Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2016/2249(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0046/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0046/2017

Rasprave :

PV 13/03/2017 - 13
CRE 13/03/2017 - 13

Glasovanja :

PV 14/03/2017 - 6.9
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0073

Usvojeni tekstovi
PDF 341kWORD 72k
Utorak, 14. ožujka 2017. - Strasbourg Završno izdanje
Ravnopravnost žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.
P8_TA(2017)0073A8-0046/2017

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015. (2016/2249(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i drugi podstavak članka 3. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za akciju koje su 15. rujna 1995. donesene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije zaključne dokumente koji su doneseni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda, Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.) i Peking +15 (2010.),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih iz 1949.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(2),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 20. listopada 2010. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/85/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (Direktiva o rodiljnom dopustu)(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2013/62/EU od 17. prosinca 2013. o izmjeni Direktive Vijeća 2010/18/EU o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC zbog izmjene statusa Mayottea u odnosu na Europsku uniju(6),

–  uzimajući u obzir direktive EU-a od 1975. godine o različitim aspektima jednakog postupanja prema ženama i muškarcima (Direktiva 2010/41/EU(7), Direktiva 2010/18/EU(8), Direktiva 2006/54/EZ, Direktiva 2004/113/EZ, Direktiva 92/85/EEZ(9), Direktiva 86/613/EEZ(10) i Direktiva 79/7/EEZ(11)),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 14. ožujka 2012. direktive Europskog parlamenta i Vijeća o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (Direktiva o ženama u upravnim odborima (COM(2012)0614)),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija iz Istanbula) i njezin članak 3. u kojem se „rod” definira na sljedeći način: „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 4. ožujka 2016. odluke Vijeća o potpisivanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (COM(2016)0111),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 16. lipnja 2016. o rodnoj ravnopravnosti (00337/2016),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća donesene 5. i 6. lipnja 2014. o sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući genitalno sakaćenje žena (09543/2014),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 7. prosinca 2015. o ravnopravnosti žena i muškaraca u području donošenja odluka (14327/2015),

–  uzimajući u obzir izjavu trija predsjedatelja EU-a od 7. prosinca 2015. koju su potpisale Nizozemska, Slovačka i Malta,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. ožujka 2015. naslovljen „Izvješće o ravnopravnosti žena i muškaraca 2014.” (SWD(2015)0049),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 4. ožujka 2016. naslovljen „Izvješće o ravnopravnosti žena i muškaraca 2015.” (SWD(2016)0054),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 10. veljače 2010. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2009. godine(12), od 8. ožujka 2011. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2010. godine(13), od 13. ožujka 2012. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2011. godine(14), te od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.(15),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. studenoga 2013. naslovljenu „Prema ukidanju genitalnog sakaćenja žena” (COM(2013)0833) i svoju Rezoluciju od 6. veljače 2014. o ukidanju genitalnog sakaćenja žena(16),

–  uzimajući u obzir rezultate istraživanja o lezbijkama, homoseksualcima, biseksualnim i transrodnim osobama u Europskoj uniji koje je provela Agencija za temeljna prava (FRA) i objavila u svibnju 2013.,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava (FRA) naslovljeno „Nasilje nad ženama – istraživanje na razini EU-a. Glavni rezultati” objavljeno u ožujku 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava naslovljeno „Stanje interseksualnih osoba u pogledu temeljnih prava” objavljeno u svibnju 2015. godine,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske mreže tijela za ravnopravnost (Equinet) naslovljeno „Daljnja prisutnost diskriminacije, uznemiravanja i neravnopravnosti žena. Rad tijela za ravnopravnost na razvoju nove strategije Europske komisije za rodnu ravnopravnost” objavljeno 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješća Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) naslovljena „Razlika u zaposlenosti muškaraca i žena: izazovi i rješenja” (2016.), „Socijalni partneri i rodna ravnopravnost u Europi” (2014.), „Razvoj radnog života u Europi: godišnji pregled EurWORK-a” (2014. i 2015.) i šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima (2016.),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2016. o novoj strategiji za prava žena i jednakost spolova u Europi nakon 2015.(17) i svoje izvješće od 9. lipnja 2015. o strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. o borbi protiv nasilja nad ženama(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o osnaživanju djevojčica obrazovanjem u EU-u(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2016. o situaciji u kojoj se nalaze žene izbjeglice i tražiteljice azila u EU-u(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o radnicama i njegovateljicama u kućanstvu u EU-u(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu: rodna perspektiva(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života(24),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”)(25),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2016. o rodno osviještenoj politici u radu Europskog parlamenta(26),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o provedbi Direktive 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava iz rodne perspektive(27),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 3. lipnja 2013. o napretku u ostvarivanju ciljeva iz Barcelone pod naslovom „Razvoj objekata za skrb o maloj djeci u Europi s ciljem održivog i uključivog rasta”(28),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”(29),

–  uzimajući u obzir Indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za rodnu ravnopravnost (EIGE) za 2015., izvješće „Peking + 20: četvrti pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a” i druga izvješća EIGE-a,

–  uzimajući u obzir studiju Europske mreže pravnih stručnjaka za rodnu ravnopravnost i nediskriminaciju naslovljeno „Komparativna analiza prava u području rodne ravnopravnosti u Europi 2015.” iz siječnja 2016.,

–  uzimajući u obzir dogovorene zaključke o ulozi muškaraca i dječaka u postizanju rodne ravnopravnosti donesene na 48. sjednici Komisije Ujedinjenih naroda za status žena u ožujku 2004.(30),

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” donesen na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanom 25. rujna 2015. te ciljeve za rodnu ravnopravnost, prava žena i osnaživanje žena uključene u taj dokument,

–  uzimajući u obzir statističko izvješće Komisije iz travnja 2014. naslovljeno „Samohrani roditelji i zapošljavanje u Europi”(31),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0046/2017),

A.  budući da Indeks rodne ravnopravnosti EIGE-a za 2015. ukazuje na tek neznatno poboljšanje situacije: EU je još uvijek tek na pola puta k ostvarenju cilja rodne ravnopravnosti - opća ocjena od 2005. porasla je s 51,3 na 52,9 od 100; budući da je potreban brži napredak kani li EU ispuniti ciljeve strategije Europa 2020.

