Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 14. veljače 2017. - StrasbourgZavršno izdanje
Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu između EU-a i Cookovih otoka ***
 Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu između EU-a i Cookovih otoka (rezolucija)
 Nadzor registra i sastav stručnih skupina Komisije
 Uloga zviždača u zaštiti financijskih interesa EU-a
 Popis trećih zemalja i organizacija s kojima Europol sklapa sporazume *
 Podvrgavanje nove psihoaktivne tvari metil 2-[[1-(cikloheksilmetil)-1H-indol-3karbonil]amino]-3,3-dimetilbutanoata (MDMB-CHMICA) kontrolnim mjerama *
 Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2016/005 NL/Drenthe Overijssel Retail
 Pregled Europskog konsenzusa o razvoju
 Godišnje izvješće o politici tržišnog natjecanja EU-a
 Promicanje rodne ravnopravnosti u istraživanjima o mentalnom zdravlju i kliničkim istraživanjima
 Prioriteti za 61. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena

Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu između EU-a i Cookovih otoka ***
PDF 243kWORD 48k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Vlade Cookovih Otoka te Protokola o provedbi uz navedeni sporazum (07592/2016 – C8-0431/2016 – 2016/0077(NLE))
P8_TA(2017)0019A8-0010/2017

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (07592/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Vlade Cookovih Otoka te Protokol o provedbi uz navedeni sporazum (07594/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43. stavak 2. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom v. i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0431/2016),

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 14. veljače 2017.(1) o nacrtu odluke Vijeća,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. i stavak 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za proračune (A8-0010/2017),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Cookovih Otoka.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0020.


Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu između EU-a i Cookovih otoka (rezolucija)
PDF 267kWORD 52k
Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju u ime Europske unije Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Vlade Cookovih otoka te Protokola o provedbi uz navedeni sporazum (07592/2016 – C8-0431/2016 – 2016/0077(NLE)2016/2230(INI))
P8_TA(2017)0020A8-0015/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (07592/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43., člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom v. i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0431/2016),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 14. veljače 2017.(1) o nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir izvješće o ex ante evaluaciji Sporazuma o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka te Protokola uz navedeni sporazum iz lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir strateške smjernice koje su izradile vlasti Cookovih otoka u pogledu razvoja lokalnog ribarstvenog sektora, naročito one iz dokumenta o odobalnoj ribarstvenoj politici Cookovih otoka,

–  uzimajući u obzir okvir za ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda, a posebno ciljeve 1., 2. ,9., 10. i 14.,

–  uzimajući u obzir zaključke i preporuke s 12. sastanka znanstvenog odbora Komisije za ribarstvo zapadnog i srednjeg Pacifika (WCPFC) za dugoročno očuvanje i održivo iskorištavanje vrlo migratornih ribljih stokova u zapadnom i središnjem Pacifiku,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0015/2017),

A.  budući da je Europska komisija s Vladom Cookovih otoka dovršila pregovore o novom Sporazumu o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka, u trajanju od osam godina, te Protokola o provedbi uz navedeni sporazum, u trajanju od četiri godine;

B.  budući da je riječ o prvom Sporazumu o partnerstvu u održivom ribarstvu između EU-a i Cookovih otoka, kojim se jamči europska prisutnost u vodama istočnog Pacifika nakon neobnavljanja sporazuma s Kiribatijem (i sporazuma s Mikronezijom i Salomonskim otocima koji su potpisani, ali se ne primjenjuju);

C.  budući da je opći cilj Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka te njegova Protokola ojačati suradnju u ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka, u interesu obiju stranaka, čime se stvara okvir za partnerstvo kojim će se promicati održiva ribarstvena politika i održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u isključivom gospodarskom pojasu (IGP) Cookovih otoka;

D.  budući da bi naša prisutnost u toj regiji trebala poslužiti za promicanje održive ribarstvene politike i odgovornog iskorištavanja resursa, čime bi se zajamčilo ispravno upravljanje resursima tune u Pacifiku;

E.  budući da se Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu između EU-a i Cookovih otoka temelji na najboljem raspoloživom znanstvenom mišljenju te je u skladu s mjerama očuvanja i upravljanja WCPFC-a unutar granica raspoloživog viška;

F.  budući da postoje poteškoće u pogledu nadzora i kontrole te budući da nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani (NNN) ribolov predstavlja teško rješiv problem zbog teritorijalne rascjepkanosti i nedostatka resursa;

G.  budući da se u regiji zapadnog i srednjeg Pacifika nalaze brojna plovila država članica EU-a i da drugi sporazumi o ribarstvu u toj regiji više nisu na snazi;

H.  budući da postoji obveza da se drugim, neeuropskim flotama ne dodjeljuju povoljniji uvjeti od onih predviđenih u Sporazumu i budući da Sporazum sadrži klauzulu iz Cotonua o ljudskim pravima, demokratskim načelima i vladavini prava;

I.  budući da se Sporazumom o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka želi promicati djelotvorniji i održiviji razvoj ribarstvenog sektora u tom arhipelagu, kao i industrije i aktivnosti povezanih s njime, u skladu s ciljevima nacionalne ribarstvene politike Cookovih otoka, a naročito u obliku podrške znanstvenom istraživanju i artizanalnom ribolovu, povećanju iskrcaja u lokalnim lukama, povećanju kapaciteta za praćenje, kontrolu i nadzor nad ribarstvenim aktivnostima te suzbijanju NNN ribolova, te u skladu s okvirom za ciljeve održivog razvoja;

J.  budući da su doprinosi za potporu razvoju sektorske politike u području ribolova na Cookovim otocima, koji variraju između 47,6 % i 50 % ukupnih prenesenih sredstava, u postocima znatni;

K.  budući da se od 2012. stokovi velikooke tune smanjuju, zbog čega je Komisija za ribarstvo zapadnog i srednjeg Pacifika (WCPFC) uvela mjeru upravljanja o kojoj će se ponovno pregovarati 2017. te budući da se ulov plivaričarima 2015. godine smanjio za 26 % u odnosu na 2014.; nadalje, budući da se vode Cookovih otoka smatraju „utočištem za morske pse”, iako treba istaknuti da to nije ciljna vrsta za europsku flotu koja lovi u tim vodama na temelju novog sporazuma;

L.  budući da su plovila EU-a s parangalom tradicionalno ostvarivala svoj ulov u toplijim vodama južno od Cookovih otoka imajući na umu zahtjeve propisane Uredbom o očuvanju morskih pasa na Cookovim otocima; budući da ex ante procjenom nije utvrđen nikakav budući interes plovila s parangalom iz EU-a za ribolov u isključivom gospodarskom pojasu Cookovih otoka;

M.  budući da Cookovi otoci uvelike ovise o uvozu hrane;

1.  smatra da se Sporazumom o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka treba djelotvorno poticati održivo ribarstvo u vodama Cookovih otoka odgovarajućim sektorskim potporama EU-a i ustrajati u ostvarenju dvaju jednako važnih ciljeva: (1) pružanju ribolovnih mogućnosti plovilima EU-a u ribolovnoj zoni Cookovih otoka, na temelju najboljeg raspoloživog znanstvenog mišljenja i uz dužno poštovanje mjera očuvanja i upravljanja Komisije za ribarstvo zapadnog i srednjeg Pacifika (WCPFC) u okviru granica raspoloživog viška, pri čijem bi se izračunu u obzir trebao uzeti cijeli razvoj ribolovnog kapaciteta zemlje; i (2) promicanju suradnje između EU-a i Cookovih otoka da bi se osigurala održiva ribarstvena politika i odgovorno iskorištavanje ribolovnih resursa u ribolovnoj zoni Cookovih otoka te doprinošenju održivom razvoju ribarstvenog sektora Cookovih otoka preko gospodarske, financijske, tehničke i znanstvene suradnje uz poštovanje suverene odluke te zemlje u pogledu takvog razvoja;

2.  prima na znanje zaključke izvješća o ex ante evaluaciji Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka te Protokola uz navedeni sporazum iz lipnja 2013., prema kojima prethodni sporazumi i protokoli o partnerstvu u održivom ribarstvu sklopljeni u toj regiji (s Kiribatijem i Salomonskim Otocima) nisu bitno doprinijeli razvoju lokalnog ribarstvenog sektora, naročito u pogledu zajedničkih poduzetničkih inicijativa (sa zajedničkim ulaganjima) i razvoja lokalnih kapaciteta za preradu ribe; smatra da bi Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka trebao, koliko je to moguće, doprinijeti razvoju lokalnog ribarstvenog sektora tako da se zajamči opskrba ribom koja je potrebna za podmirivanje domaće potrošnje, čime će se postići usklađenost objavljenih ciljeva nove generacije sporazuma o ribarstvu koje sklapa EU s onima iz okvira za ciljeve održivog razvoja;

