Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2016/2094(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0020/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0020/2017

Rasprave :

PV 13/02/2017 - 12
CRE 13/02/2017 - 12

Glasovanja :

PV 14/02/2017 - 8.8
CRE 14/02/2017 - 8.8

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0026

Usvojeni tekstovi
PDF 501kWORD 75k
Utorak, 14. veljače 2017. - Strasbourg Završno izdanje
Pregled Europskog konsenzusa o razvoju
P8_TA(2017)0026A8-0020/2017

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju (2016/2094(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju iz prosinca 2005.(1),

–  uzimajući u obzir Partnerstvo iz Busana za učinkovitu razvojnu suradnju(2) i zajedničko stajalište EU-a za drugi sastanak na visokoj razini Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC) održan u Nairobiju (od 28. studenoga do 1. prosinca 2016.)(3),

–  uzimajući u obzir zaključni dokument Četvrtog foruma na visokoj razini o učinkovitosti pomoći iz prosinca 2011., na temelju kojeg je pokrenuto GPEDC,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., naslovljen „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, usvojen 25. rujna 2015. na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanom u New Yorku(4),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan iz Addis Abebe o financiranju razvoja(5),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Dilija od 10. travnja 2010., o izgradnji mira i države, te „Novi dogovor za angažman u nestabilnim državama”, pokrenut 30. studenoga 2011.,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum (COP 21) u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime usvojen 12. prosinca 2015.(6),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Povećanje utjecaja razvojne politike Europske unije: Plan za promjenu” (COM(2011) 0637),

–  uzimajući u obzir Svjetski humanitarni sastanak na vrhu od 23. i 24. svibnja 2016. u Istanbulu i na njemu preuzete obveze za djelovanje(7),

–  uzimajući u obzir Novi program za gradove usvojen na Konferenciji Ujedinjenih naroda o stanovanju i održivom gradskom razvoju (Habitat III), održanoj u Quitu (Ekvador) od 17. do 20. listopada 2016.(8),

–  uzimajući u obzir izvješće o napretku OECD-a/UNDP-a za 2014., naslovljeno „Poboljšanje učinkovitosti razvojne suradnje”(9),

–  uzimajući u obzir članak 208. UFEU-a o razvojnoj suradnji prema kojem se „politika razvojne suradnje Unije i politike razvojne suradnje država članica međusobno dopunjuju i jačaju” i u kojem se smanjenje i iskorjenjivanje siromaštva utvrđuje kao glavni cilj razvojne politike EU-a,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća iz listopada 2012. naslovljene „Korijeni demokracije i održivog razvoja: suradnja Europske unije s civilnim društvom u vanjskim odnosima”,

–  uzimajući u obzir Kodeks ponašanja EU-a o dopunjavanju i podjeli rada u okviru razvojne politike(10),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a od 19. svibnja 2014. o pristupu razvojnoj suradnji utemeljenom na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava(11),

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, objavljenu u lipnju 2016.(12),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je EU potpisao i ratificirao 2011. te zaključne primjedbe UN-a o provedbi te Konvencije,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Trgovina za sve: Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020. i Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, osobito one o prijedlogu zajedničke izjave Vijeća, Europskog parlamenta i Komisije o razvojnoj politici EU-a naslovljenoj „Europski konsenzus”(13) od 17. studenoga 2005., o povećanju utjecaja razvojne politike Europske unije od 5. srpnja 2011.(14), o koordiniranju donatora u EU-u za razvojnu pomoć od 11. prosinca 2013.(15), o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015. od 25. studenoga 2014.(16), o financiranju razvoja od 19. svibnja 2015.(17), o izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju od 8. srpnja 2015.(18), o privatnom sektoru i razvoju od 14. travnja 2016.(19), o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030. od 12. svibnja 2016.(20), o izvješću EU-a za 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja od 7. lipnja 2016.(21), i o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje od 22. studenoga 2016.(22),

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi naslovljen „Jednakost spolova i osnaživanje žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020. do preobrazbe života djevojčica i žena” (SWD(2015)0182) i zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. kojima se podržava pripadajući Akcijski plan za ravnopravnost spolova 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir novi okvir za ravnopravnost spolova i osnaživanje žena: vanjskim odnosima EU-a do preobrazbe života djevojčica i žena (2016. – 2020.),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o novoj, inovativnoj i budućnosti okrenutoj strategiji za trgovinu i ulaganja(23),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i njezina četiri temeljna načela, načelo nediskriminacije (članak 2.), načelo najboljeg interesa djeteta (članak 3.), načelo opstanka, razvoja i zaštite (članak 6.) te načelo sudjelovanja (članak 12.),

–  uzimajući u obzir predstojeće izvješće svojeg Odbora za vanjske poslove i svojeg Odbora za razvoj o rješavanju pitanja kretanja izbjeglica i migranata: o ulozi vanjskog djelovanja EU-a (2015/2342(INI)) i svoju rezoluciju od 22. studenoga 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje(24),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A8-0020/2017),

A.  budući da je pravi trenutak za reviziju Europskog konsenzusa o razvoju, koja je neophodna s obzirom na promjene vanjskog okvira, uključujući usvajanje Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja , Pariškog sporazuma (COP 21) o promjeni klime, Okvira za smanjenje rizika od katastrofa iz Sendaija, Akcijskog plana iz Addis Abebe o financiranju razvoja i Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju, nove ili sve veće globalne izazove kao što su klimatske promjene, kontekst migracija, sve veće razlike između zemalja u razvoju koje imaju raznolike i specifične razvojne potrebe, pojavu novih donatora i nove svjetske aktere, smanjenje prostora za djelovanje organizacija civilnog društva te unutarnje promjene EU-a, uključujući one koje proizlaze iz Ugovora iz Lisabona, plana za promjenu i Globalne strategije vanjske i sigurnosne politike Europske unije;

B.  budući da je cilj univerzalnog Programa održivog razvoja do 2030. i međusobno povezanih ciljeva održivog razvoja da se postigne održiv razvoj unutar granica planeta, da se grade partnerstva kojima su u središtu ljudi, da se ljudima omoguće bitni resursi kao što su hrana, voda i sanitarne usluge, zdravstvena skrb, energija te mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja, kao i da se promiče mir, pravda i blagostanje za sve; budući da se moraju poduzeti koraci u skladu s načelima odgovornosti zemalja, uključivih razvojnih partnerstava, usmjerenosti na rezultate te transparentnosti i odgovornosti; budući da je pristup temeljen na pravima preduvjet za održivi razvoj u skladu s rezolucijom UN-a 41/128 u kojoj je pravo na razvoj definirano kao neotuđivo ljudsko pravo;

C.  budući da se u članku 208. UFEU-a navodi da se „politika razvojne suradnje Unije i politike razvojne suradnje država članica međusobno dopunjuju i jačaju”;

D.  budući da su klimatske promjene pojava koja se mora hitno rješavati jer u većoj mjeri pogađa siromašne zemlje i zemlje u najnepovoljnijem položaju;

E.  budući da tri četvrtine svjetskog siromašnog stanovništva živi u zemljama sa srednjim dohotkom; budući da zemlje sa srednjim dohotkom nisu homogena skupina, nego su suočene s vrlo raznolikim potrebama i izazovima te se stoga razvojna suradnja EU-a mora prilagoditi u dovoljnoj mjeri;

F.  budući da pristup usklađenosti politika u interesu razvoja temeljen na Ugovoru iziskuje od EU-a da uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje kada djeluje u drugim političkim područjima koja bi mogla utjecati na zemlje u razvoju; budući da usko povezane politike kao što su one u područjima trgovine, sigurnosti, migracija, humanitarne pomoći i razvojnih potreba stoga treba formulirati i provoditi tako da se međusobno podupiru;

G.  budući da migracije postaju sve važnije pitanje jer je diljem svijeta prisilno raseljeno više od 65 milijuna ljudi; budući da velika većina izbjeglica živi u zemljama u razvoju; budući da su nestabilnost država, nesigurnost i ratovi, kršenja ljudskih prava, teško siromaštvo te nedostatak mogućnosti među glavnim razlozima za odlazak ljudi iz svojih domova; budući da su posljednjih godina milijuni ljudi migrirali ili pobjegli u EU;

H.  budući da se neke nedavne prijedloge Komisije može smatrati preusmjeravanjem fokusa razvojne politike pod novom prizmom upravljanja migracijama kako bi se riješili često kratkoročni prioriteti EU-a; budući da ne bi smjelo biti uvjetovanja između razvojne pomoći i suradnje zemalja korisnica u vezi s migracijskim pitanjima; budući da su fondovi kao što su Krizni uzajamni fond EU-a za Afriku te plan vanjskih ulaganja EU-a uspostavljeni s namjerom da pruže odgovor na najnovije migracijske krize u EU-u; budući da se politika razvojne suradnje EU-a mora ponajprije usmjeriti na smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva i temeljiti se na načelima razvojne učinkovitosti;

