Rezolucija Europskog parlamenta od 15. prosinca 2016. o slučajevima tibetanske budističke akademije Larung Gar i Ilhama Tohtija (2016/3026(RSP))

P8_TA(2016)0505 RC-B8-1346/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Tibetu, posebno rezolucije od 25. studenog 2010. o Tibetu: planovi za uvođenje kineskog kao glavnog jezika obrazovanja(1), od 27. listopada 2011. o Tibetu, s posebnim naglaskom na samožrtvovanju redovnica i redovnika(2), te od 14. lipnja 2012. o stanju ljudskih prava u Tibetu(3),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, od 26. studenog 2009. o Kini, pravima manjina i izvršavanju smrtne kazne(4), te od 10. ožujka 2011. o stanju i kulturnoj baštini u Kashgaru (Ujgurska Autonomna Regija Xinjiang, Kina)(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o odnosima EU-a i Kine(6),

–  uzimajući u obzir devet krugova pregovora između visokopozicioniranih predstavnika kineske vlade i predstavnika Dalaj Lame koji su održani od 2002. do 2010. godine, uzimajući u obzir kinesku bijelu knjigu o Tibetu naslovljenu „Razvojni put Tibeta vođen je neraskidivim povijesnim tokom”, koju je Ured za informiranje kineskog Državnog vijeća objavio 15. travnja 2015., uzimajući u obzir memorandum iz 2008. te bilješku o istinskoj autonomiji iz 2009., koje su izložili predstavnici 14. Dalaj Lame,

–  uzimajući u obzir članak 36. Ustava Narodne Republike Kine, kojim se svim građanima jamči pravo na slobodu vjeroispovijedi, te članak 4. kojim se potvrđuju prava „manjinskih narodnosti”,

–  uzimajući u obzir primjedbe predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska od 29. lipnja 2015. sa zajedničke konferencije za tisak s kineskim premijerom Lijem Keqiangom nakon 17. sastanka na vrhu EU-a i Kine u kojima je on izrazio „zabrinutost EU-a u vezi sa slobodom izražavanja i udruživanja u Kini, pa i sa situacijom pripadnika manjina kao što su Tibetanci i Ujguri” te „potaknuo Kinu da obnovi smislen dijalog s predstavnicima Dalaj Lame”,

–  uzimajući u obzir „Šesti radni forum o Tibetu” koji je organizirao Centralni komitet Komunističke partije Kine (KPK) i koji je održan u kolovozu 2015. godine,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika ESVD-a od 23. rujna 2014. kojom se osuđuje smrtna kazna izrečena ujgurskom profesoru ekonomije Ilhamu Tohtiju i poziva na njegovo trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu,

–  uzimajući u obzir dijalog EU-a i Kine o ljudskim pravima započet 1995. i njegov 34. krug održan 30. studenoga i 1. prosinca 2015. u Pekingu,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je Ilhamu Tohtiju 11. listopada 2016. dodijeljena nagrada Martin Ennals za obranu ljudskih prava, a da je u rujnu 2016. bio nominiran za nagradu Saharov za slobodu mišljenja,

–  uzimajući u obzir strateško partnerstvo EU-a i Kine pokrenuto 2003. godine i zajedničku komunikaciju Europske komisije i ESVD-a Europskom parlamentu i Vijeću pod naslovom „Elementi nove strategije EU-a za Kinu” od 22. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966. godine,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da bi promicanje i zaštita ljudskih prava, demokracije i vladavine prava trebali i dalje biti u središtu dugotrajnog partnerstva EU-a i Kine, u skladu s obvezom EU-a da štiti te vrijednosti u svojem vanjskom djelovanju te u skladu s izraženim interesom Kine da se tih vrijednosti pridržava u vlastitom razvoju i međunarodnoj suradnji;

B.  budući da je kineska vlada u svojim razvojnim ciljevima navela da želi imati veću ulogu u rješavanju globalnih izazova kao što su međunarodni mir i sigurnost te klimatske promjene, kao i veći utjecaj i u političkom i u ekonomskom globalnom upravljanju, te da se ona obvezala na jačanje vladavine prava;

C.  budući da su na 17. sastanku na vrhu između EU-a i Kine, održanom 29. lipnja 2015., bilateralni odnosi podignuti na novu razinu i budući da se u svojem strateškom okviru za ljudska prava i demokraciju EU obvezuje da će ljudska prava postaviti u središte svojih odnosa sa svim trećim zemljama, uključujući strateške partnere; budući da je na 18. sastanku na vrhu između EU-a i Kine, održanom 12. i 13. srpnja 2016., zaključeno da će se do konca 2016. godine održati još jedan krug dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kine;

D.  budući da je proteklih desetljeća Kina ostvarila napredak u ostvarivanju ekonomskih i socijalnih prava, što odražava njezine najavljene prioritete o pravima ljudi na sredstva za život i razvoj, ali da su njezina ostvarenja u području političkih i građanskih prava te promicanja ljudskih prava ograničena;

E.  budući da je na 34. dijalogu EU-a i Kine o ljudskim pravima održanom u Pekingu 2. prosinca 2015. Europska unija izrazila zabrinutost u vezi s poštovanjem prava pripadnika manjina, posebno u Tibetu i Xinjiangu, te u vezi s poštovanjem slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja; budući da se o slučaju Ilhama Tohtija raspravljalo na 34. dijalogu EU-a i Kine o ljudskim pravima;

F.  budući da je Larung Gar, najveći tibetanski budistički centar na svijetu, osnovan 1980. godine, ustanova koja je trenutačno izložena rušenju golemih razmjera koje provodi kineska vlada s ciljem da se akademija prepolovi deložacijom oko 4 600 stanara i uništavanjem oko 1 500 stambenih objekata; budući da su po riječima kineskih vlasti ta rušenja nužna radi „korekcije i rektifikacije”;

G.  budući da se deložirane osobe prisiljavaju na upis na vježbe „domovinskog odgoja”; budući da su tri redovnice u akademiji počinile samoubojstvo kao protest zbog rušenja golemih razmjera u Larung Garu;

H.  budući da se, prema navodima, od 2009. zapalio izuzetno velik broj Tibetanaca, uglavnom redovnika i redovnica, protestirajući tako protiv restriktivnih kineskih mjera u Tibetu, tražeći povratak Dalaj Lame i pozivajući na pravo na vjersku slobodu u prefekturi okruga Aba/Ngaba u pokrajini Sečuan i u drugim dijelovima Tibetske visoravni;

I.  budući da su izaslanici Njegove Svetosti Dalaj Lame stupili u kontakt s vladom Narodne Republike Kine kako bi se pronašlo rješenje za situaciju u Tibetu koje bi bilo od zajedničke koristi; budući da u proteklih nekoliko godina nije učinjen nikakav napredak u rješenju tibetanske krize jer je zadnji krug pregovora održan 2010. godine, a pregovori su trenutačno zamrznuti;

J.  budući da je ujgurski profesor ekonomije Ilham Tohti 23. rujna 2014. osuđen na doživotni zatvor zbog optužbe za navodni separatizam, a nakon što je već uhićen u siječnju iste godine; budući da je sedam njegovih bivših studenata također pritvoreno i osuđeno na zatvorske kazne u trajanju od tri do osam godina za navodnu suradnju s Ilhamom Tohtijem;

K.  budući da postoje navodi o tome da nije poštovano njegovo pravo na pravično suđenje, posebno u vezi s pravom na adekvatnu obranu;

L.  budući da je u regiji Xinjiang, u kojoj se uglavnom nalazi muslimanska etnička manjina Ujgura, opetovano dolazilo do izbijanja etničkih nemira i nasilja; budući da je Ilham Tohti uvijek bio protivnik separatizma i nasilja te je težio pomirenju na temelju poštovanja ujgurske kulture;

1.  apelira na kineske vlasti da zaustave rušenje Larung Gara i deložaciju njegovih stanara te da na taj način poštuju slobodu vjeroispovijedi u skladu sa svojim međunarodnim obvezama u području ljudskih prava;

2.  poziva kineske vlasti da pokrenu dijalog i da u suradnji s lokalnom zajednicom i njezinim vjerskim vođama konstruktivno pristupe događajima u Larung Garu te da riješe problem u pogledu prenapučenih vjerskih ustanova dopuštanjem Tibetancima da uspostave više ustanova i izgrade dodatne objekte; poziva na primjerenu naknadu Tibetancima koji su deložirani tijekom rušenja u Larung Garu i njihovo ponovno zbrinjavanje u mjestu po vlastitu izboru kako bi mogli nastaviti s vjerskim aktivnostima;

3.  žali zbog kažnjavanja deset Tibetanaca pred drugostupanjskim narodnim sudom u Barkamu na kaznu zatvora u trajanju od 5 do 14 godina zbog sudjelovanja u proslavi 80. rođendana Njegove Svetosti Dalaj Lame u prefekturi okruga Ngabi;

4.  duboko je zabrinut zbog pogoršanja stanja ljudskih prava u Tibetu, što je dovelo do većeg broja slučajeva samožrtvovanja; kritizira povećanje demonstracije vojne sile na Tibetskoj visoravni, što će samo dovesti do eskalacije napetosti u regiji; osuđuje povećanu upotrebu nadzornih sustava u tibetskim privatnim kućanstvima;

5.  zabrinut je zbog sve represivnijeg režima s kojim se suočavaju različite manjine, posebno Tibetanci i Ujguri, s obzirom na to da se dodatno ograničavaju ustavna jamstva njihova prava na slobodu kulturnog izričaja i vjerskog uvjerenja, slobodu govora i izražavanja, mirno okupljanje i udruživanje, čime se dovodi u pitanje izražena predanost Kine vladavini prava i poštovanju međunarodnih obveza; traži da vlasti poštuju te temeljne slobode;

6.  zabrinut je zbog usvajanja paketa zakona o sigurnosti i njegova utjecaja na manjine u Kini, posebno zakona o borbi protiv terorizma, koji bi mogao dovesti do kažnjavanja mirnog izražavanja tibetske kulture i vjere, te zakona o upravljanju međunarodnim nevladinim organizacijama koji će stupiti na snagu 1. siječnja 2017. i kojim će se skupine koje promiču ljudska prava staviti pod izravnu kontrolu vlade, s obzirom na to da to predstavlja striktnu provedbu pristupa „odozgo prema dolje” umjesto da se potiče partnerstvo između lokalne i središnje vlasti te civilnog društva;

7.  apelira na kinesku vladu da izmijeni odredbe u paketu zakona o sigurnosti kojima se sužava prostor organizacijama civilnog društva i uvodi stroža kontrola vjerskih praksi od strane vlasti; poziva kinesku vladu da omogući i zajamči pravedno i sigurno okružje svim nevladinim organizacijama i borcima za ljudska prava kako bi oni mogli slobodno djelovati u zemlji, što bi u velikoj mjeri upotpunilo državno pružanje usluga socijalne skrbi pristupom „odozdo prema gore” i doprinijelo unapređenju socijalnih i ekonomskih, političkih te civilnih prava;

8.  poziva kinesku vladu da nastavi dijalog s tibetskim predstavnicima koji je Kina zaustavila 2010. kako bi se pronašlo uključivo političko rješenje krize u Tibetu; poziva na poštovanje sloboda izražavanja, udruživanja i vjeroispovijedi tibetskoga naroda kao što je utvrđeno Ustavom; smatra da je poštovanje prava manjina ključan element demokracije i vladavine prava koji je neophodan za političku stabilnost;

9.  oštro osuđuje zatvaranje Ilhama Tohtija koji služi doživotnu kaznu zbog optužbi o navodnom separatizmu; žali zbog toga što nije poštovano pravo na pravično suđenje te što optuženik nije imao pravo na adekvatnu obranu; apelira na kineske vlasti da poštuju pravilo o odobravanju jednog posjeta mjesečno za članove obitelji;

10.  poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu Ilhama Tohtija i njegovih pristaša koji su pritvoreni u vezi s njegovim slučajem; nadalje poziva na to da se Ilhamu Tohtiju vrati učiteljska licenca i da mu se zajamči slobodno kretanje unutar i izvan Kine;

11.  podsjeća na to da je važno za EU da pokreće pitanje kršenja ljudskih prava u Kini, a posebno slučaj manjina u Tibetu i Xinjiangu, prilikom svakog dijaloga o političkim i ljudskim pravima s kineskim vlastima, u skladu s opredjeljenjem EU-a da bude siguran, jasan i jedinstven u svom pristupu toj zemlji, uključujući u godišnjim dijalozima o ljudskim pravima; nadalje ističe da se Kina u okviru trenutnog procesa reforme i većeg globalnog angažmana uključila u međunarodni okvir za ljudska prava potpisavši niz međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima te stoga poziva na nastavak dijaloga s Kinom kako bi se ostvarila data obećanja;

12.  žali zbog činjenice što se 35. krug dijaloga EU-a i Kine o ljudskim pravima vjerojatno neće održati prije kraja 2016. kao što je dogovoreno; apelira na kinesku vladu da pristane na dijalog na visokoj razini u prvim tjednima 2017.;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Narodne Republike Kine.

(1) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 118. (2) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 121. (3) SL C 332 E, 15.11.2013., str. 69. (4) SL C 285 E, 21.10.2010., str. 80. (5) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 185. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0458.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. prosinca 2016. o položaju manjinske zajednice Rohingya u Mjanmaru/Burmi (2016/3027(RSP))

P8_TA(2016)0506 RC-B8-1345/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Mjanmaru/Burmi i položaju muslimanske zajednice Rohingya, a posebno onu od 7. srpnja 2016.(1),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o strategiji EU-a u odnosu na Mjanmar/Burmu od 20. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku upućenu Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenu „Elementi za strategiju EU-a u odnosu na Mjanmar/Burmu: posebno partnerstvo za demokraciju, mir i napredak”,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini o stupanju na dužnost nove vlade Mjanmara/Burme,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 2. prosinca 2016. o nedavnoj eskalaciji nasilja u Mjanmaru/Burmi,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje za medije o trećem dijalogu o ljudskim pravima između EU-a i Mjanmara/Burme od 25. studenog 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o apatridnosti od 4. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir nedavni informativni sastanak visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (OHCHR) održan 29. studenoga 2016. i informativni sastanak posebne izvjestiteljice UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru održan 18. studenoga 2016. o sve lošijem stanju ljudskih prava u sjevernoj državi Rakhine,

–  uzimajući u obzir izvješće visokog povjerenika UN-a za ljudska prava naslovljeno „Situation of human rights of Rohingya Muslims and other minorities in Myanmar” (Stanje ljudskih prava muslimanske etničke skupine Rohingya i ostalih manjina u Mjanmaru) od 20. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju (31/24) koju je 24. ožujka 2016. usvojilo Vijeće UN-a za ljudska prava naslovljenu „Stanje ljudskih prava u Mjanmaru”,

–  uzimajući u obzir izvješće posebne izvjestiteljice UN-a o stanju ljudskih prava u Mjanmaru od 18. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvenciju o smanjenju apatridnosti iz 1961.,

–  uzimajući u obzir opći akcijski plan Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR-a) za iskorjenjivanje apatridnosti za razdoblje 2014. – 2024.,

–  uzimajući u obzir članke od 18. do 21. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. te Međunarodni pakt o socijalnim, gospodarskim i kulturnim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Povelju ASEAN-a,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Parlamentarci za ljudska prava u okviru Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN) iz travnja 2015. naslovljeno „The Rohingya Crisis and the Risk of Atrocities in Myanmar: An ASEAN Challenge and Call to Action” (Kriza u pogledu etničke skupine Rohingya i opasnost od zločina u Mjanmaru: izazov za ASEAN i poziv na djelovanje),