B.  budući da je posljednjih godina u nekim državama članicama EU-a znatno porastao broj građanskih i političkih pokreta nauštrb jednakih prava žena i muškaraca te da one čak dovode u pitanje potrebu za politikom rodne ravnopravnosti; budući da je cilj tih negativnih reakcija usmjerenih protiv rodne ravnopravnosti ojačati tradicionalne rodne uloge i preispitati postojeća i buduća postignuća u području rodne ravnopravnosti, prava žena i prava pripadnika zajednice LGBTI;

C.  budući da je jednakost žena i muškaraca temeljno pravo priznato u Ugovoru o Europskoj uniji i Povelji o temeljnim pravima; budući da je cilj Europske unije u ovom području također jamčenje jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema ženama i muškarcima te borba protiv svake diskriminacije na temelju spola;

D.  budući da je 2015. stopa zaposlenosti žena iznosila 64,5 %, što je dosada najviši zabilježeni rezultat, ali je i dalje znatno ispod stope zaposlenosti muškaraca koja je iznosila 75,6 %; budući da je, nažalost, četiri puta veća vjerojatnost da na nepuno radno vrijeme počne i nastavi raditi žena nego muškarac, i to često neželjeno; budući da mnogi mladi ljudi žive u siromaštvu unatoč tome što rade, posebno u Grčkoj, Španjolskoj, Hrvatskoj, Italiji, Portugalu, Slovačkoj i na Cipru;

E.  budući da je stopa nezaposlenosti žena podcijenjena s obzirom na to da mnoge žene nisu registrirane kao nezaposlene, posebice žene koje žive u ruralnim ili izoliranim područjima, žene koje pomažu u obiteljskom poslu, kao i velik broj žena koje se posvećuju samo kućanskim poslovima i brizi o djeci; budući da ova situacija također stvara razliku u pogledu pristupa javnim uslugama (naknadama, mirovinama, rodiljnim dopustima, bolovanju, pristupu socijalnom osiguranju itd.);

F.  budući da je u izvješću Eurofounda o razlici u zaposlenosti između muškaraca i žena procijenjeno da navedena razlika stoji EU oko 370 milijardi EUR godišnje, što je 2,8 % BDP-a EU-a(32);

G.  budući da situacija u zemljama pogođenima gospodarskom krizom i rezovima u proračunu nerazmjerno utječe na žene, posebno na mlade i starije žene, samohrane majke i žene koje su žrtve višestruke diskriminacije te da ih je to dovelo do siromaštva i socijalne marginalizacije jer ih se sve više isključuje s tržišta rada; budući da rezovi u uslugama javne skrbi i zdravstva dovode do prijenosa odgovornosti za skrb s društva natrag na kućanstva, što uglavnom utječe na žene;

H.  budući da je feminizacija siromaštva i dalje prisutna u EU-u i da su vrlo visoke stope nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti među ženama usko povezane s proračunskim rezovima za javne usluge kao što su zdravstvo, obrazovanje, socijalne službe i socijalna pomoć; budući da te politike dovode do veće nestabilnosti radnih mjesta, posebice zbog povećanja rada na nepuno radno vrijeme, i to nedobrovoljno, i privremenih ugovora;

I.  budući da su 2015. tri četvrtine kućanskih poslova i zadaća roditeljske skrbi obavljale žene u radnom odnosu te da su one zbog toga pod teretom dvostruke odgovornosti; budući da žene općenito preuzimaju znatno veću odgovornost u pogledu roditeljske skrbi i kućanskih poslova; budući da tradicionalne uloge i stereotipi u vezi s muškarcima i ženama i dalje imaju jak utjecaj na raspodjelu kućanskih poslova, na radnom mjestu i u društvu u širem smislu; budući da se takvom tradicionalnom podjelom odgovornosti produžuje status quo i ograničavaju mogućnosti zapošljavanja i osobnog razvoja žena, zbog čega im se ostavlja malo vremena za socijalnu uključenost i uključenost u zajednicu ili ekonomsko sudjelovanje; budući da je jednak omjer u obavljanju neplaćenih poslova između žena i muškaraca, primjerice pružanje skrbi i preuzimanje odgovornosti u kućanstvu, preduvjet za dugoročnu ekonomsku neovisnost žena i rodnu ravnopravnost;

J.  budući da su neki dopusti povezani s obitelji i dalje često osnova za diskriminaciju i stigmatizaciju žena i muškaraca usprkos postojećem političkom okviru i zakonodavstvu na razini EU-a i nacionalnoj razini, i da to osobito utječe na žene kao glavne skrbnike koji se koriste dopustima povezanima s obitelji;

K.  budući da gotovo četvrtina država članica EU-a nema zakonske odredbe o očinskom dopustu i da je u nekima od država koje ih imaju očevima dozvoljen dopust od samo jednog, dva ili nekoliko dana; budući da u osam država članica za roditeljski dopust nije predviđena nikakva naknada te u prosjeku očevi vrlo malo koriste roditeljski dopust - samo 10 % očeva uzme najmanje jedan dan dopusta, dok 97 % majki koristi roditeljski dopust na koji pravo imaju oba roditelja; budući da je promicanje većeg korištenja roditeljskog i očinskog dopusta nužan preduvjet za ostvarivanje rodne ravnopravnosti; budući da je studija Eurofounda(33) ukazala na aspekte koji utječu na postotak u kojem očevi uzimaju roditeljski dopust, a to su: razina naknade, prilagodljivost sustava dopusta, dostupnost informacija, dostupnost i fleksibilnost usluga skrbi za djecu i strah da će zbog uzimanja dopusta biti isključeni s tržišta rada;

L.  budući da je dostupnost kvalitetnih ustanova za skrb i usluga skrbi o djeci, starijim i drugim nesamostalnim članovima obitelji po pristupačnim cijenama jedan od preduvjeta za aktivno uključivanje žena u tržište rada; budući da su ciljevi iz Barcelone odličan instrument za postizanje stvarne ravnopravnosti između muškaraca i žena te da sve države članice trebaju odlučno djelovati da bi ih čim prije ostvarile; budući da su, zbog nedostatka struktura i usluga za kvalitetno djetinjstvo koje bi bile cjenovno pristupačne, majke sve češće prisiljene odabrati između skraćenog radnog vremena ili potpunog odustajanja od svog posla kako bi se brinule za djecu, što stvara posljedice na obiteljske i mirovinske dohotke;

M.  budući da su pristup osposobljavanju i temeljno ljudsko pravo na obrazovanje djevojčica i žena važne europske vrijednosti i ključni element osnaživanja djevojčica i žena na društvenoj, kulturnoj i profesionalnoj razini te cjelovitog uživanja u svim drugim društvenim, ekonomskim, kulturnim i političkim pravima te posljedično sprječavanja nasilja nad ženama i djevojčicama; budući da je univerzalno, obvezno i besplatno obrazovanje glavni uvjet za jamčenje jednakih mogućnosti za sve te da bi trebalo biti dostupno svoj djeci, bez diskriminacije i neovisno o njihovom statusu boravka; budući da borba protiv rodne neravnopravnosti počinje u predškolskoj dobi i zahtijeva stalni pedagoški nadzor školskog programa, razvojnih ciljeva i obrazovnih rezultata;

N.  budući da je rodna ravnopravnost odgovornost svih pojedinaca u društvu i zahtijeva aktivan doprinos žena i muškaraca; budući da bi se vlasti trebale posvetiti razvoju obrazovnih kampanja usmjerenih na muškarce i mlađe generacije kako bi muškarci i dječaci bili jednako uključeni partneri, postupno sprječavajući i uklanjajući sve oblike rodno uvjetovanog nasilja te promičući ili osnažujući žene;

O.  budući da, unatoč činjenici da žene u prosjeku dostignu veći stupanj obrazovanja od muškaraca, prosječna razlika u plaćama muškaraca i žena u EU-u 2014. iznosi 16,1 %, iako postoje značajne razlike među državama članicama;