I.  budući da je doprinos zdravlja i obrazovanja ključan za održivi razvoj; budući da ulaganja u cilju jamčenja univerzalnog pristupa u tim područjima stoga imaju istaknuto mjesto u Programu održivog razvoja do 2030. i ciljevima održivog razvoja i da bi im trebalo dodijeliti prikladna sredstva kako bi se postigli učinci prelijevanja u druge sektore;

J.  budući da su mala i srednja poduzeća (MSP) i mikropoduzeća okosnica gospodarstava diljem svijeta, da su temeljni dio gospodarstava zemalja u razvoju te da su, uz učinkovit javni sektor, ključni čimbenik u poticanju gospodarskog, društvenog i kulturnog rasta; budući da su MSP-ovi često suočeni s ograničenim pristupom kapitalu, osobito u zemljama u razvoju;

K.  budući da danas više od polovice svjetskog stanovništva živi u gradovima i da se predviđa da će do 2050. ta brojka dosegnuti dvije trećine, a oko 90 % urbanog rasta odvija se u Africi i Aziji; budući da taj trend potvrđuje potrebu za održivim urbanim razvojem; budući da urbana sigurnost postaje sve veći izazov u mnogim zemljama u razvoju;

L.  budući da oceani imaju vitalnu ulogu u biološkoj raznolikosti, sigurnosti opskrbe hranom, energetici, zapošljavanju i rastu, no da su morski resursi ugroženi zbog klimatskih promjena te prekomjernog iskorištavanja i neodrživog upravljanja;

M.  budući da se deforestacijom i degradacijom šuma uništavaju ekosustavi i znatno doprinosi klimatskim promjenama;

N.  budući da je razvojna politika EU-a važna za nadopunjavanje razvojne politike država članica, koja bi trebala biti usmjerena na područja komparativne prednosti i na načine kojima globalna uloga EU-a kao organizacije može doprinijeti postizanju ciljeva njegove razvojne politike;

O.  budući da je razvojna politika ključni dio vanjske politike EU-a; budući da je Unija najveći razvojni donator na svijetu i zajedno s državama članicama pruža više od polovice službene razvojne pomoći na svijetu;

P.  budući da na svjetskoj razini rastu nejednakosti u bogatstvu i prihodima; budući da bi taj trend mogao ugroziti socijalnu koheziju i povećati diskriminaciju i političku nestabilnost te potaknuti nemire; budući da je mobilizacija domaćih resursa stoga ključna za provedbu Programa održivog razvoja do 2030. te da predstavlja izvedivu strategiju za dugoročno prevladavanje ovisnosti o inozemnoj pomoći;

1.  naglašava važnost Europskog konsenzusa o razvoju u pružanju zajedničkog i usklađenog stajališta na razini EU-a i država članica o ciljevima, vrijednostima, načelima i glavnim aspektima razvojne politike, pa i njezinoj provedbi; smatra da se revizijom Konsenzusa mora zaštititi njegova stečevina, osobito cjelovit pristup i jasan primarni cilj borbe protiv siromaštva, a dugoročno njegova iskorjenjivanja; nadalje, smatra da se također treba usredotočiti na rješavanje problema nejednakosti, što je prepoznato u ciljevima održivog razvoja; podsjeća da se razvojne politike na razini država članica i EU-a trebaju međusobno učvršćivati i nadopunjavati;

2.  upozorava na to da se kriteriji službene razvojne pomoći ne smiju proširiti kako bi se pokrili troškovi koji nisu izravno povezani s prethodno navedenim ciljevima; naglašava da se svakom reformom službene razvojne pomoći mora stremiti povećanju utjecaja na razvoj;

3.  prepoznaje važnost jasne europske vanjske strategije za koju je potrebna usklađenost politika, osobito u pogledu mira i sigurnosti, migracija, trgovine, okoliša i klimatskih promjena, humanitarne pomoći i razvojne suradnje; međutim, ponavlja da su razvojni ciljevi ciljevi sami po sebi; podsjeća na Ugovorom utemeljenu obvezu utvrđenu u članku 208. UFEU-a da „Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju”; posebno naglašava da Parlament može prihvatiti isključivo snažan koncept razvojne politike koji počiva na obvezama iz UFEU-a uz primarni naglasak na borbi protiv siromaštva; podsjeća na načela vanjskog djelovanja EU-a iz članka 21. stavka 1. Ugovora o Europskoj Uniji, točnije načela demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanja ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava;

4.  u skladu s Ugovorom iz Lisabona opisuje razvojnu suradnju na sljedeći način: borba za DOSTOJANSTVO iskorjenjivanjem SIROMAŠTVA;

Ciljevi, vrijednosti i načela EU-a u području razvoja

5.  poziva na to da se ciljevi održivog razvoja, Program održivog razvoja do 2030. te gospodarska, socijalna i ekološka dimenzija održivog razvoja uključe u sve unutarnje i vanjske politike EU-a i da postanu središnji dio Konsenzusa, prepoznajući važne poveznice između njegovih ciljeva i zadaća; poziva na to da borba protiv siromaštva, a dugoročno njegovo iskorjenjivanje, i dalje bude sveobuhvatni i glavni cilj razvojne politike EU-a, uz poseban naglasak na najmarginaliziranijim skupinama i na tome da nitko ne bude zapostavljen; naglašava važnost definiranja siromaštva u skladu s definicijom iz Konsenzusa i Planom za promjenu te u okviru Lisabonskog ugovora.

6.  ističe univerzalnu i transformativnu prirodu Programa održivog razvoja do 2030.; stoga naglašava da razvijene zemlje i zemlje u razvoju dijele odgovornost za postizanje ciljeva održivog razvoja te da se strategija EU-a za ciljeve održivog razvoja mora sastojati od usklađenog niza i unutarnjih i vanjskih politika i obveza, uz potpun skup instrumenata za razvojnu politiku;

7.  ustraje u tome da razvojna politika mora dosljednije odražavati usredotočenost Unije na krhke zemlje, nezaposlenost mladih, žene i djevojčice suočene s rodno uvjetovanim nasiljem te štetne prakse i osobe u konfliktnim situacijama te podsjeća na obećanje EU-a da će najmanje 20 % svoje službene razvojne pomoći namijeniti socijalnoj uključenosti i ljudskom razvoju;

8.  naglašava da je obrazovanje ključno za razvoj samoodrživih društava; poziva EU na to da poveže kvalitetno obrazovanje, tehničko i stručno osposobljavanje sa suradnjom s industrijom, što je osnovni preduvjet za mogućnost zaposlenja mladih i pristup radnim mjestima koja zahtijevaju kvalifikacije; smatra da je tematiziranje posebice pristupa obrazovanju u hitnim i kriznim situacijama ključno za razvoj, kao i za zaštitu djece;

9.  naglašava da sistemski čimbenici, kao što su neravnopravnost spolova, političke prepreke i neravnoteže moći, utječu na zdravlje, te da je ključno zajamčiti pravedan pristup kvalitetnim uslugama u zdravstvu, koje pruža stručno, kvalificirano i kompetentno osoblje; ističe da bi novi Konsenzus stoga trebao promicati ulaganje u zdravstvene radnike na terenu i njihovo osnaživanje s obzirom na to da imaju ključnu ulogu u jamčenju pokrivenosti zdravstvenim uslugama u udaljenim, siromašnim i zapostavljenim područjima te područjima zahvaćenim sukobima; ističe da je promicanje istraživanja i razvoja novih zdravstvenih tehnologija radi suprotstavljanja novim prijetnjama za zdravlje poput epidemija i antimikrobne otpornosti ključno za postizanje ciljeva održivog razvoja;

10.  poziva na to da EU i dalje promiče i snažno se zalaže za svjetsko upravljanje utemeljeno na pravilima, osobito globalno partnerstvo za održivi razvoj;