3.  žali zbog toga što ostale zemlje u regiji nisu sklopile sporazume o partnerstvu s EU-om i otvaraju svoja ribolovna područja drugim državama i regijama svijeta koje u sklopu svojih ribolovnih praksi katkad u obzir ne uzimaju raspoložive resurse, umjesto da se opredjele za sporazum s EU-om kojim se promiče održivo ribarstvo i pruža sektorska potpora;

4.  pozdravlja uvrštavanje obveze da Cookovi otoci objave postojanje svakog sporazuma kojim se stranim flotama dopušta ribolov u njihovim vodama, ali izražava žaljenje zbog nedovoljno detalja o ukupno ostvarenim naporima, što se zahtijevalo u nekim drugim sporazumima koje je sklopila Europska unija;

5.  ističe da se tijekom provedbe i eventualnih revizija i/ili produženja Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka i Protokola uz navedeni sporazum treba voditi računa o strategiji vlasti Cookovih otoka za razvoj tamošnjeg ribarstvenog sektora i uskladiti se s njome, imajući u vidu ponajprije:

   doprinos povećanju kapaciteta za praćenje, kontrolu i nadzor nad ribolovnim resursima Cookovih otoka te ribarstvenim aktivnostima koje se odvijaju u vodama te zemlje, uz poseban naglasak na suzbijanju nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;
   poboljšanje dostupnih znanstvenih spoznaja o stanju lokalnih morskih ekosustava i o ribolovnim resursima u vodama Cookovih otoka;
   posebnu podršku razvoju lokalnog artizanalnog ribolova i zajednica koje o njemu ovise, kojom će se ojačati njegov doprinos lokalnom gospodarstvu, doprinijeti poboljšanju sigurnosti na plovilima i povećanju prihoda ribara te poduprijeti razvoj lokalne infrastrukture za preradu i stavljanje na tržište ribe, bilo za snabdijevanje domaćeg tržišta bilo za izvoz;

6.  smatra da je potpora sektorskom razvoju važna kako bi se doprinijelo održivosti partnerske zemlje jer se tako jača njezina operativna neovisnost, potvrđuje njezina strategija razvoja i jamči njezina suverenost;

7.  smatra da mogućnosti zapošljavanja lokalnih mornara na ribarskim plovilima EU-a u okviru sporazuma o partnerstvu zadovoljavaju međunarodne standarde; ponovno naglašava da je važno poštovati načela Međunarodne organizacije rada i poticati ratifikaciju njezine Konvencije br. 188 te istodobno poštovati opća načela slobode udruživanja i kolektivnog pregovaranja radnika te nediskriminacije pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja; međutim, naglašava da u pogledu pomanjkanja kvalificiranih mornara za rad na tunolovcima vlasti Cookovih otoka nisu zatražile ukrcavanje na plovila flote EU-a;

8.  smatra da Sporazumom o partnerstvu između EU-a i Cookovih otoka i pripadajućim protokolom treba omogućiti jačanje bilateralne suradnje u području borbe protiv nezakonitog ribolova i Cookovim otocima osigurati sredstva za financiranje programa nadzora te smatra da bi mjere za suzbijanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova u isključivom gospodarskom pojasu Cookovih otoka trebalo ojačati, među ostalim poboljšanjem praćenja, kontrole i nadzora preko primjene satelitskih sustava za praćenje, kontrole brodskih dnevnika, inspekcija i provedbom odluka regionalnih ribarstvenih organizacija;

9.  smatra da bi bilo poželjno povećati količinu i poboljšati točnost podataka o svim ulovima (ciljanim i usputnim) te, općenito, o statusu očuvanja ribolovnih resursa kako bi se, uz sudjelovanje udruga ribara, mogao točnije procijeniti utjecaj Sporazuma na morski ekosustav i na ribarske zajednice; apelira na Komisiju da potiče redovito i transparentno funkcioniranje tijela nadležnog za praćenje primjene Sporazuma, kao i intenziviranje znanstvenih ocjena koje provodi Komisija za ribarstvo zapadnog i srednjeg Pacifika (WCPFC);

10.  poziva Komisiju da sukladno tome razmotri primjenu načela predostrožnosti na pravila zajedničke ribarstvene politike te da analizira upotrebu uređaja za privlačenje ribe u toj regiji i njihova utjecaja na ekologiju tunarstva kao i da iznese prijedloge o njihovoj upotrebi na osnovi zaključaka analize;

11.  poziva Europsku komisiju da Parlament na vrijeme obavještava o budućim sastancima Zajedničkog odbora te da Parlamentu proslijedi zapisnike i zaključke sa sastanaka Zajedničkog odbora predviđenog člankom 6. Sporazuma, sektorski višegodišnji program iz članka 3. Protokola i rezultate povezanih godišnjih evaluacija, čime će se omogućiti sudjelovanje predstavnika Europskog parlamenta kao promatrača na sastancima Zajedničkog odbora i potaknuti sudjelovanje ribarskih zajednica Cookovih otoka;

12.  poziva Komisiju i Vijeće da, u skladu sa svojim nadležnostima i u skladu s člankom 13. stavkom 2. UEU-a i člankom 218. stavkom 10. UFEU-a u potpunosti i bez odgađanja obavještavaju Parlament u svim fazama postupaka koji se odnose na Protokol i njegovo eventualno produženje;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Cookovih otoka.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0019.


Nadzor registra i sastav stručnih skupina Komisije
PDF 261kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nadzoru registra i sastavu stručnih skupina Komisije (2015/2319(INI))
P8_TA(2017)0021A8-0002/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije od 30. svibnja 2016. o uspostavi horizontalnih pravila o osnivanju i radu stručnih skupina Komisije (C(2016)3301),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisiji pod nazivom „Okvir za stručne skupine Komisije: horizontalna pravila i javni registar” (C(2016)3300),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(1),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o davanju razrješnice za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2014., dio III. ‒ Komisija i izvršne agencije(2),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja Odbora za pravna pitanja i Odbora za proračune (A8-0002/2017),

A.  budući da je izrazio zabrinutost oko funkcioniranja prethodnog okvira stručnih skupina Komisije od studenog 2010.(3) koji je uspostavljen u cilju uvođenja znatnih operativnih inovacija za jačanje transparentnosti i koordinacije u okviru međuinstitucionalnog rada;

B.  budući da je Odbor za proračune, zbog nedostatka transparentnosti i neuravnoteženosti sastava određenog broja stručnih skupina te s obzirom na to da je potrebno osigurati da su u sastavu stručnih skupina jednako zastupljena različita područja stručnosti i stajališta, 2011. i 2014. godine donio odluku o proračunskoj pričuvi i iznio zahtjeve za reformom stručnih skupina koji još nisu prihvaćeni;

C.  budući da se u nedavnoj studiji koju je naručio Odbor za proračune pokazalo da postoji nedostatak transparentnosti i neuravnoteženost u sastavu određenog broja stručnih skupina(4);

D.  budući da su uravnotežen sastav i transparentnost ključne pretpostavke kako bi stručna mišljenja na pravilan način odražavala potrebe za regulatornim mjerama te za jačanje legitimnosti stručnih znanja i regulatornih mjera u očima europskih građana;

E.  budući da je Europska ombudsmanica u okviru svoje strateške istrage(5) izdala preporuku koja se odnosi na sastav stručnih skupina Komisije te je posebno naglasila da je potrebna veća transparentnost unutar stručnih skupina;

F.  budući da je Komisija prije usvajanja odluke surađivala s predstavnicima Parlamenta i Europskom ombudsmanicom;

G.  budući da je Komisija Parlamentu predstavila radni dokument službi Komisije kao odgovor na preporuke sadržane u radnom dokumentu izvjestitelja Odbora za proračunski nadzor;

H.  budući da, unatoč tome, ni radni dokument službi Komisije ni Odluka Komisije nažalost ne daju odgovore na sva pitanja koje je naveo Parlament;

1.  pozdravlja Odluku Komisije od 30. svibnja 2016. o donošenju horizontalnih pravila o osnivanju i radu stručnih skupina Komisije, no žali zbog činjenice da, unatoč tome da su mnoge nevladine organizacije pokazale interes, Komisija nije organizirala cjelovito javno savjetovanje; ponavlja da je važno oživiti oblike uključivanja predstavnika civilnog društva i socijalnih partnera u ključna područja kao što su transparentnost i funkcioniranje europskih institucija;

2.  ističe da se čini da su usvajanjem novih horizontalnih pravila riješena mnoga pitanja koje je naveo Parlament, posebno ona koja se odnose na potrebu za organiziranjem javnih poziva na prijave za odabir članova stručnih skupina, na reviziju registra stručnih skupina Komisije i usklađenost između tog registra, registra transparentnosti Komisije i Parlamenta te pravila koja se odnose na potrebu za izbjegavanjem sukoba interesa, posebno s obzirom na stručnjake koji su imenovani u osobnom svojstvu;