P.  budući da je horizontalna i vertikalna rodna segregacija u zapošljavanju još uvijek rasprostranjena pojava koju, među ostalim, prouzrokuju činjenica da se poslovi koji se smatraju „ženskima” smatraju manje važnima od „muških”, trajna prisutnost staklenog stropa koji sprečava žene da dođu do najviših i najbolje plaćenih položaja i prevelika zastupljenost žena u poslovima na nepuno radno vrijeme, koji su manje plaćeni od poslova na puno radno vrijeme; budući da, iako su žene jednake muškarcima ili ih čak nadmašuju u pogledu razina obrazovanja, učinak rodnih stereotipa na odluke o obrazovanju i osposobljavanju koje donose učenici u školi može utjecati na izbore tijekom njihovih života te posljedično ima snažne implikacije za tržište rada; budući da stereotipi koje društvo naširoko prenosi u pogledu neusklađenosti majčinstva i profesionalnog rada na puno radno vrijeme mogu dovesti žene u nepovoljan položaj, a mlade žene mogu odvratiti od nastavka visokog obrazovanja ili ulaganja u karijeru;

Q.  budući da složeni pokazatelj plaćenog i neplaćenog radnog vremena iz istraživanja Eurofounda o radnim uvjetima pokazuje da je, općenito, radno vrijeme žena dulje kada se izračunaju plaćeni i neplaćeni radni sati(34);

R.  budući da je u sektorima koji se odnose, ali nisu ograničeni na robu, usluge ili poljoprivredu prisutan nejednak pristup između žena i muškaraca gospodarskim i financijskim sredstvima, kao što su imovina, kapital, proizvodni resursi i krediti;

S.  budući da je u EU i dalje prisutna razlika u mirovinama koja iznosi čak 40,2 % 2014. godine; budući da je ona rezultat nepovoljne situacije žena kroz vrijeme, kao što je nedostatak pristupa brojnim financijskim sredstvima poput sustava naknada i mirovinskog sustava, koji su dostupni zaposlenima na puno radno vrijeme, i za koje mnoge žene ne ispunjavaju uvjete s obzirom na to da su često zaposlene na nepuno radno vrijeme ili rade povremeno zbog obveza povezanih sa skrbi;

T.  budući da neke države članice u EU-u još uvijek ne primjenjuju individualizirani porezni sustav i sustav socijalne zaštite; budući da ta situacija žene može učiniti ovisnima o njihovima supružnicima jer u nekim slučajevima imaju samo izvedena prava na temelju odnosa s muškarcima;

U.  budući da se u prošlom desetljeću udio žena u nacionalnim/saveznim parlamentima povećao samo za otprilike 6 % te da je 2015. dosegao tek 29 %;

V.  budući da je 2015. udio žena među predsjednicima i izvršnim direktorima najvećih poduzeća koja kotiraju na burzi iznosio samo 6,5 % odnosno 4,3 %;

W.  budući da, unatoč tome što je EU predan uspostavi rodne ravnopravnosti u donošenju odluka, upravnim odborima agencija EU-a ozbiljno nedostaje rodne ravnoteže te odražavaju postojane obrasce rodne segregacije, pri čemu u prosjeku 71 % članova upravnih odbora čine muškarci, a žene su na čelu samo jednog od tri upravna odbora, a od 42 izvršna direktora u agencijama EU-a samo njih 6 su žene;

X.  budući da je u slučaju više od polovice ubojstava žena počinitelj ubojstva partner, srodnik ili član obitelji žrtve(35); budući da je u EU-u 33 % žena iskusilo fizičko i/ili seksualno nasilje, dok je 55 % žena bilo seksualno uznemiravano, a njih 32 % na radnom mjestu; budući da su žene posebno ranjive u pogledu seksualnog nasilja, tjelesnog i internetskog nasilja, kibernetičkog zlostavljanja i uhođenja;

Y.  budući da je nasilje nad ženama jedan od najraširenijih oblika kršenja ljudskih prava na svijetu koji utječe na sve razine društva, neovisno o dobi, razini obrazovanja, prihodima, društvenom položaju i zemlji podrijetla ili prebivališta te da predstavlja glavnu prepreku ravnopravnosti žena i muškaraca; budući da pojava ubojstva žena nije u padu u državama članicama;

Z.  budući da su ankete o stavu prema nasilju nad ženama provedene među stanovništvom otkrile rasprostranjenu i zabrinjavajuću tendenciju okrivljavanja žrtve, što bi mogao biti jedan od učinaka patrijarhata; budući da javna tijela i druge institucije često ne izriču snažnu osudu takvog ponašanja;

AA.  budući da su digitalni načini komunikacije pridonijeli učestalosti govora mržnje i prijetnji upućenih ženama, pri čemu je od svoje adolescencije 18 % žena u Europi pretrpjelo neke oblike zlostavljanja na internetu, a devet milijuna osoba u Europi žrtve su internetskog nasilja; budući da postoji nedostatak reakcije pravosudnog sustava na internetsko nasilje nad ženama; budući da se zlostavljači i mrzitelji rijetko prijavljuju, istražuju, kazneno progone i kažnjavaju;

AB.  budući da je u posljednjih 5 godina 23 % lezbijki i 35 % transrodnih osoba barem jednom bilo tjelesno/seksualno napadnuto ili suočeno s prijetnjama nasiljem kod kuće ili drugdje (na ulici, u javnom prijevozu, na radnom mjestu itd.);

AC.  budući da su, prema anketi EU-a o zajednici LGBT, lezbijke, biseksualne i transrodne žene izložene ogromnom riziku od diskriminacije zbog seksualne orijentacije ili rodnog identiteta; budući da rodnu diskriminaciju često prati diskriminacija na osnovi rase, etničke pripadnosti, vjere, invaliditeta, zdravlja, rodnog identiteta, seksualne orijentacije i/ili socijalno-ekonomskih uvjeta;

AD.  budući da se pogoršavaju uvjeti života pojedinih skupina žena koje se često suočavaju s nizom teškoća i rizika te s višestrukom diskriminacijom;

AE.  budući da je EU 2015. doživio nezabilježeni porast broja izbjeglica i tražitelja azila na svojem teritoriju; budući da su prema podacima UNHCR-a više od polovice tih izbjeglica i tražitelja azila žene i djeca i budući da su prijavljeni slučajevi nasilja i zlostavljanja žena i djece, među ostalim i seksualnog nasilja, tijekom cijelog njihovog putovanja, ali i u prenapučenim prihvatnim centrima u EU-u;

AF.  budući da žene i djevojčice čine 80 % zabilježenih žrtava trgovanja ljudima(36); budući da je i dalje vrlo teško identificirati žrtve, da je potrebno žrtvama pružiti veću potporu i zaštitu i da se pri suzbijanju trgovanja ljudima moraju imati na umu rodna pitanja;

AG.  budući da je jedan od glavnih ciljeva trgovine ljudima seksualno iskorištavanje i da su uključene žene prisiljene na život u zatočeništvu i zlostavljanja, povezana sa svakodnevnim fizičkim i psihičkim nasiljem;

AH.  budući da su spolno i reproduktivno zdravlje i prava temeljna ljudska prava i ključan element rodne ravnopravnosti i samoodređenja i da bi ih se trebalo uključiti u strategiju EU-a za zdravlje;

AI.  budući da se žensko zdravlje nikada ne bi smjelo riskirati zbog prigovora savjesti ili osobnih uvjerenja;