11.  naglašava da borba protiv nejednakosti unutar i između zemalja, diskriminacije, ponajprije one na temelju roda, nepravde i sukoba, te promicanje mira, participativne demokracije, dobrog upravljanja, vladavine prava i ljudskih prava, uključivih društava i održivog rasta te rješavanje pitanja povezanih s izazovima prilagodbe klimatskim promjenama i njihova ublažavanja, moraju biti ciljevi koji su uključeni u sva područja razvojne politike EU-a; poziva na to da se Program održivog razvoja do 2030. provede u cijelosti te usklađeno i dosljedno s Pariškim sporazumom o promjeni klime, pa i u smislu potrebe da se hitno poduzme ono što je nužno kako bi se globalno zatopljenje ograničilo i da se intenzivira rad na prilagodbi i njezino financiranje; podsjeća na obvezu koju je EU preuzeo u pogledu namjenjivanja najmanje 20 % svojeg proračuna za razdoblje 2014. – 2020. (tj. oko 180 milijardi eura) za borbu protiv klimatskih promjena, pa i u okviru svojih vanjskih politika i razvojne suradnje;

12.  ističe da razvojna suradnja može proizaći iz uključivosti, povjerenja i inovacija, na temelju poštovanja svih partnera prema korištenju nacionalnim strategijama i državnim okvirima za rezultate;

13.  prepoznaje posebnu ulogu dimenzije dobrog upravljanja u održivom razvoju; poziva EU da poboljša ravnotežu između gospodarske, socijalne i ekološke domene davanjem podrške sveobuhvatnim nacionalnim strategijama održivog razvoja te uspostavljanjem i podupiranjem odgovarajućih mehanizama i procesa dobrog upravljanja, pri čemu bi ključan naglasak trebao biti na sudjelovanju civilnog društva; ističe važnost reformi za upravne i fiskalne decentralizacije kao sredstva za promicanje dobrog upravljanja na lokalnoj razini u skladu s načelom supsidijarnosti;

14.  poziva na to da se razvojnom suradnjom EU-a partnerske zemlje potiču na „glokalizaciju” ciljeva održivog razvoja, savjetujući se s nacionalnim i lokalnim civilnim društvom, kako bi ih se pretočilo u kontekstualno relevantne nacionalne i subnacionalne ciljeve koji počivaju na nacionalnim razvojnim strategijama, programima i proračunima; poziva EU i njegove države članice da potiču svoje partnerske zemlje na to da glasove marginaliziranih zajednica uključe u praćenje ciljeva održivog razvoja i da promiču konkretne mehanizme kako bi se to ostvarilo, u skladu s programom „ne zapostaviti nikoga”;

15.  poziva na to da u okviru razvojne politike EU-a i dalje prioritet bude podupiranje najmanje razvijenih zemalja i zemalja s niskim dohotkom, kao i malih otočnih zemalja u razvoju, tematizirajući pritom različite i konkretne potrebe zemalja sa srednjim dohotkom, u kojima živi većina svjetskog siromašnog stanovništva, u skladu s Akcijskim programom iz Addis Abebe i u potpunosti poštujući načelo diferencijacije; poziva na integraciju teritorijalnog pristupa razvoju kako bi se osnažile lokalne i regionalne vlade te više tematizirale nejednakosti u samim zemljama;

16.  naglašava važnost načela demokratske odgovornosti, prepuštanja zemljama u razvoju glavne odgovornosti za njihov vlastiti razvoj, ali i omogućavanja nacionalnim parlamentima i političkim strankama, regionalnim i lokalnim vlastima, civilnom društvu i drugim dionicima da u suradnji s nacionalnim vladama u potpunosti ispunjavaju svoje uloge i aktivno sudjeluju u postupcima donošenja odluka; naglašava u tom kontekstu važnost poboljšanja uzlazne i silazne odgovornosti radi pružanja boljeg odgovora na lokalne potrebe i poticanja demokratske odgovornosti i sudjelovanja građana;

17.  poziva EU da nastavi davati i jačati potporu lokalnoj i regionalnoj izgradnji kapaciteta i postupcima decentralizacije kako bi se lokalne i regionalne vlade osnažile i učinile transparentnijima i odgovornijima i kako bi stoga mogle bolje zadovoljiti potrebe i zahtjeve svojih građana;

18.  u skladu s načelom partnerstva poziva na podijeljenu odgovornost u svim zajedničkim mjerama, pri čemu bi se promicala najviša moguća razina transparentnosti; poziva EU i njegove države članice da se zalažu za važniju ulogu nacionalnih parlamenata, lokalnih i regionalnih vlada i civilnog društva u političkom, proračunskom i demokratskom nadzoru; poziva na zajedničku borbu svim sredstvima i na svim političkim razinama protiv korupcije i nekažnjavanja;

19.  poziva na to da politički dijalog između EU-a i partnerskih zemalja/regija uvijek bude u središtu razvojne suradnje EU-a te da se takvi dijalozi usredotoče na zajedničke vrijednosti i načine njihova promicanja; poziva na veću uključenost parlamenata i civilnog društva u političkim dijalozima;

20.  ističe važnost pluralističke i uključive demokracije i poziva EU na promicanje ravnopravnih uvjeta za političke stranke i dinamičnog civilnog društva u svim svojim aktivnostima, među ostalim izgradnjom kapaciteta i dijalogom s partnerskim zemljama kako bi se stvorio dostatan prostor za djelovanje civilnog društva, uz participativne mehanizme za praćenje i odgovornost na subnacionalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini kojima će upravljati građani, te kako bi se zajamčilo sudjelovanje organizacija civilnog društva u osmišljavanju, provedbi, praćenju, pregledu i odgovornosti razvojnih politika; poziva EU da uvidi da je savjetovanje s civilnim društvom radi ostvarivanja uključivog upravljanja jedan od ključnih faktora koji se pokazao uspješnim u svim programskim sektorima;

21.  prepoznaje ulogu civilnog društva u podizanju razine osviještenosti u javnosti te bavljenju ciljevima održivog razvoja na nacionalnoj i globalnoj razini preko programa globalnog obrazovanja u području građanstva i podizanja razine osviještenosti;

22.  poziva na to da promicanje ravnopravnosti između žena i muškaraca te osnaživanje žena i djevojčica i njihovih prava bude i samostalni i transverzalni cilj u okviru razvojne politike EU-a u skladu s Akcijskim planom EU-a za ravnopravnost spolova i Planom održivog razvoja do 2030., kao što je navedeno u zaključcima Vijeća od 26. svibnja 2015. o jednakim pravima žena i muškaraca u okviru razvoja; poziva na provođenje konkretnih političkih mjera za rješavanje izazova u tom području; poziva EU na daljnja nastojanja u promicanju važne uloge žena i mladih ljudi kao nositelja razvoja i promjene; u tom pogledu ističe da ravnopravnost spolova obuhvaća djevojčice, dječake, žene i muškarce svih dobi te da programi trebaju poticati jednak pristup i promicanje prava i usluga, ponajprije kada je riječ o pristupu obrazovanju i reproduktivnoj i zdravstvenoj skrbi, bez diskriminacije na osnovi rodnog identiteta ili seksualne orijentacije;

23.  skreće pozornost na potrebu za promicanjem, zaštitom i poštovanjem svih ljudskih prava; ističe da je poštovanje prava žena i djevojčica, kao i spolnog i reproduktivnog zdravlja i povezanih prava, te uklanjanje svih oblika seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja i diskriminacije, uključujući štetne prakse dječjih, ranih i prisilnih brakova i genitalnog sakaćenja žena, nužno za ostvarivanje ljudskih prava; naglašava nužnost jamčenja univerzalnog pristupa povoljnom, sveobuhvatnom i visokokvalitetnom informiranju i obrazovanju o spolnom i reproduktivnom zdravlju i uslugama planiranja obitelji; poziva na daljnje mjere kako bi se ubrzao napredak u ostvarivanju ravnopravnosti spolova i poboljšanju položaja žena, i to produbljivanjem višedioničkih partnerstava, jačanjem kapaciteta rodno osjetljivog sastavljanja proračuna i planiranjem i jamčenjem sudjelovanja ženskih udruga;

24.  poziva na donošenje posebnih razvojnih strategija EU-a kojima bi se bolje ciljale, zaštitile i poduprle ranjive i marginalizirane skupine poput žena i djece, LGBTI osoba, starijih osoba, osoba s invaliditetom, malih proizvođača, zadruga, jezičnih i etničkih manjina i autohtonih naroda kako bi im se pružile iste mogućnosti i prava kao i drugima, u skladu s načelom da nitko ne bude zapostavljen;

25.  ponovno naglašava predanost EU-a ulaganju u razvoj djece i mladih poboljšanjem izvješćivanja o razvojnoj suradnji usmjerenoj na djecu te domaćim resursima i jačanju kapaciteta za to da mladi sudjeluju u mehanizmima odgovornosti;