3.  napominje da su transparentnost i usklađivanje međuinstitucionalnih aktivnosti od iznimne važnosti jer se njima doprinosi primjerenoj uravnoteženosti u pogledu stručnog znanja i stajališta zastupljenih u sastavu stručnih skupina, a time i poboljšanju njihova rada; stoga pozdravlja činjenicu da je postupak izbora sada javan; u tom smislu ističe da praktična iskustva i kvalifikacije stručnjaka moraju biti transparentni; smatra da tijekom cijelog postupka izbora treba osigurati visoku razinu transparentnosti i da postupak treba biti određen jasnijim i preciznijim kriterijima s posebnim naglaskom na praktična iskustva kandidata, uz njihove akademske kvalifikacije i moguće sukobe interesa stručnjaka;

4.  pozdravlja činjenicu da je već uspostavljena veza između registra stručnih skupina Komisije i registra transparentnosti, čime se jamči poboljšana transparentnost;

5.  izražava žaljenje zbog toga što je pokušaj provedbe javnog savjetovanja o utvrđivanju novih pravila bio neuspješan; poziva Komisiju da djeluje na transparentan način i da bude odgovorna prema građanima EU-a;

6.  podsjeća da nedostatak transparentnosti ima negativan učinak na povjerenje građana EU-a prema institucijama EU-a; smatra da će se učinkovitom reformom sustava stručnih skupine Komisije, koja se temelji na jasnim načelima transparentnosti i uravnoteženog sastava, poboljšati dostupnosti i pouzdanost podataka, čime će se naposljetku pomoći u poboljšanju povjerenja građana prema EU-u;

7.  naglašava da se bi se nova pravila trebala strogo i jednako primjenjivati na sve stručne skupine Komisije, bez obzira na njihov naziv (što uključuje posebne skupine, skupine na visokoj razini ili druge „izvanredne” skupine te formalne ili neformalne skupine), koje nisu isključivo sastavljene od predstavnika država članica ili uređene Odlukom Komisije 98/500/EZ od 20. svibnja 1998. o osnivanju Odbora za sektorski dijalog i njegovo promicanje među socijalnim partnerima na europskoj razini; ponavlja da se novim pravilima treba zajamčiti uravnotežena zastupljenost s pomoću sudjelovanja predstavnika svih dionika;

8.  smatra da bi Komisija trebala ostvariti napredak u pogledu uravnoteženog sastava stručnih skupina; međutim, izražava žaljenje zbog toga što još nije učinjena jasna razlika između gospodarskih i negospodarskih dionika kako bi se ostvario najviši stupanj transparentnosti i ravnoteže; u tom kontekstu ističe da je potrebno da Komisija u javnom pozivu na prijave jasno navede svoju definiciju uravnoteženog sastava i odredi koje interese želi da budu zastupljeni pri osnivanju stručnih skupina; stoga smatra da je važno uključiti Parlament i Europski gospodarski i socijalni odbor kako bi se došlo do uravnoteženije definicije te razlike;

9.  poziva Komisiju da prilikom osnivanja nove stručne skupine ili prilikom promjene sastava postojeće skupine u javnom pozivu na prijave jasno navede svoju definiciju uravnoteženog sastava i odredi koje interese želi da budu zastupljeni te da opravda svako eventualno odstupanje od prethodno definiranog uravnoteženog sastava nakon osnivanja stručnih skupina;

10.  u tom kontekstu, i s obzirom na stavke 34. – 45. prethodno spomenutog mišljenja ombudsmanice, naglašava da iako Komisija još nije službeno definirala svoj koncept „uravnoteženosti”, on se ne smije shvatiti kao rezultat matematičkog postupka već kao rezultat napora kako bi se osiguralo da članovi stručnih skupina zajedno imaju nužna tehnička znanja i različita gledišta za ostvarivanje mandata dotične stručne skupine; stoga smatra da bi koncept uravnoteženosti trebalo promatrati u odnosu na određeni mandat svake pojedinačne stručne skupine; smatra da bi kriteriji za procjenu je li stručna skupina uravnotežena ili nije trebali uključivati zadaće skupine, potrebno tehničko znanje, zainteresirane strane na koje će to najvjerojatnije utjecati, organizaciju skupina zainteresiranih strana te primjereni odnos između ekonomskih i neekonomskih interesa;

11.  poziva Komisiju da čim prije istraži je li potreban novi mehanizam za podnošenje pritužbi u slučaju da zainteresirani dionici budu osporavali definiciju uravnoteženog sastava ili su aktualni mehanizmi prikladni; poziva na uključenost Parlamenta u tom nadzornom mehanizmu;

12.  podsjeća da Komisija u prošlosti nije uvijek mogla pronaći dovoljno stručnjaka koji bi predstavljali mala i srednja poduzeća, potrošače, sindikate ili druge organizacije od općeg interesa, često zbog troškova koji uključuju ili uzimanje dopusta ili, u slučaju malih i srednjih poduzeća, traženje zamjene tijekom vremena provedenog u stručnoj skupini, a ti se troškovi dalje u tekstu nazivaju „alternativni troškovi”;

13.  stoga traži od Komisije da istraži načine kako olakšati i potaknuti sudjelovanje nedovoljno zastupljenih organizacija ili društvenih skupina u stručnim skupinama, među ostalim procjenjivanjem odredbi za učinkovit i pravedan povrat troškova, uključujući moguće načine pokrivanja izdataka za bilo kakve „alternativne troškove”, uz nužno poštovanje načela proporcionalnosti;

14.  traži od Komisije da procijeni razvoj sustava naknada koji bi nedovoljno zastupljenim skupinama trebao pomoći da steknu potrebna znanja kako bi u potpunosti učinkovito mogle sudjelovati u stručnim skupinama;

15.  poziva Komisiju da europskim nevladinim organizacijama omogući da ih u stručnim skupinama zastupaju osobe iz njihovih nacionalnih članskih organizacija ako za to od europskih organizacija dobiju jasan mandat;

16.  poziva Komisiju da se pobrine da, ako unatoč posebnim dogovorima i dalje ne uspije pronaći dovoljno stručnjaka koji bi predstavljali sve relevantne interese, dotična stručna skupina poduzme sve potrebne mjere, primjerice postupcima ponderiranja glasova, kako bi osigurala da konačna izvješća tih stručnih skupina doista uravnoteženo predstavljaju sve relevantne interese;

17.  podsjeća da su i Parlament i Europska ombudsmanica preporučili Komisiji da javno objavi dnevne redove, referentne dokumente, zapisnike sa sastanaka i rasprava stručnih skupina, osim ako kvalificirana većina njihovih članova ne odluči da bi određeni sastanak ili dio sastanka trebao ostati povjerljiv, te izražava žaljenje što Komisija i dalje primjenjuje sustav prema kojem su svi sastanci tajni, osim ako jednostavna većina članova stručnih skupina ne odluči da bi rasprave trebale biti javne; smatra da je to ključno za uvođenje najveće moguće transparentnosti i poziva Komisiju da zajamči da su sastanci i zapisnici javni;

18.  ističe da korisnicima treba dati pristup nizu dokumenata (dnevnim redovima, referentnim dokumentima, raznim izvješćima) kako bi zainteresirani dionici mogli obavljati učinkovit nadzor; nadalje smatra da bi internetska stranica registra stručnih skupina kao takva ili s pomoću poveznica na druge relevantne internetske stranice trebala biti jedan od instrumenata ili mehanizama upotrijebljenih kako bi se dobivale redovno ažurirane informacije o političkom razvoju, uz jamstvo visoke razine transparentnosti;

19.  poziva Komisiju da čim prije uz savjetovanje s dionicima, uključujući Parlament, razvije posebne smjernice u kojima objašnjava na koji način tumači odredbu prema kojoj zapisnici stručnih skupina trebaju biti smisleni i cjeloviti, posebno ako ti sastanci nisu javni, te poziva Komisiju da u tom smislu omogući najveću moguću transparentnost, uključujući objavljivanje dnevnog reda, referentnih dokumenata, podataka o glasovanju i detaljnog zapisnika, u skladu s preporukom Europske ombudsmanice;

20.  podsjeća da, osim stručnjaka imenovanih u osobnom svojstvu, članovi sa sveučilišta, instituta za istraživanje, iz odvjetničkih društava, europskih i drugih trustova mozgova te društava za poslovno savjetovanje mogu također biti u sukobu interesa, te od Komisije traži da razjasni na koji način izbjegava sukobe interesa za te konkretne kategorije stručnjaka;

21.  poziva Komisiju da na temelju postojećih pozitivnih primjera zajamči sustavnu provedbu poboljšanih horizontalnih pravila s pomoću središnjeg nadzora provedbe tih horizontalnih pravila te da se to ne delegira pojedinačnim glavnim upravama;

22.  poziva Komisiju da posebno usmjeri dostatna sredstva u aktivnosti povezane s registrom razvijanjem inovativnih i vrlo učinkovitih metoda koje će pomoći da se redovno ažurira bez činjeničnih pogrešaka i/ili propusta i koje će omogućiti izvoz podataka u strojno čitljivom formatu;

23.  napominje da je Komisija izjavila da će do kraja 2016. sve glavne uprave trebati usvojiti novi okvir za stručne skupine Komisije te od Komisije traži da Parlamentu dostavi izvješće o provedbi i evaluaciji najkasnije jednu godinu nakon usvajanja Odluke, tj. prije 1. lipnja 2017.; poziva Komisiju da zajamči da se unutar sljedećih šest mjeseci već može održati prvo usmeno izlaganje izvješća kao dio strukturiranog dijaloga s Parlamentom;

24.  osim toga, podsjeća na to da Komisija pri pripremi i sastavljanju delegiranih i provedbenih zakonodavnih akata, kao i u izradi nacrta strateških smjernica mora zajamčiti istodobno dostavljanje svih dokumenata, što podrazumijeva i nacrte zakonodavnih akata, i stručnjacima država članica i Parlamentu i Vijeću, kako je dogovoreno Međuinstitucijskim sporazumom od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva.