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je u svojem izvješću od 20. lipnja 2016. visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Zeid Ra’ad Al Hussein opisao stalna ozbiljna kršenja prava pripadnika etničke skupine Rohingya, uključujući proizvoljno oduzimanje državljanstva, što ih čini apatridima, strogo ograničavanje slobode kretanja, ugrožavanje života i sigurnosti, uskraćivanje prava na zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, prisilni rad, seksualno nasilje i ograničavanje političkih prava, te je naveo da se ta kršenja prava mogu svrstati u zločine protiv čovječnosti; budući da je g. Al Hussein naveo da su pripadnici skupine Rohingya isključeni iz mnogih zanimanja i da su im za prijam u bolnicu potrebni posebni dokumenti, zbog čega se kasno reagira te bebe i majke umiru tijekom poroda; budući da je John McKissick, voditelj ureda Agencije UN-a za izbjeglice u bangladeškom gradu Cox’s Bazar, nedavno službeno izjavio da Mjanmar/Burma pokušava etnički očistiti svoj teritorij od muslimanske manjinske zajednice Rohingya; budući da se kršenja ljudskih prava manjine Rohingya svode na kolektivno kažnjavanje;

B.  budući da su 9. listopada 2016. naoružane osobe napale tri policijske ispostave blizu bangladeške granice, pri čemu je poginulo devet policajaca, a mnogo je oružja nestalo; budući da je vlada Mjanmara/Burme tvrdila da su naoružani napadači bili pripadnici paravojne skupine manjine Rohingya i slijedom toga proglasila okrug Maungdaw „zonom djelovanja” s policijskim satom i drugim strogim ograničenjima, pa i za novinare i vanjske promatrače kojima nije dopušten pristup tom području;

C.  budući da prema organizacijama za ljudska prava lokalni izvori izvješćuju o tome da vladine snage ozbiljno krše ljudska prava u tzv. zoni djelovanja; budući da je vlada Mjanmara/Burme izvijestila o smrti 69 navodnih militanata i 17 pripadnika sigurnosnih snaga, što je tvrdnja koja se zbog ograničenoga pristupa ne može neovisno provjeriti;

D.  budući da je 3. studenoga 2016. u drugome napadu na graničnu stražu poginuo jedan policajac;

E.  budući da su organizacije za ljudska prava, osobito Human Rights Watch, koristeći se satelitskim snimkama, izvijestile o razaranju domova i drugih vrsta zgrada velikih razmjera u dijelovima sjeverne države Rakhine koji su trenutačno nedostupni nevladinim organizacijama i neovisnim promatračima;

F.  budući da je vlada Mjanmara/Burme 2. i 3. studenoga 2016. organizirala obilazak, uz vladin nadzor, nekih zahvaćenih lokaliteta u okrugu Maungdaw s deveteročlanom delegacijom stranih veleposlanika, uključujući rezidentnog koordinatora UN-a, koji su potvrdili da su u nekoliko gradova vidjeli izgorene građevine;

G.  budući da je posljednjih tjedana najmanje 25 000 pripadnika skupine Rohingya pobjeglo u susjedni Bangladeš te da je oko 30 000 stanovnika države Rakhine raseljeno zbog nasilja; budući da je više od 56 000 pripadnika skupine Rohingya trenutačno prijavljeno u evidenciji UNHCR-a u Maleziji;

H.  budući da je Mjanmar/Burma od 2011. poduzeo mjere oko reforme svojega gospodarskog i političkog sustava; no budući da vojska još ima prekomjeran utjecaj na vođenje države; budući da je u studenome 2015. izabran novi sastav državnoga parlamenta te da je u ožujku 2016. na dužnost stupila demokratski izabrana nacionalna vlada;

I.  budući da su EU i drugi svjetski akteri kao odgovor na ta događanja ukinuli sankcije i dopustili Mjanmaru/Burmi da se ponovno integrira u svjetske političke i gospodarske strukture; budući da su EU i njegove države članice imali važnu ulogu u reformi i procesu otvaranja te doprinijeli, među ostalim, pružanjem znatne razvojne pomoći, osposobljavanja i tehničke suradnje, promicanjem uključivoga sporazuma o prekidu vatre u cijeloj zemlji i trgovine u okviru inicijative Sve osim oružja; budući da EU i Mjanmar/Burma vode godišnje dijaloge o ljudskim pravima;

J.  budući da tomu unatoč brojni problemi ne prestaju, pa i u području ljudskih prava te posebno kad je riječ o položaju muslimanske manjinske skupine Rohingya; budući da više od jednoga milijuna pripadnika te muslimanske zajednice živi u Mjanmaru/Burmi niz generacija, ali su trenutačno jedna od najprogonjenijih manjina u svijetu; budući da su službeno bez državljanstva od burmanskoga Zakona o državljanstvu iz 1982.; budući da su za vlasti u Mjanmaru/Burmi i susjednim zemljama pripadnici te skupine nepoželjni, iako su neke od tih susjednih zemalja primile velik broj izbjeglica; budući da je pravnim okvirom Mjanmara/Burme institucionalizirana diskriminacija manjina te su njime konkretno pripadnici skupine Rohingya ostali bez državljanstva jer su njihove privremene osobne iskaznice (bijele iskaznice) u ožujku 2015. proglašene isteklima te im je od 2012. onemogućeno dobivanje rodnih listova za djecu;

K.  budući da vlasti u Mjanmaru/Burmi pripadnicima zajednice Rohingya i dalje uskraćuju najosnovnija prava; budući da se prema izvješću iz travnja 2015. organizacije ASEAN-a Parlamentarci za ljudska prava u trenutku sastavljanja tog izvješća oko 120 000 pripadnika skupine Rohingya i dalje nalazilo u više od 80 internih kampova za raseljene osobe u državi Rakhine, s ograničenim pristupom humanitarnoj pomoći, dok je više od 100 000 pripadnika posljednjih godina, morskim ili kopnenim putom te često preko krijumčara ljudi, pobjeglo u druge zemlje, a mnogi su na tim opasnim putovanjima izgubili živote;

L.  budući da se oružane snage navodno naširoko služe silovanjem kao ratnim oružjem kojim zastrašuju etničke manjine, što ima pogubne posljedice za žrtve; budući da je Zainab Hawa Bangura, posebna predstavnica glavnog tajnika UN-a za seksualno nasilje u sukobima, izrazila ozbiljnu zabrinutost u vezi s time; budući da je Međunarodni kazneni sud silovanje i druge oblike seksualnog nasilja uvrstio na popis ratnih zločina i kaznenih djela protiv čovječnosti; budući da posebno treba naglasiti da su žene pripadnice zajednice Rohingya žrtve višestrukih oblika diskriminacije, pa i seksualnog zlostavljanja i prisilne sterilizacije;

M.  budući da postoje ozbiljne nedoumice o položaju pripadnika zajednice LGBTI u Mjanmaru/Burmi, uključujući i pripadnike skupine Rohingya, koje se još uvijek progoni i kriminalizira pod izlikom odredbe iz kolonijalnoga doba, odjeljka 377. Kaznenoga zakona, i koji se i dalje suočavaju s proizvoljnim uhićenjima i pritvaranjem, zastrašivanjem, fizičkim i seksualnim napadima i uskraćivanjem zdravstvenih usluga;

N.  budući da je Aung San Suu Kyi na sastanku s posebnom izvjestiteljicom UN-a o stanju ljudskih prava u Mjanmaru/Burmi Yangheeom Leeom najavila da Vlada neće upotrebljavati naziv „Rohingya” – čime se nastavlja politika koja se provodila tijekom vojne diktature – jer se smatra provokativnim, kao ni naziv „Bengali”, i umjesto njih predlaže novi naziv: „muslimanska zajednica u državi Rakhine”;

O.  budući da je Mjanmar/Burma, povrh priprema za nacionalnu mirovnu konferenciju, uložio izvjesne napore u ostvarivanje napretka u mirovnom procesu; budući da je od presudne važnosti očuvati nacionalno primirje te njime obuhvatiti sve etničke naoružane skupine kako bi se u zemlji zajamčili mir, napredak i jedinstvo;

1.  iznimno je zabrinut zbog izvješća o nasilnim sukobima u sjevernoj državi Rakhine i žali zbog izgubljenih života, životne egzistencije i domova te izvješća o tome kako oružane snage Mjanmara/Burme nerazmjerno rabe silu; potvrđuje da su vlasti Mjanmara/Burme dužne istražiti napade od 9. listopada 2016. i suditi odgovornima, ali da to treba biti učinjeno u skladu s normama i standardima te obvezama u vezi s ljudskim pravima;

2.  snažno potiče vojne i sigurnosne snage da smjesta prekinu ubijanja, uznemiravanja i silovanja pripadnika zajednice Rohingya, a i spaljivanje njihovih domova;

3.  pozdravlja najavu vlade Mjanmara/Burme o osnivanju istražnog povjerenstva za nedavna nasilja u državi Rakhine; traži od vlade Mjanmara/Burme da UN-u i drugim vanjskim promatračima dopusti da sudjeluju u istrazi o nedavnim događajima u okrugu Maungdaw države Rakhine, pa i o napadima od 9. listopada 2016. i vladinim mjerama koje su uslijedile; ističe nužnost odgovarajućeg kaznenog progona odgovornih i primjerene pravne zaštite za žrtve kršenja prava;

4.  ustraje na tome da to bude samo prvi korak u sklopu šire obveze da se stane na kraj nekažnjavanju zločina počinjenih protiv pripadnika zajednice Rohingya; posebno je zgrožen izvješćima o seksualnom nasilju kao sredstvu zastrašivanja i ratnom oružju kojim se tlače pripadnici manjine Rohingya te traži da se sudi počiniteljima tih zločina;

5.  traži nadalje da vlada Mjanmara/Burme smjesta dopusti ulazak humanitarne pomoći u sva područja zahvaćena sukobima te humanitarne pomoći za raseljene osobe;

6.  traži od Vlade i civilnih vlasti Mjanmara/Burme da odmah prekinu strahovitu diskriminaciju i segregaciju manjine Rohingya;

7.  stoga poziva vladu Mjanmara/Burme da provede reformu Zakona o državljanstvu iz 1982. i da manjinskoj zajednici Rohingya vrati državljanstvo; poziva vladu Mjanmara/Burme i vlasti države Rakhine da odmah počnu registrirati svu djecu nakon rođenja;

8.  poziva vladu Mjanmara/Burme da ukine sve nepotrebne, diskriminatorne i nerazmjerne restrikcije u državi Rakhine;

9.  poziva vladu Mjanmara/Burme da se bori protiv krijumčarenja osoba i transnacionalnog organiziranog kriminala;

10.  poziva vladu Mjanmara/Burme da poboljša suradnju s UN-om, pa i UNHCR-om i mandatarima posebnih postupaka UN-a; snažno potiče vladu Mjanmara/Burme da provede preporuke iz Rezolucije 31/24 Vijeća UN-a za ljudska prava o stanju ljudskih prava u Mjanmaru/Burmi; apelira na vladu Mjanmara/Burme da pozove Ured Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava da otvori ured u toj zemlji, s punim mandatom i odgovarajućim brojem zaposlenih;

11.  poziva vladu Mjanmara/Burme da jasno osudi svako poticanje na rasnu i vjersku mržnju, da stane na kraj govoru mržnje, pa i od radikalnih skupina budista, i da se bori protiv društvene diskriminacije i netrpeljivosti prema manjini Rohingya; poziva nadalje vladu Mjanmara/Burme da poštuje univerzalno pravo na slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja;

12.  poziva Aung San Suu Kyi, dobitnicu nagrade Saharov, da iskoristi svoje ključne pozicije u vladi Mjanmara/Burme kako bi poboljšala položaj manjinske zajednice Rohingya; podsjeća na izjavu glasnogovornika stranke Aung San Suu Kyi od 18. svibnja 2015. da bi vlada Mjanmara/Burme trebala vratiti državljanstvo manjinskoj zajednici Rohingya;

13.  preporučuje da vlade zemalja koje se nose s priljevom izbjeglica Rohingya usko surađuju s UNHCR-om, koji ima tehničku stručnost za provjeru statusa izbjeglica i mandat za zaštitu izbjeglica i osoba bez državljanstva; snažno potiče zemlje da poštuju načelo non refoulement i da izbjeglice Rohingya ne šalju natrag, barem dok se ne iznađe zadovoljavajuće i dostojanstveno rješenje za situaciju u kojoj se nalaze; posebno poziva Bangladeš da dozvoli ulazak izbjeglica Rohingya, uvažavajući pritom trud koji je ta zemlja uložila u pružanje utočišta za više stotina tisuća izbjeglica;

14.  pozdravlja zaključke Vijeća od 20. lipnja 2016. o strategiji EU-a u odnosu na Mjanmar/Burma; smatra da EU doista ima strateški interes za jačanje odnosa s Mjanmarom/Burmom; smatra da nova vlada ima povijesnu priliku, ali i dužnost, konsolidirati demokraciju i postići mir, nacionalno pomirenje i blagostanje; smatra da se daljnje produbljivanje odnosa EU-a i Mjanmara/Burme mora uvjetovati stvarnim poboljšanjima ljudskih prava u toj zemlji;

15.  ponavlja nadalje pozive iz zaključaka Vijeća na izgradnju djelotvornih demokratskih institucija i snažnog civilnog društva, poštovanje osnovnih prava i sloboda te promicanje dobrog upravljanja;

16.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da nastavi redovite bilateralne dijaloge o ljudskim pravima i da detaljno raspravlja o situaciji u vezi s problematičnim zakonodavstvom i diskriminacijom manjina, posebno Rohingya, i da Europski parlament obavještava o ishodima tih rasprava;

17.  poziva EU i njegove države članice da i dalje pružaju podršku novim demokratskim strukturama Mjanmara/Burme i da se posebno usredotoče na tehničku suradnju kako bi se poboljšale razne državne funkcije;

18.  poziva EU i njegove države članice da i dalje pomno prate Mjanmar/Burmu u Vijeću UN-a za ljudska prava u okviru 4. točke dnevnog reda;

19.  poziva EU da podrži UNHCR u njegovim nastojanjima da pomogne izbjeglicama skupine Rohingya u južnoj i jugoistočnoj Aziji;

20.  poziva EU i države članice da podrže opći akcijski plan UNHCR-a za iskorjenjivanje apatridnosti za razdoblje 2014. – 2024.;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vladi i Parlamentu Mjanmara/Burme, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a, glavnom tajniku ASEAN-a, Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava, posebnoj izvjestiteljici UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice i Vijeću UN-a za ljudska prava.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0316.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. prosinca 2016. o masovnim grobnicama u Iraku (2016/3028(RSP))

P8_TA(2016)0507 RC-B8-1344/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 27. listopada 2016. o stanju u sjevernom Iraku/Mosulu(1), od 27. veljače 2014. o stanju u Iraku(2), od 18. rujna 2014. o stanju u Iraku i Siriji te ofenzivi ISIS-a, uključujući progon manjina(3), od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a(4), od 12. ožujka 2015. o nedavnim napadima i otmicama, posebno Asiraca, koje je na Bliskom istoku proveo Da'esh(5), i od 4. veljače 2016. o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država(6),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. svibnja 2016. o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i za prijetnju koju predstavlja Daiš, od 14. prosinca 2015. o Iraku, od 16. ožujka 2015. o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i za prijetnju koju predstavlja ISIS/ Daiš, od 20. listopada 2014. o krizi u Siriji i Iraku povezanoj s ISIS-om/Daišem, od 14. travnja 2014. i 12. listopada 2015. o Siriji te od 15. kolovoza 2014. o Iraku, kao i zaključke Europskog vijeća od 30. kolovoza 2014. o Iraku i Siriji,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Iraku i Siriji,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i Ureda za ljudska prava Misije UN-a za pomoć Iraku pod naslovom „Poziv na odgovornost i zaštitu: jezidi koji su preživjeli zlodjela ISIS-a” iz kolovoza 2016.,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda iz 1998. i njegove odredbe o nadležnostima u pogledu zločina genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i zločina agresije,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Republike Iraka,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2253 (2015),