AJ.  budući da kod primjene zakonodavstva EU-a o rodnoj ravnopravnosti u državama članicama postoje specifični problemi povezani s prenošenjem i primjenom predmetnih direktiva, primjerice materijalni nedostaci u zakonodavstvu i činjenica da nacionalni sudovi nedosljedno primjenjuju zakonodavstvo, ali i, što je također važno, opća neupućenost u načela ravnopravnosti te u zakonodavstvo o ravnopravnosti(37);

AK.  budući da se posebice direktive EU-a o rodnoj ravnopravnosti ne provode ispravno u brojnim državama članicama koje ne štite transrodne osobe od diskriminacije kada je riječ o pristupu zapošljavanju, robi i uslugama;

AL.  budući da se institucionalni mehanizmi za rodnu ravnopravnost u nacionalnim vladajućim strukturama često marginaliziraju, dijele u različita područja politike, koče kompleksnim i proširenim mandatima, nedostatkom adekvatnog osoblja, obuke, podataka i resursa te da ne dobivaju dovoljnu potporu od političkog vodstva(38);

AM.  budući da zbog trajnog nedostatka sveobuhvatnih i pouzdanih podataka iskazanih prema rodu dolazi do nejasnoća i do iskrivljene slike o stanju u pogledu rodne ravnopravnosti, posebno kad je riječ o nasilju nad ženama i rodno uvjetovanom nasilju; budući da bi se prikupljanjem takvih podataka situacija razjasnila, ali i skrenula pozornost na goruće probleme;

AN.  budući da socijalni partneri imaju ključnu ulogu u postizanju ciljeva ravnopravnosti zbog svoje važnosti u oblikovanju tržišta rada i socijalnih uvjeta preko svoje uključenosti u donošenje politika i pregovaranje o kolektivnim ugovorima na različitim razinama, iako je jasno da posebna uloga koju imaju u različitim zemljama i sustavima industrijskih odnosa snažno ovisi o nacionalnim tradicijama i organizacijskoj snazi(39);

AO.  budući da bi prema istraživanju Eurobarometra 2016. 55 % Europljana željelo da se EU više angažira u području jednakog postupanja prema muškarcima i ženama; budući da je obveza Komisije u pogledu postizanja rodne ravnopravnosti u skladu s Ugovorom neovisna u odnosu na ispitivanja;

1.  duboko je zabrinut jer je EU prema Indeksu rodne ravnopravnosti EIGE-a za 2015. tek na pola puta k ostvarenju cilja rodne ravnopravnosti; izražava snažno žaljenje zbog toga što stanje i profiliranost problema rodne ravnopravnosti i borba protiv rodne diskriminacije ukazuju da se tom pitanju pridaje manje važnosti nego ranije jer se ono kao politički cilj marginalizira i dovodi u pitanje kao područje politike, osobito s obzirom na činjenicu da se diljem Europe osporavaju prava žena i LGTBI osoba te prava na seksualno i reproduktivno zdravlje i smatra da je potrebno razmotriti razloge ovoga trenda te revidirati trenutačne strategije, alate i pristupe koji se promiču u području rodne ravnopravnosti;

2.  ističe da Ugovor o Europskoj uniji obvezuje Uniju da suzbija društvenu isključenost i diskriminaciju, a Ugovor o funkcioniranju Europske unije kao cilj Unije određuje uklanjanje neravnopravnosti između muškaraca i žena i promicanje njihove ravnopravnosti; naglašava da načelo rodne ravnopravnosti ne predstavlja prepreku zadržavanju ili donošenju mjera koje pružaju konkretne prednosti za manje zastupljen spol, kao što je sadržano u članku 23. Povelje o temeljnim pravima;

3.  poziva Komisiju da rodnu ravnopravnost uključi u sve proračune i procese donošenja svih politika i u provedbu programa i mjera Zajednice te da pri utvrđivanju svih novih politika provede procjenu rodnog učinka kako bi se zajamčio dosljedniji odgovor politike EU-a na probleme rodne ravnopravnosti, koji bi bio utemeljen na podacima; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere na nacionalnoj razini;

4.  poziva Komisiju da provede detaljniju procjenu utjecaja rezova u javnoj potrošnji koja se negativno odražava na prava žena i rodnu ravnopravnost u državama članicama te da donese mjere za rješavanje tog problema;

5.  žali zbog toga što u strategiju Europa 2020. nije uključena rodno osviještena politika i poziva da se u nju uključi sveobuhvatna i jača rodna perspektiva koja obuhvaća strukturne uzroke siromaštva žena, ponajprije u postupak donošenja preporuka po državama članicama, kao i na uključivanje posebnih političkih smjernica za smanjivanje rodne neravnopravnosti u Godišnji pregled rasta;

6.  primjećuje intersekcionalnost između rodne diskriminacije i diskriminacije na drugim osnovama te nerazmjeran utjecaj višestruke diskriminacije na žene; tvrdi da se hitno mora riješiti problem siromaštva žena, posebno starijih žena i samohranih majki, žena koje trpe rodno uvjetovano nasilje, žena s invaliditetom, migrantica, tražiteljica azila i izbjeglica i žena manjinskog podrijetla; potiče države članice da rade s regionalnim i lokalnim vlastima, tijelima za kazneni progon, nacionalnim tijelima za jednakost i organizacijama civilnog društva radi povećanja praćenja intersekcionalnosti između roda i diskriminacije na različitim osnovama i da provedu učinkovitije strategije uključivanja tako da djelotvornije upotrebljavaju sredstva namijenjena za provedbu socijalnih politika, osobito sredstva iz Europskog socijalnog fonda i strukturnih fondova;

7.  podržava poziv Vijeća da se novom inicijativom Komisije utvrdi strategija za rodnu ravnopravnost, uključujući ravnopravnost transrodnih i interseksualnih osoba, za razdoblje od 2016. do 2020. i da se poboljša status strateškog angažmana Komisije za rodnu ravnopravnost, koji bi trebao biti usko povezan sa strategijom Europa 2020. i u okviru kojeg bi se trebalo voditi računa o Programu Ujedinjenih narod za održivi razvoj do 2030.;

8.  poziva Komisiju i države članice da snažnijim političkim djelovanjem i većim ulaganjima podupru zapošljavanje žena na kvalitetnim radnim mjestima u svim sektorima te da poduzmu korake za borbu protiv nesigurnih oblika rada;

9.  potiče države članice da promiču odredbe, mjere i radnje kojima bi pomogle i savjetovale žene koje se odluče postati poduzetnice;

10.  poziva Komisiju da spoji rodnu perspektivu i makroekonomsku politiku te da uvede inovativne mjere radi poboljšanja jednakih mogućnosti rada i obveza njege među rodovima;

11.  primjećuje da bi se ravnopravnim sudjelovanjem žena na tržištu rada te boljim i pravednijim plaćama za žene ne samo povećala ekonomska neovisnost žena, već bi se i znatno povećao gospodarski potencijal EU-a, osiguravajući pritom njegov pravedan i uključiv karakter; podsjeća da će, prema predviđanjima OECD-a, savršena usklađenost stopa sudjelovanja na tržištu rada dovesti do povećanja od 12,4 % BDP-a po stanovniku do 2030.;