25.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 304, 20.11.2010., str. 47.
(2) SL L 246, 14.9.2016., str. 27.
(3) C(2010)7649 od 10. studenog 2010.
(4) Resorni odjel D za proračunska pitanja, sastav stručnih skupina Komisije i status Registra stručnih skupina, 2015.
(5) OI/6/2014/NF.


Uloga zviždača u zaštiti financijskih interesa EU-a
PDF 280kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o ulozi zviždača u zaštiti financijskih interesa EU-a (2016/2055(INI))
P8_TA(2017)0022A8-0004/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 325.,

–  uzimajući u obzir članke 22.a, 22.b i 22.c Pravilnika o osoblju; za dužnosnike Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti(1),

–  uzimajući u obzir odluku Europskog ombudsmana o zatvaranju istrage na vlastitu inicijativu OI/1/2014/PMC o zviždačima,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od neovlaštenog pribavljanja, korištenja i otkrivanja(2),

–  uzimajući u obzir članak 9. Građanskopravne konvencije Vijeća Europe o korupciji,

–  uzimajući u obzir članak 22. točku (a) Kaznenopravne konvencije Vijeća Europe o korupciji,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća Europe CM/Rec(2014)7 o zaštiti zviždača,

–  uzimajući u obzir članke 8., 13. i 33. Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije,

–  uzimajući u obzir četvrto načelo Preporuke OECD-a o poboljšanju etičkog postupanja u javnoj službi,

–  uzimajući u obzir istragu Ureda europskog ombudsmana od 2. ožujka 2015. i njegov poziv institucijama EU-a da donesu potrebna pravila o prijavljivanju nepravilnosti,

–  uzimajući u obzir publikaciju OECD-a „Preuzimanje obveze za učinkovitu zaštitu zviždača” („Committing to effective whistle-blower protection”),

–  uzimajući u obzir odluku Europskog suda za ljudska prava u slučaju Guja protiv Moldove, zahtjev br. 14277/04 od 12. veljače 2008.,

–  uzimajući u obzir članak 6. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i Odbora za ustavna pitanja (A8-0004/2017),

A.  budući da u kontekstu davanja razrješnice Parlamentu treba što je više moguće informacija o svim nepravilnostima; budući da bi u slučajevima koji se odnose na nepravilnosti unutar institucija Parlament trebao imati pravo na potpuni pristup informacijama kako bi mogao provesti postupak davanja razrješnice uz potpuno poznavanje činjenica;

B.  budući da Europski revizorski sud pruža Parlamentu odličnu podlogu za istraživanja, no da ne može sam istražiti svaki pojedinačni rashod;

C.  budući da Komisija i ostale institucije EU-a na sličan način dostavljaju Parlamentu izvještaje o svojoj potrošnji, no također se oslanjaju na službene mehanizme prijavljivanja;

D.  budući da mnogim sredstvima Unije zajednički upravljaju Komisija i države članice, što Komisiji otežava izvještavanje o nepravilnostima u pogledu pojedinačnih projekata;

E.  budući da Parlament redovito prima informacije od pojedinaca i nevladinih udruga u pogledu nepravilnosti u okviru pojedinačnih projekata koji se u cijelosti ili djelomično financiraju iz proračuna Unije;

F.  budući da stoga zviždači igraju važnu ulogu u sprječavanju, otkrivanju i prijavljivanju nepravilnosti u rashodima povezanima s proračunom EU-a, kao i u utvrđivanju i objavljivanju slučajeva korupcije; budući da treba utvrditi i promicati kulturu povjerenja kojom se promiče europsko javno dobro i u kojoj se službenici i drugi zaposlenici EU-a, kao i javnost, smatraju zaštićeni dobrim praksama upravljanja te koja pokazuje da institucije EU-a podupiru, štite i potiču potencijalne zviždače;

G.  budući da je od temeljne važnosti da se hitno utvrdi horizontalni pravni okvir kojim bi se, utvrđivanjem prava i obveza, štitili zviždači diljem EU-a, kao i u institucijama EU-a (zaštita anonimnosti, pružanje pravne, psihološke i, po potrebi, financijske pomoći, pristup raznim informacijskim kanalima, mehanizmi brzog odgovora, itd.);

H.  budući da je većina država članica EU-a ratificirala Konvenciju UN-a protiv korupcije, zbog čega su obvezne pružiti odgovarajuću i učinkovitu zaštitu za zviždače;

I.  budući da su zviždači ključan izvor informacija u borbi protiv organiziranog kriminala te istraživanja korupcije u javnom sektoru;

J.  budući da zviždači igraju posebno važnu ulogu kada je riječ o otkrivanju i prijavljivanju korupcije i prijevara zato što sudionici tih kriminalnih radnji nastoje zaobići službene mehanizme prijavljivanja;

K.  budući da je od ključne važnosti prijavljivanje nepravilnosti koje se temelji na načelima transparentnosti i integriteta; zaštita zviždača trebala bi stoga biti zajamčena zakonom i ojačana diljem EU-a, ali samo ako je svrha njihova djelovanja zaštita javnog interesa djelovanjem u dobroj vjeri u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava;

L.  budući da vlasti ne bi trebale ograničiti ili smanjiti sposobnost zviždača i novinara da dokumentiraju i otkrivaju nedopuštene, nezakonite ili štetne prakse kada otkrivanje tih informacija u dobroj vjeri i s obzirom na javni interes predstavlja prioritet;

M.  budući da su od 1. siječnja 2014. u skladu s člancima 22.a, 22.b i 22.c Pravilnika o osoblju sve institucije EU-a morale uvesti interna pravila o zaštiti zviždača koji su dužnosnici institucija EU-a i da radna skupina međuinstitucijskog Pripremnog odbora za pitanja povezana s Pravilnikom o osoblju, koja se bavi zaštitom zviždača, nije još završila svoj posao; budući da bi dio posla radne skupine trebalo biti ocjenjivanje situacije zviždača koji su pretrpjeli negativne posljedice u europskim institucijama radi utvrđivanja najboljih praksi na temelju prošlih iskustava; budući da ta unutarnja pravila moraju uzeti u obzir upravljačku strukturu i posebne značajke različitih kategorija iz Pravilnika o osoblju;

N.  budući da zaštita zviždača još nije ni provedena na razini država članica, niti usklađena, što znači da, čak i kada su u pitanju financijski interesi Europske unije, za zviždače može biti osobno i poslovno riskantno pružati Parlamentu informacije o nepravilnostima; budući da upravo zbog straha od onoga što bi im se moglo dogoditi zbog nedostatka zaštite, i zato što vjeruju da neće biti poduzete nikakve radnje, osobe ne prijavljuju nepravilnosti i tako se narušavaju financijski interesi EU-a;

O.  budući da je potrebno osigurati da se svaka vrsta odmazde protiv zviždača primjereno kazni;

P.  budući da je u svojoj rezoluciji od 23. listopada 2013. Parlament pozvao Komisiju da do kraja 2013. podnese zakonodavni prijedlog o uspostavi djelotvornog i sveobuhvatnog europskog programa zaštite zviždača u javnom i privatnom sektoru radi zaštite onih koji otkrivaju loše upravljanje i nepravilnosti te prijavljuju slučajeve nacionalne i prekogranične korupcije u vezi s financijskim interesima EU-a; budući da je osim toga pozvao države članice da uspostave odgovarajuću i učinkovitu zaštitu za zviždače;

Q.  budući da je zakonodavac EU-a već predvidio zaštitu zviždača u sektorskim instrumentima, uključujući Direktivu 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti, Uredbu (EU) br. 596/2014 o zlouporabi tržišta, Direktivu (EU) 2015/849 o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma i Uredbu (EU) br. 376/2014 o izvješćivanju u vezi s događajima;