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir svoju odluku da Nagradu Saharov za slobodu mišljenja za 2016. godinu dodijeli iračkim jezidskim aktivisticama i zatočenicama ISIS-a/Daiša Nadiji Murad and Lamiji Aji Bašar,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je ISIS/Daiš u kolovozu 2014. napao jezidske zajednice oko grada Sindžara u iračkoj Ninivskoj provinciji, pri čemu su navodno ubijene tisuće ljudi; budući da je, nakon što su kurdske snage do prosinca 2014. ponovno osvojile područja sjeverno od planine Sindžar, pronađeno nekoliko masovnih grobnica; budući da su, kada su kurdske snage ponovno osvojile grad Sindžar sredinom studenog 2015., otkrivena dodatna mjesta ubojstava i, kako se čini, masovne grobnice;

B.  budući da je ISIS/Daiš sustavno i rašireno činio zlodjela usmjerena protiv jezidskog naroda u cilju njegova uništenja; budući da takva zlodjela u skladu s međunarodnim pravom, posebno u skladu s člankom II. Konvencije UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948., predstavljaju genocid;

C.  budući da su se Parlamentu, koji je 4. veljače 2016. priznao da ISIS/Daiš provodi genocid nad kršćanima i jezidima te drugim pripadnicima vjerskih i etničkih manjina, pridružili Vijeće Europe, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, Kongres SAD-a, parlament Ujedinjene Kraljevine, australski parlament i druge nacionalne i međunarodne institucije, prepoznavši da zločini koje su pripadnici ISIS-a/Daiša počinili nad vjerskim i etničkim manjinama u Iraku obuhvaćaju ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid;

D.  budući da su Ninivska ravnica, Tal Afar i Sindžar te šira regija odavno domovina kršćana (Kaldejci/Sirjaci/Asirci), jezida, sunitskih i šijitskih Arapa, Kurda, Šabaka, Turkmena, jarsanaca, Sabejaca-Mandejaca i drugih, koji su stoljećima ondje živjeli u duhu općeg pluralizma, stabilnosti i suradnje među zajednicama unatoč razdobljima vanjskog nasilja i progona, sve do početka ovog stoljeća kada je 2014. ISIS/Daiš zauzeo velik dio te regije;

E.  budući da ISIS/Daiš od 27. listopada 2016. premješta otete žene, među ostalim i jezidske žene, u gradove Mosul i Tel Afar; budući da su neke od tih žena navodno „raspodijeljene” borcima ISIS-a/Daiša, dok je drugima rečeno da će ih iskoristiti kao pratnju konvojima ISIS-a/Daiša;

F.  budući da su zaštita, očuvanje i analiza svih masovnih grobnica u Iraku, kao i u Siriji, od ključne važnosti za očuvanje i prikupljanje dokaza o ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i genocidu koje su počinili pripadnici ISIS-a/Daiša te za privođenje počinitelja tih zločina k pravdi; budući da bi rodbini žrtava trebalo pružiti psihološku i logističku potporu;

G.  budući da nekoliko lokalnih organizacija vodi evidenciju zločina koje pripadnici ISIS-a/ Daiša počinjavaju nad jezidskom zajednicom, ali njihovi su kapaciteti ograničeni; budući da prema međunarodnim organizacijama za ljudska prava, kao što je Human Rights Watch, međunarodni stručnjaci za forenziku nisu radili u tom području, unatoč političkoj potpori takvoj misiji koju je izrazilo više zemalja, uključujući SAD i Njemačku;

H.  budući da je visoki povjerenik UN-a za ljudska prava 11. studenoga 2016. izjavio da: „ako stanje u Iraku uputi na Međunarodni kazneni sud, ako iračkim sudovima da nadležnost nad međunarodnim zločinima, ako reformira kaznenopravni sustav i poboljša sposobnost pravosudnih službenika da evidentiraju i istražuju slučajeve kršenja prava i kazneno gone počinitelje, iračka vlada može zajamčiti pravdu i postaviti temelje za trajan mir u zemlji. Ako to ne učini, dugotrajni mir i sigurnost koje irački narod zaslužuje mogli bi biti ozbiljno ugroženi”;

I.  budući da je iračka vojska, uz potporu globalne koalicije za borbu protiv ISIS-a/Daiša i pešmergi kurdske regionalne vlade, pokrenula operaciju kako bi oslobodila Mosul, drugi po veličini irački grad, te ostatak iračkog teritorija koji se još uvijek nalazi u rukama ISIS-a/Daiša;

1.  bezrezervno osuđuje zlodjela i gruba kršenja međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava koja kontinuirano provode pripadnici ISIS-a/Daiša; užasnut je aktualnim otkrićima novih masovnih grobnica u Iraku i Siriji, koje svjedoče teroru koji provodi ISIS/Daiš; izražava sućut svima u Iraku koji su izgubili članove obitelji zbog zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina koje su počinili ISIS/Daiš i njihovi pristaše;

2.  snažno apelira na međunarodnu zajednicu, posebno na Vijeće sigurnosti UN-a, da navode o masovnim grobnicama u Iraku uzmu kao dodatni dokaz genocida i da ISIS/Daiš prijave Međunarodnom kaznenom sudu;

3.  poziva iračke vlasti, uključujući kurdsku regionalnu vladu, da poduzmu hitne mjere kako bi se zaštitile grobnice oko planine Sindžar koje su postale dostupne nakon što je to područje ponovno preuzeto od ISIS-a/Daiša, te da poduzmu sve druge potrebne mjere za očuvanje dokaza ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti koje su počinili pripadnici ISIS-a/Daiša kako bi se zajamčilo preuzimanje odgovornosti;

4.  poziva iračke vlasti da pozovu međunarodne stručnjake za forenziku, uključujući one s iskustvom rada pred kaznenim sudovima, kako bi zabilježili lokaciju svih masovnih grobnica te pomogli očuvati i analizirati dokaze pronađene u odnedavno dostupnim masovnim grobnicama, s obzirom na to da se prilikom ekshumacije bez stručnjaka za forenziku mogu uništiti ključni dokazi te se može uvelike otežati identifikacija tijela;

5.  poziva EU, njegove države članice i druge potencijalne međunarodne donatore da pomognu i daju svoju punu potporu iračkoj vladi pri uspostavi ljudskih resursa i infrastrukture koji su potrebni za očuvanje i analizu dokaza koji bi mogli biti ključni za buduće nacionalne i međunarodne procese pozivanja na odgovornost za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid;

6.  posebno je zabrinut zbog položaja žena i djece u sukobu, osobito jezidskih žena i djece koji su žrtve progona, pogubljenja, mučenja, seksualnog iskorištavanja i drugih zlodjela; ustraje u tome da bi trebalo omogućiti pristup cijelom nizu zdravstvenih usluga, posebno za žrtve silovanja; poziva EU i njegove države članice da hitno uspostave blisku suradnju sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i da je podupiru u tom cilju; poziva na trenutačno oslobađanje svih žena i djece koji su još uvijek u zatočeništvu ISIS-a/Daiša;

7.  ponovno izražava svoju punu potporu iračkoj vojsci, vojskama globalne koalicije za borbu protiv ISIS-a/Daiša, pešmergama kurdske regionalne vlade i njihovim saveznicima u nastojanjima da oslobode Mosul i druge dijelove zemlje od ISIS-a/Daiša, kao i potporu iračkoj neovisnosti, teritorijalnoj cjelovitosti i suverenosti;

8.  podsjeća da iračke vlasti moraju poduzeti konkretne korake kako bi tijekom kampanje zaštitile civile, među ostalim poduzimanjem svih dostupnih mjera predostrožnosti kako bi se tijekom napada izbjegle civilne žrtve i kršenja ljudskih prava; naglašava da snage na terenu tijekom operacija moraju poštovati međunarodno humanitarno pravo i pravo o ljudskim pravima;

9.  izražava potporu Republici Iraku i njezinu stanovništvu u priznavanju politički, društveno i gospodarski ostvarive i održive provincije u području Ninivske ravnice, Tal Afara i Sindžara, u skladu sa zakonitim izrazima regionalne autonomije, kao što je zajamčeno iračkim ustavom;

10.  ističe da bi pravo raseljenih autohtonih naroda Ninivske ravnice, Tal Afara i Sindžara, od kojih su mnogi raseljeni unutar Iraka, da se vrate u svoju domovinu trebalo biti politički prioritet iračke vlade, što podupire EU, zajedno sa svojim državama članicama, i međunarodna zajednica; ističe da bi uz potporu iračke vlade i kurdske regionalne vlade tim narodima trebalo u potpunosti zajamčiti ostvarenje njihovih ljudskih prava, uključujući političku jednakost, kao i prava vlasništva, koja će pritom biti iznad svih prava vlasništva koja polažu treće osobe;

11.  apelira na Irak da postane država članica Međunarodnog kaznenog suda kako bi se omogućio kazneni progon ISIS-a/Daiša zbog ratnih zločina, genocida i zločina protiv čovječnosti;

12.  poziva međunarodnu zajednicu, uključujući države članice EU-a, da pripadnike ISIS-a/Daiša koji su u njihovoj sudskoj nadležnosti privedu pravdi, među ostalim primjenjujući načelo opće nadležnosti;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, vladi Iraka i Iračkom zastupničkom vijeću te Regionalnoj vladi Kurdistana.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0422. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0171. (3) SL C 234, 28.6.2016., str. 25. (4) SL C 310, 25.8.2016., str. 35. (5) SL C 316, 30.8.2016., str. 113. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0051.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. prosinca 2016. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (revizija mehanizma suspenzije) (COM(2016)0290 – C8-0176/2016 – 2016/0142(COD))

P8_TA(2016)0508 A8-0235/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0290),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 77. stavak 2. točku (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0176/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 7. prosinca 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0235/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. prosinca 2016. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (revizija mehanizma suspenzije)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/371.)

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. prosinca 2016. o nacrtu provedbene direktive Komisije o izmjeni priloga I.–V. Direktive Vijeća 2000/29/EZ o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihovog širenja unutar Zajednice (D047308/01 – 2016/3010(RSP))

P8_TA(2016)0509 B8-1334/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt provedbene direktive Komisije o izmjeni priloga I.–V. Direktive Vijeća 2000/29/EZ o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihova širenja unutar Zajednice (D047308/01),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 2000. o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihova širenja unutar Zajednice(1), a posebno njezin članak 14. stavak 2. točke (c) i (d) i članak 18. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje(3),

–  uzimajući u obzir provedbenu odluku Komisije (EU) 2016/715 od 11. svibnja 2016. o utvrđivanju mjera u pogledu određenih plodova podrijetlom iz određenih trećih zemalja radi sprečavanja unošenja u Uniju štetnog organizma Phyllosticta citricarpa (McAlpine) Van der Aa u Uniju i njegova širenja unutar Unije(4),

–  uzimajući u obzir znanstveno mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane od 30. siječnja 2014.(5),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.  budući da se nacrtom provedbene direktive Komisije traži izmjena priloga I. do V. Direktive 2000/29/EZ; budući da će Direktiva 2000/29/EZ biti stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom (EU) 2016/2031 o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje čim ta uredba postane važeća;

B.  budući da nacrt provedbene direktive Komisije nije u skladu s ciljevima Uredbe (EU) 2016/2031 jer narušava zahtjeve za uvođenje u Uniju navedenih plodova podložnih štetnim organizmima, a to se posebno odnosi na crnu pjegavost agruma i bakterijski rak agruma;

1.  smatra da nacrt provedbene direktive Komisije nije u skladu s pravom Unije jer nije kompatibilan s ciljem Uredbe (EU) 2016/2031 prema kojem treba odrediti fitosanitarne rizike koje predstavlja bilo koja vrsta, soj ili biotip patogenih uzročnika, životinja ili parazitskog bilja štetnih za bilje ili biljne proizvode („štetni organizmi”) i mjere za ublažavanje tih rizika do prihvatljive razine; podsjeća, u vezi s tim, da će se Uredbom (EU) 2016/2031, čim postane važeća, (tj. 14. prosinca 2019.) staviti izvan snage i zamijeniti Direktiva 2000/29/EZ;

2.  traži od Komisije da promijeni svoj nacrt provedbene direktive kako slijedi(6):

Nacrt provedbene direktive   Promjena Promjena 1 Nacrt provedbene direktive Prilog – stavak 4. točka (a) podtočka (i) – točka 6. – točka 16.2. – podtočka (e) ili Briše se. (e)  in the case of fruits destined for processing, official inspections prior to export have shown that the fruits are free from symptoms of Xanthomonas citri pv. citri and Xanthomonas citri pv. aurantifolii, and transport and processing takes place under conditions, approved in accordance with the procedure referred to in Article 18(2). Promjena 2 Nacrt provedbene direktive Prilog – stavak 4. točka (a) podtočka (i) – točka 7. – točka 16.4. – podtočka d – točka 4.a (nova) Unošenje u Uniju navedenih plodova podrijetlom iz trećih zemalja Navedeni plodovi iz trećih zemalja moraju imati fitosanitarni certifikat kao što se navodi u prvom podstavku točke (ii) članka 13. stavka 1. Direktive2000/29/EZ, uključujući sljedeće elemente pod naslovom „Dodatna izjava”: (i)  izjavu da se područje proizvodnje navedenih plodova na odgovarajući način tretiralo protiv Phyllosticte citricarpe i da su uzgojne metode provedene u odgovarajuće vrijeme od početka posljednjeg ciklusa vegetacije, što se treba usvojiti u skladu s postupkom iz članka 18. stavka 2.; (ii)  izjavu da je nad područjem proizvodnje izvršen odgovarajući službeni nadzor tijekom sezone rasta i da kod tih navedenih plodova od početka posljednjeg ciklusa vegetacije nisu otkriveni simptomi Phyllosticte citricarpe; (iii)  izjavu da je u vremenu od kada su plodovi zaprimljeni do vremena njihova pakiranja u objektima za pakiranje uzet uzorak od najmanje 600 plodova svake vrste na 30 tona ili dio te količine, te su uzorci što je više moguće odabrani na temelju bilo kakvih mogućih simptoma Phyllosticte citricarpe te da su svi uzorkovani plodovi sa simptomima testirani i da taj štetni organizam nije pronađen; (iv)  ako je riječ o vrsti Citrus sinensis (L.) Osbeck „Valencia” osim izjave iz točki (a), (b) i (c): izjavu da je uzorak na 30 tona ili njegov dio testiran na latentnu zarazu i da Phyllosticta citricarpa nije pronađena. Zahtjevi u vezi s nadzorom navedenih plodova u Uniji podrijetlom iz trećih zemalja Navedene plodove podrijetlom iz trećih zemalja vizualno se pregledava na mjestu ulaska ili na odredištu koje je utvrđeno u skladu s Direktivom Komisije 2004/103/EZ. Ti se nadzori provode na uzorcima od najmanje 200 plodova svake vrste navedenih plodova po pošiljkama od 30 tona ili na dijelu pošiljke, odabranim na temelju bilo kakvih mogućih simptoma Phyllosticte citricarpe. Ako se simptomi Phyllosticte citricarpe otkriju tijekom nadzora iz stavka 1., postojanje tog štetnog organizma se potvrđuje ili pobija testiranjem plodova koji pokazuju simptome. Ako se potvrdi postojanje Phyllosticte citricarpe, odbija se ulazak u Uniju za pošiljku iz koje je uzet uzorak. Zahtjevi sljedivosti Kako bi se omogućila sljedivost navedeni plodovi unose se u Uniju samo ako zadovoljavaju sljedeće uvjete: (i)  područje proizvodnje, objekti za pakiranje, izvoznici i bilo koji drugi subjekt uključen u rukovanje navedenim plodovima službeno su registrirani u te svrhe; (ii)  Nacionalna organizacija za zaštitu bilja izdaje dokumente koji prate navedene plodove na njihovu putu od područja proizvodnje do mjesta ulaska u Uniju; (iii)  ako je riječ o navedenim plodovima podrijetlom iz trećih zemalja, uz točke (a) i (b) zadržavaju se detaljne informacije o tretmanima prije i poslije branja. Promjena 3 Nacrt provedbene direktive Prilog – stavak 4. točka (a) podtočka (i) – točka 7. – točka 16.4. – podtočka (e) or Briše se. (e)  in the case of fruits destined for processing, official visual inspections prior to export have shown that the fruits are free from symptoms of Phyllosticta citricarpa (McAlpine) Van der Aa, and a statement that the specified fruits originate in a field of production subjected to appropriate treatments against Phyllosticta citricarpa carried out at the appropriate time is included in the certificates referred to in Article 13(1)(ii) under the rubric “Additional declaration”, and transport and processing takes place under conditions, approved in accordance with the procedure referred to in Article 18(2). Promjena 4 Nacrt provedbene direktive Prilog – stavak 4. točka (a) podtočka (i) – točka 8. – točka 16.6. – podtočka (d) (d)  have been subjected to an effective treatment to ensure freedom from Thaumatotibia leucotreta (Meyrick). The treatment data to be indicated on the certificates referred to in Article 13(1)(ii). (d)  mora podvrgavati učinkovitim tretmanima kako bi se osiguralo da nije zaraženo Thaumatotibijom leucotretom (Meyrick); Ako je riječ o plodovima Citrus L. koji nisu Citrus limon (L.) Osbeck. i Citrus aurantifolia (Christm.) Swingle, službena izjava da su plodovi prošli hladni tretman (24 dana na temperaturi od 0,55ºC uz tri dana prethodnog hlađenja) ili alternativni, održivi i djelotvorni tretman koji proizvodi isti učinak, te koji je odobren u skladu s procedurom iz članka 18. stavka 2., na temelju ocjene EFSA-e, kako bi se zajamčilo da nisu zaraženi Thaumatotibijom leucotretom (Meyrick). Podaci o tretmanu navode se na potvrdama iz članka 13. stavka 1. točke (ii).

