Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 2. veljače 2017. - BruxellesZavršno izdanje
Cjeloviti pristup sportskoj politici: dobro upravljanje, dostupnost i integritet
 Prekogranični aspekti posvojenja
 Bilateralna zaštitna klauzula i mehanizam stabilizacije za banane iz Sporazuma o trgovini između EU-a te Kolumbije i Perua ***I
 Održivo upravljanje vanjskim ribarskim flotama ***I
 Treće zemlje čiji državljani moraju imati vizu ili su izuzeti od tog zahtjeva (Gruzija) ***I
 Kriza vladavine prava u Demokratskoj Republici Kongu i Gabonu
 Provedba programa Erasmus +

Cjeloviti pristup sportskoj politici: dobro upravljanje, dostupnost i integritet
PDF 382kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o cjelovitom pristupu sportskoj politici: dobro upravljanje, dostupnost i integritet (2016/2143(INI))
P8_TA(2017)0012A8-0381/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 165. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kojim se određuju ciljevi politike EU-a u području sporta,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. siječnja 2011. pod nazivom „Razvoj europske dimenzije u sportu” (COM(2011)0012),

–  uzimajući u obzir izvješće stručne skupine EU-a za dobro upravljanje iz listopada 2013. o načelima dobrog upravljanja sportom u EU-u,

–   uzimajući u obzir izvješće skupine na visokoj razini o amaterskom sportu iz lipnja 2016. naslovljeno „Amaterski sport – oblikovanje Europe”,

–   uzimajući u obzir izvješće skupine na visokoj razini o sportskoj diplomaciji iz lipnja 2016.,

–   uzimajući u obzir program Erasmus+ kojemu je cilj riješiti prekogranične prijetnje integritetu sporta, promicati i podržavati dobro upravljanje u sportu, dvojne karijere sportaša i dobrovoljne aktivnosti u sportu, zajedno sa socijalnom uključenošću i jednakim mogućnostima,

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije o sportu (COM(2007)0391),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2015. o nedavno razotkrivenim slučajevima korupcije na visokoj razini u FIFA-i(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2013. o internetskim igrama na sreću na unutarnjem tržištu(3),

–  uzimajući obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2013. o namještanju utakmica i korupciji u sportu(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. veljače 2012. o europskoj dimenziji u sportu(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. svibnja 2008. o Bijeloj knjizi o sportu(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. ožujka 2007. o budućnosti europskog profesionalnog nogometa(7),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o agentima igrača u sportu(8),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. studenog 2013. o Kataru: položaj radnika migranata(9),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a(10),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 31. svibnja 2016. o poboljšanju integriteta i transparentnosti velikih sportskih događanja i dobrog upravljanja njima,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o povećanju uloge amaterskog sporta u razvoju transverzalnih vještina, osobito među mladima,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 21. svibnja 2014. o Planu rada Europske unije u području sporta (2014. – 2017.),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. studenog 2013. o doprinosu sporta gospodarstvu EU-a, a posebno rješavanju problema nezaposlenosti i socijalnoj uključenosti mladih,

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 25. studenog 2013. o međusektorskom promicanju tjelesne aktivnosti korisne za zdravlje,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. studenog 2010. o ulozi sporta kao izvora i pokretača aktivne socijalne uključenosti(11),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe od 3. srpnja 2016. o cjelovitom pristupu u pogledu sigurnosti, zaštite i pružanja usluga na nogometnim utakmicama i drugim sportskim događajima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe od 18. rujna 2014. o namještanju rezultata sportskih natjecanja,

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda i Općeg suda Europske unije te odluke Komisije o pitanjima u području sporta, oklada i kockanja,

–  uzimajući u obzir Globalni program do 2030. i njegove ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir članak 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0381/2016),

A.  budući da je stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona 2009. godine Europska unija stekla posebnu nadležnost za sport i izradu te provedbu usklađene politike u području sporta, uz potporu posebne proračunske linije, kao i za razvijanje suradnje s međunarodnim tijelima u području sporta, vodeći pritom računa o specifičnoj prirodi sporta i poštujući autonomiju upravljačkih struktura u sportu;

B.  budući da sport ima posebno važnu ulogu u životima milijuna građana EU-a; budući da amaterski i profesionalni sport nije samo pitanje sportskih sposobnosti, sportskih postignuća i natjecanja, već pruža i znatni socijalni, edukativni, ekonomski, kulturni i objedinjavajući doprinos gospodarstvu i društvu EU-a, kao i njegovim strateškim ciljevima te društvenim vrijednostima;

C.  budući da je sport važan i brzorastući sektor u okviru gospodarstva EU-a i da znatno doprinosi rastu, otvaranju novih radnih mjesta i društvu, među ostalim na lokalnoj razini, s učinkom na dodanu vrijednost i zapošljavanje koji premašuju prosječne stope rasta; budući da se zaposlenost povezana sa sportom procjenjuje na 3,51 % ukupne zaposlenosti u EU-u, a udio bruto dodane vrijednosti povezane sa sportom na 294 milijardi EUR (2,98 % ukupne bruto dodane vrijednosti EU-a);

D.  budući da sport nije samo sve veća ekonomska stvarnost, već i društvena pojava koja na važan način doprinosi ostvarenju strateških ciljeva Europske unije i društvenim vrijednostima kao što su tolerancija, solidarnost, blagostanje, mir, poštovanje ljudskih prava i razumijevanje među narodima i kulturama;

E.  budući da bavljenje sportom doprinosi boljoj kvaliteti života, sprečava bolesti i ima ključnu ulogu u jačanju osobnog razvoja i zdravlja;

F.  budući da je poštovanje temeljnih prava radnika ključno za profesionalne sportaše;

G.  budući da sport doprinosi integraciji osoba i nadilazi rasu, vjeru i etničku pripadnost;

H.  budući da je integritet sporta neizmjerno važan za promicanje njegove vjerodostojnosti i privlačnosti;

I.  budući da je specifična priroda sporta utemeljena na dobrovoljnim strukturama te da je preduvjet obrazovnim i društvenim funkcijama sporta;

J.  budući da nedavni skandali povezani sa slučajevima korupcije u sportu i u sportskim organizacijama na europskoj i međunarodnoj razini ozbiljno narušavaju ugled sporta, izazivaju negodovanje i nameću pitanja o potrebi za istinskom i strukturnom reformom sportskih upravljačkih tijela i organizacija, uzimajući pritom u obzir veliku raznolikost sportskih struktura u različitim europskim zemljama i činjenicu da se sportske organizacije po svojoj prirodi u velikoj mjeri same reguliraju;

K.  budući da profesionalni i amaterski sport imaju ključnu ulogu u svjetskom promicanju mira, poštovanju ljudskih prava i solidarnosti, te su korisni za zdravlje i gospodarstvo društava, a imaju i bitnu ulogu u naglašavanju temeljnih obrazovnih i kulturnih vrijednosti, kao i u promicanju socijalne uključenosti;

L.  budući da je u okviru dobrog upravljanja u području sporta potrebno poštovati odgovarajuće reguliranje sporta na temelju načela učinkovitog, transparentnog, etičkog i demokratskog upravljanja, participativnog upravljanja, postupaka i struktura uz sudjelovanje dionika;

M.  budući da su sportske organizacije odgovorne za osiguravanje visokih standarda upravljanja i integriteta te da bi ih trebale dodatno povisiti, i pridržavati ih se u svim okolnostima, kako bi se vratilo povjerenje građana i povećalo povjerenje javnosti u pozitivnu vrijednost sporta;

N.  budući da su uravnotežene politike kojima se nastoji povećati financijska transparentnost, stabilnost i vjerodostojnost sporta ključne za poboljšanje financijskih standarda kao i standarda upravljanja;

O.  budući da se model organizacije sporta u Europi temelji na načelima teritorijalnosti i nacionalnosti, odnosno na načelu samo jednog saveza po sportskoj disciplini, te na mehanizmima solidarnosti između elitnih i amaterskih sportova, kao i na mehanizmima napredovanja i nazadovanja, otvorenim natjecanjima i financijskoj preraspodjeli;

P.  budući da je priznavanje načela jedinstvenog saveza po sportu od posebne važnosti i počiva na društvenoj važnost sporta s obzirom na to da je najbolji način zaštite interesa sporta i prednosti koje sport donosi društvu;

Q.  budući da je legitimno i potrebno da svi dionici zahtijevaju da se sportska natjecanja održavaju i dogovaraju u skladu s međunarodno priznatim pravilima igre;

R.  budući da sportski sudovi imaju središnju ulogu u jamčenju univerzalnosti pravila igre, prava na pošteno suđenje u sporovima u vezi sa sportom i dobrog upravljanja, s obzirom na to da su najprikladnije sredstvo za rješavanje sporova u sportu u skladu s temeljnim postupovnim pravima EU-a;

S.  budući da je sve veća količina novca koja je u optjecaju u sektoru sporta i u povezanim organizacijama potaknula zahtjeve za boljim upravljanjem i većom transparentnošću; budući da je sport, kao gospodarska djelatnost, suočen s brojnim skandalima namještanja utakmica koji uključuju i niz drugih kriminalnih i nezakonitih aktivnosti kao što su pranje novca, korupcija i podmićivanje;

T.  budući da je sve prisutnija praksa dopingiranja i dalje prijetnja integritetu i ugledu sporta jer se njome krše sportske etičke vrijednosti i načela poput ferpleja i budući da uporaba dopinga ozbiljno ugrožava zdravlje sportaša, a često prouzrokuje ozbiljnu i trajnu štetu te da je borba protiv dopingiranja predmet javnog interesa i javnog zdravlja;

U.  budući da svaki čin nasilja, huliganstva i diskriminacije usmjeren protiv skupine ljudi ili člana takve skupine, bilo da je riječ o amaterskom ili profesionalnom sportu, šteti ugledu sporta i odvraća gledatelje od prisustvovanja na sportskim događanjima;

V.  budući da bi promicanje sporta za osobe s intelektualnim ili tjelesnim invaliditetom trebao biti ključni prioritet na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini;

W.  budući da se sudjelovanje i vidljivost žena u sportu i na sportskim natjecanjima mora poboljšati;

X.  budući da se sportaši, posebno maloljetnici, suočavaju sa sve većim ekonomskim pritiscima i da se prema njima postupa kao prema robi, zbog čega ih se zbog toga mora zaštititi od svakog oblika zlostavljanja, nasilja ili diskriminacije do kojih može doći tijekom njihova sudjelovanja u sportu;

Y.  budući da je u timskim sportovima u Europi sve je rašireniji zabrinjavajući trend vlasništva trećih osoba, što znači da su igrači, često vrlo mladi, djelomično ili potpuno „u vlasništvu” privatnih ulagača i više ne mogu odlučivati o budućem smjeru svoje karijere;

Z.  budući da je zbog loše prakse povezane s agentima i transferima igrača došlo do pranja novca, prijevara i iskorištavanja maloljetnika;

AA.  budući da se potporom amaterskom sportu potiču borba protiv diskriminacije, socijalna uključenost, kohezija i integracija te se snažno doprinosi razvoju transverzalnih vještina;

AB.  budući da se sve veći broj klubova pri sastavljanju svojih timova uglavnom oslanja na tržište transfera, dok bi se veća pozornost trebala obratiti na lokalno osposobljavanje;

AC.  budući da se sport smatra temeljnim pravom za sve i da svatko treba imati jednako pravo na sudjelovanje u fizičkoj aktivnosti i sportu;

AD.  budući da se ljudi općenito nedovoljno bave fizičkim aktivnostima unatoč konkretnim dokazima da one poboljšavaju osobno zdravlje, uključujući i psihičko zdravlje, i dobrobit, što je dovelo do toga da države članice ostvaruju znatne uštede u smislu javnih izdataka za zdravlje, i unatoč rastućem trendu bavljenja rekreacijskim sportovima kao što je trčanje, kojima se građani također bave izvan bilo kakve organizirane strukture;

AE.  budući da sportska događanja i aktivnosti, a posebno veliki sportski događaji, ukazuju na korisnost sporta i imaju pozitivan društveni, ekonomski i ekološki utjecaj;

AF.  budući da nacionalne reprezentacije imaju ključnu ulogu ne samo u pogledu poticanja nacionalnog identiteta i inspiriranja mladih sportaša u postizanju najviših razina sportske uspješnosti, već i u promicanju solidarnosti s amaterskim sportom;

AG.  budući da su daljnje obrazovanje i stručno osposobljavanje sportaša ključan dio pripreme za njihovu karijeru nakon završetka one sportske;

AH.  budući da su ulaganje u osposobljavanje i obrazovanje talentiranih mladih sportaša na lokalnoj razini kao i promicanje istih ključni za dugoročan razvoj i društvenu ulogu sporta;

AI.  budući da su volonteri glavni oslonac organiziranog sporta jer se brinu za razvoj i dostupnost sportskih aktivnosti, posebno na lokalnoj razini; budući da, osim toga, predstavlja i izvrsnu priliku za usavršavanje i neformalno obrazovanje mladih, kako na međunarodnoj razini tako i zajedno s programima suradnje i razvoja u područjima izvan EU-a u kojima je potrebno ojačati dijalog i podržati vanjsku politiku EU-a;

AJ.  budući da sport, u najširem smislu, predstavlja sustav vrijednosti za zajednicu i da te vrijednosti čine temelj zajedničkog jezika koji nadilazi sve kulturne i jezične prepreke; budući da može pomoći, i treba ga smatrati prilikom, u jačanju dijaloga i solidarnosti s trećim zemljama, promicanju zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda u svijetu te podupiranju vanjske politike EU-a;

AK.  budući da se povredama prava intelektualnog vlasništva sportskih organizacija, između ostalim digitalnim piratstvom, posebno kada je riječ o neovlaštenim prijenosima sportskih događanja uživo, izaziva ozbiljna zabrinutost za dugoročno financiranje sporta na svim razinama;

AL.  budući da se sloboda tiska mora osigurati na svim svih sportskim događanjima;

AM.  budući da sport može pridonijeti ispunjavanju ciljeva strategije Europa 2020.;

Integritet sporta i dobro upravljanje u sportu

1.  ponavlja da borba protiv korupcije u sportu zahtijeva nastojanja na transnacionalnoj razini i suradnju među svim dionicima, uključujući javna tijela, tijela kaznenog progona, sportsku industriju, sportaše i navijače;

2.  poziva međunarodne, europske i nacionalne sportske organizacije da se obvežu na razvijanje praksi dobrog upravljanja, kulture transparentnosti i održivog financiranja javnim objavljivanjem svoje financijske dokumentacije i opisom svojih djelatnosti, uključujući obveze u pogledu objavljivanja informacija o naknadama najviših rukovoditelja i ograničenjima mandata;

3.  smatra da razvoj kulture transparentnosti mora biti popraćen većim razdvajanjem ovlasti unutar sportskih upravljačkih tijela, jasnijim razdvajanjem komercijalnih od dobrotvornih aktivnosti i boljim unutarnjim postupcima samoregulacije kako bi se kaznena djela u sportu i nezakonite aktivnosti u okviru sportskih organizacija mogli bolje preduhitriti, otkriti, istražiti i kazniti;

4.  podsjeća da dobro upravljanje, koje bi trebalo biti prioritet sljedećem planu rada EU-a za sport, mora biti uvjet za neovisnost sportskih organizacija u skladu s načelima transparentnosti, odgovornosti, jednakih prilika, socijalne uključenosti i demokracije, uz odgovarajuće sudjelovanje dionika;

5.  naglašava potrebu za politikom nulte tolerancije u pogledu korupcije i drugih kaznenih djela u sportu;

6.  ističe da je primjena načela dobrog upravljanja u sportu, zajedno s praćenjem, nadzorom i odgovarajućim pravnim instrumentima, ključan čimbenik kojim se pomaže iskorijeniti korupcija i druge zlouporabe;

7.  poziva Komisiju i države članice te sportske organizacije i subjekte koji podnose ponude da osiguraju da postupak nadmetanja za održavanje velikih događanja bude u skladu sa standardima dobrog upravljanja, ljudskim pravima i pravima radnika, i u skladu s načelom demokracije, kako bi se osigurao pozitivan društveni, ekonomski i ekološki utjecaj na lokalne zajednice, istodobno poštujući raznolikost i tradicije s ciljem da se zajamči održivo nasljeđe i vjerodostojnost sporta;

8.  smatra da zemlje koje podnose ponudu za održavanje sportskih događanja ili one koje su im domaćini moraju provesti planiranje, organizaciju, provedbu, sudjelovanje i praćenja tih događanja na socijalno, ekološki i gospodarski odgovoran način; poziva sportske organizacije i zemlje domaćine takvih događanja da izbjegnu neželjene promjene u životnom okolišu lokalnog stanovništva, uključujući njegovo iseljavanje;

9.  poziva Komisiju da sastavi popis načela i razmotri mogućnost izrade kodeksa ponašanja u području dobrog upravljanja i integriteta u sportu; smatra da bi sportske organizacije trebale utvrditi pravila o transparentnosti, etičke standarde, kodeks ponašanja za svoja nadzorna tijela, izvršne odbore i članove te operativne politike i prakse kako bi se zajamčila neovisnost i usklađenost s utvrđenim pravilima; nadalje, vjeruje da traženje novih instrumenata za suradnju među vladama, sportskim organizacijama i EU-om može pomoći u rješavanju nekih od postojećih izazova s kojima je suočena sportska industrija;

10.  poziva države članice da javno financiranje sporta uvjetuju ispunjavanjem određenih i javno dostupnih minimalnih standarda upravljanja, praćenja i izvještavanja;

11.  smatra da je za poboljšanje dobrog upravljanja i integriteta u sportu potrebno promijeniti način razmišljanja svih relevantnih dionika; podržava inicijative koje poduzimaju sportske organizacije i drugi relevantni dionici za poboljšanje standarda upravljanja u sportu i poboljšanje dijaloga i suradnje s lokalnim i nacionalnim tijelima;

12.  poziva sportske organizacije da do 2018. donesu i provedu konkretne prijedloge za poboljšanje standarda dobrog upravljanja za sportske organizacije, sportska upravljačka tijela i njihove udruge, te da objavljuju rezultate; naglašava da je u tom pogledu ključno odgovarajuće praćenje;

13.  poziva države članice da namještanje utakmica proglase posebnim kaznenim djelom i da osiguraju da sve kriminalne aktivnosti, kao što su namještanje utakmica i korupcija u sportu, podliježu sudskom postupku te odgovarajućim sankcijama, ako to već nije slučaj, jer se namještanjem utakmica i manipulacijom sportskih natjecanja krše etika i integritet sporta, a na ta se djela već primjenjuju sankcije sportskih tijela;

14.  ističe da je za rješavanje izazova povezanih s istraživanjem u međunarodnim slučajevima namještanja utakmica potrebna prekogranična razmjena informacija i suradnja između tijela nadležnih za sport, državnih tijela i priređivača klađenja, u okviru nacionalnih platformi, kako bi se razotkrilo, istražilo i kazneno gonilo namještanje utakmica; poziva države članice da razmotre uvođenje, ako to već nisu učinile, specijaliziranih službi za kazneni progon koje bi posebno bile zadužene za istrage slučajeva sportskih prijevara; podsjeća na to da se Četvrtom direktivom o sprečavanju pranja novca uvodi obveza za pružatelje usluga igara na sreću da provedu dubinsku provjeru velikih transakcija;

15.  poziva Vijeće da pronađe rješenje kojim će se omogućiti da EU i njegove države članice potpišu i ratificiraju Konvenciju Vijeća Europe o namještanju rezultata sportskih natjecanja s ciljem omogućavanja njezine potpune provedbe i ratifikacije te potiče Komisiju da podrži i olakša taj proces te osigura da se on efektivno prati;

16.  podsjeća Komisiju da je obećala izdati preporuku o razmjeni najboljih praksi u području sprečavanja i suzbijanja namještanja utakmica u svrhe klađenja te je potiče da tu preporuku objavi bez odgode;

17.  poziva Komisiju da osnaži međuinstitucionalne veze s Vijećem Europe i, zatim, da razvije koordinirane operativne programe kojima bi se osiguralo najučinkovitije korištenje sredstava;

18.  podržava i dodatno potiče kampanje za sprečavanje, obrazovanje i podizanje razine osviještenosti te programe informiranja kojima je cilj sportašima, trenerima, službenicima i relevantnim dionicima na svim razinama dati savjet o prijetnjama u vezi s namještanjem utakmica, dopingiranjem i drugim pitanjima povezanima s integritetom, uključujući rizike na koje mogu naići i načine na koje mogu prijaviti ako im netko na sumnjiv način pristupi; poziva Komisiju i države članice da predlože konkretne mjere koje treba uključiti u sljedeći plan rada EU-a, poput pilot-programa i projekata čiji je cilj osigurati da se mladim osobama omogući građansko obrazovanje u sportu u najranijoj mogućoj dobi;

19.  poziva Komisiju da u okviru programa Erasmus+ nastavi pružati potporu projektima za borbu protiv dopinga, istovremeno procjenjujući njihov učinak i osiguravajući da na koristan način nadopunjuju postojeće programe financiranja u okviru borbe protiv dopinga;

20.  poziva Komisiju da u okviru programa Erasmus+ pruži potporu projektima za dobro upravljanje u sportu;

21.  poziva države članice da podrže kontrole na doping, nacionalne programe testiranja i zakonodavstvo kojim se omogućuje koordinacija i razmjena informacija između državnih tijela, sportskih organizacija i antidopinških agencija; poziva države članice da tim agencijama omoguće uspostavljanje opsežnih programa praćenja kada je riječ o dopingu, te obradu i razmjenu podataka u skladu sa sadašnjim i budućim pravilima EU-a o zaštiti podataka;

22.  prima na znanje važnost koju Svjetska antidopinška agencija (WADA) ima za nadzor i koordinaciju antidopinške politike i pravila diljem svijeta; poziva Komisiju i države članice da usko surađuju sa Svjetskom antidopinškom agencijom (WADA), UNESCO-om i Vijećem Europe u cilju učinkovitijeg sprečavanja i borbe protiv dopinga ojačavanjem pravnih i političkih obveza Svjetskog kodeksa protiv dopinga (WADAC); poziva EU da u okviru borbe protiv dopinga na svjetskoj razini potiče razmjenu informacija i najboljih praksi o politikama u području zdravlja i prevencije;

23.  poziva Komisiju i Vijeće da potaknu i olakšaju pregovore o sporazumima između zemalja kojima se dopušta provođenje propisno ovlaštene dopinške kontrole timova iz drugih zemalja, poštujući pritom temeljna prava sportaša, u skladu s Međunarodnom konvencijom o suzbijanju dopinga u sportu;

24.  smatra i da je doping rastući problem u sektoru rekreacijskog sporta, u kojemu je za promicanje zdravijeg ponašanja u pogledu dopinga potrebno organizirati obrazovne i informacijske kampanje te zaposliti stručne trenere i instruktore s iskustvom u tom području;

25.  poziva države članice i Komisiju da usko surađuju sa Svjetskom antidopinškom agencijom (WADA) i Vijećem Europe radi definiranja politika za zaštitu zviždača;

26.  potiče sportske organizacije i nacionalna javna tijela na uspostavu usklađenog antidopinškog sustava za prekogranično praćenje, te na poduzimanje konkretnih mjera protiv proizvodnje i krijumčarenja nezakonitih tvari za poboljšanje uspješnosti u svijetu sporta;

27.  pozdravlja novu Konvenciju Vijeća Europe o cjelovitom pristupu u pogledu sigurnosti, zaštite i pružanja usluga na nogometnim utakmicama i drugim sportskim događanjima te potiče države članice da je bez odlaganja potpišu i ratificiraju; ponavlja svoj prijedlog o uzajamnom priznavanju zabrane pristupa stadionima u Europi i razmjeni podataka u tom pogledu;

28.  poziva Komisiju da kroz postojeće mreže istraži načine razmjene informacija u kontekstu nasilja u sportu;

29.  uviđa da je zbog terorističke prijetnje potreban dodatan napor kako bi se osigurala operativna sigurnost i zaštita na sportskim događanjima;

30.  naglašava da bi sportska tijela neovisnim medijima trebala osigurati potrebne mogućnosti pristupa i prikupljanja informacija na svim sportskim događanjima kako bi oni mogli ispuniti svoju ulogu važnih i kritičkih promatrača sportskih događanja te upravljanja sportskim aktivnostima;

31.  oštro osuđuje sve oblike diskriminacije i nasilja u sportu, na terenu i izvan njega, te ističe da je potrebno spriječiti takvo ponašanje na svim razinama, da je potrebno poboljšati izvještavanje i praćenje takvih nezgoda i promicati temeljne vrijednosti kao što su poštovanje, prijateljstvo, tolerancija i ferplej; smatra da su sportske organizacije koje se pridržavaju visokih standarda dobrog upravljanja primjerenije za promicanje društvene uloge sporta i borbu protiv rasizma, diskriminacije i nasilja;

32.  podsjeća da je potrebno potaknuti borbu protiv trgovine ljudima u sportu, osobito trgovinu djecom;

33.  pozdravlja dobre prakse samoregulacije kao što je inicijativa o financijskom ferpleju kojima se potiče veća ekonomska racionalnost i bolji standardi financijskog upravljanja u profesionalnom sportu s naglaskom na dugoročnom djelovanju naspram kratkoročnog, čime se doprinosi zdravom i održivom razvoju sporta u Europi; naglašava da se financijskim ferplejem potiču bolji standardi financijskog upravljanja i da bi se on stoga trebao strogo primjenjivati;

34.  pozdravlja transparentna i održiva ulaganja u sport i sportske organizacije pod uvjetom da podliježu strogim kontrolama i zahtjevima za objavljivanje te da nisu štetna za integritet sportskih natjecanja i sportaša;

35.  smatra da je model vlasništva prema kojem članovi kluba zadržavaju kontrolu nad klubom (pravilom 50 + 1) dobra praksa u EU-u te poziva države članice, sportska upravljačka tijela, nacionalne sportske saveze i lige da započnu konstruktivan dijalog o tom modelu te njegovu razmjenu;

36.  naglašava da sportaši, a naročito maloljetnici, moraju biti zaštićeni od štetnih praksi kao što je vlasništvo treće strane, zbog kojih se nameću brojna pitanja o integritetu i općenito etička pitanja; podržava odluke upravljačkih tijela o zabrani vlasništva treće strane nad igračima te poziva Komisiju da razmotri zabranu vlasništva treće strane u skladu s pravom EU-a te da pozove države članice na poduzimanje dodatnih mjera za rješavanje pitanja prava sportaša;

37.  smatra da je potrebno ponovno preispitati pravila za poticanje lokalnih igrača kako bi talentirani mladi igrači dobili više prilika za igru u prvoj postavi svojih klubova, čime bi se poboljšala natjecateljska ravnoteža diljem Europe;

38.  poziva upravljačka tijela i nacionalne vlasti na svim razinama da u skladu s presudom Suda Europske unije od 16. ožujka 2010. u predmetu Bernard poduzmu mjere kojima se jamči kompenzacija za klubove koji se bave treniranjem u cilju poticanja uključivanja i treniranja mladih igrača;

39.  ponovno naglašava svoju povezanost s europskim modelom organiziranog sporta, u kojem sportski savezi imaju središnju ulogu jer se njime održava ravnoteža između brojnih različitih interesa svih dionika, kao što su sportaši, igrači, klubovi, lige, udruge i volonteri, te odgovarajućih i demokratskih mehanizama za osiguravanje predstavništva i transparentnosti u donošenju odluka i otvorenih natjecanja na temelju sportskih zasluga; poziva na veću financijsku solidarnost na svim razinama;

40.  pozdravlja godišnji sportski forum EU-a, kojim se potiče dijalog s dionicima iz međunarodnih i europskih sportskih saveza, olimpijskog pokreta, europskih i nacionalnih sportskih krovnih organizacija i drugih organizacija povezanih sa sportom; ističe da je potrebno dodatno poboljšati strukturu dijaloga s dionicima, funkcije foruma i postupanje nakon rasprava;

41.  pozdravlja napore Komisije i svih relevantnih dionika za promicanje socijalnog dijaloga u sportu, što je izvrsna prilika da se uključivanjem svih dionika, među ostalim i socijalnih partnera, u raspravu i zaključivanje sporazuma uspostavi ravnoteža između temeljnih prava i radnih prava sportaša te ekonomske prirode sporta; priznaje da je zalaganje za razvoj kulture transparentnosti odgovornost sportskih organizacija; ustraje u tome da bi EU trebao aktivno promicati minimalne standarde za zapošljavanje i radne standarde za profesionalne sportaše diljem Europe;

42.  ponavlja svoj poziv za uspostavu registara transparentnosti za plaćanje sportskih agenata, uz potporu učinkovitog sustava praćenja kao što je klirinška kuća za plaćanja i odgovarajućih sankcija, u suradnji s relevantnim javnim vlastima u cilju suzbijanja zlouporabe koju provode agenti; ponavlja svoj poziv za licenciranje i registraciju sportskih agenata kao i uvođenje minimalne razine kvalifikacija; poziva Komisiju da poduzme daljnje korake u vezi sa zaključcima iz svoje studije naslovljene „Studija o sportskim agentima u Europskoj uniji”, a posebno u pogledu opažanja da agenti imaju središnju ulogu u financijskim tokovima koji često nisu transparentni, zbog čega postaju skloni nezakonitim aktivnostima;

43.  smatra da integrirani pristup rodnoj jednakosti u sportu može pomoći u izbjegavanju stereotipa i stvaranju pozitivnog socijalnog okruženja za sve; pozdravlja inicijative kojima se potiče rodna jednakost i ravnopravno sudjelovanje u donošenju odluka u sportu, što sportašicama omogućuje da usklade svoj obiteljski i profesionalni život, te inicijative kojima se nastoji smanjiti rodno uvjetovana razlika u plaćama i nejednakosti pri dodjelama nagrada i suzbijati sve vrste stereotipa i uznemiravanja u sportu; poziva sportske organizacije da posebnu pozornost posvete rodnoj dimenziji poticanjem sudjelovanja žena u sportu;

Socijalna uključenost, socijalna funkcija i dostupnost sporta

44.  smatra da će se ulaganjem u sportske aktivnosti doprinijeti izgradnji ujedinjenog i uključivog društva, uklanjanju prepreka i ljudima omogućiti da se međusobno poštuju, i to povezivanjem kultura te premošćivanjem etničke i socijalne podjele, te da će se poticati pozitivne poruke o zajedničkim vrijednostima poput uzajamnog poštovanja, tolerancije, suosjećanja, vodstva, jednakih mogućnosti i vladavine prava;

45.  pozdravlja međunarodna sportska događanja koja se odvijaju u različitim europskim zemljama jer doprinose promicanju ključnih zajedničkih vrijednosti EU-a kao što su pluralizam, tolerancija, pravda, jednakost i solidarnost; podsjeća na to da se sportskim aktivnostima i događanjima promiče turizam u europskim manjim i većim gradovima i područjima;

46.  naglašava vrijednost transverzalnih vještina usvojenih kroz sport kao dio neformalnog i informalnog učenja te dodatno naglašava povezanost sporta i zapošljavanja, obrazovanja i osposobljavanja;

47.  naglašava ulogu sporta u uključivanju i integraciji skupina u nepovoljnom položaju; pozdravlja inicijative kojima se izbjeglicama, migrantima i tražiteljima azila omogućuje da se kao sportaši natječu na sportskim natjecanjima;

48.  ističe važnost obrazovanja kroz sport i potencijal sporta da pomogne socijalno ranjivim mladim osobama da se vrate na pravi put; prepoznaje važnost amaterskog sporta u sprečavanju radikalizacije i borbi protiv nje te potiče i podupire inicijative u tom području; pozdravlja dva pilot-projekta koje je usvojio Europski parlament: „Sport kao instrument za integraciju i socijalnu uključenost izbjeglica” i „Korištenje sporta za praćenje i savjetovanje mladih u opasnosti od radikalizacije”;

