Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2016/2247(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0019/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0019/2017

Rasprave :

PV 14/02/2017 - 19
CRE 14/02/2017 - 19

Glasovanja :

PV 15/02/2017 - 7.14

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0041

Usvojeni tekstovi
PDF 400kWORD 68k
Srijeda, 15. veljače 2017. - Strasbourg Završno izdanje
Bankovna unija – godišnje izvješće za 2016.
P8_TA(2017)0041A8-0019/2017

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2016. (2016/2247(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir akcijski plan Komisije o uniji tržišta kapitala od 30. rujna 2015. (COM(2015)0468),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o pregledu stanja i izazovima u regulaciji financijskih usluga u EU-u: put prema učinkovitijem i djelotvornijem okviru EU-a za financijsku regulaciju i prema uniji tržišta kapitala te njihov utjecaj(1),

–  uzimajući u obzir izjavu sa sastanka na vrhu članica europodručja od 29. lipnja 2012., u kojoj je izražena namjera da se „prekine začarani krug između banaka i država”(2),

–  uzimajući u obzir prvo priopćenje Europskog odbora za sistemske rizike o usporednom bankarskom sustavu u EU-u iz srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) o globalnoj financijskoj stabilnosti iz 2016.,

–  uzimajući u obzir rezultate testova otpornosti na stres koje je provelo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) i objavilo 29. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir rezultate praćenja Direktive o kapitalnim zahtjevima (CRD IV) i Uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR) / Basel III koje je provelo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) na temelju podataka iz prosinca 2015. i objavilo u rujnu 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća ECOFIN od 17. lipnja 2016. o programu dovršetka bankovne unije,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. studenoga 2015. naslovljenu „Ususret dovršetku bankovne unije” (COM(2015)0587),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (Uredba o jedinstvenom nadzornom mehanizmu)(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma između Europske središnje banke i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (Okvirna uredba o SSM-u)(4),

–  uzimajući u obzir obrazloženje Jedinstvenog nadzornog mehanizma o prioritetima nadzora za 2016.,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Europske središnje banke o nadzornim aktivnostima 2015. iz ožujka 2016.(5),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće 29/2016 Europskog revizorskog suda o jedinstvenom nadzornom mehanizmu(6);

–  uzimajući u obzir izvješće EBA-e iz srpnja 2016. o dinamici i pokretačima neprihodujuće izloženosti u bankovnom sektoru EU-a,

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog odbora za sistemske rizike o regulatornom postupanju s izloženošću javnom dugu iz ožujka 2015.

–  uzimajući u obzir odobrenje Upravnog vijeća ESB-a od 4. listopada 2016. u pogledu načela za povećanje transparentnosti prilikom izrade uredbi ESB-a o europskoj statistici i uzimajući u obzir prakse Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije povezane s transparentnošću,

–  uzimajući u obzir savjetovanje ESB-a iz rujna 2016. o nacrtu smjernica za banke u vezi s lošim kreditima,

–  uzimajući u obzir Vodič ESB-a o mogućnostima i diskrecijskim pravima dostupnima prema pravu Unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/445 Europske središnje banke od 14. ožujka 2016. o uporabi mogućnosti i diskrecijskih prava koja su dostupna prema pravu Unije(7),

–  uzimajući u obzir aktualne rasprave u okviru Bazelskog odbora, a posebno savjetodavni dokument o smanjenju razlike u kreditiranju rizikom ponderirane imovine – prepreke za korištenje pristupa internog modela (Reducing variation in credit risk-weighted assets – constraints on the use of internal model approaches) iz ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće EBA-e od 3. kolovoza 2016. o zahtjevima u pogledu omjera financijske poluge u skladu s člankom 511. Uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR) (EBA-Op-2016-13),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća ECOFIN od 12. srpnja 2016. o završetku bazelskih reformi nakon krize,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o ulozi EU-a u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. studenoga 2016. o finalizaciji sporazuma Basel III(9),

–  uzimajući u obzir trenutni rad Komisije na preispitivanju Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012(10) (Uredba o kapitalnim zahtjevima), posebno u pogledu preispitivanja 2. stupa i tretmanu nacionalnih mogućnosti i diskrecijskih prava,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(11) (Direktiva o oporavku i sanaciji banaka),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010(12) (Uredba o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Jedinstvenog odbora za sanaciju za 2015. iz srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o primjeni pravila o državnim potporama za poticajne mjere u korist banaka u kontekstu financijske krize počevši od 1. kolovoza 2013. („Komunikacija o bankarstvu”)(13),

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2016/1450 od 23. svibnja 2016. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju kriteriji povezani s metodologijom za određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze(14),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o procjeni pravila o primitcima u skladu s Direktivom 2013/36/EU i Uredbom (EU) br. 575/2013 od 28. srpnja 2016. (COM(2016)0510),

–  uzimajući u obzir dokument Odbora za financijsku stabilnost (FSB) s uvjetima za ukupan kapacitet pokrića gubitaka (standard TLAC) iz studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir radni dokument Banke za međunarodne namire (BIS) br. 558. iz travnja 2016. o tome zašto je bankovni kapital važan za monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir privremeno izvješće EBA-e o provedbi i izvedbi okvira za MREL od 19. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir dopunsko analitičko izvješće Komisije iz listopada 2016. o učincima prijedloga za Europski sustav osiguranja depozita (EDIS),

–  uzimajući u obzir konačno izvješće EBA-e od 14. prosinca 2016. provedbi i izvedbi okvira za MREL,

–  uzimajući u obzir Sporazum o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u jedinstveni fond za sanaciju, a posebno njegov članak 16.,

–  uzimajući u obzir memorandum o razumijevanju između Jedinstvenog odbora za sanaciju i Europske središnje banke u pogledu suradnje i razmjene informacija od 22. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita(15),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2015. o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 radi uspostave Europskog sustava osiguranja depozita (COM(2015)0586) koji je podnijela Komisija,

–  uzimajući u obzir različite smjernice EBA-e u okviru Direktive o sustavima osiguranja depozita, posebno konačna izvješća o smjernicama za sporazume o suradnji između sustava osiguranja depozita iz veljače 2016. i smjernicama za testove otpornosti na stres sustava osiguranja depozita iz svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu Euroskupine i ministara ECOFIN-a od 18. prosinca 2013. o zaštitnom mehanizmu za jedinstveni sanacijski mehanizam,

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća o bankovnoj uniji i prijelaznim financijskim aranžmanima za jedinstveni fond za sanaciju od 8. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1. o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0019/2017),