26.  poziva na pružanje podrške krhkim zemljama i zemljama pogođenima sukobima da pristupe resursima i uđu u partnerstva nužna za ostvarivanje razvojnih prioriteta, kao i na promicanje uzajamnog učenja u njima i unapređenje interakcije između razvoja, izgradnje mira, sigurnosti te humanitarnih partnera i nastojanja;

27.  ističe trajnu važnost ciljeva utvrđenih u poglavlju o ljudskom razvoju postojećeg Europskog konsenzusa; naglašava potrebu da se navedeni ciljevi povežu s ciljevima održivog razvoja i da jačanje horizontalnog zdravstvenog sustava (umjesto poticanja vertikalnih programa za određene bolesti) bude u središtu programa za razvoj zdravlja, čime će se također ojačati otpornost u slučaju zdravstvenih kriza kakva je bila epidemija ebole u zapadnoj Africi 2013. i 2014. te da se osigura temeljno pravo na univerzalnu zdravstvenu zaštitu, kao što je predviđeno člankom 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima i Statutom Svjetske zdravstvene organizacije; podsjeća na to da članak 168. UFEU-a propisuje da se u utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije, osigurava visok stupanj zaštite zdravlja ljudi; poziva u tom pogledu na dosljedniju politiku za inovacije i razvoj lijekova kojom se jamči pristup lijekovima za sve;

28.  predlaže, u svjetlu demografskog rasta, prije svega u Africi i najmanje razvijenim zemljama, te uzimajući u obzir činjenicu da se od 21 zemlje s najvećom stopom fertiliteta njih 19 nalazi u Africi, da je Nigerija zemlja s najbržim rastom stanovništva na svijetu i da se očekuje da će do 2050. Afrika bilježiti više od polovice rasta svjetskog stanovništva, kao i da je to problem za održivi razvoj, da se razvojna suradnja EU-a više usredotoči na programe koji se bave tom tematikom;

29.  pozdravlja činjenicu da je sigurnost opskrbe hranom i prehrane postala prioritetno područje za novi globalni razvojni okvir, kao i uvrštavanje zasebnog cilja iskorjenjivanja gladi, postizanja sigurnosti opskrbe hranom i bolje prehrane te promicanja održive poljoprivrede; ističe da glad i siromaštvo nisu slučajnosti, nego rezultat socijalne i ekonomske nepravde i nejednakosti na svim razinama; ponavlja da se Konsenzusom treba naglašavati trajna potpora EU-a integriranim, međusektorskim pristupima kojima se jača kapacitet za diversificiranu lokalnu proizvodnju hrane te obuhvaćaju konkretne prehrambene mjere i mjere u kojima se o tome vodi računa, a kojima se izričito cilja neravnopravnost spolova;

30.  ustraje u potrebi za mehanizmima odgovornosti kada je riječ o praćenju i provedbi ciljeva održivog razvoja i cilja da se 0,7 % BND-a namijeni za službenu razvojnu pomoć; poziva EU i njegove države članice da podnesu raspored postupnog ostvarivanja tih ciljeva i da o tome svake godine izvješćuju Europski parlament;

31.  naglašava potrebu za višesektorskim, integriranim pristupima kako bi se djelotvorno stvorila otpornost, što podrazumijeva rad na boljoj integraciji humanitarnih mjera, smanjenju rizika od katastrofa, socijalnoj zaštiti, prilagodbi klimatskim promjenama, upravljanju prirodnim resursima, smirivanju konflikata i drugim razvojnim mjerama; poziva EU i države članice da promiču uključivo upravljanje koje tematizira marginalizaciju i nejednakost, uzroke ugroženosti; uviđa da se ugroženo stanovništvo mora osnažiti kako bi moglo upravljati rizicima i uključiti se u procese donošenja odluka o pitanjima koja utječu na njihovu budućnost;

32.  ističe doprinos kulture ljudskom, socijalnom i gospodarskom održivom razvoju i ustraje u tome da se o kulturnoj dimenziji povede računa kao ključnom aspektu politike solidarnosti, suradnje i pomoći razvoju EU-a; poziva na promicanje kulturne raznolikosti, davanje podrške kulturnim politikama i uzimanje u obzir lokalnih konteksta jer se time doprinosi cilju promicanja uključivog održivog razvoja;

33.  ističe da se predviđa da će urbano stanovništvo porasti za 2,5 milijarde do 2050., s time da će gotovo 90 % porasta biti koncentrirano u Aziji i Africi; uviđa probleme koji proistječu iz eksponencijalnog rasta megalopolisa i izazove koje ta pojava nosi za društvenu i ekološku održivost; poziva na uravnotežen regionalni razvoj i podsjeća na to da se pojačanom gospodarskom aktivnošću u ruralnim sredinama i manjim mjestima i gradovima smanjuje pritisak migracije na urbane megacentre te tako ublažavaju problemi nekontrolirane urbanizacije i migracije;

Diferencijacija

34.  ističe da za postizanje učinkovite razvojne strategije EU-a, Unija mora promicati pravednu preraspodjelu bogatstva u nacionalnim proračunima zemalja u razvoju, tj. unutar i između njih; naglašava da se u europskoj razvojnoj pomoći prije svega trebaju razlikovati situacije i razvojne potrebe u pojedinim zemljama i da se ona ne treba isključivo temeljiti na mikroekonomskim pokazateljima ili političkim razmatranjima;

35.  ističe da bi se razvojna suradnja EU-a trebala implementirati na način da se u njoj tematiziraju najvažnije potrebe i nastoji ostvariti najveći mogući učinak i u kratkom i u dugom roku; ističe potrebu za razvojnim strategijama po mjeri, koje osmišljavaju i za koje su odgovorni lokalni subjekti, kako bi se povelo računa o konkretnim izazovima s kojima su suočene pojedine zemlje i skupine zemalja poput malih otočnih zemalja u razvoju, krhkih zemalja i zemalja u razvoju bez izlaska na more;

36.  poziva na razvijanje posebnih strategija za suradnju sa zemljama sa srednjim dohotkom kako bi se učvrstio njihov napredak i suzbijala nejednakost, isključenost, diskriminacija i siromaštvo, osobito promicanjem pravednih i naprednih poreznih sustava, i istodobno naglašava da zemlje sa srednjim dohotkom nisu homogena skupina te da stoga svaka od njih ima specifične potrebe koje zahtijevaju prilagođene politike; ističe da je potrebno odgovorno i postupno ukinuti financijsku pomoć zemljama sa srednjim dohotkom i usredotočiti se na druge oblike suradnje, kao što su tehnička pomoć, razmjena iskustava i stručnog znanja u području industrije, javno-javna partnerstva kojima se mogu poduprijeti opća javna dobra kao što su znanost, tehnologija i inovacije, razmjena najboljih praksi i promicanje regionalne suradnje, suradnje jug – jug te trostrane suradnje; naglašava važnost alternativnih izvora financiranja, kao što su mobilizacija domaćih prihoda, zajmovi pod uvjetima koji nisu povoljni ili pod manje povoljnim uvjetima, tehnička suradnja, suradnja na području oporezivanja, trgovine, istraživanja i javno-privatnih partnerstava;

Učinkovitost razvoja i financiranje

Učinkovitost razvoja

37.  poziva EU i države članice da budu predvodnice među dionicima razvoja te da se ponovno obvežu na cjelovitu provedbu načela učinkovite razvojne suradnje, dajući prioritet mehanizmima, alatima i instrumentima koji omogućuju da više sredstava dospije do krajnjih korisnika, odnosno preuzimanje odgovornosti zemlje za ispunjavanje prioriteta u pogledu razvoja, usklađivanje sa strategijama i sustavima nacionalnoga razvoja partnerskih zemalja, usmjerenost na rezultate, transparentnost, uzajamnu odgovornost i demokratsku uključivost svih dionika; naglašava važnost jačanja napora EU-a kako bi se postigla najveća moguća učinkovitost razvojne suradnje i dao doprinos ostvarenju ambicioznih ciljeva i zadaća utvrđenih u Programu održivog razvoja do 2030. te kako bi se u potpunosti iskoristila javna i privatna sredstva namijenjena za razvoj; poziva na to da se u novom Europskom konsenzusu o razvoju jasno pozove na načela razvojne učinkovitosti;

38.  ponovno ističe važnost povećanja razumijevanja i aktivnoga sudjelovanja europske javnosti u većim raspravama o razvoju i pokušajima da se iskorijeni siromaštvo u svijetu i da se promiče održivi razvoj; naglašava da, u tu svrhu, neformalno obrazovanje i podizanje razine osviještenosti o razvoju, pa i nastavljanjem i širenjem programa obrazovanja i podizanja razine osviještenosti o razvoju (DEAR), mora ostati sastavni dio razvojnih politika EU-a i država članica;

