVD-a i delegacija EU-a;

Borba protiv svih oblika diskriminacije

32.  najoštrije osuđuje sve oblike diskriminacije, uključujući i one utemeljene na rasi, boji kože, spolu, spolnoj orijentaciji, spolnom identitetu, jeziku, kulturi, vjeroispovijedi ili uvjerenju, socijalnom podrijetlu, kasti, rođenju, dobi, invaliditetu ili bilo kojem drugom statusu; ponavlja svoj poziv da se pojačaju politika i diplomacija EU-a u cilju iskorjenjivanje svih oblika diskriminacije te da se iskoriste sve prilike za izražavanje zabrinutosti zbog tih oblika diskriminacije; nadalje, poziva da EU nastavi promicati ratifikaciju i potpunu provedbu svih relevantnih konvencija UN-a, kao što su Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom; pozdravlja rad ESVD-a na priručniku protiv diskriminacije;

Misije i operacije u sklopu zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP)

33.  podsjeća da je EU preuzeo obvezu dimenzije ljudskih prava i rodnih pitanja sustavno uključiti u misije koje se provode u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike, u skladu s ključnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti te nedavno donesenom rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2242, prema kojoj žene imaju središnju ulogu u svim naporima za rješavanje globalnih izazova; u tom kontekstu ponavlja svoj poziv EU-u i njegovim državama članicama da u izgradnji održivog pomirenja pruže potporu sustavnom sudjelovanju žena kao ključnoj sastavnici mirovnih procesa; u tom smislu poziva EU da na međunarodnoj razini podrži priznavanje dodane vrijednosti sudjelovanja žena u sprečavanju i rješavanju sukoba, kao i u mirovnim operacijama, humanitarnoj pomoći i postupcima obnove nakon sukoba;

34.  naglašava da je zajednička sigurnosna i obrambena politika (ZSOP) instrument koji ne samo da jamči europsku sigurnost, već je i sastavni dio instrumenata vanjske politike EU-a i stoga se mora upotrebljavati u cilju jačanja promicanja ljudskih prava i demokracije u trećim zemljama;

35.  poziva na daljnju europsku vojnu integraciju radi jačanja spremnosti i fleksibilnosti europskih oružanih snaga u svrhu omogućavanja pružanja odgovora na prijetnje i slučajeve ozbiljnog kršenja ljudskih prava, genocida ili etničkog čišćenja; u tom smislu naglašava da bi načelo „odgovornosti za pružanje zaštite” trebalo unijeti u međunarodno pravo i da bi EU, kao zajednica vrijednosti, trebao predvoditi inicijative i svrsishodne akcije kako bi zaštitio civile i u onim slučajevima u kojima im prijetnju predstavlja njihova vlastita država;

36.  naglašava da je krijumčarenje migranata povezano s trgovinom ljudima i da ono predstavlja najgori oblik povrede ljudskih prava; podsjeća da je pokretanje misija ZSOP-a, poput misije Pomorskih snaga Europske unije – Sredozemlje / operacije Sophia (EUNAVFOR MED), djelotvoran način borbe protiv krijumčarenja migranata; poziva Uniju da nastavi s takvim operacijama te da ih pojača;

37.  poziva Vijeće za vanjske poslove i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da zatraže da voditelji misija EU-a i odgovarajući predstavnici EU-a (voditelji civilnih operacija EU-a, zapovjednici vojnih operacija EU-a i posebni predstavnici EU-a) izvješćuju o slučajevima kršenja međunarodnog humanitarnog prava te da promiču kodeks ponašanja u vezi s djelovanjem Vijeća sigurnosti protiv genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina, obvezujući države članice UN-a da podupru djelovanje Vijeća sigurnosti usmjereno na sprječavanje ili okončavanje takvih zločina; poziva na uključivanje politika zaštite djece u sve civilne i vojne operacije EU-a u izravnom dodiru s djecom;

38.  zahtijeva da EU ojača suradnju s UN-om u kontekstu formuliranja zajedničke strateške vizije o sigurnosti na temelju, s jedne strane, nove globalne strategije EU-a o vanjskoj i sigurnosnoj politici te, s druge strane, revizije mirovnih operacija i mirotvorne strukture UN-a koju provodi ta organizacija; ustraje u tome da treba surađivati s UN-om na jačanju uloge i kapaciteta regionalnih i podregionalnih organizacija u pogledu održavanja mira, sprječavanja sukoba, upravljanja civilnim i vojnim krizama i rješavanja sukoba te da treba dodatno razviti postupke za korištenje ZSOP-a kao potpore u operacijama UN-a, među ostalim raspoređivanjem borbenih skupina EU-a ili izgradnjom kapaciteta i inicijativama za reformu sigurnosnog sektora, dok ljudska i rodna prava treba sustavno uključivati u djelovanje misija i operacija;

Multilateralni angažman za ljudska prava

39.  ponovno snažno ističe da su sva ljudska prava utvrđena konvencijama UN-a univerzalna, nedjeljiva, međuovisna i međusobno povezana, kako je dogovoreno Bečkom deklaracijom i Akcijskim planom iz 1993., te da se mora zajamčiti poštovanje tih prava; podsjeća da se Unija zalaže za promicanje i razvoj međunarodnog prava u okviru UN-a; naglašava da je važno da države članice, u skladu člankom 21. UEU-a, ratificiraju sve međunarodne instrumente za ljudska prava koje je utemeljio UN, uključujući instrumente sadržane u Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima te posebice u Fakultativnom protokolu koji sadržava mehanizme pritužbi i ispitivanja;

40.  naglašava da je nužno da vodstvo EU-a ustraje na reformama UN-a s ciljem jačanja utjecaja i snage multilateralnog sustava koji se temelji na pravilima te osiguravanja učinkovitije zaštite ljudskih prava i unapređenja međunarodnog prava; nadalje, ponavlja da je u cilju jačanja vjerodostojnosti važno zajamčiti da se EU aktivno i dosljedno angažira u mehanizmima UN-a za ljudska prava, posebice na sjednici Trećeg odbora Opće skupštine UN-a i Vijeća UN-a za ljudska prava; podupire napore koje su ESVD, delegacije EU-a u New Yorku i Ženevi te države članice uložili u jačanje dosljednosti EU-a pred UN-om u pitanjima ljudskih prava; potiče EU da pojača praksu međuregionalnih inicijativa te da pokrene rezolucije i sudjeluje u njihovu oblikovanju te da pažljivo prati postupak univerzalnog periodičnog pregleda UN-a; osuđuje činjenicu da mjesta u Vijeću za ljudska prava UN-a često zauzimaju zemlje s dokazanim ozbiljnim kršenjima ljudskih prava i poziva države članice EU-a da objave kako su glasovale u Vijeću za ljudska prava UN-a; u tom smislu poziva EU i države članice da se jednaka važnost prava odrazi u načinu na koji glasuju te da svoj glas o rezolucijama Vijeća za ljudska prava UN-a daju na temelju sadržaja, a ne predlagatelja rezolucija; naglašava da je važno i nužno da EU bude stalno zastupljen u multilateralnim forumima te da djelovanje EU-a bude vidljivije;

41.  poziva EU da posebnu pozornost posveti područjima koja su u istočnom susjedstvu predmet spora, a na kojima oko pet milijuna ljudi živi bez istinske zaštite ljudskih prava i pristupa pravosuđu; poziva EU da to pitanje stavi na vrh bilateralnog programa za pronalaženje rješenja s dotičnim zemljama i da iskoristi cijeli niz svojih instrumenata za pružanje potpore konkretnim rješenjima koja će unaprijediti zaštitu ljudskih prava na tim područjima i podržavati rad branitelja ljudskih prava koji tu djeluju;

Promicanje slobodnog prostora za civilno društvo i podupiranje branitelja ljudskih prava

42.  snažno osuđuje svaki napad, zastrašivanje, uhićenje, ubojstvo, uznemiravanje ili represiju tužitelja, sudaca, odvjetnika, članova akademske zajednice i novinara, ali i svih drugih zanimanja čija su neovisnost i profesionalna sloboda ključni za izgradnju demokratskog društva;

43.  izražava žaljenje zbog sve većeg broja napada na branitelje ljudskih prava i borce za zaštitu okoliša diljem svijeta; snažno osuđuje nekažnjavanje njihovih ubojica i poziva ESVD da se založi da se odgovorne privede pravdi;

44.  snažno osuđuje to što su mnoge zemlje diljem svijeta nedavno donijele zakone o nevladinim organizacijama, koji osakaćuju civilno društvo i arbitrarno se primjenjuju, a u skladu s kojima kazne uključuju zatvaranja, zamrzavanje sredstava i zabranu pristupa osoblju nevladinih organizacija, što je posebice usmjereno na organizacije koje primaju javna sredstva iz inozemstva;

45.  snažno osuđuje zabrane putovanja koje vlasti koriste u svrhu zastrašivanja i ušutkivanja neovisnih branitelja ljudskih prava i aktivista, ali i odvjetnika i novinara, te naglašava da se te mjere često poduzimaju proizvoljno i bez pravne osnove;

46.  ističe ulogu delegacija EU-a u ponovnom potvrđivanju i promicanju ključne uloge koje civilno društvo ima u demokraciji te u stvaranju poticajnog okruženja za civilno društvo, zahtijevajući maksimalnu transparentnost i uključenost u njihovu suradnju s organizacijama civilnog društva i braniteljima ljudskih prava; stoga žali što se i deset godina nakon donošenja smjernica EU-a o braniteljima ljudskih prava informacije o kontaktnim točkama za ljudska prava / službeniku za vezu s braniteljima ljudskih prava još uvijek ne mogu pronaći na internetskim stranicama svih delegacija EU-a;

47.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku EU-a i ministre vanjskih poslova EU-a da na dnevni red Vijeća za vanjske poslove redovito uvrštavaju rasprave o nastojanjima EU-a da oslobodi branitelje ljudskih prava, novinare, političke aktiviste i ostale pojedince te da dogovore održavanje, na godišnjoj osnovi i otvoreno javnosti, sjednice Vijeće za vanjske poslove s dnevnim redom koji obuhvaća sve manji prostor za civilno društvo i pritvaranje branitelja ljudskih prava te da iskoriste sve prilike za tematiziranje tih slučajeva s relevantnim partnerima, uključujući one iz rezolucija Parlamenta nakon rasprava o slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;

48.  poziva međunarodnu zajednicu da političke čelnike privede pravdi ako sustavno pribjegavaju zlouporabi policijskih i vojnih snaga u svrhu sprječavanja prosvjeda protiv (produljenja) svojeg vodstva;

Migranti, izbjeglice, tražitelji azila i interno raseljene osobe

49.  izražava solidarnost s izbjeglicama i migrantima koji, kao žrtve sukoba, propusta u upravljanju i trgovanja ljudima, u velikom broju trpe ozbiljna kršenja svojih ljudskih prava; osuđuje dramatičan broj smrtnih slučajeva na moru u Sredozemlju; izražava veliku zabrinutost zbog sve većeg broja povreda ljudskih prava izbjeglica, migranata i tražitelja azila na njihovom putu prema Europi; ističe činjenicu da su žene i djeca izbjeglice, tražitelji azila i neprijavljeni migranti posebno izloženi opasnostima, i na migracijskim rutama i unutar samog EU-a; poziva na hitno donošenje mjera kojima bi se poboljšala usuglašenost politika u području migracija i naglašava potrebu za cjelovitim pristupom radi pronalaženja dugoročnih rješenja temeljenih na međunarodnim standardima i načelima ljudskih prava; naglašava da je za pružanje zaštite migrantima i izbjeglicama u skladu s politikama EU-a u području ljudskih prava potrebna solidarnost; u tom smislu ističe da je važno razlikovati izbjeglice i migrante;

50.  ukazuje na činjenicu da sukobi, ratovi i propusti u upravljanju i nedovoljno poštovanje ljudskih prava i demokracije predstavljaju ključne uzroke migracije i raseljavanja; naglašava da bi zemlje domaćini trebale zajamčiti potpuni pristup kvalitetnom besplatnom i javnom obrazovanju, uslugama zdravstvene skrbi, što se odnosi i na spolno i reproduktivno zdravlje te pripadajuća prava, pristup tržištu prava te stanovanje u skladu s potrebama izbjeglica; naglašava da je, uz politike socijalne skrbi, za integraciju ključna i spremnost migranata i izbjeglica na integraciju; poziva EU da poveća napore u pružanju podrške Libanonu i Jordanu, koji pružaju sklonište nezabilježenom broju izbjeglica;

51.  ističe potrebu za osnaživanjem suradnje sa zemljama porijekla i tranzita, kako radi olakšavanja uređenog upravljanja migracijskim tokovima tako i radi rješavanja temeljnih uzroka emigracije; naglašava da je ključno boriti se protiv skupina koje se bave krijumčarenjem migrantima; podsjeća da EU navedene zemlje treba potaknuti na poštovanje Protokola iz Palerma protiv krijumčarenja migrantima; podsjeća na obveze preuzete na sastanku na vrhu u Valletti;

52.  naglašava da je hitno potrebno razviti i uvesti sveobuhvatan, dosljedan i dobro usklađen zajednički europski sustav azila kojim će odgovornost podijeliti među državama članicama;

53.  poziva EU i države članice da uspostave potpunu transparentnost u pogledu sredstava koja se dodjeljuju trećim zemljama za suradnju u području migracija te da izvijeste o mjerama zaštite utvrđenima kako bi se osiguralo da takva suradnja ne bude na korist, izravno ili neizravno, sigurnosnim, policijskim i pravosudnim sustavima koji krše ljudska prava;

54.  prima na znanje nedavni prijedlog Komisije o uvođenju popisa Unije sigurnih zemalja podrijetla, kojim se izmjenjuje Direktiva o postupcima azila;

55.  smatra da će, kako bi se povećala učinkovitost ponovnog prihvata i osigurala usklađenost vraćanja na europskoj razini, biti potrebno usvojiti nove sporazume o ponovnom prihvatu na razini EU-a koji bi trebali imati prednost pred bilateralnim sporazumima između država članica i trećih zemalja;

56.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da se Direktiva o povratku provodi uz poštovanje postupaka, normi i temeljnih ljudskih prava koji Europi omogućuju da zajamči humano i dostojanstveno postupanje s povratnicima, u skladu s načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; potiče EU i države članice da posvete posebnu pozornost zahtjevima za azil koji su povezani s mogućim političkim progonom kako bi se spriječilo vraćanje koje bi moglo dovesti do kršenja ljudskih prava u zemlji porijekla ili nekoj trećoj zemlji;

57.  ponovno poziva EU da zajamči da svi sporazumi s državama koje nisu članice EU-a u području suradnje, migracija i ponovnog prihvata budu usklađeni s međunarodnim ljudskim pravima, pravom o izbjeglicama i međunarodnim pomorskim pravom, kao i načelima i vrijednostima EU-a; poziva države članice da poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, u skladu s međunarodnim pravom; zahtijeva da se uspostave mehanizmi praćenja kako bi se mogao procijeniti utjecaj na ljudska prava suradnje u području migracija i graničnih kontrola s državama koje nisu članice EU-a; ustraje u tome da je ljudska prava potrebno sustavno uključiti i pratiti u svim djelatnostima koje provodi Frontex; zahtijeva od EU-a da aktivno sudjeluje u raspravi o pojmu „klimatskih izbjeglica”, što se odnosi i na eventualno donošenje pravne definicije tog pojma u međunarodnom pravu;

58.  nadalje, poziva na uvođenje klauzule u kojoj se navodi da bi ti sporazumi mogli biti obustavljen dok strane ne pruže zadovoljavajuća jamstva u pogledu individualnog razmatranja zahtjeva za azil te, općenito, poštovanja ljudskih prava migranata, tražitelja azila i izbjeglica;

59.  podsjeća da je u europskim i međunarodnim vodama potrebno poštovati načelo zabrane prisilnog vraćanja, što je potvrdio Europski sud za ljudska prava i postojeće zakonodavstvo EU-a; podsjeća na svoju predanost razvijanju primjerenih zakonitih i sigurnih migracijskih kanala, uz istodobnu bolju zaštitu vanjskih granica EU-a; poziva Uniju i najrazvijenije treće zemlje da s drugim zemljama potpišu sporazume o partnerstvu kako bi se potaknulo spajanje obitelji i mobilnost za osobe svih razina kompetencija, uključujući one najmanje osposobljene;

60.  poziva države članice da u potpunosti poštuju i provedu doneseni paket o zajedničkom sustavu azila EU-a i zajedničkom zakonodavstvu o migracijama, posebice kako bi zaštitili najugroženije tražitelje azila, kao što su djeca, žene, starije osobe i pripadnici zajednice LGBTI, od nasilja i diskriminacije tijekom postupka azila te da pruže odgovarajuću obuku kako bi postupci bili primjereni i u skladu s potrebama tražitelja azila; poziva države članice da sudjeluju u programima ponovnog naseljavanja, omogućavanjem spajanja obitelji i odobravanjem humanitarnih viza; naglašava važnost rješavanja problema administrativnih i političkih prepreka za brzu provedbu obveza u pogledu preseljenja; prepoznaje da sigurno vraćanje osoba za koje se, na temelju pojedinačnog ocjenjivanja njihovih zahtjeva za azil, utvrdi da nemaju pravo na zaštitu u Uniji mora biti izvršeno;

61.  izuzetno je zabrinut zbog sve većeg broja djece izbjeglice i stanja u kojem se nalaze djeca bez pratnje, nestala djeca i djeca odvojena od obitelji; poziva države članice da im apsolutni prioritet bude brzo spajanje maloljetnika bez pratnje s članovima njihovih obitelji; naglašava važnost pružanja pristupa zdravstvenoj skrbi i obrazovanju djeci u sklopu programa EU-a za rješavanje temeljnih uzroka migracija; poziva države da ukinu pritvaranje djece te da najbolji interes djeteta u svim uzimaju u obzir u svim postupcima i osiguraju zaštitu djece u skladu s međunarodnim pravom; naglašava važnost dodjele odgovarajućih sredstava za zaštitu djece izbjeglica i migranata od nasilja, iskorištavanja i zlostavljanja; poziva Komisiju da zajamči da maloljetnici bez pratnje ne nestaju i da izradi strategiju kako bi se u budućnosti izbjegao nestanak maloljetnih migranata bez pratnje na području EU-a i kako bi se saznalo gdje se nalaze nestala djeca;

62.  svjestan je da su tražitelji azila koji su pripadnici zajednice LGBTI često, i tijekom putovanja i po dolasku u zemlju u kojoj traže azil, izloženi dodatnoj opasnosti u obliku uznemiravanja, isključenosti, seksualnog nasilja ili drugih oblika nasilja; podsjeća da brojne treće zemlje koje se smatraju „sigurnima” za tražitelje azila diskriminiraju pripadnike zajednice LGBTI ili čak kazneno kažnjavaju homoseksualnost; naglašava da je ugroženim skupinama potrebna dodatna zaštita i poziva države da zajamče da izbjeglice iz zajednice LGBTI budu zaštićene u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom;

63.  naglašava važnost ulaganja u preventivne mjere, posebice putem razvoja strategija integracije i socijalne uključenosti; naglašava potrebu za provedbom namjenskih programa deradikalizacije i ponovnog uključivanja usmjerenih na povratnike;

64.  skreće pozornost na problematično stanje u pogledu izbjeglica u državama koje graniče sa Sirijom te smatra da je važno da EU učini sve što je u njegovoj moći kako bi osigurao da se izbjeglicama u tim zemljama zajamče uvjeti za dostojan život, a osobito pristup zdravstvu, obrazovanje i mogućnosti zapošljavanja;

65.  ističe dramatičnu situaciju interno raseljenih osoba, posebice golemog broja interno raseljenih osoba u Iraku i Siriji, ali i njihov sve veći broj u Ukrajini, sve zajedno njih 1,4 milijuna u 2015.; ističe da u regionalnim programima za izbjeglice treba prepoznati stanje u kojem se nalaze interno raseljene osobe i pozabaviti se njime; poziva Komisiju, države članice i međunarodnu zajednicu da poduzmu korake kako bi se poboljšalo stanje na terenu i raseljenim osobama zajamčio pristojan smještaj te pristup hrani, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju;

66.  podsjeća da je, prema Centru za praćenje internog raseljavanja, samo tijekom 2015. godine zbog ekoloških katastrofa raseljeno 19,3 milijuna ljudi; podsjeća da je tim raseljavanjima prvenstveno zahvaćena južna polutka; naglašava da se 85 % tih raseljavanja odvija u zemljama u razvoju i da je uglavnom riječ o raseljavanjima unutar zemalja ili unutar njihovih regija;

Trgovina ljudima

67.  poziva EU da borbu protiv trgovine ljudima postavi kao prioritet u svojim vanjskim politikama, da tematizira obje strane fenomena, i potražnju i ponudu, te da obrati posebnu pozornost na zaštitu žrtava i poboljša komunikaciju i suradnju s relevantnim akterima u borbi protiv trgovine ljudima; naglašava da je nužno da sve države članice EU-a provedu Direktivu (2011/36/EU) i strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima;

68.  podsjeća da kriminalne mreže iskorištavaju sve veći migracijski pritisak, nedostatak sigurnih migracijskih kanala i ranjivost migranata i izbjeglica, posebno žena, djevojaka i djece, kako bi ih podvrgli krijumčarenju, trgovini ljudima i seksualnom iskorištavanju;

69.  potiče EU i njegove države članice da obrate pozornost na identifikaciju izbjeglica i migranata koji su žrtve trgovine ljudima ili su žrtve kršenja prava i zloporaba koje krijumčarenje obuhvaća; u tom smislu poziva na provođenje obuke za granične službe kako bi se osigurala točna identifikacija koja je od temeljne važnosti za ostvarivanje prava na koje žrtve zakonski imaju pravo;

70.  pozdravlja povećanja sredstava za operacije Triton i Poseidon; prima na znanje pokretanje operacije EUNAVFOR MED/Sophia usmjerene protiv krijumčara i trgovaca ljudima na Sredozemlju i podržava osnaživanje upravljanja vanjskim granicama Unije;

71.  poziva EU i njegove države članice na ratifikaciju i provedbu Međunarodne konvencije o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji;