R.  budući da je zaštita zviždača u Uniji tim hitnija jer Direktiva o poslovnim tajnama ograničava prava zviždača te bi stoga mogla imati neželjeni obeshrabrujući učinak na osobe koje žele prijaviti nepravilnosti u kontekstu financiranja Unije od kojeg su korist imala pojedinačna poduzeća;

S.  budući da su međunarodne organizacije kao što su Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i Vijeće Europe već obavile važan posao i sastavile preporuke o zaštiti zviždača;

T.  budući da prema podacima OECD-a više od jedne trećine organizacija s mehanizmima izvješćivanja nije imalo pisana pravila o zaštiti zviždača od odmazde, ili nije znalo za njih;

U.  budući da su na sličan način nevladine organizacije kao što su Transparency International, Whistleblowing, International Network i druge izradile međunarodna načela za zakonodavstvo o zviždačima koja bi trebala poslužiti kao izvor nadahnuća za inicijative EU-a u tom pogledu;

V.  budući da Ured europskog ombudsmana ima jasnu nadležnost u odnosu na istraživanje pritužbi građana EU-a o nepravilnostima u postupanju institucija EU-a, no da sam po sebi nema nikakvu ulogu u zaštiti zviždača u državama članicama;

W.  budući da najnovija verzija Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije, koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014., uključuje nekoliko odredaba o zviždačima;

X.  budući da je zaštita zviždača ključna za očuvanje javnog dobra i financijskih interesa Unije te za promicanje kulture javne odgovornosti i integriteta u institucijama i u javnom i u privatnom sektoru;

Y.  budući da u mnogim jurisdikcijama, a posebice u privatnom sektoru, zaposlenici podliježu obvezi o čuvanju poslovne tajne u pogledu određenih informacija, što znači da zviždači mogu naići na disciplinske postupke za izvješćivanje izvan njihove organizacije;

1.  žali zbog činjenice da Komisija dosad nije podnijela nikakav zakonodavni prijedlog čiji je cilj uspostaviti minimalnu razinu zaštite za zviždače;

2.  apelira na Komisiju da bez odlaganja podnese zakonodavni prijedlog o uspostavi djelotvornog i sveobuhvatnog europskog programa zaštite zviždača koji obuhvaća mehanizme za poduzeća, javna tijela i neprofitne organizacije te je posebno poziva da do kraja ove godine podnese zakonodavni prijedlog o zaštiti zviždača kao dio potrebnih mjera u pogledu prevencije i borbe protiv prijevara koje pogađaju financijske interese Unije, kako bi se omogućila učinkovita i ravnomjerna zaštita u državama članicama i svim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije;

3.  smatra da zviždači imaju ključnu ulogu u pomaganju institucijama i tijelima država članica i EU-a u sprečavanju i borbi protiv povreda načela integriteta i zlouporabe moći kojima se dovodi u pitanje ili ugrožava javno zdravlje i sigurnost, financijski integritet, gospodarstvo, ljudska prava, okoliš i vladavina prava na europskoj i nacionalnoj razini, ili kojima se povećava nezaposlenost, ograničava ili narušava pošteno tržišno natjecanje te podriva povjerenje građana u demokratske institucije i procese; naglašava da, u tom kontekstu, zviždači uvelike doprinose povećanju demokratske kvalitete javnih institucija i povjerenja javnosti u njih, tako što ih čine transparentnijima i izravno odgovornima građanima;

4.  napominje da bi se zviždačima, kao i uključenim javnim tijelima ili institucijama, trebala osigurati pravna zaštita prava koja je zajamčena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i odredbama nacionalnog prava;

5.  podsjeća na to da su države članice kao prve primateljice sredstava EU-a obvezne nadzirati zakonitost njihove potrošnje;

6.  napominje da je samo nekoliko država članica uvelo dovoljno napredne sustave za zaštitu zviždača; poziva države članice koje još nisu usvojile načela za zaštitu zviždača u svoje nacionalno zakonodavstvo da to učine što je prije moguće;

7.  poziva države članice da provedu učinkovita antikorupcijska pravila i da istovremeno u svojim nacionalnim zakonodavstvima pravilno primjene europske i međunarodne standarde i smjernice povezane sa zaštitom zviždača;

8.  žali što mnoge države članice još nisu uvele zasebna pravila za zaštitu zviždača, posebice s obzirom na to da je zaštita zviždača ključan element u sprečavanju korupcije i borbi protiv nje i da se preporučuje u članku 33. Konvencije UN-a protiv korupcije;

9.  ističe da aktivnosti zviždača u pogledu financijskih interesa Unije predstavljaju otkrivanje i prijavljivanje prijestupa te da između ostalog uključuju korupciju, prijevare, utaju poreza i izbjegavanje plaćanja poreza, pranje novca, prodiranje zločinačkih skupina, sukobe interesa i radnje njihova prikrivanja;

10.  smatra da je nužno poticati etičku kulturu kako bi se osiguralo da zviždači ne budu žrtve odmazde ili internih sukoba;

11.  ponovno ukazuje na činjenicu da su zviždači dužni obavještavati o uočenim nepravilnostima koje utječu na financijske interese EU-a, kao i činjenicu da bi zviždači uvijek trebali surađivati razmjenom informacija s nadležnim tijelima EU-a;

12.  ponavlja činjenicu da zviždači često imaju bolji pristup osjetljivim informacijama od vanjskih subjekata te je stoga vjerojatnije da se suočavaju s negativnim posljedicama u profesionalnoj karijeri ili riskiraju osobnu sigurnost, koja je zaštićena u skladu s člankom 6. Povelje o temeljnim pravima EU-a;

13.  ističe da definicija aktivnosti zviždača uključuje zaštitu onih koji otkrivaju informacije s razumnim uvjerenjem da su te informacije točne u trenutku otkrivanja, pa i onih koji pri tome u dobroj vjeri obznane netočne informacije;

14.  ističe ulogu istraživačkog novinarstva i poziva Komisiju da osigura da njezin prijedlog pruža istu zaštitu istraživačkim novinarima kao i zviždačima;

15.  ističe da je potrebno osnovati nezavisno tijelo EU-a za prikupljanje informacija, savjetovanje i upućivanje s uredima u državama članicama koje su u mogućnosti primati izvješća o nepravilnostima, uz dostatna proračunska sredstva, odgovarajuće ovlasti i prikladne stručnjake, kako bi se pomoglo unutarnjim i vanjskim zviždačima pri dostavljanju informacija o mogućim nepravilnostima koje utječu na financijske interese Unije da se koriste odgovarajućim kanalima, pri čemu bi se štitila njihova povjerljivost i pružila potrebna podrška i savjetovanje; u prvoj bi se fazi rad tog tijela prije svega temeljio na pouzdanoj provjeri primljenih informacija;

16.  poziva institucije EU-a da, u suradnji sa svim relevantnim nacionalnim tijelima, uvedu i poduzmu sve potrebne mjere za zaštitu povjerljivosti izvorâ informacija kako bi se spriječile bilo kakve diskriminirajuće mjere ili prijetnje;

17.  pozdravlja odluku Europskog ombudsmana iz 2014. da pokrene istragu na vlastitu inicijativu o zaštiti zviždača koja se odnosi na institucije EU-a i pozdravlja vrlo pozitivne rezultate koje je imala; poziva institucije i druga tijela EU-a koji to još nisu napravili da bez odgađanja primijene smjernice koje su sastavljene nakon završetka istrage;

18.  poziva institucije EU-a da podižu razinu osviještenosti o ozbiljnim problemima bespomoćnih zviždača; stoga apelira na Komisiju da pruži sveobuhvatan akcijski plan za rješavanje tog pitanja;

19.  traži osnivanje posebnog odjela s linijom izvještavanja i logistikom (npr. pozivnim centrima, internetskim stranicama, kontaktnim mjestima) u okviru Parlamenta za primanje informacija od zviždača o financijskim interesima Unije koji će im također pružati savjete i štititi ih od svih mogućih mjera odmazde sve dok se ne osnuje nezavisna institucija EU-a, kao što je navedeno u članku 4.;

20.  poziva na to da se pokrene internetska stranica na kojoj se mogu podnijeti pritužbe; naglašava da bi internetska stranica trebali biti dostupna javnosti te čuvati anonimnost njihovih podataka;

21.  poziva Komisiju da pruži jasan pravni okvir kojim se osobama koje otkrivaju nezakonite ili neetičke aktivnosti jamči zaštita od odmazde ili kaznenog progona;

22.  poziva Komisiju da iznese konkretne prijedloge za potpunu zaštitu osoba koje razotkrivaju nezakonitosti i nepravilnosti, te da izrade sveobuhvatan plan za odvraćanje prijenosa imovine u države izvan EU-a koje služe kao zaštitnici anonimnosti korumpiranih osoba;

23.  naglašava da je potrebno osigurati da su mehanizmi izvješćivanja dostupni, sigurni i zaštićeni, te da se stručno istraže tvrdnje zviždača;