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 169, 10.7.2000., str. 1. (2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13. (3) 3 SL L 317, 23.11.2016., str. 4. (4) SL L 125, 13.5.2016., str. 16. (5) Znanstveno mišljenje na zahtjev Europske komisije (pitanje br. EFSA-Q-2013-00334) o riziku od Phyllosticte citricarpe (Guignardia citricarpa) za područje EU-a, zajedno s utvrđivanjem i procjenom mogućnosti za smanjenje rizika. EFSA Journal 2014;12(2):3557. (6) Komisija je dostavila Parlamentu samo englesku verziju njezinog nacrta provedbene direktive jer nacrt nije bio preveden na ostale službene jezike.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. prosinca 2016. o potpori preživjelim žrtvama talidomida (2016/3029(RSP))

P8_TA(2016)0510 B8-1341/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir predstojeću izmjenu Zakona o Zakladi za žrtve talidomida, koju bi njemačka vlada mogla iskoristiti kao priliku da preživjelim žrtvama talidomida čiji su status priznale sudski imenovane zaklade ili koje su korisnici nacionalnih državnih sustava omogući kolektivan pristup posebnom zdravstvenom fondu njemačke Contergangstiftung (Zaklada za žrtve talidomida),

–  uzimajući u obzir španjolsku Kraljevsku uredbu br. 1006/2010 od 5. kolovoza 2010., kojom se uređuje postupak odobravanja pomoći osobama koje su u razdoblju od 1960. do 1965. u Španjolskoj bile žrtve talidomida,

–  uzimajući u obzir približan broj osoba u EU-u koje trpe posljedice talidomida (oko 2 700 u Njemačkoj (izvor: njemačka vlada), oko 500 u Italiji (izvor: VITA – Associazione Vittime Italiane Thalidomide), 500 u Ujedinjenoj Kraljevini, 100 u Švedskoj (izvor: studija DLA Piper) i 200 u Španjolskoj (izvor: Avite Španjolska)),

–  uzimajući u obzir izvješće Sveučilišta u Heidelbergu pod naslovom „Wiederholt durchzuführende Befragungen zu Problemen, speziellen Bedarfen und Versorgungsdefiziten von contergangeschädigten Menschen (2010-2013)” (Ispitivanja koja treba opetovano provoditi u vezi s problemima, posebnim potrebama i nedostacima u skrbi s kojima se suočavaju žrtve talidomida), u kojem se navodi da se preživjele žrtve talidomida susreću sa sve većim zdravstvenim problemima i posebnim potrebama te nedostacima u potpori koja im se pruža,

–  uzimajući u obzir izvješće Firefly iz siječnja 2015. u kojem se ističu sve lošije fizičko i emocionalno zdravstveno stanje preživjelih žrtava talidomida te njihove buduće potrebe(1),

–  uzimajući u obzir izvješće koje je u svibnju 2015. naručilo Ministarstvo zdravstva njemačke savezne zemlje Sjeverne Rajne – Vestfalije, u kojem se ispituje kvaliteta života preživjelih žrtava talidomida te se predviđaju njihove buduće potrebe (izvješće Sveučilišta u Kölnu)(2),

–  uzimajući u obzir otvorena pisma predsjednika klubova zastupnika Europskog parlamenta u kojima se ističe da preživjele žrtve talidomida trpe kroničnu iscrpljujuću bol i da njihove potrebe nisu zadovoljene,

–  uzimajući u obzir konferenciju za tisak održanu 27. svibnja 2015. u Europskom parlamentu u Bruxellesu, na kojoj su zastupnici iz svih klubova naglasili da preživjelim žrtvama talidomida treba pružiti potporu u pogledu njihovih zdravstvenih problema(3),

–  uzimajući u obzir proslave koje je EU organizirao u rujnu 2015. povodom obilježavanja 50. obljetnice otkako su u Europi doneseni prvi propisi u području farmacije čiji je cilj bio zaštititi građane EU-a, što je dodatno priznanje da je učinkovito zakonodavstvo u području farmacije trajno naslijeđe koje dugujemo tisućama umrle novorođene djece i djece s teškim urođenim oštećenjima koja su posljedica konzumiranja talidomida u trudnoći,

–  uzimajući u obzir pitanje za usmeni odgovor Komisiji (O-000035/2016 – B8-0120/2016) i raspravu na plenarnoj sjednici o talidomidu 9. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir pismo međunarodne odvjetničke tvrtke Ince and Co. od 5. ožujka 2015. u kojem se opisuje kako su nedostatak farmaceutskog nadzora i prikrivanje dokaza o učincima talidomida utjecali na zdravlje žrtava tog lijeka(4),

–  uzimajući u obzir izjavu njemačke savezne vlade iz lipnja 2016. o potrebi da se preuzme odgovornost za preživjele žrtve talidomida i da im se pruži nebirokratska potpora(5),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je poduzeće Chemie Grünenthal GmbH krajem 1950-tih i početkom 1960-tih prodavalo talidomid kao siguran lijek za jutarnje mučnine, glavobolju, kašalj, nesanicu i prehladu; budući da je talidomid, koji su uzimale trudnice u mnogim europskim zemljama, uzrokovao smrt i malformacije tisuća djece;

B.  budući da dokumentacija iz razdoblja skandala s talidomidom, koju je neovisno provjerila međunarodna odvjetnička tvrtka Ince and Co., upućuje na ozbiljan nedostatak učinkovitog farmaceutskog nadzora u Saveznoj Republici Njemačkoj, za razliku od drugih zemalja kao što su SAD, Francuska, Portugal i Turska;

C.  budući da neovisno provjerena istraživanja(6) navode na neizbježan zaključak da je Savezna Republika Njemačka 1970. utjecala na kazneni postupak protiv poduzeća Chemie Grünenthal GmbH, njemačkog proizvođača talidomida, i da zbog toga nije bilo moguće utvrditi krivnju proizvođača; budući da su, povrh toga, poduzete mjere kako bi se spriječilo pokretanje građanskih postupaka protiv tog poduzeća, što je žrtvama potencijalno onemogućilo zadovoljenje pravde i dobivanje primjerene financijske potpore za njihove trenutačne i buduće zdravstvene probleme;

D.  budući da se u neovisnim izvješćima koja su nedavno objavljena u Njemačkoj (izvješće Sveučilišta u Heidelbergu i izvješće Sveučilišta u Kölnu) i u Ujedinjenoj Kraljevini (izvješće Firefly) zaključuje da je preživjelim žrtvama talidomida potrebna sve veća potpora za njihove nezadovoljene zdravstvene potrebe, mobilnost i samostalan život, s obzirom na to da se njihovo tjelesno stanje ubrzano pogoršava zbog prirode njihova invaliditeta i nedostatka potpore od rođenja;

E.  uviđajući da su, premda posebna odgovornost leži na Njemačkoj, i druge nacionalne vlade odgovorne za to da preživjelim žrtvama talidomida u svojim zemljama osiguraju pravedan tretman;

F.  napominjući da su predsjednici klubova zastupnika Europskog parlamenta u otvorenim pismima podržali nastojanja da se preživjelim žrtvama talidomida pruži pomoć u pogledu njihovih zdravstvenih potreba;

G.  podsjećajući na konferenciju za tisak održanu u svibnju 2015. u Bruxellesu, uz potporu svih klubova zastupnika Europskog parlamenta, na kojoj su istaknute još uvijek nezadovoljene zdravstvene potrebe preživjelih žrtava talidomida;

H.  podsjećajući da je Komisija u rujnu 2015. u Bruxellesu proslavila 50. obljetnicu donošenja prvog zakonodavnog akta EU-a u području farmacije, koji je nastao u velikoj mjeri kao posljedica skandala s talidomidom; ističe da se, premda regulatorne strukture koje su nakon toga uspostavljene posljednjih 50 godina imaju važnu ulogu u zaštiti milijuna građana EU-a od sličnih bolesti, preživjele žrtve talidomida suočavaju s bolnim i onesposobljavajućim posljedicama tog lijeka;

I.  podsjećajući da su na plenarnoj sjednici održanoj u ožujku 2016. u Strasbourgu zastupnici iz svih klubova zastupnika istaknuli da je potrebno hitno odgovoriti na nezadovoljene potrebe preživjelih, i da je europski povjerenik za zdravlje i sigurnost hrane, Vytenis Andriukaitis, izjavio da je prepoznao želju da se pronađe odgovarajuće rješenje za sve preživjele žrtve talidomida kojim bi im se poboljšala kvaliteta života;

J.  primjećujući da trenutačno u Europskom parlamentu i Komisiji postoje i prilika i volja da se, u skladu s etičkim i humanitarnim standardima, ispravi nepravda nanesena zbog nedovoljne farmaceutske kontrole i naknadnog prikrivanja dokaza, koji su doveli do tragedije povezane s talidomidom;

K.  potvrđujući da je njemačka savezna vlada u lipnju 2016. izjavila(7) da mora preuzeti odgovornost i pružiti financijsku potporu, bez opterećujućih administrativnih procedura i dugotrajnih pojedinačnih kontrola;

L.  napominjući da je njemačka savezna vlada u lipnju 2016. priznala da je potrebno izmijeniti Zakon o Zakladi za žrtve talidomida u Njemačkoj i da je to moguće učiniti prije siječnja 2017.;

M.  napominjući da se brojni preživjeli u cijelom EU-u često ne mogu prijaviti za financiranje troškova socijalnih usluga, što je trenutačno najveći problem preživjelih žrtava talidomida koje će, budući da su sada u šestom i sedmom desetljeću života, u nadolazećim godinama sve češće trebati te usluge s obzirom na to da bi se njihovi njegovatelji, često njihovi partneri ili srodnici, i sami mogli razboljeti ili umrijeti;

1.  apelira na države članice i na Komisiju da koordiniraju aktivnosti i mjere kojima će se formalno priznati status preživjelih žrtava talidomida te će im se osigurati naknada;

2.  apelira na njemačku saveznu vladu da iskoristi priliku koja se nudi povodom predstojeće izmjene Zakona o Zakladi za žrtve talidomida kako bi preživjelim žrtvama talidomida čiji su status priznale sudski imenovane zaklade ili koje su korisnici nacionalnih državnih sustava omogućila pristup posebnom zdravstvenom fondu njemačke Zaklade za žrtve talidomida s invaliditetom (Contergangstiftung für behinderte Menschen);

3.  traži da se preživjele žrtve talidomida iz Ujedinjene Kraljevine, Španjolske, Italije, Švedske i drugih država članica primi u taj sustav na skupnoj osnovi ako je njihov status žrtava u dobroj vjeri priznat u njihovim državama;

4.  traži od španjolskih vlasti da preispitaju proces koji je vlada započela 2010. i da olakšaju propisnu identifikaciju španjolskih preživjelih žrtava talidomida i isplatu naknada unutar svojeg nacionalnog sustava, kao što je navedeno u nezakonodavnom prijedlogu o zaštiti žrtava talidomida (161/000331), koji je španjolski Kongres jednoglasno odobrio 24. studenoga 2016.;

5.  apelira na Komisiju da uspostavi okvirni protokol na europskoj razini u skladu s kojim bi svi europski građani koji trpe posljedice talidomida mogli primati sličan iznos naknade, neovisno o tome iz koje države članice dolaze, i da izradi program EU-a za pružanje pomoći i potpore (koji bi sadržavao i financijske i socijalne odredbe) za žrtve talidomida i njihove obitelji;

6.  traži od poduzeća Grünenthal da preuzme svoj dio odgovornosti tako da pruži odgovarajuću naknadu i skrb onim žrtvama čiji status još nije priznat, preispita postupak priznavanja statusa žrtve i započne dijalog sa žrtvama kako bi se popravila nanesena šteta;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću i državama članicama.