Poveznice između poslovanja, demokracije i ljudskih prava

72.  izražava duboku zabrinutost zbog rasta ekstremnog siromaštva i nejednakosti diljem svijeta, čime se ugrožava potpuno uživanje svih ljudskih prava; vjeruje da su poštovanje ljudskih prava i prava na razvoj suštinski povezana; naglašava da su poštovanje ljudskih prava, između ostalog i socijalnih i ekonomskih prava, ravnopravnost spolova, dobro upravljanje, demokracija, vladavina prava, mir i sigurnost preduvjeti za iskorjenjivanje siromaštva i nejednakosti;

73.  pozdravlja Program održivog razvoja do 2030.; naglašava da bi razvojna suradnja EU-a s trećim zemljama trebala biti usmjerena stvaranju međunarodnog okruženja u kojem se potiče ostvarivanje socijalnih i ekonomskih prava te poziva na provođenje Deklaracije UN-a o pravu na razvoj iz 1986.; podsjeća na ključnu važnost načela usklađenosti politika u interesu razvoja za ostvarivanje poštovanja ljudskih prava, kako je utvrđeno u članku 208. UFEU-a; poziva EU da zajamči da će potrebne smjernice, procjene utjecaja te mehanizmi praćenja i izvješćivanja pridonijeti tome da usklađenost politika u interesu razvoja zaživi u politikama EU-a i njegovih država članica; smatra da su provedba usklađenosti politika u interesu razvoja, u skladu s člankom 208. UFEU-a, i jasno utvrđeni okviri za procjenu uspješnosti u svim instrumentima i mehanizmima EU-a za ljudska prava ključni za ispunjenje ciljeva programa održivog razvoja do 2030., jamčenje uključenosti marginaliziranih i ugroženih skupina te sustavnu primjenu pristupa temeljenog na ljudskim pravima; ustraje u jačanju dosljednosti i koordinacije među svim vanjskim politikama i instrumentima EU-a u provedbi pristupa temeljenog na pravima; poziva države članice da djeluju u okviru svojih ovlasti i u skladu s preuzetim obvezama u području razvoja te politikama EU-a u tom području; poziva Komisiju da provede ocjenu upotrebe instrumenata za pristup temeljen na pravima u delegacijama i Parlamentu dostavi pregled te ocjene;

74.  podsjeća na pitanje uvođenja pristupa temeljenog na pravima u razvojnu politiku EU-a radi uvrštenja načela ljudskih prava u operativne razvojne aktivnosti EU-a, što se odnosi i na aranžmane kojima se, i u sjedištima i na terenu, usklađuju aktivnosti u području ljudskih prava i razvojne suradnje; poziva na to da se našim partnerima, u koje se ubrajaju i lokalne vlasti, civilno društvo i privatni sektor, omogući intenzivnije korištenje instrumentima za pristup temeljen na pravima te poziva na pomno praćenje njihove primjene koje će provoditi Komisija;

75.  stajališta je da pitanje ljudskih prava za sve mora prožimati postizanje svih ciljeva Programa održivog razvoja do 2030.; poziva na to da se na nacionalnoj i međunarodnoj razini uspostavi uključiv okvir pokazatelja za ciljeve održivog razvoja koji će se temeljiti na pravima i u kojemu će se voditi računa o ljudskim pravima kako bi se zajamčila snažna transparentnost i odgovornost u tom pogledu i kako bi resursi namijenjeni za razvoj doista došli do osoba kojima su potrebni;

76.  ponovno potvrđuje da je hitno potrebno suočiti se s globalnim izazovom koji predstavljaju bolesti povezane s malnutricijom i zanemarene bolesti; poziva na donošenje dugoročne političke strategije i plana djelovanja za globalno zdravlje, inovacije i pristup lijekovima koji uključuje, između ostaloga, ulaganja u istraživanje i razvoj radi zaštite prava na životni standard dovoljan za zdravlje i dobrobit svakog čovjeka, bez diskriminacije na temelju rase, vjere, političkog uvjerenja, ekonomskog ili socijalnog stanja, spolnog identiteta ili spolne orijentacije;

77.  zabrinut je zbog svih pokušaja da se sredstva namijenjena za borbu protiv siromaštva i za poticanje razvoja (čime politike čiji je krajnji cilj podržati ljudska prava dobivaju epilog u praksi) koriste u svrhe koje nisu povezane s razvojem; naglašava da bi razvojna pomoć trebala biti usmjerena na iskorjenjivanje siromaštva, a ne služiti kao instrument kojemu je jedini cilj kontrola migracija, i podsjeća na važnost cilja održivog razvoja br. 16 (Mir, pravda i snažnije institucije) za postizanje većeg poštovanja ljudskih prava i djelotvornog demokratskoga upravljanja; smatra da bi, radi jamčenja transparentnosti pomoći EU-a i jačanja odgovornosti u zemljama primateljicama, u sve razvojne programe trebalo uvesti antikorupcijsku klauzulu te da bi konsolidacija vladavine prava, dobrog upravljanja, institucionalnih kapaciteta uz uporabu proračunske potpore, demokratskog sudjelovanja i reprezentativnog donošenja odluka, stabilnost, socijalna pravda te uključiv i održiv rast koji omogućuje poštenu raspodjelu stvorenog bogatstva trebali biti ključni ciljevi svih vanjskih politika EU-a; upozorava na populizam, ekstremizam i zlouporabe ustavnih ovlasti kojima se legitimiziraju kršenja ljudskih prava;

78.  ističe da su zbog sve većih humanitarnih potreba sredstva za humanitarnu pomoć trajno nedostatna i postojeće nedostatke Svjetskog programa za hranu zbog kojih je smanjena opskrba hranom; poziva države članice UN-a, Europsku uniju i njezine države članice da, u najmanju ruku, podmire preuzete financijske obveze; u tom smislu napominje da većina država članica EU-a nije ostvarila preuzeti cilj izdvajanja 0,7 % BDP-a za razvojnu pomoć, ali pozdravlja obveze koje je EU preuzeo u pogledu humanitarne pomoći i civilne zaštite, područja u kojima su EU i njegove države članice najveći donatori;

79.  pozdravlja novi europski plan za vanjska ulaganja i osnivanje uzajamnog fonda za Afriku koji za cilj imaju rješavanje temeljnih uzroka siromaštva, nejednakosti i nezakonitih migracija poticanjem održivog rasta i stvaranjem radnih mjesta te poticanje poštovanja ljudskih prava i privatnih ulaganja u Africi i susjedstvu EU-a; zahtijeva da se Europski fond za regionalni razvoj privremeno koristi u susjednim državama EU-a radi davanja doprinosa njihovoj stabilizaciji;

80.  pozdravlja uvrštenje poglavlja o razvoju u godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji za 2015. te poziva da to postane uobičajena praksa za buduća godišnja izvješća;

Trgovina, poslovanje i ljudska prava

81.  poziva na brzu, učinkovitu i sveobuhvatnu provedbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; poziva sve države članice UN-a, uključujući države članice EU-a, da izrade i primijene nacionalne akcijske planove; smatra da su trgovina i ljudska prava usko povezane i da poslovna zajednica ima važnu ulogu u promicanju ljudskih prava i demokracije;

82.  ponovno potvrđuje da je na svim razinama, uključujući međunarodnu, europsku i nacionalnu, potrebno stalno djelovati dosljedno i učinkovito, kako bi se učinkovito riješila pitanja kršenja ljudskih prava i korupcije međunarodnih korporacija i kako bi se osiguralo da one snose odgovornost, između ostalog i rješavanjem pravnih problema koji nastaju zbog izvanteritorijalne dimenzije poduzeća i njihova djelovanja;

83.  poziva UN, EU i njegove države članice da s multinacionalnim i europskim poduzećima otvore raspravu o pitanju jagme za zemljištem i postupanja s braniteljima prava na zemlju koji su često žrtve odmazde u obliku prijetnji, uznemiravanja, proizvoljnog uhićivanja, napada, pa i ubojstava;

84.  sa zadovoljstvom pozdravlja započeto djelovanje na pripremi obvezujućeg ugovora UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; izražava žaljenje zbog svih vrsta djelovanja kojima se pokušava opstruirati taj postupak te poziva EU i njegove države članice da konstruktivno sudjeluju u tim pregovorima;

85.  podsjeća na različite, ali komplementarne uloge država i poduzeća u pogledu zaštite ljudskih prava; ustrajno ponavlja da u slučaju povrede ljudskih prava države moraju žrtvama pružiti pristup djelotvornom pravnom lijeku; u tom kontekstu podsjeća na to da poštovanje ljudskih prava u trećim zemljama, pa i jamstva djelotvornog pravnog lijeka žrtvama takvih povreda, čini sastavni element vanjskih odnosa EU-a s tim zemljama; pozdravlja činjenicu da EU ima vodeću ulogu u pregovorima o nizu inicijativa za globalnu odgovornost i njihovoj provedbi te da su te inicijative tijesno povezane s promicanjem i poštovanjem međunarodnih standarda; pozdravlja zaključke Vijeća o poslovanju i ljudskim pravima donesene 20. lipnja 2016. i činjenicu da se u njima traži da se u nacionalne akcijske planove o poslovanju i ljudskim prava uključi i pristup pravnom lijeku;

86.  ponavlja da treba posvetiti pozornost posebnim značajkama malih i srednjih poduzeća, koja uglavnom posluju na lokalnoj i regionalnoj razini u određenim sektorima; stoga smatra presudnim da se u politikama društveno odgovornog poslovanja Unije, u koje se ubrajaju i nacionalni akcijski planovi o društveno odgovornom poslovanju, propisno uzmu u obzir specifični zahtjevi malih i srednjih poduzeća, da se vodi načelom „počnimo od malih” i prepozna neformalan, intuitivan pristup malih i srednjih poduzeća društveno odgovornom poslovanju; ponovno izražava protivljenje mjerama koje bi mogle dovesti do dodatnih administrativnih ili financijskih ograničenja za mala i srednja poduzeća, a potporu onim mjerama koje omogućuju da mala i srednja poduzeća djeluju zajednički;

87.  poziva Komisiju i države članice da jamče usklađenost politika u području poslovanja i ljudskih prava na svim razinama, posebice povezano s trgovinskom politikom EU-a; poziva Komisiju i države članice da redovito izvještavaju o koracima koji su poduzeti u svrhu jamčenja učinkovite zaštite ljudskih prava u kontekstu poslovnog djelovanja;

88.  ponovno upućuje snažan poziv na sustavno uvođenje klauzula o ljudskim pravima u sve međunarodne sporazume, uključujući trgovinske i ulagačke sporazume, koji se sklapaju ili će tek biti sklopljeni između EU-a i trećih zemalja; uviđa nadalje potrebu da se uspostave ex ante mehanizmi praćenja prije zaključivanja okvirnog sporazuma i da se u samom sporazumu njima uvjetuje njegovo zaključivanje te da se uspostave i ex post mehanizmi praćenja kojima se omogućuje poduzimanje konkretnih radnji kao odgovora na kršenje navedenih odredaba, poput odgovarajućih sankcija utvrđenih u klauzulama o ljudskim pravima sporazuma, među kojima je i (privremena) obustava sporazuma;

89.  poziva na uspostavu mehanizama u cilju jamčenja poštovanja ljudskih prava od strane i država i poduzeća te na uvođenje mehanizama za pritužbe osoba čija se prava krše trgovinskim i ulagačkim sporazumima;

90.  prima na znanje zakonodavni prijedlog Komisije od 28. rujna 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 428/2009 o kontroli izvoza robe i tehnologija s dvojnom namjenom (COM(2016)0616), kojim se ta kontrola želi pojačati s obzirom na to da se određena roba i tehnologije mogu zloupotrijebiti za počinjene ozbiljnih povreda ljudskih prava;

91.  pozdravlja sporazum o ažuriranju kontrola izvoza EU-a u pogledu robe koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje i poziva na djelotvornu i punu provedbu tog ključnog zakonodavnog akta; potiče EU i države članice da potaknu treće zemlje da razmotre donošenje sličnog zakonodavstva te da pokrenu inicijativu za promicanje uspostave međunarodnog okvira o instrumentima mučenja i smrtnoj kazni; pozdravlja inicijativu za donošenje uredbe o uspostavi sustava dužne pažnje za lance opskrbe za odgovorno nabavljanje minerala iz područja pogođenih sukobima; pozdravlja prijedlog Komisije da se ažurira zakonodavstvo EU-a o kontroli izvoza robe s dvojnom namjenom; naglašava da su ljudska prava kao kriterij za izdavanje dozvola za izvoz prioritet za Parlament te poziva države članice da napokon pristanu na prelazak na moderniju i fleksibilniju izvoznu politiku koja se temelji na ljudskim pravima; poziva države članice na provedbu strožeg nadzora izvoza oružja koje će u većoj mjeri biti temeljeno na ljudskim pravima, posebice kada je riječ o zemljama za koje postoje dokazi o nasilnoj internoj represiji i kršenjima ljudskih prava;

92.  pozdravlja usvajanje nove trgovinske strategije Komisije pod naslovom „Trgovina za sve”, koja za cilj ima sustavno uključivanje ljudskih prava u trgovinsku politiku i korištenje statusa EU-a kao trgovinskog bloka radi jačanja poštovanja ljudskih prava u trećim zemljama; naglašava da će za to biti potrebna puna dosljednosti i komplementarnost trgovinskih i vanjskopolitičkih inicijativa, što pretpostavlja i blisku suradnju između različitih glavnih uprava, ESVD-a i tijela država članica; prima na znanje plan Komisije da se pojača europska gospodarska diplomacija i naglašava da bi trgovinskom politikom trebalo doprinijeti i održivom rastu u trećim zemljama; poziva Komisiju da sve dionike uključi u raspravu o regulatornom okviru i poslovnim obavezama u zemljama u kojima će se privatna i javna ulaganja vrlo vjerojatno povećati; poziva Komisiju da zajamči da projekti koje podržava EIB budu u skladu s politikama EU-a te preporučuje poboljšanje ex post kontrola kojima se procjenjuju gospodarski, socijalni i ekološki učinci projekata koje podržava EIB;

93.  pozdravlja novu Uredbu o općem sustavu povlastica (OSP), koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014., kao ključni instrument trgovinske politike EU-a za promicanje ljudskih i radničkih prava, zaštite okoliša i dobrog upravljanja u ugroženim zemljama u razvoju; posebno pozdravlja činjenicu da trgovinske pogodnosti u okviru OSP-a+ inherentno i zakonski uvjetovane trajnom provedbom međunarodnih konvencija o ljudskim pravima; pozdravlja objavljivanje prvog dvogodišnjeg izvješća Komisije o stanju primjene sustava OSP+ i činjenicu da je prije objave izvješća o njemu vođen dijalog s Parlamentom; napominje da su u nekoliko zemalja sa statusom OSP+ zabilježeni opetovani slučajevi kršenja temeljnih standarda rada i potiče na istinsku primjenu sustava OSP+; poziva Komisiju da istraži mogućnost uvrštavanja Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog na popis konvencija koje je potrebno usvojiti za postizanje statusa OSP+ te poziva zemlje kandidate za OSP+ koji nisu potpisnice Statuta da ga ratificiraju;

94.  pozdravlja činjenicu da je 14 zemalja ostvarilo osobito povoljne trgovinske povlastice u okviru sustava OSP+ koji je na snazi od 1. siječnja 2014. te pozdravlja toliko željenu usklađenost s 27 međunarodnih konvencija (uključujući konvencije o temeljnim ljudskim pravima i pravima radnika);

95.  ponovno snažno poziva na provedbu prethodnih i sveobuhvatnih procjena utjecaja na ljudska prava za sve trgovinske i ulagačke sporazume u kojima bi se konkretno uzimala u obzir stajališta civilnog društva;

96.  pozdravlja donošenje novih smjernica o analizi utjecaja na ljudska prava u procjenama učinka za političke inicijative povezane s trgovinom(60), ali izražava duboku zabrinutost zbog kvalitete razmatranja o ljudskim prava u procjeni učinka na održivost za Sporazum između EU-a i Mijanmara o zaštiti ulaganja te zbog činjenice da Komisija nije provela procjenu utjecaja na ljudska prava za Sporazum o slobodnoj trgovini EU-a i Vijetnama; ponovno ističe svoju podršku provedbi sveobuhvatne procjene u sklopu ex post evaluacije tih sporazuma;

Sport i ljudska prava

97.  zabrinut je zbog dodjeljivanja organizacije velikih sportskih događanja zemljama s lošim stanjem u području ljudskih prava, poput Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. Rusiji i 2022. Kataru te Olimpijskih igara 2022. Pekingu, te kršenja ljudskih prava koja prouzrokuju ti veliki sportski događaju, među ostalim prisilnih deložacija bez savjetovanja sa zahvaćenim osobama ili pružanja odštete, iskorištavanja ranjivih skupina kao što su djeca i radnici migranti, ponekad do razine ropstva, i ušutkavanja organizacija civilnog društva koje osuđuju takve povrede ljudskih prava; poziva Međunarodni olimpijski odbor i Međunarodnu nogometnu federaciju (FIFA) da usklade svoje prakse s idealima sporta uspostavom zaštitnih mehanizama za sprječavanje, nadzor i pružanje pravnog lijeka za sva kršenja ljudskih prava povezana s velikim sportskim događanjima; poziva na razvoj političkog okvira EU-a za sport i ljudska prava; poziva EU i njegove države članice da surađuju s nacionalnim sportskim savezima, korporativnim subjektima i organizacijama civilnog društva o modalitetima njihova sudjelovanja na takvim događanjima;

Osobe s invaliditetom

98.  pozdravlja novi 12. i 16. cilj, posebice podtočku 16.f u zaključcima Vijeća o Akcijskom planu za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019. te poziva Komisiju da osigura da se provedba Konvencije o pravima osoba s invaliditetom sustavno spominje u dijalozima o ljudskim pravima s trećim zemljama; primjećuje da se mora uzeti u obzir specifična priroda potreba osoba s invaliditetom u kontekstu napora za suzbijanje diskriminacije; snažno potiče na temeljito preispitivanje djelotvornosti projekata povezanih s pitanjem invaliditeta te odgovarajuće sudjelovanje organizacija osoba s invaliditetom u planiranju i provedbi tih projekata;

99.  poziva države članice da osobama s invaliditetom osiguraju stvarnu slobodu kretanja na javnim mjestima i time jednake mogućnosti sudjelovanja u javnom životu;

100.  snažno potiče sustavno uvrštavanje ljudskih prava osoba s invaliditetom u sve vanjske politike i djelovanja EU-a, posebice u politike EU-a povezane s migracijama i izbjeglicama, čime bi se na odgovarajući način odgovorilo na njihove specifične potrebe s obzirom na izloženost višestrukoj diskriminaciji; podsjeća da se žene i djeca s invaliditetom suočavaju s višestrukom diskriminacijom i često su u većoj opasnosti od nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja ili iskorištavanja; snažno podržava preporuku da se načela rodne jednakosti sustavno uvrštavaju u sve strategije EU-a, a to uključuje i vanjske politike i djelovanja, povezane s osobama s invaliditetom;

101.  potiče potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da nastavi podupirati postupak ratifikacije i provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u onim zemljama koje je još nisu ratificirale; napominje da bi EU trebao pružiti primjer učinkovitom provedbom Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom; poziva EU da preuzme vodeću ulogu u provedbi sveobuhvatnog programa održivog razvoja do 2030., kojim bi se osiguralo da nitko ne bude zapostavljen, kao što to savjetuje Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom u zaključnim zapažanjima svoje revizije provedbe Konvencije u EU-u;

Prava žena i djece

102.  pozdravlja donošenje Akcijskog plana za rodnu ravnopravnost (2016. – 2020.) u kojemu je utvrđen sveobuhvatan popis mjera za poboljšanje položaja žena u pogledu jednakih prava i jačanja njihove uloge; naglašava da bi se taj akcijski plan trebao provoditi uz akcijski plan za ljudska prava i demokraciju, kako bi se zajamčilo da se ljudska prava žena i djevojčica priznaju kao takva; pozdravlja donošenje dokumenta pod nazivom „Strateški angažman za rodnu ravnopravnost” (2016. – -2019.), kojim se promiče jednakost spolova i prava žena diljem svijeta; ponovno potvrđuje da se ženska prava ne mogu žrtvovati zbog određenih zabrana u okviru bilo koje vjeroispovijesti ili uvjerenja; zahtijeva da EU snažnije pruži potporu provedbi obveza u području prava žena koje proizlaze iz Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Pekinške platforme za djelovanje, Međunarodne deklaracije iz Kaira o stanovništvu i razvoju i pripadajućih procjena rezultata te ciljeva održivog razvoja; naglašava koliko je važno ne dovoditi u pitanje „pravnu stečevinu” Pekinške i Kairske platforme za djelovanje u vezi s pristupom obrazovanju i zdravstvenoj skrbi kao temeljnim ljudskim pravima i zaštitom seksualnih i reproduktivnih prava te osigurati pružanje sve potrebne sigurne medicinske i psihološke pomoći i usluga ženskim žrtvama ratnog silovanja, što se odnosi i na pobačaj u sigurnim uvjetima, kako nalaže međunarodno humanitarno pravo; ističe da su planiranje obitelji, zdravlje majki, jednostavan pristup kontracepcijskim sredstvima i pobačaju u sigurnim uvjetima te svim uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem važni elementi za spašavanje života žena i smanjenje stope smrtnosti majki i dojenčadi; naglašava da je nužno da te politike budu u središtu razvojne suradnje s trećim zemljama; ističe da je poštovanje prava žena, jamčenje poštovanja njihova ljudskog dostojanstva, iskorjenjivanje nasilja i diskriminacije protiv njih nužno za ostvarivanje njihovih ljudskih prava; ističe pravo svakog pojedinca da slobodno odlučuje o pitanjima svoje seksualnosti te spolnog i reproduktivnog zdravlja; u tom smislu potvrđuje neotuđiva prava žena i djevojčica na samostalno donošenje odluka, uključujući pravo na planiranje obitelji;