A.  budući da je uspostava bankovne unije neophodna komponenta monetarne unije i temeljni sastavni element prave ekonomske i monetarne unije; budući da su potrebni dodatni napori jer će bankovna unija ostati necjelovita sve dok joj nedostaju fiskalni zaštitni mehanizam i treći stup, a takav je europski pristup sustavu osiguranja i reosiguranja depozita o kojem se trenutno raspravlja na razini odbora; budući da će dovršena bankovna unija biti važan doprinos prekidanju veze između država i rizika;

B.  budući da bi Europska središnja banka (ESB) u određenim prilikama mogla biti u sukobu interesa zbog svoje dvostruke odgovornosti koju ima kao tijelo nadležno za monetarnu politiku i tijelo koje nadzire bankovni sustav;

C.  budući da su se tijekom proteklih godina omjeri kapitala i likvidnosti banaka u EU-u općenito stalno poboljšavali; budući da unatoč tome rizik za financijsku stabilnost i dalje postoji; budući da trenutna situacija zahtijeva oprez pri uvođenju opsežnih regulatornih promjena, posebno s obzirom na financijsko okružje realnog gospodarstva;

D.  budući da odgovarajuće čišćenje bilanci banaka nakon krize kasni, a to i dalje ometa gospodarski rast;

E.  budući da jamčenje profitabilnosti bankovnog sektora nije uloga europskih institucija;

F.  budući da je cilj novog sustava sanacije koji je stupio na snagu u siječnju 2016. donijeti promjenu paradigme tako da se sanacija javnim sredstvima (bail-out) zamijeni sanacijom vlastitim sredstvima (bail-in); budući da sudionici na tržištu tek moraju prilagoditi novom sustavu;

G.  budući da je sudjelovanje u bankovnoj uniji otvoreno za države članice koje još nisu uvele euro;

H.  budući da sve države članice koje su uvele euro čine bankovnu uniju; budući da je euro valuta Europske unije; budući da su se sve države članice, osim onih koje imaju izuzeće, obvezale uvesti euro i stoga pridružiti se bankovnoj uniji;

I.  budući da su transparentnost i odgovornost Komisije u odnosu na Europski parlament ključna načela; budući da se time od Komisije podrazumijeva ispravna provedba preporuka Parlamenta, a od Parlamenta ispravna procjena i praćenje te provedbe;

J.  budući da se našim radom na uniji tržišta kapitala ne bi trebao smanjiti pritisak u pogledu dovršenja rada na bankovnoj uniji koja je još uvijek preduvjet za financijsku stabilnost u okružju Europske unije koje se oslanja na banke;

K.  budući da noviji podaci pokazuju da procijenjeni loši krediti u europodručju iznose 1132 milijarde EUR(16);

Nadzor

1.  napominje da su, prema podacima ESB-a, banke u europodručju do travnja 2016. imale 1014 milijardi EUR vrijednosti u takvim kreditima; smatra da je ključno smanjiti tu razinu; pozdravlja napore koji su već učinjeni u nekim državama članicama kako bi se smanjila količina loših kredita; primjećuje, međutim, da se dosad to pitanje uglavnom rješavalo na nacionalnoj razini; smatra da taj problem treba riješiti što prije, no priznaje da za konačno rješenje treba vremena; smatra da bi se u bilo kojem predloženom rješenju trebao uzeti u obzir izvor loših kredita, utjecaj na kapacitet banaka za pozajmljivanje realnom gospodarstvu i potreba za razvojem primarnog i sekundarnog tržišta za loše kredite, po mogućnosti u obliku sigurne i transparentne sekuritizacije, na razini Unije i na nacionalnoj razini; preporučuje da Komisija pomaže državama članicama, između ostalog, u uspostavi namjenskih poduzeća za upravljanje sredstvima („loše banke”) i povećanom nadzoru; u tom kontekstu ponovno ističe važnost mogućnosti prodaje loših kredita radi oslobađanja kapitala, što je posebno bitno za pozajmljivanje banaka malim i srednjim poduzećima; pozdravlja savjetovanje ESB-a o nacrtu smjernica za banke u vezi s lošim kreditima kao prvi korak, no smatra da je potreban znatniji napredak; pozdravlja prijedlog Komisije o poslovnoj nesolventnosti i restrukturiranju, uključujući rano restrukturiranje i drugu priliku, u okviru unije tržišta kapitala; poziva države članice da, u iščekivanju njegova donošenja i u vidu njegove nadopune, poboljšaju svoje relevantno zakonodavstvo, posebno kad je riječ o duljini postupaka oporavaka, funkcioniranje pravosudnih sustava i općenito svoj zakonski okvir u pogledu restrukturiranja duga, te da provedu potrebne strukturne reforme usmjerene na gospodarski oporavak radi rješavanja loših kredita; uviđa da su neke banke u europodručju, prema navodima Banke za međunarodne namire, oslabile svoje kapitalne osnovice isplaćivanjem znatnih dividendi koje su ponekad premašivale razinu zadržane dobiti u kriznim godinama; smatra da se kapitalni položaj banaka može ojačati smanjenjem isplata dividendi i povećanjem svježeg vlasničkog kapitala;

2.  potiče države članice koje još nisu uvele euro da poduzmu sve potrebne korake kako bi to učinile ili da se pridruže bankovnoj uniji kako bi se bankovna unija progresivno uskladila s cijelim unutarnjim tržištem;

3.  izražava zabrinutost zbog dugotrajne nestabilnosti bankarskog okružja u Europi, što je, među ostalim, istaknuto u izvješću MMF-a o globalnoj financijskoj stabilnosti iz 2016. u kojem se navodi da bi Europa zadržala visok udio slabih banaka i banaka u poteškoćama čak i u uvjetima cikličkog oporavka; primjećuje nisku razinu profitabilnosti brojnih institucija u europodručju; ističe da su među objašnjenjima za takvu situaciju između ostalog količina loših kredita, kontekst kamatnih stopa i mogući problemi na strani potražnje; podržava poziv MMF-a da se provedu temeljne promjene kako u poslovnim modelima banaka tako i u sistemskoj strukturi kako bi se zajamčio zdrav europski bankovni sustav;