(1) http://www.thalidomidetrust.org/wp-content/uploads/2014/01/Firefly-report-March-2015.pdf (2) http://www.thalidomidetrust.org/wp-content/uploads/2016/04/The-Cologne-Report.pdf (3) http://www.fiftyyearfight.org/latest/europe-speaks-loudly-with-one-voice:-press-conference (4) http://www.fiftyyearfight.org/images/Appendix_1._Ince_letter.pdf (5) http://www.bmfsfj.de/BMFSFJ/kinder-und-jugend,did=225796.html (6) http://www.fiftyyearfight.org/images/Appendix_1._Ince_letter.pdf (7) https://www.bmfsfj.de/bmfsfj/aktuelles/alle-meldungen/leistungen-sollen-gerechter-verteilt-werden/90418?view=DEFAULT

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. prosinca 2016. o Uredbi o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu (2016/2902(RSP))

P8_TA(2016)0511 B8-1340/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1902/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1901/2006 o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu(1) („Uredba o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu”),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću pod naslovom „Bolji lijekovi za djecu – Od idejne zamisli do stvarnosti – Opće izvješće o iskustvu stečenom primjenom Uredbe (EZ) br. 1901/2006 o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu (COM(2013)0443),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. lipnja 2016. o jačanju ravnoteže u farmaceutskim sustavima u EU-u i državama članicama,

–  uzimajući u obzir izvješće Skupine na visokoj razini glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o pristupu lijekovima pod naslovom „Promicanje inovacija i dostupnosti zdravstvenih tehnologija”, objavljeno u rujnu 2016.,

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o reviziji Uredbe o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu (O-000135/2016 – B8-1818/2016),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Uredba o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu znatno utjecala na razvoj lijekova za pedijatrijsku upotrebu s obzirom na to da većina farmaceutskih kompanija razvoj za pedijatrijsku upotrebu smatra sastavnim dijelom cjelokupnog razvoja proizvoda; budući da je broj istraživačkih projekata u području pedijatrije znatno porastao te je dostupno više visokokvalitetnih informacija u vezi s pedijatrijskom upotrebom odobrenih lijekova; budući da je relativan broj pedijatrijskih kliničkih ispitivanja također porastao;

B.  budući da je Uredba o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu pomogla poboljšati opću situaciju i dovela do ostvarivanja konkretne koristi u pogledu niza dječjih bolesti; budući da ipak nije ostvaren dovoljan napredak u nizu područja, a posebno pedijatrijske onkologije i neonatologije;

C.  budući da su oblici raka koji se javljaju u dječjoj dobi i dalje glavni uzrok smrti uslijed bolesti kod djece u dobi od jedne godine ili više te da svake godine od raka umre 6000 mladih u Europi; budući da dvije trećine onih koji prežive pate od nuspojava izazvanih liječenjem (koje su prema dostupnim podacima za do 50 % preživjelih vrlo teške) zbog postojećeg liječenja te je stoga nužno stalno poboljšavati kvalitetu života onih koji su izliječeni od raka u djetinjstvu;

D.  budući da je Uredba o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu potaknula jačanje dijaloga u kojima sudjeluju brojni dionici i jačanje suradnje u području razvoja lijekova za pedijatrijsku upotrebu;

E.  budući da manje od 10 % djece s neizlječivim i potencijalno smrtonosnim recidivom ima pristup novim, eksperimentalnim lijekovima koji su u fazi kliničkog ispitivanja, a koji bi im mogli pomoći;

F.  budući da se znatno boljim pristupom inovativnim terapijama mogu spasiti životi djece i adolescenata koji boluju od potencijalno smrtonosnih bolesti kao što je rak te da je stoga odgovarajućim studijama koje uključuju djecu potrebno istražiti te terapije bez neopravdanog kašnjenja;

G.  budući da je upotreba lijekova izvan odobrene indikacije kod djece još uvijek raširena u EU-u u nekoliko terapijskih područja; budući da se, iako se studije o razmjerima upotrebe lijekova izvan odobrene indikacije kod djece razlikuju s obzirom na područje primjene i populaciju pacijenata, od uvođenja Uredbe o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu ne bilježi pad propisivanja lijekova izvan odobrene indikacije; budući da je Europska agencija za lijekove (EMA) već pozvana da izradi smjernice o upotrebi lijekova izvan odobrenih indikacija / neodobrenih lijekova na temelju medicinske potrebe te da sastavi popis lijekova koji se upotrebljavaju izvan odobrenih indikacija unatoč postojanju odobrenih alternativa;

H.  budući da su u Uredbi o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu utvrđena pravila u području razvoja lijekova za primjenu kod ljudi kako bi se zadovoljile posebne terapijske potrebe pedijatrijske populacije;

I.  budući da su od stupanja na snagu Uredbe o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu samo dva inovativna lijeka za ciljanu terapiju protiv raka odobrena za maligna oboljenja kod pedijatrijskih pacijenata na temelju dogovorenog plana pedijatrijskih ispitivanja;

J.  budući da se u sadašnjem regulatornom okviru pravna obveza razvijanja lijekova za pedijatrijsku upotrebu zanemaruje kada se lijekovi razvijaju za stanja odraslih osoba koja se kod djece ne pojavljuju; budući da takav regulatorni pristup nije zadovoljavajući u slučaju bolesti koje su specifične za pedijatrijsku dob i pojavljuju se isključivo u njoj; nadalje, budući da broj godišnjih izvješća o odgođenim mjerama koja se predaju EMA-i u skladu s člankom 34. stavkom 4. Uredbe o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu iz godine u godinu raste;

K.  budući da se brojni oblici raka koji pogađaju djecu ne pojavljuju u odraslih; budući da bi mehanizam djelovanja lijeka koji je učinkovit u liječenju odraslih mogao biti relevantan za određene oblike raka od kojih obolijevaju djeca;

L.  budući da industrija za one oblike bolesti koje se javljaju samo kod djece, kao što je rak kod djece, ima ograničen financijski poticaj za razvijanje posebnih lijekova za pedijatrijsku upotrebu;

M.  budući da se treći zdravstveni program EU-a (2014. – 2020.) obvezuje na poboljšanje resursa i stručnost radi pacijenata koji boluju od rijetkih bolesti;

N.  budući da se sa započinjanjem pedijatrijskih kliničkih ispitivanja onkoloških lijekova za djecu prilično kasni jer proizvođači najprije čekaju da se vidi hoće li se ti lijekovi pokazati uspješnima kod odraslih pacijenata oboljelih od raka;

O.  budući da ništa ne sprečava istraživača da rano prekine obećavajuće pedijatrijsko ispitivanje ako se pokaže da lijek ne polučuje pozitivne rezultate u ciljanoj populaciji odraslih;

P.  budući da se na financijske nagrade i poticaje za razvijanje lijekova za pedijatrijsku populaciju, kao što su odobrenja za stavljanje u promet lijekova za pedijatrijsku upotrebu (PUMA), dugo čeka te da imaju ograničen učinak; budući da se, iako je potrebno zajamčiti da farmaceutska poduzeća ne zlorabe nagrade i poticaje, postojeći sustav mora analizirati kako bi se utvrdilo na koji se način može unaprijediti kako bi se snažnije poticalo na istraživanje i razvijanje lijekova za pedijatrijsku upotrebu, osobito u pedijatrijskoj onkologiji;

Q.  budući da su nositelji odobrenja za stavljanje lijeka u promet obvezni ažurirati informacije povezane s proizvodom kako bi se u obzir uzele najnovije znanstvene spoznaje;

R.  budući da se planovi pedijatrijskih ispitivanja (PIP) odobravaju nakon složenih pregovora s regulatornim tijelima i farmaceutskim poduzećima te se prečesto pokažu neizvedivima i/ili se prekasno počinju provoditi zbog toga što su neprikladno usredotočeni na rijetke slučajeve u kojima od raka koji pogađa odrasle osobe oboli dijete, umjesto da se usredotoče na potencijalno širu upotrebu novih lijekova za druge relevantne oblike raka koji pogađaju djecu; budući da se ne dovrše svi odobreni planovi pedijatrijskih ispitivanja, s obzirom na to da se od istraživanja o određenoj aktivnoj tvari često odustaje u nekoj idućoj fazi ako se ne ispune početna očekivanja u pogledu sigurnosti i učinkovitosti lijeka; budući da je do danas dovršeno tek 12 % dogovorenih planova pedijatrijskih ispitivanja;

S.  budući da Uredba (EU) br. 536/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi predviđa uspostavu portala za jedinstvenu prijavu koja sponzorima omogućuje da podnesu jedinstvenu prijavu za ispitivanja koja se provode u više od jedne države članice; budući da su prekogranična ispitivanja posebno važna za rijetke bolesti, kao što je rak kod djece, s obzirom na to da u jednoj zemlji možda nema dovoljno pacijenata kako bi ispitivanje bilo isplativo;

T.  budući da se odobreni planovi pedijatrijskih ispitivanja izmjenjuju velik broj puta; budući da se postupak, međutim, ne definira na jednako jasan način ako se o važnim izmjenama plana koje imaju slabiji učinak raspravlja s Odborom za pedijatrijske lijekove;

U.  budući da u skladu s člankom 39. stavkom 2. Uredbe o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu države članice Komisiji moraju pružiti detaljne dokaze o konkretnim obvezama kojima podržavanju istraživanje, razvoj i dostupnost medicinskih proizvoda za upotrebu kod djece;

V.  budući da bi u skladu s člankom 40. stavkom 1. Uredbe o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu sredstva za istraživanja medicinskih proizvoda za pedijatrijsku upotrebu trebalo osigurati u proračunu Zajednice kako bi se poduprle studije u vezi s medicinskim proizvodima ili aktivnim tvarima koje nisu obuhvaćene patentom ili certifikatom o dodatnoj zaštiti;

W.  budući da u skladu s člankom 50. Uredbe o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu Komisija mora do 26. siječnja 2017. Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti izvješće o iskustvima stečenim primjenom članaka 36., 37. i 38., koje će sadržavati i analizu ekonomskog utjecaja nagrada i poticaja te analizu procijenjenih posljedica primjene te Uredbe za zdravlje ljudi, s ciljem predlaganja svih nužnih izmjena predmetne Uredbe;

1.  poziva Komisiju da na vrijeme podnese izvješće predviđeno člankom 50. Uredbe o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu; ističe da je takvo izvješće potrebno kako bi se omogućilo sveobuhvatno utvrđivanje i detaljna analiza prepreka koje onemogućuju inovacije medicinskih proizvoda namijenjenih za pedijatrijsku upotrebu; ističe važnost takve čvrste činjenične osnove u svrhu donošenja učinkovite politike;

2.  apelira na Komisiju da na osnovi tih rezultata razmotri uvođenje izmjena, među ostalim provođenjem zakonodavne revizije Uredbe o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu, pri čemu pozornost treba posvetiti: a) planovima razvoja za pedijatrijsku upotrebu koji se temelje na mehanizmu djelovanja, a ne samo na obliku raka, b) modelima prioritetnih bolesti i lijekova kojima se u obzir uzimaju neispunjene medicinske potrebe djece i izvedivost, c) ranijim i izvodljivijim planovima pedijatrijskih ispitivanja i d) poticajima kojima se snažnije potiču istraživanja i kojima se učinkovitije odgovara na potrebe pedijatrijske populacije, pri čemu se jamči procjena istraživanja i troškova razvijanja te potpuna transparentnost kliničkih rezultata, (e) strategijama za izbjegavanje pedijatrijske upotrebe izvan odobrene indikacije u slučajevima kada su dostupni odobreni lijekovi za pedijatrijsku upotrebu;

3.  ističe da obvezan razvoj za pedijatrijsku upotrebu u pedijatrijskoj onkologiji koji se temelji na mehanizmu djelovanja lijeka prilagođenom biologiji tumora, umjesto na indikacijama kojima se primjena lijeka ograničava na određeni oblik raka, donosi pozitivne rezultate kojima se spašavaju životi;

4.  ističe da bi se na temelju znanstvenih podataka trebao davati prioritet pedijatrijskim potrebama i lijekovima iz različitih farmaceutskih kompanija kako bi se najbolje dostupne terapije pružale u skladu s terapijskim potrebama djece, a posebno djece koja boluju od raka, te bi se na taj način optimizirala upotreba resursa za istraživanje;

5.  ističe važnost prekograničnih ispitivanja u istraživanju brojnih dječjih i rijetkih bolesti; stoga pozdravlja Uredbu (EU) br. 536/2014, koja će olakšati provedbu takvih ispitivanja, i poziva Europsku agenciju za lijekove (EMA) da što prije zajamči infrastrukturu potrebnu za njenu primjenu;

6.  ističe da rana provedba planova pedijatrijskih ispitivanja, znanstveni i regulatorni dijalog u ranoj fazi i suradnju s Europskom agencijom za lijekove farmaceutskim kompanijama omogućuju poboljšanje svjetskog razvoja pedijatrije, a posebno izradu izvodljivijih planova pedijatrijskih ispitivanja;

7.  poziva Komisiju da razmotri izmjenu Uredbe o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu kako se obećavajuća ispitivanja za dječju populaciju ne bi mogla ranije prekinuti zbog razočaravajućih rezultata kod odraslih;

8.  ističe da je hitno potrebno ocijeniti kako se različite vrste financiranja i nagrada, uključujući brojne alate koji se temelje na mehanizmima razdvajanja, mogu najbolje iskoristiti za poticanje i ubrzavanje razvoja lijekova za pedijatrijsku upotrebu u područjima u kojima je to potrebno, a posebno lijekova za liječenje onih oblika raka koji se javljaju u novorođenčadi i u dječjoj dobi te onih od kojih obolijevaju samo djeca; smatra da bi sustav nagrađivanja trebao rezultirati time da se na razvoju pedijatrijske upotrebe tih lijekova počne raditi čim bude dostupno dovoljno podataka o znanstvenoj opravdanosti njihove upotrebe kod pedijatrijske populacije i podataka o sigurnoj upotrebi kod odraslih te ne bi trebao ovisiti o dokazanoj terapijskoj vrijednosti u onkološkim indikacijama kod odraslih osoba;

9.  poziva Komisiju da hitno započne s radom na mogućim regulatornim izmjenama kojima bi se situacija u međuvremenu mogla poboljšati;

10.  poziva Komisiju da nakon kritičkog pregleda projekata koji se trenutno financiranju u Obzoru 2020. ažurira odredbe o financiranju koje su izrađene za potporu visokokvalitetnim pedijatrijskim kliničkim istraživanjima;

11.  poziva Komisiju da ojača ulogu europske mreže pedijatrijskih kliničkih istraživanja i da zajamči da države članice provode mjere za potporu istraživanju, razvoju i dostupnosti medicinskih proizvoda za pedijatrijsku upotrebu;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji.

(1) Vidi SL L 378, 27.12.2006., str. 20.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. prosinca 2016. o aktivnostima Odbora za predstavke tijekom 2015. (2016/2146(INI))

P8_TA(2016)0512 A8-0366/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o ishodu razmatranja Odbora za predstavke,

–  uzimajući u obzir članke 10. i 11. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1. o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir važnost prava na podnošenje predstavki te to da je za Parlament korisno da odmah bude obaviješten o onome što posebno brine građane EU-a i osobe koje u njemu imaju boravište, kao što je predviđeno člancima 24. i 227. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 228. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 44. Povelje Europske unije o temeljnim pravima o pravu na podnošenje predstavki Europskom parlamentu,

–  uzimajući o obzir odredbe UFEU-a u vezi s postupkom zbog povrede prava, a posebno njegove članke 258. i 260.,

–   uzimajući u obzir članak 52. i članak 216. stavak 8. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke (A8-0366/2016),

A.  budući da godišnje izvješće o aktivnostima Odbora za predstavke ima za cilj predstaviti analizu predstavki zaprimljenih tijekom 2015. i odnosa s drugim institucijama te predstaviti stvarnu sliku ciljeva ostvarenih 2015. godine;

B.  budući da je 2015. zaprimljena 1431 predstavka, što je gotovo 47 % manje u odnosu na 2013. kad je Parlament zaprimio 2714 predstavki; budući da su 943 predstavke ocijenjene dopuštenima; budući da su od njih 424 predstavke brzo ispitane i zaključene nakon što su podnositelji predstavki primjereno obaviješteni o problematici koja ih je zabrinjavala te da je 519 predstavki još otvoreno za raspravu u Odboru za predstavke; budući da su 483 predstavke proglašene nedopuštenima;

C.  budući da je broj zaprimljenih predstavki skroman u usporedbi s brojem ukupnog stanovništva EU-a, što pokazuje da većina građana EU-a i osoba koje u njemu imaju boravište nažalost još uvijek nije svjesna prava na podnošenje predstavke, odnosno njegove moguće korisnosti kao sredstva ukazivanja europskim institucijama i državama članicama na pitanja koja utječu na njih i koja ih brinu, a koja pripadaju području djelovanja Unije;

D.  budući da su 2015. godine 483 predstavke proglašene nedopuštenima te da još uvijek postoji niz nejasnoća u vezi s područjem djelovanja EU-a, što pokazuje visok postotak zaprimljenih nedopuštenih predstavki (33,8 %); budući da bi za ispravljanje tog problema trebalo potaknuti i poboljšati komunikaciju s građanima te im pojasniti različita područja nadležnosti: europsko, nacionalno i lokalno;

E.  budući da se svaka predstavka razmatra i ispituje na pažljiv, učinkovit i transparentan način;

F.  budući da su podnositelji predstavki često građani koji se zauzimaju za zaštitu temeljnih prava te za unapređenje i buduće blagostanje naših društava, budući da iskustvo tih građana kad je riječ o načinu postupanja s njihovim predstavkama ima velik utjecaj na njihovu percepciju europskih institucija i poštovanja prava na podnošenje predstavki utvrđenog pravom Europske unije;

G.  budući da je Europski parlament jedina institucija EU-a čije članove izravno biraju građani te da im pravo na podnošenje predstavki pruža način za privlačenje pozornosti njihovih izabranih zastupnika na teme koje ih brinu;