39.  smatra da se pojednostavnjivanjem financiranja i administrativnih postupaka može pomoći unapređenju učinkovitosti; poziva na reformu EU-a kojom bi se ubrzala provedba (kako je već navedeno u stavku 122. Europskog konsenzusa o razvoju iz 2005.) te u kojoj bi se razmotrila potreba izmjene postupaka odabira usredotočenjem na podnositelja zahtjeva, i to na njegov identitet, stručno znanje, iskustva, uspješnost i pouzdanost u zadanom području (ne samo na formalne uvjete prihvatljivosti);

40.  ponovno ističe važnost izgradnje kapaciteta za poboljšanje sposobnosti građana, organizacija, vlada i društava da u potpunosti izvršavaju svoje uloge u oblikovanju, provođenju, praćenju i ocjenjivanju strategija održivoga razvoja;

41.  pozdravlja postignuti napredak, ali i poziva Uniju i države članice na intenzifikaciju i širenje zajedničke izrade programa i zajedničkih aktivnosti provedbe kako bi se objedinili resursi, poboljšala podjela rada u zemljama, smanjili troškovi transakcija, izbjegli preklapanja i fragmentacija pomoći, poboljšala vidljivost Europske unije na lokalnoj razini te promicala nadležnost zemalja za razvojne strategije i usklađivanje s prioritetima partnerskih zemalja; naglašava da je ključno da se među europskim akterima realizira zajednički proces izrade programa i da ne bude otvoren drugim donatorima, osim kada to zahtijeva lokalna situacije, i da se pritom ne naruši europska narav tog postupka; poziva EU i države članice da dodatno usklade svoje aktivnosti s drugim donatorima i organizacijama, kao što su novi donatori, organizacije civilnog društva, privatni filantropi, financijske institucije i poduzeća iz privatnog sektora; sa zabrinutošću napominje da je od sredine 2015. samo pet država članica EU-a objavilo planove za ispunjavanje obveza iz Busana; potiče države članice da objave planove za ispunjavanje obveza i podnose izvješća o poduzetim naporima oko razvojne učinkovitosti jednom godišnje;

42.  podsjeća na svoj zahtjev(25) za kodifikaciju i jačanje mehanizama i praksi kojima se jamči veća komplementarnost i djelotvorna koordinacija razvojne pomoći među državama članicama i institucijama EU-a te pružaju jasna i provediva pravila kojima se osigurava demokratska odgovornost na nacionalnoj razini, usklađivanje, prilagodba državnim strategijama i sustavima, predvidljivost sredstava, transparentnost i uzajamna odgovornost;

43.  ističe da bi razvojna učinkovitost trebala biti jedan od glavnih pokretača nove razvojne politike EU-a; podsjeća da to ne ovisi samo o donatorima pomoći, već i o postojanju djelotvornih institucija spremnih na suradnju, stabilnih politika, vladavine prava, uključivog demokratskog vladanja te zaštitnih mehanizama protiv korupcije u zemljama u razvoju i nezakonitih financijskih tokova na međunarodnoj razini;

44.  uviđa ulogu koju u razvoju imaju lokalna i regionalna tijela vlasti, te posebno u decentraliziranoj suradnji europskih lokalnih i regionalnih vlasti s onima iz partnerskih zemalja kao djelotvorno sredstvo za uzajamno jačanje kapaciteta, kao i u provedbi ciljeva održivoga razvoja na lokalnoj razini;

Financiranje razvoja

45.  ponavlja da službena razvojna pomoć mora ostati temelj razvojne politike EU-a; podsjeća na predanost EU-a u ostvarivanju cilja službene razvojne pomoći od 0,7 % BND-a do 2030.; naglašava da je važno da druge zemlje, i razvijene i one u razvoju, također povećaju službenu razvojnu pomoć; ističe važnu ulogu službene razvojne pomoći kao katalizatora promjene i poluge za mobilizaciju drugih resursa; podsjeća na obvezu EU-a da mobilizira resurse za klimatsko djelovanje u zemljama u razvoju, da doprinese postizanju cilja razvijenih zemalja da mobiliziraju 100 milijardi USD na godinu te da održi udvostručenje financijskih sredstava za biološku raznolikost za zemlje u razvoju;

46.  poziva na objektivne i transparentne kriterije u raspodjeli sredstava za razvojnu pomoć na razini država članica i EU-a; poziva na to da se ti kriteriji temelje na potrebama, procjenama učinka i na političkoj, društvenoj i gospodarskoj uspješnosti, kako bi se sredstva iskoristila na najučinkovitiji način; međutim, ističe da takva raspodjela ne smije biti uvjetovana uspješnošću u područjima koja nisu izravno povezana s razvojnim ciljevima; ističe da dobre rezultate u ostvarivanju zajednički dogovorenih ciljeva treba poticati i nagrađivati; ističe važnost raščlanjenih podataka na teritorijalnoj razini za bolje ocjenjivanje učinka službene razvojne pomoći;

47.  prepoznaje da se općom proračunskom potporom promiče nacionalna odgovornost, usklađivanje s nacionalnim razvojnim strategijama partnerskih zemalja, naglasak na rezultatima, transparentnosti i međusobnoj odgovornosti, ali naglašava da je treba razmotriti samo kada postoje odgovarajući uvjeti i djelotvorni kontrolni sustavi; podsjeća na to da je proračunska podrška najprikladniji instrument za uspostavljanje pravog političkog dijaloga kojim će se ostvariti veća razina osnaživanja i odgovornosti;

48.  smatra da će za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja biti potrebno financiranje i razvojne mjere koje nadilaze službenu razvojnu pomoć i javne politike; naglašava potrebu za domaćim i međunarodnim, privatnim i javnim financiranjem, te za politikama koje povezuju javne i privatne aktivnosti u interesu razvoja i potiču okruženje koje pogoduje rastu i njegovoj pravednoj raspodjeli u nacionalnim proračunima;

49.  podsjeća da se zemlje u razvoju suočavaju s velikim ograničenjima u prikupljanju poreznog prihoda i posebno su pogođene utajom poreza na dobit i nezakonitim financijskim tokovima; poziva EU i njegove države članice da jačaju usklađenost politika u interesu razvoja u tom području, da istraže učinak prelijevanja njihovih poreznih modela i zakona na zemlje u razvoju i da se zalažu za bolju zastupljenost zemalja u razvoju na međunarodnim forumima uspostavljenima radi reformiranja svjetske porezne politike;

50.  poziva EU i države članice da pruže potporu zemljama s niskim i srednje visokim dohotkom u stvaranju pravednih, naprednih, transparentnih i učinkovitih poreznih sustava, kao i drugih sredstava mobilizacije domaćih resursa, kako bi se povećala predvidljivost i stabilnost takvog financiranja i smanjila ovisnost o pomoći; poziva na takvu potporu u područjima kao što su porezna uprava i upravljanje javnim financijama, sustavi pravedne preraspodjele, borba protiv korupcije, te borba protiv manipuliranja transfernim cijenama, utaje poreza i drugih oblika nezakonitih financijskih tokova; naglašava važnost fiskalne decentralizacije i potrebu za izgradnjom kapaciteta radi podupiranja subnacionalnih vlasti u kreiranju lokalnih poreznih sustava i prikupljanju poreza;

51.  poziva EU i njegove države članice da uspostave obvezno izvješćivanje po državama o multinacionalnim poduzećima, zajedno s obveznim objavljivanjem sveobuhvatnih i usporedivih podataka o aktivnostima poduzeća kako bi se zajamčila transparentnost i odgovornost; poziva EU i njegove države članice da razmotre učinak prelijevanja njihove porezne politike, uređenja i zakona na zemlje u razvoju te da poduzmu reforme potrebne da se zajamči da europska poduzeća koja ostvaruju dobit u zemljama u razvoju plaćaju svoj odgovarajući udio poreza u tim zemljama;

52.  ističe potrebu za spajanjem i javno-privatnim partnerstvima kako bi se potaknulo financiranje izvan okvira službene razvojne pomoći i kako bi se istinski slijedila načela razvojne učinkovitosti, ali naglašava da se trebaju temeljiti na transparentnim kriterijima, da se mora jasno pokazati njihova dodatnost i pozitivan učinak na razvoj, da ne smiju ugroziti opću dostupnost kvalitetnih osnovnih javnih usluga i da sva plaćanja moraju biti transparentna; naglašava da projekti koji se financiraju moraju poštovati nacionalne razvojne ciljeve, međunarodno priznate socijalne i okolišne standarde i standarde u području ljudskih prava, potrebe i prava lokalnog stanovništva i načela razvojne učinkovitosti; u tom pogledu prepoznaje da tradicionalno korištenje zemljištem, na primjer u slučaju maloposjednika i stočara, uglavnom nije evidentirano, ali ga treba poštovati i zaštititi; ponavlja da poduzeća uključena u razvojna partnerstva u svojem cjelokupnom poslovanju trebaju poštovati načela društveno odgovornog poslovanja, Vodeća načela UN-a te Smjernice OECD-a te promicati etične poslovne prakse; napominje da se razvojnim politikama i programima ostvaruje dvostruka dividenda kada je ostvarena razvojna učinkovitost; poziva sve aktere u razvoju da u potpunosti prilagode sva svoja djelovanja tim načelima;