4.  smatra da postoje rizici povezani s državnim dugom; napominje da su financijske institucije u nekim državama članicama prekomjerno uložile u obveznice koje je izdala njihova vlastita vlada što dovodi do prekomjerne domaće pristranosti, dok je jedan od glavnih ciljeva bankovne unije prekid veze između banaka i državnog rizika; napominje da se odgovarajućim bonitetnim tretmanom državnog duga banke mogu potaknuti da bolje upravljaju svojom izloženošću državnom dugu; ipak primjećuje da državne obveznice imaju ključnu ulogu kao izvor visokokvalitetnog likvidnog kolaterala i u provođenju monetarne politike, te da bi promjena njihova bonitetnog tretmana, posebno ako nije predviđeno postupno uvođenje, mogla znatno utjecati i na financijski i na javni sektor, a to zahtijeva da se pomno razmotre pozitivne i negativne strane revizije aktualnog okvira prije nego što se iznese bilo kakav prijedlog; prima na znanje razne političke opcije iznesene u izvješću radne skupine na visokoj razini o bonitetnom tretmanu izloženosti državnom dugu o kojima se raspravljalo na neslužbenom sastanku Vijeća ECOFIN 22. travnja 2016.; smatra da bi regulatorni okvir EU-a trebao biti usklađen s međunarodnim standardima; stoga s velikim zanimanjem iščekuje rezultate rada Odbora za financijsku stabilnost o državnom dugu na kojima bi se temeljile buduće odluke; smatra da bi se europskim okvirom trebala omogućiti tržišna disciplina pružanjem održivih politika i osiguravanjem visokokvalitetne i likvidne imovine za financijski sektor i sigurnih obveza za vlade; naglašava da se, usporedno s razmišljanjima o državnom dugu, treba razmisliti o konvergenciji u širem nizu ekonomskih pitanja, o pravilima o državnoj potpori i rizicima poput kršenja dužnosti, uključujući financijski kriminal;

5.  smatra da je za deponente, ulagače i nadzornike ključno da se riješi pitanje prevelike varijabilnosti pondera rizika koji se primjenjuju na ponderirane imovine istog razreda u institucijama; podsjeća na to da postojeća pravila kojima se uređuje upotreba internih modela pružaju znatnu razinu fleksibilnosti za banke i dodatni sloj modeliranja rizika iz perspektive nadzora; u tom pogledu pozdravlja rad EBA-e na usklađivanju ključnih pretpostavki i parametara jer su razlike među njima prepoznate kao glavni pokretači varijabilnosti, te rad sustava nadzora banaka ESB-a u okviru njegova projekta ciljane provjere internih modela (TRIM), kao bi se ocijenila i potvrdila prikladnost i primjerenost internih modela; potiče daljnji napredak na tim područjima djelovanja: iščekuje rezultate rada ostvarenog na međunarodnoj razini kako bi se pojednostavila upotreba internih modela u slučaju operativnih rizika i pozajmica za korporativna poduzeća, druge financijske institucije te banke za specijalizirano financiranje i vlasnički kapital kako bi se ponovno utvrdila vjerodostojnost internih modela i osiguralo da su usmjereni na područja u kojima donose dodanu vrijednosti; također pozdravlja uvođenje omjera financijske poluge kao solidnog zaštitnog mehanizma, posebno za globalno sistemski važne institucije (G-SII-ove); ističe da je potreban standardni pristup osjetljiviji na rizik kako bi se zajamčilo da se poštuje načelo „isti rizici, ista pravila”; poziva financijska nadzorna tijela da dozvole nove interne modele samo ako oni ne dovode do neopravdano znatno nižih pondera rizika; ponavlja zaključke iz svoje Rezoluciju od 23. studenoga 2016. o finalizaciji sporazuma Basel III, posebno podsjeća na to da planirane regulatorne promjene ne bi smjele dovesti do sveukupnih povećanja kapitalnih zahtjeva niti narušiti mogućnost banaka da financiraju realno gospodarstvo, posebno mala i srednja poduzeća; ističe da bi u okviru međunarodnog rada trebalo poštovati načelo proporcionalnosti; podsjeća na važnost neprovođenja neopravdanog sankcioniranja bankovnog modela EU-a te izbjegavanja pravljenja razlika između banaka EU-a i međunarodnih banaka; poziva Komisiju da pri izradi novih međunarodnih standarda u tom području zajamči da se europske specifičnosti uzimaju u obzir te da vodi računa o načelu proporcionalnosti i postojanju različitih bankovnih modela pri procjene učinka budućeg zakonodavstva o provedbi međunarodno dogovorenih standarda;

6.  ističe da pouzdan pristup financijama i dobra raspodjela kapitala u europskom modelu bankovnog financiranja uvelike ovise o stabilnim bilancama i odgovarajućoj kapitalizaciji, čija obnova nakon financijske krize nije bila niti jest ujednačeno osigurana diljem Unije što ometa gospodarski rast;

7.  ističe da europski bankovni sektor ima ključnu ulogu u financiranju europskog gospodarstva, a to se podupire snažnim sustavom nadzora; stoga pozdravlja namjeru Komisije da zadrži pomoćni faktor za MSP-ove u nadolazećoj reviziji Direktive o kapitalnim zahtjevima/Uredbe o kapitalnim zahtjevima te da ga proširi izvan njegova postojećega praga;

8.  ističe da bi trebalo slijediti smjernice koje nude međunarodni forumi u najvećoj mogućoj mjeri kako bi se izbjegao rizik regulatorne rascjepkanosti s obzirom na regulaciju i nadzor velikih, međunarodno aktivnih banaka, a da se time ne sprječava kritički pristup ako je potreban ili ne onemoguće ciljana odmicanja od međunarodnih standarda kad se karakteristike europskog sustava ne uzimaju dovoljno u obzir; podsjeća na zaključke svoje Rezolucije od 12. travnja 2016. o ulozi EU-a u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela, posebno ističe važnost uloge Komisije, ESB-a i EBA-e u uključivanju u rad Bazelskog odbora za nadzor banaka (BCBS) i pružanju transparentnih i sveobuhvatnih ažuriranih informacija o statusu razvoja rasprava u BCBS-u Europskom parlamentu i Vijeću; smatra da bi EU trebao poraditi na tome da ima odgovarajuće predstavnike u BCBS-u, a posebice za europodručje; poziva na veću vidljivost te uloge tijekom sastanaka ECOFIN-a, kao i na veću odgovornost prema Odboru Europskog parlamenta za ekonomsku i monetarnu politiku; ističe da bi BCBS i drugi forumi trebali pomoći u promicanju jednakih uvjeta na globalnoj razini ublažavanjem, a ne pogoršavanjem razlika među jurisdikcijama;

9.  upućuje na rizike, uključujući sistemske rizike, od brzo rastućeg usporednog bankovnog sektora, kako je navedeno u priopćenju o usporednom bankarskom sustavu u EU-u iz 2016., ustraje u tome da svaka mjera u cilju regulacije bankovnog sektora mora biti popraćena odgovarajućom regulacijom usporednog bankovnog sektora; stoga poziva na koordinirane mjere u cilju jamčenja pravednog tržišnog natjecanja i financijske stabilnosti;

10.  ističe da je potrebno sveobuhvatno stajalište o kumulativnom učinku različitih promjena u regulatornom okruženju, neovisno o tome odnose li se one na standarde u području nadzora, pokrivanja gubitaka, sanacije ili računovodstva;