H.  budući da prema Ugovoru o funkcioniranju Europske unije institucije tijela, uredi i agencije Unije pri radu moraju koliko je god to moguće poštovati načelo otvorenosti djelovanja kako bi promicali dobro upravljanje i zajamčili sudjelovanje civilnog društva;

I.  budući da pravo na podnošenje predstavki mora biti ključan element participativne demokracije u kojoj se na učinkovit način štiti pravo svakog građana na izravnu ulogu u demokratskom životu Unije; budući da bi se stvarnim demokratskim i participativnim načinom upravljanja trebala zajamčiti potpuna transparentnost, učinkovita zaštita temeljnih prava i praktično sudjelovanje javnosti u postupcima odlučivanja; budući da zahvaljujući predstavkama Europski parlament može čuti koji su problemi koji utječu na građane, informirati građane i pomoći im u rješavanju tih problema, istovremeno potičući druge europske institucije i institucije država članica da u tom pogledu učine sve što je u njihovoj moći u okviru vlastitih područja nadležnosti; budući da bi na temelju spomenutih predstavki trebalo procijeniti utjecaj zakonodavstva EU-a na svakodnevni život osoba koje žive u EU-u;

J.  budući da izbjeglička humanitarna kriza, iznimno ozbiljan društveni i gospodarski utjecaj financijske krize kao i porast ksenofobije i rasizma u cijeloj Europi dovode u pitanje povjerenje u sustav i u europski projekt; budući da je Odbor za predstavke odgovoran za održavanje i jačanje konstruktivnog dijaloga s europskim građanima i osobama s boravištem u EU-u o europskim pitanjima i za velik izazov koji to predstavlja;

K.  budući da Odbor za predstavke može najbolje pokazati građanima što Europska unija čini za njih i koja se rješenja mogu pružiti na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini; budući da Odbor za predstavke može učiniti mnogo u pogledu objašnjavanja, a možda i dokazivanja uspjeha i prednosti europskog projekta;

L.  budući da bi pravo na podnošenje predstavki trebalo osnažiti mogućnost djelovanja Europskog parlamenta u pogledu rješavanja problema, prije svega povezanih s primjenom i prenošenjem prava EU-a; budući da su predstavke vrijedan izvor informacija iz prve ruke utemeljenih na vlastitim iskustvima građana koji pomaže pri otkrivanju potencijalnih povreda prava i nedostataka u načinu na koji se zakonodavstvo EU-a primjenjuje na nacionalnoj razini te, u konačnici, u načinu na koji ga Komisija, kao čuvarica Ugovorâ, nadzire; budući da su predstavke koje se temelje na područjima djelovanja EU-a i zadovoljavaju kriterije dopuštenosti osnovno sredstvo ranog otkrivanja prekasnog prenošenja i stvarne provedbe prava EU-a u državama članicama; budući da zahvaljujući predstavkama građani EU-a mogu ukazati na neuspješnu primjenu prava EU-a i pomoći pri otkrivanju povreda prava EU-a;

M.  budući da predstavke stoga imaju vrlo važnu ulogu u zakonodavnom postupku te omogućuju drugim odborima Parlamenta dobivanje korisnih i izravnih informacija za njihov zakonodavni rad u područjima za koja su nadležni; budući da predstavke nisu odgovornost samo Odbora za predstavke već bi trebale biti zajednička obveza svih odbora Europskog parlamenta;

N.  budući da zahvaljujući predstavkama građani EU-a i osobe koje u njemu imaju boravište mogu ukazati na nepravilnu primjenu prava EU-a; budući da su na taj način građani vrijedan izvor informacija za otkrivanje povreda prava EU-a;

O.  budući da, osim što pružaju važne povratne informacije o primjeni postojećeg zakonodavstva, predstavke također mogu pomoći da se utvrde nedostaci u pravu EU-a i da se procijeni utjecaj nedostatka regulative u određenim područjima te na taj način potaknuti daljnje napore u području izrade zakonodavstva;

P.  budući da je Odbor za predstavke više koristio specifične instrumente koje ima na raspolaganju kao odbor, poput pitanja za usmeni odgovor i kratkih rezolucija, kako bi naglasio različita pitanja koja brinu građane, ili upućivanje pitanja i rezolucije na plenarnu sjednicu Parlamenta, kao što su primjerice rezolucije o zakonodavstvu o hipotekama i rizičnim financijskim instrumentima u Španjolskoj ili o najboljim interesima djece u Europi;

Q.  budući da su se 2015. brže i učinkovitije rješavale predstavke koje su dostavili građani jer je skraćen rok korespondencije s podnositeljima predstavki; budući da je tajništvo poduzelo pohvalne napore kako bi postiglo to poboljšanje;

R.  budući da podnositelji predstavki aktivno pridonose radu Odbora pružajući dodatne informacije iz prve ruke njegovim članovima, Komisiji i predstavnicima prisutnih država članica; budući da sudjelovanjem u raspravama i predstavljajući svoje predstavke popraćene podrobnijim informacijama pridonose uspostavi neometanog i konstruktivnog dijaloga sa zastupnicima u Europskom parlamentu i s Europskom komisijom; budući da je 2015. godine 191 podnositelj predstavki prisustvovao raspravama Odbora za predstavke i u njima sudjelovao; budući da se, iako se taj broj čini relativno niskim, ne smije zaboraviti da se sjednice Odbora za predstavke prenose te podnositelji predstavki mogu izravno, i u realnom vremenu kao i naknadno, pratiti rasprave putem internetskog video prijenosa;

S.  budući da je usvojena specifična metoda postupanja s predstavkama u vezi s dobrobiti djece te je 17. rujna 2015. osnovana posebna radna skupina za tu temu, a Eleonora Evi odabrana je za predsjednicu; ističe da bi svaka radna skupina trebala imati jasne ovlasti kako bi se postigli stvarni rezultati i spriječilo svako neopravdano kašnjenje u obradi predstavki;

T.  budući da se uz predstavku često istodobno podnosi pritužba Europskoj komisiji koja može dovesti do pokretanja postupka zbog povrede prava; budući da je u 2015. Europski parlament kroz predstavke i pitanja upozorio Komisiju o nedostacima u načinu na koji neke države članice primjenjuju i provode pojedine zakone EU-a;

U.  budući da su te predstavke rezultirale pritužbama povezanim s okolišem; budući da je Komisija poslala Finskoj službenu opomenu u vezi s prenošenjem Direktive o pristupu javnosti informacijama o okolišu; budući da je u pet drugih slučajeva povezanih s okolišem Komisija započela bilateralne razgovore s predmetnim državama članicama; budući da su slučajevi bili povezani s plinom iz škriljevca, upravljanjem vukovima, netočnom primjenom Direktive o strateškoj procjeni okoliša i sukladnosti nacionalnog zakonodavstva sa zahtjevima Direktive o javnom pristupu informacijama o okolišu;

V.  budući da su se predstavke građana dotakle i teme pravosuđa i pravosudne suradnje te da je Komisija potaknuta predstavkom pokrenula bilateralni dijalog s jednom državom članicom o ograničenjima u pogledu promjene prezimena nakon sklapanja braka;

W.  budući da je Komisija također nakon podnošenja određenih predstavki pokrenula bilateralne razgovore s nekoliko država članica o porezima na nekretnine i o lokalnim boravišnim pristojbama koje plaćaju studenti;

X.  budući da Komisija namjerava ojačati provedbu zakonodavstva EU-a na temelju prenošenja i sustavnih provjera usklađenosti nacionalnog zakonodavstva; budući da je Komisija izjavila da će poduzeti odgovarajuće mjere, uključujući pokretanje novih slučajeva EU Pilot i postupaka zbog povrede kada otkrije moguće povrede prava EU-a;

Y.  budući da se sudjelovanjem Parlamenta u tim postupcima postiže dodatni nadzor istražnog rada nadležnih institucija EU-a; budući da ne bi trebalo zaključivati predstavke prije nego što ih Komisija prouči;

Z.  budući da Komisija, putem godišnjeg izvješća o praćenju primjene prava Europske unije, objavljuje aktivnosti koje se odnose na povrede prava EU-a i otkriva informacije o postupcima zbog povrede u obliku priopćenja za javnost; budući da se odluke o postupcima zbog povrede mogu naći u bazi podataka Komisije dostupnoj na internetskoj stranici Europa; budući da bi detaljnije informacije Komisije u sklopu njezine suradnje s Odborom za predstavke u predmetima vezanim za predstavke pridonijele većoj transparentnosti i neometanoj suradnji između dviju institucija;

AA.  budući da glavne teme u predstavkama pokrivaju široki spektar pitanja poput, na primjer, zaštite okoliša (posebice obrade otpadnih voda, gospodarenja otpadom, upravljanja riječnim slivovima, ispitivanja i vađenja plina i ugljikovodika), povreda prava potrošača, primjene pravde (posebno prava skrbništva nad maloljetnim osobama), temeljnih prava (posebno prava djeteta, osoba s invaliditetom i manjina), slobodnog kretanja osoba, diskriminacije, imigracije, zapošljavanja i dobrobiti životinja;

AB.  budući da je internetski portal Odbora za predstavke, koji je počelo s radom krajem 2014. godine u funkciji, ali još nije dovršen; budući da je svrha tog portala da građanima EU-a i osobama koje u njemu imaju boravište nudi elektronski alat koji im omogućava da podnesu predstavke i prate njihovu obradu te da elektronički potpišu svoje predstavke i podrže predstavke drugih podnositelja čije ih teme zanimaju; budući da su nedostaci u nekim osnovnim funkcijama kao što je pretraživanje trajali tijekom cijele 2015. i do vrlo nedavno ugrožavali ulogu tog portala kao interaktivnog prostora za razmjenu među građanima; budući da je taj problem naposljetku ipak riješen;

AC.  budući da se ovim portalom pospješuje transparentnost i interaktivnost postupka podnošenja predstavki, a istodobno postiže veća administrativna učinkovitost u interesu podnositelja predstavki, zastupnika te šire javnosti; budući da u pogledu druge faze projekta, namijenjen prije svega poboljšanju administrativnog postupanja s predstavkama;

AD.  budući da su uzastopna kašnjenja faza projekta koje su uslijedile dovela do dodatnog radnog opterećenja u Odboru za predstavke zbog potrebe da se relevantni dokumenti ručno unesu u različite baze podataka; budući da još uvijek ima predstavki koje čekaju na učitavanje u sustav jer su dosad samo otvorene predstavke zaprimljene 2013., 2014. i 2015. uključene u portal, a trenutačno se radi na učitavanju predstavki zaprimljenih 2016.;

AE.  budući da su otklonjeni određeni nedostaci, osobito u pogledu funkcije pretraživanja i postupanja u pogledu povjerljivosti podnositelja predstavke, i budući da se prema rasporedu od druge polovice 2016. radi na poboljšanju korisnosti i vidljivosti usluge za građane;

AF.  budući da se dopuštenost predstavki temelji na kriterijima utvrđenim člankom 227. UFEU-a; budući da koncept područja djelovanja Unije daleko nadilazi dug popis nadležnosti; budući da utvrđenje nedopuštenosti može biti podvrgnuto sudskom preispitivanju u slučaju da nije valjano opravdano u skladu s tim kriterijima;

AG.  budući da su nacionalni sudovi prvenstveno nadležni za jamčenje pravilne provedbe zakonodavstva EU-a u državama članicama; budući da je, u tom kontekstu, prethodna odluka Suda Europske unije koristan instrument kojim raspolažu nacionalni pravosudni sustavi; budući da se u nekim državama članicama taj postupak rijetko koristi ili se uopće ne koristi; budući da ta primarna nadležnost ni u kojem slučaju ne bi trebala isključivati proaktivniju ulogu Komisije, kao čuvarice Ugovorâ, kad je riječ o jamčenju poštovanja prava EU-a; budući da su predstavke alternativan i neovisan način ispitivanja i provjere sukladnosti sa zakonodavstvom EU-a te budući da stoga ta dva alternativna postupka ne bi trebala biti međusobno isključiva;

AH.  budući da bi europska građanska inicijativa (EGI) trebala biti važan alat za pružanje mogućnosti građanima da izravno sudjeluju u razvoju politika EU-a te da njezin potencijal treba u iskoristiti u potpunosti, pri čemu je potrebno osigurati da su građani u potpunosti informirani o pitanjima nadležnosti EU-a i nacionalnih nadležnosti; budući da bi građanima trebalo bolje objasniti glavne razlike između europske građanske inicijative i prava na podnošenje predstavki; budući da Parlament ima posebnu odgovornost za uspješnost tog instrumenta; budući da, kao što je izraženo na javnoj raspravi održanoj 22. veljače 2015., među organizacijama koje su registrirale europsku građansku inicijativu vlada mišljenje da je potrebno ukloniti administrativne prepreke ako se žele ostvariti najbolji mogući rezultati kad je riječ o sudjelovanju građana;

AI.  budući da Odbor za predstavke smatra da je, više od tri godine nakon što se 1. travnja 2012. počela primjenjivati Uredba (EU) br. 211/2011., potrebno ocijeniti njezinu provedbu kako bi se utvrdili mogući nedostaci i predložila održiva i konkretna rješenja za njezinu hitnu reviziju i tako poboljšalo njezino funkcioniranje;

AJ.  budući daje u 2015. zbog radnog opterećenja Odbora za predstavke proveden samo jedan posjet u svrhu utvrđivanja činjenica u vezi s predstavkama koje su ispitivane 2015. godine; budući da je posjet u svrhu utvrđivanja činjenica proveden u Ujedinjenoj Kraljevini 5. i 6. studenog 2015. u vezi s posvajanjem bez roditeljskog pristanka omogućio članovima izaslanstva da bolje razumiju situaciju, budući da su imali priliku raspraviti o tom problemu s predstavnicima različitih institucija u Ujedinjenoj Kraljevini uključenih u ovu problematiku;

AK.  budući da su ti posjeti posebna povlastica odbora i ključni dio njegova rada, koji uključuje interakciju s podnositeljima predstavki i nadležnim tijelima država članica u pitanju; budući da članovi tih izaslanstava ravnopravno sudjeluju u svim povezanim aktivnostima, uključujući i konačno izvješće;

AL.  budući da Odbor za predstavke ima odgovornost u odnosu na Ured europskog ombudsmana, koji je nadležan za istraživanje pritužbi građana EU-a i osoba koje u njemu imaju boravište o mogućim nepravilnostima unutar institucija i tijela EU-a, o čemu Odbor sastavlja godišnje izvješće na temelju godišnjeg izvješća Europskog ombudsmana;

AM.  budući da je 26. svibnja 2015. Europska ombudsmanica Emily O'Reilly predstavila svoje godišnje izvješće Martinu Schulzu, predsjedniku Europskog parlamenta; budući da je 23. lipnja 2015. Ombudsmanica predstavila svoje izvješće na sjednici Odbora za predstavke, tijela odgovornog za odnose s njezinom institucijom;

AN.  budući da je Odbor za predstavke član Europske mreže pučkih pravobranitelja, kojom su obuhvaćeni nacionalni i regionalni pravobranitelji, odbori za predstavke i slična tijela država članica Europske unije, zemalja kandidatkinja za članstvo u EU-u i drugih zemalja Europskog gospodarskog prostora i/ili schengenskog područja; budući da je Odbor za predstavke Europskog parlamenta punopravni član te mreže koja trenutačno ima 94 ureda u 36 zemalja;

AO.  budući da se svaka predstavka pažljivo razmatra i obrađuje i da svaki podnositelj predstavke mora primiti odgovor u razumnom roku; budući da se svaki podnositelj predstavke mora obavijestiti o razlozima za zaključenje predstavke;

AP.  budući da bi svi podnositelji predstavki trebali imati mogućnost izravno predstaviti svoje slučajeve Odboru za predstavke;