12.  poziva Komisiju i države članice da nadziru i poduzimaju mjere protiv kršenja prava radnika, posebno radnica, koje sve više rade poslove po niskoj cijeni i postaju žrtve diskriminacije, kao i da donesu politike i poduzmu mjere za utvrđivanje, zaštitu, informiranje i rješavanje problema zlostavljanja na radnom mjestu, uključujući zlostavljanje trudnih radnica ili bilo koji nepovoljan položaj nakon povratka s rodiljnog dopusta ili pri podnošenju zahtjeva za radna mjesta; poziva Komisiju i države članice da dostave raščlanjene podatke o razlikama u plaći i mirovini s obzirom na rod i roditeljski ili majčinski status;

13.  ističe da je obrazovanje važno sredstvo za omogućavanje cjelovitog sudjelovanja žena u društvenom i gospodarskom razvoju; naglašava da su cjeloživotne mjere učenja ključne za stjecanje vještina u žena koje im mogu omogućiti da se vrate u radni odnos ili da poboljšaju svoje zaposlenje, prihod i uvjete rada; poziva Komisiju da promiče inicijative za potporu u provedbi stručnih programa obrazovanja za žene, potičući ih da stječu više obrazovanje u područjima znanosti, tehnologije i informacijskih tehnologija, razvijajući programe osposobljavanja o rodnoj ravnopravnosti za obrazovne stručnjake i sprječavajući da se stereotipi prenose u okviru nastavnog programa i pedagoškog materijala; poziva sveučilišta i istraživačke institucije da donesu politike rodne ravnopravnosti u skladu sa smjernicama EIGE-a, u suradnji s Komisijom („alat GEAR – rodna ravnopravnost u akademskoj i istraživačkoj zajednici”);

14.  poziva države članice da probleme iz područja rodne ravnopravnosti, seksizam i rodne stereotipe u svojim obrazovnim sustavima rješavaju na svim razinama te da osiguraju da ciljevi njihovih obrazovnih sustava obuhvaćaju obrazovanje u pogledu temeljnih prava i sloboda te uz jednaka prava i prilike za žene i muškarce i da njihova načela kvalitete obuhvaćaju ukidanje prepreka istinskoj jednakosti između žena i muškaraca te promicanje potpune ravnopravnosti među njima;

15.  poziva Komisiju da u uskoj suradnji s državama članicama predloži ambiciozan i sveobuhvatan paket zakonodavnih i nezakonodavnih mjera za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života kao dio programa rada Komisije za 2017., uzimajući u obzir najavljen europski stup socijalnih prava i uključujući reviziju postojeće Direktive o rodiljnom dopustu 92/85/EEZ i Direktive o roditeljskom dopustu 2010/18/EU, kao i direktiva o očinskom dopustu i dopustu za njegovatelje, potičući tako i muškarce i žene iz svih kategorija radnika da jednako koriste mogućnosti dopusta;

16.  s uvažavanjem primjećuje da su u razdoblju između 2014. i 2015. godine brojne države članice promijenile svoju politiku i/ili zakonodavstvo o roditeljskom dopustu uvođenjem neprenosivosti prava na korištenje dopusta, obavezne prirode dopusta za očeve, duljeg dopusta za očeve i/ili bonusa za podjelu ili ravnomjernu podjelu dopusta među roditeljima, čime se jačaju njihova roditeljska prava, osigurava veći stupanja ravnopravnosti između žena i muškaraca te ravnomjernija raspodjela obveza njegovanja i kućanskih poslova te promiče mogućnosti žena za puno sudjelovanje na tržištu rada; zahtijeva od Komisije i država članica da usvoje mjere poticanja muškaraca na pravedniju podjelu kućanskih poslova i brige za djecu i druge uzdržavane članove obitelji;

17.  poziva Eurofound da dodatno razvije svoje djelovanje u području praćenja kvalitete zapošljavanja i radnog života putem svojeg Europskog istraživanja o radnim uvjetima, koje se temelji na njegovu načelu kvalitete radnih mjesta i obuhvaća zaradu, izglede, kvalitetu radnog vremena, upotrebu vještina i prosudbe, društveno okruženje, fizički rizik, intenzitet rada; poziva Eurofound da razvije svoje istraživanje o tim politikama, sporazumima socijalnih partnera i praksama tvrtki kojima se podržava bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života, kao i da započne istraživanje o tome kako kućanstva u kojima su dva člana zaposlena upravljaju svojim radnim vremenom te kako im se najbolje može pružiti podrška;

18.  poziva države članice koje to još nisu učinile da započnu s individualizacijom prava u pogledu politike socijalne jednakosti, posebno kad je riječ o poreznim sustavima, kako bi se eliminirali financijski razlozi da se bračni drug koji manje zarađuje povuče s tržišta rada ili da radi na nepuno radno vrijeme;

19.  čestita državama članicama koje su ispunile oba cilja iz Barcelone; potiče Portugal, Nizozemsku, Luksemburg, Finsku, Italiju, Maltu i Estoniju da ostvare i drugi cilj te poziva Poljsku, Hrvatsku i Rumunjsku, koje su još daleko od ostvarivanja oba cilja, da ulože veće napore u pružanje službene skrbi za djecu kako bi pridonijele boljoj usklađenosti između privatnog života i rada zaposlenih osoba; ističe da trenutni zaključci snažno ukazuju na činjenicu da će se ulaganjem u skrb za djecu i starije poboljšati sudjelovanje žena u radu na puno radno vrijeme, čime će im se omogućiti veća lokalna i socijalna uključenost;

20.  ponovno poziva Komisiju i države članice da usmjere napore prema uspostavljanju Jamstva za djecu, koje bi svakom europskom djetetu u opasnosti od siromaštva zajamčilo pristup besplatnoj zdravstvenoj skrbi, besplatnom obrazovanju, besplatnoj skrbi za djecu, dostojanstvenom smještaju i odgovarajućoj prehrani; naglašava da takva politika mora biti usmjerena na situaciju u kojoj se nalaze žene i djevojčice, posebno u ugroženim i marginaliziranim zajednicama; napominje da inicijativa Jamstvo za mlade mora uključivati rodnu dimenziju;

21.  Žali zbog činjenice da još uvijek postoji razlika u plaćama i mirovinama muškaraca i žena i potiče Komisiju, države članice i socijalne partnere da hitno poduzmu mjere za ukidanje te razlike;

22.  primjećuje da je prvi korak u borbi protiv razlike u plaćama muškaraca i žena postizanje transparentnosti o razinama plaća i sa zadovoljstvom primjećuje da su brojna poduzeća uvela praksu analiziranja i objavljivanja razlike u plaćama između njihovih zaposlenika i zaposlenica; poziva sve poslodavce i sindikate da uspostave i koriste operativne i specifične alate za procjenu radnih mjesta koji služe za određivanje jednake plaće za jednak rad i za određivanje poslova jednake vrijednosti; poziva države članice da nadalje redovno provode pregled plaća i nadnica, da objavljuju podatke i od poduzeća zatraže da uvedu unutarnje mehanizme za utvrđivanje razlike u plaćama;

23.  pozdravlja činjenicu da Komisija razmatra „jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednostiˮ kao jedno od ključnih područja djelovanja; u tom smislu poziva na preinaku Direktive iz 2006. o jednakom postupanju;