49.  podsjeća na to da se mladi europski sportaši često suočavaju s izazovom koji se odnosi na povezivanje njihove sportske karijere s obrazovanjem i radom; uviđa da su visoko obrazovanje i strukovno osposobljavanje od ključne važnosti za postizanje cilja maksimalne buduće uključenosti sportaša na tržište rada; podupire uvođenje učinkovitih sustava za dvojnu karijeru, uz minimalne zahtjeve kvalitete i odgovarajuće praćenje napretka programa dvojne karijere u Europi kao i pružanje usluge profesionalnog usmjeravanja na temelju sporazuma sa sveučilištima ili ustanovama za visoko obrazovanje; poziva Komisiju i države članice da olakšaju prekograničnu mobilnost sportaša, usklade priznavanje sportskih i obrazovnih kvalifikacija, uključujući neformalno i informalno obrazovanje stečeno kroz sport, te da ojačaju razmjenu dobrih praksi;

50.  ističe da je u okviru poglavlja Erasmus + Sport potrebno osigurati održivu financijsku potporu za programe razmjene u vezi s dvojnim karijerama na razini EU-a i na nacionalnoj razini te za poticanje daljnjih istraživanja u tom području; poziva države članice da u suradnji s obrazovnim ustanovama promiču prekogranične razmjene sportaša i osiguraju pristup stipendijama za sportaše;

51.  podržava mobilnost trenera i drugih pružatelja usluga (kao što su fizioterapeuti i savjetnici za dvojnu karijeru) te razmjenu dobrih praksi, s naglaskom na priznavanju kvalifikacija i tehničkih inovacija;

52.  poziva sportske organizacije da zajedno s državama članicama promiču minimalne standarde za trenere koji bi uključivali provjeru kaznene evidencije, osposobljavanje o sigurnosti i zaštiti maloljetnika i ranjivih odraslih osoba kao i o sprečavanju dopinga i namještanja utakmica te borbi protiv tih pojava;

53.  naglašava da je Svjetska zdravstvena organizacija nedostatak fizičke aktivnosti utvrdila kao četvrti glavni faktor rizika smrtnosti u svijetu sa znatnim izravnim i neizravnim socijalnim i ekonomskim učinkom i troškovima za države članice; zabrinut je zbog činjenice da se, bez obzira na znatne iznose utrošene za promicanje fizičke aktivnosti i unatoč tome što nedostatak takvih aktivnosti bitno utječe na opće zdravstveno stanje, razina bavljenja fizičkim aktivnostima u nekim državama članicama smanjuje;

54.  poziva sportske organizacije i države članice da surađuju u pružanju potpore za zapošljavanje i mobilnost trenera koji žele raditi u cijelom EU-u tako što će se obvezati da će se pobrinuti za provođenje kontrole kvalitete trenerskih kompetencija i standarda u pogledu kvalifikacija i osposobljavanja;

55.  potiče države članice i Komisiju da fizičku aktivnost odrede kao politički prioritet u sljedećem Planu rada EU-a u području sporta, posebno za mlade ljude i ranjive zajednice iz socijalno zapostavljenih područja u kojima je fizičko sudjelovanje na niskoj razini;

56.  poziva međunarodne i nacionalne saveze te druge pružatelje usluga obrazovanja da zajamče da pitanja koja se odnose na integritet sporta budu uvrštena u kurikul za stjecanje kvalifikacija trenera;

57.  naglašava da je poticanje tjelesnog odgoja u školama bitno polazište za djecu kad je riječ o učenju životnih vještina, usvajanju stavova, vrijednosti, znanja, razvijanju razumijevanja i uživanju u fizičkim aktivnostima cijeli život; podsjeća na to da sudjelovanje u sportskim aktivnostima na sveučilištima i sudjelovanje starijih osoba u sportu ima bitnu ulogu u očuvanju zdravog načina života i promicanju socijalne interakcije;

58.  uzima u obzir činjenicu da je stanovništvo EU-a sve starije i da bi se stoga posebna pozornost trebala posvetiti pozitivnom učinku koji fizička aktivnost može imati na zdravlje i dobrobit starijih osoba;

59.  ističe činjenicu da bi se sport i fizička aktivnost trebali bolje promicati u svim resornim područjima politike; potiče lokalne i općinske vlasti da potiču jednak pristup fizičkoj aktivnosti; preporučuje državama članicama i Komisiji da potiču građane na redovitije bavljenje fizičkim aktivnostima s pomoću odgovarajućih zdravstvenih politika i programa za njihov svakodnevni život;

60.  poziva države članice da bolje potiču sport među socijalno isključenim skupinama i među osobama koje žive u socijalno zapostavljenim područjima u kojima je razina bavljenja sportom niska, te da ojačaju suradnju s nevladinim organizacijama i školama koje djeluju u tom području, a naročito u pogledu urbanističkog planiranja i izgradnje sportskih objekata kako bi se u obzir uzele posebne potrebe javnosti, a naročito ranjivih skupina; poziva države članice da osiguraju potpun i jednak pristup javnim sportskim objektima u svim područjima te da potiču osnivanje novih sportskih klubova, posebno u ruralnim i siromašnim urbanim područjima;

61.  ističe da bi osobe s invaliditetom trebale imati jednak pristup svim sportskim objektima, prijevozu i drugoj infrastrukturi koji su zato potrebni, i imati na raspolaganju stručno osoblje za pomoć, te poziva na bolju integraciju svih elemenata povezanih sa sportom u skladu s načelom da bi sportski objekti trebali biti dostupni svima; apelira na države članice da već u nižim razredima u školama kao i na sveučilištima uvedu uključive sportske programe za osobe s invaliditetom, među ostalim i osiguravanjem osposobljenih trenera i provedbom prilagođenih programa fizičkih aktivnosti, kako bi učenici i studenti s invaliditetom mogli sudjelovati na satovima tjelesnog odgoja i izvannastavnim sportskim aktivnostima;

62.  prepoznaje temeljnu ulogu međunarodnih Paraolimpijskih igara u jačanju razine osviještenosti, borbi protiv diskriminacije i promicanju pristupa sportu za osobe s invaliditetom; poziva države članice da pojačaju napore kako bi se u sportske aktivnosti uključile osobe s invaliditetom te da se pobrinu za to da su Paraolimpijske igre i druga natjecanja na kojima sudjeluju sportaši s invaliditetom prisutniji u javnim medijima te da se češće prenose;

63.  poziva države članice i Komisiju da zajamče da se djeca bave sportom u sigurnom okruženju;

64.  pozdravlja inicijative pokrenute za promicanje uključenosti, integriteta i dostupnosti u sportu primjenom novih tehnologija i inovacija;

65.  pozdravlja uspjeh Europskog tjedna sporta, čiji je cilj promicanje sporta, fizičke aktivnosti i zdravijeg načina života za sve diljem Europe, bez obzira na dob, porijeklo ili fizičku formu te poziva sve institucije EU-a i države članice da sudjeluju u toj inicijativi i dodatno je promiču te istodobno zajamče da bude dostupna najširoj mogućoj publici, naročito u školama;

66.  smatra da su tradicionalni sportovi dio europskog kulturnog naslijeđa;

67.  pozdravlja studiju Komisije o specifičnosti sporta; poziva Komisiju i sportske organizacije da razmotre daljnje korake za razvoj specifičnosti sporta;

68.  ističe da je financiranje važan alat politike EU-a koji se koristi za poboljšanje ključnih područja djelovanja EU-a u području sporta; poziva Komisiju da dodijeli više sredstava za sport u sklopu programa Erasmus+, s naglaskom na amaterskim sportovima i obrazovanju, te da poveća njegovu vidljivost i dostupnost kako bi se poboljšalo uključivanje sporta u ostale programe financiranja poput europskih strukturnih i investicijskih fondova ili Programa za zdravlje; poziva na bolju komunikaciju između Komisije i država članica kako bi se omogućilo da se ta sredstva koriste učinkovitije i kako bi se smanjilo administrativno opterećenje na organizacije amaterskog sporta;

69.  potiče države članice i Komisiju da podupru mjere i programe kojima se potiče mobilnost, sudjelovanje, obrazovanje, razvoj vještina i osposobljavanje volontera u sportu kao i priznavanje njihova rada; preporučuje razmjenu najboljih praksi u volontiranju doprinosom za promicanje razvoja sportske prakse i kulture, među ostalim preko linija predviđenih programom Erasmus +;

70.  traži od Komisije da izda smjernice za primjenu pravila o državnim potporama u sportu uzimajući u obzir socijalne, kulturne i obrazovne ciljeve kako bi se postigla veća pravna sigurnost; s tim u vezi smatra da se nijedna sportska organizacija, naročito amaterske sportske organizacije, ne bi smjela diskriminirati kad podnosi zahtjev za javno financiranje na nacionalnoj i lokalnoj razini;

71.  smatra da je od ključne važnosti da se mehanizmima financijske solidarnosti u sportu uspostavlja potrebna veza između profesionalnog i amaterskog sporta; s tim u vezi pozdravlja doprinos nacionalnih lutrija amaterskom sportu te potiče države članice da obvežu ovlaštene priređivače klađenja da kao dopunu financijskim doprinosima koje već izdvajaju od prodaje medijskih prava i prava na emitiranje daju pošten financijski doprinos za amaterski sport i projekte čiji je cilj poboljšanje dostupnosti sporta za široke mase da bi se zajamčila njihova održivost, transparentnost i sljedivost;

72.  smatra da je prodaja televizijskih prava na centraliziranoj, isključivoj i teritorijalnoj osnovi s pravednom podjelom prihoda bitna za održivo financiranje sporta na svim razinama i za osiguravanje ravnopravnih uvjeta;

73.  ističe da je kršenje prava intelektualnog vlasništva u sportu prijetnja njegovu dugoročnom financiranju;

74.  preporučuje državama članicama da uvedu i aktivno koriste svoje porezne sustave kako bi se podupirali oslobođenje od plaćanja PDV-a, porezne olakšice i drugi oblici financijskih poticaja u amaterskom sportu; uviđa da se pravila o državnim potporama ne bi trebala primjenjivati na takvu potporu;

75.  poziva Komisiju i države članice da dodijele više sredstava za otvaranje javnih sportskih terena i igrališta kako bi se povećao jednostavan pristup amaterskom sportu;

76.  smatra da bi održivost i zaštita okoliša trebali biti sastavni dio sportskih događanja i da bi dionici u sportu trebali doprinositi postizanju ciljeva održivog razvoja iz Globalnog programa do 2030.;

77.  potiče nacionalne olimpijske odbore i sportske saveze država članica da prilikom međunarodnih sportskih događanja prihvate i koriste zastavu i simbol EU-a, zajedno s pojedinačnim zastavama i nacionalnim simbolima;

78.  ističe da je sport snažan faktor za stvaranje i jačanje osjećaja lokalne, nacionalne, pa čak i europske pripadnosti;

79.  ističe važnost potpune transparentnosti u pogledu vlasništva u profesionalnim sportskim klubovima;

o
o   o

80.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, vladama i parlamentima država članica te europskim, međunarodnim i nacionalnim sportskim savezima i ligama.

(1) SL C 407, 4.11.2016., str. 81.
(2) SL C 208, 10.6.2016., str. 89.
(3) SL C 93, 9.3.2016., str. 42.
(4) SL C 36, 29.1.2016., str. 137.
(5) SL C 239 E, 20.8.2013., str. 46.
(6) SL C 271 E, 12.11.2009., str. 51.
(7) SL C 27 E, 31.1.2008., str. 232.
(8) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 99.
(9) SL C 436, 24.11.2016., str. 42.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0005.
(11) SL C 326, 3.12.2010., str. 5.


Prekogranični aspekti posvojenja
PDF 471kWORD 65k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. s preporukama Komisiji o prekograničnim aspektima posvojenja (2015/2086(INL))
P8_TA(2017)0013A8-0370/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 67. stavak 4. i članak 81. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenog 1989., posebice njezine članke 7., 21. i 35.,

–  uzimajući u obzir članak 2. Fakultativnog protokola uz Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji od 25. svibnja 2000.,

–  uzimajući u obzir Bečku konvenciju o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963.,

–  uzimajući u obzir Hašku konvenciju od 29. svibnja 1993. o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem,

–  uzimajući u obzir izvješće povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava naslovljeno „Posvajanje i djeca: perspektiva ljudskih prava” objavljeno 28. travnja 2011.,

–  uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za predstavke (A8-0370/2016),

Zajednički minimalni standardi za postupke posvojenja

A.  budući da je u području posvojenja ključno da se sve odluke donose u skladu s načelom najboljih interesa djeteta, bez diskriminacije i uz poštovanje temeljnih prava djeteta;

B.  budući da svrha posvojenja nije da odrasli dobiju pravo na djecu, već da se djeci pruži stabilno okruženje u kojem će biti voljena, u kojem će se za njih brinuti i u kojem će moći odrastati i razvijati se u harmoniji;

C.  budući da se postupak posvojenja odnosi na djecu koja u trenutku u kojem se zatraži posvojenje još nisu navršila 18 godina ili dob punoljetnosti u svojoj državi podrijetla;

D.  budući da je potrebno ostvariti ravnotežu između prava posvojenog djeteta da bude upoznato sa svojim identitetom i prava bioloških roditelja da zaštite svoj identitet;

E.  budući da nadležna tijela ne smiju smatrati ekonomske okolnosti bioloških roditelja kao jedini temelj i opravdavanje za oduzimanje roditeljskog prava i davanje djeteta na posvojenje;

F.  budući da postupak posvojenja ne bi smio početi prije no što se donese pravomoćna odluka o oduzimanju roditeljskog prava biološkim roditeljima i prije no što biološki roditelji dobiju priliku da iscrpe sve mogućnosti žalbe na tu odluku; budući da druge države članice mogu odbiti priznavanje rješenja o posvojenju izdanog bez takvih postupovnih jamstava;

G.  budući da će bolja učinkovitost i transparentnost omogućiti napretke u domaćim postupcima posvojenja te da bi mogle učiniti međunarodna posvojenja lakšima, čime bi se mogao povećati broj posvojene djece; budući da bi u tom pogledu poštovanje članka 21. Konvencije UN-a o pravima djeteta, koju su ratificirale sve države članice, trebalo biti osnovica svih postupaka, mjera i strategija povezanih s posvojenjem u prekograničnom kontekstu, uz istovremeno poštovanje najboljih interesa djeteta;

H.  budući da bi trebalo odlučno i u većoj mjeri raditi na sprečavanju beskrupuloznih posredničkih organizacija da iskorištavaju potencijalne roditelje zainteresirane za posvojenje i budući da stoga treba poboljšati suradnju u borbi protiv zločina i korupcije u EU-u u tom području;

I.  budući da bi trebalo u najvećoj mogućoj mjeri poticati posvajanje blizanaca u istu obitelj kako bi ih se poštedilo dodatnih trauma zbog razdvajanja;

Međudržavna posvojenja na temelju Haške konvencije iz 1993. godine

J.  budući da je Haškom konvencijom od 29. svibnja 1993. o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem (Haška konvencija), koju su ratificirale sve države članice, predviđen sustav administrativne suradnje i priznavanja u području međudržavnih posvojenja, odnosno posvojenja kod kojih posvojitelji i dijete ili djeca nemaju uobičajeno boravište u istoj zemlji;

K.  budući da je Haškom konvencijom propisano automatsko priznavanje međudržavnih posvojenja u svim državama potpisnicama te da nisu potrebni posebni postupci za njihovo stvarno priznavanje;

L.  budući da se prema Haškoj konvenciji priznavanje može odbiti samo u slučaju da posvojenje očito nije u skladu s javnim poretkom dotične države, uzimajući u obzir najbolje interese djeteta;

Suradnja u građanskopravnim stvarima u području posvojenja

M.  budući da je pravosudna izobrazba u najširem smislu ključna za uzajamno povjerenje u svim područjima prava, uključujući i područje posvojenja; budući da se postojeći programi EU-a koji obuhvaćaju pravosudnu izobrazbu i potporu za Europsku pravosudnu mrežu stoga moraju u većoj mjeri usredotočiti na specijalizirane sudove, kao što su obiteljski sudovi i sudovi za mladež;

N.  budući da bi građanima trebalo dati bolji pristup sveobuhvatnim informacijama o pravnim i postupovnim aspektima domaćih posvojenja u državama članicama; budući da bi se u tom kontekstu portal e-pravosuđa mogao proširiti;

O.  budući da je suradnja unutar Europske mreže pravobranitelja za djecu uspostavljena 1997. i da bi europske pravobranitelje za dječja pitanja trebalo potaknuti na bližu suradnju i bolju koordinaciju u okviru tog tijela; budući da bi se u okviru napora da se to učini oni mogli uključiti u sustave pravosudne izobrazbe koji se financiraju iz sredstava EU-a;

P.  budući da bi trebalo provesti temeljitu analizu jer treba učiniti više u cilju sprečavanja i borbe protiv prekograničnog trgovanja djecom u svrhu posvojenja te u cilju poboljšanja pravilne i učinkovite provedbe postojeće regulative i smjernica za borbu protiv trgovanja djecom; budući da stoga treba poboljšati suradnju kad je riječ o borbi protiv zločina i korupcije u EU-u u tom području kako bi se spriječile otmice i prodaja djece te trgovanje djecom;

Prekogranično priznavanje domaćih rješenja o posvojenju

Q.  budući da je u pravu Unije načelo uzajamnog povjerenja među državama članicama od temeljne važnosti jer ono omogućava da se stvori i održi područje bez unutarnjih granica; budući da načelo međusobnog priznavanja utemeljeno na uzajamnom povjerenju obvezuje države članice da izvrše odluku ili presudu donesenu u drugoj državi članici;

R.  budući da se, unatoč postojećim međunarodnim pravilima u tom području, mišljenja još uvijek razlikuju od jedne do druge države članice kad je riječ o načelima na temelju kojih treba urediti postupak posvojenja, jednako kao što još uvijek postoje i razlike u pogledu postupaka posvojenja i njihovih pravnih učinaka;

S.  budući da Europska unija ima nadležnost za poduzimanje mjera u cilju poboljšanja pravosudne suradnje među državama članicama, a da pritom ne utječe na nacionalno obiteljsko pravo, među ostalim i u području posvojenja;

T.  budući da iznimke u javnoj politici služe očuvanju identiteta država članica koji se odražava u materijalnom obiteljskom pravu država članica;

U.  budući da trenutačno ne postoji europska odredba o automatskom ili drugačijem priznavanju domaćih rješenja o posvojenju, odnosno onih rješenja o posvojenju koja se odnose na posvojenja provedena unutar jedne države članice;

V.  budući da nepostojanje takvih odredbi uzrokuje znatne probleme za europske obitelji koje se nakon posvojenja djeteta presele u drugu državu članicu jer se može dogoditi da u drugoj državi članici posvojenje ne bude priznato, odnosno da roditelji imaju problema sa zakonitim ostvarivanjem svojeg roditeljskog prava te da mogu naići na financijske poteškoće u pogledu različitih pristojbi primjenjivih u tom području;

W.  budući da se stoga nepostojanjem takvih odredbi ugrožava pravo djece na stabilnu i trajnu obitelj;

X.  budući da trenutačno roditelji koji se sele u drugu državu članicu mogu biti obvezni proći posebne nacionalne postupke za priznavanje ili čak ponovno posvojiti dijete, što dovodi do velike pravne nesigurnosti;

Y.  budući da trenutačna situacija može dovesti do ozbiljnih problema i spriječiti obitelji da u potpunosti ostvare pravo na slobodu kretanja;

Z.  budući da može doći do potrebe da se cjelokupna situacija revidira i ocijeni međusobnim savjetovanjem nadležnih tijela država članica;

AA.  budući da se Uredbom Bruxelles II ne rješava pitanje priznavanja rješenja o posvojenju jer ona pokriva isključivo pitanje roditeljske odgovornosti;

AB.  budući da je stoga od najveće važnosti da se donesu propisi kojima se osigurava automatsko priznavanje domaćeg rješenja o posvojenju izdanog u jednoj državi članici u drugim državama članicama pod uvjetom da je zajamčeno potpuno poštovanje nacionalnih odredbi o javnoj politici i načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

AC.  budući da bi se takvim zakonodavstvom nadopunila Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003(1) („Uredba Bruxelles II a”) o pitanjima nadležnosti i roditeljske odgovornosti te da bi se popunio postojeći jaz u pogledu priznavanja posvojenja utvrđenog međunarodnim pravom (Haškom konvencijom);

Zajednički minimalni standardi za postupke posvojenja

1.  poziva nadležna tijela država članica da sve odluke o posvojenju donose imajući u vidu najbolji interes djeteta, poštujući njegova temeljna prava i uzimajući u obzir posebne okolnosti slučaja;

2.  naglašava da se na djecu koja su dana na posvojenje ne bi trebalo gledati kao na vlasništvo države, već kao na osobe s međunarodno priznatim temeljnim pravima;

3.  ističe da je svaki slučaj posvojenja drugačiji i da stoga svaki slučaj treba pojedinačno ocijeniti;

4.  smatra da bi u slučajevima posvojenja s prekograničnim aspektima trebalo uzeti u obzir te u najvećoj mogućoj mjeri poštovati kulturnu i lingvističku tradiciju djeteta;

5.  smatra da u kontekstu postupaka posvojenja dijete uvijek treba dobiti priliku da bude saslušano bez pritiska i da izrazi svoje mišljenje o postupku posvojenja, uzimajući u obzir njegovu dob i zrelost; stoga smatra da je od najveće važnosti da se, kad god je to moguće i bez obzira na dob djeteta, traži pristanak djeteta na posvojenje; u tom pogledu poziva da se posebna pažnja posveti maloj djeci i novorođenčadi jer se njih ne može saslušati;

6.  smatra da se nijedna odluka o posvojenju ne bi smjela donijeti prije no što se saslušaju biološki roditelji, i, kad je to primjenjivo, prije no što se ulože svi pravni lijekovi u pogledu njihova roditeljskog prava te prije no što se donese pravomomoćna odluka o oduzimanju roditeljskog prava biološkim roditeljima; stoga poziva nadležna tijela država članica da poduzmu sve potrebne mjere za dobrobit djeteta dok se ulažu pravni lijekovi i tijekom cjelokupnog postupka povezanog s posvojenjem te da djetetu pruže svu zaštitu i skrb potrebne za njegov skladan razvoj;

7.  poziva Komisiju da razmotri komparativnu studiju kojom bi se analizirale pritužbe u pogledu prekograničnih posvojenja bez pristanka roditelja;

8.  ističe da bi nadležna tijela prije no što daju dijete na posvojenje strancima uvijek trebala prvo razmotriti mogućnost da dijete posvoje srodnici, čak i kada oni žive u drugoj zemlji, ako je dijete s tim članovima obitelji uspostavilo odnos te na temelju pojedinačne procjene potreba djeteta; smatra da uobičajeno boravište članova obitelji koji žele preuzeti odgovornost za dijete ne bi trebalo smatrati odlučujućim čimbenikom;

9.  poziva na jednako postupanje prema roditeljima različitih nacionalnosti tijekom postupaka u području roditeljske odgovornosti i posvajanja; poziva države članice da zajamče jednakost svih postupovnih prava srodnika koji su državljani drugih država članica i koji su uključeni u postupak, među ostalim tako da im pruže pravnu pomoć, pravovremene informacije o saslušanjima, uslugu prevođenja te sve dokumente relevantne za slučaj na njihovu materinjem jeziku;

10.  naglašava da je, kad je dijete čije se posvojenje razmatra državljanin druge države članice, prije donošenja ikakve odluke potrebno informirati konzularna tijela te države članice i članove obitelji djeteta koji imaju boravište u toj državi članici te se savjetovati s njima;

11.  uz to, poziva države članice da posebnu pažnju posvete maloljetnicima bez pratnje koji su zatražili ili imaju status izbjeglica, da im zajamče zaštitu, pomoć i skrb koje države članice imaju obvezu pružiti na temelju međunarodnih obveza te da ih po mogućnosti u prijelaznom razdoblju smjeste u udomiteljske obitelji;

12.  naglašava da je važno socijalnim radnicima omogućiti prikladne radne uvjete kako bi mogli ispravno provesti procjenu pojedinačnih slučajeva bez ikakvog financijskog ili pravnog pritiska i u potpunosti uzimajući u obzir najbolji interes djeteta, razmotrivši kratkoročnu, srednjoročnu i dugoročnu perspektivu;

Međudržavna posvojenja na temelju Haške konvencije iz 1993. godine

13.  prima na znanje pozitivne rezultate i važnost primjene Haške konvencije te potiče sve države da je potpišu, ratificiraju ili da joj pristupe;

14.  žali zbog činjenice da često dolazi do problema s izdavanjem potvrda o posvojenju; stoga poziva nadležna tijela država članica da zajamče da se uvijek slijede postupci i zaštitne mjere uspostavljeni Haškom konvencijom kako bi se zajamčilo automatsko priznavanje; poziva države članice da ne stvaraju nepotrebne birokratske zapreke za priznavanje posvojenja iz područja primjene Haške konvencije, kojima bi se postupak mogao usporiti i poskupiti;

15.  ističe mogućnost poduzimanja daljnjih napora u cilju poštovanja i stroge provedbe Haške konvencije jer neke države članice zahtijevaju dodatne administrativne postupke ili naplaćuju nerazmjerno visoke pristojbe povezane s priznavanjem posvojenja, primjerice za upis u evidenciju, za izmjenu evidencije o osobnom stanju ili za dobivanje državljanstva, iako je to u suprotnosti s odredbama Haške konvencije;

16.  poziva države članice da poštuju postupke u pogledu zahtjeva za savjetovanjem i suglasnošću iz članka 4. Haške konvencije;

Suradnja u građanskopravnim stvarima u području posvojenja

17.  poziva države članice da pojačaju suradnju u području posvojenja i u pravnom i u socijalnom smislu te poziva na bolju suradnju među nadležnim tijelima u pogledu naknadnih procjena, kad je to potrebno; u tom kontekstu poziva EU na dosljedan pristup pravima djeteta u svim svojim glavnim unutarnjim i vanjskim politikama;

18.  poziva Komisiju da uspostavi djelotvornu europsku mrežu sudaca i tijela specijaliziranih za posvojenje kako bi se olakšala razmjena informacija i dobrih praksi, koja je posebno korisna kad posvojenje ima prekogranične karakteristike; smatra da je iznimno važno olakšati koordinaciju i razmjenu dobrih praksi s trenutačnom Europskom mrežom za pravosudno osposobljavanje kako bi se ostvarila najveća moguća dosljednost sa sustavima koje EU već financira; u tom pogledu poziva Komisiju da izdvoji sredstva za specijalizirano osposobljavanje sudaca koji rade u području prekograničnog posvojenja;

19.  smatra da osposobljavanje sudaca koji rade u području prekograničnog posvojenja i mogućnost njihova sastajanja mogu pomoći da se precizno utvrde očekivana i potrebna pravna rješenja u području priznavanja domaćih posvojenja; stoga poziva Komisiju da izdvoji sredstva za takvo osposobljavanje i mogućnost sastajanja tijekom izrade prijedloga uredbe;

20.  poziva Komisiju da na europskom portalu e-pravosuđa objavi relevantne pravne i postupovne informacije o zakonodavstvu i praksama povezanim s posvojenjem u državama članicama;

21.  prima na znanje aktivnosti Europske mreže pravobranitelja za djecu i smatra da treba dalje razvijati i jačati tu suradnju;

22.  naglašava da je potrebna bliska suradnja, među ostalim s pomoću europskih tijela kao što je Europol, kako bi se spriječile prekogranične otmice i prodaja djece te prekogranično trgovanje djecom u svrhu posvojenja; napominje da se pouzdanim sustavima upisa u matičnu knjigu rođenih može spriječiti trgovanje djecom u svrhu posvojenja; u tom pogledu poziva na bolju koordinaciju u osjetljivom području posvajanja djece iz trećih zemalja;

Prekogranično priznavanje domaćih rješenja o posvojenju

23.  navodi da postoji očita potreba da se europskim zakonodavstvom omogući automatsko prekogranično priznavanje domaćih rješenja o posvojenju;

24.  traži od Komisije da do 31. srpnja 2017. na temelju članaka 67. i 81. Ugovora o funkcioniranju Europske unije podnese prijedlog akta o prekograničnom priznavanju rješenja o posvojenju slijedeći preporuke iz Priloga ovom dokumentu i u skladu s postojećom međunarodnim pravom u tom području;

25.  potvrđuje da su preporuke iz Priloga ovom prijedlogu rezolucije u skladu s temeljnim pravima i načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti;

26.  smatra da traženi prijedlog nema negativne financijske posljedice jer će se automatskim priznavanjem rješenja o posvojenju, koje predstavlja krajnji cilj, smanjiti troškovi;

o
o   o

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene detaljne preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te parlamentima i vladama država članica.

PRILOG REZOLUCIJI:

DETALJNE PREPORUKE ZA UREDBU VIJEĆA O PREKOGRANIČNOM PRIZNAVANJU RJEŠENJA O POSVOJENJU

A.   NAČELA I CILJEVI TRAŽENOG PRIJEDLOGA

1.  Koristeći pravo na slobodu kretanja, sve veći broj građana Unije svake godine odluči preseliti se u drugu državu članicu Europske unije. Zbog toga nastaje niz poteškoća u pogledu priznavanja i pravnog rješenja osobne i obiteljske pravne situacije pojedinaca koji sele. Unija se počela baviti tim problematičnim situacijama, primjerice usvajanjem Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(2) o nasljeđivanju i uspostavom bolje suradnje u pogledu priznavanja određenih aspekata režima bračne stečevine i imovinskih učinaka registriranih partnerstava.

2.  Haška konvencija od 29. svibnja 1993. o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem (Haška konvencija) na snazi je u svim državama članicama. Ona se odnosi na postupak prekograničnog posvojenja i propisuje automatsko priznavanje takvih posvojenja. No, Haškom konvencijom nisu obuhvaćeni slučajevi obitelji u kojima su djeca posvojena u okviru isključivo nacionalnog postupka, a koja se zatim sele u drugu državu članicu. To može dovesti do velikih pravnih poteškoća ako se pravna veza između roditelja i posvojenog djeteta ne priznaje automatski. Mogu biti potrebni dodatni administrativni ili sudski postupci, a u krajnjem slučaju priznavanje može biti odbijeno.

3.  Stoga je, da bi se zaštitilo temeljna prava i slobode takvih građana Unije, nužno donijeti uredbu kojom će se omogućiti automatsko prekogranično priznavanje rješenja o posvojenju. Članak 64. stavak 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, o uzajamnom priznavanju presuda, i odluka i članak 81. stavak 3. Ugovora, o mjerama u području obiteljskog prava, valjana su pravna osnova za takav prijedlog. Tu uredbu treba donijeti Vijeće nakon što se savjetuje s Europskim parlamentom.

4.  Predloženom se uredbom omogućava automatsko priznavanje rješenja o posvojenju izdanog u državi članici u okviru bilo kojeg postupka koji nije obuhvaćen Haškom konvencijom. Budući da europske obitelji također mogu imati veze s trećim državama te da su neke od njih u prošlosti živjele u trećim državama, ovom se uredbom također predviđa da se, kad jedna država članica prizna rješenje o posvojenju izdano u trećoj državi na temelju relevantnih nacionalnih postupovnih pravila, to rješenje o posvojenju priznaje u svim drugim državama članicama.

5.  No kako bi se izbjegle praksa traženja najpovoljnijeg pravnog sustava („forum shopping”) ili primjena neodgovarajućih nacionalnih zakona, to automatsko priznavanje podložno je, prije svega, uvjetu da ono ne smije biti u očitoj suprotnosti s javnim pretkom države članice koja daje priznanje, uz naglasak na tome da odbijeni zahtjevi nikad ne smiju de facto dovesti do diskriminacije zabranjene člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, i, na drugom mjestu, uvjetu da je država članica koja je donijela odluku o posvojenju bila za to nadležna na temelju članka 4 prijedloga zatraženog u dijelu B (prijedlog). Samo država članica uobičajenog boravišta jednog ili oba roditelja ili djeteta može imati tu nadležnost. No kad je odluka o posvojenju donesena u trećoj zemlji, nadležnost za prvo priznavanje posvojenja u Uniji može imati država članica čije državljanstvo imaju roditelji ili dijete. Time se jamči pristup pravosuđu za europske obitelji koje imaju boravište u prekomorskim zemljama.

6.  Za odlučivanje o svim prigovorima na priznavanje u posebnim slučajevima potrebni su posebni postupci. Te su odredbe slične odredbama iz drugih akata Unije u području građanskog pravosuđa.