11.  ističe da nacionalne mogućnosti i diskrecijska prava mogu spriječiti stvaranje ravnopravnih uvjeta među državama članicama i usporedivost financijskih izvještaja banaka za javnost; zadovoljan je prilikom koja se pružila novim prijedlogom izmjene Uredbe o kapitalnim zahtjevima da se okonča ili ograniči upotreba nekih od njih na razini Unije u cilju rješavanja problema postojećih prepreka i segmentacije i zadržavanja samo onih koji su prijeko potrebni zbog raznolikosti bankovnih modela; apelira da se ta prilika u potpunosti iskoristi; pozdravlja smjernice i propise Europske središnje banke kojima se usklađuje provedba nekih nacionalnih mogućnosti i diskrecijskih prava unutar bankovne unije; podsjeća, međutim, da će pri radu na smanjenju mogućnosti i diskrecijskih prava ESB ostati u okviru ograničenja svoga mandata; naglašava da je ključno raditi na produbljivanju jedinstvenog pravilnika i ističe da je potrebno pojednostaviti aktualno preklapanje i isprepletenost postojećeg, izmijenjenog i novog zakonodavstva; ponovno poziva ESB da u cijelosti objavi nadzorni priručnik u kojem su utvrđeni opći procesi, postupci i metode za provođenje postupka nadzorne provjere u europodručju;

12.  ističe pojavu prirodnog stjecanja znanja među svim članovima Nadzornog odbora nakon osnivanja Jedinstvenog nadzornog mehanizma s obzirom na brojne raznolike poslovne modele i subjekte različitih veličina, te naglašava da se to mora poduprijeti i ubrzati;

13.  prima na znanje objašnjenja ciljeva 2. stupa i njegova mjesta u hijerarhiji kapitalnih zahtjeva, kako je predloženo u izmjenama na Direktivu o kapitalnim zahtjevima; uviđa da bi se korištenjem smjernica u području kapitala trebala postići ravnoteža između financijske stabilnosti i potrebe da se ostavi prostor za nadzornu prosudbu i analizu svakog zasebnog slučaja; potiče ESB da razjasni kriterije za smjernice za 2. stup; podsjeća na to da se tim smjernicama ne ograničava najveći raspodjeljivi iznos i da se stoga on ne treba otkrivati; vjeruje da upotreba smjernica u području kapitala ne bi trebala rezultirati dokazivim smanjenjem zahtjeva u okviru 2. stupa; smatra da je potrebna veća konvergencija nadzora za sastav vlastitih sredstava kako bi se obuhvatili zahtjevi i smjernice u okviru 2. stupa; stoga je zadovoljan da se to pitanje uzelo u obzir u prijedlogu izmjena Direktive o kapitalnim zahtjevima;

14.  ističe rizike koji proizlaze iz držanja imovine trećeg stupnja, a posebno iz poteškoća oko njihova vrednovanja; primjećuje da bi se ti rizici trebali smanjiti te da to zahtijeva postupno smanjenje držanja takve imovine; poziva da u okviru Jedinstvenog nadzornog mehanizma to pitanje postane jedno od nadzornih prioriteta te da zajedno s EBA-om organizira kvantitativno testiranje njegove otpornosti na stres;

15.  ponovno ističe da je potrebno zajamčiti veću transparentnost cjelovitog skupa nadzornih praksi, a posebno ciklusa SREP-a; traži od ESB-a da objavi pokazatelje i parametre uspješnosti radi dokazivanja učinkovitosti nadzora i poboljšanja svoje vanjske odgovornosti; ponovno poziva na veću transparentnost u pogledu odluka i obrazloženja za 2. stup; poziva ESB da objavi zajedničke nadzorne standarde;

16.  uviđa rizike koji proizlaze iz financijskih institucija koje su prevelike i previše međusobno povezane da bi propale te prekompleksne da bi bile sanirane; napominje da je dogovoren skup političkih mjera izrađen na međunarodnoj razini za rješavanje problema tih rizika (ponajprije TLAC, središnje poravnanje izvedenica, uvećanje za omjer kapitala i financijske poluge za globalno sistemske banke); posvećen je tome da se brzo izrade odgovarajući prijedlozi zakona za njihovu provedbu u Uniji, čime će se dodatno smanjiti rizici povezani s financijskim institucijama koje su prevelike da bi propale; podsjeća na riječi Marka Carneyja, predsjednika FSB-a, o tome da je sporazum o prijedlozima za zajednički međunarodni standard o ukupnom kapacitetu pokrića gubitaka za globalno sistemski važne banke (GSV banke) prekretnica kako bi se stalo na kraj problemu banaka koje su prevelike da bi propale; također uviđa da su učinkovit mehanizam sanacije vlastitim sredstvima (bail-in) i primjena odgovarajuće razine MREL-a važan dio regulatornih mjera za rješavanje tog pitanja i za omogućavanje sanacije globalno sistemskih banaka bez pribjegavanja javnim subvencijama i bez narušavanja šireg financijskog sustava;

17.  ističe ograničenja postojeće metodologije testiranja otpornosti na stres; stoga pozdravlja napore EBA-e i ESB-a da se poboljša okvir testiranja otpornosti na stres; smatra, međutim, da je potrebno učiniti više kako bi se mogućnost i realnost stvarnih kriznih situacija bolje odražavali, među ostalim, boljim uključivanjem dinamičnijih elemenata u metodologiju kao što su učinci širenja; smatra da nedostatak transparentnosti koji je karakterističan za ESB-ova testiranja otpornosti na stres ukazuje na nesigurnost u nadzornim praksama; poziva ESB da objavi rezultate svojeg testiranja otpornosti na stres kako bi se ojačalo tržišno povjerenje;

18.  smatra da je, kada određeno nacionalno nadležno tijelo odbije zahtjev da uzme u obzir posebne okolnosti u testiranju otpornosti na stres, o tome potrebno obavijestiti EBA-u i Jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM) radi jamčenja ravnopravnih uvjeta;

19.  pozdravlja napredak postignut u pripremama kako bi se ostvarila mogućnost delegiranja u području stručnih i primjerenih odluka; ipak ističe da je potrebna promjena u propisima koja bi omogućila veće i jednostavnije delegiranje donošenja odluka o nekim rutinskim pitanjima od strane nadzornog tijela relevantnim dužnosnicima; pozdravio bi takvu promjenu koja bi doprinijela učinkovitijem i efektivnijem nadzoru ESB-a nad bankama; poziva ESB da odredi zadatke i pravni okvir za delegiranje donošenja odluka;