24.  poziva Komisiju i Ured europskog javnog tužitelja, u onoj mjeri u kojoj to bude u okviru njegova mandata nakon njegova osnutka, da uspostave učinkovite komunikacijske kanale između uključenih strana, da na isti način uvedu postupke za prihvaćanje i zaštitu zviždača koji pruže informacije o nepravilnostima povezanima s financijskim interesima Unije te da uspostave jedinstveni protokol za postupanje sa zviždačima;

25.  poziva sve institucije i tijela EU-a da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale priznavanje, uvažavanje i poštovanje zviždača u svim slučajevima koji utječu ili su utjecali na njih i koje takvima smatra Sud Europske unije, te ističe da bi se te mjere trebale primjenjivati retroaktivno; nadalje ih poziva da javno i sadržajno izvještavaju o presudama povezanima s dotičnim institucijama;

26.  poziva Komisiju i države članice da dostave Parlamentu sve informacije primljene od zviždača koje utječu na financijske interese Unije te da uključe poglavlje o svojim povezanim upozorenjima i daljnjim mjerama u okviru godišnjih izvješća o radu; poziva na djelovanje na razini EP-a radi utvrđivanja točnosti informacija kako bi se poduzele odgovarajuće mjere;

27.  poziva Komisiju da provede javno savjetovanje kako bi se dobilo stajalište dionika o mehanizmima za izvješćivanje i o potencijalnim nedostacima u postupcima na nacionalnoj razini; rezultati javnog savjetovanja bit će vrijedan doprinos radu Komisije prilikom pripreme njezinih budućih prijedloga o zviždačima;

28.  poziva Komisiju i neovisno tijelo EU-a, te do njegova osnutka Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), da sastave i objave godišnje izvješće o ocjenjivanju zaštite zviždača u Europskoj uniji;

29.  poziva nadalje Revizorski sud da u svoja godišnja izvješća uvrsti poseban dio posvećen ulozi zviždača u zaštiti financijskih interesa Unije;

30.  poziva agencije EU-a da dostave pisana pravila o zaštiti osoba koje prijavljuju nepravilnosti od odmazde;

31.  pozdravlja činjenicu da su Parlament, Komisija, Vijeće Europske unije, Sud Europske unije, Europski revizorski sud, Europska služba za vanjsko djelovanje, Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europski ombudsman i Europski nadzornik za zaštitu podataka uveli interna pravila o zaštiti zviždača u skladu s člancima 22.a, 22.b i 22.c Pravilnika o osoblju; apelira na sve institucije da osiguraju da su njihova interna pravila o zaštiti zviždača pouzdana i sveobuhvatna;

32.  potiče države članice da razviju podatke, mjerila i pokazatelje u vezi s politikama u pogledu zviždača, kako u javnom tako i u privatnom sektoru;

33.  podsjeća da su u Provedbenoj direktivi Komisije (EU) 2015/2392 utvrđeni postupci izvještavanja, zahtjevi za vođenje evidencije i mjere zaštite za zviždače; naglašava da je važno zviždačima osigurati mogućnost prijavljivanja kršenja na povjerljiv način, kao i primjerenu i potpunu zaštitu anonimnosti, među ostalim i u digitalnom okruženju, ali žali zbog činjenice da je to tek jedan od rijetkih primjera sektorskog zakonodavstva koji sadrže odredbe o zviždačima;

34.  potiče Komisiju da prouči najbolje prakse iz postojećih programa za zviždače u drugim zemljama diljem svijeta; skreće pozornost na činjenicu da neki od postojećih programa uključuju novčane nagrade za zviždače (primjerice, postotak određenih sankcija); smatra da bi takve novčane nagrade mogle predstavljati važan prihod za zviždače koji su ostali bez posla zbog prijavljivanja nepravilnosti, iako je takav sustav potrebno pažljivo regulirati kako bi se spriječila eventualna zloupotreba;

35.  poziva države članice da se suzdrže od kriminalizacije aktivnosti zviždača kada oni otkrivaju informacije o nezakonitim aktivnostima ili nepravilnostima kojima se narušavaju financijski interesi EU-a;

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 208, 10.6.2016., str. 89.
(2) SL L 157, 15.6.2016., str. 1.


Popis trećih zemalja i organizacija s kojima Europol sklapa sporazume *
PDF 246kWORD 49k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nacrtu provedbene odluke Vijeća o izmjeni Odluke 2009/935/PUP u vezi s popisom trećih zemalja i organizacija s kojima Europol sklapa sporazume (15778/2016 – C8-0007/2017 – 2016/0823(CNS))
P8_TA(2017)0023A8-0035/2017

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Vijeća (15778/2016),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, kako je izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0007/2017),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol)(1), a osobito njezin članak 26. stavak 1. točku (a), u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0007/2017),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/934/PUP od 30. studenoga 2009. o donošenju provedbenih pravila kojima se uređuju odnosi Europola s partnerima, uključujući razmjenu osobnih podataka i klasificiranih informacija(2), a posebno njezine članke 5. i 6.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/935/PUP od 30. studenoga 2009. o utvrđivanju popisa trećih država i organizacija s kojima Europol sklapa sporazume(3), kako je izmijenjena Odlukom Vijeća 2014/269/EU,

–  uzimajući u obzir Izjavu predsjednika Europskog vijeća, predsjednika Komisije i premijera Danske od 15. prosinca 2016., u kojoj se ističu operativne potrebe, ali i iznimna i privremena narav planiranog sporazuma između Europola i Danske,

–  uzimajući u obzir spomenutu izjavu, u kojoj se navodi da je planirani sporazum uvjetovan nastavkom danskog članstva u Uniji i u Schengenskom području, obvezom Danske da u svoje zakonodavstvo do 1. svibnja 2017. u potpunosti prenese Direktivu (EU) 2016/680(4) o zaštiti podataka u policijskim postupcima, kao i danskim pristankom da prihvati nadležnost Suda Europske unije i nadležnost Europskog nadzornika za zaštitu podataka,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 22 Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir ishod referenduma u Danskoj od 3. prosinca 2015. u vezi s Protokolom br. 22 Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0035/2017),

1.  prihvaća nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Vijeće da u okviru odredbi budućeg sporazuma između Europola i Danske predvidi datum isteka primjene i to pet godina nakon njegova stupanja na snagu kako bi se zajamčila njegova privremenost s obzirom na moguće punopravno članstvo ili sklapanje međunarodnog sporazuma u skladu s člankom 218. UFEU-a;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i Europolu.

(1) SL L 121, 15.5.2009., str. 37.
(2) SL L 325, 11.12.2009., str. 6.
(3) SL L 325, 11.12.2009., str. 12.
(4) Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.).


Podvrgavanje nove psihoaktivne tvari metil 2-[[1-(cikloheksilmetil)-1H-indol-3karbonil]amino]-3,3-dimetilbutanoata (MDMB-CHMICA) kontrolnim mjerama *
PDF 242kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nacrtu provedbene odluke Vijeća o podvrgavanju metil 2-[[1-(cikloheksilmetil)-1H-indol-3-karbonil]amino]-3,3-dimetilbutanoata (MDMB-CHMICA) kontrolnim mjerama (12356/2016 – C8-0405/2016 – 2016/0262(NLE))
P8_TA(2017)0024A8-0024/2017

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Vijeća (12356/2016),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0405/2016),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2005/387/PUP od 10. svibnja 2005. o razmjeni informacija, procjeni rizika i kontroli novih psihoaktivnih tvari(1), a posebno njezin članak 8. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0024/2017),

1.  prihvaća nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL L 127, 20.5.2005., str. 32.


Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2016/005 NL/Drenthe Overijssel Retail
PDF 425kWORD 54k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev iz Nizozemske – EGF//2016/005 NL/Drenthe Overijssel Retail ) (COM(2016)0742 – C8-0018/2017 – 2017/2014(BUD))
P8_TA(2017)0025A8-0036/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0742 – C8-0018/2017),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006.(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0036/2017),

A.  budući da je Unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine i svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im pomogla da se ponovno uključe na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je donošenje Uredbe o EGF-u odraz sporazuma između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o utvrđivanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri obradi zahtjeva za mobilizaciju EGF-a u Komisiji, Parlamentu i Vijeću skraćivanjem vremena za procjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.  budući da je Nizozemska podnijela zahtjev EGF/2016/005 NL/Drenthe Overijssel Retail za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja u ekonomskom sektoru svrstanom u odjeljak 47 NACE-a Rev. 2 (Trgovina na malo, osim trgovine motornim vozilima i motociklima), većinom u regijama razine NUTS 2 Drenthe (NL13) i Overijssel (NL21), te s obzirom da se predviđa da će mjerama biti obuhvaćeno 800 od 1 096 otpuštenih radnika koji ispunjavaju uvjete za doprinos iz EGF-a;