24.  osuđuje činjenicu da se u više od pola država članica razlika u mirovinama muškaraca i žena povećala; potiče Cipar, Njemačku i Nizozemsku da smanje tu razliku, koja sada iznosi gotovo 50 %; poziva Maltu, Španjolsku, Belgiju, Irsku, Grčku, Italiju i Austriju da ukinu razliku u pokrivenosti mirovinama jer između 11 % i 36 % žena u tim državama nema pristup mirovini;

25.  čestita vladi Švedske što je ostvarila ravnopravnost u pogledu zastupljenosti žena i muškaraca i Sloveniji i Francuskoj što su gotovo ostvarile tu razinu ravnopravnosti te potiče Mađarsku, Slovačku i Grčku, koje su oformile vlade bez ijedne žene,(40) da zajamče dovoljnu zatupljenost žena na svim razinama donošenja političkih i gospodarskih odluka; poziva države članice da osiguraju rodnu jednakost na visokim funkcijama u vladi, javnim tijelima i institucijama, kao i na izbornim listama, kako bi zajamčili jednaku zastupljenost u općinama i parlamentima na regionalnoj i nacionalnoj razini, kao i u Europskom parlamentu; naglašava da su brojne studije pokazale da odgovarajuće zakonodavno djelovanje može uzrokovati brzu promjenu u rodnoj ravnoteži u politici; dijeli mišljenje Komisije koja ističe da je za učinkovitost kvota potrebno usvojiti propise o redoslijedu popisa kandidata i odgovarajuće sankcije u slučaju njihova nepridržavanja;

26.  podsjeća da očita podzastupljenost žena na političkim, izbornim ili funkcijama na razini Europske unije i njezinih država članica predstavlja demokratski manjak koji podriva legitimnost procesa donošenja odluka na nacionalnoj i na razini Europske unije;

27.  poziva institucije EU-a da učine sve u svojoj moći kako bi zajamčile rodnu jednakost u Kolegiju povjerenika i na visokim položajima u svim institucijama, agencijama, institutima i tijelima EU-a;

28.  sa zabrinutošću primjećuje da je u odnosu na 2010. većina zemalja 2015. i dalje ostala ispod prosjeka EU-a u pogledu razine zastupljenosti žena u upravnim odborima velikih trgovačkih poduzeća uvrštenih na burzu; ipak, cijeni sveopću tendenciju k napretku u tom smislu, posebno u Francuskoj, Italiji, Ujedinjenoj Kraljevini, Belgiji i Danskoj;

29.  ponavlja poziv Vijeću da brzo donese direktivu o rodnoj ravnopravnosti među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzu (Direktiva o ženama u upravnim odborima), što je važan prvi korak za jednaku zastupljenost u javnom i privatnom sektoru; primjećuje da je napredak najočitiji (od 11,9 % 2010. Do 22,7 % 2015.) u državama članicama u kojima je doneseno obvezujuće zakonodavstvo o kvotama za odbore(41);

30.  izražava žaljenje što je samo jedna država članica postigla jednakost u visokim položajima u institucijama visokog obrazovanja, iako pozdravlja činjenicu da se primjećuje napredak u zastupljenosti žena na tim mjestima;

31.  potiče države članice da spriječe i reagiraju na sve vrste nasilja nad ženama te rodno uvjetovanog nasilja i da uspostave daljnje strategije za prevenciju, da specijalizirane usluge podrške i zaštite učine široko dostupnima za sve žrtve i da pri izvještavanju o provedbi Direktive o pravima žrtava 2017. posebnu pažnju posvete rodnim aspektima prava žrtava, uključujući u pogledu rodnog identiteta i rodnog izražavanja žrtve; poziva Vijeće da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke kojom će se rodno uvjetovano nasilje uvrstiti u područja kaznenih djela iz članka 83. stavka 1. UFEU-a; poziva Komisiju da, kao dodatnu mjeru uz europsko zakonodavstvo o zaštiti žrtava, potakne uvođenje europskog registra europskih naloga za zaštitu;

32.  posebno naglašava da rodno uvjetovani oblici nasilja i diskriminacije, koji uključuju, ali se ne ograničavaju na silovanje i seksualno zlostavljanje, seksualno uznemiravanje, genitalno sakaćenje žena, prisilne brakove i nasilje u obitelji, duboko utječu na ljudsko dostojanstvo; poziva Komisiju i države članice da uvedu politike nulte tolerancije prema svim oblicima nasilja, uključujući nasilje u obitelj, kada žrtve nasilja nevoljko prijavljuju nasilje jer je riječ o nasilnom partneru ili članovima vlastite obitelji; poziva države članice da javno ističu položaj žena s invaliditetom, žrtava obiteljskog nasilja, koje često ne mogu pobjeći iz nasilnog odnosa;

33.  pozdravlja napredak država članica u potpisivanju Konvencije iz Istanbula, prvog pravno obvezujućeg instrumenta za borbu protiv nasilja nad ženama i njegovo sprečavanje na međunarodnoj razini; potiče 14 država članica koje još nisu ratificirale tu Konvenciju da to učine bez odlaganja; pozdravlja prijedlog Komisije iz ožujka 2016. da EU pristupi Konvenciji iz Istanbula; poziva Vijeće i Komisiju da ubrzaju pregovore o potpisivanju i sklapanju Istanbulske konvencije i bezuvjetno te sveobuhvatno podupire pristupanje toj konvenciji; osim toga poziva Komisiju da uključi definiciju rodno uvjetovanog nasilja u skladu s odredbama Direktive 2012/29/EU i da što prije predstavi sveobuhvatnu europsku strategiju za sprečavanje i borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja koja bi trebala uključivati obvezujući zakonodavni akt;

34.  pohvaljuje suradnju Eurostata i nacionalnih pravosudnih tijela i policije na razmjeni podataka u cilju rasvjetljavanja osude vrijedne prakse rodno uvjetovanog nasilja u EU-u te ih poziva da nastave primjenjivati tu praksu na način da u suradnji s EIGE-om na godišnjoj osnovi prate zločine počinjene protiv žena;

35.  ističe blisku vezu između rodnih stereotipa i znatno većeg broja slučajeva uznemiravanja žena i seksizma na internetu i u društvenim medijima, kojima se također uvode novi oblici nasilja nad ženama i djevojčicama, kao što su, među ostalim, kibernetičko zlostavljanje, kibernetičko uznemiravanje i upotreba ponižavajućih slika na internetu, raspačavanje privatnih fotografija i videosnimki na društvenim mrežama bez pristanka upletenih osoba; ističe potrebu da se protiv toga bori od rane dobi; ističe da do takvih situacija može doći zbog manjka zaštite javnih tijela i drugih institucija koje bi trebale stvoriti rodno neutralno okruženje i osuđivati seksizam;

36.  potiče Komisiju i države članice da uspostave sve pravne i sudske mjere za borbu protiv pojave internetskog nasilja nad ženama; posebno poziva EU i države članice da djeluju zajedno u okviru sveobuhvatne europske strategije za sprečavanje i suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja s ciljem stvaranja okvira u kojem se novi oblici internetskog nasilja smatraju kaznenim djelom i uspostave psihološke pomoći za žene i djevojčice koje su žrtve internetskog nasilja; poziva na procjenu rodnog učinka Strategije EU-a za kibernetičku sigurnost i Europskog centra za kibernetički kriminal (Europol) kako bi se u njihov rad uključila ta pitanja, a u okviru njihova rada usvojila rodna perspektiva;