103.  ponovno ističe da osuđuje sve oblike zlostavljanja i nasilja nad ženama i djecom i rodno uvjetovanog nasilja, što podrazumijeva i prisilne i dječje brakove, genitalno sakaćenje žena, izrabljivanje i ropstvo, nasilje u obitelji i korištenje seksualnim nasiljem kao oružjem rata; smatra da nasilje usmjereno protiv žena može biti i psihološke prirode i naglašava potrebu integriranja rodnih pitanja kojima se, između ostalog, promiče aktivno sudjelovanje žena u humanitarnoj pomoći te uključivanja strategija zaštite od seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja te osnovnih mjera zdravstvene zaštite koje obuhvaćaju i usluge povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem; naglašava da se Komisija i države članice trebaju ne samo boriti protiv svih oblika nasilja nad ženama nego, i to kao prioritet, promicati pristup obrazovanju i borbu protiv rodnih stereotipa za djevojčice i dječake od najranije dobi; poziva EU i njegove države članice da, radi jamčenja dosljednosti unutarnjeg i vanjskog djelovanja EU-a u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojkama te rodno uvjetovanog nasilja, bez odgađanja ratificiraju Istanbulsku konvenciju; pozdravlja prijedlog Komisije od 4. ožujka 2016. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji, prvom pravno obvezujućem međunarodnom instrumentu čija je svrha sprečavanje nasilja nad ženama i borba protiv njega; vjeruje da će se time postići veća djelotvornost i dosljednost unutarnjih i vanjskih politika EU-a te na međunarodnoj razini pojačati odgovornost i uloga EU-a u borbi protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja; apelira na Komisiju i Vijeće da učine sve što je u njihovoj moći kako bi omogućile EU-u da potpiše i zaključi tu konvenciju i da istovremeno ohrabre 14 država članica koje još nisu potpisale i ratificirale Istanbulsku konvenciju da to učine te da zajamče odgovarajuću primjenu tog instrumenta; naglašava potrebu da se zajamči da zdravstveni djelatnici, policijske snage, tužitelji, suci, diplomatsko osoblje i osoblje misija za održavanje mira, i u EU-u i u trećim zemljama, prođu odgovarajuće osposobljavanje za pružanje pomoći i potpore žrtvama nasilja, posebno ženama i djeci, tijekom sukoba i operacija na terenu;

104.  izražava duboku zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava kojim su zahvaćeni žene i djeca u izbjegličkim kampovima i prihvatnim centrima, među ostalim zbog zabilježenih slučajeva seksualnog nasilja i nejednakog postupanja prema ženama i djeci; potiče ESVD da zatraži primjenu strožih pravila i dobrih praksi u trećim zemljama; naglašava da je, u skladu s međunarodnim pravom, ženama i djeci zlostavljanjima u sukobima potrebno omogućiti pristup zdravstvenoj i psihološkoj skrbi, a djeci u izbjegličkim kampovima i područjima zahvaćenima sukobima, ekstremnim siromaštvom i ekstremnim klimatskim prilikama zajamčiti kontinuitet obrazovanja, pružanja zdravstvene skrbi i opskrbe hranom;

105.  napominje da se u okviru mjera za suprotstavljanje rodno uvjetovanom nasilju treba uhvatiti u koštac i s problemom nasilja na internetu, što se odnosi i na uznemirivanje, zlostavljanje i zastrašivanje, te da se njima treba pomoći u stvaranju internetskog okruženja koje je sigurno za žene i djevojčice;

106.  pozdravlja usvajanje i podupire provođenje nedavno donesene Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2242 u kojoj žene imaju središnju ulogu u svim naporima za rješavanje globalnih problema te poziva na dodatne napore da programi namijenjeni ženama, miru i sigurnosti uključe u sve dimenzije održavanja mira; ističe važnost ravnopravnog, potpunog i aktivnog sudjelovanja žena u sprječavanju sukoba i njihovu rješavanju te u mirovnim pregovorima i izgradnji mira; preporučuje da se uvede sustav kvota kao instrument kojim će se promicati sudjelovanje žena na svim političkim razinama;

107.  duboko žali što su Romi, a posebno Romkinje, i dalje žrtve raširene diskriminacije i netrpeljivosti prema Romima kojima se učvršćuje njihov nepovoljan položaj, isključenost, segregacija i marginalizacija; poziva EU i države članice da u potpunosti poštuju ljudska prava Roma i zajamče pravo na obrazovanje, zdravstvene usluge, zaposlenje, stanovanje i socijalnu zaštitu;

108.  duboko žali zbog nedovoljne ravnopravnosti spolova u političkoj sferi i podzastupljenosti žena u donošenju političkih, društvenih i ekonomskih odluka, čime se ugrožavaju ljudska prava i demokracija; smatra da bi vlade trebale nastojati ostvariti ravnopravnost spolova u okviru postupaka izgradnje i održavanja demokracije i boriti se protiv svih vrsta rodne diskriminacije u društvu; ističe da izvješća misija za promatranje izbora pružaju jasne smjernice za politički dijalog EU-a s trećim zemljama u cilju poboljšanja sudjelovanja žena u izbornom procesu i demokratskom životu zemlje;

109.  žali zbog činjenice da neke zemlje i dalje ograničavaju sudjelovanje žena na izborima;

110.  žali zbog činjenice da se žene diljem svijeta i dalje suočavaju s golemim izazovima pri traženju i zadržavanju pristojnih radnih mjesta, što je razvidno iz izvješća Međunarodne organizacije rada naslovljenog „Žene na radnom mjestu 2016.”;

111.  žali zbog toga što su postojanje staklenog stropa za žene u poduzećima, razlika u plaćama između muškaraca i žena i društveno obeshrabrivanje žena poduzetnica i dalje globalne pojave; poziva na uspostavljanje inicijativa za dodatno jačanje položaja žena, posebno u području samozapošljavanja te malih i srednjih poduzeća;

112.  podsjeća da je pristup obrazovanju, stručnom usavršavanju i mikrokreditiranju temeljni instrument za osnaživanje žena i za sprečavanje kršenja njihovih ljudskih prava;

113.  potiče aktivno sudjelovanje žena u sindikatima i drugim organizacijama kao važan čimbenik u uvođenju rodnih aspekata u područje radnih uvjeta;

114.  potiče države članice, Komisiju i ESVD da se usredotoče na ekonomsku i političku emancipaciju žena u zemljama u razvoju poticanjem njihova uključivanja u poslovni svijet te u provedbu regionalnih projekata i lokalnih razvojnih projekata;

115.  poziva Komisiju i države članice da u svim relevantnim programima financiranja EU-a izradi proračuna pristupe iz rodne perspektive;

116.  poziva na ulaganje u žene i mlade, s obzirom na to da je to djelotvoran način borbe protiv siromaštva, a posebno siromaštva žena;

117.  duboko je zabrinut zbog činjenice da se očekuje da će otpornost na antimikrobna sredstva postati najveći uzrok smrti na svijetu te da će žrtve u velikoj mjeri biti ugrožene i slabe osobe u zemljama u razvoju; poziva Komisiju da bez odgađanja razvije istinski djelotvornu strategiju javnog zdravlja;

Prava djece

118.  ponovno potvrđuje da je univerzalna ratifikacija i učinkovita provedba Konvencije UN-a o pravima djeteta i njezinih Fakultativnih protokola hitno potrebna te zahtijeva da se EU u svojim političkim dijalozima i dijalozima o ljudskim pravima s trećim zemljama sustavno savjetuje s relevantnim lokalnim i međunarodnim organizacijama za prava djeteta te da otvori pitanje obveze država potpisnica da provode Konvenciju; pozdravlja činjenicu da su Južni Sudan i Somalija ratificirali Konvenciju; ponovno poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu za vanjsku i sigurnosnu politiku da istraže na koji bi način EU mogao pristupiti Konvenciji UN-a o pravima djeteta;

119.  zahtijeva da EU preko svojih vanjskih delegacija nastavi promicati skup alata EU-a i UNICEFA „Integriranje dječjih prava u razvojnu suradnju” te da na odgovarajući način osposobi osoblje delegacija EU-a za te aktivnosti; ističe ozbiljan problem neregistrirane djece rođene daleko od domovine njihovih roditelja, pitanje koje posebno težinu dobiva u kontekstu izbjeglištva, te poziva EU da to pitanje, po potrebi, pokrene u svim dijalozima s trećim zemljama; poziva Komisiju da razvije politike za zaštitu djece čiji su roditelji u zatvoru kako bi se riješio problem njihove diskriminacije i stigmatizacije te da ih promiče u međunarodnim forumima; naglašava da milijuni djece i dalje pate od neishranjenosti te da je veliki dio njih suočen s nepovratnim, dugoročnim posljedicama, pa čak i smrću; poziva Komisiju i međunarodnu zajednicu da predstave inovativne načine za učinkovito rješavanje problema malnutricije, posebice kod djece, djelovanjem uzduž cijelog prehrambenog lanca i uključujući javno-privatna partnerstva i sve druge raspoložive resurse, posebice društvene medije;

120.  ističe da je u nastojanjima da se pronađu i oslobode žene i djeca koji su i dalje u zatočeništvu Daiša te drugih terorističkih i paravojnih organizacija te za promicanje posebnih programa za liječenje bivših zatočenika u Europskoj uniji i drugdje na svijetu potrebna međunarodna pomoć; izražava zabrinutost zbog novačenja djece i njihova sudjelovanja u terorističkim i vojnim aktivnostima; naglašava da je potrebno donijeti politike kojima bi se vodila potraga za tom djecom te njihovo oslobađanje, rehabilitacija i ponovna integracija; naglašava da je potrebno promicati politike za razoružanje, rehabilitaciju i reintegraciju djece vojnika; ponovno upućuje zahtjev da Komisija predloži sveobuhvatnu strategiju i akcijski plan o pravima djeteta za sljedećih pet godina kako bi prava djece dobila prioritet u vanjskim i unutarnjim politikama EU-a te kako bi se promicala prava djece, posebice tako da se doprinese jamčenju prava djece na pristup vodi, sanitarnim uslugama, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, uključujući u zonama sukoba i izbjegličkim kampovima;

Prava starijih osoba

121.  pozdravlja Cilj 16.g Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.), kojim se želi podići razina svijesti o ljudskim pravima i posebnim potrebama starijih osoba; zabrinut je zbog negativnih učinaka dobne diskriminacije; naglašava posebne izazove s kojima se suočavaju starije osobe u pogledu uživanja njihovih ljudskih prava, posebno tijekom pristupa socijalnoj zaštiti i zdravstvenoj zaštiti; poziva države članice da iskoriste aktualnu reviziju Madridskog međunarodnog akcijskog plana o starenju kako bi pregledale provedbu postojećih instrumenata i utvrdile potencijalne nedostatke; poziva EU i države članice da aktivno sudjeluju u otvorenoj radnoj skupini UN-a za starenje i da pojačaju napore usmjerene na zaštitu i promicanje prava starijih osoba, uključujući i razmatranjem izrade novog zakonskog instrumenta;

Prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba

122.  duboko je zabrinut zbog povećanja nasilja i diskriminacije protiv pripadnika zajednice LGBTI; snažno osuđuje nedavno zabilježen rast diskriminatornih zakona i nasilnih izgreda protiv pojedinaca na osnovi njihove seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja te činjenicu da je homoseksualnost još uvijek kriminalizirana u 73 zemlje (između ostaloga i kaznenim gonjenjem pripadnika zajednice LGBTI zbog „protuprirodnog bluda”), da je u njih 13(61) na snazi smrtna kazna kao i da 20 zemalja kriminalizira transrodni identitet; izražava snažnu zabrinutost zbog takozvanih „propagandnih zakona” kojima se nastoji ograničiti sloboda izražavanja i okupljanja pripadnika zajednice LGBTI i osoba koje podržavaju njihova prava; poziva sve države s takvim zakonima da povuku te odredbe; snažno osuđuje sve veća ograničenja u pogledu slobode okupljanja i udruživanja pripadnika zajednice LGBTI i branitelja njihovih prava i sudjelovanja na događanjima i prosvjedima poput povorki ponosa, na koje su vlasti u nekim slučajevima odgovorile nasiljem; ponovno potvrđuje ključnu ulogu tih temeljnih sloboda u funkcioniranju demokratskih društava i odgovornost država u jamčenju da se ta prava poštuju i da su oni koji ih uživaju zaštićeni; zahtijeva da ESVD svoja djelovanja u zemljama u kojima su široko rasprostranjeni nasilje, ubojstva, zlostavljanja i diskriminacija usmjereni protiv pripadnika zajednice LGBTI pojača i da im prioritet, da takva postupanja osudi u skladu sa smjernicama EU-a o smrtnoj kazni i smjernicama EU-a o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim i ponižavajućim postupanjima ili kažnjavanjima te da u tom području nastavi suradnju s visokim povjerenikom UN-a za ljudska prava; naglašava da je važno pružati podršku organizacijama koje štite prava pripadnika zajednice LGBTI, povećanom potporom i sredstvima za djelotvorno programiranje, pokretanjem kampanja podizanja razine svijesti u javnosti o diskriminaciji i nasilju kojima su izloženi pripadnici zajednice LGBTI, a koje bi se financirale i putem Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) te jamčenjem pomoći u nuždi onima kojima je ta pomoć potrebna; poziva delegacije EU-a i relevantne institucije da aktivno promiču ta prava i temeljne slobode;

123.  uzimajući u obzir smjernice za promicanje i zaštitu uživanja svih ljudskih prava LGBTI osoba, koje je Vijeće za vanjske poslove donijelo 24. lipnja 2013.; poziva ESVD i Komisiju da ustraju na više strateškoj i sustavnijoj provedbi smjernica, uključujući podizanjem razine svijesti i pružanjem odgovarajućeg osposobljavanja osoblju EU-a u trećim zemljama, kako bi se učinkovito pokrenulo pitanje prava pripadnika zajednice LGBTI u političkim dijalozima i dijalozima o ljudskim pravima s trećim zemljama, te na multilateralnim forumima; naglašava da je važno da smjernice EU-a za promicanje i zaštitu uživanja svih ljudskih prava budu lako dostupne LGBTI osobama; poziva na konkretne mjere za povećanje usklađenosti između unutarnje i vanjske politike EU-a o pravima pripadnika zajednice LGBTI;

124.  potiče institucije EU-a i države članice da i dalje pridonose razmatranjima priznavanja istospolnih brakova ili istospolnih građanskih zajednica kao pitanja političkih, socijalnih, ljudskih i građanskih prava; pozdravlja činjenicu da sve veći broj zemalja poštuje pravo na osnivanje obitelji kroz brak, civilno partnerstvo i usvajanje bez diskriminacije na temelju spolne orijentacije te poziva Komisiju i države članice da razrade prijedloge za uzajamno priznavanje tih zajednica i istospolnih obitelji u cijeloj Europskoj uniji kako bi se osiguralo jednako postupanje u pogledu posla, slobode kretanja, poreza i socijalne sigurnosti, čime bi se zaštitili prihodi obitelji i djeca;

Prava autohtonih naroda i pripadnika manjina

125.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što i dalje postoji osobita opasnost od diskriminacije autohtonih naroda te zbog toga što su oni posebno osjetljivi na političke, gospodarske i ekološke promjene i poremećaje te na promjene i poremećaje povezane s radom; napominje da većina njih živi ispod praga siromaštva te da nema mogućnost političkog predstavništva ni donošenja odluka, što je u suprotnosti s njihovim pravom na slobodan, prethodni i informirani pristanak kao što je zajamčeno u Deklaraciji Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda i priznato u Europskom konsenzusu o razvoju iz 2005.; izražava posebnu zabrinutost zbog navoda o široko rasprostranjenim i sve češćim kršenjima ljudskih prava autohtonih naroda, kao što su progon, proizvoljna uhićenja i ubojstva branitelja ljudskih prava, prisilno premještanje, otimanje zemlje i korporativna kršenja;

126.  napominje s velikom zabrinutošću da su autohtoni narodi posebno pogođeni povredama ljudskih prava povezanima s ekstrakcijom resursa; poziva Komisiju i ESVD da podrže stroge zakonske okvire i inicijative u cilju jamčenja transparentnosti i dobrog upravljanja u rudarstvu i drugim sektorima povezanima s iskorištavanjem resursa, kako bi se zajamčilo da se poštuje slobodan, prethodni i informirani pristanak lokalnog stanovništva i Deklaracija UN-a o pravima autohtonih naroda; poziva delegacije EU-a da dodatno ojačaju dijalog s autohtonim narodima na terenu kako bi se utvrdila i spriječila kršenja ljudskih prava;

127.  naglašava da je, s obzirom na to da zajednice manjina imaju posebne potrebe, u svim područjima gospodarskog, socijalnog, političkog i kulturnog života potrebno promicati potpunu i djelotvornu jednakost pripadnika manjina i pripadnika većinskog naroda; potiče Komisiju da tijekom postupka proširenja pomno prati primjenu odredbi o zaštiti prava osoba koje pripadaju manjinama;

Prava osoba diskriminiranih na temelju kaste

128.  osuđuje stalna kršenja ljudskih prava nad ljudima koji trpe posljedice kastinskih hijerarhija i diskriminacije na temelju kaste, uključujući negiranje jednakosti i uskraćivanje pristupa pravosuđu i zapošljavanju, stalnu segregaciju i prepreke ostvarenju temeljnih ljudskih prava i razvoja uzrokovane kastinskim sustavima; duboko je zabrinut alarmantnom stopom nasilnih napada na Dalite na temelju kaste te institucionaliziranom diskriminacijom koja se ne kažnjava; ponavlja svoj poziv da se razvije politika EU-a o diskriminaciji na temelju kaste i poziva EU da koristi sve prilike za izražavanje zabrinutosti zbog diskriminacije na temelju kaste;

Međunarodni kazneni sud (MKS) / tranzicijsko pravosuđe

129.  podsjeća na univerzalnost MKS-a i ponavlja svoju potpunu potporu njegovu radu; naglašava važnu ulogu koju taj sud ima u području ukidanja prakse nekažnjavanja počinitelja najtežih zločina koji su od važnosti za međunarodnu zajednicu te pružanju pravde žrtvama ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida; s oprezom prati eventualne pokušaje podrivanja legitimiteta ili neovisnosti MKS-a;

130.  podsjeća na svoju rezoluciju od 4. veljače 2016. kojom poziva članove Vijeća sigurnosti UN-a da podrže da Vijeće sigurnosti zatraži od Međunarodnog kaznenog suda da se istraže kršenja ljudskih prava kršćana (Kaldejaca/Sirijaca/Asiraca), jazida te ostalih vjerskih i etničkih manjina koja je u Iraku i Siriji počinio tzv. ISIL/Daiš;

131.  pozdravlja deklaraciju koju je izdala Ukrajina kojom se prihvaća nadležnost MKS-a za zločine počinjene u zemlji od 20. veljače 2014. jer ta deklaracija utire put tužitelju MKS-a za razmatranje o tome može li sud istraživati zlostavljanja počinjena tijekom oružanog sukoba, iako Ukrajina još nije država članica MKS-a;

132.  pozdravlja zaključke Vijeća o potpori EU-a tranzicijskom pravosuđu i pozdravlja politički okvir EU-a za potporu tranzicijskom pravosuđu, pri čemu je EU prva regionalna organizacija koja je usvojila takvu politiku; poziva EU, njegove države članice i svoje posebne predstavnike da aktivno promiču MKS, provođenje njegovih odluka i borbu protiv nekažnjavanja zločina po Rimskom statutu te izražava ozbiljnu zabrinutost činjenicom da nekoliko naloga za uhićenje još uvijek nije provedeno; potiče EU i njegove države članice da surađuju sa Sudom i da nastave pružati snažnu diplomatsku i političku potporu naporima za jačanje i proširivanje odnosa između MKS-a i UN-a, posebice u kontekstu Vijeća sigurnosti UN-a, te da poduzme korake kako bi se spriječili slučajevi nesuradnje s MKS-om i kako bi se na njih učinkovito odgovorilo; ponavlja svoj poziv EU-u da usvoji zajedničko stajalište o zločinu agresije i izmjenama iz Kampale i poziva države članice EU-a da usklade nacionalna zakonodavstva s definicijama sadržanima u izmjenama iz Kampale i poboljšaju suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom; izražava žaljenje zbog otpora prema MKS-u koji neke zemlje pokazuju povlačenjem ili prijetnjom da će se povući iz njegove jurisdikcije;

133.  ponovno upućuje poziv da se imenuje poseban predstavnik EU-a za međunarodnu pravdu i međunarodno humanitarno pravo kako bi se tim temama dala važnost i vidljivost koje zaslužuju te kako bi se učinkovito istaknuo program EU-a u tom području, a zalaganje EU-a za borbu protiv nekažnjavanja i njegova podrška Međunarodnom kaznenom sudu sustavno primijenilo u svim vanjskim politikama EU-a;

134.  poziva EU i njegove države članice da MKS-u omoguće odgovarajuće financiranje te da povećaju svoju potporu sustavu međunarodnog kaznenog pravosuđa, što se odnosi i na tranzicijsko pravosuđe;

Međunarodno humanitarno pravo

135.  osuđuje nedostatno poštovanje međunarodnog humanitarnog prava te izražava ozbiljnu zabrinutost zbog zabrinjavajućeg povećanja stope kolateralne štete u oružanim sukobima diljem svijeta te smrtonosnih napada na bolnice, škole, humanitarne konvoje i druge civilne mete; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog porasta utjecaja djelovanja nedržavnih aktera u sukobima diljem svijeta i poziva EU da se koristi svim instrumentima koje ima na raspolaganju kako bi potaknuo državne i nedržavne aktere na poštovanje međunarodnog humanitarnog prava; pozdravlja činjenicu da su se EU-a i države članice EU-a obvezale ICRC-u (Međunarodnom odboru Crvenoga križa) da će snažno poduprijeti uspostavljanje učinkovitog mehanizma za jačanje sukladnosti s međunarodnim humanitarnim pravom te poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku EU-a da izvijesti Parlament o ciljevima i strategiji razvijenoj za ispunjavanje te obveze; potiče međunarodnu zajednicu da sazove međunarodnu konferenciju radi pripreme novog međunarodnog mehanizma za praćenje i prikupljanje podataka i za javno izvješćivanje o kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, među kojima i napada na bolnice, medicinsko osoblje i ambulantna vozila; stajališta je da bi se takav mehanizam mogao izgraditi postojećem mehanizma za djecu i oružane sukobe; traži od potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku EU-a da na godišnjoj osnovi predstavi javni popis navodnih počinitelja napada na škole i bolnice u svrhu utvrđivanja odgovarajućeg djelovanja EU-a radi zaustavljanja takvih napada;