20.  prima na znanje izvješće Europskog revizorskog suda o funkcioniranju Jedinstvenog nadzornog mehanizma; prima na znanje zaključke o nedovoljnom broju zaposlenika; poziva nacionalna nadležna tijela i države članice da dostave ESB-u cjelovite i potrebne podatke o ljudskim resursima i gospodarstvu kako bi on mogao obavljati svoj posao, posebno u pogledu izravnog nadzora; poziva ESB da izmijeni Okvirnu uredbu o jedinstvenom nadzornom mehanizmu kako bi se formalizirale obveze nacionalnih nadležnih tijela koja sudjeluju i primijenila metodologija za određivanje ciljanog broja zaposlenika i vještine koje trebaju imati zajednički nadzorni timovi; smatra da bi se većom uključenošću osoblja ESB-a te manjom ovisnošću o osoblju nacionalnih nadležnih tijela poboljšala neovisnost nadzora, zajedno s korištenjem osoblja nadležnog tijela jedne od država članica za nadzor institucije iz druge države članice, čime se također doprinosi učinkovitom rješavanju problema rizika od nedjelovanja u području nadzora; pozdravlja suradnju ESB-a s Europskim parlamentom u pogledu radnih uvjeta osoblja; poziva ESB da promiče dobro radno okruženje unutar kojeg se potiče profesionalna kohezija; podsjeća na mogući sukob interesa između nadzornih zadaća i odgovornosti za monetarnu politiku te na potrebu za jasnim razgraničenjem između te dvije vrste funkcija; poziva ESB da provede analizu rizika s obzirom na moguće sukobe interesa te da predvidi odvojene načine izvješćivanja kada su u pitanju određeni nadzorni resursi; vjeruje da je odvajanje monetarne i nadzorne politike središnje načelo, ali ono ne bi smjelo isključivati uštedu troškova koju omogućuje podjela usluga, pod uvjetom da su takve usluge nekritičke u smislu donošenja politika i da su uspostavljena odgovarajuća jamstva; poziva ESB da pri izradi kvazizakonodavnih mjera održi javna savjetovanja kako bi se povećala njegova odgovornost;

21.  ističe da je uspostava Jedinstvenog nadzornog mehanizma bila popraćena jačanjem utjecaja Europske unije na međunarodnoj sceni u usporedbi s prijašnjim stanjem;

22.  ističe da bi odvajanje nadzornih zadaća od funkcija monetarne politike trebalo omogućiti neovisan položaj Jedinstvenog nadzornog mehanizma u svim bitnim pitanjima, uključujući u vezi s mogućim učincima ciljeva ESB-a u pogledu kamatnih stopa na financijski položaj banaka pod nadzorom;

23.  dijeli mišljenje Europskog revizorskog suda o tome da su se od uspostave Jedinstvenog nadzornog mehanizma pojavila područja koja nisu obuhvaćena revizijom; zabrinut je da su zbog ograničenja koja je ESB nametnula u pogledu pristupa Europskog revizorskog suda dokumentima, važna područja ostala nerevidirana; potiče ESB da u potpunosti surađuje s Europskim revizorskim sudom kako bi mu omogućio da izvršava svoje ovlasti i time poboljša odgovornost;

24.  podsjeća na to da je za regulaciju kao i za nadzor potrebna ravnoteža između potrebe za proporcionalnošću i potrebe za dosljednim pristupom; u tom pogledu primjećuje predložene promjene o zahtjevima u pogledu izvješćivanja i primitaka istaknute u prijedlogu Komisije o izmjeni Direktive 2013/36/EU; poziva Komisiju da svoj rad na „malom bankovnom okviru” odredi kao prioritet te da ga proširi na procjenu izvedivosti budućeg regulatornog okvira koji će se sastojati od manje složenih te prikladnijih i proporcionalnijih bonitetnih pravila specifičnih za različite vrste bankovnih modela; upućuje na to da bi sve banke trebale podlijegati odgovarajućoj razini nadzora; podsjeća na to da je odgovarajući nadzor ključan za praćenje svih rizika, neovisno o veličini banaka; poštuje podjelu uloga i nadležnosti između Jedinstvenog odbora za sanaciju, EBA-e i drugih tijela u okviru Europskog sustava financijskog nadzora, istodobno ističući važnost učinkovite suradnje; uviđa da je potrebno prevladati problem sve većeg preklapanja zahtjeva u pogledu izvješćivanja i nacionalnih tumačenja europskih zakona na zajedničkom tržištu; podupire dosadašnje napore, poput ideje koja je u pozadini Europskog okvira za izvješćivanje, te potiče daljnje napore u tom smjeru kako bi se izbjeglo dvostruko izvješćivanje i nepotrebni dodatni troškovi reguliranja; poziva Komisiju da se pozabavi tim pitanjem u dogledno vrijeme u skladu sa zaključcima iz poziva na očitovanje, primjerice prijedlogom za zajednički jedinstveni i konsolidirani postupak nadzornog izvješćivanja; poziva također na pravodobnu objavu ad hoc i trajnih zahtjeva u pogledu izvješćivanja kako bi se zajamčila visoka kvaliteta podataka i sigurnost u planiranju;

25.  ističe da sigurnost i dobro poslovanje određene banke ne mogu biti vidljivi samo na temelju procjene njezine bilance u određenom trenutku jer se oni osiguravaju u okviru dinamične interakcije između banke i tržišta uz utjecaj raznih elemenata u čitavom gospodarstvu; stoga ističe da bi dobar okvir za financijsku stabilnost i rast trebao biti sveobuhvatan i uravnotežen kako bi obuhvatio dinamične prakse nadzora, a ne samo usmjeren na statičnu regulaciju s uglavnom kvantitativnim aspektima;

26.  podsjeća na podjelu odgovornosti između ESB-a i EBA-e; naglašava da ESB ne bi smio postati tijelo koje će de facto postavljati standarde za banke koje ne podliježu jedinstvenom nadzornom mehanizmu;

27.  prima na znanje da je Upravno vijeće ESB-a 18. svibnja 2016. usvojilo Uredbu o provedbi prikupljanja granularnih podataka o kreditima i kreditnom riziku (AnaCredit); poziva ESB da središnjim nacionalnim bankama ostavi što više prostora za djelovanje prilikom provedbe AnaCredita;

28.  zahtijeva od ESB-a da ne započinje raditi na bilo kakvim daljnjim fazama AnaCredita prije nego što provede javno savjetovanje, uz potpuno sudjelovanje Europskog parlamenta i posebno uvažavanje načela proporcionalnosti;

29.  ponovno ističe važnost snažnih IT-sustava koji dobro funkcioniraju i odgovaraju potrebama nadzornih funkcija Jedinstvenog nadzornog mehanizma i sigurnosnih pitanja; žali zbog nedavnih izvješća o kontinuiranim slabostima u IT-sustavu;