7.  Trebalo bi uvesti europsku potvrdu o posvojenju kako bi se ubrzali administrativni postupci koji se odnose na automatsko priznavanje. Obrazac potvrde treba usvojiti u obliku delegiranog akta Komisije.

8.  Predložena uredba odnosi se samo na individualnu vezu roditelj-dijete. Njome se države članice ne obvezuje na priznavanje posebnog pravnog odnosa između roditelja posvojenog djeteta jer se nacionalni zakoni o parovima u velikoj mjeri razlikuju.

9.  Naposljetku, ovaj prijedlog sadrži uobičajene završne i prijelazne odredbe iz instrumenata građanskog prava. Automatsko priznavanje posvojenja primjenjuje se samo na odluke o posvojenju donesene nakon datuma početka primjene uredbe i na ranija rješenja o posvojenju ako je dijete još uvijek maloljetno.

10.  Prijedlog je u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti jer države članice ne mogu same uspostaviti pravni okvir za prekogranično priznavanje rješenja o posvojenju te je ograničen na najnužnije mjere kojima će se zajamčiti stabilnost pravne situacije posvojene djece. On ne utječe na obiteljsko pravo država članica.

B.   TEKST TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Uredba Vijeća o prekograničnom priznavanju rješenja o posvojenju

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 67. stavak 4. i članak 81. stavak 3.,

uzimajući u obzir zahtjev Europskog parlamenta upućen Europskoj komisiji,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,

u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Unija je za svoj cilj postavila očuvanje i razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde, u kojem je osigurano slobodno kretanje osoba. Radi postupne uspostave takvog područja, Unija treba donijeti mjere koje se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama, među ostalim i u području obiteljskog prava.

(2)  U skladu s člancima 67. i 81. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), te mjere trebaju uključivati mjere za osiguravanje uzajamnog priznavanja odluka u sudskim i izvansudskim slučajevima.

(3)  Kako bi se zajamčilo slobodno kretanje obitelji koje su posvojile dijete, nužno je i prikladno da se pravila o nadležnosti i priznavanje rješenja o posvojenju uređuju obvezujućim i izravno primjenjivim pravnim instrumentom Unije.

(4)  Ovom bi se Uredbom trebao stvoriti jasan i sveobuhvatan pravni okvir u području prekograničnog priznavanja rješenja o posvojenju, obiteljima zajamčiti odgovarajući rezultat kad je riječ o pravnoj sigurnosti, predvidivosti i fleksibilnosti te spriječiti situacije u kojima se pravomoćno rješenje o posvojenju izdano u jednoj državi članici ne priznaje u drugoj.

(5)  Ovom bi se Uredbom trebalo obuhvatiti priznavanje rješenja o posvojenju izdanih ili priznatih u nekoj od država članica. No njome se ne bi trebalo obuhvatiti priznavanje međudržavnih posvojenja provedenih u skladu s Haškom konvencijom od 29. svibnja 1993. o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem jer je tom Konvencijom već predviđeno automatsko priznavanje takvih posvojenja. Stoga bi se ova Uredba trebala primjenjivati samo na priznavanje domaćih posvojenja i na međunarodna posvojenja koja nisu provedena na temelju te Konvencije.

(6)  Mora postojati veza između posvojenja i teritorija države članice koja je izdala rješenje o posvojenju ili koja ga je priznala. U skladu s time, priznavanje bi trebalo biti uvjetovano poštovanjem zajedničkih propisa o nadležnosti.

(7)  Propisi o nadležnosti trebali bi biti izuzetno predvidljivi i zasnovani na načelu da se nadležnost uglavnom utvrđuje prema uobičajenom boravištu oba posvojitelja, jednog posvojitelja ili djeteta. Nadležnost bi trebala biti ograničena na taj teritorij, osim u situacijama koje uključuju treće zemlje, kad bi država članica nacionalnosti mogla biti poveznica.

(8)  Budući da se posvojenje najčešće odnosi na maloljetnike, nije primjereno roditeljima ili djetetu omogućiti fleksibilnost pri odabiru tijela koja će odlučiti o posvojenju.

(9)  Uzajamno povjerenje kad je riječ o pravosuđu u Uniji opravdava načelo da rješenja o posvojenju izdana ili priznata u jednoj državi članici treba priznati u svim drugim državama članicama bez potrebe za posebnim postupkom. Posljedično bi rješenje o posvojenju izdano u bilo kojoj državi članici trebalo biti jednakovrijedno rješenjima izdanim u državi članici kojoj je zahtjev upućen.

(10)  Automatskim priznavanjem rješenja o posvojenju izdanom u drugoj državi članici u državi članici kojoj je zahtjev upućen ne bi se trebalo ugroziti poštovanje prava obrane. Stoga bi sve zainteresirane strane trebale biti u mogućnosti podnijeti zahtjev za odbijanje priznavanja rješenja o posvojenju ako smatraju da je prisutan neki od razloga za odbijanje priznavanja.

(11)  Priznavanje domaćih rješenja o posvojenju trebalo bi biti automatsko, osim ako država članica u kojoj je dijete posvojeno nije za to imala nadležnost ili ako takvo priznavanje očito ne bi bilo u skladu s javnim poretkom države članice koja daje priznanje kako se tumači u skladu s člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(12)  Ova Uredba ne bi smjela utjecati na materijalno obiteljsko pravo država članica, uključujući i zakone o posvojenju. Nadalje, priznavanje rješenja o posvojenju na temelju ove Uredbe ne bi smjelo podrazumijevati priznavanje pravnih odnosa između posvojitelja na temelju priznanja rješenja o posvojenju, ne uvjetujući, međutim, moguću odluku priznavanjem rješenja o posvojenju.

(13)  Sva postupovna pitanja koja nisu uređena ovom Uredbom trebala bi se rješavati u skladu s nacionalnim pravom.

(14)  Kad rješenje o posvojenju sadrži pravni odnos nepoznat u pravu države članice kojoj je zahtjev upućen, taj bi pravni odnos, uključujući i sva prava ili obveze koji iz njega proizlaze, trebalo, u mjeri u kojoj je to moguće, prilagoditi pravnom odnosu koji prema pravu dotične države članice ima jednakovrijedne učinke i slične ciljeve. Svaka bi država članica trebala sama odrediti tko provodi tu prilagodbu i na koji način.

(15)  Kako bi se olakšalo automatsko priznavanje predviđeno ovom Uredbom, trebalo bi izraditi obrazac za prijenos rješenja o posvojenju, odnosno europsku potvrdu o posvojenju. U tu svrhu Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu uspostave i izmjene obrasca te potvrde. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi se trebala pobrinuti da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(16)  Kako cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ga se može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, određenom u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(17)  U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde priloženom UEU-u i UFEU-u, [Ujedinjena Kraljevina i Irska izrazile su želju za sudjelovanjem u donošenju i primjeni ove Uredbe] / [ne dovodeći u pitanje članak 4. Protokola, Ujedinjena Kraljevina i Irska ne sudjeluju u donošenju ove Uredbe koja ih ne obvezuje te nisu podložne njenoj primjeni].

(18)  U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske koji se nalazi u prilogu Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive koja je ne obvezuje te nije podložne njenoj primjeni,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Područje primjene

1.  Ova Uredba primjenjuje se na priznavanje rješenja o posvojenju.

2.  Ova se Uredba ne primjenjuje se i ne utječe na:

(a)  zakone država članica o pravu na posvojenje ni na druga pitanja iz područja obiteljskog prava;

(b)  međudržavna posvojenja na temelju Haške konvencije od 29. svibnja 1993. o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem (Haška konvencija).

3.  Od država članica ovom se Uredbom ne zahtijeva da:

(a)  priznaju bilo koji oblik pravnog odnosa između roditelja posvojenog djeteta na temelju priznanja rješenja o posvojenju;

(b)  izdaju rješenja o posvojenju u okolnostima u kojima to nije dopušteno relevantnim nacionalnim pravom.

Članak 2.

Definicija

Za potrebe ove Uredbe „rješenje o posvojenju” znači presuda ili odluka kojom se stvara ili priznaje trajan pravni odnos roditelj-dijete između maloljetnog djeteta i novog ili novih roditelja koji nisu biološki roditelji tog djeteta, bez obzira kako se taj pravni odnos naziva u nacionalnom pravu.

Članak 3.

Automatsko priznavanje rješenja o posvojenju

1.  Rješenje o posvojenju izdano u nekoj od država članica priznaje se u drugim državama članicama bez potrebe za ikakvim posebnim postupkom, pod uvjetom da je država članica koja izdaje rješenje za to nadležna u skladu s člankom 4.

2.  Sve zainteresirane strane u skladu s postupkom predviđenim člankom 7. mogu zatražiti donošenje odluke prema kojoj nema temelja za odbijanje priznavanja iz članka 6.

3.  Ako ishod postupka pred sudom države članice ovisi o odluci o nepriznavanju koja se donosi kao odluka o prethodnom pitanju, taj sud ima nadležnost za odlučivanje o tom pitanju.

Članak 4.

Nadležnost za rješenja o posvojenju

1.  Nadležna tijela države članice mogu izdati rješenje o posvojenju samo ako jedan ili oba posvojitelja imaju uobičajeno boravište u toj državi članici.

2.  Kad je rješenje o posvojenju djeteta izdalo nadležno tijelo treće zemlje, nadležna tijela države članice također mogu izdati takvo rješenje ili odlučiti priznati rješenje iz treće zemlje u skladu s postupcima određenim nacionalnim pravom ako jedan ili oba posvojitelja nemaju uobičajeno boravište u toj državi članici, ali su državljani te države članice.

Članak 5.

Dokumentacija potrebna za priznavanje

Strana koja se u jednoj državi članici želi pozvati na rješenje o posvojenju izdano u drugoj državi članici treba predočiti:

(a)  presliku rješenja o posvojenju koja ispunjava uvjete potrebne za provjeru njezine autentičnosti; i

(b)  europsku potvrdu o posvojenju izdanu u skladu s člankom 11.

Članak 6.

Odbijanje priznavanja

Na zahtjev bilo koje zainteresirane strane priznavanje rješenja o posvojenju izdanog u nekoj od država članica može se odbiti samo pod sljedećim uvjetima:

(a)  ako je takvo priznavanje u očiglednoj suprotnosti s javnim poretkom (ordre public) u državi članici u kojoj je priznavanje zatraženo;

(b)  ako država članica koja je izdala rješenje o posvojenju nije za to bila nadležna prema članku 4.

Članak 7.

Zahtjev za odbijanje priznavanja

1.  Na zahtjev bilo koje zainteresirane strane prema definiciji nacionalnog prava priznavanje rješenja o posvojenju bit će odbijeno ako se utvrdi da za to postoji neki od razloga navedenih u članku 6.

2.  Zahtjev za odbijanje priznavanja predaje se sudu koji je dotična država članica navela Komisiji u skladu s člankom 13. točkom (a) kao sud kojem treba predati zahtjev.

3.  U slučaju da postupak odbijanja priznavanja nije obuhvaćen ovom Uredbom, on je uređen pravom države članice u kojoj se traži priznavanje.

4.  Podnositelj zahtjeva sudu treba dostaviti presliku rješenja i, kad je to potrebno, prijevod ili transliteraciju rješenja.

5.  Sud može podnositelja osloboditi obveze predočenja dokumentacije iz stavka 4. ako je već posjeduje ili ako ocijeni da bi zahtjev podnositelju za predočenje te dokumentacije bio nerazuman. U posljednjem slučaju, sud može zatražiti od druge strane da dostavi navedenu dokumentaciju.

6.  Strana koja zahtijeva odbijanje priznavanja rješenja o posvojenju izdanog u drugoj državi članici ne mora imati poštansku adresu u državi članici u kojoj je predan zahtjev. Od te se strane ne zahtijeva ni da ima ovlaštenog predstavnika u državi članici u kojoj je predan zahtjev, osim ako su strane obvezne imati takvog predstavnika neovisno o državljanstvu i prebivalištu.

7.  Sud bez odgađanja odlučuje o zahtjevu za odbijanje priznavanja.

Članak 8.

Žalbe protiv odluke o zahtjevu za odbijanje priznavanja

1.  Obje strane mogu podnijeti žalbu protiv sudske odluke o zahtjevu za odbijanje priznavanja.

2.  Žalba se predaje sudu koji je dotična država članica navela Komisiji u skladu s člankom 13. točkom (b) kao sud kojem treba predati žalbu.

3.  Odluka o žalbi može se osporavati pravnim lijekom samo ako je dotična država članica Komisiji u skladu s člankom 13. točkom (c) navela na kojim se sudovima ulažu daljnji pravni lijekovi.

Članak 9.

Pravni lijekovi u državi članici u kojoj je izdano rješenje o posvojenju

Sud kojem je predan zahtjev za odbijanje priznavanja ili sud na kojem je podnesena žalba u skladu s člankom 8. stavcima 2. ili 3. može zastati s postupkom ako je uložen redovni pravni lijek protiv tog rješenja u državi članici podrijetla ili ako još nije protekao rok za ulaganje takvog pravnog lijeka. U posljednjem slučaju sud može navesti rok u kojem se takav pravni lijek može uložiti.

Članak 10.

Zabrana preispitivanja merituma stvari

Rješenje o posvojenju izdano u državi članici ili presuda donesena u državi članici ni pod kojim se uvjetima ne smiju preispitivati s obzirom na sadržaj u državi članici u kojoj je podnesen zahtjev.

Članak 11.

Europska potvrda o posvojenju

Nadležna tijela države članice koja je izdala rješenje o posvojenju na zahtjev bilo koje zainteresirane strane izdaju višejezičnu europsku potvrdu o posvojenju u skladu s obrascem iz članka 15.

Članak 12.

Prilagodba rješenja o posvojenju

1.  Ako odluka ili presuda sadrži mjeru ili nalog nepoznate u pravu države članice u kojoj je podnesen zahtjev, ta se mjera ili nalog, u mjeri u kojoj je to moguće, prilagođavaju mjeri ili nalogu poznatima u pravu te države članice koji imaju jednakovrijedne učinke te slične ciljeve i interese. Takva prilagodba ne smije dovesti do toga da učinci budu veći od onih predviđenih pravom države članice podrijetla.

2.  Sve zainteresirane strane imaju pravo pred sudom osporiti prilagodbu mjere ili naloga.

Članak 13.

Informacije koje moraju pružiti države članice

1.  Države članice Komisiji do 1. srpnja 2018. dostavljaju svoje nacionalne odredbe, ako takve postoje, u pogledu:

(a)  sudova na kojima treba podnijeti zahtjev za odbijanje priznavanja u skladu s člankom 7. stavkom 2.;

(b)  sudova na kojima treba uložiti prigovor protiv odluke o zahtjevu za odbijanje priznavanja u skladu s člankom 8. stavkom 2.; i

(c)  sudova na kojima treba uložiti svaki daljnji pravni lijek u skladu s člankom 8. stavkom 3.;

2.  Komisija će svim prikladnim sredstvima, posebice s pomoću europskog portala e-pravosuđa, objaviti informacije navedene u stavku 1. kao i sve druge relevantne informacije o postupcima posvojenja i priznavanju posvojenja u državama članicama.

Članak 14.

Legalizacija i slične formalnosti

Za isprave izdane u državi članici u okviru ove Uredbe ne zahtijevaju se legalizacija ni bilo koja druga slična formalnost.

Članak 15.

Ovlast za donošenje delegiranih akata

Komisija ima ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 16. u pogledu sastavljanja i izmjene obrasca višejezične europske potvrde o posvojenju iz članka 11.

Članak 16.

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1.  Ovlast donošenja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 15. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 1. srpnja 2018.

3.  Vijeće u svakom trenutku može opozvati delegiranje ovlasti iz članka 15. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koja je u njoj navedena. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u toj odluci. To ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Delegirani akt donesen na temelju članka 15. stupa na snagu samo ako Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako je prije isteka tog roka Vijeće obavijestilo Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Vijeća.

5.  Komisija obavješćuje Europski parlament o donošenju delegiranih akata, o bilo kojem prigovoru u vezi s njima ili o opozivu delegiranja ovlasti od strane Vijeća.

Članak 17.

Prijelazne odredbe

Ova se Uredba primjenjuje samo na rješenja o posvojenju izdana nakon 1. siječnja 2019. uključujući i taj datum.

No rješenja o posvojenju izdana prije 1. siječnja 2019. također će se priznati od tog datuma ako dijete o čijem je posvojenju riječ na taj datum još nije punoljetno.

Članak 18.

Odnos s postojećim međunarodnim konvencijama

1.  Ova Uredba ne primjenjuje se na rješenja o posvojenju izdana na temelju Haške konvencije.

2.  Ne dovodeći u pitanje obveze država članica iz članka 351. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ova Uredba ne utječe na primjenu međunarodnih konvencija kojih su države članice stranka u vrijeme donošenja ove Uredbe i kojima se uspostavljaju pravila povezana s priznavanjem posvojenja.

3.  No ova Uredba među državama članicama ima prednost pred konvencijama zaključenim samo između dvije ili više njih ako se te konvencije odnose na pitanja regulirana ovom Uredbom.

Članak 19.

Odredba o preispitivanju

1.  Najkasnije 31. prosinca 2024., a nakon toga svakih pet godina, Komisija Europskom parlamentu, Vijeću te Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o primjeni ove Uredbe. Izvješću se po potrebi prilažu prijedlozi za prilagodbu ove Uredbe.

2.  U tu svrhu države članice priopćavaju Komisiji relevantne podatke o primjeni ove Uredbe na sudovima.

Članak 20.

Stupanje na snagu i datum primjene

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2019., osim članaka13., 15. i 16. koji se primjenjuju od 1. srpnja 2018.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu ...

Za Vijeće

Predsjednik

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23.12.2003., str. 1.).
(2) Uredba (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nasljeđivanju i uspostavom bolje suradnje u pogledu priznavanja određenih aspekata režima bračne stečevine i imovinskih učinaka registriranih partnerstava (SL L 201, 27.7.2012., str. 107.).


Bilateralna zaštitna klauzula i mehanizam stabilizacije za banane iz Sporazuma o trgovini između EU-a te Kolumbije i Perua ***I
PDF 435kWORD 51k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 19/2013 o primjeni bilateralnih zaštitnih klauzula i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane, i o izmjeni Uredbe (EU) br. 20/2013 o primjeni bilateralne zaštitne klauzule i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Središnje Amerike, s druge strane (COM(2015)0220 – C8-0131/2015 – 2015/0112(COD))
P8_TA(2017)0014A8-0277/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0220),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0131/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0277/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

2.  odobrava zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 2. veljače 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 19/2013 o primjeni bilateralnih zaštitnih klauzula i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane, i o izmjeni Uredbe (EU) br. 20/2013 o primjeni bilateralne zaštitne klauzule i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Središnje Amerike, s druge strane

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/540.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

ZAJEDNIČKA IZJAVA

Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije

Europski parlament, Vijeće i Komisija slažu se o važnosti tijesne suradnje pri praćenju provedbe Sporazuma o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane(1), kako je izmijenjen Protokolom o pristupanju uz Sporazum o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Ekvadora(2), Uredbe (EU) br. 19/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o primjeni bilateralnih zaštitnih klauzula i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane(3) i Uredbe (EU) br. 20/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o primjeni bilateralne zaštitne klauzule i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Središnje Amerike, s druge strane(4). S tim ciljem suglasni su oko sljedećeg:

—  Komisija će izvijestiti nadležni odbor Europskog parlamenta na njegov zahtjev o konkretnim razlozima za zabrinutost u vezi s ispunjavanjem obveza Kolumbije, Ekvadora ili Perua koje se odnose na trgovinu i održiv razvoj.

—  Ako Europski parlament usvoji preporuku o pokretanju zaštitnog ispitnog postupka, Komisija će pomno ispitati jesu li ispunjeni uvjeti iz Uredbe (EU) br. 19/2013 ili Uredbe (EU) br. 20/2013 za pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Ako Komisija smatra da uvjeti nisu ispunjeni, podnijet će izvješće nadležnom odboru Europskog parlamenta, s objašnjenjem svih čimbenika važnih za pokretanje takvog ispitnog postupka.

—  Komisija će do 1. siječnja 2019. ocijeniti položaj proizvođača banana Unije. Ako se utvrdi ozbiljno pogoršanje stanja na tržištu ili položaja proizvođača banana Unije, može se razmotriti produženje razdoblja valjanosti mehanizma uz suglasnost stranaka Sporazuma.

Komisija će i nakon isteka mehanizma stabilizacije nastaviti s izradom godišnjih analiza stanja na tržištu i položaja proizvođača banana Unije. S obzirom na važnost sektora banana za najudaljenije regije, ako se utvrdi ozbiljno pogoršanje stanja na tržištu ili položaja proizvođača banana Unije, Komisija će zajedno s državama članicama i dionicima ispitati stanje i odlučiti treba li razmotriti poduzimanje odgovarajućih mjera. Komisija također može sazivati redovite sjednice za praćenje na kojima sudjeluju države članice i dionici.

Komisija je razvila statističke alate za omogućavanje praćenja i ocjene kretanja uvoza banana i stanja na tržištu banana Unije. Komisija će obratiti posebnu pozornost na preispitivanje formata u kojemu se prikupljaju podatci o nadziranju uvoza kako bi se redovito ažurirane informacije učinile dostupnima u pristupačnijem obliku.

(1) SL L 354, 21.12.2012., str. 3.
(2) SL L 356, 24.12.2016., str. 3.
(3) Uredba (EU) br. 19/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o primjeni bilateralnih zaštitnih klauzula i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane (SL L 17, 19.1.2013., str. 1.)
(4) Uredba (EU) br. 20/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o primjeni bilateralne zaštitne klauzule i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Središnje Amerike, s druge strane (SL L 17, 19.1.2013., str. 13.)


Održivo upravljanje vanjskim ribarskim flotama ***I
PDF 335kWORD 104k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1006/2008 (COM(2015)0636 – C8-0393/2015 – 2015/0289(COD))
P8_TA(2017)0015A8-0377/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0636),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0393/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. svibnja 2016.(1),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0377/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 2. veljače 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1006/2008

P8_TC1-COD(2015)0289


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(4),

budući da:

(1)  Uredbom Vijeća (EZ) br. 1006/2008(5) („Uredba o ribolovnim odobrenjima”) uspostavljen je sustav za odobravanje ribolovnih aktivnosti koje ribarska plovila Unije obavljaju izvan voda Unije i pristup plovila trećih zemalja vodama Unije,

(2)  Unija je ugovorna strana Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982.(6) (UNCLOS) te je ratificirala Sporazum Ujedinjenih naroda iz 1995. o provedbi odredbi Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora u pogledu očuvanja i upravljanja pograničnim ribljim stokovima i visokomigracijskim ribljim stokovima potpisan 4. kolovoza 1995. (Sporazum UN-a o ribljim stokovima)(7). Tim međunarodnim odredbama utvrđuje se načelo da sve države moraju donijeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale održivo upravljanje morskim resursima i njihovo očuvanje te kako bi u tom cilju međusobno surađivale. [Am. 1.]

(3)  Unija je prihvatila Sporazum Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda od 24. studenoga 1993. o promicanju sukladnosti s međunarodnim mjerama za očuvanje i gospodarenje od strane ribarskih plovila na otvorenom moru (Sporazum FAO-a o sukladnosti)(8). Sporazum FAO-a o sukladnosti utvrđuje da se ugovorna strana mora suzdržati od dodjele odobrenja za uporabu plovila za ribolovne aktivnosti na otvorenom moru ako nisu ispunjeni određeni uvjeti, kao i da mora provesti sankcije ako nisu ispunjene određene obveze u pogledu izvješćivanja.

(3a)  Kao odgovor na zahtjev Komisije za ribarstvo na podregionalnoj razini iz zapadne Afrike Međunarodni sud za pravo mora donio je 2. travnja 2015. savjetodavno mišljenje. U tom savjetodavnom mišljenju potvrđeno je da je Unija odgovorna za aktivnosti plovila koja plove pod zastavom država članica te da u tom pogledu mora primjenjivati dužnu pažnju. [Am. 2]

(4)  Unija podržava Međunarodni plan djelovanja FAO-a za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (IPOA NNN) donesen 2001. U IPOA-NNN-u i Dobrovoljnim smjernicama FAO-a o postupcima države zastave koji su podržani 2014. naglašava se odgovornost države zastave da osigura dugoročno očuvanje i održivo iskorištavanje živih morskih resursa i morskih ekosustava. U IPOA-NNN-u predviđeno je da bi država zastave trebala izdavati odobrenja plovilima koja viju njezinu zastavu da obavljaju ribolovne aktivnosti u vodama koje nisu pod njezinim suverenitetom ili nadležnošću. U Dobrovoljnim smjernicama preporučuje se i da država zastave i obalna država dodjeljuju odobrenja kada se ribolovne aktivnosti obavljaju u okviru sporazuma o pristupu ribolovu ili čak izvan takvog sporazuma. Obje bi se trebale uvjeriti u to da se takvim aktivnostima ne ugrožava održivost stokova u vodama obalne države (stavci 40. i 41.).

(4a)  Sve zemlje članice FAO-a, uključujući Uniju i njezine partnerske zemlje u razvoju, 2014. su jednoglasno usvojile Dobrovoljne smjernice za očuvanje održivog malog ribolova u kontekstu sigurnosti opskrbe hranom i iskorijenjenja siromaštva, kao i njihovu točku 5.7. u kojoj se naglašava da bi se aspekti malog ribolova trebali pomno razmotriti prije sklapanja sporazuma o pristupu resursima s trećim zemljama i trećim stranama. [Am. 3.]

(4b)  U Dobrovoljnim smjernicama FAO-a za očuvanje održivog malog ribolova u kontekstu sigurnosti opskrbe hranom i iskorijenjenja siromaštva poziva se na usvajanje mjera za dugoročno očuvanje i održivo korištenje ribolovnih resursa te za osiguranje ekološke utemeljenosti prehrambene proizvodnje, a isto tako ističe se važnost ekoloških standarda za ribolovne aktivnosti izvan voda Unije koje uključuju pristup upravljanju u ribarstvu utemeljen na ekosustavu u kombinaciji s predostrožnim pristupom kako bi se iskorišteni stokovi obnovili i zadržali iznad razina koje mogu proizvesti najviši prinos do 2015. gdje god je to moguće, a najkasnije do 2020. za sve stokove. [Am. 4.]

(5)  Pitanje obveza i pratećih odgovornosti i dužnosti države zastave i, gdje je to primjereno, međunarodne organizacije zastave, za očuvanje i gospodarenje živim resursima otvorenog mora u okviru UNCLOS-a sve je važnije pitanje na međunarodnoj razini. U okviru obveze postupanja s dužnom pažnjom koja proizlazi iz UNCLOS-a to je bio slučaj i za istovremenu nadležnost obalne države i nadležnost države zastave te, gdje je to primjereno, nadležnost međunarodne organizacije zastave i međunarodne obalne organizacije da osigurajuosigura pouzdano očuvanje morskih bioloških resursa u morskim područjima koja su u nacionalnoj nadležnosti. Savjetodavnim mišljenjem Međunarodnog suda za pravo mora (ITLOS) od 2. travnja 2015., koje je odgovor na pitanja Komisije za ribarstvo na podregionalnoj razini iz zapadne Afrike, potvrđeno je da Unija snosi međunarodnu odgovornost pred trećim zemljama i međunarodnim organizacijama za aktivnosti svojih ribarskih plovila te da je u skladu s tom odgovornošću obvezna postupati s dužnom pažnjom. Obveza postupanja s dužnom pažnjom obveza je države da uloži najveći mogući napor te da učini sve kako bi spriječila nezakoniti ribolov, a to uključuje obvezu da donese potrebne administrativne mjere i mjere za provedbu kako bi osigurala da ribarska plovila koja viju njezinu zastavu, njezini državljani ili ribarska plovila koja djeluju u njezinim vodama nisu uključena u aktivnosti kojima se krše primjenjive mjere očuvanja i gospodarenja. Iz tih razloga razloga i općenitije radi jačanja plavog gospodarstva važno je organizirati aktivnosti ribarskih plovila Unije izvan vodâ Unije i sustav upravljanja koji se odnosi na te aktivnosti na takav način da se međunarodne obveze Unije mogu izvršavati djelotvorno i učinkovito i da se izbjegavaju situacije u kojima bi se Uniji moglo zamjeriti zbog međunarodno nezakonitih radnji. [Am. 5.]

(5a)  Na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanom 25. rujna 2015. Unija se obvezala provesti rezoluciju u koju je uvršten zaključni dokument naslovljen „Promijeniti svijet: Program za održivi razvoj do 2030.”, uključujući cilj održivog razvoja br. 14. pod nazivom „Očuvanje i održivo korištenje oceana, mora i morskih resursa u cilju održivog razvoja, te cilj održivog razvoja br. 12. pod nazivom „Osigurati održive obrasce potrošnje i proizvodnjeˮ i ciljeve sadržane u njima. [Am. 6.]

(6)  Ishodi Konferencije Ujedinjenih naroda o održivom razvoju iz 2012. „Rio +20”(9) kao i donošenje Akcijskog plana EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom, te razvoj događaja na međunarodnoj razini u pogledu suzbijanja nezakonite trgovine divljom faunom i florom i novi ciljevi održivog razvoja (17 ciljeva kojima ćemo promijeniti svijet, uključujući cilj 14.: Život ispod vode) koje su Ujedinjeni narodi usvojili u rujnu 2015. trebali bi se odraziti u vanjskoj ribarstvenoj politici Unije i njezinoj trgovinskoj politici. [Am. 7.]

(7)  Cilj zajedničke ribarstvene politike (ZRP), kako je utvrđen u Uredbi (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(10), („Osnovna uredba”) jest osigurati da ribolovne aktivnosti budu ekološki, gospodarski i društveno održive i da se njima upravlja na način koji je u skladu s ciljevima postizanja gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje, obnove i održavanja ribljih stokova iznad razina kojima se osigurava najviši održivi prinos te da pridonose dostupnosti zaliha hrane. Pri provedbi te politike također je potrebno u obzir uzeti ciljeve razvojne suradnje kao što je predviđeno u članku 208. stavku 1. drugom podstavku Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). [Am. 8.]

(7a)  Na temelju Osnovne uredbe sporazumi o partnerstvu u održivom ribarstvu (SFPA-ovi) moraju biti ograničeni na višak ulova u smislu članka 62. stavaka 2. i 3. UNCLOS-a. [Am. 9.]

(8)  U Osnovnoj Uuredbi (EU) br. 1380/2013 naglašava se potreba da se na međunarodnoj razini promiču ciljevi ZRP-a i da se osigura da su ribolovne aktivnosti Unije izvan vodâ Unije utemeljene na istim načelima i standardima koji se primjenjuju na temelju prava Unije, dok se istovremeno promiču ravnopravni uvjeti za subjekte Unije i subjekte trećih zemalja. Zakonodavstvo trećih zemalja u području socijalne zaštite i okoliša može se razlikovati od zakonodavstva Unije, što može dovesti do različitih standarda za ribarske flote. Ta bi situacija mogla dovesti do odobravanja ribolovnih aktivnosti koje nisu u skladu s propisima o održivom upravljanju morskim resursima. Stoga je potrebno zajamčiti usklađenost s aktivnostima Unije u području zaštite okoliša, ribarstva, trgovine i razvoja, posebno kad one utječu na ribarstvo u zemljama u razvoju koje raspolažu slabim administrativnim kapacitetima i u kojima je rizik od korupcije velik. [Am. 10.]

(9)  Uredbom (EZ) br. 1006/2008 želio se uspostaviti zajednički temelj za izdavanje odobrenja da plovila Unije obavljaju ribolovne aktivnosti izvan vodâ Unije s ciljem podupiranja borbe protiv ribolova NNN i bolje kontrole i praćenja flote UnijeEU-a diljem svijeta, kao i uvjeti za odobravanje plovilima trećih zemalja da obavljaju ribolov u vodama Unije. [Am. 11.]

(10)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008(11) o ribolovu NNN donesena je usporedno s Uredbom (EZ) br. 1006/2008, a Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 („Uredba o kontroli”)(12) donesena je godinu dana kasnije. Te su uredbe tri provedbena stupa odredaba ZRP-a o kontroli i provedbi.