136.  izražava žaljenje zbog činjenice da sedam država članica tek treba ratificirati Konvenciju o kazetnom streljivu; poziva EU i njegove države članice da podrže globalnu zabranu uporabe bijelog fosfora, posebice zaključivanjem novog protokola uz Konvenciju o određenom konvencionalnom oružju kojim bi se zabranila uporaba takva oružja;

137.  poziva države članice da ratificiraju temeljne instrumente međunarodnog humanitarnog prava i druge relevantne pravne instrumente koji imaju učinak na međunarodno humanitarno pravo; potvrđuje važnost smjernica EU-a o promicanju sukladnosti s međunarodnim humanitarnim pravom i ponovno poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku EU-a te ESVD da razmotri njihovu provedbu u svjetlu tragičnih događaja na Bliskom istoku, posebno u kontekstu široko rasprostranjenog i sustavnog nekažnjavanja teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava o ljudskim pravima; poziva EU da pruži potporu inicijativama usmjerenima na širenje svijesti o međunarodnom humanitarnom pravu i dobrim praksama u njegovoj primjeni te poziva EU da djelotvorno iskoristi sve raspoložive bilateralne instrumente radi promicanja poštovanja međunarodnog humanitarnog prava među svojim partnerima; ponovno poziva države članice da se pridruže međunarodnim naporima da se spriječe napadi naoružanih aktera na škole i njihovo korištenje u vojne svrhe tako da se pridruže Deklaraciji o sigurnim školama, koja je osmišljena u cilju zaustavljanja česte prakse napada na škole u oružanim sukobima;

138.  potiče međunarodnu zajednicu da sazove međunarodnu konferenciju u cilju poboljšanja djelotvornosti međunarodnih humanitarnih pravila;

139.  ponovno poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da pokrene inicijativu za uvođenje embarga EU-a na oružje državama koji su optužene za ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava, s posebnim naglaskom na slučajeve namjernog ciljanja civilne infrastrukture; ističe da daljnja dozvola prodaje oružja tim zemljama predstavlja kršenje Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008.; poziva države članice da razmotre prihvatiti zatvorenike iz Guantanama u EU; naglašava da je zatvor Guantanamo potrebno što prije zatvoriti;

Sloboda mišljenja, savjesti te vjeroispovijedi i uvjerenja

140.  osuđuje, u skladu s člankom 10. UFEU-a, sve oblike nasilja, progona, netolerancije i diskriminacije na temelju ideologije, religije ili vjerovanja; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog čestih izvješća o nasilju i progonima te netoleranciji i diskriminaciji protiv vjerskih manjina ili manjina na temelju uvjerenja diljem svijeta; naglašava da je pravo na slobodu mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi ili uvjerenja temeljno ljudsko pravo koje je povezano s drugim ljudskim pravima i temeljnim slobodama te obuhvaća pravo na vjerovanje ili nevjerovanje, pravo na iskazivanje ili neiskazivanje vjeroispovijedi ili uvjerenja i pravo na prihvaćanje, promjenu i napuštanje ili vraćanje uvjerenju po vlastitom izboru kako je navedeno u članku 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima i u članku 9. Europske konvencije o ljudskim pravima; poziva EU i njegove države članice da se kroz političke rasprave angažiraju za ukidanje zakona o bogohuljenju; poziva EU i njegove države članice da diljem svijeta zajamče poštovanje i zaštitu manjina, između ostalog i na Bliskom istoku, gdje Daiš i druge terorističke skupine proganjaju jezidsku, kršćansku i muslimansku manjinu te ateiste; izražava žaljenje zbog zlouporabe vjere ili uvjerenja u terorističke svrhe;

141.  podupire angažman EU-a u promicanju prava na slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja u okviru međunarodnih i regionalnih foruma, uključujući UN, OESS, Vijeće Europe i druge regionalne mehanizme, te potiče EU da nastavi podnositi UN-u svoju godišnju rezoluciju o slobodi vjeroispovijedi ili uvjerenja i pružati potporu mandatu posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja; potiče potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i ESVD da se uključe u kontinuirani dijalog s nevladinim organizacijama, vjerskim zajednicama ili zajednicama zagovornika istih uvjerenja te vjerskim vođama;

142.  u cijelosti podupire praksu EU-a da, kada je riječ o slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja, preuzima vodstvo pri donošenju tematskih rezolucija na sjednicama Vijeća UN-a za ljudska prava i Opće skupštine UN-a te potiče EU da pruži potporu mandatu posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijedi i uvjerenja te potiče zemlje koje trenutačno odbijaju zahtjeve za posjet posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijedi da ih prihvate;

143.  poziva EU da ojača svoje postojeće instrumente i da u okviru svojih ovlasti usvoji dodatne instrumente kako bi se diljem svijeta zajamčila djelotvorna zaštita vjerskih manjina;

144.  zahtijeva da se poduzmu konkretna djelovanja kako bi se zajamčila djelotvorna provedba smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja, što uključuje i: sustavno i usklađeno osposobljavanje osoblja EU-a u sjedištu i delegacijama; izvješćivanje o stanju na terenu, na nacionalnoj i lokalnoj razini; ostvarivanje bliske suradnje s lokalnim dionicima, posebice s vođama vjerskih skupina ili skupina na temelju uvjerenja;

145.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što je u nekim dijelovima svijeta ugrožen položaj vjerskih zajednica ili zajednica na temelju uvjerenja, zbog čega cijele vjerske zajednice nestaju ili bježe;

146.  ističe činjenicu da su kršćani skupina koju se trenutačno najviše uznemirava i zastrašuje u zemljama u cijelom svijetu, uključujući u Europi, gdje kršćanske izbjeglice redovito trpe vjerski motivirane progone, te da nekim od najstarijih kršćanskih zajednica prijeti nestanak, posebice u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku;

147.  potiče međunarodnu zajednicu i EU da manjinama pruže zaštitu i da uspostave sigurna područja; poziva na priznavanje, samoupravu i zaštitu etničkih i vjerskih manjina koje žive u područjima u kojima imaju snažnu povijesnu prisutnost i u kojima su mirno živjele jedne s drugima, na primjer na planini Sinjar (jezidi) i u dolini Ninive (kaldejsko-sirijsko-asirski narodi); nadalje, poziva na posebnu potporu naporima da se očuvaju (masovne) grobnice u područjima trenutačnih ili nedavnih sukoba radi ekshumacije i forenzičke analize ljudskih ostataka u njima, kako bi se omogućio dostojanstven pokop žrtava ili vraćanje njihovih ostataka obiteljima; poziva na osnivanje namjenskog fonda kojim bi se pomoglo financiranje inicijativa za očuvanje dokaza radi omogućavanja istraživanja i kaznenog progona slučajeva zločina protiv čovječnosti; poziva da EU i države članice djeluju u cilju hitnog okupljanja skupine stručnjaka čiji bi zadatak bio prikupiti sve dokaze o bilo kojem međunarodnom zločinu koji je u tijeku, uključujući genocid i zločin protiv vjerskih i nacionalnih manjina, gdje god se taj zločin događao, tako da se očuvaju masovne grobnica u područjima trenutačnih ili nedavnih sukoba u svrhu pripreme međunarodnog progona počinitelja;

Sloboda izražavanja na internetu i izvan njega te preko audiovizualnih i drugih medijskih kanala

148.  naglašava da su ljudska prava i temeljne slobode univerzalni te da ih treba štititi na globalnoj razini u svim dimenzijama njihova izraza;

149.  naglašava ulogu slobode izražavanja, medijske neovisnosti i pluralizma kao temeljnih elemenata koji utiru put demokraciji te potrebu da se građane i civilno društvo osnaži kako bi se osigurala transparentnost i odgovornost u javnom sektoru;

150.  izražava zabrinutost zbog sve većeg broja uhićenja i uznemiravanja novinara u brojnim zemljama i naglašava da se takvim postupcima ozbiljno narušava sloboda tiska; potiče EU i međunarodnu zajednicu da zaštite neovisne novinare i blogere, da smanje digitalni jaz i olakšaju neograničen pristup informacijama i komunikacijama te necenzuriran pristup internetu (digitalne slobode);

151.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog širenja tehnologija za praćenje, nadzor, cenzuru i filtriranje informacija, što predstavlja sve veću prijetnju aktivistima za ljudska prava i demokraciju u autokratskim zemljama;

152.  snažno osuđuje činjenicu da je sve veći broj branitelja ljudskih prava suočen s digitalnim prijetnjama, uključujući kompromitiranje podataka zapljenom opreme, daljinskim nadzorom i curenjem podataka; osuđuje praksu nadzora i hakiranja na internetu radi pribavljanja informacija koje se mogu upotrijebiti u pravnim slučajevima ili kampanjama ocrnjivanja te u sudskim postupcima zbog klevete;

153.  snažno osuđuje kontrolu vlasti nad internetom, medijima i akademskom zajednicom te sve veće zastrašivanje, uznemiravanje i proizvoljna uhićenja s kojima se suočavaju branitelji ljudskih prava, odvjetnici i novinari;

154.  osuđuje ograničenja digitalne komunikacije, uključujući ukidanje internetskih stranica i blokiranje osobnih računa kao mjera koje autoritarni režimi koriste za ograničavanje slobode izražavanja, ušutkivanje oporbe i potiskivanje civilnog društva; poziva EU i njegove države članice da javno osude režime koji ograničavaju digitalnu komunikaciju svojih kritičara i oporbe;

155.  ističe važnost promicanja neograničenog pristupa internetu u svim kontaktima s trećim zemljama, uključujući u pristupnim pregovorima, trgovinskim pregovorima, dijalozima o ljudskim pravima i diplomatskim kontaktima i što većeg omogućavanja pristupa informacijama o ljudskim pravima i demokraciji ljudima diljem svijeta;

156.  izražava zabrinutost zbog porasta govora mržnje, posebice na društvenim mrežama; poziva Komisiju da u pregovore o kodeksima ponašanja uključi predstavnike organizacija civilnog društva kako bi se zajamčilo da se njihova stajališta uzimaju u obzir ; snažno osuđuje širenje poruka mržnje kojima se potiče nasilje i teror;

157.  poziva na davanje veće potpore u područjima promidžbe slobode medija, zaštite neovisnih novinara i blogera, smanjenja digitalnog jaza i olakšavanja neograničenog pristupa informacijama i komunikacijama te očuvanja necenzuriranog pristupa internetu (digitalne slobode);

158.  poziva na aktivan razvoj i aktivno širenje tehnologija koje pomažu u zaštiti ljudskih prava te koje ljudima omogućuju digitalna prava i slobode te njihovu sigurnost i privatnost;

159.  poziva EU da počne koristi besplatan softver otvorenog koda te da potakne druge subjekte da to učine, s obzirom na to da takav softver pruža bolju sigurnost i omogućuje veće poštovanje ljudskih prava;

160.  poziva Komisiju i države članice da pitanja slobode izražavanja na internetu, digitalnih sloboda te važnosti besplatnog i otvorenog interneta postave na svim međunarodnim forumima, uključujući Forum za upravljanje internetom UN-a, G8, G20 i OESS i Vijeće Europe;

Borba protiv terorizma

161.  ponovno ističe svoju nedvosmislenu osudu terorizma i svoju punu podršku mjerama usmjerenima na iskorjenjivanje terorističkih organizacija, posebno Daiša, koji predstavlja jasnu prijetnju regionalnoj i međunarodnoj sigurnosti, ali istodobno podsjeća da bi takve mjere uvijek i u cijelosti morale biti u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima; podupire provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2178 (2014) o borbi protiv prijetnji koje predstavljaju strani teroristički borci te vodećih načela iz Madrida o zaustavljanju protoka stranih terorističkih boraca;

162.  podsjeća da je u Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju naglašena potreba za time da se zajamči da poštovanje slobode mišljenja i izražavanja bude integrirano u razvojne politike i programe povezane s terorizmom, što se odnosi i na korištenje tehnologija digitalnog nadzora; naglašava da bi države članice trebale potpuno iskoristiti postojeće instrumente kako bi riješile problem radikalizacije europskih građana te da bi trebale izraditi učinkovite komunikacijske strategije za borbu protiv terorizma, ekstremističke propagande i metoda novačenja, posebno preko interneta, te za sprječavanje radikalizacije; ističe potrebu za hitnim usklađenim djelovanjem EU-a te ustraje u tome da države članice trebaju surađivati u osjetljivim područjima, posebice u dijeljenju informacija i obavještajnih podataka;

163.  zahtijeva da EU nastavi surađivati s UN-om na suzbijanju financiranja terorizma, između ostalog i korištenjem već postojećih mehanizama za identificiranje terorista i terorističkih organizacija, te da osnaži svjetske mehanizme za zamrzavanje imovine, poštujući pritom međunarodne standarde pravičnog postupka i vladavinu prava; poziva Komisiju i države članice da to pitanje učinkovito i bez odgode pokrenu s onim državama koje financiraju i podupiru terorističke organizacije ili svojim građanima dopuštaju da to čine;

Smrtna kazna

164.  podsjeća na nultu stopu toleranciju EU-a prema smrtnoj kazni i ponavlja svoje dugogodišnje protivljenje smrtnoj kazni, mučenju te okrutnom, nehumanom i ponižavajućem postupanju i kažnjavanju, u svim slučajevima i u svim okolnostima;

165.  pozdravlja ukidanje smrtne kazne na Fidžiju, u Surinamu, Mongoliji i američkoj saveznoj državi Nebraski;

166.  izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da je u nekim državama proteklih godina ponovno uvedena smrtna kazna; izražava žaljenje zbog toga što politički čelnici u još nekim zemljama razmatraju ponovno uvođenje smrtne kazne; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog izvještaja o porastu broja smrtnih kazni izrečenih 2015. diljem svijeta, posebice u Kini, Egiptu, Iranu, Nigeriji, Pakistanu i Saudijskoj Arabiji; podsjeća vlasti tih zemalja da su one potpisnice Konvencije o pravima djeteta, kojom se izričito zabranjuje smrtna kazna zbog kaznenih djela koja su počinile osobe mlađe od 18 godina;

167.  osobito izražava zabrinutost zbog sve većeg broja smrtnih osuda izrečenih tijekom kolektivnih sudskih postupaka u kojima minimalni standardi poštenog suđenja u skladu s međunarodnim pravom nisu zajamčeni;

168.  izražava snažno protivljenje povećanju broja osoba osuđenih na smrtnu kaznu zbog kaznenih djela povezanih s drogom te poziva da se smrtna kazna i pogubljenja po kratkom postupku ne primjenjuju za ta kaznena djela;

169.  poziva države koje su ukinule smrtnu kaznu ili u kojima je već dugo na snazi moratorij na primjenu smrtne kazne da ostanu odane tim ciljevima i da ponovno ne uvedu smrtnu kaznu; poziva EU da se međunarodnom suradnjom i diplomacijom na svim svjetskim forumima nastavi zalagati protiv smrtne kazne i istovremeno pokuša zajamčiti da se pravo na pošteno suđenje za svaku osobu kojoj predstoji izvršenje smrtne kazne u potpunosti poštuje; naglašava da je važno da EU nastavi pratiti uvjete u kojima se izvršava smrtna kazna u onim zemljama u kojima je ona još uvijek na snazi, kako bi se zajamčilo da je popis osuđenika na smrt javan i da se tijela vraćaju obiteljima;

170.  ustraje u tome da je važno da ukidanje smrtne kazne u svijetu i dalje bude jedna od istaknutijih politika EU-a, u skladu s revidiranim smjernicama EU-a iz 2013. o smrtnoj kazni, te da se EU nastavi zalagati protiv smrtne kazne; poziva EU da nastavi djelovati u cilju univerzalnog ukidanja smrtne kazne, da istraži nove načine vođenja kampanja u tom cilju te da preko EIDHR-a pruži potporu djelovanjima protiv smrtne kazne i pogubljenja; zahtijeva da delegacije EU-a u tu svrhu nastave organizirati kampanje za podizanje razine svijesti;

Borba protiv mučenja i zlostavljanja

171.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog nastavka primjene mučenja i zlostavljanja osoba u pritvoru, između ostaloga u cilju iznude priznanja koja se zatim upotrebljavaju u kaznenim postupcima koji očito ne ispunjavaju međunarodne standarde pravednosti;

172.  izražava žaljenje zbog rasprostranjenog mučenja zlostavljanja kojima su izloženi neistomišljenici, kako bi ih se ušutkalo, te ugrožene skupine poput etničkih, jezičnih i vjerskih manjina, LGBTI osobe, žene, djeca, tražitelji azila i migranti;

173.  najstrože osuđuje mučenje i zlostavljanje koje provode Daiš te druge terorističke i paravojne organizacije; izražava svoju solidarnost s obiteljima i zajednicama svih žrtava takvoga nasilja; osuđuje postupke Daiša i drugih terorističkih ili paravojnih organizacija kojima se diskriminiraju i ciljaju manjinske skupine; poziva EU, njegove države članice i međunarodnu zajednicu da pojačaju svoje napore radi pružanja učinkovitog odgovora na hitnu potrebu da se spriječe daljnje patnje;

174.  smatra da su uvjeti pritvora i stanje u zatvorima u brojnim zemljama iznimno zabrinjavajući; smatra da je nužno boriti se protiv svih oblika mučenja i zlostavljanja pritvorenika, što se odnosi i na psihološko mučenje, i pojačati napore da se zajamči poštovanje mjerodavnog međunarodnog prava, osobito u pogledu pristupa zdravstvenoj skrbi i lijekovima; odlučno osuđuje kršenje tih prava i smatra da je odbijanje liječenja zatvorenika, osobito u slučajevima bolesti kao što su hepatitis i HIV, jednako nepružanju pomoći osobi u opasnosti;

175.  potiče ESVD da, u svjetlu stalno pristižućih izvješća o široko rasprostranjenom izvršavanju pogubljenja po kratkom postupku, mučenjima i zlostavljanjima diljem svijeta, na svim razinama dijaloga i u svim forumima pojača aktivnosti EU-a u borbi protiv pogubljenja po kratkom postupku, mučenja i drugih oblika zlostavljanja, u skladu sa smjernicama za politiku EU-a prema trećim zemljama o mučenju i drugom okrutnom, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju;

176.  potiče ESVD da u političkim dijalozima i dijalozima o ljudskim pravima s predmetnim zemljama te u javnim istupima nastavi sustavno izražavati zabrinutost zbog mučenja i zlostavljanja te poziva delegacije EU-a i veleposlanstva država članica na terenu da prate slučajeve mučenja i zlostavljanja te da poduzmu konkretne korake u cilju postizanja njihova potpunog ukidanja, da prate relevantne kaznene postupke i da se koriste svim dostupnim instrumentima kako bi pomogli dotičnim pojedincima;

Bespilotne letjelice

177.  izražava duboku zabrinutost zbog uporabe naoružanih bespilotnih letjelica izvan međunarodnoga pravnog okvira; potiče države članice da pripreme jasnu politiku i pravna stajališta o naoružanim bespilotnim letjelicama i ponovno poziva na donošenje zajedničkog stajališta EU-a o uporabi naoružanih bespilotnih letjelica koje bi bilo u skladu s ljudskim pravima i međunarodnim humanitarnim pravom te kojim bi se tematizirala pitanja kao što su pravni okvir, razmjernost, odgovornost, zaštita civila i transparentnost; ponovno potiče EU da zabrani razvoj, proizvodnju i uporabu potpuno autonomnog oružja kojim se omogućuje provođenje napada bez ljudskog sudjelovanja; poziva EU da se suprotstavi praksi ciljanih izvansudskih smaknuća i da je zabrani te da se obveže na poduzimanje odgovarajućih mjera, u skladu s domaćim i međunarodnim pravnim obvezama, u slučajevima u kojima postoji opravdana sumnja da je pojedinac ili subjekt u njegovoj nadležnosti povezan s nezakonitim ciljanim smaknućima u inozemstvu; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku EU-a, države članice i Vijeće da pitanje naoružanih bespilotnih letjelica i potpuno autonomnog oružja uključe u relevantne europske i međunarodne mehanizme za razoružanje i kontrolu naoružanja i potiče države članice da sudjeluju u tim mehanizmima kontrole i pojačaju ih; poziva EU da zajamči veću transparentnost i odgovornost država članica, pa i prema trećim zemljama, pri uporabi naoružanih bespilotnih letjelica, posebno u pogledu pravne osnove za njihovo korištenje i operativne odgovornosti te da omogući pravno preispitivanje napada bespilotnim letjelicama, a žrtvama nezakonitih napada bespilotnim letjelicama omogući pristup učinkovitim pravnim lijekovima;

178.  stavlja naglasak na zabranu EU-a razvoja, proizvodnje i uporabe potpuno autonomnog oružja kojim se omogućuje provođenje napada bez ljudskog djelovanja; poziva EU da se suprotstavi praksi nezakonitih ciljanih smaknuća te da je zabrani;

179.  poziva Komisiju da Parlament na odgovarajući način izvješćuje o uporabi financijskih sredstava EU-a za sve istraživačke i razvojne projekte povezane s proizvodnjom bespilotnih letjelica, i u civilne i u vojne svrhe; poziva na provedbu procjene utjecaja na ljudska prava budućih projekata razvoja bespilotnih letjelica;

180.  naglašava da bi utjecaj tehnologija na poboljšanje stanja ljudskih prava trebao biti sastavni dio politika i programa EU-a, kako bi se unaprijedila zaštita ljudskih prava i promicanje demokracije, vladavine prava, dobrog upravljanja te mirnog rješavanja sukoba;