30.  pozdravlja uspostavu nacionalnih odbora za sistemske rizike, ali ističe da uspostavom bankovne unije jača potreba za poboljšanjem makro-bonitetne politike na europskoj razini kako bi se na ispravan način riješio problem mogućeg prekograničnog prelijevanja sistemskog rizika; potiče Komisiju da predloži usklađen i učinkovit makro-bonitetni nadzor u svojem ukupnom preispitivanju makrobonitetnog okvira 2017.; poziva Komisiju da pokaže odlučnost u cilju jačanja institucionalnih i analitičkih kapaciteta ESRB-a za procjenu rizika i osjetljivosti unutar i izvan okvira bankovnog sektora te da intervenira po potrebi; smatra da bi instrumenti koji se temelje na uzajmljivanju (kao što su LTV-ovi i DSTI-ovi) trebali biti ugrađeni u europsko zakonodavstvo kako bi se zajamčila usklađenost u uporabi takvih dodatnih vrsta makro-bonitetnih instrumenata; ističe da je potrebno smanjiti institucionalnu složenost i dugotrajan proces u interakciji između ESRB-a, ESB-a/SSM-a i nacionalnih nadležnih tijela, te između nadležnih i imenovanih nacionalnih tijela, u području makro-bonitetnog nadzora; u tom pogledu pozdravlja već postignut napredak na prekograničnoj koordinaciji na preporuku ESRB-a o dobrovoljnoj uzajamnosti; ponavlja poziv da se razjasne veze između makrobonitetnog okvira i postojećih mikrobonitetnih alata kako bi se osigurala efektivna interakcija instrumenata makrobonitetne i mikrobonitetne politike; izražava zabrinutost zbog osjetljivosti u sektoru nekretnina koje je utvrdio ESRB; primjećuje da EBA tek treba donijeti regulatorne tehničke standarde (RTS) o stanju kapitalnih zahtjeva za izloženost osiguranu stambenim nekretninama u skladu s člankom 124. stavkom 4. točkom (b) i člankom 164. stavkom 6. Uredbe o kapitalnim zahtjevima; primjećuje da je dosad samo mali broj članova Jedinstvenog nadzornog mehanizma aktivirao ili planira aktivirati opće sustave zaštite od sistemskog rizika i protuciklički zaštitni sloj kapitala; napominje da ESB dosad nije u potpunosti iskoristio svoje makroekonomske nadzorne ovlasti da potakne nacionalna tijela da usvoje instrumente za makro-bonitetni nadzor;

31.  napominje da rezultat referenduma o članstvu Ujedinjene Kraljevini u EU-u upućuje na to da je nužno provesti ocjenjivanje cijelog Europskog sustava financijskog nadzora, uključujući načine glasovanja u okviru europskih nadzornih tijela, a posebno mehanizma dvostruke većine predviđenog člankom 44. stavkom 1. Uredbe o EBA-i; naglašava da mogući pregovori koji će uslijediti nakon referenduma ne bi smjeli dovesti do nejednakih uvjeta za financijske institucije iz EU-a i izvan njega, te se ne bi smjeli koristiti za promicanje deregulacije u financijskom sektoru;

32.  pozdravlja izvrstan rad zajedničkih nadzornih timova koji su dobar primjer europske suradnje i izgradnje znanja; ističe da bi se predloženom budućom upotrebom rotacijskih sustava u organizaciji zajedničkih nadzornih timova trebao zajamčiti objektivan nadzor, uzimajući pritom u obzir dugotrajnost procesa izgradnje znanja u tom vrlo složenom području stručnosti;

33.  pozdravlja to što je bankovna unija uglavnom riješila problem sporova između matične države i države domaćina u nadzoru uspostavom jedinstvenog nadzornog tijela te vrlo poboljšanom razmjenom bitnih informacija između nadzornih tijela, što je omogućilo sveobuhvatniji nadzor prekograničnih bankarskih grupacija; ističe da je, zbog trenutačne necjelovitosti bankovne unije, pri preispitivanju Uredbe o kapitalnim zahtjevima u pogledu izuzeća za zahtjeve likvidnosti i kapitala potrebno na odgovarajući način uzeti u obzir pitanje zaštite potrošača u zemljama domaćinima;

34.  pozdravlja inicijativu ESB-a da banke pod nadzorom budu obvezne prijavljivati značajne kibernetičke napade u okviru usluge za uzbunjivanje u realnom vremenu, kao i inspekcije SSM-a na licu mjesta radi nadziranja kibersigurnosti; poziva na uspostavu pravnog okvira koji bi olakšao razmjenu osjetljivih informacija bitnih za sprečavanje kibernetičkih napada među bankama;

35.  ističe ključnu ulogu kibersigurnosti u bankovnim uslugama i potrebu da se financijske institucije potakne da budu vrlo odlučne u zaštiti podataka potrošača i jamčenju kibersigurnosti;

36.  napominje da je SSM-u dodijeljen zadatak nadzora europskog bankovnog sustava u svrhu jamčenja usklađenosti s bonitetnim pravilima EU-a i financijske stabilnosti, dok su druge nadzorne zadaće u okviru kojih jasno postoje prelijevanja na europskoj razini ostale u rukama domaćih nadzornih tijela; u tom pogledu ističe da bi SSM trebao imati ovlasti za praćenje aktivnosti sprečavanja pranja novca nacionalnih nadzornih tijela za bankarstvo; naglašava da bi EBA-i također trebalo dodijeliti dodatne ovlasti u području aktivnosti sprečavanja pranja novca, uključujući ovlasti da provodi procjene na licu mjesta u nadležnim tijelima država članica, zahtijeva davanje svih informacija relevantnih za procjenu usklađenosti, izdaje preporuke za korektivne mjere, javno objavljuje te preporuke i poduzima mjere potrebne za osiguranje učinkovitog provođenja tih preporuka;

37.  ponovno poziva EBA-u da osnaži i poboljša okvir za zaštitu potrošača za bankovne usluge u skladu sa svojim ovlastima, nadopunjujući bonitetni nadzor SSM-a;