(11)  Međutim, te se tri uredbe nisu provodile dosljedno, osobito je bilo nedosljednosti između Uredbe o ribolovnim odobrenjima i Uredbe o kontroli koja je donesena nakon Uredbe o ribolovnim odobrenjima. I provedbom Uredbe o ribolovnim odobrenjima otkrivene su neke manjkavosti, s obzirom na to da nisu obuhvaćeni neki izazovi u pogledu kontrole, poput zakupljivanja, zamjene zastava i izdavanja ribolovnih odobrenja koja nadležno tijelo treće zemlje izdaje ribarskim plovilima Unije izvan okvira SFPA („izravna odobrenja”). Osim toga, pokazalo se da su neke obveze izvješćivanja problematične, kao i raspodjela administrativnih uloga između država članica i Komisije.

(12)  Središnje načelo ove uredbe jest da bi svakom ribarskom plovilu Unije koje djeluje izvan vodâ Unije odobrenje trebala izdati njegova država zastave te da bi ga ona trebala i nadzirati, bez obzira na to gdje to plovilo djeluje i bez obzira na okvir u kojem djeluje. Izdavanje odobrenja trebalo bi biti uvjetovano ispunjavanjem osnovnog skupa zajedničkih kriterija prihvatljivosti. Informacije koje prikupljaju države članice i dostavljaju Komisiji,trebale bi Komisiji omogućiti da intervenira u praćenju ribolovnih aktivnosti svih ribarskih plovila Unije u bilo kojem području izvan vodâ Unije i u bilo kojem trenutku. To je potrebno kako bi Komisija mogla ispuniti svoje obveze kao čuvarica Ugovorâ. [Am. 12.]

(12.a)  Zadnjih je godina došlo do znatnih poboljšanja u vanjskoj ribarstvenoj politici Unije, u pogledu uvjeta SFPA-ova, kao i pažljive provedbe odredbi. Zadržavanje ribolovnih mogućnosti za flotu Unije u okviru SFPA-ova trebalo bi biti prioritet vanjske ribarstvene politike Unije, a slični bi se uvjeti trebali primjenjivati na aktivnosti Unije izvan područja primjene SFPA-ova. [Am. 13.]

(12.b)  Komisija bi trebala imati ulogu posrednika kad se mogućnost povlačenja, obustave ili izmjene ribolovnog odobrenja navodi zbog dokaza o ozbiljnoj prijetnji iskorištavanju ribolovnih resursa. [Am. 14.]

(13)  Pomoćna plovila mogu imati znatan utjecaj na način na koji ribarska plovila obavljaju svoje ribolovne aktivnosti i na količinu ribe koju mogu uloviti. Stoga ih je potrebno uzeti u obzir u postupcima odobravanja i izvješćivanja iz ove uredbe.

(14)  Aktivnosti zamjene zastave postaju problematične kada se njima žele zaobići pravila ZRP-a ili postojeće mjere za očuvanje i gospodarenje. Unija bi stoga trebala biti u mogućnosti definirati, otkriti i spriječiti takve aktivnosti. Tijekom životnog vijeka plovila u vlasništvu subjekta iz Unije, bez obzira na to pod kojom zastavom ili zastavama plovi trebalo bi osigurati sljedivost i ispravno naknadno postupanje u vezi s prijašnjim ispunjavanjemispunjivanjem zahtjeva. Toj bi svrsi trebao poslužiti i zahtjev da Međunarodna pomorska organizacija (IMO) dodjeljuje jedinstveni broj plovila. [Am. 15.]

(15)  Plovila Unije u vodama trećih zemalja mogu djelovati na temelju odredaba SFPA-ova sklopljenih između Unije i trećih zemalja ili tako da im treće zemlje izdaju izravno odobrenje za ribolov, ako na snazi nije SFPA. U oba slučaja te bi se aktivnosti trebale obavljati na transparentan i održiv način. Iz tog bi razloga države članice zastave trebale imati ovlasti da na temelju utvrđenog skupa kriterija i podložno praćenju odobre plovilima koja viju njihovu zastavu da zatraže i dobiju izravna odobrenja od trećih obalnih država. Ribolovna aktivnost trebala bi biti odobrena kada se država članica zastave uvjeri da se tom ribolovnom aktivnosti neće ugroziti održivost. Ako Komisija nema nikakvih dodatnih opravdanih primjedbi, subjektu koji je dobio odobrenje i od države članice zastave i od obalne države trebalo bi omogućiti da započne sa svojim ribolovnim aktivnostima. [Am. 16.]

(16)  Posebno pitanje koje se odnosi na SFPA-ove jest preraspodjela nedovoljno iskorištenih ribolovnih mogućnosti do kojih dolazi kada se ribolovne mogućnosti dodijeljene državama članicama temeljem mjerodavnih uredaba Vijeća ne iskoriste u cijelosti. S obzirom na to da se troškovi pristupa ribolovu utvrđeni u SFPA-ovima većim dijelom financiraju iz proračuna Unije, sustav privremene preraspodjele važan je kako bi se sačuvali financijski interesi Unije i kako bi se osiguralo da ne propadne nijedna ribolovna mogućnost koja je plaćena. Stoga je potrebno pojasniti i poboljšati sustav preraspodjele koji bi trebao biti krajnja mjera. Njegova bi primjena trebala biti privremena i ne bi trebala utjecati na prvotnu raspodjelu ribolovnih mogućnosti među državama članicama, što znači da se njime ne dovodi u pitanje relativna stabilnost. Budući da je riječ o krajnjem sredstvu, do preraspodjele bi trebalo doći samo kada su se relevantne države članice odrekle svojih prava da ribolovne mogućnosti razmjenjuju među sobom. [Am. 17.]

(16.a)  „Sporazumi u mirovanjuˮ termin je koji se koristi ako su zemlje usvojile sporazume o partnerstvu u ribarstvu, ali zbog strukturnih razloga ili zbog okolnosti nemaju na snazi protokole. Unija ima više „sporazuma u mirovanju” s trećim zemljama. Stoga plovilima Unije nije dopušten ribolov u vodama obuhvaćenim sporazumima u mirovanju. Komisija bi trebala poduzeti napore da „aktivira” te sporazume ili da raskine predmetne sporazume o partnerstvu. [Am. 18.]

(17)  Države članice zastave trebale bi odobravati i ribolovne aktivnosti koje se odvijaju pod okriljem regionalnih organizacija za upravljanje u ribarstvu (RFMO-ovi) te neregulirani ribolovribolovne aktivnosti na otvorenome moru, a oni bi trebalione bi trebale biti u skladu s posebnim pravilima RFMO-a ili zakonodavstvom Unije kojim se uređuju ribolovne aktivnosti na otvorenome moru. [Am. 19.]

(18)  Zakupljivanjem plovila može se ugroziti učinkovitost mjera očuvanja i upravljanja, a ono može imati i negativan utjecaj na održivo iskorištavanje živih morskih resursa. Stoga je potrebno utvrditi zakonodavni okvir kojim se Uniji pomaže da bolje prati aktivnosti ribarskih plovila koja plove pod zastavom Unije, a koja su zakupili subjekti iz trećih zemaljau zakupu na temelju pravila koja je donijela relevantna RFMO. [Am. 20.]

(19)  Postupci bi za subjekte iz Unije i iz trećih zemalja, kao i za njihova odnosna nadležna tijela, trebali biti transparentni, provedivi i predvidivi. [Am. 21.]

(19.a)  Unija treba težiti jednakim uvjetima na međunarodnoj razini u kojima će ribarska flota Unije moći konkurirati drugim ribarskim nacijama i prilagođavati svoja pravila o pristupu tržištu kad god se za flotu Unije donesu stroža pravila. [Am. 22.]

(20)  Trebalo bi osigurati razmjenu podataka između država članica i Komisije u elektroničkom obliku, kako je predviđeno u Uredbi o kontroli. Države članice trebale bi prikupljati sve tražene podatke o svojim flotama i o njihovim ribolovnim aktivnostima, njima upravljati i stavljati ih na raspolaganje Komisiji. Osim toga, prema potrebi trebale bi surađivati međusobno, s Komisijom i trećim zemljama kako bi koordinirale te aktivnosti prikupljanja podataka.

(21)  U cilju povećanja transparentnosti i dostupnosti informacija o ribolovnim odobrenjima Unije, Komisija bi trebala uspostaviti elektronički registar ribolovnih odobrenja koji bi sadržavao dio otvoren za javnost i sigurni dio. Informacije u registru ribolovnih odobrenja Unije sadržavaju osobne podatke. Obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe trebala bi biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(13), Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(14) i primjenjivim nacionalnim zakonima.

(22)  Kako bi se na ispravan način riješilo pitanje pristupa ribarskih plovila koja viju zastavu treće zemlje vodama Unije, relevantna pravila trebala bi biti usklađena s onima koja se primjenjuju na ribarska plovila Unije, u skladu s Uredbom o kontroli. Osobito bi se članak 33. te Uredbe koji se odnosi na izvješćivanje o ulovu i podacima povezanim s ulovom trebao primjenjivati i na ribarska plovila trećih zemalja u vodama Unije.

(23)  Ribarska plovila iz trećih zemalja koja nemaju odobrenje dodijeljeno na temelju ove Uredbe trebalo bi obvezati da kada plove vodama Unije osiguraju da njihov ribolovni alat bude postavljen na takav način da ga nije moguće odmah upotrijebiti za ribolovne aktivnosti.

(24)  Države članice trebale bi biti odgovorne za kontrolu ribolovnih aktivnosti plovila trećih zemalja u vodama Unije te, u slučaju prekršaja, za njihovo evidentiranje u nacionalni registar predviđen člankom 93. Uredbe o kontroli.

(25)  Kako bi se pojednostavnili postupci izdavanja odobrenja, države članice i Komisija trebali bi upotrebljavati zajednički sustav razmjene i pohrane podataka kako bi dostavili potrebne podatke i dopune, a istovremeno smanjili administrativno opterećenje na najmanju mjeru. U tom smislu u potpunosti bi trebalo upotrebljavati podatke sadržane u registru flote Unije.

(26)  Kako bi se u obzir uzeo tehnološki napredak i mogući novi naknadni zahtjevi međunarodnog prava, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s donošenjem izmjena Priloga ovoj Uredbi u kojima se utvrđuje popis podataka koje subjekt mora dostaviti kako bi dobio ribolovno odobrenje trebalo bi delegirati Komisiji. Iznimno je važno da Komisija tijekom pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na stručnoj razini, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(15). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(27)  Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu evidentiranja, formata i slanja podataka povezanih s ribolovnim odobrenjima od država članica prema Komisiji i registru ribolovnih odobrenja Unije i kako bi se utvrdila metodologija za preraspodjelu neiskorištenih ribolovnih mogućnosti. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i vijeća(16).

(28)  Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte kada, u valjano utemeljenim slučajevima koji se tiču preraspodjele ribolovnih mogućnosti, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(29)  Zbog broja i važnosti izmjena koje treba donijeti, Uredbu (EZ) br. 1006/2008 trebalo bi staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

U ovoj Uredbi utvrđuju se pravila za izdavanje ribolovnih odobrenja i upravljanje ribolovnim odobrenjima za:

(a)  ribarska plovila Unije koja provode ribolovne aktivnostidjeluju u vodama koje su pod suverenitetom ili nadležnošću treće zemlje, pod okriljem RFMO-a u kojemu je Unija ugovorna strana, u vodama Unije ili izvan njih, ili na otvorenome moru i

(b)  ribarska plovila trećih zemalja koja obavljaju ribolovne aktivnostidjeluju u vodama Unije. [Am. 23.]

Članak 2.

Povezanost s međunarodnim pravom i pravom Unije

Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje odredbe:

(a)  SFPA-ova i sličnih sporazuma o ribarstvu sklopljenih između Unije i trećih zemalja;

(b)  koje su donijele RFMO-ovi ili slične organizacije za ribarstvo u kojima je Unija jedna od ugovornih strana ili neugovorna surađujuća strana;

(c)  iz zakonodavstva Unije kojim se provode ili prenose odredbe iz točaka (a) i (b).

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz članka 4. Osnovne uredbe. Osim toga, primjenjuju se i sljedeće definicije:

(a)  „pomoćno plovilo” znači plovilo koje nije opremljeno operativnim ribarskim alatom namijenjenim za lov ili privlačenje riba, kojim se olakšavaju ribolovne aktivnosti, kojim se pomaže u ribolovnim aktivnostima ili kojim se ribolovne aktivnosti pripremaju. [Am. 24.]

(b)  „odobrenje za ribolov” znači odobrenje za ribolov koje se osim povlastice za ribolov izdaje ribarskom plovilu Unije ili ribarskom plovilu treće zemlje na temelju kojeg ono smije obavljati posebne ribolovne aktivnosti u određenom razdoblju, na određenom području ili za određenu vrstu ribolova pod posebnim uvjetima; [Am. 25.]

(c)  „registar ribolovnih odobrenja” znači sustav upravljanja ribolovnim odobrenjima i povezana baza podataka;

(d)  „izravno odobrenje” znači ribolovno odobrenje koje nadležno tijelo treće zemlje izdaje ribarskom plovilu Unije izvan okvira SFPA-a;

(e)  „vode treće zemlje” znači vode koje su pod suverenitetom ili nadležnošću treće zemlje;

(f)  „promatrački program” znači program pod okriljem RFMO-ova, SFPA, treće zemlje ili države članice temeljem kojeg se u određenim uvjetima na ribarskim plovilima osiguravaju promatrači kako bi prikupili podatke i/ili provjerili postupa li se na plovilu u skladu s pravilima koje je donijela ta organizacija, sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu ili zemlja. [Am. 26.]

(fa)  „ugovorna strana” znači ugovorna strana međunarodne konvencije ili sporazuma o osnivanju RFMO-a, kao i države, subjekti u ribarstvu ili bilo koji drugi subjekti koji surađuju s takvom organizacijom i kojima je dodijeljen status surađujuće neugovorne strane s obzirom na takvu organizaciju. [Am. 27.]

(fb)   „zakupljivanje” znači aranžman u kojem ribarsko plovilo koje plovi pod zastavom države članice na određeno vrijeme zakupi subjekt iz druge države članice ili treće zemlje bez promjene zastave. [Am. 77.]

GLAVA II.

RIBOLOVNE AKTIVNOSTI RIBARSKIH PLOVILA UNIJE IZVAN VODA UNIJE

Poglavlje I.

Zajedničke odredbe

Članak 4.

Opće načelo

Ne dovodeći u pitanje zahtjev u pogledu ishođenja odobrenja od nadležne organizacije ili treće zemlje, ribarsko plovilo Unije ne smije obavljati ribolovne aktivnosti izvan vodâ Unije ako mu ribolovno odobrenje nije izdala njegova država članica zastave.

Članak 5.

Kriteriji prihvatljivosti

1.  Država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje za ribolovne aktivnosti izvan vodâ Unije samo:

(a)  ako je, u skladu s PrilogomPrilozima 1. i 2., primila potpune i točne podatke o ribarskom plovilu i povezanom pomoćnom plovilu (pomoćnim plovilima), uključujući pomoćna plovila koja nisu iz Unije; [Am. 28.]

(b)  ako ribarsko plovilo ima važeću povlasticu za ribolov iz članka 6. Uredbe (EZ) br. 1224/2009;

(c)  ako ribarsko plovilo i sva pomoćna plovila imaju IMO broj, kada je tako propisano zakonodavstvom Europske unije; [Am. 29.]

(d)  ako tijekom 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva za ribolovno odobrenje zapovjedniku ribarskog plovila i predmetnomsubjektu i ribarskom plovilu nije određena sankcija za teški prekršaj u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice na temelju članka 42. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 i članka 90. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009; [Am. 78.]

(e)  ako ribarsko plovilo nije stavljeno na popis plovila NNN koji je donio RFMO i/ili Unija u skladu s Uredbom (EZ) br. 1005/2008;

(f)  prema potrebi, ako su državi članici zastave dostupne ribolovne mogućnosti na temelju predmetnih sporazuma o ribarstvu ili relevantnih odredaba RFMO-a; i

(g)  prema potrebi, ako ribarsko plovilo ispunjuje zahtjeve iz članka 6.

2.  Komisija je u skladu s člankom 43. ovlaštena donositi delegirane akte radi izmjene Priloga.

Članak 6.

Aktivnosti zamjene zastave

1.  Ovaj članak primjenjuje se na plovila koja su u razdoblju od dvije godine koje prethode podnošenju roku od pet godina od datuma podnošenja zahtjeva za ribolovno odobrenje:

(a)  napustila registar ribarske flote Unije i kojima je zastava zamijenjena za zastavu treće zemlje i

(b)  koja su se naknadno vratila u registar ribarske flote Unijeu roku od 24 mjeseca nakon što su ga napustila.

2.  Država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje samo ako je utvrdilase uvjeri da tijekom razdoblja u kojem je plovilo iz stavka 1.stavka 1. djelovalo pod zastavom treće zemlje:

(a)  ono nije obavljalo ribolovne aktivnosti NNN i da

(b)  nije djelovalo u vodama nekooperativne treće zemlje skladu s člancima 31. i 33. Uredbe (EZ) br. 1005/2008 ili treće zemlje za koju je u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1026/2012 Europskog parlamenta i vijeća utvrđeno da omogućuje neodrživ ribolov(17).

3.  U tom cilju subjekt dostavlja sve sljedeće informacije povezane s relevantnim razdobljem tijekom kojeg je plovilo djelovalo pod zastavom treće zemlje koje zatraži država članica zastave, uključujući barem svaku od sljedećih stavki:

(a)  izjavu o ulovu i ribolovnim naporima tijekom relevantnog razdoblja;

(b)  presliku ribolovnog odobrenja koje je izdala država zastave za relevantno razdoblje;

(c)  presliku svih ribolovnih odobrenja kojima se dopuštaju ribolovne aktivnosti u vodama treće zemlje tijekom relevantnog razdoblja;

(d)  službenu izjavu treće zemlje u kojoj je plovilu zamijenjena zastava u kojoj se navode sankcije koje su tijekom relevantnog razdoblja određene plovilu ili subjektu.

(da)  cjelokupni povijesni pregled zastava plovila otkad je ono napustilo registar ribarske flote Unije.

4.  Država članica zastave ribolovno odobrenje ne izdaje plovilu kojem je zastava zamijenjena:

(a)  u trećoj zemlji koja je utvrđena ili navedena kao nekooperativna zemlja u suzbijanju ribolova NNN u skladu s člancima 31. i 33. Uredbe (EZ) br. 1005/2008 ili

(b)  u trećoj zemlji koja je utvrđena kao zemlja koja dopušta neodrživi ribolov u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1026/2012.

5.  Stavak 4. ne primjenjuje se ako se država članica zastave uvjeri da je, čim je zemlja utvrđena kao nekooperativna zemlja u suzbijanju ribolova NNN ili kao zemlja koja dopušta neodrživi ribolov, subjekt:

(a)  prestao s ribolovnim aktivnostima i

(b)  odmah započeo relevantni administrativni postupak za uklanjanje plovila iz registra ribarske flote treće zemlje. [Am. 31.]

Članak 7.

Praćenje ribolovnih odobrenja

1.  Kada podnosi zahtjev za ribolovno odobrenje, subjekt državi članici zastave dostavlja potpune i točne podatke.

2.  Subjekt odmah obavješćuje državu članicu zastave o svim promjenama povezanih podataka.

3.  Država članica zastave najmanje jednom godišnje prati ispunjuju li se i tijekom razdoblja valjanosti ribolovnog odobrenja uvjeti na temelju kojih je to odobrenje izdano.

4.  Ako se uvjet na temelju kojeg je izdano ribolovno odobrenje više nije ispunjenne ispunjuje, država članica zastave poduzima odgovarajuće mjere, među ostalim i mjere kojima izmjenjuje ili povlači odobrenje i o tome odmah obavješćuje subjekta i Komisiju te, po potrebi, tajništvo RFMO-a ili predmetnu treću zemlju.

5.  Država članica zastave na temelju obrazloženog zahtjevazahtjev Komisije odbija, obustavlja ili povlači odobrenje u sljedećim slučajevima:

(a)  kada za to postoje krajnje hitni razlozi povezani s ozbiljnom prijetnjom za održivo iskorištavanje morskih bioloških resursa, upravljanje njima i njihovo očuvanje;

(b)  kada je došlo do teških kršenja u vezi s člankom 42. Uredbe (EZ) br. 1005/2008 ili člankom 90. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1224/2009, u okviru kada je takvo postupanje opravdano razlozima važnije politike koja se odnosi na održivo iskorištavanje morskih bioloških resursa, upravljanje njima i njihovo očuvanje ili na sprečavanje ili suzbijanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (NNN) ili u slučaju visokog rizika kako bi se takvi prekršaji spriječili ili

(c)  ili u slučajevima kada je Unija odlučila obustaviti ili prekinuti odnose s predmetnom trećom zemljom.

Obrazloženi zahtjev iz prvog podstavka mora biti popraćen relevantnim i primjerenim informacijama. Komisija odmah obavješćuje subjekta i državu članicu zastave o podnošenju takvog obrazloženog zahtjeva. Nakon takvog zahtjeva Komisije uslijedit će razdoblje od 15 dana za savjetovanje između Komisije i države članice zastave.

6.  Ako nakon razdoblja od 15 dana iz stavka 5. Komisija potvrdi svoj zahtjev i ako država članica zastave odobrenje ne odbije, ne izmijeni, ne obustavi ili ne povuče u skladu sa stavcima 4. i 5., Komisija može odlučiti nakon dodatnih pet dana povući odobrenje i o svojoj odluci obavješćuje tome obavijestiti državu članicu zastave i subjekta. [Am. 32.]

Poglavlje II.

Ribolovne aktivnosti ribarskih plovila Unije u vodama trećih zemalja

Odjeljak 1.

Ribolovne aktivnosti u okviru SFPA-ova

Članak 8.

Članstvo u RFMO-ovima

Ribarsko plovilo Unije u vodama treće zemlje može obavljati ribolovne aktivnosti na stokovima kojima upravlja RFMO samo ako je ta zemlja ugovorna strana ili neugovorna surađujuća strana tog RFMO-a. U slučaju sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu sklopljenih prije … [datuma stupanja na snagu ove Uredbe], ovaj se stavak primjenjuje od … [četiri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe]. [Am. 33.]

Unija može preusmjeriti dio financijskih resursa namijenjenih sektorskoj potpori u trećim zemljama s kojima je sklopila sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu kako bi podržala uključivanje tih zemalja u regionalne organizacije za ribarstvo. [Am. 34.]

Članak 9.

Područje primjene

Ovaj Odjeljak primjenjuje se na ribolovne aktivnosti koje obavljaju ribarska plovila Unije u vodama trećih zemalja u okviru SFPA.

Unija se brine za to da su SFPA-ovi u skladu s ovom Uredbom. [Am. 35.]

Članak 10.

Ribolovna odobrenja

Ribarsko plovilo Unije ne može obavljati ribolovne aktivnosti u vodama treće zemlje u okviru SFPA ako mu ribolovno odobrenje nije izdala:

(a)  treća zemlja pod čijim su suverenitetom ili nadležnošću vode u kojima se odvijaju ribolovne aktivnosti njegova država članica zastave i [Am. 36.]

(b)   njegova država članica zastave.treća zemlja pod čijim su suverenitetom ili nadležnošću vode u kojima se odvijaju ribolovne aktivnosti. [Am. 37.]

Članak 11.

Uvjeti za izdavanje ribolovnih odobrenja od strane države članice zastave

Država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje za ribolovne aktivnosti koje se obavljaju u vodama trećih zemalja u okviru SFPA:

(a)  ako su ispunjeni kriteriji prihvatljivosti iz članka 5.;

(b)  ako se ispunjuju uvjeti utvrđeni u relevantnom SFPA-u;

(c)  ako je subjekt platio sve pristojbe; novčane kazne koje je potraživalo nadležno tijelo treće zemlje tijekom posljednjih 12 mjeseci

(ca)  ako je subjekt platio sve primjenjive novčane kazne koje je nametnulo nadležno tijelo treće zemlje nakon zaključenja primjenjivih pravnih postupaka; i [Am. 38.]

(cb)  ako ribarsko plovilo ima odobrenje dotične treće zemlje. [Am. 39.]

Članak 12.

Upravljanje ribolovnim odobrenjima

1.  Kada je potvrdila da su ispunjeni uvjeti navedeni pod točkama (a), (b) i (c) članka 11.,izdala ribolovno odobrenje država članica zastave Komisiji šalje odgovarajući zahtjev za dobivanje odobrenjaodobrenje treće zemlje.

2.  Zahtjev iz stavka 1. sadržava informacije iz Priloga 1. i 2. zajedno sa svim podacima koji se traže u okviru SFPA.

3.  Država članica zastave Komisiji šalje zahtjev najmanje 1510 kalendarskih dana prije isteka krajnjeg roka za slanje zahtjevâ utvrđenog u SFPA-u. Komisija može državi članiciod država članice zastave poslati obrazložen zahtjev radi dobivanja svih dodatnih informacijamože zatražiti sve dodatne informacije koje smatra potrebnim.

4.  U roku od 10 kalendarskih dana od primitka zahtjeva ili, u slučaju Kada se uvjeri da su zatražene dodatne informacije u skladu sa stavkom 3., 15 kalendarskih dana od primitka zahtjeva Komisija provodi preliminarno ispitivanje kako bi utvrdila jesu li ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku iz članka 11. ispunjeni. Komisija tada zahtjev šaljezahtjev trećoj zemlji ili obavješćuje državu članicu da je zahtjev odbijen.

5.  Ako treća zemlja obavijesti Komisiju da je na temelju sporazuma odlučila izdati, odbiti, obustaviti ili povući ribolovno odobrenje za ribarsko plovilo Unije, Komisija o tome odmah obavješćuje državu članicu zastave, po mogućnosti elektroničkim putem. Država članica koja je država zastave odmah prosljeđuje taj podatak vlasniku plovila. [Am. 40.]

Članak 13.

Privremena preraspodjela neiskorištenih ribolovnih mogućnosti u okviru SFPA-ova

1.  Na kraju prve poloviceTijekom neke određene godine ili nekog drugog relevantnog razdoblja provedbe protokola SFPA, Komisija može utvrditi neiskorištene ribolovne mogućnosti i o tome obavijestiti države članice koje ostvaruju korist od odgovarajućih udjela raspodjele.

2.  U roku od 2010 dana od primitka te informacije od Komisije, države članice iz stavka 1. mogu:

(a)  obavijestiti Komisiju da će iskoristiti svoje ribolovne mogućnosti kasnije tijekom druge polovicete godine ili relevantnog razdoblja provedbe tako da dostave plan ribolova s detaljnim informacijama o broju traženih ribolovnih odobrenja, procijenjenom ulovu, zoni i razdoblju ribolova ili

(b)  obavijestiti Komisiju o razmjeni ribolovnih mogućnosti u skladu s člankom 16. stavkom 8. Osnovne uredbe.

3.  Ako neke države članice ne obavijeste Komisiju o jednoj od mjera iz stavka 2. i ako uslijed toga ribolovne mogućnosti ostanu neiskorištene, Komisija može u roku od 10 dana nakon roka iz stavka 2. među državama članicama koje ostvaruju korist od udjela u raspodjeli može pokrenuti poziv za iskaz interesa za raspoložive neiskorištene ribolovne mogućnosti.

4.  Te države članice mogu Komisiji iskazati interes za neiskorištene ribolovne mogućnosti u roku od 10 dana od primitka poziva za iskaz interesa. U prilog svojem zahtjevu dostavljaju plan ribolova s detaljnim informacijama o broju traženih ribolovnih odobrenja, procijenjenom ulovu, zoni i razdoblju ribolova.

5.  Ako to smatra potrebnim radi ocjene zahtjeva, Komisija od predmetne države članice može zatražiti dodatne informacije o broju traženih ribolovnih odobrenja, procijenjenom ulovu, zoni i razdoblju ribolova.

6.  Ako države članice koje ostvaruju korist od udjela u raspodjeli ne iskažu interes za neiskorištene ribolovne mogućnosti nakon isteka roka od 10 dana, Komisija može uputiti poziv za iskaz interesa svim državama članicama. Država članica može iskazati svoj interes za neiskorištene ribolovne mogućnosti pod uvjetima iz stavka 4.

7.  Na temelju informacija koje su dostavile države članice u skladu sa stavcima 4. ili 5. i u uskoj suradnji s njima, Komisija samo privremeno preraspodjeljuje neiskorištene ribolovne mogućnosti primjenjujući metodologiju utvrđenu u članku 14.

7a.  Preraspodjela iz stavka 7. primjenjuje se samo tijekom druge polovice razdoblja provedbe iz stavka 1. te do nje dolazi samo jednom tijekom tog razdoblja.

7b.  Komisija obavješćuje države članice o:

(a)  državama članicama korisnicama kojima je dodjeljena preraspodjela;

(b)  količinama koje mogu iskoristiti države članice kojima je preraspodjela dodijeljena i

(c)  kriterijima raspodjele koji su korišteni pri preraspodjeli. [Am. 41.]

Članak 13.a.

Pojednostavljenje postupaka povezanih s godišnjom obnovom postojećih ribolovnih odobrenja tijekom razdoblja primjene protokola važećeg SFPA-a

Tijekom razdoblja primjene sporazuma o suradnji u održivom ribarstvu Unije trebali bi biti dopušteni brži, jednostavniji i fleksibilniji postupci obnavljanja povlastica za ona plovila čije se stanje (obilježja, zastava, vlasništvo ili pridržavanje normi) nije promijenilo u odnosu na prethodnu godinu. [Am. 42.]

Članak 14.

Metodologija privremene preraspodjele

1.  Komisija s pomoću provedbenih akata može utvrditi metodologiju za privremenu preraspodjelu neiskorištenih ribolovnih mogućnosti. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 45. stavka 2.

2.  Kada to zahtijevaju valjano utemeljeni krajnje hitni razlozi povezani s ograničenim vremenom koje je preostalo za iskorištavanje neiskorištenih ribolovnih mogućnosti, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 45. stavka 3. Ti akti ostaju na snazi za razdoblje od najviše šest mjeseci.

3.  Prilikom utvrđivanja metodologije preraspodjele, Komisija primjenjuje sljedeće transparentne i objektivne kriterije, vodeći računa o okolišnim, socijalnim i gospodarskim čimbenicima:

(a)  ribolovne mogućnosti dostupne za preraspodjelu;

(b)  broj država članica podnositeljica zahtjeva;

(c)  udio koji je dodijeljen svakoj državi članici podnositeljici zahtjeva u prvotnoj raspodjeli ribolovnih mogućnosti;

(d)  količinu ulova u prošlosti i razine napora svake države članice podnositeljice zahtjeva;

(e)  broj, vrstu i obilježja plovila i alatâ koji se upotrebljavaju;

(f)  usklađenost plana ribolova koji su dostavile države članice podnositeljice zahtjeva s elementima iz točaka (a) do (e).

Komisija objavljuje obrazloženje preraspodjele. [Am. 43.]

Članak 15.

Raspodjela godišnje kvote raščlanjene na nekoliko uzastopnih ograničenja ulova

1.   Pri raspodjeli ribolovnih mogućnosti u slučaju kada se u protokolu uz SPFA utvrđuju mjesečna ili tromjesečna ograničenja ulova ili druge potpodjele godišnje kvote, odgovarajuće ribolovneKomisija može donijeti provedbeni akt kojim se utvrđuje metodologija za mjesečnu, tromjesečnu ili neku drugu vremensku raspodjelu odgovarajućih ribolovnih mogućnosti među državama članicama u skladu su s godišnjim ribolovnim mogućnostima dodijeljenima državama članicama na temelju mjerodavnog akta Unije. Navedeno načelo ne primjenjuje se samo kad se predmetne države članice dogovore o zajedničkim planovima ribolova kojima se u obzir uzimaju mjesečna ili tromjesečna ograničenja ulova ili druge potpodjele godišnje kvote.Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 45. stavka 2. [Am. 44.]

2.  Raspodjela ribolovnih mogućnosti iz stavka 1. u skladu je s godišnjim ribolovnim mogućnostima dodijeljenim državama članicama na temelju relevantne Uredbe Vijeća. [Am. 45]

Odjeljak 2.