E.  budući da je zahtjev podnesen na temelju intervencijskih kriterija iz članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe o EGF-u, kojima se propisuje da je najmanje 500 radnika proglašeno viškom u referentnom razdoblju od devet mjeseci u poduzeću koje djeluje u istom ekonomskom sektoru definiranom na razini NACE-ovih Rev. 2 odjeljaka djelatnosti i smještenima u dvjema susjednim regijama razine NUTS 2 u državi članici;

F.  budući da su zabilježene znatne promjene u ponašanju potrošača, primjerice smanjenje prodaje proizvoda srednje cjenovne kategorije i sve veća popularnost internetske kupovine; budući da su razvoj novih trgovačkih centara u mnogim nizozemskim gradovima izvan gradskih središta te smanjeno povjerenje potrošača(4) u gospodarstvo također negativno utjecali na položaj konvencionalnog sektora trgovine na malo;

G.  budući da Nizozemska tvrdi da je nizozemski financijski sektoria kao dionik na svjetskom tržištu vezan međunarodnim pravilima uključujući pravila za financijske pričuve te da, zbog ispunjenja novih međunarodnih standarda, banke imaju manje sredstava za financiranje gospodarstva nego prije;

H.  budući da je između 1. kolovoza 2015. i 1. svibnja 2016. došlo do 1 096 otpuštanja u sektoru trgovine na malo u regijama Drenthe i Overijssel u Nizozemskoj;

I.  budući da, unatoč tome što je sektor maloprodajnih i veleprodajnih usluga zaslužan za 11 % BDP-a Unije i 15 % ukupnog broja radnih mjesta u Uniji, taj sektor još uvijek osjeća posljedice krize;

1.  slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Nizozemska stoga u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u visini od 1 818 750 EUR, što iznosi 60 % ukupnog troška od 3 031 250 EUR;

2.  napominje da je Nizozemska 12. srpnja 2016. podnijela zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a te da je Komisija 29. studenoga 2016. završila s ocjenjivanjem tog zahtjeva i o njemu obavijestila Parlament 23. siječnja 2017.;

3.  primjećuje da je sektor trgovine na malo, osim trgovine motornim vozilima i motociklima, dosad bio predmetom još šest drugih zahtjeva za doprinos iz EGF-a, koji su svi povezani sa svjetskom financijskom i gospodarskom krizom(5);

4.  prima na znanje da je zbog slabijeg financijskog položaja većih robnih kuća postalo nemoguće ulagati u druge oblike trgovina kako bi se postigle nužne promjene i povratila konkurentnost;

5.  ističe da se u Nizozemskoj tržište rada polako oporavlja od krize i da su posljedice još vidljive u pojedinim sektorima, te da su neki sektori poput trgovine na malo tek nedavno počeli zaista osjećati posljedice financijske i gospodarske krize;

6.  primjećuje da su u nizozemskom sektoru trgovine na malo posljednjih mjeseci zabilježena mnoga otpuštanja te da su glavne robne kuće u tom sektoru u stečaju, što je uzrok ukupnog broja od 27 052(6) otpuštanja u razdoblju 2011. – 2015.; sa žaljenjem napominje da je količina prodane robe u sektoru trgovine na malo pratila taj trend te pala s -2 % (2011.) na -4 % (2013.). te da je kupnja još 2,7 % ispod razine iz 2008.(7);

7.  naglašava da je sektor trgovine na malo zaslužan za znatan udio radnih mjesta (17 – 19 %) u regijama druge razine NUTS-a, Drenthe i Overijssel;; prima na znanje da je 5 200 trgovina na malo proglasilo stečaj od početka krize te da su najveće robne kuće tek nedavno počele osjećati posljedice; žali što je to doprinijelo tome da se između siječnja 2015. i ožujka 2016. broj korisnika naknada za nezaposlene poveća za 3 461 u sektoru trgovine na malo tih regija(8);

8.  žali zbog toga što su najviše pogođeni mladi radnici s obzirom na to da je 67,1 % ciljanih korisnika mlađe od 30 godina;

9.  ističe da ciljani korisnici provedu dugo razdoblje ne radeći niti se obrazujući ili osposobljavajući, kao i da protekne mnogo vremena, duže od jedne godine, između datuma posljednjeg otpuštanja (1. svibnja 2016.) i trenutka u kojemu država članica koja je podnijela zahtjev počne primati potporu iz EGF-a;

10.  prima na znanje da je Nizozemska navela da je zahtjev, a osobito usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama, izrađen u dogovoru s dionicima, socijalnim partnerima te predstavnicima sektora trgovine na malo i predmetnih regija;

11.  napominje da u zahtjevu nisu sadržane naknade i poticaji iz članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe o EGF-u; pozdravlja odluku da se troškovi tehničke pomoći ograniče na 4 % ukupnih troškova, što znači da se preostalih 96 % može iskoristiti za paket usluga prilagođenih potrebama;

12.  poziva Komisiju da prouči nove načine za smanjenje kašnjenja u pružanju potpore EGF-a uz pomoć smanjenja birokracije pri postupku podnošenja zahtjeva;

13.  napominje da usluge prilagođene potrebama otpuštenih radnika koje su sufinancirane iz EGF-a sadrže ocjenu sposobnosti, potencijala i izgleda za zapošljavanje sudionika; pomoć pri traženju posla i upravljanje predmetom; fleksibilnu „burzu mobilnosti” za tražitelje posla i poslodavce s privremenim zaposlenjem; pomoć pri traženju zamjenskog posla; osposobljavanje i prekvalifikaciju, uključujući osposobljavanje, podučavanje i bespovratna sredstva radi poticanja poduzetništva;

14.  podsjeća na to da bi se u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u pri osmišljavanju usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama financiranom iz EGF-a trebali predvidjeti budući izgledi na tržištu rada i tražene vještine te da bi taj paket trebao biti usklađen s prelaskom na održivo gospodarstvo u kojemu se na učinkovit način gospodari resursima;

15.  napominje da su nizozemske vlasti pružile jamstva da se za predložene mjere neće primati financijska potpora iz drugih fondova ili financijskih instrumenata Unije, da će svaki oblik dvostrukog financiranja biti spriječen, da će te mjere biti komplementarne s mjerama koje se financiraju iz strukturnih fondova te da će se poštovati zahtjevi sadržani u nacionalnom zakonodavstvu i zakonodavstvu Unije u vezi s kolektivnim otpuštanjima;

16.  podsjeća na važnost povećanja mogućnosti zapošljavanja svih radnika prilagođenim programima osposobljavanja i priznavanjem vještina i sposobnosti koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi ne samo potrebama otpuštenih radnika nego i stvarnom poslovnom okruženju;

17.  ponavlja da doprinosi iz EGF-a ne smiju zamijeniti ni aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća ni mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;

18.  traži od Komisije da javnosti omogući pristup dokumentima povezanima s predmetima EGF-a;

19.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

20.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji na temelju zahtjeva Nizozemske – EGF/2016/005 NL/Drenthe Overijssel Retail

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2017/559.)

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4) https://www.cbs.nl/nl-nl/nieuws/2016/11/consumentenvertrouwen-daalt-opnieuw
(5) EGF/2010/010 CZ/Unilever, COM(2011)0061; EGF/2010/016 ES/Aragón retail, COM(2010)0615; EGF/2011/004 EL/ALDI Hellas, COM(2011)0580; EGF/2014/009_EL/Sprider stores, COM(2014)0620; EGF/2014/013_EL/Odyssefs Fokas, COM(2014)0702; EGF/2015/011_GR/Supermarket Larissa, COM(2016)0210.
(6)http://www.consultancy.nl/nieuws/11992/de-25-grootste-faillissementen-van-retailketens-en-winkels
(7)Fokus na potrošnji, ekonomska agencija ABN-AMRO, Mathijs Deguelle i Nico Klene. Kretanje obujma u sektoru trgovine na malo 24. siječnja 2014. Prognoze za sektor trgovine na malo, ekonomska agencija ABN-AMRO, Sonny Duijn, prvi odlomak. 22. siječnja 2016.
(8) Podaci UWV-a, travanj 2016.