Sanacija

38.  podsjeća da je u kontekstu budućih bankovnih kriza potrebno poštovati propise o državnoj potpori te da je izuzeće izvanredne javne potpore preventivne i privremene naravi i ne može se koristiti u svrhu nadoknade gubitaka koje je institucija pretrpjela ili za koje postoji mogućnosti da će ih uskoro pretrpjeti; poziva da se definiraju učinkoviti postupci između Jedinstvenog odbora za sanaciju i Komisije za donošenje odluka u slučaju sanacije, osobito s obzirom na vremenski okvir; smatra da bi fleksibilnost koja je sastavni dio trenutačnog okvira trebalo razjasniti te podsjeća da bi je trebalo bolje iskoristiti za rješavanje specifičnih situacija, bez ometanja stvarne sanacije insolventnih banaka, posebno u slučaju preventivnih i alternativnih mjera koje podrazumijevaju korištenje sredstava iz sustava osiguranja depozita, kako je utvrđeno u članku 11. stavcima 3. i 6. Direktive o sustavima osiguranja depozita; stoga poziva Komisiju da preispita svoje tumačenje relevantnih pravila o državnoj potpori kako bi zajamčila da se preventivne i alternativne mjere europskih zakonodavaca predviđene Direktivom o sustavima osiguranja depozita zaista i provode; primjećuje da su specifične situacije rješavane na različite načine bez jasnog obrazloženja; podsjeća Komisiju da je rok za izvješće o procjeni stalne potrebe za dopuštanje preventivne rekapitalizacije i uvjetima povezanima s takvim mjerama bio 31. prosinca 2015.; poziva Komisiju da što prije podnese to izvješće;

39.  poziva Komisiju da, s obzirom na iskustvo te u okviru preispitivanja Uredbe (EU) br. 806/2014, ocijeni raspolažu li Jedinstveni odbor za sanaciju i nacionalna tijela za sanaciju dovoljnim ovlastim i instrumentima za rano interveniranje kako bi spriječili destabilizirajuća istjecanja kapitala i kapacitete pokrića gubitaka banaka tijekom krize;

40.  naglašava važnost objašnjenja praktičnih pitanja koja izravno utječu na sanaciju, kao što su oslanjanje na pružatelje usluga koji pružaju ključne usluge, primjerice u slučaju eksternalizacije IT usluga;

41.  prima na znanje prijedlog Komisije da se u stup 1.a uvede minimalni ukupni kapacitet pokrića gubitaka (TLAC) za globalne sistemski važne banke, u skladu s međunarodnim standardima; uviđa razlike između TLAC-a i MREL-a; ističe, međutim, da oba standarda imaju isti cilj, a taj je zajamčiti da banke imaju dovoljno regulatornog kapitala i imovine za pokrivanje gubitaka kako bi bail-in instrument bio djelotvoran u sanaciji bez izazivanja financijske nestabilnosti i bez potrebe za javnim novcem, čime se izbjegava socijalizacija privatnih rizika; stoga zaključuje da se holistički pristup pokrivanju gubitaka može postići kombinacijom obaju standarda, počevši od standarda TLAC kao minimalnog standarda, kako je prenesen u aktualnom prijedlogu Komisije, o čemu suzakonodavci moraju postići dogovor; naglašava da treba pomno razmisliti o zadržavanju dvaju kriterija veličine i rizikom ponderirane imovine te uviđa međusobnu povezanost kriterija rizikom ponderirane imovine na kojem se temelji standard TLAC i tekućeg rada u EU-u i BCBS-u na internim modelima i finalizaciji okvira Basel III; ističe da pri kalibriranju ili postupnom uvođenju minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) posebnu pozornost potrebno dati uspostavljanju tržišta za obveze koje podliježu minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital; naglašava da je važno da se pri utvrđivanju MREL-a zadrži diskrecijsko pravo sanacijskih tijela i da banke imaju dovoljno podređenog duga i duga podložnog sanaciji; ističe da tržišno objavljivanje treba provoditi na primjeren način kako bi se izbjeglo da ulagači pogrešno protumače minimalne zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze;

42.  skreće pozornost na važnost razjašnjenja hijerarhije u zakonodavstvu između redovnog osnovnog kapitala koji zadovoljava minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze te zaštitnih slojeva kapitala; ističe potrebu za donošenjem zakonodavstva u svrhu razjašnjenja odgovornosti i ovlasti tijela za sanaciju i nadležnih tijela za mjere rane intervencije koje valja poduzeti u slučaju povrede minimalnih zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze; prima na znanje prijedlog Komisije o uvođenju smjernica za MREL; ponavlja da bi kalibriranje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze u svakom slučaju trebalo biti usko povezano sa strategijom sanacije predmetne banke i opravdano tom strategijom;

43.  skreće pozornost da je u zakonodavstvu važno razjasniti činjenicu da se redovni osnovni kapital koji zadovoljava minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze nalazi na vrhu hijerarhije zaštitnih slojeva kapitala kako bi se spriječilo dvostruko obračunavanje kapitala;

44.  ističe da je ključno uskladiti hijerarhiju zahtjeva u slučaju nesolventnosti banaka u svim državama članicama kako bi provedba Direktive o oporavku i sanaciji banaka bila dosljednija i učinkovitija te kako bi se pružila sigurnost prekograničnim ulagačima; stoga pozdravlja prijedlog Komisije da poduzme daljnje napore u usklađivanju hijerarhije zahtjeva; primjećuje da će također bolje usklađivanje programa za nesolventnost i njegove hijerarhije zahtjeva biti ključno, kako u slučaju banaka, radi izbjegavanja nesukladnosti sa sustavom sanacije banke, tako i, u slučaju trgovačkih društava, radi dodatnog razjašnjenja i povećanja sigurnosti za prekogranične ulagače te pridonošenja rješavanju pitanja loših kredita; pozdravlja činjenicu da su Direktivom o oporavku i sanaciji banaka uvedene važne promjene u hijerarhiji nesolventnosti, pri čemu je prednost dana osiguranim depozitima, zbog čega imaju viši rang od svih kapitalnih instrumenata, kapaciteta pokrića gubitaka, drugih nadređenih dugova i neosiguranih depozita; poziva Jedinstveni odbor za sanaciju da predstavi rezultate procjena sanacije za globalne sistemski važne banke i ostale banke, uključujući predložene mjere za savladavanje prepreka sanaciji;

45.  primjećuje raspon dostupnih pravnih opcija kako bi se zajamčila subordinacija duga koji zadovoljava kriterije ukupnog kapaciteta pokrića gubitaka (TLAC); ističe da Odbor za financijsku stabilnost ne preferira niti jedan; smatra da bi se zauzetim pristupom prije svega trebala uspostaviti ravnoteža između fleksibilnosti, učinkovitosti, pravne sigurnosti i sposobnosti tržišta da apsorbira svaku novu vrstu duga;

46.  poziva da se razmisli o mogućem negativnom učinku revizije bazelskih pravila, uvođenja minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) i uvođenja kriterija o ukupnom kapacitetu pokrića gubitaka (TLAC) i Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja 9 na realno gospodarstvo; poziva da se pronađe bilo kakvo rješenje usmjereno na ublažavanje učinaka;