Ribolovne aktivnosti u okviru izravnih odobrenja

Članak 16.

Područje primjene

Ovaj Odjeljak primjenjuje se na ribolovne aktivnosti koje obavljaju ribarska plovila Unije u vodama trećih zemalja izvan okvira SFPA.

Članak 17.

Ribolovna odobrenja

Ribarsko plovilo Unije ne može obavljati ribolovne aktivnosti u vodama treće zemlje izvan okvira SFPA ako mu ribolovno odobrenje nije izdala:

(a)  treća zemlja pod čijim su suverenitetom ili nadležnošću vode u kojima se odvijaju ribolovne aktivnosti injegova država članica zastave i [Am. 46.]

(b)   njegova država članica zastave.treća zemlja pod čijim su suverenitetom ili nadležnošću vode u kojima se odvijaju ribolovne aktivnosti. [Am. 47.]

Država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje za ribolovne aktivnosti koje se obavljaju u vodama treće zemlje uvijek kad protokol uz dotični SFPA s predmetnom trećom zemljom, kojim su obuhvaćene te vode, nije bio na snazi najmanje tri prethodne godine.

U slučaju produljenja protokola, ribolovno odobrenje automatski se povlači s datumom stupanja na snagu tog protokola. [Am. 48.]

Članak 18.

Uvjeti za izdavanje ribolovnih odobrenja od strane države članice zastave

Država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje za ribolovne aktivnosti koje se obavljaju u vodama trećih zemalja izvan okvira SFPA samo:

(a)  ako na snazi nije nikakav SFPA s relevantnom trećom zemljom,ili se u sporazumu o partnerstvu u održivom ribarstvu koji je na snazi izričito predviđa mogućnost izravnih odobrenja;

(b)  ako su ispunjeni kriteriji prihvatljivosti iz članka 5.;

(ba)  ako postoji višak dopuštenog ulova u skladu s člankom 62. stavkom 2. UNCLOS-a;

(c)  ako je subjekt dostavio sve od sljedećeg:

(i)  presliku primjenjivog ribarstvenog zakonodavstva koje je subjektu dostavila obalna država;

(ii)   važeće ribolovno odobrenje koje je u svrhu predloženih ribolovnih aktivnosti izdala treća zemlja, a koje sadrži uvjete pristupapismenu potvrdu treće zemlje izdanu nakon razgovora između subjekta i potonje o okolnostima planiranog izravnog odobrenja kojim se subjektu odobrava pristup njezinim ribolovnim resursima, uključujući trajanje, uvjete i ribolovne mogućnosti izražene kao napor ili ograničenja ulova,

(iii)  dokaz o održivosti planiranih ribolovnih aktivnosti na temelju:

–  znanstvene evaluacije koju je osigurala treća zemlja i/ili RFMO i/ili regionalno tijelo za ribarstvo s kompetencijama za donošenje znanstvene ocjene koje je priznala Komisija i

–  u slučaju da evaluaciju provodi treća zemlja ispitivanja potonje od strane države članice zastave na temelju ocjene njezina nacionalnog znanstvenog instituta ili, gdje je to primjereno, znanstvenog instituta države članice s nadležnošću u predmetnoj ribolovnoj zoni;,

—  presliku ribarstvenog zakonodavstva treće zemlje;

(iv)  namjenski službeni broj računa javne banke za plaćanje svih pristojbi i

(d)  ako je, u slučaju da se ribolovne aktivnosti trebaju obavljati u odnosu na vrstu kojom upravlja RFMO, treća zemlja ugovorna strana ili surađujuća neugovorna surađujuća strana te organizacije. [Am. 49.]

Članak 19.

Upravljanje izravnim odobrenjima

1.  Kada potvrdi da je ispunjen zahtjev utvrđen u članku 18.izda ribolovno odobrenje, država članica zastave Komisiji šalje relevantne informacije iz Priloga 1. i 2. i iz članka 18.

2.  Ako Komisija provodi preliminarno ispitivanjeu roku od 15 kalendarskih dana od slanja informacija iz stavka 1. Ona može zatražitine zatraži dodatne informacije ili obrazloženje u vezi s informacijama iz stavka 1. u roku od 15 dana., država članica zastave obavješćuje subjekta da može započeti s predmetnim ribolovnim aktivnostima pod uvjetom da mu je i treća zemlja dodijelila izravno odobrenje

3.  Ako nakon zahtjeva za slanje dodatnih informacija ili obrazloženja iz stavka 2. Komisija utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 18., u roku od jednog dva mjeseca od prvotnog primitka svih zatraženih informacija ili obrazloženja može uložiti prigovor na izdavanje ribolovnog odobrenja.

3a.  Ne dovodeći u pitanje stavke od 1. do 3. ovog članka, u slučaju da se ribolovno odobrenje obnavlja u roku od najviše dvije godine od izdavanja prvotnog odobrenja, pod istim uvjetima utvrđenim u prvotnom odobrenju, država članica može izravno izdati ribolovno odobrenje nakon što je utvrdila da su ispunjeni uvjeti iz članka 18. te o tome bez odgode obavještava Komisiju. Komisija ima 15 dana da uloži prigovor u skladu s postupkom utvrđenim u članku 7.

4.  Ako treća zemlja obavijesti Komisiju da je odlučila izdati, odbiti, obustaviti ili povući izravno odobrenje za ribarsko plovilo Unije, Komisija o tome odmah obavješćuje državu članicu zastave, koja obavješćuje vlasnika plovila.

5.  Ako treća zemlja obavijesti državu članicu zastave da je odlučila izdati, odbiti, obustaviti ili povući izravno odobrenje za ribarsko plovilo Unije, država članica zastave o tome odmah obavješćuje Komisiju i vlasnika plovila.

6.  Subjekt državi članici zastave dostavlja presliku konačnih uvjeta koje je dogovorio s trećom zemljom, uključujući presliku izravnog odobrenja. [Am.50. ]

Poglavlje III.

Ribolovne aktivnosti ribarskih plovila Unije pod okriljem RFMO-ova

Članak 20.

Područje primjene

Ovo poglavlje primjenjuje se na ribolovne aktivnosti koje obavljaju ribarska plovila Unije na stokovima koji su pod okriljem RFMO-ova u vodama Unije, na otvorenome moru i u vodama trećih zemalja.

Članak 20.a.

Provedba međunarodnih obveza Unije u okviru RFMO-ova

Radi provedbe međunarodnih obveza Unije u okviru RFMO-ova i u skladu s ciljevima iz članka 28. Osnovne uredbe, Unija je dužna poticati periodičke neovisne ocjene uspješnosti i ima aktivnu ulogu u uspostavi i jačanju odbora za praćenje provedbe u okviru RFMO-ova čija je ugovorna strana. Ona osobito brine za to da odbori za praćenje provedbe jamče opći nadzor provedbe vanjske politike zajedničke ribarstvene politike i mjera odlučenih u okviru RFMO-ova. [Am. 51.]

Članak 21.

Ribolovna odobrenja

Ribarsko plovilo Unije ne smije obavljati ribolovne aktivnosti na stokovima kojima upravlja RFMO:

(-a)  Unija je ugovorna strana RFMO-a u ribarstvu; [Am. 52.]

(a)  osim ako mu je njegova država članica zastave izdala ribolovno odobrenje;

(b)  osim ako je uključeno u relevantni registar odobrenih plovila ili popis RFMO-a, i [Am. 53.]

(c)  osim ako mu je, kada se ribolovne aktivnosti obavljaju u vodama treće zemlje, relevantna treća zemlja izdala ribolovno odobrenje u skladu s poglavljem II.

Članak 22.

Uvjeti za izdavanje ribolovnih odobrenja od strane države članice zastave

Država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje samo:

(a)  ako su ispunjeni kriteriji prihvatljivosti iz članka 5.;

(b)  ako se poštuju pravila koja je utvrdila RFMO ili preneseno zakonodavstvo Unije i

(c)  ako se, u slučaju da se ribolovne aktivnosti obavljaju u vodama treće zemlje, ispunjuju kriteriji iz članka 11. ili članka 18.

Članak 23.

Registri RFMO-ova

1.  Država članica zastave Komisiji šalje popis (popise) ) ribarskih plovila, kako su definirana u Osnovnoj uredbi, koja su aktivna i koja imaju, kad god je to primjenjivo, zabilježenu evidenciju svog ulova te kojima je izdala odobrenje za ribolovne aktivnosti pod okriljem RFMO-a.

2.  Popis (popisi) iz stavka 1. sastavljaju se u skladu sa zahtjevima RFMO-a i uz njih se prilažu informacije iz Priloga 1. i 2.

3.  Komisija može od države članice zastave u roku od 10 dana od primitka popisa iz stavka 1.može zatražiti sve dodatne informacije koje smatra potrebnim. Svaki takav zahtjev bit će obrazložen.

4.  Kada se uvjeri da su ispunjeni uvjeti iz članka 22. i u roku od 15 dana od primitka popisa iz stavka 1., Komisija RFMO-u šalje popis (popise) odobrenih plovila.

5.  Ako registar ili popis RFMO-a nije otvoren za javnost, Komisija dostavlja popis odobrenih plovila državama članicama uključenima u predmetne ribolovne aktivnostiobavješćuje državu članicu zastave o plovilima koji su u njega uključeni. [Am. 54.]

Poglavlje IV.

Ribolovne aktivnosti ribarskih plovila Unije na otvorenome moru

Članak 24.

Područje primjene

Ovo poglavlje primjenjuje se na ribolovne aktivnosti koje se provode na otvorenome moru obavljaju ribarska plovila Unije čija ukupna duljina prelazi 24 metra. [Am. 55.]

Članak 25.

Ribolovna odobrenja

Ribarsko plovilo Unije ne može obavljati ribolovne aktivnosti na otvorenome moru:

(a)  osim ako mu je njegova država članica zastave tog plovila izdala ribolovno odobrenje na temelju znanstvene evaluacije održivosti predloženih ribolovnih aktivnosti koju je potvrdio njezin nacionalni znanstveni institut ili, gdje je to primjereno, znanstveni institut države članice s nadležnošću u području predmetnog ribolova; i [Am. 56.]

(b)  osim ako je Komisija obaviještena o tom ribolovnom odobrenju u skladu s člankom 27.

Članak 26.

Uvjeti za izdavanje ribolovnih odobrenja od strane države članice zastave

Država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje za ribolovne aktivnosti na otvorenome moru samo:

(a)   ako su ispunjeni kriteriji prihvatljivosti iz članka 5.;

(b)  ako su planirane ribolovne aktivnosti:

—  utemeljene na pristupu upravljanju ribarstvom temeljenom na ekosustavu definiranom u članku 4. točki 9. Osnovne uredbe (EU) i

—  u skladu sa znanstvenom evaluacijom, uzimajući u obzir očuvanje živih morskih resursa i morskih ekosustava, koju je osigurao nacionalni znanstveni institut države članice zastave. [Am. 57.]

Članak 27.

Obavješćivanje Komisije

Država članica zastave obavješćuje Komisiju o ribolovnom odobrenju barem 8,515 kalendarskih dana prije početka planiranih ribolovnih aktivnosti na otvorenome moru i dostavlja joj informacije navedene u Priloguiz Priloga 1. i 2. [Am. 58.]

Poglavlje V.

Zakupljivanje ribarskih plovila Unije

Članak 28.

Načela

1.  Ribarsko plovilo Unije ne može obavljati ribolovne aktivnosti u okviru dogovora o zakupljivanju kada je na snazi SFPA, osim ako je u tom sporazumu drukčije predviđeno.

2.  Plovilo Unije ne može obavljati ribolovne aktivnosti istodobno u okviru više od jednog dogovora o zakupljivanju ili sudjelovati u podzakupljivanju.

2a.  Plovila Unije djeluju na temelju dogovora o zakupljivanju pod okriljem RFMO-a samo ako je država kojoj je plovilo dano u zakup ugovorna strana te organizacije.

3.  Zakupljeno plovilo Unije ne može se koristiti ribolovnim mogućnostima svoje države članice zastavezastave tijekom razdoblja zakupa. Ulov zakupljenog plovila odbija se od ribolovnih mogućnosti države zakupa.

3a.  Ništa u ovoj Uredbi ne umanjuje odgovornosti države članice zastave u pogledu njezinih obveza na temelju međunarodnog prava, Uredbe (EZ) br. 1224/2009, Uredbe (EZ) br. 1005/2008 ili drugih odredbi zajedničke ribarstvene politike, uključujući zahtjeve za izvješćivanje. [Am. 59.]

Članak 29.

Upravljanje ribolovnim odobrenjima u okviru dogovora o zakupljivanju

Kada plovilu izdaje ribolovno odobrenje u skladu s člancima 11., 18., 22. ili 26. i kada se relevantne ribolovne aktivnosti obavljaju u okviru dogovora o zakupljivanju, država članica zastave provjerava je li:

(a)  nadležno tijelo države zakupa službeno potvrdilo da je taj dogovor u skladu s njezinim nacionalnim zakonodavstvom i je li

(b)   pojedinosti dogovora dogovor o zakupljivanju navedene su naveden u ribolovnom odobrenju, uključujući razdoblje, ribolovne mogućnosti i ribolovnu zonu. [Am. 60.]

Poglavlje VI.

Obveze u pogledu kontrole i izvješćivanja

Članak 30.

Podaci iz promatračkog programa

Ako su podaci prikupljeni na ribarskom plovilu Unije u okviru promatračkog programa u skladu sa zakonodavstvom Unije ili RFMOa, subjekt tog plovila te podatke šalje svojoj državi članici zastave. [Am. 61.]

Članak 31.

Informacije koje se šalju trećim zemljama

1.  Kada obavljaobavljaju ribolovne aktivnosti u okviru ove glave i ako je tako predviđeno u sporazumu o partnerstvu u održivom ribarstvu sklopljenom s trećom zemljom, subjekt ribarskog plovila Unije trećoj zemlji šalje relevantna izvješća o ulovu i izvješća o iskrcaju, i a svojoj državi članici zastave i trećoj zemljišalje presliku te komunikacije.

2.  Država članica zastave ocjenjuje usklađenost podataka poslanih trećoj zemlji, kako je navedeno u stavku 1., s podacima koje je primila u skladu s Uredbom (EZ) br. 1224/2009. U slučaju nedosljednosti podataka država članica istražuje odgovara li ta nedosljednost nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu u smislu članka 3. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1005/2008 i poduzima odgovarajuće mjere u skladu s člancima 43. i 47. te Uredbe.

3.  Neslanje trećoj zemlji izvješća o ulovu i izvješća o iskrcaju iz stavka 1. smatra se teškim prekršajem za potrebe primjene sankcija i drugih mjera predviđenih zajedničkom ribarstvenom politikom. Težinu prekršaja utvrđuje nadležno tijelo države članice uzimajući u obzir kriterije kao što su priroda štete, njezina vrijednost, ekonomska situacija prekršitelja i opseg prekršaja ili njegovo ponavljanje. [Am. 62.]

Članak 31.a.

Uvjeti za članstvo u RFMO-ovima

Ribarsko plovilo treće zemlje u vodama Unije može obavljati ribolovne aktivnosti na stokovima kojima upravlja RFMO samo ako je ta treća zemlja ugovorna strana tog RFMO-a. [Am. 63.]

GLAVA III.

RIBOLOVNE AKTIVNOSTI RIBARSKIH PLOVILA TREĆIH ZEMALJA U VODAMA UNIJE

Članak 32.

Opća načela

1.  Ribarsko plovilo treće zemlje ne može obavljati ribolovne aktivnosti u vodama Unije osim ako mu je Komisija izdala ribolovno odobrenje. To odobrenje izdaje se samo ako ono ispunjava kriterije prihvatljivosti iz članka 5. [Am. 64.]

2.  Ribarsko Plovilo treće zemlje koje ima odobrenje da lovi u vodama Unije poštuje pravila kojima se uređuju ribolovne aktivnosti plovila Unije u ribolovnim zonama u kojima djeluje. U slučaju da sete odredbe utvrđene u relevantnim sporazumima o ribarstvu razlikuju, one se moraju izričito naglasiti u relevantnom sporazumu ili putem pravila dogovorenih s trećom zemljom pri provedbi tog sporazuma. [Am. 65.]

3.  Ako ribarsko plovilo treće zemlje plovi vodama Unije bez odobrenja izdanog na temelju ove Uredbe, njegov ribolovni alat mora biti pričvršćen i složen tako da ga nije moguće odmah upotrijebiti za ribolovne aktivnosti.

Članak 33.

Uvjeti za izdavanje ribolovnih odobrenja

Komisija ribarskom plovilu treće zemlje može izdati odobrenje za ribolovne aktivnosti u vodama Unije samo:

(-a)  ako postoji višak dopuštenog ulova kojim bi se pokrile predložene ribolovne mogućnosti u skladu s člankom 62. stavcima 2. i 3. UNCLOS-a;

(a)  ako su informacije iz Priloga 1. i 2. o tom ribarskom plovilu i povezanom pomoćnom plovilu (povezanim pomoćnim plovilima) potpune i točne; ako plovilo i sva pridružena pomoćna plovila imaju IMO broj kada je tako propisano zakonodavstvom Unije;

(b)  ako tijekom 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva za ribolovno odobrenje zapovjedniku ribarskog plovila, kao ni predmetnom subjektu i ribarskom plovilu nije određena sankcija za teški prekršaj u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice na temelju članka 42. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 i članka 90. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009;

(c)  ako ribarsko plovilo nije na popisu plovila NNN koji je donijela neka treća zemlja, RFMO ili Unija u skladu s Uredbom (EZ) br. 1005/2008 i/ili treća zemlja nije utvrđena ili uvrštena na popis kao nekooperativna u skladu s Uredbom (EZ) br. 1005/2008 ili kao zemlja koja dopušta neodrživi ribolov u skladu s Uredbom (EU) br. 1026/2012;

(d)  ako je ribarsko plovilo prihvatljivo u okviru sporazuma o ribarstvu s predmetnom trećom zemljom i, prema potrebi, ako je uvršteno na popis plovila u okviru tog sporazuma. [Am. 66.]

Članak 34.

Postupak za izdavanje ribolovnih odobrenja

1.  Treća zemlja Komisiji šalje zahtjeve za svoja ribarska plovila prije isteka krajnjeg roka iz predmetnog sporazuma ili onog kojega je utvrdila Komisija.

2.  Komisija od treće zemlje može zatražiti sve dodatne informacije koje smatra potrebnim.

3.  Kada se uvjeri da su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 33. Komisija izdaje ribolovno odobrenje i o tome obavješćuje treću zemlju i predmetne države članice.

Članak 35.

Praćenje ribolovnih odobrenja

1.  Ako uvjet naveden u članku 33. više nije ispunjen, Komisija izmjenjuje ili povlači odobrenje i o tome obavješćuje treću zemlju i predmetne države članice.

2.  Komisija može odbiti, obustaviti ili povući odobrenje u sljedećim slučajevima u kojima je došlo do bitne izmjene okolnosti ili u slučajevima kada je takvo postupanje opravdano razlozima važnije politike koja se među ostalim odnosi na međunarodne norme

(a)  ako je riječ, među ostalim, o međunarodnim normama u pogledu ljudskih prava ili na borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova ili u slučajevima kada je iz takvih ili nekih drugih razloga važnije politike Unija odlučila obustaviti ili prekinuti odnose s predmetnom trećom zemljom.

(b)  kada za to postoje krajnje hitni razlozi povezani s ozbiljnom prijetnjom za održivo iskorištavanje morskih bioloških resursa, upravljanje njima i njihovo očuvanje;

(c)  kada je potrebno poduzeti mjere radi sprečavanja teškog prekršaja iz članka 42. Uredbe (EZ) br. 1005/2008 ili članka 90. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1224/2009, u vezi s nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom ili

(d)  ako je zbog tih razloga ili drugih razloga važnije politike Unija odlučila obustaviti ili prekinuti odnose s predmetnom trećom zemljom.

Komisija odmah obavještava treću zemlju o odbijanju, obustavi ili povlačenju odobrenja u skladu s prvim podstavkom. [Am. 67.]

Članak 36.

Zabrana ribolovnih aktivnosti

1.  Kada se smatra da su ribolovne mogućnosti dodijeljene trećoj zemlji iscrpljene, Komisija o tome odmah obavješćuje tu treću zemlju i nadležna inspekcijska tijela država članica. Kako bi se osigurao nastavak ribolovnih aktivnosti u pogledu neiscrpljenih ribolovnih mogućnosti, što može utjecati i na iscrpljene mogućnosti, treća zemlja Komisiji dostavlja tehničke mjere kojima se sprječava bilo kakav negativan učinak na iscrpljene ribolovne mogućnosti. Smatra se da su ribolovna odobrenja izdana plovilima koja viju zastavu te treće zemlje obustavljena za predmetne ribolovne aktivnosti i plovilu više nije odobreno obavljati te ribolovne aktivnosti od datuma obavijesti iz stavka 1.

2.  Smatra se da su ribolovna odobrenja povučena ako se obustava ribolovnih aktivnosti u skladu sa stavkom 2. odnosi na sve aktivnosti za koje su dodijeljena.

3.  Treća zemlja osigurava da se predmetna ribarska plovila odmah obavijeste o primjeni ovog članka i da prestanu sa svim predmetnim ribolovnim aktivnostima.

Članak 37.

Prekomjerni ulov kvota u vodama Unije

1.  Kada Komisija utvrdi da je treća zemlja premašila kvote koje su joj dodijeljene za stok ili skupinu stokova, Komisija odbija određenu količinu od kvota dodijeljenih toj zemlji za taj stok ili skupinu stokova u narednim godinama. Iznos smanjenja odgovara odredbama članka 105. Uredbe (EZ) br. 1224/2009. [Am. 68.]

2.  Ako se odbijanje u skladu sa stavkom 1. ne može provesti na kvoti za stok ili skupinu stokova koji su prekomjerno izlovljeni jer ta kvota za stok ili skupinu stokova nije dostupna predmetnoj trećoj zemlji u dovoljnoj količini, Komisija, nakon savjetovanja s predmetnom trećom zemljom, odbijanje može provesti na kvotama za naredne godine za druge stokove ili skupine stokova koje su dostupne toj trećoj zemlji u istom geografskom području ili u odgovarajućoj komercijalnoj vrijednosti.

Članak 38.

Kontrola i provedba

1.  Plovilo treće zemlje koje ima odobrenje da lovi u vodama Unije poštuje pravila o kontroli kojima se uređuju ribolovne aktivnosti plovila Unije u ribolovnim zonama u kojima djeluje.

2.  Plovilo treće zemlje koje ima odobrenje da lovi u vodama Unije Komisiji ili tijelu koje ona imenuje i, prema potrebi, obalnoj državi članici dostavlja podatke koje plovila Unije moraju slati državi članici zastave u skladu s Uredbom (EZ) br. 1224/2009.

3.  Komisija, ili tijelo koje ona imenuje, podatke iz stavka 2. šalje obalnoj državi članici.

4.  Plovilo treće zemlje koje ima odobrenje da lovi u vodama Unije Komisiji ili tijelu koje ona imenuje na njihov zahtjev dostavlja promatračka izvješća sastavljena u okviru primjenjivih promatračkih programa.

5.  Obalna država članica u nacionalni registar predviđen člankom 93. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 evidentira sva kršenja koja počine ribarska plovila trećih zemalja, uključujući s njima povezane sankcije.

6.  Komisija informacije iz stavka 5. šalje trećoj zemlji kako bi osigurala da treća zemlja poduzme odgovarajuće mjere.

Stavkom 1. ne dovode se u pitanje savjetovanja između Unije i trećih zemalja. U tom smislu Komisija ima ovlasti donositi delegirane akte u skladu s člankom 44. kako bi u pravo Unije ugradila ishod savjetovanja s trećim zemljama u pogledu dogovora o pristupu ribolovu.

GLAVA IV.

Podaci i informacije

Članak 39.

Registar ribolovnih odobrenja Unije

1.  Komisija uspostavlja i održava elektronički registar ribolovnih odobrenja Unije, uključujući sva ribolovna odobrenja izdana na temelju glava II. i III., koji je sastavljen od dijela otvorenog za javnost i sigurnog dijela. U tom registru:

(a)  bilježe se sve informacije iz navedene u PriloguPriloga 1. i 2. i prikazuje se status svakog odobrenja u stvarnom vremenu;

(b)  on se upotrebljava za razmjenu podataka i informacija između Komisije i države članice i

(c)  upotrebljava se samo radi održivog upravljanja ribarskim flotama.

2.  Popis ribolovnih odobrenja u registru javno je dostupan i sadržava svaku od sljedećih informacija:

(a)  naziv i zastavu plovila te njegov CFR i IMO broj, kada je tako propisano zakonodavstvom Unije;

(aa)  ime, grad i državu boravišta vlasnika poduzeća i stvarnog vlasnika;

(b)  vrstu odobrenja, uključujući ribolovne mogućnosti i

(c)  odobreno vrijeme i zonu ribolovne aktivnosti (datum početka i datum završetka; ribolovna zona).

3.  Država članica upotrebljava registar kako bi Komisiji dostavljala ribolovna odobrenja i kako bi ažurirala svoje podatke, kako je propisano člancima 12., 19., 23. i 27. [Am. 69.]

Članak 40.

Tehnički zahtjevi

Razmjena informacija iz glava II., III. i IV. obavlja se u elektroničkom obliku. Ne dovodeći u pitanje odredbe Direktive 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18), Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju tehnički zahtjevi za evidentiranje, oblikovanje i slanje informacija iz tih glava. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 45. stavka 2.

Kako bi registar ribolovnih odobrenja Unije postao operativan i kako bi se državama članicama omogućilo da zadovolje tehničke zahtjeve u pogledu slanja, Komisija pruža tehničku podršku predmetnim državama članicama. Zbog toga daje podršku nacionalnim tijelima pri slanju podataka koje su subjekti dužni dostaviti za svaki tip odobrenja i u roku od … [6 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe] mora osmisliti informatičku aplikaciju za države članice kako bi im se omogućilo da u registar ribolovnih odobrenja Unije automatski i u stvarnom vremenu unose podatke o zahtjevima za odobrenje i obilježjima plovila. [Am. 70.]

Za tehničku i financijsku podršku za prijenos informacija države članice mogu, u skladu s člankom 76. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(19), iskoristiti financijsku potporu u okviru Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo. [Am. 71.]

Članak 41.

Pristup podacima

Ne dovodeći u pitanje članak 110. Uredbe (EZ) br. 1224/2009, države članice ili Komisija odobravaju pristup sigurnom dijelu registra ribolovnih odobrenja Unije iz članka 39. relevantnim nadležnim administrativnim službama uključenim u upravljanje ribarskim flotama.

Članak 42.

Upravljanje podacima, zaštita osobnih podataka i povjerljivost

S podacima dobivenim na temelju ove Uredbe postupa se u skladu s člancima 109., 110., 111. i 113 Uredbe (EZ) br. 1224/2009, Uredbom (EZ) br. 45/2001 i Direktivom 95/46/EZ te njezinim nacionalnim provedbenim pravilima.

Članak 43.

Odnosi s trećim zemljama i RFMO-ovima

1.  Kada država članica od treće zemlje ili RFMO-ovi zaprime informaciju koja je relevantna za djelotvornu primjenu ove Uredbe, oni tu informaciju priopćuje drugim predmetnim državama članicama i Komisiji ili tijelu koja ona imenuje, pod uvjetom da je to dopušteno učiniti u skladu s bilateralnim sporazumima s tom trećom zemljom ili pravilima predmetnog RFMO-a.

2.  Komisija, ili tijelo koje je imenovala, mogu u okviru sporazumâ o ribarstvu sklopljenih između Unije i trećih zemalja, pod okriljem RFMO-ova ili sličnih organizacija za ribarstvo u kojima je Unija ugovorna strana ili surađujuća neugovorna surađujuća strana drugim stranama u tim sporazumima ili organizacijama priopćiti relevantne informacije o nepoštovanju pravila ove Uredbe ili o teškim prekršajima iz članka 42. stavka 1. točke (a) Uredbe (EZ) br. 1005/2008 i iz članka 90. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 pod uvjetom da na to pristane država članica koja je dostavila tu informaciju te u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001. [Am. 72.]

GLAVA V.

Postupci, delegiranje i provedbene mjere

Članak 44.

Delegiranje

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji pod uvjetima navedenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od [datuma stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotivi najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 73.]

3.  Delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 2. Europski parlament ili Vijeće mogu opozvati u bilo kojem trenutku. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave navedene odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u toj odluci. To ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

3a.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Delegirani akt donesen u skladu s člankom 5 stavkom 2. stupa na snagu samo ako se tomu ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se ne protive. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 45.

Odborski postupak

1.  Komisiji pomaže Odbor za ribarstvo i akvakulturu osnovan člankom 47. Osnovne uredbe. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

GLAVA VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 46.

Stavljanje izvan snage

1.  Uredba (EZ) br. 1006/2008 stavlja se izvan snage.

2.  Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 47.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

Prilog 1.

Popis informacija koje se trebaju dostaviti radi izdavanja ribolovnog odobrenja

* obavezna polja (za stavke 22. do 25. i 28. do 48. ne mogu se popuniti ako se informacija može automatski povući iz registra flote Unije zahvaljujući CFR ili IMO broju)

I.

PODNOSITELJ ZAHTJEVA

1.

Naziv gospodarskog subjekta*

2.

Adresa e-pošte*

3.

Adresa

4.

Telefaks

5.

Porezni broj (SIRET, NIF…)*

6.

Telefon

7.

Ime agenta (u skladu s odredbama protokola)*

8.

Adresa e-pošte*

9.

Adresa

10.

Telefaks

11.

Telefon

12.

Ime udruženja ili agenta koji predstavlja gospodarski subjekt*

13.

Adresa e-pošte*

14.

Adresa

15.

Telefaks

16.

Telefon

17.

Ime zapovjednika (imena zapovjednikâ)*

18.

Adresa e-pošte*

19.

Državljanstvo*

20.

Telefaks

21.

Telefon

II.

IDENTIFIKACIJA PLOVILA, TEHNIČKE ZNAČAJKE I OPREMA

22.

Naziv plovila*

23.

Država zastave*

24.

Datum stjecanja sadašnje zastave*

25.

Vanjske oznake*

26.

IMO (UVI) broj*

27.

CFR broj *

28.

Međunarodni radijski pozivni znak (IRCS)*

29.

Pozivna frekvencija*

30.

Broj satelitskog telefona

31.

MMSI*

32.

Godina i mjesto izgradnje*

33.

Prijašnja zastava i datum stjecanja (ako je primjenjivo)*

34.

Građevinski materijal trupa broda: čelik / drvo / poliester / drugo*

35.

Plutača VMS*

36.

Model*

37.

Serijski broj*

38.

Verzija računalnog programa*

39.

Satelitski operater*

40.

Proizvođač VMS-a (ime)

41.

Ukupna duljina plovila*

42.

Širina plovila*

43.

Gaz*

44.

Tonaža (BT)*

45.

Snaga porivnog stroja (kW)*

46.

Tip motora

47.

Oznaka

48.

Serijski broj motora*

III.

KATEGORIJA RIBOLOVA ZA KOJU SE TRAŽI RIBOLOVNO ODOBRENJE

49.

FAO oznaka vrste plovila*

50.

FAO oznaka vrste alata*

53.

FAO oznaka ribolovnih područja*

54.

Ribolovni sektori – FAO- ili obalna država *

55.

Luka (luke) iskrcaja

56.

Luka (luke) prekrcaja

57.

FAO oznaka ciljanih vrsta ili ribolovna kategorija (SFPA)*

58.

Zatraženo razdoblje odobrenja (datum početka i datum završetka)

59.

Broj iz registra RFMO-a* (kada je poznat)

60.

Datum upisa u registar RFMO-a* (kada je poznat)

61.

Najveći ukupni broj članova posade*:

62.

Od [ZEMLJA PARTNER]:

63.

Od AKP-a:

64.

Način čuvanja/obrade ulova na plovilu*: Svježa riba / Hlađenje / Zamrzavanje / Riblje brašno / Ulje / Filetiranje

65.

Popis pomoćnih plovila: naziv / IMO broj / CFR broj

IV.

ZAKUPLJIVANJE

66.

Plovilo koje djeluje u okviru dogovora o zakupljivanju*: Da / Ne

67.