37.  ponavlja svoj poziv Komisiji da osnuje Europski opservatorij za pitanja nasilja temeljenog na rodu (po uzoru na postojeći Europski institut za jednakost spolova), koji će voditi europski koordinator za sprečavanje nasilja nad ženama i djevojčicama;

38.  poziva Komisiju i države članice da predvide mjere za zaštitu žena i pripadnika zajednice LGBTI od seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu; poziva Komisiju da revidira važeću Okvirnu odluku EU-a o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima(42) tako da se u nju uključe seksizam, kaznena djela motivirana predrasudama i poticanje na mržnju na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja;

39.  osuđuje činjenicu da se u brojnim državama članicama EU-a i dalje provodi kirurška „normalizacija” interseksualne djece, iako nije medicinski neophodna; potiče države članice EU-a da izbjegavaju takve medicinske zahvate bez slobodne i informirane suglasnosti predmetne osobe;

40.  primjećuje da su u Malti i Grčkoj interseksualne osobe zaštićene od diskriminacije na temelju spolnih obilježja; poziva države članice da prilikom provedbe direktiva EU-a o rodnoj ravnopravnosti u svoja zakonodavstva o rodnoj ravnopravnosti uključe rodni identitet i spolna obilježja;

41.  naglašava da rodno uvjetovano nasilje i diskriminacija, koji uključuju, ali se ne ograničavaju na silovanje i seksualno nasilje, genitalno sakaćenje žena, prisilni brak, nasilje u obitelji, takozvane zločine iz časti i rodnu diskriminaciju na državnoj razini predstavljaju progon i da bi se trebali smatrati valjanim razlozima za traženje azila u Europskoj uniji; podržava stvaranje sigurnih i legalnih putova prema EU-u; podsjeća da su žene, djevojke i djevojčice posebno izložene opasnosti od iskorištavanja koju provode krijumčari ljudi;

42.  ponovno poziva sve države članice da odmah ukinu praksu zadržavanja djece, trudnica, dojilja i žrtava silovanja, seksualnog nasilja i trgovanja ljudima te da im pruže odgovarajuću psihološku i zdravstvenu pomoć koju će pružati stručnjaci za rodna pitanja poput psihologa, socijalnih radnika, medicinskih sestara i liječnika koji su odgovarajuće obučeni za takve hitne situacije; podsjeća da izbjeglicama koji su žrtve rodno uvjetovanog nasilja ili nasilja na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta treba na vrijeme pružiti podršku u svim stadijima procesa migracije, uključujući trenutačno premještanje ako nije moguće zajamčiti njihovu sigurnost, kvalitetnu potporu za mentalno zdravlje i trenutačno prepoznavanje rodnog identiteta tijekom čitavog postupka dobivanja azila kao mjeru za sprječavanje nasilja;

43.  ponavlja da se pri provedbi zakonodavstva EU-a o suzbijanju trgovanja ljudima mora dosljedno pratiti rodna dimenzija suzbijanja i borbe protiv trgovanja ljudima, što je trenutačno jedna od najunosnijih aktivnosti organiziranog kriminala, te ponovo poziva Komisiju da, kada ocjenjuje u kojoj se mjeri države članice pridržavaju Direktive i koliko je provode, nastavi pratiti rodnu dimenziju te da se istovremeno pobrine za poštovanje rokova i obveze izvještavanja kako je navedeno u Direktivi;

44.  poziva Komisiju da financijski i logistički podrži države članice koje su uključene u borbu protiv trgovine ljudima, osobito Italiju i Grčku, i koje su se uslijed migracijske krize našle u žarištu rješavanja tog pitanja;

45.  ustraje na tome da valja pojačati napore na nacionalnoj razini i u EU-u za suzbijanje stereotipa i rodne diskriminacije, i to pomoću kampanja za podizanje razine svijesti koje u središte stavljaju nestereotipni prikaz žena i djevojaka te muškaraca i dječaka, a usmjerene su na sve slojeve društva; poziva države članice da poduzmu pozitivne inicijative kao što je strategija za poticanje žena na odabir karijera i profesija u kojima su žene nedovoljno zastupljene, a muškarce da preuzmu pravedan udio obiteljskih i kućanskih poslova ili inicijative za povećanje razumijevanja među muškarcima u pogledu načina na koji nasilje, uključujući trgovanje ljudima u svrhu komercijalnog seksualnog iskorištavanja, prisilni brakovi i prisilni rad, štete ženama, muškarcima i djeci te narušavaju rodnu ravnopravnost, te mjere za smanjenje potražnje za ženama i djecom koji su žrtve trgovanja ljudima putem kampanja informiranja;

46.  ponavlja da bi žene trebale imati kontrolu nad svojim seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima; poziva sve države članice da zajamče jednostavan pristup žena dobrovoljnom planiranju obitelji, cjelokupnom rasponu usluga povezanih sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, uključujući kontracepciju te siguran i zakonit pobačaj; poziva države članice i Komisiju da poduzmu javne mjere podizanja razine osviještenosti muškaraca i žena o njihovim pravima i odgovornostima u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja;

47.  ističe sve veći trend prekomjerne uporabe klauzule o prigovoru savjesti, što dovodi do otežanog pristupa uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem; poziva države članice EU-a da zajamče da klauzule o prigovoru savjesti ne sprječavaju pristup pacijenata zakonitim uslugama medicinske skrbi;

48.  smatra da odbijanje pružanja usluga u vezi sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem kojima se spašava život, uključujući siguran pobačaj, predstavlja teško kršenje temeljnih ljudskih prava;

49.  naglašava važnost aktivnih politika sprečavanja, edukacije i informiranja adolescenata, mladih i odraslih kako bi naši građani imali dobro spolno i reproduktivno zdravlje, čime se sprečavaju spolno prenosive bolesti i neželjene trudnoće;

50.  potiče nadležna tijela u državama članicama da promiču rodnu ravnopravnost u svojim sveobuhvatnim obrazovnim programima o seksu i odnosima, uključujući učenje djevojčica i dječaka o odnosima koji se temelje na pristanku, poštovanju i uzajamnosti te u sportskim aktivnostima i razonodi u kojima stereotipi i očekivanja temeljena na spolu mogu utjecati na samopoimanje, zdravlje, stjecanje vještina, intelektualni razvoj, socijalnu integraciju i izgradnju identiteta djevojčica i dječaka;

51.  ističe važnost poticanja muškaraca da u potpunosti sudjeluju u svim mjerama koje se poduzimaju u svrhu postizanja rodne ravnopravnosti te da utvrde okolnosti u kojima se može doseći velik broj muškaraca, osobito u institucijama, industrijskim granama i udrugama u kojima su pretežno zastupljeni muškarci, kako bi ih se osvijestilo o njihovim ulogama i odgovornostima u pogledu promicanja rodne ravnopravnosti te kako bi se pružila potpora načelu podjele moći i odgovornosti između žena i muškaraca na radnom mjestu, u zajednicama, u privatnom životu te u širim nacionalnim i međunarodnim zajednicama;