Potpora demokraciji i izborima te misije za promatranje izbora

181.  podsjeća da su slobodan prostor za civilno društvo, sloboda izražavanja, okupljanja i udruživanja te dužno poštovanje vladavine prava ključni elementi pravednih i demokratskih izbora; poziva EU da osigura da lokalne nevladine organizacije imaju legitimnu mogućnost za promatranje i praćenje održavanja izbora; naglašava da korupcija predstavlja prijetnju jednakom uživanju ljudskih prava te da se njome narušavaju demokratski procesi; smatra da bi EU u svim dijalozima s trećim zemljama trebao naglasiti važnost promicanja čestitosti, odgovornosti i pravilnog upravljanja javnim poslovima, kako je utvrđeno Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv korupcije (UNCAC); podsjeća da EU mora nastaviti angažirano djelovati prema svojim partnerima, osobito u svojemu susjedstvu, i pružati potporu gospodarskim, socijalnim i političkim reformama, štititi ljudska prava i pružati potporu uspostavi vladavine prava, što su najbolji načini za jačanje međunarodnog poretka i jamčenje stabilnosti susjedstva; u tom smislu naglašava da je preispitivanje europske politike susjedstva pružilo priliku da se ponovi da su zaštita univerzalnih vrijednosti i promicanje ljudskih prava među ključnim ciljevima Unije; podsjeća na to da bi iskustvo koje su stekli EU, političari, pripadnici akademske zajednice, mediji, nevladine udruge i civilno društvo te znanje stečeno tijekom tranzicije prema demokratskom sustavu u okviru politika proširenja i susjedstva mogli pozitivno pridonijeti utvrđivanju najboljih praksi koje bi se mogle upotrijebiti za podupiranje i konsolidiranje drugih procesa demokratizacije diljem svijeta; pozdravlja u tom smislu djelovanje Europske zaklade za demokraciju i programa EU-a za pružanje potpore organizacijama civilnog društva, posebno EIDHR-u;

182.  preporučuje da EU razvije sveobuhvatniji pristup procesima demokratizacije, s obzirom na to da je nadziranje izbora samo jedna od dimenzija duljeg i opsežnijeg ciklusa; ponavlja da politička tranzicija i demokratizacija može biti održiva i uspješna samo ako se pritom poštuju ljudska prava, ženama, osobama s invaliditetom i drugim marginaliziranim skupinama omogući jednak pristup demokratskim procesima, promiču pravednost, transparentnost, odgovornost, pomirenje, vladavina prava, gospodarski i društveni razvoj, mjere za borbu protiv ekstremnog siromaštva i uspostava demokratskih institucija; naglašava da bi EU u zemljama u procesu demokratizacije prioritet trebao dati borbi protiv korupcije, s obzirom na to da ta praksa otežava zaštitu i promicanje dobrog upravljanja, potiče organizirani kriminal i povezana je s izbornom prijevarom;

183.  pozdravlja zajedničku komunikaciju o preispitivanju europske politike susjedstva te podsjeća da bi se, u skladu s UEU-om, odnosi EU-a sa susjednim zemljama trebali temeljiti na vrijednostima Unije, među kojima su i ljudska prava i demokracija; naglašava da su stabilizacija susjedstva i promicanje demokracije, vladavine prava, dobro upravljanje i ljudska prava usko povezani;

184.  naglašava da bi EU i dalje trebao podupirati demokratske i učinkovite institucije za ljudska prava te civilno društvo susjednih zemalja; sa zadovoljstvom primjećuje da se Europska zaklada za demokraciju u dosljedno angažirala u istočnom i južnom susjedstvu EU-a radi promicanja poštovanja temeljnih prava i sloboda te demokratskih načela;

185.  naglašava da je politika proširenja EU-a jedan od najjačih alata za jačanje poštovanja demokratskih načela i ljudskih prava; poziva Komisiju da u državama kandidatkinjama i potencijalnim državama kandidatkinjama nastavi pružati potporu jačanju demokratskih političkih kultura, poštovanju vladavine prava, neovisnosti medija i pravosuđa te borbi protiv korupcije;

186.  poziva Komisiju i ESVD da nastave pružati punu potporu demokratskim procesima koji su u tijeku u trećim zemljama, kao i političkom dijalogu između vladajućih i oporbenih stranaka te civilnom društvu; ističe važnost dosljednog djelovanja po preporukama misija za promatranje izbora, i u sklopu djelovanja EU-a za potporu demokraciji i u sklopu strategija o ljudskim pravima za predmetne zemlje; poziva na bolju usklađenost i suradnju između Europskog parlamenta i Komisije/ESVD-a kako bi se zajamčila provedba tih preporuka, ali i na korištenje ciljane financijske i tehničke pomoći EU-a; poziva Komisiju da provede globalnu procjenu postupaka praćenja izbora;

187.  poziva Vijeće i ESVD da u zemljopisni dio godišnjeg izvješća EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu uvrsti poseban odjeljak u kojem se, za predmetne zemlje, tematizira pitanje provedbe preporuka donesenih u okviru misija za promatranje izbora; podsjeća na činjenicu da su se Komisija, ESVD-a i države članice u Akcijskom planu obvezali na čvršću i dosljedniju suradnju s tijelima za vođenje izbora, parlamentarnim institucijama i organizacijama civilnog društva u trećim zemljama radi jačanja njihove uloge i, slijedom toga, jačanja demokratskih procesa;

188.  poziva Komisiju da zajamči da se njezino djelovanje povezano s izborima (praćenje i pomoć) provodi usklađeno sa sličnim potporama drugim važnim dionicima demokratskog sustava, kao što su to političke stranke, parlamenti, lokalne vlasti, neovisni mediji i civilno društvo;

189.  poziva EU da nastavi raditi na utvrđivanju najboljih praksi u tom području, između ostalog u smislu razvoja mjera za sprječavanje sukoba, posredovanja i olakšavanja dijaloga, kako bi se razvio usuglašen, fleksibilan i vjerodostojan pristup EU-a;

190.  potvrđuje da su ESVD-a i delegacije EU-a uspješno dovršili izradu druge generacije analiza demokracije i da je ostvaren napredak u pripremi akcijskih planova za demokraciju te poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku EU-a da se pobrine da se ti akcijski planovi na terenu pretvore u konkretnu potporu demokraciji;

191.  poziva ESVD da na temelju iskustva dobivenog analizama demokracije pripremi teren za uključivanje tih analiza u svoje inozemno djelovanje i napominje da, iako je unošenje demokracije u strategije o ljudskim pravima i demokraciji za pojedine zemlje dobrodošlo, ono samo po sebi nije dovoljno za istinski sveobuhvatno razumijevanje demokracije u partnerskim zemljama;

o
o   o

192.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava.

(1)http://www.un.org/womenwatch/daw/cedaw/cedaw.htm.
(2)SL C 289, 9.8.2016., str. 57.
(3)http://www.ohchr.org/EN/ProfessionalInterest/Pages/CMW.aspx.
(4)A/RES/41/128.
(5)http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/69/2.
(6)http://www.ohchr.org/EN/ProfessionalInterest/Pages/Vienna.aspx.
(7)http://www.un.org/womenwatch/daw/beijing/pdf/BDPfA%20E.pdf.
(8)http://www.unfpa.org/sites/default/files/pub-pdf/programme_of_action_Web%20ENGLISH.pdf.
(9)http://www.ohchr.org/Documents/Publications/PTS-4Rev1-NHRI_en.pdf.
(10)https://europa.eu/globalstrategy/en/global-strategy-foreign-and-security-policy-european-union.
(11)http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-11855-2012-INIT/hr/pdf
(12)https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cmsUpload/111817.pdf.
(13)http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex%3A52009XG1215(01).
(14)http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-10897-2015-INIT/hr/pdf
(15)SL C 65, 19.2.2016., str. 174.
(16)http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/foraff/137584.pdf.
(17)http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-10255-2016-INIT/hr/pdf.
(18)http://www.consilium.europa.eu/en/meetings/fac/2015/10/st13201-en15_pdf/.
(19)http://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2016/06/16-epsco-conclusions-lgbti-equality/
(20)http://ec.europa.eu/justice/discrimination/files/lgbti_actionlist_en.pdf.
(21)http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-9242-2015-INIT/hr/pdf.
(22)http://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2015/07/20-fac-migration-conclusions/.
(23)http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-12002-2015-REV-1/hr/pdf.
(24)http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-12098-2015-INIT/hr/pdf.
(25)SL L 43, 18.2.2015., str. 29.
(26)http://register.consilium.europa.eu/doc/srv?l=HR&f=ST%2015559%202014%20INIT.
(27)http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/130243.pdf.
(28)http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-12525-2016-INIT/hr/pdf.
(29)https://rm.coe.int/CoERMPublicCommonSearchServices/DisplayDCTMContent? documentId=090000168008482e.
(30)SL L 76, 22.3.2011., str. 56.
(31)http://www.consilium.europa.eu/en/meetings/international-summit/2015/11/action_plan_en_pdf/.
(32)http://www.securitycouncilreport.org/atf/cf/%7B65BFCF9B-6D27-4E9C-8CD3-CF6E4FF96FF9%7D/s_res_2242.pdf.
(33)http://www.securitycouncilreport.org/atf/cf/%7B65BFCF9B-6D27-4E9C-8CD3-CF6E4FF96FF9%7D/CAC%20S%20RES%201820.pdf.
(34)http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=S/RES/1325(2000).
(35)http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/69/167.
(36)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0337.
(37)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0300.
(38)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0201.
(39)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0102.
(40) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0051.
(41)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0470.
(42)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0317.
(43)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0350.
(44)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0348.
(45)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0288.
(46)SL C 316, 30.8.2016., str. 130.
(47)SL C 316, 30.8.2016., str. 178.
(48)SL C 234, 28.6.2016., str. 25.
(49)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0172.
(50)SL C 181, 19.5.2016., str. 69.
(51)http://www.ohchr.org/EN/HRBodies/HRC/RegularSessions/Session31/Documents /A_HRC_31_56_en.doc.
(52)SL C 65, 19.2.2016., str. 105.
(53)SL C 434, 23.12.2015., str. 24.
(54)SL C 153 E, 31.5.2013., str. 115.
(55)SL C 33 E, 5.2.2013., str. 165.
(56)SL C 236 E, 12.8.2011., str. 69.
(57)A/HRC/RES/17/4.
(58)https://www.democracyendowment.eu/annual-report/.
(59)SL C 208, 10.6.2016., str. 25.
(60)http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/july/tradoc_153591.pdf.
(61) (Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Nigerija, Somalija, Mauritanija, Sudan, Sijera Leone, Jemen, Afganistan, Pakistan, Katar, Iran i Maldivi).


Provedba zajedničke vanjske i sigurnosne politike (članak 36. UEU-a)
PDF 405kWORD 67k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike (2016/2036(INI))
P8_TA(2016)0503A8-0360/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici,

–  uzimajući u obzir članke 21. i 36. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o političkoj odgovornosti,

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi od 21. rujna 2015. naslovljen „Rodna jednakost i osnaživanje žena: promijeniti život djevojčica i žena uz pomoć vanjskih odnosa EU-a 2016. – 2020.ˮ (SWD(2015)0182),

–  uzimajući u obzir govor predsjednika Junckera o stanju Unije održan 14. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije koju je 28. lipnja 2016. izložila potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Federica Mogherini i njezine prijedloge iznesene na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova održanom 2. rujna 2016. u Bratislavi,

–  uzimajući u obzir zaključke sa sastanka na vrhu održanog u Bratislavi 16. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir ishod neformalnog sastanka ministara obrane EU-a u Bratislavi 27. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o operacijama potpore miru – suradnja EU-a s Ujedinjenim narodima i Afričkom unijom(1),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu ministara vanjskih poslova Weimarskog trokuta, Frank-Waltera Steinmeiera (Njemačka), Jean-Marca Ayraulta (Francuska) i Witolda Waszczykowskog (Poljska) o budućnosti Europe, usvojenu u Weimaru 28. kolovoza 2016.,

–  uzimajući u obzir francusko-njemačku obrambenu inicijativu iz rujna 2016. naslovljenu „Obnova ZSOP-a”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove te mišljenja Odbora za proračune i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0360/2016),

A.  budući da se Europska unija suočava s nezabilježenim unutarnjim i vanjskim izazovima, uključujući sukobe među državama, raspade država, terorizam, hibridne prijetnje, kibernetičku i energetsku nesigurnost, organizirani kriminal i klimatske promjene; budući da će EU moći djelotvorno odgovoriti na nove izazove samo ako njegove strukture i države članice surađuju u okviru zajedničkih i istinski koordiniranih nastojanja u sklopu zajedničke vanjske i sigurnosne politike ZVSP-a i zajedničke sigurnosne i obrambene politike ZSOP-a;

B.  budući da je EU danas okružen nestabilnošću s obzirom na to da velike dijelove Bliskog istoka i sjeverne Afrike potresaju sukobi na temelju etničke i vjerske pripadnosti i ratovi preko posrednika, a terorističke skupine poput takozvane Islamske države/Daiša i fronte Džabat Fatah al-Šam šire se regijom; budući da al-Kaida iskorištava postojanje sigurnosnog vakuuma na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi kako bi zadobila na snazi te da njezina predanost globalnom džihadu ostaje nepoljuljana;

C.  budući da ti sukobi imaju izravne i ozbiljne posljedice za sigurnost i dobrobit europskih građana jer se sve više prenose u EU, bilo u vidu terorizma i masivnih izbjegličkih tokova, bilo kampanja dezinformiranja usmjerenih na podjelu naših društava;

D.  budući da Europi prijeti opasnost od terorizma na njezinu području; budući da su nedavna teroristička djela koja su u europskim gradovima počinili radikalni džihadisti povezana s Islamskom državom/Daišom dio sveukupne strategije te skupine i nadovezuju se na kopneni rat u Siriji, Iraku i Libiji, ekonomski rat usmjeren na turističku industriju u sjevernoj Africi te internetsku propagandu i kibernapade; budući da tisuće građana EU-a koji su se pridružili takvim terorističkim skupinama predstavljaju sve veću prijetnju našoj sigurnosti kod kuće, kao i drugdje na svijetu;

E.  budući da agresivna Rusija i dalje krši suverenost i neovisnost svojih susjeda i otvoreno osporava europski i svjetski mirovni i sigurnosni poredak; budući da je Rusija danas sve više autokratska i agresivnija prema svojim susjedima nego u bilo kojem trenutku nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. naovamo; budući da službena ruska propaganda prikazuje Zapad kao protivnika te aktivno pokušava potkopati jedinstvo Europske unije i dosljednost transatlantskog savezništva, bilo u vidu kampanja dezinformiranja ili u vidu pružanja financijske potpore euroskeptičnim i fašističkim skupinama u Uniji i zemljama kandidatkinjama;

Nastavak europske priče o uspjehu: djelovanjem do preobrazbe

1.  podsjeća da je Europska unija jedno od najvećih postignuća u europskoj povijesti i da je transformativna moć EU-a njegovim građanima i susjednim zemljama, od kojih su mnoge danas države članice EU-a, donijela mir, stabilnost i boljitak; naglašava da je EU i dalje najveća gospodarska sila, najvelikodušniji donator humanitarne i razvojne pomoći te u kontekstu globalne multilateralne diplomacije predvodnik u pitanjima kao što su klimatske promjene, međunarodna pravda, sprječavanje širenja oružja za masovno uništenje i ljudska prava; poziva na povećanje vidljivosti djelovanja EU-a u tim područjima;

2.  smatra da trenutačna unutarnja i vanjska kriza također predstavlja priliku za EU, iskoristi li se za poboljšanje njegova funkcioniranja i suradnje; smatra da je za trenutačne izazove potrebna reforma kojom bi EU postao bolji i demokratskiji i sposoban pružiti ono što građani očekuju; podsjeća na to da europski građani uspješnu zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku vide kao prioritetno područje djelovanja EU-a i da je to jedno od područja u kojemu europska suradnja može polučiti najveću dodanu vrijednost; stoga naglašava da države članice moraju promijeniti svoj način razmišljanja jer je u današnje vrijeme razmatranje vanjske politike i sigurnosti iz uskogrudne nacionalne perspektive zastarjelo; uvjeren je da izazove s kojima se danas suočavamo nijedna država članica ne može riješiti sama; čvrsto je uvjeren da je ranjivost EU-a izravna posljedica nepotpune integracije i nedostatka usuglašenosti; naglašava da procesi integracije kao što je EU postaju nužni uslijed globalizacije i multipolarnosti; apelira na države članice da konačno pokažu dostatnu razinu jedinstva i političke volje i uzajamnog povjerenja kako bi se raspoloživi instrumenti mogli uporabiti zajedničkim snagama radi ostvarivanja naših interesa i vrijednosti; ponavlja da EU može biti snažan globalni akter ravnopravan s ostalim velesilama samo ako sve države članice budu govorile jednim glasom i zajedno djelovale u okviru snažne vanjske i sigurnosne politike EU-a;

3.  pozdravlja plan i obveze preuzete na sastanku na vrhu u Bratislavi i očekuje konkretni angažman država članica u smislu njihove provedbe;

4.  podsjeća da je nužno da vanjske politike Unije budu usuglašene međusobno, ali i s drugim politikama koje imaju vanjsku dimenziju, te da budu usmjerene prema ispunjavanju ciljeva utvrđenih u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji; primjećuje, s obzirom na to da bi jačanje otpornosti trebalo biti jedan od glavnih ciljeva ZVSP-a, da to zahtijeva sveobuhvatan pristup različitih sektora koji upotrebom širokog raspona diplomatskih, sigurnosnih, obrambenih, ekonomskih, trgovinskih, razvojnih i humanitarnih instrumenata, ali i jačanjem neovisnosti u području energetske sigurnosti, propituju tradicionalne pristupe vanjskoj i sigurnosnoj politici; smatra da bi zajednička vanjska i sigurnosna politika trebala biti odlučnija i učinkovitija te počivati na vrijednostima; ističe da je usklađenost politika u interesu razvoja jedinstven alat za postizanje sveobuhvatnog operativnog pristupa EU-a u skladu s ciljevima Programa održivog razvoja do 2030.;

5.  pozdravlja usvajanje nove trgovinske strategije Komisije „Trgovina za sve” kojom se teži učvrstiti uloga ljudskih prava u trgovinskoj politici i iskoristiti položaj EU-a kao trgovinskog bloka u cilju poticanja poštovanja ljudskih prava u trećim zemljama; naglašava da će za to biti potrebna potpuna konvergencija i komplementarnost trgovine i vanjskopolitičkih inicijativa, uključujući blisku suradnju između različitih glavnih uprava, Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD-a) i mjerodavnih tijela država članica; naglašava važnost toga da Skupina povjerenika za vanjsko djelovanje kojom predsjeda potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica dade zamah provođenju sveobuhvatnog pristupa; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu na redovito obavještavanje Europskog parlamenta o radu te skupine; poziva delegacije EU-a da primijene zajedničko programiranje u svim područjima politike vanjskog djelovanja kako bi se izbjeglo udvostručavanje, ostvarile uštede, poboljšala učinkovitost i otkrili mogući nedostaci;

6.  uviđa da bi klimatske promjene mogle imati ozbiljne posljedice na regionalnu i globalnu stabilnost s obzirom na činjenicu da globalno zagrijavanje utječe na sporove o teritoriju, hrani, vodi i drugim resursima, oslabljuje gospodarstva i stvara prijetnju regionalnoj sigurnosti te da je jedan od uzroka migracijskih tokova; dodatno potiče EU i njegove države članice da razmotre na koji se način u vojne planove pojedinih država članica i EU-a mogu uvrstiti strategije za prilagodbu klimatskim promjenama i što bi se smatralo odgovarajućim kapacitetom, prioritetom i odgovorom;

7.  poziva Komisiju i države članice da povećaju svoje kapacitete za suzbijanje kampanja dezinformiranja i propagande koje dopiru do građana u EU-u i u njegovom susjedstvu; poziva institucije EU-a i države članice da potvrde da informacijsko ratovanje koje je u tijeku nije samo vanjski nego i unutarnji problem EU-a; izražava žaljenje zbog nemogućnosti EU-a da europskoj javnosti priopći i primjereno predstavi djelovanja, prednosti i postignuća zajedničke sigurnosne i obrambene politike; poziva Vijeće, Komisiju i države članice da premoste taj jaz čineći vanjsko djelovanje EU-a odgovornijim i vidljivijim;

8.  uviđa da su informacijsko i kibernetičko ratovanje namjeran pokušaj da se na državnoj i nedržavnoj razini destabiliziraju i diskreditiraju političke, gospodarske i društvene strukture; u tom smislu naglašava hitnu potrebu da se kibernetička sigurnost i kibernetička obrana uključe u unutarnje i vanjske politike EU-a te u odnose s trećim zemljama; poziva države članice da uspostave sustav automatskog dijeljenja informacija o kibernetičkim i hibridnim prijetnjama i napadima; poziva EU da u međunarodnim forumima brani ideju da je otvorena, globalna osnovna infrastruktura interneta neutralna zona; uvjeren je također da bi se EU trebao udružiti sa svojim partnerima i povećati svoju pomoć za izgradnju kapaciteta u području kibersigurnosti i u borbi protiv kiberkriminala i kiberterorizma;

9.  podsjeća na to da se EU obvezao na razvijanje zajedničke vanjske i sigurnosne politike nadahnute načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda te poštovanjem Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava; podsjeća na akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju kojim se naglašava važnost toga da EU uključi svoje politike u području ljudskih prava i rodne politike u misije i operacije upravljanja krizom; podsjeća na važnost takozvane klauzule o ljudskim pravima uvrštene u sve okvirne sporazume potpisane s trećim zemljama od ranih 1990-ih.;

10.  podsjeća da je politika proširenja jedna od najuspješnijih politika EU-a i da je doprinijela osiguranju stabilnosti, demokracije i blagostanja na europskom kontinentu; stoga ponavlja svoju snažnu potporu procesu proširenja pod uvjetom da su kriteriji iz Kopenhagena, uključujući integracijski kapacitet, ispunjeni; naglašava potrebu za boljom suradnjom između EU-a i zemalja kandidatkinja i potencijalnih zemalja kandidatkinja na pitanjima kao što su migracije, sigurnost, borba protiv terorizma i organiziranog kriminala i borba protiv trgovine ljudima; poziva zemlje kandidatkinje da učine sve što je potrebno da se usklade sa ZVSP-om/ZSOP-om EU-a;