Vrsta dogovora o zakupljivanju

68.

Trajanje zakupa (datum početka i datum završetka)

69.

Ribolovne mogućnosti (u tonama) dodijeljene plovilu koje je u zakupu*

70.

Treća zemlja koja plovilu u zakupu dodjeljuje ribolovne mogućnosti*

Prilozi (navesti dokumente):[Am. 74.]

Prilog 2.

Popis informacija koje se trebaju dostaviti za pomoćno plovilo koje pomaže ribolovnom plovilu opisanom u Prilogu 1.

* obavezna polja (za stavke 22. do 25. i 28. do 33. ne mogu se popuniti za pomoćno plovilo pod zastavom Unije ako se informacija može automatski povući iz registra flote Unije zahvaljujući CFR broju)

I.

SUBJEKT POMOĆNOG PLOVILA

1.

Naziv gospodarskog subjekta*

2.

Adresa e-pošte*

3.

Adresa

4.

Telefaks

5.

Porezni broj (SIRET, NIF…)*

6.

Telefon

7.

Ime agenta (u skladu s odredbama protokola)*

8.

Adresa e-pošte*

9.

Adresa

10.

Telefaks

11.

Telefon

12.

Ime udruženja ili agenta koji predstavlja gospodarski subjekt*

13.

Adresa e-pošte*

14.

Adresa

15.

Telefaks

16.

Telefon

17.

Ime zapovjednika (imena zapovjednikâ)*

18.

Adresa e-pošte*

19.

Državljanstvo*

20.

Telefaks

21.

Telefon

II.

IDENTIFIKACIJA POMOĆNOG PLOVILA, TEHNIČKE ZNAČAJKE I OPREMA

22.

Naziv plovila*

23.

Država zastave*

24.

Datum stjecanja sadašnje zastave*

25.

Vanjske oznake*

26.

IMO (UVI) broj*

27.

Broj CFR (za plovila Unije, ako je poznat)*

28.

Međunarodni radijski pozivni znak (IRCS)*

29.

Pozivna frekvencija*

30.

Broj satelitskog telefona

31.

MMSI*

32.

Godina i mjesto izgradnje

33.

Prijašnja zastava i datum stjecanja (ako je primjenjivo)*

34.

Građevinski materijal trupa broda: čelik / drvo / poliester / drugo

35.

Plutača VMS

36.

Model

37.

Serijski broj

38.

Verzija računalnog programa

39.

Satelitski operater

40.

Proizvođač VMS-a (ime)

41.

Ukupna duljina plovila

42.

Širina plovila

43.

Gaz

44.

Tonaža (BT)

45.

Snaga porivnog stroja (kW)

47.

Tip motora

48.

Oznaka

49.

Serijski broj motora

III.

INFORMACIJE O RIBOLOVNIM AKTIVNOSTIMA KOJE SE PODUPIRU

50.

FAO oznaka ribolovnih područja

51.

Ribolovni sektori – FAO

52.

FAO oznaka ciljanih vrsta

53.

Broj iz registra RFMO-a*

54.

Datum upisa u registar RFMO-a*

Prilozi (navesti dokumente):[Am. 75.]

Prilog

Popis informacija koje se trebaju dostaviti radi izdavanj aribolovnog odobrenja.

* obavezna polja (za stavke 22. do 25. i 28. do 48. ne popunjvaju se ako se informacija može automatski povući iz registra flote Unije zahvaljujući CFR broju)

I.

PODNOSITELJ ZAHTJEVA

1.

Identifikacijska oznaka plovila (CFR broj, IMO broj itd.)

2.

Naziv plovila

3.

Naziv gospodarskog subjekta*

4.

Adresa e-pošte*

5.

Adresa

6.

Telefaks

7.

Porezni broj (SIRET, NIF…)*

8.

Telefon

9.

Ime i prezime vlasnika

10.

Adresa e-pošte*

11.

Adresa

12.

Telefaks

13.

Telefon

14.

Ime udruženja ili agenta koji predstavlja gospodarski subjekt*

15.

Adresa e-pošte*

16.

Adresa

17.

Telefaks

18.

Telefon

19.

Ime zapovjednika (imena zapovjednikâ)*

20.

Adresa e-pošte*

21.

Državljanstvo*

22.

Telefaks

23.

Telefon

II.

KATEGORIJA RIBOLOVA ZA KOJU SE TRAŽI RIBOLOVNO ODOBRENJE

 

Vrsta odobrenja (sporazum o ribarstvu, izravno odobrenje, RFMO, otvoreno more, zakup, pomoćno plovilo)

24.

FAO oznaka vrste plovila*

25.

FAO oznaka vrste alata*

26.

FAO oznaka ribolovnih područja*

27.

FAO oznaka ciljanih vrsta ili ribolovna kategorija (SFPA)*

28.

Zatraženo razdoblje odobrenja (datum početka i datum završetka)

29.

Broj iz registra RFMO-a* (kada je poznat)

30.

Popis pomoćnih plovila: naziv / IMO broj / CFR broj

III.

ZAKUPLJIVANJE

31.

Plovilo koje djeluje u okviru dogovora o zakupljivanju*: Da / Ne

32.

Vrsta dogovora o zakupljivanju

33.

Trajanje zakupa (datum početka i datum završetka)*

34.

Ribolovne mogućnosti (u tonama) dodijeljene plovilu koje je u zakupu*

35.

Treća zemlja koja plovilu u zakupu dodjeljuje ribolovne mogućnosti*

[Am. 76.]

(1) SL C 303, 19.8.2016., str. 116.
(2)SL C 303, 19.8.2016., str. 116.
(3)SL C , , str. .
(4) Stajalište Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. i odluka Vijeća od ... .
(5)Uredba Vijeća (EZ) br. 1006/2008 od 29. rujna 2008. o odobravanju ribolovnih aktivnosti koje ribarska plovila Zajednice obavljaju izvan voda Zajednice i o pristupu plovila trećih zemalja vodama Zajednice, te o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2847/93 i (EZ) br. 1627/94 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 3317/94 (SL L 286, 29.10.2008., str. 33.).
(6)Odluka Vijeća 98/392/EZ od 23. ožujka 1998. o sklapanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. i Sporazuma o primjeni njezinog dijela XI. od 28. srpnja 1994. od strane Europske zajednice (SL L 179, 23.6.1998., str. 1.).
(7)Odluka Vijeća 98/414/EZ od 8. lipnja 1998. o ratifikaciji od strane Europske zajednice Sporazuma o provedbi odredaba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. u pogledu očuvanja i upravljanja pograničnim ribljim stokovima i visokomigracijskim ribljim stokovima (SL L 189, 3.7.1998., str. 14.).
(8)Odluka Vijeća 96/428/EZ od 25. lipnja 1996. o prihvaćanju, od strane Zajednice, Sporazuma o promicanju sukladnosti s međunarodnim mjerama za očuvanje i gospodarenje od strane ribarskih plovila na otvorenom moru (SL L 177, 16.7.1996., str. 24.).
(9)Rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda A/Res/66/288 od 27. srpnja 2012. o ishodu konferencije Rio +20 pod naslovom „Budućnost koju želimo”.
(10)Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici (SL L 354, 28.12.2013., str. 22.).
(11)Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, izmjeni uredaba (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999 (SL L 286, 29.10.2008., str. 1.).
(12)Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.).
(13)Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(14)Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).
(15) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(16)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(17) Uredba (EU) br. 1026/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 25. listopada 2012. o određenim mjerama za očuvanje ribljih stokova koje se odnose na zemlje koje dopuštaju neodrživi ribolov (SL L 316, 14.11.2012., str. 34.).
(18)Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE) (SL L 108, 25.4.2007., str. 1.).
(19) Uredba (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 149, 20.5.2014., str. 1.).


Treće zemlje čiji državljani moraju imati vizu ili su izuzeti od tog zahtjeva (Gruzija) ***I
PDF 320kWORD 44k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (Gruzija) (COM(2016)0142 – C8-0113/2016 – 2016/0075(COD))
P8_TA(2017)0016A8-0260/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0142),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 77. stavak 2. točku (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0113/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0260/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 2. veljače 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i onih čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (Gruzija)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/372.)


Kriza vladavine prava u Demokratskoj Republici Kongu i Gabonu
PDF 265kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o krizi vladavine prava u Demokratskoj Republici Kongu i Gabonu (2017/2510(RSP))
P8_TA(2017)0017RC-B8-0120/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Demokratskoj Republici Kongu (DR Kongu),

–  uzimajući u obzir izjave delegacije EU-a u DR Kongu o stanju ljudskih prava u zemlji,

–  uzimajući u obzir političke sporazume postignute u DR Kongu 18. listopada 2016. i 31. prosinca 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 18. prosinca 2016. o neuspjehu da se postigne sporazum u DR Kongu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice EU-a od 23. studenoga 2016. o trenutačnim političkim naporima u DR Kongu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. svibnja 2016. i 17. listopada 2016. o DR Kongu,

–  uzimajući u obzir lokalne izjave EU-a od 2. kolovoza 2016. i 24. kolovoza 2016. o izbornom postupku u DR Kongu nakon pokretanja nacionalnog dijaloga u DR Kongu,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o DR Kongu, posebno rezoluciju 2293 (2016) o obnovi režima sankcija protiv DR Konga i o mandatu stručne skupine te rezoluciju 2277 (2016) kojom je obnovljen mandat MONUSCO-a, Misije UN-a za stabilizaciju stanja u DR Kongu,

–  uzimajući u obzir izjave za medije Vijeća sigurnosti UN-a od 15. srpnja 2016. i 21. rujna 2016. o stanju u DR Kongu,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o stanju ljudskih prava u DR Kongu objavljeno 27. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješća glavnog tajnika UN-a od 9. ožujka 2016. o Misiji UN-a za stabilizaciju stanja u DR Kongu i o provedbi Okvira za mir, sigurnost i suradnju za DR Kongo i regiju,

–  uzimajući u obzir zajedničke izjave za medije koje su 16. veljače 2016. i 5. lipnja 2016. dali Afrička unija, Ujedinjeni narodi, Europska unija i Međunarodna organizacija frankofonije o potrebi za uključivim političkim dijalogom u DR Kongu te o punoj podršci koju su spremne pružiti kako bi podržale napore kongoanskih aktera da učvrste demokraciju u toj zemlji,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o miru, sigurnosti i suradnji za DR Kongo i regiju potpisan u veljači 2013. u Addis Abebi,

–  uzimajući u obzir konačno izvješće misije Europske unije za promatranje izbora,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu koju su 24. rujna 2016. objavili potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica EU-a i povjerenik EU-a za međunarodnu suradnju i razvoj, Neven Mimica, nakon objave Ustavnog suda Gabona o službenim rezultatima predsjedničkih izbora,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice EU-a o Gabonu od 11. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu za medije Afričke unije od 1. rujna 2016. u kojoj se osuđuje nasilje tijekom poslijeizbornih sukoba u Gabonu i poziva na mirno rješavanje sukoba,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014., koje je Vijeće Europske unije donijelo 22. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir 11. nacionalni indikativni program Europskog razvojnog fonda 2014. – 2020., kojim se u prvi plan stavlja jačanje demokracije, upravljanja i vladavine prava,

–  uzimajući u obzir rezolucije Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 18. svibnja 2011. o izazovima za budućnost demokracije i poštovanja ustavnog poretka u zemljama AKP-a i EU-a i od 27. studenoga 2013. o poštovanju vladavine prava i ulozi nepristranog i neovisnog pravosuđa,

–  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju koji su potpisali Republika Gabon i Europska unija u pogledu misije EU-a za promatranje izbora u Gabonu,

–  uzimajući u obzir Ustave DR Konga i Gabona,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz lipnja 1981.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Afričke unije o načelima demokratskih izbora u Africi (2002.),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju UN-a o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su vladavina prava, odgovornost, poštovanje ljudskih prava i slobodni i pošteni izbori ključni elementi dobrog funkcioniranja svake demokracije; budući da su ti elementi dovedeni u pitanje u nekim zemljama subsaharske Afrike, naročito u DR Kongu i u Gabonu, čime su te zemlje gurnute u razdoblje dugotrajne političke nestabilnosti i nasilja;

B.  budući da je Ali Bongo, predsjednik Gabona na odlasku, koji je na vlasti od smrti svojega oca, Omara Bonga, 2009., nedavno proglašen pobjednikom predsjedničkih izbora 2016.; budući da su međunarodni promatrači, a osobito misija EU-a za promatranje izbora, utvrdili jasne nepravilnosti u prikupljanju rezultata;

C.  budući da je Jean Ping, njegov glavni suparnik, odmah osporio i osudio taj rezultat; budući da je podnesena žalba Ustavnom sudu u kojoj se navode izborne nepravilnosti i poziva na ponovno prebrojavanje glasova, no Ustavni je sud na kraju potvrdio rezultate; budući da nakon razmatranja te žalbe još uvijek nisu otklonjene sve sumnje u vezi s ishodom predsjedničkih izbora;

D.  budući da je kongoanski predsjednik Joseph Kabila, koji je na vlasti od 2001., odgodio izbore te ostao na vlasti i nakon završetka mandata određenog Ustavom; budući da je to prouzročilo dosad nezabilježenu političku napetost, nemire i nasilje u cijeloj zemlji;

E.  budući da je nakon isteka mandata predsjednika Kabile nasilje dosegnulo svoj vrhunac, što je rezultiralo smrću najmanje četrdeset osoba u sukobima između prosvjednika i službi sigurnosti; budući da je, prema navodima UN-a, 107 osoba zadobilo ozljede ili se prema njima loše postupalo, a najmanje 460 osoba je uhićeno;

F.  budući da je 18. listopada 2016. potpisan sporazum između predsjednika Kabile i dijela oporbe o odgodi predsjedničkih izbora do travnja 2018.; budući da su strane sporazuma od 18. listopada 2016. nakon višemjesečnih pregovora 31. prosinca 2016. postigle globalni i uključivi politički sporazum; budući da taj sporazum predviđa prvi mirni prijenos vlasti u toj zemlji od 1960., uspostavu tranzicijske vlade nacionalnog jedinstva, održavanje izbora do kraja 2017. i odstupanje predsjednika Kabile s dužnosti;

G.  budući da su u objema zemljama izbili ulični prosvjedi koji su nasilno ugušeni, pri čemu je mnogo ljudi izgubilo živote; budući da su vlasti počele pojačano nadzirati članove oporbe i civilnog društva koji se protive vladajućima; budući da skupine boraca za ljudska prava stalno izvješćuju o pogoršanju stanja u pogledu ljudskih prava i slobode izražavanja i okupljanja, među ostalim i o prekomjernoj upotrebi sile protiv mirnih prosvjednika, proizvoljnim uhićenjima i pritvaranjima te politički motiviranim suđenjima;

H.  budući da je došlo do ozbiljnog pogoršanja u pogledu slobode medija, ograničene neprestanim prijetnjama i napadima na novinare; budući da su vlasti zabranile rad medijskih kuća i radio postaja, a uvedene su i zabrane na internetu i društvenim mrežama;

I.  budući da je jedna od odlika demokracije poštovanje ustava, na kojemu se temelje država, institucije i vladavina prava; budući da bi mirni, slobodni i pošteni izbori u tim zemljama u velikoj mjeri pridonijeli hvatanju u koštac s izazovom demokratskog napretka i smjene vlasti s kojima se suočava srednjoafrička regija;

J.  budući da se 11. nacionalnim indikativnim programom Europskog razvojnog fonda 2014. – 2020. u prvi plan stavlja jačanje demokracije, upravljanja i vladavine prava; budući da i EU i afrički partneri imaju snažan zajednički interes u pogledu trajnog razvoja demokracije i uspostave ustavnog poretka koji uredno funkcionira;

1.  žali zbog gubitka života tijekom prosvjeda koji su održani u zadnjih nekoliko mjeseci u objema zemljama i izražava najdublju sućut obiteljima žrtava i stanovništvu DR Konga i Gabona;

2.  duboko je zabrinut zbog sve nestabilnijeg stanja u objema zemljama; apelira na vlasti i prvenstveno na predsjednika da se pridržavaju svojih međunarodnih obveza, da zajamče ljudska prava i temeljne slobode i da izvršavaju zadaću upravljanja uz najstrože poštovanje vladavine prava;

3.  čvrsto osuđuje sve počinjeno nasilje u Gabonu i DR Kongu, kršenje ljudskih prava, proizvoljna uhićenja i protuzakonita pritvaranja, političko zastrašivanje civilnog društva i članova oporbe te povrede slobode medija i slobode izražavanja u kontekstu predsjedničkih izbora; poziva na ukidanje svih ograničenja na rad medija te oslobađanje svih političkih zatvorenika;

Gabon

4.  smatra da su službeni rezultati predsjedničkih izbora netransparentni i izrazito dvojbeni, zbog čega se dovodi u pitanje legitimnost predsjednika Bonga; izražava žaljenje zbog činjenice da je postupak žalbe nakon kojega je Ali Bongo proglašen pobjednikom izbora proveden na netransparentan način i da Ustavni sud nije uzeo u obzir nepravilnosti zabilježene u nekim pokrajinama, prvenstveno u pokrajini Haut-Ogooué, kojom vlada Ali Bongo; izražava žaljenje zbog toga što je Ustavni sud odbio ponovno prebrojavanje glasova i uspoređivanje glasačkih listića prije njihova uništenja;

5.  duboko je zabrinut zbog političke krize u Gabonu i razvoja nasilja između prosvjednika i službi sigurnosti nakon objave rezultata predsjedničkih izbora 2016.;

6.  najsnažnije osuđuje zastrašivanja i prijetnje usmjerene na članove misije EU-a za promatranje izbora i napade usmjerene na njezinu neutralnost i transparentnost; izražava duboko žaljenje zbog činjenice da je unatoč Memorandumu o razumijevanju potpisanom s gabonskom Vladom, misiji EU-a za promatranje izbora omogućen samo ograničen pristup središnjem procesu brojanja glasova u lokalnim biračkim odborima i sjedištu Nacionalnog izbornog povjerenstva te da misija EU-a zbog toga nije bila u mogućnosti promatrati ključne dijelove predsjedničkog izbornog procesa;

7.  prima na znanje planirano pokretanje nacionalnog dijaloga, koji je predložio Ali Bongo; izražava zabrinutost u pogledu vjerodostojnosti i značaja takvog procesa; ističe da vodeća oporbena ličnost, Jean Ping, odbija sudjelovati te je pokrenuo i zaključio vlastiti nacionalni dijalog;

8.  apelira na Vladu Gabona da provede temeljitu i brzu reformu izbornog okvira, uzimajući u obzir preporuke misije EU-a za promatranje izbora, kako bi ga poboljšala i učinila u potpunosti transparentnim i vjerodostojnim; naglašava da gabonske vlasti moraju jamčiti potpunu i istinsku suradnju sa svim važnim nacionalnim i međunarodnim dionicima kako bi osigurale da sljedeći parlamentarni izbori budu u potpunosti transparentni, pošteni i održani u slobodnom, demokratskom, uključivom i mirnom okruženju;

9.  poziva na neovisnu i objektivnu istragu nasilja povezanog s izborima i optužbi za ozbiljno kršenje ljudskih prava i temeljnih sloboda te naglašava potrebu da se svi odgovorni privedu pravdi; osim toga, poziva EU da u suradnji s UN-om i Afričkom unijom nastavi pomno nadzirati cjelokupnu situaciju u Gabonu i prijavljivati slučajeve kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda; prima na znanje zahtjeve za pokretanje preliminarne istrage o poslijeizbornom nasilju pred Međunarodnim kaznenim sudom;

10.  apelira na Vijeće da, u slučaju nedostatnog napretka u pojačanom političkom dijalogu, smjesta pokrene postupak savjetovanja propisan člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua; poziva Vijeće da, ako se tijekom savjetodavnog postupka ne postigne sporazum, razmotri nametanje ciljanih sankcija onima koji su odgovorni za poslijeizborno nasilje i povrede ljudskih prava te za narušavanje demokratskog procesa u zemlji;

Demokratska Republika Kongo

11.  izražava žaljenje zbog činjenice da Vlada DR Konga nije uspjela održati predsjedničke izbore u okviru roka određenog Ustavom; ponavlja svoj poziv na poduzimanje svih potrebnih koraka radi stvaranja ozračja u kojem se najkasnije do prosinca 2017. mogu provesti slobodni, pošteni i vjerodostojni izbori, u cijelosti u skladu s Ustavom DR Konga i Afričkom poveljom o demokraciji, izborima i upravljanju;

12.  apelira na sve političke aktere da započnu miroljubiv i konstruktivan dijalog, da spriječe produbljivanje trenutačne političke krize i da se suzdrže od daljnjeg nasilja i provokacija;

13.  pozdravlja napore Nacionalne biskupske konferencije (CENCO) da postigne širi konsenzus u pogledu političke tranzicije; prima na znanje sporazum postignut krajem prosinca 2016. kojim se predsjedniku Kabili onemogućava treći mandat te se poziva na održavanje izbora do kraja 2017.; podsjeća sve strane na njihove obveze prema tom sporazumu i potiče ih na primjenu svih njegovih dijelova te što skorije određivanje konkretnog datuma sljedećih izbora; podsjeća na to koliko je toga na kocki ne uspiju li postići uspješan ishod;

14.  poziva vladu DR Konga da bez odgode riješi otvorena pitanja povezana s redoslijedom izbornog kalendara, njegovim proračunom i ažuriranjem registra birača kako bi se omogućilo održavanje slobodnih, poštenih i transparentnih izbora; podsjeća na činjenicu da bi Neovisno nacionalno izborno povjerenstvo trebalo biti nepristrana i uključiva institucija s dovoljno resursa kako bi se omogućio sveobuhvatan i transparentan postupak;

15.  poziva Europsku uniju i njezine države članice da podupru provedbu sporazuma i održavanje izbornog procesa; te poziva sve međunarodne dionike da pruže veliku političku, financijsku, tehničku i logističku potporu DR Kongu bude li potrebno kako bi se izbori mogli održati do prosinca 2017. godine; poziva na transparentnost u vezi s financijskom potporom koju Europska unija i njezine države članice pružaju izborima u DR Kongu;

16.  potiče provođenje cjelovite, temeljite i transparentne istrage navodnih povreda ljudskih prava do kojih je došlo tijekom prosvjeda kako bi se utvrdile odgovorne osobe i kako bi ih se privelo pravdi;

17.  pozdravlja usvajanje ciljanih sankcija EU-a, uključujući zabranu putovanja i zamrzavanje imovine odgovornima za nasilno gušenje i narušavanje demokratskog procesa u DR Kongu; poziva Vijeće da razmotri proširenje tih restriktivnih mjera u slučaju nastavka nasilja, kako je predviđeno Sporazumom iz Cotonoua;

o
o   o

18.  poziva Vijeće UN-a za ljudska prava da istraži teške povrede ljudskih prava koje su nedavno počinjene u objema zemljama;

19.  poziva vlasti DR Konga i Gabona da što prije ratificiraju Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju;

20.  poziva delegaciju EU-a da se služi svim primjerenim alatima i instrumentima u pružanju potpore borcima za ljudska prava i prodemokratskim pokretima, te da ojača politički dijalog s vlastima, kako je utvrđeno člankom 8. Sporazuma iz Cotonoua;

21.  osim toga, poziva zemlje EU-a i AKP-a da u suradnji s UN-om i Afričkom unijom nastave pomno nadzirati cjelokupnu situaciju u objema zemljama;

22.  ističe da situacija u Gabonu i DR Kongu predstavlja ozbiljnu prijetnju stabilnosti cijele srednjoafričke regije; ponovno izražava podršku Afričkoj uniji i ulozi koju ima u sprečavanju političke krize u regiji i daljnje destabilizacije regije Velikih jezera;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Afričkoj uniji, predsjedniku, premijeru i parlamentu Demokratske Republike Konga i Gabona, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću UN-a za ljudska prava te Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.


Provedba programa Erasmus +
PDF 429kWORD 78k
Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (2015/2327(INI))
P8_TA(2017)0018A8-0389/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 14.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ(1),

–  uzimajući u obzir Preporuku 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje(2),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 27. studenog 2009. o obnovljenom okviru za europsku suradnju u pogledu mladih (2010. − 2018.)(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2010. o promicanju pristupa mladih tržištu rada, jačanju položaja vježbenika, stažista i pripravnika(4),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. studenog 2010. o obrazovanju za održivi razvoj,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. siječnja 2011. pod nazivom „Razvoj europske dimenzije u sportu” (COM(2011)0012),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. svibnja 2011. naslovljenu „Mladi u pokretu: okvir za poboljšanje europskih sustava obrazovanja i osposobljavanja(5),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Podrška rastu i radnim mjestima – program za osuvremenjivanje sustava visokog obrazovanja Europe” (COM(2011)0567),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 28. studenog 2011. o obnovljenoj Europskoj agendi za obrazovanje odraslih(6),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 28. i 29. studenoga 2011. o referentnoj vrijednosti za obrazovnu mobilnost(7),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja(8),

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2012. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) naslovljeno „Obrazovanje i osposobljavanje u pametnoj, održivoj i uključivoj Europi”(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o ponovnom promišljanju obrazovanja(10),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o učinkovitom obrazovanju nastavnika,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o osiguranju kvalitete za potporu obrazovanju i osposobljavanju,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, tolerancije i nediskriminacije putem obrazovanja (Pariška deklaracija), koja je donesena na neformalnom sastanku ministara obrazovanja Europske unije 17. ožujka 2015. u Parizu,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o promicanju poduzetništva mladih obrazovanjem i osposobljavanjem(11),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. rujna 2015. naslovljenu „Nacrt Zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije iz 2015. o provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.)” (COM(2015)0429),

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) naslovljeno „Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja”(12),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o ulozi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolskog obrazovanja u poticanju kreativnosti, inovativnosti i digitalne kompetencije(13),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o smanjenju ranog napuštanja školovanja i promicanju uspjeha u školi(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o učenju o EU-u u školama(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – cjeloživotni pristup učenju(16),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 30. svibnja 2016. o razvoju medijske pismenosti i kritičkog mišljenja putem obrazovanja i osposobljavanja,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 30. svibnja 2016. o ulozi sektora mladih u integriranom i međusektorskom pristupu sprečavanju i suzbijanju nasilne radikalizacije mladih,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. naslovljenu „Novi program vještina za Europu” (COM(2016)0381),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. lipnja 2016. o daljnjem postupanju u vezi sa strateškim okvirom za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.)(17),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) Priloga XVII. Poslovniku te Prilog 3. odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku za davanje odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0389/2016),

A.  budući da je program Erasmus+ jedan od najuspješnijih programa Unije i glavno sredstvo za podržavanje aktivnosti u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta te da je osmišljen kako bi se povećale poslovne mogućnosti mladih i potaknulo povezivanje sudionika; budući da će u razdoblju od 2014. do 2020. priliku za studiranje, osposobljavanje i volontiranje u drugoj zemlji imati više od četiri milijuna Europljana;

B.  budući da je Komisija dokazala svoju fleksibilnost te da je u okviru poticaja koje nudi Erasmus+ poduzela inovativne korake usmjerene na nove izazove, kao što je prijedlog za izbjeglice, i na jačanje građanskih vrijednosti radi postizanja aktivnijeg i uključivijeg interkulturnog dijaloga;

C.  budući da povećanje proračuna od 40 % za navedeno programsko razdoblje te stopa obveza u sklopu predviđenog proračuna, koja zbog velikog broja prijava iznosi gotovo 100 %, dokazuju iznimnu obrazovnu, društvenu, političku i gospodarsku važnost programa;

D.  budući da još nisu dostupni svi relevantni podaci za potpunu kvantitativnu i kvalitativnu analizu provedbe programa te je stoga prerano za dostavu kvalitativne procjene učinka programa;

E.  budući da rezultati studije o učinku programa Erasmus iz 2014.(18) pokazuju da osobe koje su studirale ili su se osposobljavale u inozemstvu imaju dvostruko veće izglede da pronađu posao od onih koje nemaju takvo iskustvo, da 85 % studenata programa Erasmus studira ili se osposobljava u inozemstvu da bi povećalo mogućnost da se u inozemstvu i zaposli, da je stopa nezaposlenosti osoba koje su studirale ili su se osposobljavale u inozemstvu 23 % niža pet godina nakon što steknu diplomu; budući da se u studiji o učinku programa Erasmus također navodi da 64 % poslodavaca smatra da je međunarodno iskustvo važno za zapošljavanje (u usporedbi sa samo 37 % 2006.) te da se diplomantima s međunarodnim iskustvom daje veća profesionalna odgovornost; budući da jedan od triju pripravnika u okviru programa Erasmus dobije ponudu za posao u poduzeću u kojem je bio na pripravništvu te da gotovo svaki deseti pripravnik u okviru programa Erasmus koji je bio na radnoj praksi osnuje vlastitu tvrtku, a njih tri od četiri planiraju to učiniti ili mogu zamisliti da to učine;

Glavni zaključci

1.  ističe da je Erasmus+ vodeći program EU-a za mobilnost, obrazovanje i osposobljavanje, kojem je zahvaljujući njegovim pozitivnim rezultatima i visokoj potražnji dodijeljen 40 % veći proračun u odnosu na razdoblje 2007. – 2013.;

2.  napominje da velika većina nacionalnih agencija očekuje da će se ciljevi programa Erasmus+ u području obrazovanja, osposobljavanja i mladih ispuniti;

3.  smatra da program Erasmus + ima ključnu ulogu u jačanju europskog identiteta i integracije, solidarnosti, uključivog i održivog rasta, kvalitetnog zapošljavanja, konkurentnosti, socijalne kohezije i mobilnosti mladih radnika pozitivnim doprinosom poboljšanju europskih sustava obrazovanja i osposobljavanja, cjeloživotnom učenju, aktivnom europskom građanstvu i boljim izgledima za zapošljavanje jer Europljanima pruža priliku da steknu transverzalne i prenosive osobne i profesionalne vještine i kompetencije studijskim obrazovanjem, osposobljavanjem, radnim iskustvom u inozemstvu i volontiranjem te time što pojedincima pruža priliku za neovisniji život, lakšu prilagodbu i osobni razvoj;

4.  naglašava da iako je cjelokupni program vidljiviji od onog koji mu je prethodio, određeni sektorski programi i dalje nisu dovoljno prepoznati; podsjeća u tom smislu da se tijekom provedbe programa moraju uzeti u obzir posebne značajke i obilježja različitih sektora;

5.  ističe da bi ponovo trebalo uvesti formate namijenjene posebnim sektorima, kao što su radionice Grundtvig i nacionalne inicijative mladih otvorene neformalnim skupinama, te povećati dostupnost nadnacionalnih inicijativa mladih; predlaže da se utjecaj programa maksimalno poveća novim prihvatljivim mjerama, na primjer uvođenjem opsežnih razmjena mladih po uzoru na opsežnu strukturu Europske volonterske službe (EVS) u okviru ključne mjere 1.;

6.  naglašava da se sve veći interes europskih građana za Erasmus+ prije svega odnosi na poglavlje za mlade; napominje da je trenutačno 36 % svih prijava za Erasmus+ u području za mlade te da se broj prijava između 2014. i 2016. povećao za 60 %;

7.  uviđa važnost strukturiranog dijaloga EU-a o mladima, kao participativnog postupka kojim se mladim ljudima i organizacijama mladih daje prilika da se uključe u donošenje politika EU-a za mlade i utječu na njih, te pozdravlja podršku koju program pruža tom procesu kroz potporu nacionalnim radnim skupinama i projektima za strukturirani dijalog iz ključne mjere 3.; napominje da Europska volonterska služba za mlade predstavlja intenzivan oblik učenja i stjecanja iskustva, za što je potreba vrlo kvalitetna mreža; naglašava da bi pristup programu Erasmus+ i dalje prvenstveno trebao biti rezerviran za civilno društvo;