1.  ističe da pravo na predstavke treba osnažiti sposobnost reagiranja Europskog parlamenta pomažući u rješavanju problema ponajviše povezanih s prijenosom i primjenom zakonodavstva EU-a zato što su predstavke koje se temelje na područjima djelovanja EU-a i zadovoljavaju kriterije dopuštenosti važan izvor informacija za otkrivanje potencijalnih nedostataka i povreda prava u primjeni zakonodavstva EU-a; poziva Komisiju da u većoj mjeri upotrebljava svoje ovlasti kad je riječ o jamčenju djelotvorne primjene zakonodavstva EU-a, primjerice bržom provedbom postupka zbog povrede prava na temelju članaka 258. i 260. UFEU-a;

2.  ističe rad koji Odbor za predstavke obavlja u pogledu slušanja problema koji utječu na građane i njihova rješavanja; smatra da predstavke, u svojstvu mosta između građana i institucija, mogu pomoći boljoj procjeni utjecaja zakonodavstva EU-a na svakodnevni život građana;

3.  naglašava da Odbor za predstavke ima priliku i velik izazov sudjelovanja u pouzdanom i plodonosnom dijalogu s građanima, a i potencijal da približi europske institucije građanima; napominje da bi to trebalo doprinijeti promicanju participativne demokracije; smatra da je za ispunjavanje te svrhe ključno pružiti primjeren odgovor na predstavke i kad je riječ o roku, i kad je riječ o kvaliteti odgovora;

4.  podsjeća da bi u javnim raspravama Odbora trebalo poštovati jednaku i razmjernu zastupljenost nacionalnosti podnositelja predstavki; smatra da bi također trebalo poticati primjerenu i pravednu zastupljenost svih država članicama u javnim raspravama Odbora kako bi se ojačala njegova europska dimenzija; naglašava da Odbor za predstavke sve dopuštene predstavke mora obrađivati pridajući im jednaku važnost i jednako objektivno; ističe da se predstavke povezane s izbornom kampanjom u državama članicama ne obrađuju po hitnom postupku;

5.  ističe da predstavke također imaju važnu ulogu u zakonodavnom procesu jer ukazuju na postojeće propuste i nedostatke u prijenosu europskog zakonodavstva te omogućuju drugim odborima Parlamenta dobivanje korisnih i izravnih informacija za njihov zakonodavni rad u područjima za koja su nadležni; pozdravlja veću interakciju Odbora za predstavke s drugim parlamentarnim odborima, kao i veću zastupljenost pitanja povezanih s predstavkama na plenarnoj sjednici; smatra da predstavke nisu odgovornost samo Odbora za predstavke, već bi trebale biti zajednička obveza svih odbora Europskog parlamenta; pozdravlja namjeru da se uvede neformalna mreža predstavki u Parlamentu, uz sudjelovanje predstavnika svih njegovih odbora, kako bi se osigurala nesmetana i učinkovita koordinacija rada na predstavkama; smatra da bi se tom mrežom trebalo omogućiti bolje razumijevanje uloge predstavki u radu Parlamenta i da bi se njome trebala poboljšati suradnja među odborima kad je riječ o pitanjima na koja se odnose predstavke; poziva sve nadležne parlamentarne odbore da pruže dužnu pozornost predstavkama koje su im poslane te da poduzmu potrebne napore kako bi mogli pružiti potrebne informacije za pravilnu obradu predstavki;

6.  uviđa da Parlament isto tako ima ključnu političku ulogu u pogledu mjera Komisije za izvršenje zakonodavstva zahvaljujući analizi godišnjih izvješća o praćenju provedbe prava EU-a i usvajanju relevantnih parlamentarnih rezolucija; poziva Komisiju da uzme u obzir rezolucije koje u Parlamentu podnese Odbor za predstavke, a kojima se utvrđuju konkretni propusti u primjeni i provedbi zakonodavstva EU-a na temelju predstavki, te poziva Komisiju da poduzme primjerene mjere te da o svojim daljnjim postupcima izvještava Parlament; uz to, poziva Vijeće i Parlament da poduzmu posebne mjere u pogledu usvajanja Uredbe (EU).../... [2013/0140(COD)] o izuzeću veterinarskih inspekcija vinskih mušica na vanjskim granicama EU-a, kao što su predložili dobitnici Nobelove nagrade (profesori biokemije) u predstavci 1358/2011;

7.  pozdravlja činjenicu da se 2015. smanjilo vrijeme obrade predstavki, no smatra da su tajništvu Odbora za predstavke hitno potrebni veći tehnički resursi i veći broj članova osoblja kako bi se zajamčilo odgovarajuće razmatranje predstavki i daljnje smanjenje vremena potrebnog za njihovu obradu; poziva na digitalizaciju obrade predstavki, prije svega uvođenjem nove informacijske i komunikacijske tehnologije, kako bi se zajamčila njihova učinkovita i pravovremena obrada te optimalno iskorištavanje postojećih ljudskih resursa, štiteći istovremeno pravo građana na podnošenje predstavki tradicionalnom poštom;

8.  i dalje smatra da postoji obveza jamčenja da se nedopuštenost ili zaključivanje predstavki zbog neutemeljenosti pažljivo opravda podnositeljima predstavki;

9.  pozdravlja činjenicu da je Komisija uključena u postupak predstavki i da mu je predana te odgovara što je brže moguće na nove predstavke koje joj šalje Parlament; ističe da su odgovori Komisije većinom podrobni i obuhvaćaju predstavke koje su u okviru njene nadležnosti; podsjeća, međutim, da Komisija često ne pruža nove informacije u odgovorima na predstavke za koje se traži revizija zbog izmjena u stanju i kontekstu predstavki; žali zbog toga što se Komisija u nekim prilikama usredotoči prije svega na postupovne aspekte ne ulazeći u srž problema; podsjeća Komisiju da se predstavke koje se odnose na potencijalnu povredu prava EU-a smiju zaključiti tek nakon provedbe temeljite analize; pozdravlja predanost Komisije slanju općenito nadležnih dužnosnika na sjednice Odbora za predstavke jer je kvaliteta postupanja s predstavkama bolja kad Komisiju u raspravama predstavljaju dužnosnici najvišeg mogućeg ranga; žali zbog toga što su na sjednicama Odbora odgovori Komisije uglavnom ograničeni na sadržaj službenog odgovora poslanog Odboru te ne donose nikakve nove ili relevantne informacije koje bi pomogle pri rješavanju problema iz predstavki; napominje da se pisani odgovori uzimaju vrlo ozbiljno, kao i objašnjenja dana tijekom usmenih rasprava Odbora za predstavke;

10.  smatra da bi kao čuvarica Ugovora Komisija trebala nadići formalno ispitivanje proceduralne usklađenosti i više se usredotočiti na sadržaj temeljnog pitanja, pogotovo kad je riječ o ekološkim pitanjima; podsjeća na načelo predostrožnosti i na temeljni duh zakonodavstva EU-a o okolišu prema kojem treba spriječiti nepopravljivu štetu u područjima osjetljivim u ekološkom pogledu te potiče Komisiju da usvoji pristup koji će joj omogućiti korištenje nadležnosti i povlastica na ex-ante osnovi;

11.  ne slaže se s Komisijinim sve češćim tumačenjem dvadeset sedmog godišnjeg izvješća Parlamenta o praćenju primjene prava Europske Unije (2009.) prema kojem bi ona imala pravo zatvoriti predmete u pogledu kojih još nisu poduzeti formalni koraci za pokretanje postupka zbog povrede prava ili suspendirati aktivne postupke zbog povrede prava koji su u tijeku pred nacionalnim sudovima; potvrđuje izvornu namjeru spomenutog izvješća kojim se od Komisije traži da poduzme više napora kako bi zajamčila dosljednu primjenu zakonodavstva EU-a u okviru svojih kapaciteta, koristeći mehanizme za slučajeve povrede prava neovisno o sudskim postupcima na nacionalnoj razini;

12.  napominje da će se u budućnosti više potruditi da zajamči da Komisija redovito izvješćuje Parlament o napretku postupaka zbog povrede prava pokrenutih protiv pojedinačnih država članica kako bi se olakšala bolja suradnja i omogućilo informiranje podnositelja predstavki o napretku u ranom stadiju;

13.  smatra da bi, u interesu transparentnosti, u duhu iskrene suradnje među institucijama EU-a i sukladno odredbama Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije, Komisija na zahtjev i kad je to potrebno trebala dostaviti Parlamentu sintezu pojedinačnih slučajeva povezanih s postupcima EU Pilot; podsjeća na prethodne zahtjeve Odbora za predstavke u vezi s dobivanjem pristupa dokumentima projekta EU Pilot i dokumentima postupaka zbog povrede prava, s obzirom na to da predstavke često dovode do pokretanja takvih postupaka; ponavlja poziv Komisiji da izvijesti Odbor za predstavke o razvoju postupaka zbog povrede prava izravno povezanih s predstavkama. uviđa da je potrebno zajamčiti najveću moguću transparentnost pri objavljivanju informacija o već okončanim postupcima u okviru projekta EU Pilot i postupcima zbog povrede prava;

14.  smatra da Parlamentu treba pravovremeno pružiti potrebne informacije o postupcima zbog povrede prava pokrenutim kao rezultat istraga povezanih s predstavkama, posebno kad to zatraži Odbor za predstavke;

15.  smatra da je od ključne važnosti poboljšati suradnju s nacionalnim parlamentima i njihovim relevantnim odborima te s vladama država članica, prije svega da bi se lakše zajamčilo da relevantna i za to nadležna tijela obrađuju predstavke; ponovno poziva na započinjanje strukturiranog dijaloga s državama članicama u obliku redovitih sastanaka s relevantnim odborima nacionalnih parlamenata; pozdravlja činjenicu da je izaslanstvo Odbora za predstavke njemačkog Bundestaga bilo prisutno na sjednici Odbora za predstavke 4. svibnja 2015.; nada se da takav dijalog može doprinijeti odanoj suradnji pri pronalaženju konkretnih rješenja za više puta zaprimljene predmete, kao što su predstavke o Uredu javne skrbi za mladež (Jugendamt); potiče prisutnost predstavnika država članica te nadležnih lokalnih i/ili regionalnih vlasti na sjednicama Odbora za predstavke; ponovno naglašava važnost sudjelovanja predstavnika Vijeća i Komisije na sjednicama i saslušanjima Odbora za predstavke;

16.  priznaje utjecaj djelotvorne primjene zakonodavstva EU-a na jačanje vjerodostojnosti institucija Europske unije; podsjeća da je pravo na podnošenje predstavki sadržano u Ugovoru iz Lisabona važan element europskog građanstva i stvaran instrument za praćenje primjene zakonodavstva EU-a i utvrđivanja mogućih propusta; poziva Odbor za predstavke da uspostavi redovite sastanke s nacionalnim odborima za predstavke kako bi se proširila svijest o brigama europskih građana povezanih s EU-om i s državama članicama te kako bi se njihova prava dodatno ojačala boljom izradom i provedbom europskog zakonodavstva;

17.  ponavlja poziv iz svoje rezolucije od 11. ožujka 2014. o aktivnostima Odbora za predstavke za 2013.(1) na poboljšanje strukturiranog dijaloga s državama članicama, primjerice redovitim održavanjem sastanaka s članovima nacionalnih odbora za predstavke ili drugim nadležnim tijelima; poziva države članice da uzmu u obzir preporuke iz izvješća misije radi utvrđivanja činjenica i preporuka upućenih u dijalozima;

18.  zadovoljan je što je 2015. godine 191 građanin podnio predstavku izravno Odboru za predstavke; podsjeća na i podržava veću upotrebu video konferencija ili drugih sredstava kojima se podnositeljima predstavki omogućuje aktivno sudjelovanje u radu Odbora za predstavke ako ne mogu biti osobno nazočni;

19.  napominje da Komisija na restriktivan i strog način tumači odredbe članka 51., stavka 1. Povelje o temeljnim pravima, u kojem se navodi, između ostalog, da je Povelja upućena državama članicama „samo kada provode pravo Unije”; napominje da se u članku 51. stavku 2. Povelje navodi da se Poveljom „ne proširuje područje primjene prava Unije izvan ovlasti Unije”; podsjeća da očekivanja građana EU-a često nadilaze Povelju i poziva Komisiju da razmotri usvajanje novog pristupa koji bi bio bolje prilagođen tim očekivanjima; poziva na šire tumačenje opsega primjene Povelje i na konačnu procjenu pertinentnosti tog članka u budućim revizijama Povelje i Ugovora; ističe da ništa ne priječi države članice da u potpunosti primijene odredbe Povelje u svojim nacionalnim zakonodavstvima kako bi osigurale zaštitu temeljnih prava svojih građana koja bi nadilazila provedbu prava Unije te ih podsjeća na druge međunarodne obveze;

20.  žali zbog toga što se podnositelji predstavki još uvijek ne informiraju u dovoljnoj mjeri o razlozima na temelju kojih se predstavke proglašavaju nedopuštenima;

21.  žali zbog toga što je Komisija na strog i restriktivan način protumačila članak 51. Povelje o temeljnim pravima prema kojemu se „odredbe […] Povelje odnose na institucije, tijela urede i agencije Unije, uz poštovanje načela supsidijarnosti, te na države članice samo kada provode pravo Unije”; podsjeća da zbog članka 51. Povelje građani često očekuju više od onoga što pravne odredbe Povelje u strogom smislu omogućavaju te njihova očekivanja ostaju neispunjena upravo zbog tog strogog i restriktivnog tumačenja; traži od Komisije da usvoji novi pristup bolje prilagođen tim očekivanjima;

22.  žali zbog toga što građani Poljske i Ujedinjene Kraljevine još uvijek nisu zaštićeni Poveljom Europske unije o temeljnim pravima;

23.  ističe da su u siječnju 2015. dvije zastupnice imenovane predstavnicama Odbora za predstavke u okviru tijela osnovanih na temelju Konvencije UN-a u pogledu prava osoba s invaliditetom te su sudjelovale u analizi preliminarnog izvješća EU-a i Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom koja je održana 27. i 28. kolovoza 2015. u Ženevi (Švicarska); ističe važan posao koji Odbor za predstavke kontinuirano obavlja u kontekstu provedbe Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom; primjećuje da je 2015. bila značajna godina jer je po prvi put jedna agencija Ujedinjenih naroda preispitala ispunjavanje obveza u području ljudskih prava u EU-u; pozdravlja činjenicu da je jedan odbor Ujedinjenih naroda imao priliku čuti sve pojedinosti o zaštitnoj funkciji Odbora za predstavke; ističe da je Komisija u postupak obrade predstavki počela uključivati zaključna zapažanja Odbora za prava osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda(2); pozdravlja činjenicu da je javna rasprava „Zaštita prava osoba s invaliditetom, iz perspektive zaprimljenih predstavki”, u organizaciji Odbora za predstavke 15. listopada 2015., bila izrazito pristupačna; ističe važnost zaključaka studije Resornog odjela C naslovljene „Zaštitna uloga Odbora za predstavke u kontekstu provedbe Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom”; smatra važnim da Odbor za predstavke i dalje organizira događaje s naglaskom na predstavkama iz područja invaliditeta; poziva na jačanje kapaciteta Odbora za predstavke i njegova tajništva kako bi se omogućilo da on na odgovarajući način ispuni svoju zaštitnu funkciju; poziva da se imenuje službenik odgovoran za obradu problema povezanih s osobama s invaliditetom; bilježi značajnu aktivnost praćenja koju je Odbor vršio 2015. u pogledu invaliditeta i srodnih specifičnijih tema, poput primjerice ratifikacije Ugovora iz Marakeša, deblokiranja direktive o borbi protiv diskriminacije ili izuzeća od carinske pristojbe za određene proizvode namijenjene za kulturno, obrazovno ili znanstveno unaprjeđenje osoba s invaliditetom ili obiteljskih njegovatelja;