47.  podsjeća da je, u odnosu na prijašnji režim, novouvedeni sanacijski režim rezultirao time da neki od instrumenata ponuđeni ulagačima, posebno malim ulagačima, sa sobom nose veći rizik gubitaka; nadalje podsjeća da bi se bail-in instrumenti trebali prodavati ponajprije samo odgovarajućim ulagačima koji mogu apsorbirati potencijalne gubitke, a da pritom ne ugrožavaju vlastitu financijsku stabilnost; stoga apelira na Komisiju da potiče provođenje relevantnog postojećeg zakonodavstva te poziva europska nadzorna tijela da snažno doprinose detektiranju zloupotrebe u prodaji;

48.  upozorava da se pokazalo da je otežana provedba zahtjeva iz Direktive o oporavku i sanaciji banaka za ugovorno priznavanje ovlasti za sanaciju vlastitim sredstvima za obveze koje ne podliježu zakonodavstvu EU-a; smatra to pitanje gorućim problemom; uviđa da se predloženim izmjenama Direktive o oporavku i sanaciji banaka uvodi pravo da se nadležna tijela odreknu tog zahtjeva; smatra da je tim pristupom omogućena fleksibilnost i ocjena obuhvaćenih obveza za svaki pojedinačni slučaj; poziva Komisiju i sanacijska tijela da zajamče da se uvjetima za odobravanje izuzetaka i naknadnim konkretnim odlukama o izuzecima ne ugrožava sanacija banaka;

49.  ističe da je neophodna brza i učinkovita razmjena informacija između nadzornih i sanacijskih tijela kako bi se zajamčilo nesmetano upravljanje kriznim situacijama; pozdravlja zaključak memoranduma o razumijevanju između Europske središnje banke i jedinstvenog sanacijskog mehanizma u pogledu suradnje i razmjene informacija; poziva Europsku središnju banku da u memorandumu o razumijevanju utvrdi postupke komuniciranja između zajedničkih nadzornih timova i internih sanacijskih timova; preporučuje da se predstavniku Jedinstvenog odbora za sanaciju omogući da sudjeluje kao stalni promatrač na sjednicama Nadzornog odbora Europske središnje banke kao što Europska središnja banka sudjeluje u svojstvu stalnog promatrača na plenarnim i izvršnim sjednicama Jedinstvenog odbora za sanaciju;

50.  prima na znanje dvostruku ulogu članova Jedinstvenog odbora za sanaciju koji su istodobno članovi izvršnog tijela s ulogom odlučivanja i članovi višeg rukovodstva koji su u tom svojstvu odgovorni predsjedniku Odbora te smatra da bi prije kraja tekućeg mandata trebalo provesti evaluaciju te strukture;

51.  podsjeća da je temelj međuvladinih sporazuma za jedinstveni fond za sanaciju da u konačnici bude dio pravnog okvira Unije; poziva Komisiju da razmotri načine na koje bi se to moglo postići; ističe da bi predstojeća ugradnja fiskalnog ugovora u pravo EU-a mogla poslužiti kao koristan obrazac;

52.  poziva na izrazito transparentni obračun ex-ante doprinosa jedinstvenom fondu za sanaciju, pri čemu valja nastojati uskladiti podatke o ishodima obračuna i poboljšati razumijevanje metodologije obračuna; poziva Komisiju da s najvećom pažnjom provjeri izračun doprinosa za jedinstveni fond za sanaciju kako je predviđeno u uvodnoj izjavi 27. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 i da pritom osobito provjeri prikladnost faktora rizika kako bi bila sigurna da se profil rizika manje kompleksnih institucija uzima u obzir na odgovarajući način;

53.  prima na znanje izjavu ministara ECOFIN-a od 8. prosinca 2015. o sustavu mehanizama prijelaznog financiranja za jedinstveni fond za sanaciju; u tom pogledu primjećuje da je 15 od 19 država članica europodručja već potpisalo usklađeni ugovor o kreditima s Jedinstvenim odborom za sanaciju; podsjeća da će te individualne kreditne linije biti dostupne samo u krajnjoj nuždi; međutim mišljenja je da to rješenje nije dovoljno da se zatvori začarani krug banka–država i stane na kraj sanacijama sredstvima poreznih obveznika; poziva Vijeće i Komisiju da ostvare brzi napredak u radu na zajedničkom zaštitnom mehanizmu za jedinstveni fond za sanaciju, za čije bi financiranje u konačnici trebao odgovarati bankarski sektor i koji bi u srednjem roku trebao biti fiskalno neutralan, kako je dogovoreno u sporazumu o jedinstvenom fondu za sanaciju i kako je potvrdilo Europsko vijeće u lipnju 2016.;

Osiguranje depozita

54.  ponavlja poziv da se uspostavi treći stup kako bi se dovršila bankovna unija; podsjeća da je zaštita depozita zajednička briga svih građana EU-a; trenutno raspravlja o prijedlogu o europskom sustavu osiguranja depozita na razini odbora;

55.  ističe da uvođenje Europskog sustava osiguranja depozita i rasprave o tom projektu ne bi trebale umanjiti napore da se poboljša provedba Direktive o sustavima osiguranja depozita; pozdravlja nedavni rad EBA-e u promicanju konvergencije u tom području; pozdravlja činjenicu da su sve države članice prenijele Direktivu o oporavku i sanaciji banaka; podsjeća sve države članice na obvezu da primjenjuju i ispravno provode Direktivu o oporavku i sanaciji banaka i Direktivu o sustavima osiguranja depozita;

56.  podsjeća da je uloga Komisije da jamči jednake uvjete za sve diljem Europske unije i da bi trebala izbjegavati svaki oblik fragmentacije na unutarnjem tržištu;

o
o   o

57.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, ESB; Jedinstvenom odboru za sanaciju, nacionalnim parlamentima i nadležnim tijelima, kako je definirano u točki 40. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0006.
(2) http://www.consilium.europa.eu/en/european-council/pdf/20120629-euro-area-summit-statement-en_pdf
(3) SL L 287, 29.10.2013., str. 63.
(4) SL L 141, 14.5.2014., str. 1.
(5) https://www.bankingsupervision.europa.eu/ecb/pub/pdf/ssmar2015.en.pdf
(6) Jedinstveni nadzorni mehanizam – dobar početak, no potrebna su daljnja poboljšanja, http://www.eca.europa.eu/Lists/ECADocuments/SR16_29/SR_SSM_HR.pdf
(7) SL L 78, 24.3.2016., str. 60.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0108.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0439.
(10) SL L 176, 27.6.2013., str. 1.
(11) SL L 173, 12.6.2014., str. 190.
(12) SL L 225, 30.7.2014., str. 1.
(13) SL C 216, 30.7.2013., str. 1.
(14) SL L 237, 3.9.2016., str. 1.
(15) SL L 173, 12.6.2014., str. 149.
(16) Peto izvješće o neovisnom istraživanju godišnjeg rasta za 2017., 23. studenoga 2016.

Pravna napomena