8.  prima na znanje da iako su prema izvješćima dionika sa svih razina prve dvije i pol godine provedbe programa bile teške i izazovne, u međuvremenu je došlo do poboljšanja, premda su u mnogim slučajevima uvedena pojednostavljenja po principu „jedan pristup za sve” imala negativne posljedice; smatra da bi smanjenje birokratskih prepreka dovelo do opsežnijeg i pristupačnijeg programa; stoga poziva da se ulože dodatni napori kako bi se smanjila birokracija tijekom cijelog projektnog ciklusa i odredili prikladni troškovi u odnosu na proračun ili vrstu projekta; istovremeno potiče Komisiju da ojača dijalog sa socijalnim partnerima, lokalnim vlastima i civilnim društvom kako bi se osigurao najširi mogući pristup programu; žali zbog toga što veliko administrativno opterećenje manjim organizacijama može predstavljati prepreku za financiranje iz programa Erasmus+; smatra da treba pojednostaviti birokraciju i zahtjeve u pogledu izvješćivanja;

9.  žali zbog činjenice da Komisija ne pruža nikakve podatke o kvaliteti uspješnih projekata; naglašava da je analiza kvalitete svakog projekta i transparentnost rezultata očiti smjer u kojem bi Komisija trebala krenuti, što bi moglo doprinijeti većoj stopi uspješnosti prijava;

10.  naglašava da još nije dostignut cilj jednostavnije i fleksibilnije provedbe programa koja je i pristupačnija za korisnike; izražava žaljenje zbog toga što u tom smislu Vodič kroz program i dalje nije dovoljno jasan i nije sve obrađeno jednako detaljno, a zbog pretjerane složenosti obrazaca za prijavu neiskusni i neprofesionalni podnositelji prijava u znatno su nepovoljnijem položaju; naglašava da je nužno nastaviti s poboljšanjima programa kako bi on postao jednostavniji za korisnike te istovremeno voditi računa o važnosti razlikovanja različitih sektora i skupina korisnika; žali zbog toga što dugi rokovi za plaćanje utječu na mogućnost manjih organizacija da se prijave za sredstva iz programa Erasmus+;

11.  poziva Komisiju da znatno pojednostavni postupak prijave te da Vodič kroz program preoblikuje i učini prikladnijim za korisnike i usmjerenijim na pojedine sektore tako što će sve relevantne informacije za svaki programski sektor objediniti u jednom poglavlju, obrasce za prijavu objaviti na svim službenim jezicima u isto vrijeme kada i Vodič kroz program, i to znatno prije roka za prijavu, te jasno navesti dokumente potrebne u svakoj fazi; poziva da se financijski dio e-obrasca pojasni i pojednostavi; naglašava da je za ocjenjivanje prijava nužna usklađena i dosljedna procjena uz pomoć neovisnih stručnjaka;

12.  ističe da su u kontekstu radnih iskustava polaznika programâ strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, pripravnika, naučnika i volontera u inozemstvu u okviru programa Erasmus+ važni jasni ishodi učenja i konkretni opisi poslova; ističe da je priprema kandidata prije iskustva u inozemstvu sastavni dio aktivnosti koji mora uključivati profesionalno usmjeravanje i jezične tečajeve, kao i tečajeve socijalne i kulturne integracije, uključujući i međukulturnu komunikaciju kako bi se polaznike potaknulo na sudjelovanje u društvu te poboljšali njihovi životni i radni uvjeti; uzimajući u obzir važnost višejezičnosti za poboljšanje mogućnosti zapošljavanja mladih, smatra da treba uložiti više napora u promicanje i podržavanje višejezičnosti u okviru programa Erasmus+; pozdravlja činjenicu da će se poboljšati poznavanje stranih jezika sudionika u projektu Erasmus+, među ostalim i kad je riječ o jezicima susjednih zemalja, što može povećati mobilnost i zapošljivost na prekograničnom tržištu rada; smatra da jezične tečajeve za nove sudionike mobilnosti treba pružati u suradnji s obrazovnim ustanovama i poduzećima domaćinima te da ih treba prilagoditi području studija ili pripravništva;

13.  podsjeća da je bez obzira na znatno ukupno povećanje proračuna za program u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira vidljivo tek ograničeno povećanje u prvoj polovini programskog razdoblja, što je nažalost dovelo do odbijanja mnogih visokokvalitetnih projekata te niske stope uspješnosti i velikog nezadovoljstva među podnositeljima prijava;

14.  pozdravlja povećanje sredstava za program Erasmus+ za 2017. godinu za gotovo 300 milijuna EUR u odnosu na 2016.; dodatno ističe da je ta sredstva potrebno dijelom koristiti za poboljšanje slabih strana programa i prije svega za povećanje broja uspješnih kvalitetnih projekata;

15.  svjestan je da ulaganje sredstava iz proračuna EU-a u program Erasmus+ znatno doprinosi poboljšanju vještina, zapošljivosti i smanjenju dugoročne nezaposlenosti mladih Europljana, ali i aktivnom građanstvu i socijalnoj uključenosti mladih;

16.  vjeruje da će povećanje od 12,7 % u ukupnom proračunu za 2017. u usporedbi s 2016. i dodatna godišnja povećanja proračuna tijekom preostalih godina programskog razdoblja dovesti do viših stopa uspješnosti i veće razine zadovoljstva među podnositeljima prijava; očekuje provedbu namjere Komisije da dodijeli dodatnih 200 milijuna EUR za preostalo programsko razdoblje iako je potreban veći proračunski napor kako bi se zadovoljila potražnja u nedovoljno financiranim sektorima, koja je zapravo mnogo veća od raspoloživih sredstava; napominje da 48 % nacionalnih agencija izvještava da za programske aktivnosti nedostaje sredstva;

17.  potiče Komisiju da analizira program ključnih mjera i sektore za koje se čini da se nedovoljno financiraju, kao što su strateška partnerstva iz ključne mjere 2., obrazovanje odraslih, mladi, školsko obrazovanje, strukovno obrazovanje i osposobljavanje (SOO) i visoko obrazovanje, te da analizira sektore koji bi mogli imati najviše koristi od povećanja proračuna; naglašava da je potrebno nastaviti sa stalnim praćenjem programa s ciljem utvrđivanja tih područja i sektora kako bi se što prije donijele korektivne mjere; naglašava da je potrebno osigurati dostatnu razinu financiranja za mobilnost, pri čemu se posebna pozornost treba posvetiti povećanju mobilnosti nedovoljno zastupljenih skupina; naglašava da su zbog sektorskih specifičnosti nužne posebne proračunske linije za različite sektore; ističe da proračun treba koristiti isključivo u okviru odredbi programa;

18.  ističe da se širenje i iskorištavanje rezultata može poticati virtualno, ali osobni kontakt i aktivnosti licem u lice imaju vrlo važnu ulogu u uspjehu projekata i cjelokupnog programa; u tom pogledu smatra da bi kampanje za podizanje svijesti u državama članicama trebala obuhvaćati seminare i aktivnosti na kojima se uživo upoznaju potencijalni sudionici;

19.  također ističe da je razvoj jezičnih vještina važna stavka za sve sudionike u programu Erasmus+; stoga pozdravlja internetske jezične alate koje nudi Komisija, no ističe da je nužno uspostaviti popratni (nacionalni, regionalni i lokalni) okvir kako bi mobilnost bila uspješna, posebno za učenike školskog uzrasta i polaznike strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te članove osoblja radi olakšavanja njihove integracije u različitim okolinama;

20.  ističe da trenutačno samo 1 % mladih u programima poslovne prakse, uključujući naučnike, tijekom svog osposobljavanja sudjeluje u programima mobilnosti; ističe da je to sudjelovanje ključno kako bi se stvorili uvjeti za veću mobilnost naučnika u Europskoj uniji te kako bi se naučnicima pružile jednake mogućnosti kao i studentima u sustavu visokog obrazovanja i na taj način ostvarili ciljevi borbe protiv nezaposlenosti, prije svega nezaposlenosti mladih;

21.  naglašava važnost informalnog i neformalnog obrazovanja, mladih radnika, sudjelovanja u sportskim aktivnostima i volontiranju u okviru programa Erasmus+ kao načina za poticanje razvoja građanskih, socijalnih i međukulturnih kompetencija, za jačanje socijalne uključenosti i aktivnog građanstva mladih te kao doprinos razvoju njihova ljudskog i društvenog kapitala;

22.  ističe da su programi Erasmus i Leonardo ranije bili namijenjeni uglavnom mladima s višom razinom vještina i boljim mogućnostima pristupa tržištu rada te da nisu bili usmjereni na osobe u najosjetljivijem položaju; napominje da je cilj Europske unije smanjiti rani prekid školovanja i siromaštvo; ističe da bi se pri provedbi programa Erasmus+ države članice trebale snažno usmjeriti na osobe koje rano prekidaju školovanje jer one spadaju u visokorizičnu skupinu u pogledu siromaštva i nezaposlenosti, ističe da programi za osobe koje rano prekidaju školovanje ne mogu biti istovjetni standardnim programima SOO-a ili razmjene, već se moraju usredotočiti na njihove specifične potrebe, lagan pristup i jednostavno financiranje uz okruženja za neformalno i informalno učenje;

23.  ističe nove društvene izazove i konstantu promjenu sadržaja poslova; podsjeća da program Erasmus+ također priprema mlade za posao i smatra da posebnu pozornost treba obratiti na prelazak s kompetencija vezanih uz posao na „meke” vještine tako što će se promicati stjecanje transverzalnih i prenosivih vještina i kompetencija kao što su poduzetnost, pismenost u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija, kreativno razmišljanje, rješavanje problema i inovativan duh, samopouzdanje, prilagodljivost, timski rad, upravljanje projektima, procjenjivanje i preuzimanje rizika te socijalne i građanske kompetencije koje su vrlo relevantne za tržište rada; smatra da bi to trebalo uključivati i dobrobit na poslu, dobru ravnotežu između privatnog i poslovnog života te integraciju osoba u osjetljivom položaju u tržište rada i u društvo;

24.  napominje da je instrument jamstva za studentske zajmove pokrenut tek u veljači 2015. nakon potpisivanja sporazuma o delegiranju s Europskim investicijskim fondom (EIF) u prosincu 2014. te da do danas samo četiri banke u Francuskoj, Španjolskoj i Irskoj sudjeluju u tom inovativnom instrumentu; izražava žaljenje zbog toga što je taj financijski instrument daleko od postizanja očekivanih rezultata jer do sada u njemu sudjeluje samo 130 studenata magistarskih studija; poziva da se instrument jamstva za zajmove kritički ocjeni i da se preispita njegova svrha i pristupačnost diljem Europe te traži od Komisije da u suradnji s Parlamentom predloži strategiju za preusmjeravanje dijela proračuna koji se vjerojatno neće iskoristiti do 2020.; ističe da bi trebalo pratiti ukupnu stopu zaduženih studenata kako bi se zajamčilo da se sveobuhvatnim financijskim instrumentima u okviru programa pomogne većem broju osoba;

25.  žali zbog činjenice da su organizacije koje predstavljaju amaterske sportaše i posebno amaterske sportaše s invaliditetom na lokalnoj razini znatno manje zastupljene među sudionicima u provedbi projekata za sportove na lokalnoj razini; pozdravlja uvođenje koncepta malih suradničkih partnerstava uz manje administrativnih zahtjeva, kao važnog koraka kojim se malim sportskim organizacijama na lokalnoj razini omogućuje sudjelovanje u programu i povećava njihova važnost; naglašava da međusektorske aktivnosti, u ovom slučaju tješnje povezivanje sporta i obrazovanja, mogu doprinijeti rješavanju tog nedostatka; napominje da bi tu praksu trebalo proširiti na ostale sektore u okviru financiranja projekata iz programa Erasmus+, posebno za volonterske organizacije;

26.  posebno pozdravlja uključivanje programa Erasmus+ u suradnju i aktivnosti na području sporta na lokalnoj razini; potiče Komisiju da poboljša pristupačnost programa za lokalne aktere kao što su sportski klubovi te njihovo sudjelovanje u njemu; poziva Komisiju da ocijeni upotrebljavaju li se postojeća sredstva dostupna za sport u okviru programa Erasmus+ učinkovito i u korist sporta na lokalnoj razini te da, ako to ne slučaj, utvrdi mogućnosti za poboljšanje s naglaskom na obrazovanju i sportu na lokalnoj razini radi veće vidljivosti, promicanja tjelesne aktivnosti i dostupnosti sporta svim građanima EU-a; poziva Komisiju da u svim relevantnim aktivnostima programa Erasmus+ potiče međusektorski pristup sportu na lokalnoj razini te da uskladi aktivnosti na tom području kako bi bile učinkovite i postigle željeni učinak;

27.  naglašava da mjere strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u okviru programa Erasmus+ imaju dodanu vrijednost u pružanju potpore uključivanju ili ponovnom uključivanju skupina u nepovoljnom položaju u obrazovne mogućnosti i mogućnosti strukovnog osposobljavanja u cilju njihova lakšeg prijelaza na tržište rada;

28.  poziva Komisiju i države članice, uključujući agencije EU-a kao što je Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop), da za programe mobilnosti u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju poboljšaju kvalitetu, dostupnost i jednakost pristupa i tako svim sudionicima pruže dodanu vrijednost u pogledu kvalifikacija, priznavanja i sadržaja programa te da zajamče da se u programe naukovanja uvedu standardi kvalitete;

29.  svjestan je da je s obzirom na visoku stopu nezaposlenosti u određenim državama članicama najvažniji cilj programa Erasmus+ priprema mladih za zapošljavanje; istovremeno stavlja osobit naglasak na potrebu da se u okviru programa Erasmus+ očuva status izvanškolskih aktivnosti, strukovnog osposobljavanja i studija;

30.  podsjeća Komisiju da osobe s invaliditetom, kao što su npr. osobe oštećena sluha, imaju posebne potrebe i stoga trebaju prikladno financiranje i odgovarajuću potporu, kao što je npr. usluga prevođenja na znakovni jezik, te pristup većem broju informacija i primjerenu stipendiju koja će im omogućiti da pristupe programu Erasmus+; poziva Komisiju da nastavi s radom na uvođenju daljnjih mjera kojima će se osobama s invaliditetom zajamčiti pristup svim programima stipendiranja u okviru programa Erasmus+ bez prepreka i bez diskriminacije; smatra da bi po potrebi bilo korisno u okviru nacionalnih agencija imenovati mentore koji će davati savjete o čim boljoj upotrebi sredstava;

31.  ističe zahtjev da se financijskim sredstvima ili poreznim poticajima podrže mala i srednja poduzeća koja nude strukovno osposobljavanje u okviru programa Erasmus+;

Preporuke

32.  smatra da je program Erasmus+ jedan od glavnih temelja prilagodbe europskih građana na cjeloživotno učenje; stoga traži od Komisije da u potpunosti iskoristi potencijal programa za cjeloživotno učenje promicanjem i poticanjem međusektorske suradnje u okviru programa Erasmus+, koji je mnogo veći od potencijala prethodnih programa, te da prilikom procjene programa sredinom provedbenog razdoblja, koju će predstaviti krajem 2017., ocijeni međusektorsku suradnju; uviđa da se međusektorskim projektima i aktivnostima može poboljšati uspješnost programa; poziva da obrazovna mobilnost postane dio svih programa visokog ili strukovnog obrazovanja kako bi se poboljšala kvaliteta sustava visokog obrazovanja te strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, kako bi se pojedincima pomoglo da poboljšaju svoje profesionalne vještine, kompetencije i razvoj karijere te kako bi se povećala svijest o kompetencijama stečenima zahvaljujući mobilnosti u svim ciljnim sektorima i potaklo znanje o učenju, osposobljavanju i radu mladih; poziva da se polaznicima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja pruže bolje prilike za pripravnički staž ili studiranje u susjednim zemljama, primjerice financiranjem putnih troškova onih koji odluče nastaviti živjeti u vlastitoj zemlji;

33.  ističe da je Erasmus+ važan instrument za poboljšanje kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u cijeloj Uniji; ističe činjenicu da uključivo i kvalitetno strukovno obrazovanje i osposobljavanje te mobilnost u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju imaju ključnu ekonomsku i socijalnu ulogu na tržištu rada u Europi, koje se ubrzano mijenja, jer pružaju mladima i odraslima stručne i životne vještine potrebne za prelazak iz obrazovanja i osposobljavanja na tržište rada; ističe da bi se strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem te mobilnošću u tom području trebale poticati jednake mogućnosti, postupanje bez diskriminacije i socijalna uključenost za sve građane, uključujući žene, koje su nedovoljno zastupljene u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, i osobe u osjetljivom položaju kao što su Romi, nezaposlene mlade osobe, osobe s invaliditetom, stanovnici udaljenih područja, stanovnici najudaljenijih regija i migranti; predlaže i usmjeravanje na niskokvalificirane korisnike kako bi se povećalo njihovo sudjelovanje i time proširio doseg programâ;

34.  naglašava da je u nekim državama članicama stalno prisutna socijalna selektivnost u pogledu upisa u programe mobilnosti; izražava žaljenje zbog činjenice da nejednakosti unutar država članica i među njima čine pristup programu teškim jer se stvaraju prepreke za podnositelje prijava, posebno za one s niskim prihodima; ističe da mobilnost studenata uvelike podržavaju treće strane (obitelj, roditelji, partneri, lokalnih aktera bliski korisnicima); napominje da mnogi studenti koji rade odustanu od sudjelovanja u mobilnosti zbog mogućeg gubitka prihoda; napominje da su uklanjanje ograničenja mobilnosti, kao što su financijske prepreke, i bolje priznavanje ishoda međunarodnog rada i učenja važna sredstva za postizanje ciljeva ključne mjere 1.; potiče Komisiju i države članice da još više povećaju financijsku pomoć za one koji ne mogu sudjelovati zbog financijskih ograničenja te da razmotre dodatne mogućnosti za poticanje njihove mobilnosti kako bi Erasmus+ uistinu bio dostupan svima; poziva Komisiju i države članice da zajamče rodnu ravnopravnost i jednak pristup programu;

35.  poziva Komisiju da čak i u razdobljima krize zajamči mobilnost u cijeloj Europi i zadrži opcije zahvaljujući kojima je pristup programu Erasmus+ moguć zemljama koje su dio Europskog prostora visokog obrazovanja;

36.  i dalje izražava zabrinutost zbog toga što mladi i šira publika Erasmus+ doživljavaju prije svega kao program usmjeren na visoko obrazovanje; stoga preporučuje da se na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini prida veća važnost povećanju vidljivosti različitih sektora u kojima se može prijaviti za taj program, uključujući školsko obrazovanje, visoko obrazovanje, međunarodno visoko obrazovanje, strukovno obrazovanje i osposobljavanje, obrazovanje odraslih, mlade i sport te volontiranje, kao i isticanju mogućnosti transverzalnih projekata, prije svega informativnom kampanjom i aktivnostima odnosa s javnošću u pogledu sadržaja svih programa;

37.  smatra da su dugogodišnji nazivi programa (Comenius, Erasmus, Erasmus Mundus, Leonardo da Vinci, Grundtvig i Mladi na djelu) i njihovi logotipi važni alati za promociju raznolikosti programa; napominje također da je najpoznatiji naziv „Erasmus+”, posebno za nove polaznike; naglašava da program treba obraniti svoj novi naziv „Erasmus+” te da bi također trebalo koriste različite metode za bolju informiranost; predlaže da bi Komisija trebala dodatno naglašava povezanost programa Erasmus+ s poznatim nazivima i njegovim različitim potprogramima; poziva na to da se naziv „Erasmus+” doda pojedinačnim programima (pa će oni glasiti „Erasmus+ Comenius”, „Erasmus+ Mundus”, „Erasmus+ Leonardo da Vinci, „Erasmus+ Grundtvig” i „Erasmus+ Mladi na djelu”); poziva sve dionike da ih nastave koristiti, posebno u publikacijama i brošurama, kako bi se zadržao i ojačao identitet sektorskih programa, kako bi se osigurala njihova bolja prepoznatljivost te izbjegla bilo kakva zabuna među korisnicima; poziva Komisiju da Vodič za Erasmus+ strukturira uz pomoć tih dugogodišnjih naziva te da ih dosljedno koristi kroz vodič;

38.  potiče Komisiju da pojača svoje napore prema otvorenom, savjetodavnom i transparentnom načinu rada te da dodatno poboljša suradnju sa socijalnim partnerima i civilnim društvom (uključujući, prema potrebi, udruženja roditelja, učenika, nastavnika i nenastavnog osoblja te organizacije mladih) na svim razinama provedbe; naglašava da bi program Erasmus+ trebao postati model transparentnosti u Europskoj uniji, koji kao takav prepoznaju njezini građani, te bi trebalo postići situaciju u kojoj je 100 % njegovih odluka i postupaka u potpunosti transparentno, posebice u pogledu financiranja; podsjeća da potpuno transparentno donošenje odluka omogućuje veće razumijevanje za one projekte i pojedince čije prijave nisu bile uspješne;

39.  naglašava važnu ulogu programskog odbora, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1288/2013 o uspostavi programa Erasmus+, kao važnog dionika u provedbi programa i promicanju europske dodane vrijednosti kroz poboljšanu komplementarnost i sinergiju između Erasmusa+ i politika na nacionalnoj razini; poziva da se ojača uloga programskog odbora i njegova uloga u donošenju odluka o politikama; poziva Komisiju da nastavi s razmjenom detaljnih informacija o raspodjeli centraliziranih sredstava za programski odbor;

40.  naglašava da informatičke alate ne treba koristiti samo kao instrumente za upravljanje, primjenu i administrativne postupke, već da oni također mogu predstavljati dragocjene načine za održavanje kontakata s korisnicima te za poticanje njihovog međusobnog kontakta, a mogli bi pružati podršku brojnim drugim postupcima, npr. pružanju povratnih informacija korisnika, uzajamnog mentorstva i povećanja vidljivosti programa;

41.  poziva Komisiju da osigura redovitu razmjenu informacija i o centraliziranim i o decentraliziranim programskim aktivnostima, kao i dobru suradnju među nacionalnim tijelima, provedbenim tijelima na europskoj razini i nacionalnim agencijama; poziva nacionalne agencije da na svojim internetskim stranicama sve potrebne informacije pružaju u istom obliku i s istim sadržajem kad god je to moguće;

42.  poziva Komisiju te Glavnu upravu za obrazovanje i kulturu (DG EAC) i Izvršnu agenciju za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) da predlože odgovarajuće razine financiranja proporcionalne veličini aktivnosti i tako omoguće dodatnu promidžbu decentraliziranih mjera poput ključne mjere 2.;

43.  potiče daljnje jačanje suradnje između nacionalnih agencija i EACEA-e kako bi se promicale centralizirane aktivnosti programa Erasmus+, pružila potrebna potpora, povećala svijest o programu, pružile dodatne informacije o programu potencijalnim podnositeljima prijava i razmijenile povratne informacije o poboljšanju postupka provedbe; poziva Komisiju da u suradnji s nacionalnim agencijama sastavi europske provedbene smjernice za nacionalne agencije; poziva da se pojednostave kontakti između Komisije, nacionalnih agencija, korisnika programa, predstavnika organizacija civilnog društva i EACEA-e razvojem komunikacijske platforme za razmjenu informacija i dobrih praksi, gdje svi dionici mogu dobiti kvalitetne informacije te podijelili svoja iskustva i prijedloge za daljnja poboljšanja programa; naglašava da je dionike i korisnike potrebno uključiti u sjednice programskog odbora; ističe da bi se u skladu s Uredbom (EU) br. 1288/2013 to moglo omogućiti osnivanjem stalnih pododbora, u kojima bi bili predstavnici dionika i korisnika, nacionalnih sektorskih agencija, zastupnici u Europskom parlamentu i predstavnici iz država članica;

44.  poziva Komisiju da preispita načine plaćanja nacionalnim agencijama, rokove za prijavu i rokove za dodjelu sredstava te da ih u skladu s time prilagoditi; ističe da bi se nacionalnim agencijama trebala omogućiti veća fleksibilnost u pogledu bespovratnih sredstava za mobilnost i administrativnih troškova u korist duljeg boravka u inozemstvu; potiče Komisiju da nacionalnim agencijama pruži veću fleksibilnost da prebacuju sredstva unutar ključnih mjera kako bi se riješio problem eventualnog manjka financijskih sredstava na temelju potreba korisnika; predlaže da se taj postupak povjeri nacionalnim agencijama, koje su upoznate s eventualnim manjkom financijskih sredstava u svojoj zemlji; napominje da veća fleksibilnost znači da su potrebni odgovarajući nadzor i transparentnost;

45.  zabrinut je zbog smanjenja broja skupih projekata u okviru programa Leonardo i poziva da nacionalne agencije imaju veće ovlasti u donošenju odluka o iznosu subvencija za administrativne rashode kako bi se učinkovitije u obzir mogle uzeti nacionalne posebnosti kao što je dvojni sustav;

46.  zabrinut je zbog činjenice da nacionalne agencije imaju poteškoća u tumačenju i primjeni pravila programa i podsjeća da se s 82 % proračuna za Erasmus+ upravlja u okviru decentraliziranih aktivnosti; poziva Komisiju da pojednostavi definicije i poboljša smjernice o decentraliziranim aktivnostima te da zajamči da sve nacionalne agencije pravila i propise programa primjenjuju na usklađen način, da se pridržavaju zajedničkih standarda kvalitete, načina ocjenjivanja projekata i administrativnih postupaka, čime se jamči ujednačena i dosljedna provedba programa Erasmus+, najbolji rezultati za proračun EU-a i izbjegavanje pogrešaka;

47.  vjeruje da bi uspješnost nacionalnih agencija trebalo redovito provjeravati i poboljšavati kako bi se zajamčila uspješnost aktivnosti koje financira Unija; svjestan je da bi u tom smislu ključne trebale biti stope sudjelovanja te iskustvo sudionika i partnera;

48.  predlaže da organizacijska struktura relevantnih službi Komisije bude usklađena sa strukturom programa;

49.  poziva da se relevantni informatički alati dodatno poboljšaju te da se naglasak stavi na pojednostavljenje i bolju povezanost različitih alata te njihovu pristupačnost korisnicima radije nego na stvaranje novih; podsjeća u tom kontekstu da su novi informatički alati omiljeno sredstvo mladih građana za interakciju na internetu; naglašava da informacijske tehnologije mogu imati važnu ulogu u jačanju vidljivosti programa;

50.  poziva Komisiju da dodatno razvije elektroničke platforme eTwinning, School Education Gateway, Open Education Europe, EPALE, Europski portal za mlade i VALOR kako bi bile privlačnije i pristupačnije za korisnike; poziva Komisiju da ocjenu tih platformi uključi u procjenu programa Erasmus+ sredinom provedbenog razdoblja, koja će se predstaviti krajem 2017.;

51.  poziva Komisiju da optimizira učinkovitost i jednostavnost informatičkih alata, kao što je aplikacija Alat za mobilnost, te platformi za informatičku podršku, kao što je elektronička platforma za obrazovanje odraslih u Europi (EPALE), kako bi se korisnicima programa omogućilo da maksimalno iskoriste svoje iskustvo, ali i u svrhu promicanja prekogranične suradnje i razmijene najboljih praksi;

52.  poziva Komisiju da ojača školsko-obrazovnu dimenziju programa, što bi omogućilo više mobilnosti za učenike, jednostavnije financijske i administrativne postupke za škole te pružatelje neformalnog obrazovanja, čime se jača opća namjera programa Erasmus+, a to je poticanje međusektorske suradnje, te kako bi se pružatelje neformalnog obrazovanja potaknulo da se uključe u partnerstva sa školama; potiče Komisiju da u okviru programa podupire rad mladih i neformalno obrazovanje tako što će pružati podršku organizacijama mladih i ostalima koji osiguravaju rad mladima te nastaviti pružati potporu partnerstvu za mlade, zajedničkom programu EU-a i Vijeća Europe;

53.  pozdravlja uvođenje dviju različitih vrsta strateških partnerstava kao prvog i važnog pozitivnog koraka prema poboljšanju mogućnosti malih organizacija da sudjeluju u programu s obzirom na to da one često imaju poteškoća u ispunjavanju zahtjeva i stoga su diskriminirane, što umanjuje ugled i uvjerljivost programa; poziva Komisiju da uvede poboljšanja kako bi program bio još privlačniji te kako bi se osigura veća uključenost malih organizacija u programske aktivnosti, a krajnji je cilj povećati njihov udio u programu vodeći računa o zahtjevima kvalitete; pozdravlja donošenje europskih provedbenih smjernica i internetsku stranicu s detaljnijim odgovorima na najčešća pitanja, na kojoj su objedinjeni odgovori o kriterijima odabira i predstavljeni odabrani projekti kako bi se pojasnio odabir i pružila bolja podrška malim organizacijama; naglašava da je potrebno uključiti razne organizacije koje sudjeluju u aktivnostima programa i održavati ravnotežu među njima;

54.  preporučuje smanjenje iznosa subvencija u sektoru školske suradnje u korist broja subvencioniranih projekata kako bi se školske razmjene izravno subvencionirale i na taj način omogućilo više osobnih susreta među ljudima iz različitih kultura i jezika; ističe da su za promicanje europskog identiteta i osnovne ideje europske integracije važna osobna iskustva s ljudima iz različitih kultura te preporučuje da se broj sudionika pokuša što više povećati, što bi naravno trebalo vrijediti za sve programske ciljeve; u tom kontekstu pozdravlja poboljšanja koja su već provedena, ali očekuje da će nacionalne agencije i Komisija u okviru strateških partnerstava učiniti pravila još fleksibilnijima;

55.  uzimajući u obzir važnost višejezičnosti za povećanje mogućnosti zapošljavanja mladih(19), smatra da treba uložiti više napora u promicanje i podržavanje višejezičnosti u okviru programa Erasmus+;

56.  u kontekstu novih društvenih izazova za Europu napominje da je potrebno poboljšati pristup Europe u suočavanju sa zajedničkim europskim izazovima pružanjem potpore inovacijskim projektima velikih razmjera koje provode mreže europskog civilnog društva u području obrazovanja, osposobljavanja i mladih; ističe da bi se to moglo postići kad bi se dio ukupnih financijskih sredstava iz programa Erasmus+ za ključnu mjeru 2. „suradnja za inovacije i razmjena dobre prakse” dodijelio centraliziranim mjerama;

57.  napominje da 75 % nacionalnih agencija izvještava o velikom administrativnom opterećenju, što umanjuje kapacitet proračuna EU-a za ulaganja i može izravno negativno utjecati na korisnike; poziva Glavnu upravu za obrazovanje i kulturu (DG EAC) i Izvršnu agenciju za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) da poboljšaju provedbu, posebno u postupku prijave;

58.  pozdravlja uvođenje sustava jediničnih troškova unutar programa kako bi se administrativno opterećenje smanjilo na najmanju moguću mjeru; također pozdravlja mjere prilagodbe koje je Komisija uspostavila 2016. i koje planira provesti 2017.; napominje da neke države članice ne mogu primjenjivati taj sustav zbog regulatornih zahtjeva ili smatraju da razina troškova u usporedbi sa stvarnim troškovima nije dostatna; smatra da je potrebno dodatno povećati razinu jediničnih troškova kako bi se sudionicima projekata pružila dovoljna financijska potpora te naglašava da je potrebno zajamčiti da sudionici i organizacije iz udaljenih područja i pograničnih regija nisu u nepovoljnom položaju zbog sustava jediničnih troškova; poziva da se na odgovarajući način nagradi velik osobni angažman, posebice brojnih volontera i nastavnika te svih drugih podnositelja prijava; poziva na to da se (ponovno) uvede financiranje za pokretanje projekata radi stupanja u kontakt s potencijalnim partnerima za suradnju ili za pripremne sastanke ili da na primjer ukupna naknada bude dovoljna za pokrivanje tih troškova; naglašava da je transparentnost u tom području ključan dio zahtjeva za transparentnost i ciljeva za cjelokupni program Erasmus+;

59.  pozdravlja pojednostavljenje uvedeno primjenom paušalnih i fiksnih iznosa; potiče Komisiju da traži načine kako bi se dodatno poboljšali složeni administrativni postupci za podnositelje prijava u različitim sektorima programa; zabrinut je zbog toga što nacionalne agencije izvješćuju da se povećao teret revizija;

60.  napominje da je potrebno pružati snažniju operativnu potporu europskim mrežama u okviru ključne mjere 3. „podrška reformi politike” kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri promicale i širile mogućnosti koje se nude u okviru programa Erasmus+;