11.  ističe predanost EU-a međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima i učinkovitom sustavu multilateralnih odnosa koji predvodi UN; prepoznaje strateško partnerstvo EU-a i UN-a od 2003. u očuvanju mira i upravljanju kriznim situacijama; potiče EU i države članice da podupiru ulogu UN-a u očuvanju mira i da surađuju s UN-om u jačanju kapaciteta za očuvanje mira regionalnih organizacija, osobito Afričke unije, uzimajući u obzir Instrument mirovne pomoći za Afriku; poziva države članice EU-a da znatno povećaju svoje doprinose u vidu vojnog i policijskog osoblja za UN-ove misije očuvanja mira; pozdravlja, u okviru globalne strategije EU-a, predanost NATO-u kao kamenu temeljcu kolektivne sigurnosti Europe i osnaživanju Ujedinjenih naroda kao temelja međunarodnog poretka;

12.  ističe da su uslijed aktualnih kriza na vidjelo izašla ograničenja Ujedinjenih naroda; poziva Europsku uniju i njezine države članice da svom snagom nastoje postići reformu Vijeća sigurnosti, osobito u pogledu ukidanja prava na veto u slučaju masovnih zločina;

13.  naglašava da stvarna provedba globalne strategije EU-a koju je u lipnju 2016. predstavila potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica nije moguća bez velike predanosti, odgovornosti, političke volje i vodstva država članica; ističe da države članice trebaju za provedbu te strategije dodijeliti odgovarajuća ljudska i financijska sredstva, posebno u ključnom području sprečavanja sukoba, sigurnosti i obrane; naglašava praktične i financijske koristi daljnje integracije europskih obrambenih kapaciteta;

14.  pozdravlja namjeru izrade provedbenog plana za sigurnost i obranu; naglašava da bi se taj provedbeni plan trebao dopuniti postupkom izrade bijele knjige, u kojoj bi se točno utvrdila razina prioriteta u pogledu ambicija, zadaća, zahtjeva i kapaciteta europske obrane; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da u suradnji s državama članicama i Komisijom prioritetno započnu raditi na takvoj bijeloj knjizi kako bi prvi rezultati bili vidljivi 2017.;

15.  pozdravlja prijedlog o godišnjem osvrtu na stanje provedbe strategije; vjeruje da bi se taj osvrt trebao predstaviti u obliku godišnje rasprave u Parlamentu te na temelju izvješća o provedbi koji sastavlja potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica;

16.  smatra da bi se globalna strategija trebala redovito revidirati te da bi se trebala pružiti analiza njezine provedbe, i to usporedno s izbornim ciklusom i početkom mandata svakog novog sastava Komisije kako bi se utvrdilo odgovaraju li još uvijek njezini ciljevi i prioriteti izazovima i prijetnjama;

17.  ističe da se vanjsko djelovanje EU-a mora temeljiti na tri stupa: diplomaciji, razvoju i obrani;

Preuzimanje odgovornosti za našu sigurnost: sprečavanje, obrana, odvraćanje, odgovor

18.  naglašava da EU mora osnažiti svoje sigurnosne i obrambene kapacitete jer svoj puni potencijal svjetske sile može iskoristiti samo ako svoju superiornu meku silu bude kombinirao sa svojom tvrdom silom, kao dio sveobuhvatnog pristupa EU-a; podsjeća na to da su zajednički i snažniji civilni i vojni kapaciteti ključni elementi za to da EU u potpunosti odgovori na krize, poboljša otpornost svojih partnera i zaštiti Europu; napominje da su, s obzirom na to da politika moći ponovno vlada međunarodnim odnosima, sposobnosti obrane i odvraćanja ključne za naš pregovarački položaj u diplomatskim razgovorima; u tom pogledu ponavlja da je potrebno osnažiti i produbiti zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku jer je u vrijeme proračunskih ograničenja jedini realističan način jačanja naših vojnih sposobnosti povećanje sinergija unapređenjem obrambene suradnje na temelju potreba svih država članica i ciljanih ulaganja; smatra da bi snažnija europska sigurnosna i obrambena suradnja dovela do veće učinkovitosti, jedinstva i djelotvornosti te da bi Europska unija i njezine države članice na temelju takve produbljene suradnje osigurale potrebne tehnološke i industrijske kapacitete;

19.  uvjeren je da su zbog već nedostatnog proračuna EU-a potrebna dodatna sredstva iz država članica za operacije, administrativne troškove, pripremna djelovanja i pilot-projekte, kao i napori radi povećanja sinergija, u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike; poziva Komisiju i države članice da iskoriste priliku koja se nudi u okviru trenutačne revizije/preispitivanja višegodišnjeg financijskog okvira kako bi riješile pitanje proračunskih potreba za sve veće sigurnosne izazove; poziva države članice da povećaju svoja izdvajanja za obranu kako bi ispunile cilj u pogledu kapaciteta koji je postavio NATO, a kojim se zahtijeva da za obranu izdvajaju barem 2 % BDP-a; naglašava da bi se boljom koordinacijom i smanjenjem preklapanja aktivnosti EU-a i država članica omogućila ušteda i preraspodjela sredstava;

20.  smatra da je od ključne važnosti konačno provesti instrumente predviđene Ugovorom iz Lisabona, a ponajprije stalno strukturiranu suradnju (PESCO); smatra da je fleksibilan uključiv pristup kojim se potiče otvoreno i proaktivno sudjelovanje svih država članica ključno za provedbu PESCO-a; pozdravlja zajednički dokument ministara obrane Francuske i Njemačke o obnovi ZSOP-a i talijanski prijedlog „za jaču europsku obranu” i u potpunosti podržava njihov cilj u pogledu pozitivne odluke o uspostavi PESCO-a na sastanku Vijeća za vanjske poslove i obranu u studenome 2016.; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da preuzme glavnu riječ u toj inicijativi i u drugim nedavnim prijedlozima o jačanju ZSOP-a radi pripremanja terena za dodatne ambiciozne odluke u vezi sa ZSOP-om donesene na sastanku Vijeća za vanjske poslove i obranu u studenom 2016. i sastanku Europskog vijeća u prosincu 2016., a među koje se ubrajaju:

   stvaranje stalnog civilnog i vojnog stožera, zajedno s jednako važnim vojnim kapacitetom za planiranje i vođenje operacija te civilnim kapacitetom za planiranje i vođenje operacija, čime bi se ojačalo strateško i operativno planiranje tijekom čitava ciklusa planiranja, poboljšalo civilno-vojnu suradnju te unaprijedilo sposobnost EU-a da brzo reagira na krize;
   unapređenje mehanizama EU-a za brzo reagiranje, ponajprije dodatnim poboljšanjem uporabljivosti borbenih skupina, i to aktivacijom članka 44., te jačanjem i većom uporabom Eurocorpsa za misije i operacije ZSOP-a;
   proširenje zajedničkog financiranja operacija ZSOP-a, pa i hitnom i temeljitom revizijom mehanizma Athena, koja bi uključivala izjavu o borbenim skupinama te je potrebna kako bi se osiguralo da se misije EU-a mogu financirati iz zajedničkih sredstava umjesto da većina troškova pada na pojedine uključene države članice, čime se uklanja potencijalna prepreka za države članice da stave na raspolaganje svoje snage;
   osnivanje obrambene konfiguracije Vijeća;

21.  potiče preispitivanje pristupa EU-a civilnim misijama u okviru ZSOP-a, počevši od prirode intervencija pa do njihovih ciljeva i uključenih osoba, kako bi se osiguralo da budu pravilno osmišljene, provedene i podržane; pozdravlja napredak u pogledu misija i operacija ZSOP-a unatoč njihovim nedostacima; poziva na veću fleksibilnost u financijskim pravilima EU-a kako bi se pružila potpora njegovoj sposobnosti da odgovori na krize te poziva na provedbu postojećih odredbi Ugovora iz Lisabona; podržava uspostavu novih fondova za hitno financiranje početnih faza vojnih operacija; smatra da bi se novim, učinkovitijim, postupkom donošenja odluka u pogledu vojnih misija EU-a, unaprijedila pripravnost i snaga odgovora EU-a na prijetnje i krize, istodobno priznajući da se odluka o slanju postrojbi u takve misije mora donijeti na razini država članica;

22.  ustraje u tome da bilo koja odluka koji vodi prema stvaranju Europske obrambene unije, uključujući razvoj snažnije stalne strukturirane suradnje i stvaranje zajedničkih obrambenih instrumenata, mora biti donesena jednoglasno među državama članicama EU-a;

23.  žali zbog činjenice da Europska komisija, ESVD, Europska obrambena agencija i države članice i dalje nisu u cijelosti provele sveobuhvatne zadaće koje proizlaze iz sastanka Vijeća za vanjske poslove u studenome 2013. i sastanaka Europskog vijeća u 2013. i 2015.; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i povjerenicu za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te mala i srednja poduzeća da Parlamentu predstave procjenu provedbe prethodnih odluka prije predlaganja novih zadaća; potiče ubrzanje tekućeg rada na europskom obrambenom akcijskom planu i nastojanja Komisije da maksimizira suradnju u području obrane, među ostalim poticajima u područjima poput unutarnjeg tržišta, javne nabave, istraživanja, prijevoza, svemira te kibernetskih, energetskih i industrijskih politika; prima na znanje prijedlog francuskog predsjednika o europskom sigurnosnom i obrambenom fondu te podržava razvoj novih i inovativnih koncepata financiranja i ulaganja, pa i preko Europske investicijske banke i javno-privatnih partnerstva;

24.  napominje da su države članice suočene s poteškoćama u pokušaju da održe široki raspon potpuno operativnih obrambenih kapaciteta te da postoji potreba za većom koordinacijom i jasnijim izborima o kapacitetima koje treba zadržati ne bi li se države članice mogle specijalizirati za pružanje određenih kapaciteta; naglašava praktične i financijske koristi daljnje integracije europskih obrambenih kapaciteta i prima na znanje razne postojeće inicijative u tu svrhu koje bi se mogle uspostaviti u širem okviru radi donošenja pametnoga plana; podržava prijedloge za „europski semestar za obranu” i poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da iznese konkretne prijedloge u vezi s time; smatra da je interoperabilnost od ključne važnosti za veću kompatibilnost i bolju integriranost snaga država članica; potiče države članice da traže druge načine zajedničke nabave, servisa i održavanja snaga i vojne opreme;

25.  pohvaljuje ulogu Europske obrambene agencije u poticanju i koordiniranju razvoja kapaciteta te poziva na njezino jačanje, ponajprije povećanjem njezina proračuna; ustraje u tome da bi se troškovi osoblja i tekući troškovi Agencije trebali financirati iz proračuna Unije; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da preispitaju postupke i prethodne aktivnosti Europske obrambene agencije;

26.  podsjeća, nadalje da Europa mora zadržati konkurentnu i inovativnu industrijsku i tehnološku bazu koja može razvijati i proizvoditi potrebne kapacitete; podsjeća na to da su integrirano tržište obrane i konsolidacija europske obrambene industrije apsolutno nužni za ekonomiju razmjera i veću učinkovitost;

27.  pozdravlja prijedlog predsjednika Junckera o stvaranju europskog obrambenog fonda za poticanje istraživanja i inovacija; pozdravlja dosadašnji rad na uspostavi pripremnog djelovanja u vezi s istraživanjima u području obrane nakon čega bi u sklopu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira trebao uslijediti veći posebni europski obrambeni istraživački program financiran sredstvima EU-a, pri čemu bi dodatna financijska sredstva trebale osigurati države članice;

28.  podsjeća da se u okviru globalne strategije EU-a poziva na ulaganje u sprečavanje sukoba, ali da su i Komisija i Vijeće zapravo predložili dalekosežna smanjenja sredstava u proračunu za 2017. namijenjenih jedinom instrumentu EU-a za sprečavanje sukoba (IcSP); naglašava potrebu za udvostručivanje napora u područjima sprečavanja sukoba, posredovanja i pomirbe s obzirom na mnoge sigurnosne izazove u europskom susjedstvu i šire;

29.  poziva na aktivniju ulogu EU-a u području razoružanja, neširenja i kontrole naoružanja; poziva Vijeće da omogući da potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica ima aktivniju ulogu u pogledu rješavanja sukoba i izgradnje mira;

30.  prepoznaje sve veću međuovisnost između unutarnje i vanjske sigurnosti te smatra da su zbog trenutačnih sigurnosnih izazova potrebne temeljite kritičke analize naših sigurnosnih politika radi izrade dosljedne i jedinstvene politike kojom će biti obuhvaćena i unutarnja i vanjska dimenzija, uključujući aspekte kao što su borba protiv terorizma, kibersigurnost, energetska sigurnost, hibridne prijetnje, strateška komunikacija i ključna infrastruktura; poziva sigurnosne službe država članica da poboljšaju suradnju i povećaju razmjenu obavještajnih podataka i informacija te poziva sve države članice da se pridržavaju svojih pravnih obveza dijeljenja podataka s Europolom i Eurojustom u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala; poziva EU da dodatno pojača svoju suradnju i razmjenu obavještajnih podataka s trećim zemljama u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala poštujući pritom međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo o ljudskim pravima; pohvaljuje pokretanje Europske agencije za graničnu i obalnu stražu;

31.  pozdravlja zajedničku izjavu o suradnji NATO-a i EU-a donesenu tijekom sastanka na vrhu u Varšavi; u potpunosti podržava produbljenje suradnje NATO-a i EU-a u područjima kibersigurnosti, migracija, strateške komunikacije i pružanja odgovora na hibridne prijetnje; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da do kraja 2016. iznese konkretne prijedloge za daljnje mjere u vezi sa zajedničkom izjavom iz Varšave; uvjeren je da je NATO ključan za kolektivnu sigurnost Europe, no inzistira na potrebi održavanja adekvatnih kapaciteta EU-a za pružanje odgovora; podsjeća da su jači NATO i jači EU komplementarni i da se uzajamno nadopunjuju; pozdravlja, u okviru globalne strategije EU-a, predanost NATO-u kao kamenu temeljcu kolektivne sigurnosti Europe naglašava da EU treba na najbolji mogući način iskoristiti dostupna sredstva za sigurnost i obranu i izbjeći moguće udvostručenje troškova; nadalje smatra da EU i njegove države članice moraju bliskije surađivati s NATO-om kako bi osigurali komplementarnost i uzajamno nadopunjavanje inicijative NATO-a za pametnu obranu i inicijative EU-a za udruživanje i dijeljenje;

32.  naglašava da je sigurnost država članica EU-a nedjeljiva i da prema članku 42. stavku 7. UEU-a sve države članice moraju uživati jednaku razinu sigurnosti te stoga trebaju razmjerno doprinositi i sudjelovati u sigurnosti EU-a, i ispunjavati preuzete obveze; nadalje napominje da je u tom članku također navedeno da se time ne dovodi u pitanje poseban karakter politike sigurnosti i obrane određenih država članica;

33.  prepoznaje potrebu za pronalaskom kreativnih rješenja za suradnju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u području ZVSP-a/ZSOP-a;

34.  smatra da je ključno osnažiti europsku sigurnosnu arhitekturu koja se temelji na Helsinškom završnom aktu iz 1975. i njegovim četirima „košarama” i kojoj su nezakonite vojne intervencije Rusije na Krimu te u istočnoj Ukrajini nanijele veliku štetu;

35.  smatra da je vrijeme za utvrđivanje nove, realističnije strategije odnosa EU-a s Rusijom koja će se temeljiti na vjerodostojnoj sposobnosti odvraćanja, ali i na dijalogu u područjima od zajedničkog interesa, kao što su protuterorizam, neširenje oružja i trgovina; istovremeno naglašava važnost većeg ulaganja u suradnju i potporu ruskom civilnom društvu kako bi se ojačali temelji dugoročnih odnosa EU-a i Rusije; naglašava da su sankcije bile potrebne kao reakcija na rusku agresiju u Ukrajini te da su se dokazale kao učinkovito sredstvo odvraćanja njezine daljnje agresije u toj zemlji; ponavlja da je suspenzija povezanih sankcija uvjetovana potpunom provedbom Sporazumâ iz Minska; u potpunosti podupire mjere ograničavanja koje je EU uveo protiv pojedinaca i subjekata u Rusiji kao odgovor na nezakonito pripajanje Krima i namjerno destabiliziranje Ukrajine i ustraje u tome da bi EU trebao ostaviti otvorenom mogućnost daljnjih postupnih sankcija, posebno na visokotehnološke proizvode u sektorima nafte i plina, informatičke tehnologije i naoružanja, nastavi li Rusija s kršenjem međunarodnog prava; smatra da je poboljšanje odnosa u interesu i EU-a i Rusije, pod uvjetom da se poštuje međunarodno pravo;

36.  poziva države članice EU-a i međunarodnu zajednicu da pošalju jednoglasnu, jasnu poruku ruskoj vladi da će snositi cijenu i posljedice svojih postupaka; nadalje, zahtijeva smirivanje trenutačne krize i ustraje u tome da EU i države članice surađuju s međunarodnim partnerima u nametanju diplomatskih, političkih, gospodarskih i drugih pritisaka na rusku vladu da prekine s agresijom; u tom kontekstu pozdravlja odluke sa sastanka na vrhu NATO-a održanog u Varšavi; ističe svoju predanost jedinstvu, suverenosti i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine; naglašava da su izbori održani na okupiranim područjima Krima nevažeći;

37.  smatra da je važno pronaći načine za smirivanje trenutačnih napetosti i voditi konstruktivan dijalog s Rusijom radi utvrđivanja mjera usmjerenih na smanjivanje rizika od opasnih nesporazuma i pogrešnih procjena; ističe važnost povećane obostrane transparentnosti vojnog djelovanja kako bi se izbjegli zračni i pomorski incidenti s Rusijom, kao i potrebe za razvojem zajedničkih standarda postupanja u slučaju nesreća i incidenata; smatra da su nekooperativni vojni letovi bez uključenih transpondera ozbiljna prijetnja civilnom zrakoplovstvu te da je neophodno razviti mjere kako bi se što je moguće ranije otkrili takvi letovi i na međunarodnoj razini pronašao put prema okončavanju takvih sigurnosnih rizika; nadalje, smatra da suradnja s Rusijom na nedavnom nuklearnom sporazumu s Iranom daje nadu za bolje odnose u drugim područjima, pa i s NATO-om, kako bi se ublažile napetosti poput onih na Baltiku, u Siriji i u Ukrajini;

38.  poziva EU da pojača suradnju sa zemljama Istočnog partnerstva radi jačanja njihovih demokratskih institucija, otpornosti i neovisnosti, među ostalim pokretanjem ambicioznih cjelovitih misija u okviru ZSOP-a s ciljem poboljšanja sigurnosti i stabilnosti; poziva EU da ima aktivniju i djelotvorniju ulogu u pogledu sprečavanja sukoba i izgradnje mira; poziva države članice da povećaju pomoć Ukrajini, uključujući odgovarajuće sustave za obranu, u cilju odvraćanja od vojne eskalacije u istočnoj Ukrajini i da učine radnu skupinu East StratCom stalnom strukturom EU-a te da raspodijele odgovarajuće ljudske i financijske resurse za njezino bolje funkcioniranje; daje daljnju potporu težnjama tih zemalja za pristupanje EU-u i programima reforme u područjima kao što su vladavina prava, gospodarstvo, javna uprava i borba protiv korupcije i zaštita manjina;

39.  podsjeća na predanost EU-a svojim partnerima u svojemu susjedstvu i podupiranju socijalnih i političkih reformi, konsolidaciji vladavine prava, zaštiti ljudskih prava i promicanju gospodarskog razvoja kao najboljeg načina jačanja međunarodnog poretka i osiguravanja stabilnosti u susjedstvu; prepoznaje činjenicu da politika EU-a ne smije usvojiti jedinstveni pristup te da stoga mora biti fleksibilnija i osjetljivija na promjenjive situacije u istočnim i južnim susjedstvima EU-a; napominje da revidirani Europski instrument za susjedstvo nije ispunio svoje ciljeve, posebice kada se radi o načelu „više za više”; dodatno potiče razmatranje mogućnosti primjene politike „manje za manje” u pogledu onih zemalja koje nazaduju u pogledu upravljanja, demokracije i ljudskih prava;

40.  smatra da je produbljivanje odnosa s SAD-om i Kanadom od strateškog interesa za EU, no istodobno je važno i da jača svoje odnose sa Srednjom i Južnom Amerikom, ne samo radi osnaživanja biregionalnog partnerstva nego i kako bi zajednički rješavali najvažnije globalne izazove; uviđa da je EU daleko najvažniji gospodarski partner SAD-a i obrnuto, te da su oboje ključni međunarodni saveznici na bilateralnoj razini i u NATO-u, te u područjima kao što je nuklearni sporazum s Iranom ili Sirija i Ukrajina; potiče EU i države članice da i nakon održanih predsjedničkih izbora u SAD-u u studenome 2016. osiguraju nastavak takvog odnosa na temelju zajedničkih vrijednosti;

Izgradnja otpornosti i ulaganje u istinski sveobuhvatan pristup: razvoj, podrška i jačanje

41.  ističe da jamčenje mira i stabilnosti na našem kontinentu te u našem susjedstvu i u Africi sada moraju biti u samom središtu djelovanja Europe; uviđa da održivi razvoj nije moguć bez sigurnosti te da je održivi razvoj preduvjet za sigurnost, stabilnost, socijalnu pravdu i demokraciju; smatra da je potrebno uhvatiti se u koštac s temeljnim uzrocima nestabilnosti i prisilne i nezakonite migracije, kao što su siromaštvo, nedostatak ekonomskih prilika, oružani sukobi, loše upravljanje i klimatske promjene te trgovinske politike koje ne rješavaju te izazove; smatra da su sigurnost, ekonomski i društveni razvoj i trgovina dio iste sveobuhvatne strategije i da moraju biti usklađeni s načelom usklađenosti politika u interesu razvoja, kako je utvrđeno u članku 208. Ugovora iz Lisabona; poziva na europsko i međunarodno djelovanje (UN/G20) protiv nezakonitih financijskih transfera iz Afrike;