52.  poziva države članice da nadziru slučajeve u kojima mediji i reklamna industrija promiču seksualizaciju žena i postupanje sa ženama kao s robom i često prikazuju ženske stereotipe mladosti, ljepote i seksualne privlačnosti kao modele društvenog uspjeha; poziva Komisiju da pokrene pravni postupak protiv država članica koje krše Direktivu o audiovizualnim medijskim uslugama i da poticajima ohrabruje dobre prakse u javnim i privatnim medijima; poziva medije i reklamnu industriju da poštuju dostojanstvo žena i da osiguraju da ih se prikazuje bez stereotipa i diskriminacije te u skladu s postojećom ženskom raznolikošću; nadalje, poziva medije i reklamnu industriju da posvete pozornost zdravom načinu života, različitim oblicima obitelji i stilovima života;

53.  podsjeća da je EU u planovima djelovanja EU-a i CELAC-a (Zajednice latinskoameričkih i karipskih zemalja) za 2013. i 2015. godinu preuzeo obveze iskorjenjivanja nasilja nad ženama i izražava svoju zabrinutost zbog činjenice da nije provedeno poglavlje 7. o promicanju rodne ravnopravnosti; poziva države članice i Europsku službu za vanjsko djelovanje da surađuju i dodjele gospodarske i institucijske resurse kako bi zajamčili ispunjavanje preporuka o promicanju rodne ravnopravnosti iz akcijskih planova, osobito u pogledu iskorjenjivanja svih oblika nasilja, u skladu s konvencijom Belem de Pará, Konvencijom iz Istanbula i Konvencijom o iskorjenjivanju svih oblika diskriminacije žena;

54.  ističe da, prema istraživanjima, klimatske promjene u većoj mjeri utječu na žene nego na muškarce jer je izglednije da će u situacijama siromaštva žene snositi veći teret; smatra da žene moraju aktivno sudjelovati u klimatskoj politici i djelovanju;

55.  poziva Komisiju da donese prijedlog o sveobuhvatnoj strategiji za održivi razvoj koja obuhvaća sva bitna područja unutarnje i vanjske politike te da razvije djelotvorne mehanizme nadzora, pregleda i preuzimanja odgovornosti za provedbu Programa do 2030., uključujući za njegove ciljeve i pokazatelje u pogledu rodne ravnopravnosti, prava žena i osnaživanja žena;

56.  poziva Komisiju da djelotvornije nadzire provedbu postojećeg zakonodavstva EU-a o rodnoj ravnopravnosti u državama članicama, istodobno naglašavajući potrebu za pokretanjem postupaka radi utvrđivanja povrede prava u slučaju neuspjeha provedbe relevantnog zakonodavstva;

57.  žali zbog toga što, unatoč međuinstitucijskoj izjavi o jamčenju rodno osviještene politike priloženoj višegodišnjem financijskom okviru (VFO), dosad nisu poduzete mjere u vezi s izradom proračuna kojim se poštuje načelo rodne ravnopravnosti; s tim u vezi ističe potrebu da se pomno prati kako se primjenjuju načela iz te zajedničke izjave u pogledu godišnjih proračunskih postupaka i traži da se nadležnom odboru da službena uloga u postupku preispitivanja VFO-a;

58.  poziva države članice da zajamče postojanje, stabilnost i potrebne resurse tijela zaduženih za osmišljavanje, koordiniranje i provedbu politika rodne ravnopravnosti, što predstavlja važan pokazatelj odgovornosti vlade za promicanje rodne ravnopravnosti;

59.  poziva institucije EU-a da u nadzorni sustav budućeg mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava uvedu posebne pokazatelje za rodnu ravnopravnost, uključujući Indeks rodne ravnopravnosti EIGE-a;

60.  poziva Komisiju da razvije sveobuhvatniju strategiju za jednakost čiji će cilj biti stati na kraj svim oblicima diskriminacije žena i muškaraca, a koja će sadržavati horizontalnu direktivu protiv diskriminacije; stoga hitno poziva Vijeće da što je prije moguće postigne zajedničko stajalište o prijedlogu Direktive Vijeća o provedbi načela o jednakom postupanju prema osobama bez obzira na vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualnu orijentaciju (COM(2008)0426), koji je zaustavljen otkako je Parlament donio svoje mišljenje o tome 2. travnja 2009.(43); ponovno poziva Vijeće da uključi rod kao čimbenik diskriminacije.

61.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.

(1) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(2) SL L 101, 15.4.2011., str. 1.
(3) SL C 70E, 8.3.2012., str. 162.
(4) SL L 204, 26.7.2006., str. 23.
(5) SL L 373, 21.12.2004., str. 37.
(6) SL L 353, 28.12.2013., str. 7.
(7) SL L 180, 15.7.2010., str. 1.
(8) SL L 68, 18.3.2010., str. 13.
(9) SL L 348, 28.11.1992., str. 1.
(10) SL L 359, 19.12.1986., str. 56.
(11) SL L 6, 10.1.1979., str. 24.
(12) SL C 341E, 16.12.2010., str. 35.
(13) SL C 199E, 7.7.2012., str. 65.
(14) SL C 251E, 31.8.2013., str. 1.
(15) SL C 316, 30.8.2016., str. 2.
(16) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0105.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0042.
(18) SL C 407, 4.11.2016., str. 2.
(19) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0126.
(20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0312.
(21) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0073.
(22) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0203.
(23) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0235.
(24) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0338.
(25) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0360.
(26) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0072.
(27) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0227.
(28) ISBN 978-92-79-29898-1
(29) SL L 59, 2.3.2013., str. 5.
(30) http://www.un.org/womenwatch/daw/csw/csw48/ac-men-auv.pdf
(31) ISBN 978-92-79-36171-5.
(32) Izvješće Eurofounda (2016.): „Razlika u zaposlenosti između muškaraca i žena: izazovi i rješenja”.
(33) Izvješće Eurofounda (2015.): „Poticanje očeva u Europskoj uniji na roditeljski i očinski dopust za očeve”.
(34) Eurofound (2015.). „Prvi rezultati: šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima”.
(35) http://ec.europa.eu/eurostat/web/crime/database
(36) Izvješće Eurostata „Trgovanje ljudima”, izdanje iz 2015.
(37) Europska mreža pravnih stručnjaka za rodnu ravnopravnost i nediskriminaciju: „Komparativna analiza prava u području rodne ravnopravnosti u Europi 2015.”
(38) EIGE (2014.): „Učinkovitost institucionalnih mehanizama za unapređenje rodne ravnopravnosti. Pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a”.
(39) Izvješće Eurofounda (2014.) naslovljeno „Socijalni partneri i rodna ravnopravnost u Europi”.
(40) Događanja koja su se odvijala 2014. i 2015.
(41) Informativni članak Europske komisije „Rodna ravnoteža u upravnim odborima – Europa probija stakleni strop”, listopad 2015.; Europska komisija, DG JUST, „Žene i donošenje gospodarskih odluka u EU-u: izvješće o napretku: Inicijativa Europa 2020.”, 2012.; Aagoth Storvik i Mari Teigen, „Žene u upravnim odborima: norveško iskustvo”, lipanj 2010.
(42) SL L 328, 6.12.2008., str. 55.
(43) SL C 137 E, 27.5.2010., str. 68.

Pravna napomena