61.  poziva Komisiju da poduzme odgovarajuće korake kako bi volontiranje bilo prihvatljivo kao vlastiti doprinos proračunu projekta s obzirom na to da time olakšava sudjelovanje malih organizacija, posebno u sportu, imajući na umu da se programom Erasmus+ omogućava priznavanje vremena volontiranja kao sufinanciranja u obliku doprinosa u naravi te da ta mogućnost postoji u novom prijedlogu Komisije za financijske smjernice; naglašava da se volonterski doprinos mora priznati i učiniti vidljivim s obzirom da je od posebne važnosti za program, pod uvjetom da je volontiranje pod nadzorom kako bi se osiguralo da se njime dopunjava, ali ne i nadomješta, ulaganje javnih sredstava;

62.  uviđa gospodarsku i društvenu vrijednost volontiranja i potiče Komisiju da u svim programskim aktivnostima pruži veću potporu volonterskim organizacijama;

63.  pozdravlja prijedlog Komisije za osnivanje europskih snaga solidarnosti; potiče Komisiju da volonterske organizacije uključi u razvoj te nove inicijative kako bi se osigurala njezina dodana i dodatna vrijednost u jačanju volontiranja u Europskoj uniji; potiče Komisiju i države članice da se potrude osigurati proračunska sredstva za tu novu inicijativu bez smanjivanja financijskih sredstava za druge aktualne i prioritetne programe te poziva da se ispitaju mogućnosti njezina povezivanja s Europskom volonterskom službom kako bi se bez udvostručavanja inicijativa i programa ojačalo volontiranje u Uniji;

64.  ističe da je volontiranje izraz solidarnosti, slobode i odgovornosti koji doprinosi jačanju aktivnog građanstva i osobnom ljudskom razvoju; smatra da je ono također ključan instrument za socijalnu uključenost i koheziju, za osposobljavanje, obrazovanje i dijalog među kulturama te da istodobno daje velik doprinos širenju europskih vrijednosti; smatra da bi trebalo priznati ulogu Europske volonterske službe u poticanju razvoja vještina i kompetencija koje mogu olakšati pristup njezinih sudionika tržištu rada; poziva Komisiju i države članice da zajamče pristojne uvjete rada za volontere i da prate poštuju li se u potpunosti ugovori pod kojima volonteri rade; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da se sudionici u Europskoj volonterskoj službi nikada ne smatraju zamjenom za radnike te da se njihov rad ne koristi na taj način;

65.  poziva da razdoblje donošenja odluka bude što kraće, da se prijave ocjenjuju na usklađen i koordiniran način te da se odbijenim prijavama pruži transparentno i razumljivo obrazloženje kako korisnici programa EU-a ne bi u velikoj mjeri izgubili poticaj za sudjelovanje;

66.  snažno potiče veću transparentnost u ocjenjivanju prijava i pružanju kvalitetnih povratnih informacija svim kandidatima; poziva Komisiju da se pobrine za djelotvoran sustav povratnih informacija kojim će korisnici programa Komisiji prijavljivati sve nepravilnosti koje uoče u vezi s provedbom programa Erasmus+; poziva Komisiju i da poboljša razmjenu informacija i poveća njezin obujam među tijelima EU-a odgovornima za provedbu tog programa i nacionalnim tijelima; potiče nacionalne agencije i EACEA-u da u cilju bolje provedbe programa osiguraju prilike za osposobljavanje ocjenjivača te da organiziraju redovite sastanke s korisnicima i posjete projektima;

67.  ističe važnost jačanja lokalne dimenzije Europske volonterske službe; predlaže da se volonterima EVS-a pruža više podrške ne samo prije odlaska, već i nakon povratka u njihovu lokalnu zajednicu u obliku naknadnog usmjerenog osposobljavanja kako bi im se pomoglo da podijele svoju stručnost za europska pitanja promicanjem volontiranja na lokalnoj razini;

68.  podržava pojačanu djelotvornost i učinkovitost velikih projekata; napominje međutim da je potrebno održavati ravnotežu između malih i velikih skupina podnositelja prijava;

69.  traži od Komisije da uskladi naznačene stope pretfinanciranja unutar programa što je više moguće kako bi se svim korisnicima sredstava omogućile iste prednosti i kako bi se olakšala provedba projekata, osobito za male organizacije; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da velike ustanove ne budu u prednosti u odnosu na manje i slabije etablirane ustanove kad je riječ o prijavljivanju za program;

70.  napominje da postoje regionalne neravnoteže u sudjelovanju u aktivnostima financiranima iz programa Erasmus+, i na razini EU-a i unutar država članica; zabrinut je zbog činjenice da je stopa uspješnosti aktivnosti toga programa relativno niska te da se ona razlikuje unutar EU-a; poziva na ciljano i pravovremeno djelovanje radi širenja sudjelovanja i poboljšanja stopa uspješnosti, bez obzira na porijeklo podnositelja prijava, na način da se dio sredstava namijeni za konkretne mjere promicanja te inicijative i podizanja razine svijest o njoj, s posebnim naglaskom na onim regijama u kojima je pristup sredstvima i dalje relativno nizak;

71.  napominje da provedba Erasmusa+ pokazuje da različite regije EU-a imaju različite potrebe za sredstvima i prioritete djelovanja zbog čega neke države članice trebaju prilagoditi svoje djelovanje kako bi se zajamčilo isplativo trošenje sredstava;

72.  napominje da među zemljama i njihovim načinima dodjele bespovratnih sredstava postoje neutemeljene razlike; potiče Komisiju da istraži koje su posljedice takvih razlika kako bi se socio-ekonomske nejednakosti u Europskoj uniji pokušale svesti na najmanju moguću mjeru; potiče da se dodatno poveća stopa bespovratnih sredstava te njihova prilagodba troškovima života u državi u kojoj se odvija program mobilnosti kako bi se poticalo sudjelovanje socio-ekonomski ugroženih studenata, studenata i osoblja s posebnim potrebama te studenata i osoblja iz udaljenih regija;

73.  napominje da je snažan pozitivan učinak programa Erasmus+ i veća potražnja za njegovim bespovratnim sredstvima za mobilnost u istočnoj i južnoj Europi u suprotnosti s ograničenim ukupnim proračunom programa, što je uzrok visoke stope odbijenih prijava; predlaže da Komisija pojača napore za promicanje mobilnosti iz zapadne u istočnu Europu;

74.  izražava žaljenje zbog činjenice da je zbog sve većih nejednakosti unutar i između nekih država članica i zbog visoke stope nezaposlenosti mladih u Uniji otežan pristup programu jer se stvaraju prepreke za mobilnost osoba iz regija s nižim prihodima koje su gospodarska kriza i mjere štednje jače pogodile; napominje da se program Erasmus+ i strukovno obrazovanje i osposobljavanje moraju provoditi i u udaljenim i pograničnim regijama EU-a; smatra da je pružanje pristupa i jednakih mogućnosti stanovnicima tih regija vrlo pozitivan korak koji će pomoći rješavanju problema nezaposlenosti mladih i gospodarskom oporavku;

75.  ističe da se na bespovratna sredstva za podršku mobilnosti pojedinaca u okviru programa Erasmus+ ne bi trebali plaćati porezi i socijalni doprinosi;

76.  poziva Komisiju da prepozna posebnu prirodu projekata i mobilnosti u koje su uključene osobe s posebnim potrebama i osobe u nepovoljnom položaju; zagovara da se intenzivnije promiču mogućnosti pomoću kojih bi se osobe s posebnim potrebama i osobe u nepovoljnom položaju, uključujući izbjeglice, uključile u program te traži da im se olakša pristup;

77.  ističe da unatoč napretku postignutom u pogledu priznavanja razdoblja studiranja, bodova, sposobnosti i vještina stečenih neformalnim i informalnim učenjem u inozemstvu, izazovi i dalje postoje; naglašava da je priznavanje međunarodnih kvalifikacija nužno za mobilnost i predstavlja temelj daljnje suradnje u Europskom prostoru visokog obrazovanja; ističe da je važno u potpunosti iskoristiti sve instrumente EU-a za vrednovanje znanja, vještina i kompetencija ključnih za priznavanje kvalifikacija;

78.  ističe da broj završenih studijskih boravaka u inozemstvu u okviru programa Erasmus konstantno raste od 2008., i to unatoč ekonomskoj, financijskoj i socijalnoj krizi; skreće pozornost na činjenicu da je istodobno broj radnih praksi u inozemstvu eksponencijalno porastao; zaključuje da mladi stručnu praksu očito vide kao odličnu mogućnost unapređenja svoje zapošljivosti; preporučuje da Komisija i nacionalne agencije, organizatori i ustanove vode računa o toj činjenici;

79.  ističe da je zahvaljujući Europskom kvalifikacijskom okviru(20) ostvaren očit napredak u području sustava za priznavanje i vrednovanja diploma, kvalifikacija, bodova, potvrda o stručnosti i potvrda o kompetencijama u području obrazovanja i SOO-a, ali napominje da i dalje postoje problemi; ističe da je važno zajamčiti detaljno dokumentiranje, vrednovanje, priznavanje i usporedivost kompetencija i kvalifikacija stečenih tijekom iskustva međunarodne mobilnosti u bilo kojem obliku, bilo to formalno okruženje za učenje, pripravništvo u poduzeću ili volontiranje i aktivnosti mladih; poziva Komisiju da provede reformu Europskog kvalifikacijskog okvira kako on više ne bi bio na razini preporuke te da ga unaprijedi u snažniji instrument kojim će se podržati sloboda kretanja; poziva Komisiju i države članice da sustavno koriste i nastave razvijati postojeće europske instrumente kao što su Europass, Youthpass i ECVET; potiče razvoj zajedničkih kvalifikacija u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kojima se može zajamčiti međunarodno priznanje kvalifikacija; poziva države članice na potpunu i pravovremenu provedbu preporuke Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja;

80.  ističe da se neformalnim obrazovanjem i učenjem odraslih promiču osnovne vještine i tzv. „meke vještine” poput socijalnih i građanskih kompetencija važnih za tržište rada, dobrobit na poslu i dobru ravnotežu između poslovnog i privatnog života; ističe da neformalno obrazovanje i učenje odraslih, uz to što doprinosi demokratskijoj Europi, ima ključnu ulogu u obuhvaćanju zapostavljenih skupina u društvu i pružanju pomoći tim skupinama u pogledu razvoja vještina koje omogućavaju ulazak na tržište rada i pronalazak održivih i kvalitetnih radnih mjesta ili poboljšavanje situacije sa zaposlenjem;

81.  poziva Komisiju i države članice da promiču programe strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; ističe da sustavi pripravništva i stažiranja imaju formativnu vrijednost, ali nisu zamjena za radna mjesta na puno radno vrijeme, da se moraju jamčiti pristojni radni uvjeti i odgovarajuća plaća za naučnike te da se nadležnosti koje se dodjeljuju korisnicima programa ni u kojem slučaju ne bi smjele zamijeniti zadacima zaposlenika;

82.  prima na znanje da u okviru postojećeg programa nacionalne agencije imaju više posla oko provedbe; poziva Komisiju da nacionalnim agencijama osigura dostatna sredstva i potrebnu pomoć, čime bi se omogućila učinkovitija provedba programa i nacionalnim agencijama omogućilo rješavanje novih izazova koji su rezultat povećanja proračuna;

83.  poziva Komisiju da prati kriterije kvalitete koje nacionalne agencije koriste za ocjenu projekata i razmjenu najbolje prakse u tom smislu; potiče programe osposobljavanja za ocjenjivače kako bi se i oni usavršavali, posebno u međusektorskim projektima, i kako bi mogli pružati kvalitetne povratne informacije svim podnositeljima prijava i tako potaknuti ostvarivanje ciljeva u budućim projektima i poboljšati uspješnost budućih podnositelje prijava;

84.  smatra da bi mjerenje kvalitete trebalo biti jednako važno kao i kvantitativna mjerenja; poziva da se u kontekstu programa Erasmus+ provede mjerenje kvalitete;

85.  poziva Komisiju i države članice da vrednuju i priznaju formalno i neformalno učenje i pripravništva; potiče države članice da bolje informiraju mlade naučnike o mogućnostima koje im se nude i da pružaju veću podršku obrazovnim centrima koji se žele uključiti u program Erasmus+, ali i da uspostave pomoćne mjere za slučajeve prekogranične mobilnosti u susjednim zemljama kako bi se naučnicima pomoglo sa smještajem i prijevozom;

86.  podupire veću mobilnost u obrazovanju, programima naukovanja i razdobljima pripravništva u okviru programâ Jamstvo za mlade i Inicijativa za zapošljavanje mladih u cilju smanjenja visoke stope nezaposlenosti mladih i geografskih neravnoteža unutar Europske unije;

87.  potiče Komisiju da ustanovi koje su postojeće nejednakosti u sudjelovanju ustanova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje u programima mobilnosti EU-a po zemljama i regijama kako bi se te razlike smanjile i to boljom suradnjom i razmjenom informacija među nacionalnim agencijama za Erasmus+, poticanjem timskog rada među ustanovama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje povezivanjem iskusnih ustanova s manje iskusnima, pružanjem mjera za stratešku potporu i konkretnih prijedloga ustanovama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje te poboljšavanjem već postojećih sustava za potporu tih ustanova;

88.  potiče države članice da u cilju poticanja mobilnosti nastavnika, predavača i neakademskog osoblja njihovo sudjelovanje u programima mobilnosti priznaju kao važan dio njihovog napredovanja u karijeri i da po mogućnosti uvedu sustav nagrada povezan sa sudjelovanjem u programima mobilnosti, na primjer u obliku financijskih pogodnosti ili smanjenja radnog opterećenja;

89.  poziva nacionalne agencije da tijekom ocjenjivanja projekata budu u potpunosti transparentne tako što će objavljivati popis odabranih projekata, njihov stalni napredak i dodijeljena financijska sredstva;

90.  potiče da se u okviru ključne mjere 1. nastavi s najboljim praksama iz programa Comenius, kao što je poticanje školskih razmjena i mogućnost da se članovi školskog osoblja pojedinačno prijave za bespovratna sredstva za mobilnost u okviru ključne mjere 1.;

91.  napominje da su brojni projekti u okviru ključne mjere 2. odbijeni zbog ograničenih financijskih sredstava unatoč tome što su bili vrlo kvalitetni; potiče Komisiju da te projekte ocijeni i tako im pomogne da privuku ulaganja iz drugih izvora; potiče države članice da vode računa o ocjenama projekata i daju im prednost u pristupu javnim sredstvima za njihovu provedbu, ako su takva sredstva dostupna;

92.  poziva Komisiju da nastavi s naporima za rješavanje izazova u pogledu financiranja europskih organizacija sa sjedištem u Bruxellesu kako bi se poboljšao njihov doprinos razvoju europskih politika u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta;

93.  svjestan je izazova s kojima se suočavaju nacionalne agencije u provedbi međunarodne mobilnosti bodova; poziva da nacionalne agencije imaju veću fleksibilnost u dodjeli sredstava iz pojedinih zemalja i regija u druge zemlje i regije kako bi se ispunili prioriteti suradnje ustanova visokog obrazovanja;

94.  napominje da je smanjen broj individualnih sudionika u mobilnosti izvan programa Erasmus+, što je posljedica činjenice da europske ustanove visokog obrazovanja prednost daju institucionaliziranom sustavu mobilnosti; potiče Komisiju i nacionalna tijela da obnove mogućnosti zahvaljujući kojima individualni kandidati mogu sudjelovati u mobilnosti;

95.  potiče Komisiju da ojača sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja tako što će među novim organizacijama i manjim ustanovama promicati potprograme u okviru programa Leonardo da Vinci te im uz to pružati pomoć da se prijave za odgovarajuće financiranje, davati dodatne smjernice, osposobljavanje putem interneta, personaliziranu potporu za pripremu kvalitetnih prijava za financiranje kroz kontakte s nacionalnim agencijama za program Erasmus+;

96.  poziva da se u cijelom svijetu promiče Europski prostor visokog obrazovanja te potiče sve relevantne dionike (države članice, ustanove i udruženja visokog obrazovanja) da učine diplome zajedničkih magistarskih studija Erasmus Mundus privlačnijima ustanovama visokog obrazovanja i potencijalnim podnositeljima prijava i time doprinesu vrednovanju individualnog u svijetu;

97.  predlaže da se jačanjem veza među Komisijom, državama članicama i nacionalnim agencijama ostvari veća uključenost nacionalnih agencija u izradu politika za obrazovanje, izobrazbu, mlade i sport;

Sljedeće programsko razdoblje

98.  poziva Komisiju i države članice da ulože više napora u pojednostavljivanje procedura i smanjivanje administrativnog opterećenja za studente, ustanove i poduzeća domaćine uključene u projekte Erasmusa+, posebno za one koji tu mogućnost nedovoljno koriste, kako bi se poboljšalo i omogućio jednak pristup te postupci prijave, vrednovanja i prepoznavanja; smatra da informacije o tom programu treba pružati na svim službenim jezicima EU-a kako bi se potaknulo veće sudjelovanje u programu; poziva Komisiju i nacionalne agencije da standardiziraju kriterije za pristup kako bi se pristup omogućio najvećem mogućem broju kandidata;

99.  predlaže da bi suzdržavanje od dodatnog usklađivanja i velikih promjena u strukturi programa trebalo biti prioritet te da bi radije trebalo zaštititi i učvrstiti ono što je dosad postignuto i po potrebi provesti postupna poboljšanja;

100.  preporučuje da bi trebalo povećati važnost i vidljivost neformalnog obrazovanja i na području zapošljavanja mladih i obrazovanja odraslih u okviru programa Erasmus+ jer je neformalno obrazovanje ključno za ideju europskog građanstva te promicanje demokracije i obrazovanje o vrijednostima; program se, međutim, često zbog svog naziva veže samo uz formalno obrazovanje;

101.  poziva Komisiju da u rad na sljedećem programskom razdoblju te uvođenje mogućih poboljšanja uključi relevantne dionike kako bi se osigurao daljnji uspjeh programa i njegova dodana vrijednost;

102.  preporučuje da se u okviru ključne mjere 1. programa Erasmus+ dodatno razvija međusektorska mobilnost pojedinaca kako bi se učenici i studenti, nastavnici, učitelji, voditelji osposobljavanja, pripravnici, radnici i mladih ljudi mogli u potpunosti uključiti u međusektorsku mobilnost;

103.  traži da se jasno definiraju međusektorski projekti kako bi se izbjegle nejasnoće zbog pogrešnog označivanja projekata;

104.  poziva da se unutar novog višegodišnjeg financijskog okvira za sljedeću generaciju programa osigura postojeća razina proračunskih sredstava te također smatra da je za apsolutno nužan preduvjet za daljnji uspjeh programa dodatno povećanje proračuna kojim se za sljedeću generaciju programa osigurava godišnja razina financijskih sredstava koja će u najmanju ruku biti jednaka iznosu tijekom zadnje godine provedbe postojećeg okvira; predlaže da Komisija ispita mogućnost povećanja pretfinanciranja;

105.  zadovoljan je strukturom programa i poziva Komisiju da u prijedlogu za sljedeću generaciju programa zadrži posebna poglavlja i zasebne proračune za obrazovanje i osposobljavanje, za mlade i za sport, vodeći računa o njihovim posebnim profilima, te da prilagodi obrasce za prijavu, sustave izvješćivanja i zahtjeve u pogledu razvijenih proizvoda prema sektorima;

106.  potiče nacionalne agencije da dostupna financijska sredstva po ključnim mjerama i po sektorima učine lako dostupnima nakon svakog kruga prijava kako bi se kandidatima omogućilo strateško planiranje njihovih budućih aktivnosti te da objavljuju rezultate odabira projekata i proračunske linije kako bi se mogao provoditi odgovarajući vanjski nadzor programa;

107.  poziva Komisiju da redovito revidira iznose financijskih potpora, kao što su paušalni iznosi za putovanja i naknade za troškove boravka, kako bi zajamčilo da odgovaraju stvarnim troškovima života i kako bi se izbjeglo zaduživanje u razdoblju osposobljavanja te time spriječila diskriminacija i zanemarivanje osoba sa manje financijskih sredstava i/ili posebnim potrebama;

108.  ističe da u sektoru mladih postoji posebna usmjerenost na skupine u nepovoljnom položaju; predlaže da se strategija za uključenost i raznovrsnost proširi na sve programske sektore kako bi se promicala socijalna uključenost i sudjelovanje osoba s posebnim potrebama ili s manjim mogućnostima u okviru programa Erasmus+;

109.  poziva Komisiju da predstavi, a države članice da podrže kvalitativni okvir za naukovanje i prijedlog za povećanje mobilnosti naučnika kojim će se zajamčiti da naučnici, stažisti, pripravnici i polaznici programa stručnog obrazovanja i osposobljavanja imaju određena prava i primjerenu zaštitu te da programi mobilnosti nikada ne budu zamjena za standardne ugovore o radu; poziva na kvalitetne i plaćene programe pripravništva i stažiranja te traži da države članice prijavljuju slučajeve u kojima se prekrše uvjeti u pogledu zadataka ili prava korisnika programa Erasmus+;

110.  poziva Komisiju da surađuje s državama članicama u pogledu ostvarivanja jače suradnje među obrazovnim ustanovama i ključnim dionicima (lokalnim/regionalnim tijelima, socijalnim partnerima, privatnim sektorom, predstavnicima mladih, ustanovama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, istraživačkim organizacijama i organizacijama civilnog društva) kako bi se unaprijedila usklađenost obrazovnog sustava i sustava za strukovno obrazovanje i osposobljavanje stvarnim potrebama tržišta rada te kako bi se zajamčilo da su ishodi te suradnje vidljivi u programu Erasmus+; smatra da aktivno sudjelovanje korisnika i svih dionika u planiranju, organizaciji, praćenju, provedbi i ocjenjivanju programa jamči njegovu održivost, uspjeh i dodanu vrijednost;

111.  podržava da se mobilnim studentima omogući kombiniranje studija u inozemstvu sa stručnom praksom povezanom sa studijem u okviru programa, čime bi se olakšao njihov boravak u inozemstvu, smanjila socijalna selektivnost, povećao broj mobilnih studenata, nadogradile vještine studenata i ojačale veze između visokog obrazovanja i radnog okruženja; poziva Komisiju da pri raspodjeli bespovratnih sredstava iz programa Erasmus+ posebnu pozornost obrati na dugoročnu mobilnost naučnika;

112.  napominje da postoji neravnoteža među državama članicama u pogledu kriterija prihvatljivosti za program Erasmus+; inzistira na tome da Komisija treba zajamčiti da se u svim nacionalnim agencijama pravila programa primjenjuju na ujednačen način, pri čemu se trebaju poštovati zajednički standardi kvalitete i proceduralne prakse kako bi se postigla unutarnja i vanjska usklađenost programa Erasmus+ te kako bi se program pozicionirao kao istinski europski program; u tom kontekstu poziva Komisiju da za nacionalne agencije sastavi europske smjernice o provedbi programa Erasmus+; potiče nacionalne agencije, koje moraju biti uključene u postupak praćenja, da se usredotoče i na uspostavljanje ili doprinos uspostavljanju foruma za konstruktivni dijalog među tijelima zaduženima za obrazovanje i radne politike u svim državama članicama; snažno potiče bolju usklađenost među agencijama u cilju spajanja projekata koji se bave sličnim pitanjima;

113.  poziva Komisiju i države članice da povećaju prilike za osposobljavanje u inozemstvu u području SOO-a, da stručno obrazovanje i osposobljavanje postave kao najbolji izbor za pronalaženje posla i početak obećavajuće karijere te da zajamče pristup građanima svih dobi i osiguraju odgovarajuća sredstva jer sredstva trenutačno namijenjena stručnom obrazovanju i osposobljavanju nisu razmjerna(21) broju potencijalnih podnositelja prijava za sudjelovanje u ponuđenim programima mobilnosti; snažno podupire učinkovito promicanje i poticanje mobilnosti na području stručnog obrazovanja i osposobljavanja među ženama i smatra da bi si države članice u tom pogledu trebale zadati ambiciozne ciljeve te da bi napredak trebalo pomno pratiti;

114.  ističe da je u tijeku redefiniranje radnih mjesta i vještina, prije svega zbog prijelaza na digitalnije gospodarstvo s novim poslovnim modelima i sektorima okrenutima budućnosti; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da je program Erasmus+ u skladu s tom stvarnošću;

115.  poziva na intenzivnije promicanje programa mobilnosti kad je riječ o višim razinama visokog obrazovanja kako bi se zajamčila mobilnost među europskim istraživačkim centrima i dodatno razvijao cilj da europska sveučilišta postanu međunarodna;

116.  ističe da je potrebno proširiti informiranost o instrumentu Erasmus+ kao o sredstvu za stjecanje individualnih vještina i dodane vrijednosti, čime bi se zajamčio ispravan pristup tom instrumentu i njegova učinkovitost te otklonio rizik da postane samo jedno životno iskustvo;

117.  poziva Komisiju da sastavi i stavi na raspolaganje ažurirane statističke podatke te da provede studije o praćenju provedbe programa Erasmus+, prije svega u pogledu stope korištenja među mladima podijeljene prema regijama i prema spolu, u pogledu utjecaja na zapošljivost te na vrstu i stopu zapošljavanja, te u pogledu utjecaja na plaće i načina na koji se on može poboljšati; poziva Komisiju da analizira razloge zbog kojih se neke države više prijavljuju za mobilnost u okviru stručnog obrazovanja i osposobljavanja, da utvrdi gdje je prisutan najveći rodni jaz i zašto te gdje ima više kandidata s invaliditetom, kao i da izradi plan za poticanje sudjelovanja ostalih država; stoga poziva nacionalne agencije u državama članicama na blisku suradnju u pogledu razmjene informacija i statističkih podataka; i dalje smatra da u sljedeću reviziju programa Erasmus+ sredinom programskog razdoblja treba uključiti rezultate studija i statistika te da ih treba uzeti u obzir;

118.  podsjeća da u vrijeme osobite krize u pogledu temeljnih vrijednosti EU-a instrument Erasmus+ može pružiti izvrsnu priliku za promicanje integracije, razumijevanja i solidarnosti među mladima; stoga poziva da se promiče integracija mladih senzibilizacijom na različite kulture i tradicije te na njihovo međusobno i nužno poštovanje;

119.  predlaže da Komisija u sljedećem financijskom razdoblju (nakon 2020.) zadrži poduzetničko obrazovanje i osposobljavanje kao ciljeve budućeg programa Erasmus+, uključujući mobilnost, te da u program uključi sljedeće elemente:

   i. pažljivu procjenu utjecaja postojećih mjera kojima se poduzetništvo promiče obrazovanjem i osposobljavanjem te njihovu moguću prilagodbu, uz posebnu pozornost utjecaju na nedovoljno zastupljene skupine i skupine u nepovoljnom položaju;
   ii. promicanje bolje definiranog sadržaja i alata za učenje u formalnom i neformalnom obrazovanju za sve studente, koji će obuhvaćati i teorijske i praktične module, kao što su npr. studentski poduzetnički projekti;
   iii. promicanje partnerstva među obrazovnim ustanovama, poduzećima, neprofitnim organizacijama te pružateljima neformalnog obrazovanja kako bi se razradili prikladni tečajevi i kako bi se studentima omogućilo stjecanje potrebnog praktičnog znanja i upoznavanje s primjerima;
   iv. razvoj vještina u područjima poduzetničkih procesa, financijske pismenosti, pismenosti i vještina u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija, kreativnog razmišljanja, rješavanja problema i inovativnog duha, samouvjerenosti, prilagodljivosti, timskog rada, upravljanja projektima, procjene rizika i preuzimanja rizika te specifičnih poslovnih vještina i znanja;
   v. stavljanje naglaska na neformalno i informalno učenje kao istaknuto okruženje za usvajanje poduzetničkih kompetencija;

120.  potiče države članice da nastave sudjelovati u programu Erasmus za mlade poduzetnike te da ga promiču među mladima koji žele započeti poslovne projekte kako bi im se omogućilo stjecanje iskustva u inozemstvu i novih vještina koje će im pomoći u uspješnoj realizaciji poslovnih projekata;

121.  snažno potiče uzajamno podučavanje nakon studija, osposobljavanja ili radnog iskustva u inozemstvu kako bi se povećao utjecaj projekta Erasmus+ na lokalne zajednice; ističe da je dijeljenje dobrih praksi od ključne važnosti za poboljšanje kvalitete projekata u okviru programa Erasmus+; pozdravlja platformu programa Erasmus+ za širenje rezultata projekta i poziva na odlučniji pristup dijeljenju dobrih praski i međunarodnim razmjenama gledišta među nacionalnim agencijama, partnerima i korisnicima programa; poziva Komisiju da kandidatima za program pruži podršku pri traženju međunarodnih partnera izradom platformi jednostavnih za korištenje na kojima bi se objedinile javne informacije o korisnicima programa i njihovim projektima;

122.  poziva Komisiju da poboljša Vodič kroz program i da ga učini jednostavnijim i razumljivijim te da izradi posebne informativne brošure za svaku od ključnih mjera; poziva Komisiju da pojednostavi postupak prijavljivanja i smanji administrativno opterećenje;

123.  podržava razvoj ustanova za obrazovanje odraslih stalnim stručnim usavršavanjem i prilikama za mobilnost za učitelje, ravnatelje, voditelje osposobljavanja i drugo obrazovno osoblje; potiče razvoj vještina i kompetencija, prije svega kad je riječ o učinkovitom korištenju informacijsko-komunikacijskih tehnologija u obrazovanju odraslih za bolje ishode učenja; ističe važnost razmjene najboljih praksi;

124.  pozdravlja razvoj pilot-projekata kao što je „Europski okvir za mobilnost naučnika: razvoj europskog građanstva i vještina integracijom mladih u tržište rada”, čiji su ciljevi provedba ekonomski isplativih sustava prekogranične mobilnosti naučnika među ustanovama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, poduzećima i drugim relevantnim organizacijama te formalno priznavanje i vrednovanje ishoda učenja i podržavanje međusobnog priznavanja diploma, ili „Mobilnost mladih u strukovnom osposobljavanju – bolja mobilnost mladih”, čiji je cilj poboljšanje mobilnosti mladih u strukovnom osposobljavanju; poziva Komisiju da na djelotvoran način provede ta dva pilot-projekta i njihovu dugoročnu integraciju u program Erasmus+;

125.  poziva Komisiju i države članice da zajamče veću i dugoročniju strukturnu potporu europskim organizacijama civilnog društva u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta dodjeljivanjem bespovratnih sredstava jer su to organizacije koje europskim građanima i stanovnicima pružaju mogućnosti učenja i prostor za sudjelovanje u razvoju i provedbi europskih politika;

126.  poziva Komisiju da pronađe prikladno rješenje za položaj nevladinih organizacija na europskoj razini sa sjedištem u Bruxellesu koje traže sredstva od belgijskih nacionalnih agencija;

o
o   o

127.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima i vladama država članica.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 50.
(2) SL L 394, 30.12.2006., str. 10.
(3) SL C 311, 19.12.2009., str. 1.
(4) SL C 351 E, 2.12.2011., str. 29.
(5) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 77.
(6) SL C 372, 20.12.2011., str. 1.
(7) SL C 372, 20.12.2011., str. 31.
(8) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.
(9) SL C 70, 8.3.2012., str. 9.
(10) SL C 208, 10.6.2016., str. 32.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0292.
(12) SL C 417, 15.12.2015., str. 25.
(13) SL C 172, 27.5.2015., str. 17.
(14) SL C 417, 15.12.2015., str. 36.
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0106.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0107.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0291.
(18) http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/repository/education/library/study/2014/erasmus-impact_en.pdf
(19)Znanstveno i političko izvješće Zajedničkog istraživačkog centra o jezicima i zapošljivosti, 2015.
(20) SL C 111, 6.5.2008., str. 1.
(21) Prema navodima Komisije 2016. je zbog nedostatka sredstava stopa uspješnosti prihvatljivih prijava za mobilnost u SOO-u u okviru programa Erasmus+ iznosila 42 %. Situacija se postupno pogoršavala – 2014. stopa uspješnosti iznosila je 54 %, a 2015. 48 %. Iako su se tijekom godina dostupna sredstva neznatno povećala, potražnja je rasla puno brže te ograničena sredstva programa Erasmus+ ne omogućavaju financiranje u skladu s potražnjom.

Pravna napomena