53.  poziva EU da promiče ulaganja koja stvaraju pristojna radna mjesta u skladu sa standardima Međunarodne organizacije rada i Programom održivog razvoja do 2030.; u tom pogledu ističe važnost socijalnoga dijaloga i potrebu za transparentnošću i odgovornošću privatnog sektora u slučaju javno-privatnih partnerstava te kada se razvojni novac rabi za spajanje;

54.  ističe da se razvojna sredstva koja se upotrebljavaju za predloženi europski plan za vanjska ulaganja, kao i za postojeće uzajamne fondove, moraju pridržavati razvojnih ciljeva u skladu sa službenom razvojnom pomoći i novim ciljevima održivoga razvoja; poziva na uspostavu mehanizama koji će omogućiti Parlamentu da ispuni svoju nadzornu ulogu pri korištenju razvojnim sredstvima EU-a izvan uobičajenih proračunskih postupaka EU-a, prije svega time da mu se dodijeli status promatrača za europski plan za vanjska ulaganja, uzajamni fond i druga strateška povjerenstva koja odlučuju o prioritetima i rasponu programa i projekata;

55.  prepoznaje ulogu lokalnih mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća, zadruga te uključivih poslovnih modela te istraživačkih zavoda i organizacija kao pokretača rasta, zapošljavanja i lokalnih inovacija, što će doprinijeti postizanju ciljeva održivog razvoja; poziva na promicanje poticajnog okruženja za ulaganja, industrijalizaciju, poslovne aktivnosti, znanost, tehnologiju i inovacije u cilju poticanja i ubrzanja domaćeg gospodarskog i ljudskog razvoja, kao i programa osposobljavanja i redovnih javno-privatnih dijaloga; priznaje ulogu EIB-a u europskom planu za vanjska ulaganja i ističe da bi se njegove inicijative trebale usredotočiti ponajprije na mlade i žene, kao i da bi, u skladu s načelima razvojne učinkovitosti, trebale doprinijeti ulaganjima u društveno relevantnim sektorima, kao što su vodoopskrba, zdravstvo i obrazovanje, te podupirati poduzetništvo i lokalni privatni sektor; poziva EIB da izdvoji više sredstava za mikrofinanciranje uz snažan naglasak na rodnoj perspektivi; nadalje, poziva EIB da surađuje s Afričkom razvojnom bankom na financiranju dugoročnih investicija u službi održivoga razvoja te ostale razvojne banke da predlože instrument za mikrokredite kojim bi se subvencionirali održivi zajmovi obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima;

56.  smatra neizostavnim da se u novi konsenzus uvrsti upućivanje na čvrstu obvezu EU-a da uspostavi pravno obvezujući okvir kojim se poduzeća poziva na odgovornost za njihovo nedopušteno poslovanje u zemljama u kojima posluju s obzirom na to da utječu na sva područja društva, od profitiranja od dječjega rada do izostanka plaće dostatne za podmirivanje osnovnih životnih potreba, od izlijevanja nafte do masovne deforestacije, od uznemiravanja branitelja ljudskih prava do jagme za zemljištem;

57.  poziva Europsku uniju i njezine države članice da promiču obvezujuće mjere kojima bi se zajamčilo da multinacionalne korporacije plaćaju poreze u zemljama u kojima ostvaruju dobit te da promiču obvezno izvješćivanje po zemljama za privatni sektor, čime bi se poboljšali kapaciteti mobilizacije domaćih resursa pojedinih zemalja; poziva na analizu učinaka prelijevanja kako bi se preispitale moguće prakse premještanja dobiti;

58.  poziva na pristup održivosti duga utemeljen na ljudskim potrebama, s pomoću obvezujućeg niza standarda za utvrđivanje odgovornog davanja i uzimanja zajmova, revizije dugova i mehanizma za pravedno restrukturiranje duga, čime bi se trebala procijeniti zakonitost i održivost opterećenja zemalja dugom;

Usklađenost politika u interesu razvoja

59.  poziva na raspravu o usklađenosti politika u interesu razvoja širom EU-a kako bi se razjasnila veza između te usklađenosti i usklađenosti politika za održivi razvoj; naglašava ključnu važnost primjene načela usklađenosti politika u interesu razvoja u svim politikama EU-a; naglašava da bi usklađenost politika u interesu razvoja trebala biti važan element strategije EU-a za postizanje ciljeva održivog razvoja; ponavlja da su potrebni dodatni napori institucija EU-a i država članica kako bi se uzeli u obzir ciljevi razvojne suradnje u svim unutarnjim i vanjskim politikama za koje je vjerojatno da će utjecati na zemlje u razvoju, kako bi se pronašli djelotvorni mehanizmi i kako bi se upotrijebile najbolje prakse na razini država članica za provedbu i procjenu usklađenosti politika u interesu razvoja, kako bi se zajamčilo da se ta usklađenost ostvaruje uz rodno osjetljiv pristup te kako bi se u taj proces uključili svi dionici, među ostalim i organizacije civilnoga društva te lokalna i regionalna tijela vlasti;

60.  predlaže da se radi jamčenja usklađenosti politika u interesu razvoja uspostavi mehanizam arbitraže, za koji bi bio nadležan predsjednik Europske komisije, i da u slučaju razilaženja različitih politika Unije predsjednik preuzima potpunu političku odgovornost za opće smjernice te se za neku politiku odlučuje na temelju obveza koje je Unija preuzela u pogledu usklađenosti politika u interesu razvoja; smatra da bi se nakon faze utvrđivanja problema mogla razmotriti reforma postupaka donošenja odluka unutar Komisije i u okviru suradnje među službama;

61.  poziva na pojačani dijalog između EU-a i zemalja u razvoju u pogledu promicanja i provedbe usklađenosti politika u interesu razvoja koje poduzima EU; smatra da povratne informacije partnera EU-a o napretku usklađenosti politika u interesu razvoja mogu imati ključnu ulogu u pribavljanju točne ocjene njezina učinka;

62.  ponavlja svoj poziv na razvoj postupaka upravljanja kojima će se usklađenost politika u interesu razvoja promicati na globalnoj razini i poziv da EU preuzme vodstvo u promicanju koncepta usklađenosti politika u interesu razvoja na međunarodnoj sceni;

Trgovina i razvoj

63.  naglašava važnost pravedne i propisno regulirane trgovine u promicanju regionalne integracije, doprinosu održivom rastu i borbi protiv siromaštva; ističe da trgovinska politika EU-a mora biti dio programa održivog razvoja i odražavati ciljeve razvojne politike EU-a;

64.  ističe da unilateralne trgovinske povlastice za zemlje u razvoju koje se ne ubrajaju u najmanje razvijene zemlje još uvijek postoje u svrhu potpomaganja razvoja; također smatra da bi se u novom Konsenzusu trebalo referirati na obvezu koju je EU preuzeo za promicanje pravednih i etičnih trgovinskih aranžmana s malim proizvođačima u zemljama u razvoju;

65.  pozdravlja priznavanje velikog doprinosa pravedne trgovine u provedbi UN-ova Programa razvoja do 2030.; poziva EU da ispuni i dodatno razradi obvezu da podupre primjenu poštenih trgovinskih aranžmana u EU-u i partnerskim zemljama kako bi svojim trgovinskim politikama promicao održivu potrošnju i proizvodne modele;

66.  ističe da EU treba nastaviti pružati potporu zemljama u razvoju u izgradnji trgovinskog kapaciteta i razvoju infrastrukture i domaćeg privatnog sektora, kako bi im se omogućilo stvaranje dodane vrijednosti i diversificiranje proizvodnje te povećanje trgovine;