42.  naglašava da EU posebnu pozornost mora pridati poboljšanju životnih uvjeta u svojem susjedstvu uporabom svih dostupnih alata politike, uključujući trgovinu, razvojnu pomoć, politiku okoliša i diplomaciju, kao i sposobnosti upravljanja krizama; u tom pogledu prima na znanje nova migracijska partnerstva EU-a i plan vanjskog ulaganja i želi biti uključen u provedbu tih instrumenata; ističe potrebu za razvojem novog pristupa Africi na temelju vrijednosti i načela EU-a kojim će se pružati bolje prilike za trgovinu, ulaganja, pristup energiji i gospodarski rast, a afričke zemlje podupirati u izgradnji demokratskih, transparentnih i učinkovitih institucija i donošenju mjera za ublažavanje učinaka klimatskih promjena; uvjeren je da bi EU trebao preispitati svoje razvojne i trgovinske politike kako bi bio siguran da su usklađene s njegovim vrijednostima te da se njima zaista pridonosi tim ciljevima; poziva EU, a posebno države članice, da se bore protiv nezakonitih financijskih transfera i znatno povećaju svoje financijske obveze prema toj regiji, pa i preko Uzajamnog fonda za Afriku, Plana za vanjska ulaganja i Europskog razvojnog fonda; ističe važnu ulogu EU-a u postizanju ciljeva Programa do 2030.; vjeruje da bi privatni sektor mogao imati važnu ulogu u razvoju ako djeluje unutar pravno obvezujućeg okvira kojim su utvrđene odgovornosti poslovnog sektora koje se odnose na poštovanje ljudskih, socijalnih i ekoloških prava;

43.  prepoznaje da je pomoć koju je EU pružio žrtvama katastrofa, izbjeglicama i drugima kojima je ona potrebna donijela raznolike rezultate;

44.  naglašava i potrebu za jačanjem borbe protiv temeljnih uzroka koji potiču terorizam i radikalizaciju, koji uglavnom pogađa zapadnu Afriku, Sahel, Afrički rog i Bliski istok i ima za metu Europu na dosad nezabilježenoj razini; poziva EU da zajedno s SAD-om i ostalim međunarodnim saveznicima poduzme zajedničke diplomatske napore kako bi partnere u regiji kao što su Turska, Saudijska Arabija i Iran uvjerili u potrebu za zajedničkom i pravno utemeljenom strategijom u pogledu tog globalnog izazova; dodatno potiče na ulaganje napora da se postigne suradnja i koordinacija s drugim zemljama u ovoj borbi i također apelira na državne i nedržavne dionike u regiji da se suzdrže od potpirivanja bilo kakvih daljnjih sektaških i etničkih napetosti; izražava duboku zabrinutost zbog teškog kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava o ljudskim pravima u Jemenu, kao i zbog bombardiranja pogreba u gradu Sanaa 8. listopada 2016.; zahtijeva hitnu neovisnu međunarodnu istragu tog i drugih kršenja međunarodnih humanitarnih i ljudskih prava; poziva EU i njegove države članice da obustave svaku suradnju u Jemenu sve dok se ta kršenja prava ne istraže, a odgovorni ne budu snosili odgovornost; zahtijeva da se smjesta prekine blokada Jemena i poziva sve strane u sukobu da nastave dijalog radi suradnje u cilju održivog prekida vatre; ustraje u stajalištu da nema vojnog rješenja sukoba;

45.  potiče izradu tematskih okvira za donošenje prijedloga za suradnju između Unije, partnerskih zemalja u južnom susjedstvu i ključnih regionalnih aktera, osobito onih afričkih, u regionalnim izazovima kao što su oni u području sigurnosti, energije, pa i u upravljanju migracijskim tokovima; smatra da bi naše susjedstvo bilo otpornije kad bi se organiziralo u okviru regionalne suradnje, čime bi se omogućilo donošenje zajedničkih odgovora na izazove, među ostalim u pogledu migracije, terorizma i razvoja; stoga poziva Uniju da surađuje sa susjedima u zemljama Magreba u svrhu ponovnog pokretanja i razvoja Unije arapskog Magreba;

46.  podsjeća da regija Sahela i ostala povezana zemljopisna područja predstavljaju prioritetne regije za jamčenje sigurnosti Europske unije i ističe krhkost tamošnjeg sigurnosnog stanja i mogućih posljedica trenutačnih nemira; poziva Uniju da radi na jačanju suradnje sa zemljama sjeverne Afrike i Sahela u borbi protiv sve jačeg terorističkog djelovanja u sahelo-saharskoj regiji; naglašava da izrazito teški životni uvjeti prisutni na određenim mjestima mogu gurnuti dio stanovništva prema alternativi, koju predstavlja islamistički terorizam; potiče razvoj dosljedne i pouzdane strategije u regiji Sahela s ciljem poboljšanja upravljanja, odgovornosti i legitimnosti državnih i regionalnih institucija, povećanja sigurnosti, hvatanja u koštac s radikalizacijom, trgovinom ljudima, oružjem i drogama, te jačanjem gospodarskih i razvojnih politika; uvjeren je da je jačanje kapaciteta regionalnih i podregionalnih organizacija, osobito u Africi, od ključne važnosti za sprečavanje sukoba, razrješavanje sukoba i suradnju u području sigurnosti; ističe da EU mora pružiti pravi odgovor na to stanje u pogledu sigurnosti, i to ne samo u ekonomskom smislu nego i politički i vojno;

47.  ističe važnost pronalaska održivog rješenja za sukob u Siriji u skladu s prijelaznim procesom utvrđenim u Priopćenju iz Ženeve i rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 2254 (2015); podržava napore koje predvodi UN kako bi se potpomogli pregovori svih strana sirijskog sukoba o uključivom političkom dogovoru; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da hitno pripremi europsku strategiju za Siriju; uvjeren je da bilateralni pregovori između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država nisu dostatni da bi se došlo do trajnog rješenja sirijske krize; poziva Europsku uniju da prekine s politikom koja je stavlja u položaj diplomatske marginaliziranosti i da uporabi svoj utjecaj na ključne aktere kao što su Iran, Saudijska Arabija, Turska, Katar i Rusija te se pobrine za to da zauzmu konstruktivno stajalište i da se suzdrže od doprinošenja daljnjoj eskalaciji situacije; i dalje apelira na sve članice Vijeća sigurnosti UN-a da poštuju svoje odgovornosti u vezi s krizom; podsjeća na to da su Rusija i druge države u više navrata upotrijebile pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a te smatra da je to u suprotnosti s međunarodnim nastojanjima za postizanje mira i rješavanje sukoba u Siriji i regiji; naglašava da se protiv svih pojedinaca i subjekata uključenih u zločine protiv čovječnosti u Siriji moraju izreći sankcije; izražava duboku zabrinutost zbog toga što sve strane u sirijskom sukobu masovno i rašireno krše međunarodno humanitarno pravo i pravo o ljudskim pravima i ističe važnost jamčenja odgovornosti za takve povrede prava; ponovno izražava svoju potporu susjednim zemljama Sirije koje su suočene s vrlo velikim izazovima u pružanju smještaja za milijune izbjeglica; ponavlja da u potpunosti podržava neovisnost, teritorijalnu cjelovitost i suverenitet Iraka u kojem se u potpunosti poštuju prava svih etničkih i vjerskih skupina;

48.  prepoznaje ulogu Turske kao važnog partnera u rješavanju sirijskog sukoba i borbi protiv Islamske države/Daiša u Siriji i Iraku te migracijske krize; odlučno osuđuje pokušaj vojnog državnog udara usmjerenog protiv demokratski izabrane vlade Turske; potiče tursku vladu da štiti ustavni poredak, u skladu sa svojim obvezama kao članice Vijeća Europe, a istodobno naglašava važnost toga da se nakon udara poštuju ljudska prava, vladavina prava, sloboda izražavanja te neovisnost pravosuđa i medija; naglašava da bi Turska trebala tijesno surađivati s Vijećem Europe kako bi se osiguralo da se svim procedurama poštuje vladavina prava; izražava zabrinutost zbog represivne prirode i opsega čistki započetih nakon pokušaja udara koje ozbiljno narušavaju osnovne slobode i ljudska prava u Turskoj; posebno je zabrinut zbog sve većeg broja slučajeva pretjerane uporabe sile policijskih snaga i zlostavljanja pritvorenika, ustrajnog nekažnjavanja kršenja ljudskih prava i narušavanja neovisnosti pravosuđa;

49.  ističe potrebu da se postigne dvodržavno rješenje sukoba na Bliskom istoku na temelju parametara utvrđenih u zaključcima Vijeća iz srpnja 2014., čime bi se na temelju granica iz 1967. zajamčile sigurnost države Izraela i dugoročna perspektiva palestinske države i razriješila sva pitanja u pogledu trajnog statusa ne bi li se sukob okončao; poziva EU da preuzme svoju odgovornost i postane istinski akter i posrednik u diplomatskom procesu; poziva institucije EU-a i države članice da bez odgode poduzmu korake kako bi zaštitile održivost dvodržavnog rješenja te stvorile pozitivnu dinamiku istinskih mirovnih pregovora; poziva izraelske vlasti da smjesta zaustave i promijene svoju politiku naseljavanja; naglašava da je presudan preduvjet za postizanje pravednog i trajnog mira i dalje taj da sve strane u svim okolnostima poštuju međunarodno pravo o ljudskim pravima i humanitarno pravo; ističe važnost jamčenja dosljednosti politike EU-a kada je riječ o situacijama koje podrazumijevaju okupaciju ili pripojenje teritorija;

50.  smatra da je borba protiv trgovaca ljudima moguća samo ako postoji suradnja sa zemljama s druge strane Sredozemlja te iz cijele Afrike, i ako se temelji na poštovanju ljudskih prava te u tom pogledu smatra da Europska unija i njezine države članice moraju surađivati s međunarodnim partnerima kako bi se riješila pitanja uzročnih čimbenika koji dovode do migracija;

51.  snažno podupire osnaživanje koncepta „odgovornosti za pružanje zaštite” (R2P) kao važnog načela za upravljanje u djelovanju Europske unije i njezinih država članica u cijelom spektru sukoba te u pogledu ljudskih prava i razvoja;

Moć europske diplomacije: znanje, angažman i učinak

52.  ističe golemi potencijal EU-a kao diplomatske velesile, koji se temelji na širokom nizu instrumenata kojima raspolažemo i na našoj normativnoj moći u području demokracije, slobode i ljudskih prava; u tom pogledu želi skrenuti pozornost na središnju koordinirajuću ulogu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice, ESVD-a i delegacija EU-a u trećim zemljama;

53.  smatra da posebnu pozornost treba posvetiti sprečavanju sukoba, rješavanju temeljnih uzroka nestabilnosti i brizi za sigurnost ljudi; prepoznaje da su rane preventivne mjere protiv dugoročnih rizika od nasilnih sukoba učinkovitije, vremenski kraće i jeftinije od mirovnih operacija; potiče EU da iskaže političko vodstvo u preventivnoj diplomaciji i posredovanju u sukobu; pozdravlja, u tom pogledu, ulogu sustava EU-a za rano upozoravanje o sukobu, tima ESVD-a za potporu u posredovanju i Europskog mirovnog instituta; poziva na daljnji razvoj kapaciteta EU-a za prevenciju sukoba i posredovanje u sukobima; ističe da je sudjelovanje žena u pregovorima o razrješenju sukoba od ključne važnosti za promicanje prava i sudjelovanja žena, što je prvi korak prema njihovu potpunom uključivanju u buduće tranzicijske procese; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i Komisiju da povećaju financijska i administrativna sredstva namijenjena za posredovanje, dijalog, pomirenje i hitno reagiranje na krizu; potiče države članice da se strogo pridržavaju normi uspostavljenih u zajedničkom stajalištu EU-a o izvozu oružja i prekinu trgovinu oružjem s trećim zemljama koje ne ispunjavaju navedene kriterije; ustraje u tome da EU osnaži politički dijalog i suradnju u pogledu razoružanja, neširenja oružja i kontrole naoružanja;

54.  snažno potiče daljnje pregovore o ujedinjenju Cipra kako bi se postiglo brzo i uspješno rješenje;

55.  smatra da Europska unija i njezine države članice moraju razviti učinkovitu vanjsku, sigurnosnu i obrambenu politiku kojom se poštuju nacionalni interesi, ali i nastoji surađivati s međunarodnim partnerima, Ujedinjenim narodima, nevladinim organizacijama, borcima za ljudska prava i ostalima u pogledu pitanja od zajedničkog interesa radi promicanja mira, blagostanja i stabilnosti diljem svijeta; naglašava potrebu za uskom suradnjom s drugim globalnim i regionalnim silama kada je riječ o globalnim prijetnjama i izazovima; posebno ističe ključnu važnost transatlantskih odnosa, koji se temelje na zajedničkim interesima i vrijednostima; ističe da bi revitalizacija tih strateških partnerstava, kojom ih se nastoji pretvoriti u djelotvoran instrument vanjske politike, trebala biti prioritet za EU;

56.  zauzima stajalište da bi EU trebao unaprijediti i intenzivirati svoja diplomatska nastojanja u Aziji, pa i sa savezom ASEAN, kako bi doprinio većoj stabilnosti i sigurnosti u sukobljenim područjima u kojima su ponovno izbile napetosti, usko surađujući pritom s regionalnim partnerima i pridržavajući se međunarodnog prava, među ostalim u Južnom kineskom moru, i kako bi se riješila pitanja koja se odnose na zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava; napominje da EU treba nastaviti s podupiranjem razvoja miroljubivih odnosa između Kine i njezinih susjeda uz Južno kinesko more, uključujući Vijetnam, Tajvan i Filipine, u okviru konstruktivnih bilateralnih i uključivih multilateralnih mehanizama; smatra da se jačanje i obnavljanje struktura međunarodnog poretka ne može postići bez Azije i posebice Kine; naglašava da se, u svjetlu globalnih ambicija Kine, odnosi između EU-a i Kine moraju proširiti izvan okvira samo gospodarskih odnosa kako bi obuhvaćali više aspekata i kako bi se usredotočilo na ulogu Kine u UN-u, njezin utjecaj na regionalne sukobe u svojem susjedstvu te na njezin doprinos u rješavanju problema globalnih prijetnji;

57.  poziva Europsku uniju da se ne odrekne u potpunosti zona koje trenutačno imaju manju stratešku vrijednost, ali koje u budućnosti mogu postati ključne, kako u gospodarskom, tako i u ljudskom i vojnom pogledu, kao što su središnja Azija, supsaharska Afrika ili Arktik, koje su predmet osobitog interesa drugih velikih svjetskih sila;

58.  podsjeća na važnost europske normativne moći i poziva na daljnje jačanje kulturne i znanstvene diplomacije EU-a kako bi se europska snaga i vrijednosti projicirale i promicale izvan naših granica; ističe i moć ekonomske diplomacije i, među ostalim, sankcija, kao instrumenta za provođenje politika EU-a;

59.  ističe ulogu parlamentarne diplomacije u jačanju političke suradnje s partnerima EU-a;

60.  ističe potrebu za važnijom ulogom nacionalnih parlamenata u provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike, uključujući pojačanu suradnju između Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata u pitanjima o vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a;

61.  ističe ulogu nedržavnih dionika i organizacija civilnog društva kao diplomatskih aktera i ključnih partnera EU-a i naglašava važnost pomoći koju im EU pruža, kao i suradnje EU-a s njima;

62.  ističe potrebu za ubrzavanjem konsolidacije punopravne europske diplomatske službe, a posebno za jačanjem njezine tematske stručnosti i planiranjem strateških politika te izradom prognoza, kao i područja obavještajnih službi; smatra da je važno osigurati da predstavništvo ESVD-a u kriznim područjima ima i konzularnu ulogu u cilju pružanja pomoći građanima EU-a; ustraje na potrebi za pravednom ravnotežom u ESVD-u između upućenih diplomata iz država članica i dužnosnika EU-a, pa i na rukovodećim položajima;

63.  naglašava da financijska sredstva dostupna za vanjsko djelovanje EU-a nisu razmjerna izazovima s kojima se suočavamo; u tom pogledu poziva na znatno povećanje sredstava dostupnih u okviru naslova IV. višegodišnjeg financijskog okvira u kontekstu narednog preispitivanja u sredini razdoblja;

64.  poziva na više odgovornosti i transparentnosti, posebno u pogledu pregovora o međunarodnim sporazumima;

65.  izražava duboko žaljenje zbog ograničenih sredstava za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku od otprilike 320 milijuna EUR (0,2 % proračuna EU-a) te poziva na bolje upravljanje financijskim tokovima za izvršenje tog proračuna; ističe da je iznos dodijeljenih sredstava za 2016. na istoj razini kao i 2015. te da su, uz dodatnih pet milijuna EUR za mjere sigurnosti odobrenih za misiju EUCAP Sahel Mali i 10 milijuna EUR za misiju EUBAM Libya, raspoloživa sredstva na koncu ožujka 2016. iznosila 170 milijuna EUR; izražava zabrinutost zbog nedostatka raspoloživih sredstava, imajući u vidu obveze koje se moraju ispuniti tijekom 2016. i činjenicu da je samo za nastavak tih misija koje završavaju 2016. na raspolaganju još 169 milijuna EUR;

66.  ističe važnu ulogu koju kultura ima u promicanju dijaloga i međusobnog razumijevanja i učenja u okviru vanjske politike EU-a; naglašava da ciljane kulturne i obrazovne politike mogu poduprijeti ključne ciljeve vanjske i sigurnosne politike EU-a te doprinijeti jačanju demokracije, vladavine prava i zaštite ljudskih prava; ponavlja ulogu međukulturnog i međuvjerskog dijaloga u borbi protiv ekstremizma, radikalizacije i marginalizacije; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da kulturnu diplomaciju i međukulturni dijalog uvrste u sve instrumente vanjskih odnosa EU-a i razvojni plan EU-a; poziva ESVD i delegacije EU-a diljem svijeta da u svim predstavništvima EU-a u trećim partnerskim zemljama imenuju kulturne atašee; nadalje naglašava ključnu ulogu obrazovanja u razvijanju građanskih i međukulturnih vještina, kao i u stvaranju boljih gospodarskih izgleda te poboljšanju zdravlja; potiče trenutna nastojanja Komisije usmjerena na jačanje uloge suradnje u području znanosti i istraživanja kao tzv. meke moći u europskim vanjskim odnosima; naglašava da znanstvena suradnja može pridonijeti izgradnji koalicije i rješavanju sukoba, posebno u odnosima sa susjednim zemljama EU-a;

o
o   o

67.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0249.


Alati ZPP-a za smanjenje nestabilnosti cijena na poljoprivrednim tržištima
PDF 352kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o alatima ZPP-a za smanjenje nestabilnosti cijena na poljoprivrednim tržištima (2016/2034(INI))
P8_TA(2016)0504A8-0339/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir uredbe (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013, (EU) br. 1307/2013 i (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkoj poljoprivrednoj politici Europske unije,

–  uzimajući u obzir studiju iz ožujka 2016. sastavljenu za Odbor za poljoprivrednu i ruralni razvoj Europskog parlamenta pod naslovom „Trenutno stanje alata za procjenu rizika koje su države članice uvele za razdoblje 2014. – 2020.: nacionalni i europski okviri”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenje Odbora za proračunski nadzor (A8-0339/2016),

A.  budući da nestabilnost i fluktuacije cijena oduvijek karakteriziraju poljoprivredna tržišta i da su tijekom posljednjih nekoliko godina zbog niza brzih uzastopnih šokova u pogledu potražnje, opskrbe i cijena postale strukturna značajka poljoprivrede i na europskoj i na svjetskoj razini;

B.  budući da se poljoprivreda mora suočiti s velikim izazovom rasta svjetskog stanovništva, dok danas i dalje velik dio tog stanovništva pati od pothranjenosti, te da će osjetljivost poljoprivrednih tržišta na varijacije u proizvodnji ili na neravnotežu između ponude i potražnje i dalje rasti;

C.  budući da klimatske promjene i poljoprivredni nametnici negativno utječu na razinu poljoprivredne proizvodnje te da pojave koje su posljedica klimatskih promjena kao što su suše i poplave doprinose nestabilnosti cijena;

D.  budući da makroekonomski uvjeti mogu imati ključnu ulogu u nestabilnosti cijena, uključujući strukturne čimbenike poput tečaja, energije i cijena gnojiva, kamatnih stopa i špekulacije na poljoprivrednim tržištima;

E.  budući da izvan Europske unije veliki dionici svjetskih poljoprivrednih tržišta uvode politike kojima je cilj smanjiti nestabilnost te da su u tom smislu i u kontekstu održivog razvoja poduzete mjere i u okviru zemalja poljoprivrednog G20 u cilju borbe protiv negativnih učinaka prekomjerne nestabilnosti cijena poljoprivrednih sirovina na sigurnost opskrbe hranom;

F.  budući da svaka regija u svijetu ima vlastite modele proizvodnje i različite mjere u pogledu zaštite okoliša i životinja, koji mogu imati ozbiljne posljedice za troškove proizvodnje, te da bi europski poljoprivrednici trebali moći konkurirati na svjetskom tržištu;

G.  budući da se nestabilnost cijena poljoprivrednih proizvoda može povećati političkim odlukama, kao što je uvođenje trgovinskog embarga;

H.  budući da Europska unija ne raspolaže pravom sigurnosnom mrežom s pomoću koje bi mogla ograničiti nestabilnost tržišta, što predstavlja snažnu prepreku očuvanju poljoprivredne aktivnosti na području Unije;

I.  budući da su otvaranje tržišta i izbori koji su doveli do globalizacije gospodarstva, a posebno pod utjecajem sporazuma WTO-a ili bilateralnih trgovinskih sporazuma, posljednjih desetljeća doveli do veće prohodnosti tržišta, ali i doprinijeli jačanju fenomena nestabilnosti cijena u poljoprivredi;

J.  budući da se poljoprivrednici suočavaju sa sve većim troškovima proizvodnje te povećanjem poljoprivrednog duga te da je u razdoblju između 2005. i 2010. nestalo 2,4 milijuna poljoprivrednih gospodarstava u EU-u, što je rezultiralo velikim gubitkom radnih mjesta u ruralnim područjima;