24.  poziva na hitnu ratifikaciju Ugovora iz Marakeša na razini EU-a kako bi se olakšao pristup objavljenim djelima slijepim i slabovidnim te osobama koje imaju druge smetnje pri čitanju otisnutog teksta, bez obzira na sukobe o nadležnosti pred Sudom EU-a; podsjeća da je Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom u rujnu 2015. u svojim zaključnim zapažanjima istaknuo neke nedostatke EU-a u pogledu potpune usklađenosti s Konvencijom; napominje da se od EU-a traži da brzo usvoji izmijenjeni Europski akt o pristupačnosti koji obuhvaća učinkovite i dostupne provedbene mehanizme i mehanizme podnošenja pritužbi; napominje zahtjev da se uloga Komisije ograniči njezinim uklanjanjem iz okvira za neovisni nadzor kako bi se zajamčili dovoljni resursi tog okvira za vršenje njegovih funkcija;

25.  ističe različitost tematskih područja predstavki koje građani podnose, kao što su temeljna prava, dobrobit djece, prava osoba s invaliditetom, prava osoba koje pripadaju manjinama, prava djece, unutarnje tržište, zakon o okolišu, radni odnosi, migracijska politika, trgovinski sporazumi, pitanja javnog zdravstva, prijevoz, prava životinja i diskriminacija;

26.  žali zbog vrlo restriktivnog pristupa Komisije u odgovorima na predstavke povezane s različitim aspektima dobrobiti životinja kad je riječ o tumačenju njezinih obaveza na temelju članka 13. UFEU-a; potiče Komisiju da preispita svoj trenutačni pristup i njegovu pravnu osnovu kako bi ona imala ulogu u jamčenju bolje zaštite prava životinja diljem EU-a;

27.  u kontekstu posjeta u svrhu utvrđivanja činjenica koje Odbor za predstavke može organizirati pri ispitivanju predstavki naglašava osjetljivu narav predstavki povezanih s pravima djece jer je u takvim slučajevima potrebno hitno i primjereno odgovoriti na problem koji navodi podnositelj predstavke, čuvajući istovremeno najbolje interese djece;

28.  smatra da je održavanje javnih saslušanja važan način podrobnijeg ispitivanja problema koje navedu podnositelji predstavki koje pripadaju područjima djelovanja Europske unije te općih aspekata funkcioniranja EU-a i njegovih temeljnih nedostataka; skreće pozornost na javno saslušanje o europskoj građanskoj inicijativi održano 26. veljače 2015. s Odborom za ustavna pitanja, javno saslušanje o pravu na podnošenje predstavki održano 23. lipnja 2015., javno saslušanje o zaštiti osoba s invaliditetom održano 15. listopada 2015. i javno saslušanje o europskoj građanskoj inicijativi „Ne vivisekciji” održano 11. svibnja 2015. s tri druga odbora te smatra korisnom radionicu o prekograničnim posvojenjima održanu 1. prosinca 2015. s Odborom za pravna pitanja;

29.  smatra da je europska građanska inicijativa novo političko pravo građana te relevantan alat za oblikovanje programa participativne demokracije u Europskoj uniji koji građanima omogućuje izravnu i aktivnu uključenost u projekte i procese koji na njih utječu te čiji se potencijal neosporno mora u potpunosti iskoristiti i znatno poboljšati kako bi se postigli najbolji rezultati i potaklo što više građana EU-a na sudjelovanje u daljnjem razvoju procesa europske integracije; smatra također da bolja zaštita temeljnih prava, demokratskog legitimiteta i transparentnosti moraju biti među prioritetnim ciljevima EU-a; podsjeća Komisiju da je potrebno slijediti sve preporuke iz Rezolucije Europskog parlamenta od 28. listopada 2015. o europskoj građanskoj inicijativi(3) kako bi se zajamčila efektivna provedba prava na pokretanje europske građanske inicijative; ponovno ističe svoju predanost proaktivnom sudjelovanju u javnim raspravama za uspješne inicijative; obvezuje se da će na institucionalnoj razini dati prednost učinkovitosti participativnog postupka i jamčenju zakonodavnih popratnih mjera;

30.  žali što Komisija smatra da je prerano za reviziju Uredbe (EU) br. 211/2011 koja se počela primjenjivati prije više od tri godine, 1. travnja 2012., godine; smatra da je potrebno provesti temeljitu procjenu njezine provedbe kako bi se otklonili svi utvrđeni nedostaci te predložiti izvediva rješenja u cilju njezine skore revizije, jamčeći istovremeno da su procedure i uvjeti potrebni za europsku građansku inicijativu odista jasni, jednostavni, lako primjenjivi i razmjerni; pozdravlja izvješće Komisije od 31. ožujka 2015. o europskoj građanskoj inicijativi i odluku Europskog ombudsmana OI/9/2013/TN te poziva Komisiju da prilikom revizije tog instrumenta zajamči da europska građanska inicijativa Uniji pruža stvaran doprinos u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i da su sve odgovarajuće pravne mjere provedene kako bi se omogućilo ispravno daljnje praćenje kad se smatra da je europska građanska inicijativa uspješno uspostavljena; poziva Komisiju da, s obzirom na različite uočene nedostatke, u najkraćem mogućem roku napravi prijedlog revizije Uredbe (EU) br. 211/2011;

31.  skreće pozornost na svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o zakonodavstvu o hipotekama i riskantnim financijskim instrumentima u Španjolskoj(4) u svjetlu primljenih predstavki, u pogledu koje je Parlament dao niz preporuka za pravilnu primjenu zakonodavstva EU-a o hipotekama i borbu protiv bankarskih zloupotreba; poziva Komisiju da pozorno prati provedbu Direktive 2014/17/EU o hipotekarnim kreditima i Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u svim državama članicama te da podijeli najbolje prakse kako bi se poboljšala zaštita građana s financijskim poteškoćama;

32.  zabrinut je zbog dokazanih nedostataka u primjerenom pristupu pravosuđu u nekim državama članicama koji su izašli na vidjelo prilikom obrade predstavki; smatra da je to ključno pitanje kojim se treba pozabaviti bez odgađanja kako bi se zajamčilo da Unija funkcionira na demokratski način te da njezini građani i osobe koje u njoj imaju boravište uživaju temeljna prava; smatra da bi Unija trebala pružiti dobar primjer primjenom stupa Aarhuške konvencije o pristupu pravosuđu kad je riječ o ekološkim pitanjima;

33.  skreće pozornost na svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2016. o aktivnostima Odbora za predstavke tijekom 2014.(5) godine, kao i na svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o godišnjem izvješću o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2014. godine(6);

34.  pozdravlja vraćanje na normalniju razinu aktivnosti u području posjeta u svrhu utvrđivanja činjenica i očekuje da se u narednim godinama, sve do kraja zakonodavnog saziva, iskoristi puni potencijal te posebne povlastice Odbora za predstavke; ističe važnost izrade radnih dokumenata nakon svakog posjeta, uključujući i posebne preporuke, te potiče razna tijela na koja se one odnose da ih pažljivo razmotre; smatra da bi trebalo periodički procjenjivati usklađenost s tim preporukama;

35.  ističe rad Odbora za predstavke u 2015. u vezi stavljanja na raspolaganje podnositeljima predstavki portala na kojem se mogu registrirati, podnijeti predstavku, preuzeti popratnu dokumentaciju i dati svoju podršku predstavkama koje su već dopuštene; ističe ažuriranje portala na kojem su učitane predstavke registrirane 2013., 2014. i 2015. godine; pozdravlja činjenicu da su obnovljene i poboljšane nove funkcionalnosti koje se odnose na pretraživanje, podržavanje tuđih predstavki i povjerljivost podnositelja predstavki;

36.  podsjeća na korake potrebne za dovršetak provedbe preostalih faza projekta internetskog portala za predstavke na kojem će podnositelj predstavke moći u realnom vremenu dobiti informacije o stanju svoje predstavke, biti obaviješten o promjenama u postupku obrade, kao što su proglašenje predstavke dopuštenom, odgovor Komisije ili uvrštavanje predstavke u dnevni red sjednice odbora i poveznica za izravan internetski prijenos te će na taj način dobiti jasne i izravne informacije tajništva Odbora za predstavke; ističe da je internetski portal ključan izvor informacija za građane EU-a i da bi se na njemu trebale pružati informacije o statusu peticije;

37.  skreće pozornost na usvajanje Uredbe (EU) br. 910/2014/ o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu; potiče Odbor za predstavke i sve institucije Europske unije da uvažavaju podnesene dokumente potpisane elektroničkim potpisom iz svih 28 država članica;

38.  naglašava važnu ulogu mreže SOLVIT, mreže za rješavanje problema među državama članicama, koju bi trebalo u potpunosti razviti u suradnji s predmetnim državama i njihovim nacionalnim SOLVIT centrima koji ovise o nacionalnim upravama, i traži da joj se osiguraju veća sredstva te da se provede sustavnija analiza problema identificiranih kroz SOLVIT jer ta mreža pridonosi pružanju prave slike o poremećajima jedinstvenog tržišta;

39.  poziva Ujedinjenu Kraljevinu da uzme u obzir preporuku iz izvješća misije radi utvrđivanja činjenica provedene u Londonu 5. i 6. studenog 2015., koji je Odbor odobrio 19. travnja 2016.;

40.  naglašava važnost suradnje s Europskim ombudsmanom i sudjelovanja Parlamenta u Europskoj mreži pučkih pravobranitelja; pozdravlja odlične međuinstitucijske odnose između Europskog ombudsmana i Odbora za predstavke; pohvaljuje rad Ombudsmanice na poboljšanju administracije u EU-u i posebno cijeni njezine redovite doprinose radu Odbora za predstavke tijekom cijele godine;

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i izvješće Odbora za predstavke proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom ombudsmanu te vladama i parlamentima država članica, njihovim odborima za predstavke i nacionalnim ombudsmanima ili sličnim nadležnim tijelima.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0204. (2) Usvojio Odbor UN-a na svojoj četrnaestoj sjednici (od 17. kolovoza do 4. rujna 2015.); Vidi: http://tbinternet.ohchr.org/_layouts/treatybodyexternal/Download.aspx?symbolno=CRPD%2fC%2fEU%2fCO%2f1&Lang=hr (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0382. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0347. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0021. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0062.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. prosinca 2016. o međunarodnim sporazumima o zračnom prometu (2016/2961(RSP))

P8_TA(2016)0513 B8-1337/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odluke Vijeća od 8. ožujka 2016. kojima se Komisija ovlašćuje za započinjanje pregovora o sporazumima o sigurnosti zračnog prometa s Japanom i Kinom,

–  uzimajući u obzir odluke Vijeća od 7. lipnja 2016. kojima se Komisija ovlašćuje za započinjanje pregovora o sporazumima o uslugama u zračnom prometu na razini EU-a sa Zajednicom naroda jugoistočne Azije (ASEAN), Turskom, Katarom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. rujna 2012. pod nazivom „Vanjska zrakoplovna politika EU-a – rješavanje budućih izazova” (COM(2012)0556),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. prosinca 2015. naslovljenu „Strategija zrakoplovstva za Europu” (COM(2015)0598),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenoga 2015. o zrakoplovstvu(1),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(2) („Okvirni sporazum”), a posebno njegove točke od 23. do 29., Prilog II. i Prilog III.,

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije, posebno presude od 24. lipnja 2014. u slučaju Mauricijusa (C-658/11) i od 14. lipnja 2016. u slučaju Tanzanije (C-263/14),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 12. ožujka 2014. između Europskog parlamenta i Vijeća o slanju Europskom parlamentu klasificiranih podataka Vijeća, a koji se odnose na predmete koji nisu iz područja zajedničke vanjske i sigurnosne politike i o postupanju Europskog parlamenta s njima(3),

–  uzimajući u obzir odluku Predsjedništva Europskog parlamenta od 15. travnja 2013. o pravilima za postupanje s povjerljivim informacijama u Europskom parlamentu,

–  uzimajući u obzir praktične mehanizme za pružanje informacija o međunarodnim pregovorima o zračnom prometu, uključujući pristup povjerljivim informacijama, koje su razmjenom pisama 19. siječnja 2016. i 18. ožujka 2016. dogovorili predsjednik Obora za promet i turizam Europskog parlamenta i povjerenik za promet,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 218.,

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o međunarodnim sporazumima o zračnom prometu (O-000128/2016 – B8-1807/2016),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Komisija u okviru Strategije zrakoplovstva za Europu predložila započinjanje pregovora o sigurnosti u civilnom zrakoplovstvu s Japanom i Kinom te o sporazumima o uslugama u zračnom prometu na razini EU-a s Kinom, Turskom, Meksikom, šest država članica Vijeća za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva, Armenijom i državama članicama ASEAN-a;

B.  budući da je Vijeće ovlastilo Komisiju da započne pregovore o sporazumima o sigurnosti zračnog prometa s Japanom i Kinom te o uslugama u zračnom prometu na razini EU-a s državama članicama ASEAN-a, Turskom, Katarom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima;

C.  budući da je za sklapanje međunarodnih sporazuma u područjima na koja se primjenjuje redovni zakonodavni postupak potrebna suglasnost Europskog parlamenta;

D.  budući da, kad Komisija pregovara o sporazumima između Unije i trećih zemalja ili međunarodnih organizacija, Parlament se „odmah i u potpunosti izvješćuje o svim fazama tog postupka” (članak 218. stavak 10. UFEU-a);

E.  budući da Okvirnim sporazumom treba osigurati da se ovlasti i nadležnosti institucija provode što učinkovitije i transparentnije;

F.  budući da se u tom Okvirnom sporazumu Komisija obvezala da će poštovati načelo jednakog postupanja prema Parlamentu i Vijeću u pogledu zakonodavnih i proračunskih pitanja, posebno u pogledu sudjelovanja na sastancima i prosljeđivanja doprinosa ili drugih informacija;

1.  ističe da kako bi mogao donijeti odluku o tome hoće li na kraju pregovora dati suglasnost ili neće, Parlament mora pratiti proces od samog početka; smatra da je također u interesu ostalih institucija da se već u ranoj fazi utvrde i razmotre sva pitanja koja su dovoljno važna da bi se dovela u pitanje spremnost Parlament na davanje suglasnosti;

2.  podsjeća da se u Okvirnom sporazumu posebno navodi da Parlament treba od početka, redovito, a po potrebi i na povjerljivoj osnovi, u svim fazama pregovora obavješćivati o svim detaljima o postupku koji je u tijeku;

3.  očekuje od Komisije da nadležnom odboru Parlamenta pruža informacije o svojoj namjeri da predlaže pregovore radi sklapanja i izmjene međunarodnih sporazuma o zračnom prometu; očekuje od Komisije da postigne dogovor s Vijećem i pregovaračkim partnerima kako bi se zastupnicima u Europskom parlamentu istodobno i na ravnopravnoj osnovi s Vijećem omogućio pristup svim relevantnim dokumentima, među ostalim pregovaračkim smjernicama i pročišćenim tekstovima;

4.  ističe da se u skladu s člankom 24. Okvirnog sporazuma navedene informacije moraju dostaviti Parlamentu na takav način da on, ako je to potrebno, može dati mišljenje; snažno potiče Komisiju da izvješćuje Parlament o tome kako su njegova mišljenja uzeta u obzir;

5.  podsjeća da, u skladu s člankom 218. stavkom 10. UFEU-a, Vijeće i Komisija imaju obvezu odmah i u potpunosti izvješćivati Parlament u svim fazama postupka;

6.  prima na znanje da Parlament kad primi osjetljive informacije o pregovorima u tijeku, ima obvezu zajamčiti potpunu povjerljivost;

7.  napominje da Poslovnik Parlamentu omogućuje da „na temelju izvješća nadležnog odbora […] [prihvati] preporuke i [zahtijeva] da se one uzmu u obzir prije sklapanja [tog međunarodnog sporazuma]” (članak 108. stavak 4.);

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0394. (2) SL L 304, 20.11.2010., str. 47. (3) SL C 95, 1.4.2014., str. 1.