67.  ponavlja da je zdrav okoliš, uključujući stabilnu klimu, neophodan da bi se iskorijenilo siromaštvo; podupire nastojanja EU-a da se poveća transparentnost i odgovornost u upravljanju prirodnim resursima, njihovoj ekstrakciji i trgovini, promiče održiva potrošnja i proizvodnja te spriječi nezakonita trgovina u sektorima kao što su minerali, drvna sirovina i divlja flora i fauna; čvrsto vjeruje da su potrebni dodatni globalni napori kako bi se izradili regulatorni okviri za lance opskrbe i povećala odgovornost privatnog sektora te se time zajamčilo održivo upravljanje i trgovina prirodnim resursima te zemljama bogatima resursima i njihovu stanovništvu, štiteći pritom prava lokalnih i autohtonih zajednica, omogućila dodatna korist od takve trgovine i održive brige o biološkoj raznolikosti i ekosustavima; pozdravlja napredak postignut od sklapanja Pakta o održivosti za Bangladeš i poziva Komisiju da proširi takve okvire na druge sektore; u tom pogledu snažno potiče Komisiju da poboljša inicijative za društveno odgovorno poslovanje i postupanje s dužnom pažnjom koje dopunjuju važeću uredbu EU-a o drvnoj sirovini u vezi s predloženom uredbom EU-a o mineralima iz područja pogođenih sukobima, i proširi ih na druge sektore;

68.  izražava žaljenje zbog toga što još uvijek ne postoji regulatorni okvir za korporacije o poštovanju ljudskih prava i obveza u odnosu na socijalne i ekološke standarde, čime se određenim državama i poduzećima dopušta da ih nekažnjeno zaobilaze; poziva EU i njegove države članice da se aktivno uključe u rad UN-ova Vijeća za ljudska prava i Programa UN-a za zaštitu okoliša na pripremi međunarodnog sporazuma u okviru kojega bi transnacionalne korporacije snosile odgovornost za povrede ljudskih prava i kršenja standarda zaštite okoliša;

69.  potvrđuje važnost koordiniranih i žurnijih mjera za borbu protiv pothranjenosti radi ispunjenja Programa održivog razvoja do 2030. i postizanja cilja održivog razvoja br. 2 za iskorjenjivanje gladi;

70.  podsjeća na ključnu ulogu šuma u ublažavanju klimatskih promjena, očuvanju biološke raznolikosti i smanjenju siromaštva te poziva EU da doprinese zaustavljanju i poništavanju učinka deforestacije i uništavanja šuma, kao i da promiče održivo upravljanje šumama u zemljama u razvoju;

Sigurnost i razvoj

71.  ponavlja da su sigurnost i razvoj izravno povezani, no ističe potrebu da se strogo pridržava nedavne reforme službene razvojne pomoći o upotrebi razvojnih instrumenata za sigurnosnu politiku primjenom jasnog cilja iskorjenjivanja siromaštva i promicanja održivog razvoja; ističe da se cilj ostvarivanja mirnih i uključivih društava s pristupom pravdi za sve treba odraziti u vanjskom djelovanju EU-a kojim se, davanjem podrške svim akterima koji bi taj cilj mogli ostvariti, jača otpornost, promiče sigurnost ljudi, jača vladavina prava, vraća povjerenje i rješavaju složeni izazovi nesigurnosti, nestabilnosti i demokratske tranzicije;

72.  smatra da treba jačati sinergiju između zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) i razvojnih instrumenata kako bi se pronašla odgovarajuća ravnoteža između sprečavanja sukoba, rješavanja sukoba i oporavka i razvoja nakon sukoba; ističe da programi i mjere vanjske politike u tu svrhu moraju biti sveobuhvatni i prilagođeni situaciji u određenoj zemlji, a kada su financirani sredstvima namijenjenima za razvojnu politiku, doprinose temeljnim razvojnim ciljevima utvrđenima u okviru službene razvojne pomoći; naglašava da su temeljne zadaće razvojne suradnje i dalje pružanje potpore zemljama u nastojanju da stvore stabilne i mirne države u kojima se poštuju dobro upravljanje, vladavina prava i ljudska prava, te rad na uspostavi održivih i funkcionalnih tržišnih gospodarstava s ciljem ostvarivanja blagostanja i ispunjavanja svih osnovnih ljudskih potreba; ističe potrebu da se u tom pogledu poveća neznatno financiranje ZSOP-a kako bi se omogućila njegova šira primjena, među ostalim u korist razvoja pri čemu bi se vodilo računa o usklađenosti politika u interesu razvoja;

Migracije i razvoj

73.  ističe središnju ulogu razvojne suradnje u rješavanju temeljnih uzroka prisilnih migracija i raseljavanja, poput nestabilnosti država, sukoba, nesigurnosti i marginalizacije, siromaštva, nejednakosti i diskriminacije, kršenja ljudskih prava, ograničenog pristupa osnovnim uslugama kao što su zdravstvo i obrazovanje i klimatskih promjena; utvrđuje sljedeće ciljeve kao preduvjete za stabilne, otporne države koje će manje vjerojatno dospjeti u situacije koje bi u konačnici mogle rezultirati prisilnim migracijama: promicanje ljudskih prava i dostojanstva naroda, izgradnje demokracije, dobrog upravljanja i vladavine prava, socijalne uključenosti i kohezije, gospodarskih mogućnosti s pristojnim radnim mjestima kroz poduzeća u čijem su središtu ljudi i politički prostor za civilno društvo; poziva da se razvojna suradnja usmjeri na te ciljeve kako bi se poduprla otpornost te poziva na to da se razvojna pomoć za hitne situacije namijeni za migracije kako bi se situacija stabilizirala, kako bi države mogle i dalje funkcionirati i kako bi se raseljenim osobama omogućio dostojanstven život;

74.  podsjeća na pozitivan doprinos migranata održivom razvoju, kao što je istaknuto u UN-ovu Programu razvoja do 2030., uključujući doznake, čije troškove transfera treba dodatno smanjiti; ističe da zajednički ozbiljan odgovor na izazove povezane s migracijama i krizama zahtijeva koordiniraniji, sustavniji i strukturiraniji pristup, koji odgovara interesima zemalja podrijetla i odredišnih zemalja; ističe da djelotvoran način da se pomogne brojnim izbjeglicama i tražiteljima azila podrazumijeva poboljšanje uvjeta i pružanje humanitarne i razvojne pomoći; istovremeno se protivi svim pokušajima da se pružanje pomoći povezuje s graničnom kontrolom, upravljanjem migracijskim tokovima i sporazumima o ponovnom prihvatu;

75.  naglašava da zemlje podrijetla i tranzitne države migranata trebaju prilagođena razvojna rješenja koja su u skladu s njihovim političkim i društveno-gospodarskim situacijama; ističe potrebu da se takvom suradnjom promiču ljudska prava i dostojanstvo za sve, dobro upravljanje, mir i izgradnja demokracije te da bi temelji te suradnje trebali biti zajednički interesi i vrijednosti te poštovanje međunarodnog prava;

76.  naglašava potrebu za pomnim parlamentarnim nadzorom i praćenjem sporazuma povezanih s upravljanjem migracijama i uporabe razvojnih sredstava povezane s migracijama; ističe važnost bliske suradnje i uspostave dobre prakse razmjene informacija među institucijama, osobito u području migracija i sigurnosti; podsjeća da je zbog ograničene transparentnosti, manjka savjetovanja i regionalne nadležnosti zabrinut zbog sve veće uporabe uzajamnih fondova;

77.  ističe da, s obzirom na nedavne mjere politika EU-a u borbi protiv temeljnih uzroka prisilnih migracija, europska razvojna politika mora biti obuhvaćena definicijom Odbora OECD-a za razvojnu pomoć i temeljiti se na razvojnim potrebama i ljudskim pravima; nadalje ističe da razvojna pomoć ne smije biti uvjetovana suradnjom u pitanjima povezanima s migracijama kao što su upravljanje granicama ili sporazumi o ponovnom prihvatu;

Humanitarna pomoć

78.  ističe potrebu za užom povezanošću humanitarne pomoći i razvojne suradnje u cilju rješavanja manjkova u financiranju, izbjegavanja preklapanja i stvaranja paralelnih sustava, te stvaranja uvjeta za održivi razvoj kojem su inherentni otpornost i alati za uspješnije sprečavanje kriza i veću pripravnost; poziva EU da ispuni svoju obvezu da do 2020. barem 25 % razvojne pomoći na što izravniji način pruži lokalnim i nacionalnim akterima, u skladu s „velikim dogovorom” (Grand Bargain);

79.  podsjeća na temeljna načela humanitarne pomoći: humanost, neutralnost, nezavisnost i nepristranost; pozdravlja ustrajnost Komisije da se ne spoje Europski konsenzus o razvoju i Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći;

80.  ističe potrebu za jačanjem međunarodne pomoći, koordinacije i resursa za odgovor na krizne situacije, oporavak i obnovu nakon katastrofa;