K.  budući da su poljoprivredna tržišta, shvatimo li ih kao mjesto na kojem se susreću ponuda i potražnja, po svojoj prirodi nestabilna, da prisutnost financijskih dionika nadalje pojačava tu nestabilnost i da slaba elastičnost svjetske potražnje za hranom doprinosi umnažanju utjecaja stvarnih ili pretpostavljenih neravnoteža na tržišne dionike uz ponekad iznenađujući utjecaj na cijene poljoprivrednih proizvoda;

L.  budući da financijalizacija svjetske ekonomije i s njom povezana špekulacija mogu utjecati na poljoprivredna tržišta te doprinijeti povećanju njihove neravnoteže i nestabilnosti cijena, uslijed čega se poljoprivredne sirovine koriste kao puka financijska sredstva; kao što su pokazali strašna kriza i neredi zbog gladi 2008. godine, ta prekomjerna financijalizacija može biti razarajuća i imati etičke posljedice kada se njom u pitanje dovodi sigurnosti opskrbe hranom najneishranjenijeg i najsiromašnijeg stanovništva na svijetu;

M.  budući da je Europska unija odgovorna za sigurnost opskrbe hranom u Europi i konkurentnost europskih poljoprivrednika i vrtlara na svjetskom tržištu;

N.  budući da su poljoprivredni i poljoprivredno-prehrambeni sektor važni za gospodarstvo EU-a te imaju potencijal doprinijeti održivom razvoju;

O.  budući da nestabilnost cijena uzrokuje visok stupanj nesigurnosti između proizvođača i potrošača, gdje su u slučaju niskih cijena ugroženi prihodi proizvođača, njihova sposobnost ulaganja, a time i dugoročna održivost njihovih aktivnosti, dok visoke cijene namirnica mogu dovesti u pitanje mogućnost potrošača da se prehrane te ostvare pristup osnovnim potrepštinama, što onda dovodi do kriznih stanja;

P.  budući da nestabilnost cijena šteti poljoprivrednoj djelatnosti i poljoprivredno-prehrambenom sektoru, što je štetno za ulaganja te također može ozbiljno ugroziti opskrbu potrošača hranom, sigurnost hrane i dobro funkcioniranje ZPP-a;

Q.  budući da nestabilnost cijena utječe na sposobnost poljoprivrednika da ulažu i otvaraju nova radna mjesta, čime se obeshrabruju modernizacija, inovacije, mladi poljoprivrednici i generacijska obnova;

R.  budući da se održiva poljoprivreda kao izvor visokokvalitetne hrane može osigurati samo ako se poljoprivrednicima pružaju odgovarajuće cijene poljoprivrednih proizvoda prodavanih izravno s poljoprivrednih gospodarstava kojima se pokrivaju svi troškovi održive proizvodnje;

S.  budući da u kontekstu „digitalne revolucije” veća transparentnost na europskim tržištima i pravovremen pristup informacijama mogu doprinijeti, među ostalim sredstvima, ograničavanju nestabilnosti tržišta i cijena boljim i objektivnijim pristupom gospodarskih aktera razvoju poljoprivrednih tržišta na taj način doprinoseći boljoj zaštiti prihoda poljoprivrednika i suzbijajući špekulacije na poljoprivrednim tržištima;

T.  budući da reformirani ZPP iz 2013. obuhvaća alate za upravljanje rizicima u okviru politike ruralnog razvoja te da se samo 2 % proračuna drugog stupa i 0,4 % proračuna ZPP-a trenutno troši na te alate;

Trenutno stanje i ciljevi

1.  smatra da će poljoprivrednici biti sve izloženiji nestabilnosti cijena koja je posljedica raznih pojava kao što su nestabilnost i nesavršenost poljoprivrednih tržišta, globalizacija i sofistikacija poljoprivrednih tržišta, veća varijabilnost opskrbe uzrokovana klimatskim promjenama, sve većim brojem zdravstvenih rizika te kritičnom ravnotežom opskrbe hranom;

2.  smatra da je potrebno usvojiti odlučniju i usklađeniju politiku s odgovarajućim instrumentima na razini EU-a i nacionalnoj razini kako bi se, prije svega smanjenjem negativnih posljedica po one dionike koju su u najvećoj mjeri izloženi nestabilnosti cijena, osigurali multifunkcionalna i održiva poljoprivredna proizvodnja diljem Unije te pravedne i isplative cijene;

3.  uviđa da nisu svi poljoprivredni sektori u istoj mjeri izloženi nestabilnosti cijena te da usmjeravanje mehanizama javnih politika ili strategija ublažavanja kojima se koriste sektorski akteri moraju biti prilagođeni svakom sektoru te stvarnim trenutačnim i budućim rizicima s kojima se poljoprivrednici suočavaju;

4.  napominje da, dok Europska unija umanjuje svoju stratešku pomoć poljoprivredi, njezini konkurenti na svjetskom tržištu, prije svega Sjedinjene Države, Brazil i Kina, izdvajaju znatne i sve veće količine javnog novca za razvoj novih političkih modela za upravljanje rizicima i opskrbu instrumentima za zaštitu poljoprivrednika od posljedica nestabilnosti cijena;

5.  ističe da je Europska unija jedini poljoprivredni akter koji svoju poljoprivrednu politiku temelji na proizvodno nevezanoj potpori, istovremeno godinama postepeno oslabljujući svoju stratešku potporu poljoprivredi;

6.  napominje da su Sjedinjene Države u svom zakonu Farm Bill 2014 razvile posebne politike osiguranja različitih poljoprivrednih sektora;

7.  ističe da se ZPP posljednjih desetljeća dosljedno razvija te da su njegovi glavni ciljevi jamčenja standarda dostojanstvenog života za poljoprivrednike i pružanja stabilne i sigurne opskrbe hranom po povoljnim cijenama za potrošače i dalje važeće;

8.  ističe, u tom pogledu, činjenicu da je zajednička europska politika ključna za sektor koji je odgovoran za jamčenje sigurnosti hrane i koji ima ključnu ulogu u korištenju prirodnih resursa te održivom gospodarskom i ekološkom razvoju ruralnih područja;

9.  ističe važnost iskorištavanja sinergija između ZPP-a i drugih politika EU-a;

10.  napominje da je u okviru najnovijih reformi ZPP-a izravna pomoć gotovo u potpunosti nevezana uz proizvodnju, da se nastavio proces prijelaza na izravna plaćanja te da se prije svega u većoj mjeri nastoje riješiti pitanja od društvenog i ekološkog značaja;

11.  posljednjih godina sa zabrinutošću prima na znanje smanjenje sredstava u okviru ZPP-a, posebno onih namijenjenih mjerama zajedničke organizacije tržišta (ZOT), čime se otvara put ponovnoj nacionalizaciji ZPP-a te podrivaju pravedni uvjeti i ravnopravna tržišna utakmica na jedinstvenom tržištu EU-a;

12.  naglašava da prosječni prihodi europskih poljoprivrednika posljednjih deset godina stagniraju ili opadaju, dok troškovi proizvodnje redovito rastu, što je dovelo do znatnog pada broja poljoprivrednih gospodarstava te situacije u kojoj su brojna radna mjesta u ruralnim područjima ugrožena;

13.  smatra da bi Komisija trebala iskoristiti cijelu financijsku marginu za manevar koja joj je na raspolaganju unutar jedinstvenog ZOT-a;

14.  žali zbog vrlo spore stope provedbe alata jedinstvenog ZOT-a za smanjenje štetnog utjecaja nestabilnosti cijena i upravljanje poremećajima tržišta;

15.  ističe da se većina instrumenata za upravljanje rizicima, uzajamnih fondova te alata za stabilizaciju i osiguranje prihoda koji se dodjeljuju u okviru programa ruralnog razvoja neujednačeno provodi te uz ograničena proračunska sredstva;

16.  stoga preporučuje jačanje sadašnjih mjera u okviru drugog stupa kako bi se povećala konkurentnost europske poljoprivrede, a organizacije proizvođača pobliže uključile u proces provedbe;

17.  poziva Komisiju da provede temeljitu analizu razloga za slabo korištenje alata dostupnih u okviru drugog stupa ZPP-a i nezadovoljavajuću provedbu jedinstvenog ZOT-a u cilju odgovarajuće revizije relevantnih odredbi;

18.  ističe da je važno da se u okviru sadašnjeg ZPP-a nevezane izravne potpore zadrže zajedno s programom jedinstvenih plaćanja po površini jer su naknada za javne usluge i ključna sastavnica u osiguravanju prihoda poljoprivrednika koja im pruža određen stupanj financijske stabilnosti;

19.  ističe, međutim, da se sadašnjim ZPP-om, koji je manjkav u pogledu reaktivnosti i učinkovitih alata, nije adekvatno pristupilo rješavanju problema veće nestabilnosti na poljoprivrednim tržištima niti poljoprivrednicima omogućilo da odgovore na tržišne signale ili razviju rješenja kako bi se mogli nositi s promjenama cijena;

20.  poziva Komisiju da poduzme hitne mjere kako bi se pružila pomoć poljoprivrednom sektoru najudaljenijih i planinskih regija te regija u nepovoljnom položaju u kojima su troškovi proizvodnje, žetve i stavljanja na tržište proizvoda proizvedenih izvan područja na kojem su proizvedeni mnogo veći nego u ostalim područjima te da predstavi posebne pokazatelje za aktivaciju mjera sigurnosne mreže za poljoprivredna tržišta tih regija;

21.  smatra da neovisnost u pogledu hrane te sigurnost hrane u EU-u, kao i razvoj konkurentnog i održivog poljoprivrednog sektora u cijeloj Uniji kojim se zadovoljavaju potrebe građana moraju ostati strateški ciljevi budućeg ZPP-a te da se hitno mora zajamčiti primjeren standard života za poljoprivrednike;

22.  smatra da bez europskih poljoprivrednika, koji su kontinuirano izloženi nestabilnosti cijena i uvelike ovise o stabilnosti tržišta i cijena, te adekvatnih javnih sredstava i mjera za očuvanje konkurentnosti poljoprivrednih i obiteljskih gospodarstava nema ni održivog sektora proizvodnje hrane;

23.  u tom pogledu ističe važnu ulogu mladih poljoprivrednika i onih koji se tek počinju baviti poljoprivredom u jamčenju budućnosti europske poljoprivrede;

Prijedlozi

Organizacija sektora i sustav sklapanja ugovora

24.  smatra da su primarni proizvođači najslabija karika u lancu opskrbe hranom, posebno uzme li se u obzir sve koncentriraniji i širok maloprodajni sektor na europskoj i nacionalnoj razini te da im se mora omogućiti udruživanje u tijela kao što su zadruge, organizacije proizvođača, vlastita udruženja ili međusektorske organizacije;

25.  poziva Komisiju da olakša uvođenje sustava sklapanja ugovora prilagodbom, u skladu s člankom 42. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, politike EU-a o tržišnom natjecanju posebnim potrebama poljoprivrednog sektora, uz ujednačena pravila i provedbu u svim državama članicama; smatra da ciljevi ZPP-a i dalje moraju imati prednost pred pravilima tržišnog natjecanja te da bi se sve inicijative za bolju prilagodbu prava tržišnog natjecanja specifičnostima u poljoprivrednom sektoru trebale na temeljiti na Uredbi o jedinstvenom ZOT-u;

26.  naglašava da se pregovaračka moć proizvođača u lancu opskrbe hranom mora ojačati standardnim, transparentnim, uravnoteženim i kolektivno dogovorenim ugovorima kako bi poljoprivrednici bili u mogućnosti odgovoriti na nepravedne trgovinske prakse, biti konkurentniji, povećati stabilnost svojih prihoda, stvoriti dodanu vrijednost i ulagati u inovacije;

27.  traži od Komisije da uspostavi zakonodavni okvir EU-a za sprečavanje nepoštenih trgovinskih praksi u lancu opskrbe hranom koje mogu dovesti do nestabilnosti cijena na poljoprivrednim tržištima;

28.  ističe da bi ti ugovori trebali imati odgovarajuće trajanje te bi se njima trebalo odrediti cijenu, rokove isplate i druge uvjete povezane s dobavljanjem poljoprivrednih proizvoda;

29.  smatra da bi poljoprivrednici iz raznih poljoprivrednih sektora trebali moći kolektivno pregovarati o uvjetima sklapanja ugovora posredstvom organizacija proizvođača čija veličina odgovara onoj industrijskih i distribucijskih skupina s kojima pregovaraju;

30.  napominje da je potencijal koji nude dugoročni ugovori o integriranom lancu opskrbe, terminski ugovori, ugovori o fiksnoj marži te mogućnost fiksiranja cijene mlijeka koja odražava troškove proizvodnje na utvrđeni vremenski rok proizvođačima mogli pružiti alat za upravljanje učinkom nestabilnosti na njihove marže;

31.  smatra da bi se trebala nuditi mogućnost korištenja novim instrumentima u ugovornim odnosima i da je također nužno na raspolaganje staviti alate za ugovorno posredovanje;

32.  napominje da međustrukovne organizacije potiču dijalog između raznih dionika (proizvođača, obrađivača i distributera) te olakšavaju stvaranje dodane vrijednosti zajedničkim inicijativama s pomoću kojih se poljoprivrednicima pomaže da bolje shvate kretanja na tržištu i samu proizvodnju, kojima se promiču dobre prakse i tržišna transparentnost, daju predviđanja u pogledu proizvodnog potencijala, doprinosi poboljšanju upravljanja opskrbom te sastavljanju standardnih ugovora usklađenih s pravilima i propisima EU-a;

33.  traži od Komisije da potakne međustrukovne organizacije na razini EU-a da zajedničkim snagama brane interese proizvođača u sektorima koji su najviše orijentirani na prekogranična tržišta, kao što je sektor voća i povrća;

34.  uviđa napore koje europske zadruge ulažu u ujedinjavanje proizvođača i pružanje pomoći proizvođačima ne bi li ojačali svoju ulogu u vrijednosnom lancu, te vjeruje da ih je potrebno ohrabriti da preuzmu veću ulogu u poljoprivrednim sektorima kako bi se ublažio učinak prekomjerne nestabilnosti tržišta;

Alati za upravljanje rizikom

35.  preporučuje daljnje razvijanje alata za upravljanje klimatskim, zdravstvenim i gospodarskim rizicima, a posebno osiguranjem od raznih vrsta rizika u kontekstu poljoprivredne proizvodnje, alata za stabilizaciju prihoda, mehanizama za individualno pružanje usluga i uzajamnih fondova, u okviru ZPP-a orijentiranog na tržište kako bi se ograničio učinak nestabilnosti cijena te potaklo na poljoprivredno upravljanje okrenuto budućnosti;

36.  poziva Komisiju na poticanje razmjene najboljih praksi među državama članicama i razvijanje novih alata, koji ne samo da bi trebali biti pravedni, učinkoviti i reaktivni nego i pristupačni i dostupni poljoprivrednicima, kako bi se spriječili rizici povezani s nestabilnosti cijena i upravljalo njima te na taj način polegli temelji za raspravu o budućim reformama ZPP-a;

37.  ističe da ti alati, koji se koriste uz sustav izravnih plaćanja, moraju biti opremljeni dostatnim sredstvima za povećanje otpornosti poljoprivredne djelatnosti i istovremeno smanjenje potrebe za naknadnim kriznim upravljanjem;

38.  smatra da se uzajamnim fondovima kojima upravljaju sektori, a koji su uspostavljeni na inicijativu poljoprivrednika, donekle mogu stabilizirati prihodi poljoprivrednika dok profitne marže njihovih proizvoda fluktuiraju;

39.  nadalje smatra da ti uzajamni fondovi ne bi trebali zamijeniti potporu koju pruža Unija te da bi ih trebalo kombinirati s nacionalnim potporama;

40.  također poziva Komisiju na preuzimanje inicijative nuđenjem poticaja za uspostavu takvih fondova, istovremeno jamčeći da svaki budući program za upravljanje rizicima obavezno bude u skladu sa sustavima osiguranja koje na nacionalnoj razini usvoje države članice te da ih po potrebi nadopunjava;

41.  smatra da se nestabilnosti cijena također može upravljati na nacionalnoj razini te poziva države članice da nestabilnost cijena uzmu u obzir u svojim poreznim propisima dopuštajući poljoprivrednicima da stvore neoporezive mehanizme za individualno pružanje usluga;

42.  smatra da su poljoprivrednici gospodarski gledano među najosjetljivijim akterima na tržištu, a posebno oni koji su uložili u razvoj svojih gospodarstava;

43.  nadalje smatra da bi se u okviru ZPP-a trebali uvesti alati poput učinkovite pomoći u pogledu novčanog toka ili sheme predostrožne štednje kako bi se spriječilo da ulaganja gube na zamahu;

44.  naglašava da si poljoprivredna gospodarstva mogu priuštiti inovacije samo uz niske kapitalne troškove i određenu razinu likvidnosti; naglašava da su u tom pogledu stabilni prihodi jedan od preduvjeta koji poljoprivrednicima omogućuju pristup zajmovima;

45.  napominje da uloga i aktivnosti bankarskog sektora imaju snažan utjecaj na proizvođače i da sve više razine poljoprivrednog duga dodatno opterećuju sektor u razdoblju nestabilnosti;

46.  ističe da je važno poljoprivrednike bolje informirati o ključnoj ulozi Europske investicijske banke u pružanju potpore ruralnom gospodarstvu i njegovu razvoju te o načinima iskorištavanja inovativnih financijskih instrumenata;

47.  smatra da se poljoprivrednike i organizacije poljoprivrednika mora bolje informirati o modernizaciji, održivosti i konkurentnosti gospodarstava te da se istovremeno moraju omogućiti tečajevi osposobljavanja o upravljanju rizicima, tržišnim podacima, maržama i nestabilnosti;

48.  poziva Komisiju da u suradnji s nacionalnim tijelima i skupinama poljoprivrednika donese plan u cilju povećanja razine osviještenosti o alatima za upravljanje rizicima dostupnima u sklopu drugog stupa ZPP-a te jedinstvenog ZOT-a;

49.  poziva države članice i lokalne vlasti da te aspekte ojačaju u svojim programima poljoprivrednog obrazovanja i strukovnog osposobljavanja;

50.  smatra da je jedan od načina stabilizacije tržišta i smanjenja nestabilnosti cijena zajamčiti bolju ravnotežu između ponude i potražnje;

Opservatoriji za promatranje poljoprivrednih tržišta i cijena

51.  smatra da poljoprivredna tržišta moraju biti transparentna, što se prije svega može ostvariti pravovremenom objavom postojećih informacija o cijenama i troškovima koje se lako dostupne i korisne svim dionicima u opskrbnom lancu, od proizvodnje do distribucije, na taj način ograničavajući špekulaciju u pogledu cijena kao i nestabilnost cijena;

52.  međutim napominje da se samo s pomoću transparentnosti cijena neće povećati otpornost poljoprivrednika na nestabilnost cijena niti riješiti strukturni nedostaci u organizaciji tržišta, poput neravnoteže između ponude i potražnje;

53.  podržava uspostavu europske karte s informacijama u stvarnom vremenu o dostupnosti poljoprivrednih proizvoda;

54.  pozdravlja protezanje dodatnih instrumenata za upravljanje tržištem na ostale sektore;

55.  naglašava da je za poljoprivrednike pri vođenju pregovora s ostalim dionicima važno da budu svjesni načina na koje se formiraju cijene te samih kretanja cijena i trendova u ponudi, a time i da budu u prednosti;

56.  preporučuje osnivanje europskih opservatorija poljoprivrednih cijena čiji bi rad obuhvaćao cijeli lanac, od cijena proizvođača do konačnih prodajnih cijena, i čime bi se omogućila stalna analiza poljoprivrednih tržišta po segmentima;

57.  preporučuje da u izradu ažuriranih i relevantnih podataka o kretanjima te kratkoročnim i srednjoročnim predviđanjima budu uključeni gospodarski dionici te da se ti podaci stavljaju na raspolaganje u mjesečnim ili dvomjesečnim intervalima ovisno o posebnim potrebama određenog sektora;

58.  potiče Komisiju na to da pruži potrebna sredstva kako bi se opservatorijima omogućilo da izdaju preporuke, a ne da samo prate poremećaje tržišta;

Alati za sprečavanje kriza i upravljanje njima

59.  smatra da tradicionalni alati za upravljanje krizom u okviru ZPP-a (javna intervencija i privatno skladištenje) nisu u dovoljnoj mjeri učinkoviti u ovoj globaliziranoj ekonomiji;

60.  stoga poziva Komisiju da uz posebno osmišljene, obvezujuće mehanizme za rano upozoravanje razvije i alate javnog i privatnog sektora koji se mogu kombinirati i/ili koji su komplementarni kako bi se zajamčilo ispravno funkcioniranje tržišta i spriječile krize na tržištima;

61.  smatra da bi se Komisija u cilju borbe protiv kriza trebala koristiti svim alatima koji su joj već na raspolaganju u okviru jedinstvenog ZOT-a;

62.  izražava žaljenje zbog slabog korištenja pričuve za slučaj krize, što je uglavnom posljedica proračunskih pravila, a posebno pravila jedne godine te diskrecijskog prava koje uživa Komisija kada je riječ o prijenosu sredstava iz pričuve;

63.  stoga poziva na to da se pričuva za slučaj krize uspostavi izvan proračuna za ZPP te da služi kao izvor financiranja alata za upravljanje krizom;

64.  protuciklične mjere, u kombinaciji s alatima za upravljanje krizom, smatra alatima za sprečavanje kriza i upravljanje njima, s pomoću kojih EU može intervenirati na poljoprivrednim tržištima u slučaju „više sile” kako bi se izbjegla znatna sniženja cijena;

65.  poziva Komisiju da provede studiju o tome kako razviti mehanizme za sprečavanje kriza i borbu protiv kriza nastalih zbog nestabilnosti cijena uporabom protucikličnih mjera te da omogući veću fleksibilnost u okviru godišnjeg proračuna, a unutar granica višegodišnje financijske omotnice, kako bi se protuciklične mjere uzele u obzir;

o
o   o

66.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

Pravna napomena