81.  pozdravlja obvezu da se podupre promicanje informacijskih i komunikacijskih tehnologija u zemljama u razvoju i poticajnog okruženja za digitalno gospodarstvo jačanjem besplatne, otvorene i sigurne povezanosti; podsjeća da sateliti mogu pružiti ekonomična rješenja za povezivanje sredstava i ljudi u udaljenim područjima te potiče EU i njegove države članice da o tome vode računa pri radu na tom području;

Globalna javna dobra i izazovi

82.  čvrsto je uvjeren da se EU i države članice zbog svoje globalne prisutnosti nalaze u dobrom položaju da zadrže vodeću međunarodnu ulogu u pristupanju općim javnim dobrima i izazovima, koja su pod sve većim pritiskom i nerazmjerno utječu na siromašne; poziva na to da se u Konsenzus uvrste globalna javna dobra i izazovi u području okoliša, među ostalim, ljudski razvoj, okoliš, kao i klimatske promjene i pristup vodi, nesigurnost i nestabilnost država, migracije, cjenovno dostupne energetske usluge, sigurnost opskrbe hranom te iskorjenjivanje malnutricije i gladi;

83.  podsjeća da mala i obiteljska poljoprivredna gospodarstva, što je najrašireniji poljoprivredni model u svijetu, imaju ključnu ulogu u ispunjenju ciljeva održivog razvoja jer znatno pridonose sigurnosti hrane, borbi protiv erozije tla i gubitka biološke raznolikosti te ublažavanju klimatskih promjena, a usto stvaraju radna mjesta; naglašava da bi EU trebao, s jedne strane, promicati osnivanje organizacija poljoprivrednika, uključujući zadruge, a s druge strane održivu poljoprivredu usredotočenu na poljoprivredno-ekološke prakse, bolju produktivnost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, prava poljoprivrednika i prava na korištenje zemljišta i neformalnih sustava sjemena kao sredstva za jamčenje sigurnosti opskrbe hranom, snabdijevanja lokalnih i regionalnih tržišta te poštenih prihoda i pristojnog života za poljoprivrednike;

84.  podsjeća na to da „privatni sektor” nije homogeni skup aktera; stoga naglašava da bi razvojna politika EU-a i država članica u pristupanju privatnom sektoru trebala obuhvaćati diferencirane strategije kako bi se angažirale razne kategorije aktera privatnog sektora, uključujući one usmjerene na proizvodnju, mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća, zadruge, socijalna poduzeća i ona koja posluju u okviru solidarnoga gospodarstva;

85.  ponovno potvrđuje da je jamčenje pristupa cjenovno pristupačnim, pouzdanim, održivim i suvremenim oblicima energije do 2030. (cilj održivog razvoja br. 7) ključno za ispunjenje osnovnih ljudskih potreba, uključujući pristup čistoj vodi, sanitarnim uslugama, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, te je također presudno za podupiranje lokalnih poduzeća i sve vrste gospodarskih aktivnosti i ključni je pokretač razvoja;

86.  naglašava da povećanje produktivnosti maloposjednika i ostvarivanje održive poljoprivrede i prehrambenih sustava otpornih na klimatske promjene ima ključnu ulogu u ispunjenju cilja održivog razvoja br. 2 i konceptu održive potrošnje i proizvodnje u okviru cilja održivog razvoja br. 12, koji nadilazi načela kružnog gospodarstva i bavi se utjecajima na okoliš i društvo te ljudska prava; ističe da bi se EU stoga trebao usredotočiti na promicanje održive proizvodnje hrane i otpornih poljoprivrednih praksi kojima se povećava produktivnost i proizvodnja; uviđa specifične potrebe poljoprivrednica u vezi sa sigurnošću opskrbe hranom;

87.  ističe važnost nastavljanja rada na poboljšanju pristupa vodi, sanitarnim uslugama i higijeni kao sveprisutnim pitanjima o kojima ovisi postizanje drugih ciljeva iz programa za razdoblje nakon 2015., a u to se ubrajaju i zdravlje, obrazovanje i ravnopravnost spolova;

88.  poziva EU da promiče globalne inicijative namijenjene rješavanju izazova povezanih s brzom urbanizacijom i stvaranju sigurnijih, uključivijih, otpornijih i održivijih gradova; u tom kontekstu pozdravlja nedavno donošenje Novog programa za gradove na Konferenciji UN-a o stanovanju i održivom gradskom razvoju (Habitat III) kojim se žele ispitati bolji načini planiranja, projektiranja, financiranja, razvoja, gospodarenja i upravljanja gradovima u svrhu potpomaganja borbe protiv siromaštva i gladi, poboljšanja zdravlja i zaštite okoliša;

89.  poziva da se EU dodatno potrudi oko zaštite oceana i morskih resursa; u tom kontekstu pozdravlja nedavno donesene inicijative Komisije za poboljšanje međunarodnog upravljanja oceanima u svrhu promicanja boljeg upravljanja i ublažavanja utjecaja klimatskih promjena na mora i ekosustave;

90.  ističe važnost tematiziranja povezanosti održive poljoprivrede i ribarstva s povećanom produktivnošću, što dovodi do smanjenja gubitka i rasipanja hrane, transparentnom upravljanju prirodnim resursima i prilagodbi klimatskim promjenama;

Razvojna politika EU-a

91.  ponavlja da komparativne prednosti koje su rezultat aktivnosti EU-a u pogledu razvoja uključuju globalnu prisutnost EU-a, fleksibilnost povezanu s rasponom instrumenata i načinima provedbe, ulogu EU-a i predanost dosljednosti i koordinaciji politika, pristup utemeljen na pravima i demokraciji, važnost EU-a u smislu stvaranja kritične mase u bespovratnim sredstvima te dosljednu potporu civilnom društvu;

92.  ističe potrebu za time da EU svoje komparativne prednosti prevede u usredotočivanje djelovanja na određeni broj područja politika, među ostalima na demokraciju, dobro upravljanje i ljudska prava, opća javna dobra i izazove, trgovinu i regionalnu integraciju te suzbijanje temeljnih uzroka nesigurnosti i prisilnih migracija; ističe da će se takvo usredotočivanje trebati prilagoditi potrebama i prioritetima pojedinačnih zemalja u razvoju i regija u skladu s načelima odgovornosti i partnerstva;

93.  podsjeća na rastuću ulogu doprinosa sporta razvoju i miru kroz promociju tolerancije i kulture međusobnog poštovanja kao i doprinos sporta osnaživanju žena i mladih, pojedinaca i zajednica, kao i zdravlja, obrazovanja i socijalne uključenosti;

94.  ističe važnost kolektivnog, sveobuhvatnog, transparentnog i pravovremenog sustava odgovornosti za praćenje i pregled provedbe Programa održivog razvoja do 2030. i Konsenzusa, koje će provoditi EU i njegove države članice, te naglašava da je u pogledu odgovornosti i za parlamentarni nadzor i dalje potrebno godišnje izvješćivanje o napretku u provedbi svih obveza u okviru razvojne politike, među ostalim onih u vezi s djelotvornošću, usklađenošću politika u interesu razvoja te službenom razvojnom pomoći; žali zbog nedavnih i očekivanih propusta u izvješćivanju; pozdravlja planove Komisije da izvrši ocjenu Konsenzusa na sredini razdoblja provedbe;

o
o   o

95.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te Europskoj službi za vanjsko djelovanje.

(1) SL C 46, 24.2.2006., str. 1.
(2) http://www.oecd.org/dac/effectiveness/49650173.pdf
(3) http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-14684-2016-INIT/hr/pdf
(4) http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/70/1&Lang=E
(5) http://www.un.org/esa/ffd/wp-content/uploads/2015/08/AAAA_Outcome.pdf
(6) https://unfccc.int/resource/docs/2015/cop21/eng/l09r01.pdf
(7) https://www.worldhumanitariansummit.org/
(8) https://habitat3.org/the-new-urban-agenda/
(9) http://effectivecooperation.org/wp-content/uploads/2016/05/4314021e.pdf
(10) Zaključci Vijeća, 15.5.2007.
(11) Zaključci Vijeća, 19.5.2014.
(12) Dokument Vijeća 10715/16.
(13) SL C 280 E, 18.11.2006., str. 484.
(14) SL C 33 E, 5.2.2013., str. 77.
(15) SL C 468, 15.12.2016., str. 73.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0196.
(18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0265.
(19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0137.
(20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0224.
(21) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0246.
(22) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0437.
(23) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0299.
(24) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0437.
(25) Rezolucija od 11. prosinca 2013.

Pravna napomena