Pregled Europskog konsenzusa o razvoju
PDF 501kWORD 75k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju (2016/2094(INI))
P8_TA(2017)0026A8-0020/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju iz prosinca 2005.(1),

–  uzimajući u obzir Partnerstvo iz Busana za učinkovitu razvojnu suradnju(2) i zajedničko stajalište EU-a za drugi sastanak na visokoj razini Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC) održan u Nairobiju (od 28. studenoga do 1. prosinca 2016.)(3),

–  uzimajući u obzir zaključni dokument Četvrtog foruma na visokoj razini o učinkovitosti pomoći iz prosinca 2011., na temelju kojeg je pokrenuto GPEDC,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., naslovljen „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, usvojen 25. rujna 2015. na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanom u New Yorku(4),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan iz Addis Abebe o financiranju razvoja(5),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Dilija od 10. travnja 2010., o izgradnji mira i države, te „Novi dogovor za angažman u nestabilnim državama”, pokrenut 30. studenoga 2011.,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum (COP 21) u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime usvojen 12. prosinca 2015.(6),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Povećanje utjecaja razvojne politike Europske unije: Plan za promjenu” (COM(2011) 0637),

–  uzimajući u obzir Svjetski humanitarni sastanak na vrhu od 23. i 24. svibnja 2016. u Istanbulu i na njemu preuzete obveze za djelovanje(7),

–  uzimajući u obzir Novi program za gradove usvojen na Konferenciji Ujedinjenih naroda o stanovanju i održivom gradskom razvoju (Habitat III), održanoj u Quitu (Ekvador) od 17. do 20. listopada 2016.(8),

–  uzimajući u obzir izvješće o napretku OECD-a/UNDP-a za 2014., naslovljeno „Poboljšanje učinkovitosti razvojne suradnje”(9),

–  uzimajući u obzir članak 208. UFEU-a o razvojnoj suradnji prema kojem se „politika razvojne suradnje Unije i politike razvojne suradnje država članica međusobno dopunjuju i jačaju” i u kojem se smanjenje i iskorjenjivanje siromaštva utvrđuje kao glavni cilj razvojne politike EU-a,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća iz listopada 2012. naslovljene „Korijeni demokracije i održivog razvoja: suradnja Europske unije s civilnim društvom u vanjskim odnosima”,

–  uzimajući u obzir Kodeks ponašanja EU-a o dopunjavanju i podjeli rada u okviru razvojne politike(10),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a od 19. svibnja 2014. o pristupu razvojnoj suradnji utemeljenom na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava(11),

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, objavljenu u lipnju 2016.(12),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je EU potpisao i ratificirao 2011. te zaključne primjedbe UN-a o provedbi te Konvencije,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Trgovina za sve: Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020. i Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, osobito one o prijedlogu zajedničke izjave Vijeća, Europskog parlamenta i Komisije o razvojnoj politici EU-a naslovljenoj „Europski konsenzus”(13) od 17. studenoga 2005., o povećanju utjecaja razvojne politike Europske unije od 5. srpnja 2011.(14), o koordiniranju donatora u EU-u za razvojnu pomoć od 11. prosinca 2013.(15), o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015. od 25. studenoga 2014.(16), o financiranju razvoja od 19. svibnja 2015.(17), o izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju od 8. srpnja 2015.(18), o privatnom sektoru i razvoju od 14. travnja 2016.(19), o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030. od 12. svibnja 2016.(20), o izvješću EU-a za 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja od 7. lipnja 2016.(21), i o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje od 22. studenoga 2016.(22),

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi naslovljen „Jednakost spolova i osnaživanje žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020. do preobrazbe života djevojčica i žena” (SWD(2015)0182) i zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. kojima se podržava pripadajući Akcijski plan za ravnopravnost spolova 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir novi okvir za ravnopravnost spolova i osnaživanje žena: vanjskim odnosima EU-a do preobrazbe života djevojčica i žena (2016. – 2020.),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o novoj, inovativnoj i budućnosti okrenutoj strategiji za trgovinu i ulaganja(23),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i njezina četiri temeljna načela, načelo nediskriminacije (članak 2.), načelo najboljeg interesa djeteta (članak 3.), načelo opstanka, razvoja i zaštite (članak 6.) te načelo sudjelovanja (članak 12.),

–  uzimajući u obzir predstojeće izvješće svojeg Odbora za vanjske poslove i svojeg Odbora za razvoj o rješavanju pitanja kretanja izbjeglica i migranata: o ulozi vanjskog djelovanja EU-a (2015/2342(INI)) i svoju rezoluciju od 22. studenoga 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje(24),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A8-0020/2017),

A.  budući da je pravi trenutak za reviziju Europskog konsenzusa o razvoju, koja je neophodna s obzirom na promjene vanjskog okvira, uključujući usvajanje Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja , Pariškog sporazuma (COP 21) o promjeni klime, Okvira za smanjenje rizika od katastrofa iz Sendaija, Akcijskog plana iz Addis Abebe o financiranju razvoja i Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju, nove ili sve veće globalne izazove kao što su klimatske promjene, kontekst migracija, sve veće razlike između zemalja u razvoju koje imaju raznolike i specifične razvojne potrebe, pojavu novih donatora i nove svjetske aktere, smanjenje prostora za djelovanje organizacija civilnog društva te unutarnje promjene EU-a, uključujući one koje proizlaze iz Ugovora iz Lisabona, plana za promjenu i Globalne strategije vanjske i sigurnosne politike Europske unije;

B.  budući da je cilj univerzalnog Programa održivog razvoja do 2030. i međusobno povezanih ciljeva održivog razvoja da se postigne održiv razvoj unutar granica planeta, da se grade partnerstva kojima su u središtu ljudi, da se ljudima omoguće bitni resursi kao što su hrana, voda i sanitarne usluge, zdravstvena skrb, energija te mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja, kao i da se promiče mir, pravda i blagostanje za sve; budući da se moraju poduzeti koraci u skladu s načelima odgovornosti zemalja, uključivih razvojnih partnerstava, usmjerenosti na rezultate te transparentnosti i odgovornosti; budući da je pristup temeljen na pravima preduvjet za održivi razvoj u skladu s rezolucijom UN-a 41/128 u kojoj je pravo na razvoj definirano kao neotuđivo ljudsko pravo;

C.  budući da se u članku 208. UFEU-a navodi da se „politika razvojne suradnje Unije i politike razvojne suradnje država članica međusobno dopunjuju i jačaju”;

D.  budući da su klimatske promjene pojava koja se mora hitno rješavati jer u većoj mjeri pogađa siromašne zemlje i zemlje u najnepovoljnijem položaju;

E.  budući da tri četvrtine svjetskog siromašnog stanovništva živi u zemljama sa srednjim dohotkom; budući da zemlje sa srednjim dohotkom nisu homogena skupina, nego su suočene s vrlo raznolikim potrebama i izazovima te se stoga razvojna suradnja EU-a mora prilagoditi u dovoljnoj mjeri;

F.  budući da pristup usklađenosti politika u interesu razvoja temeljen na Ugovoru iziskuje od EU-a da uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje kada djeluje u drugim političkim područjima koja bi mogla utjecati na zemlje u razvoju; budući da usko povezane politike kao što su one u područjima trgovine, sigurnosti, migracija, humanitarne pomoći i razvojnih potreba stoga treba formulirati i provoditi tako da se međusobno podupiru;

G.  budući da migracije postaju sve važnije pitanje jer je diljem svijeta prisilno raseljeno više od 65 milijuna ljudi; budući da velika većina izbjeglica živi u zemljama u razvoju; budući da su nestabilnost država, nesigurnost i ratovi, kršenja ljudskih prava, teško siromaštvo te nedostatak mogućnosti među glavnim razlozima za odlazak ljudi iz svojih domova; budući da su posljednjih godina milijuni ljudi migrirali ili pobjegli u EU;

H.  budući da se neke nedavne prijedloge Komisije može smatrati preusmjeravanjem fokusa razvojne politike pod novom prizmom upravljanja migracijama kako bi se riješili često kratkoročni prioriteti EU-a; budući da ne bi smjelo biti uvjetovanja između razvojne pomoći i suradnje zemalja korisnica u vezi s migracijskim pitanjima; budući da su fondovi kao što su Krizni uzajamni fond EU-a za Afriku te plan vanjskih ulaganja EU-a uspostavljeni s namjerom da pruže odgovor na najnovije migracijske krize u EU-u; budući da se politika razvojne suradnje EU-a mora ponajprije usmjeriti na smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva i temeljiti se na načelima razvojne učinkovitosti;

I.  budući da je doprinos zdravlja i obrazovanja ključan za održivi razvoj; budući da ulaganja u cilju jamčenja univerzalnog pristupa u tim područjima stoga imaju istaknuto mjesto u Programu održivog razvoja do 2030. i ciljevima održivog razvoja i da bi im trebalo dodijeliti prikladna sredstva kako bi se postigli učinci prelijevanja u druge sektore;

J.  budući da su mala i srednja poduzeća (MSP) i mikropoduzeća okosnica gospodarstava diljem svijeta, da su temeljni dio gospodarstava zemalja u razvoju te da su, uz učinkovit javni sektor, ključni čimbenik u poticanju gospodarskog, društvenog i kulturnog rasta; budući da su MSP-ovi često suočeni s ograničenim pristupom kapitalu, osobito u zemljama u razvoju;

K.  budući da danas više od polovice svjetskog stanovništva živi u gradovima i da se predviđa da će do 2050. ta brojka dosegnuti dvije trećine, a oko 90 % urbanog rasta odvija se u Africi i Aziji; budući da taj trend potvrđuje potrebu za održivim urbanim razvojem; budući da urbana sigurnost postaje sve veći izazov u mnogim zemljama u razvoju;

L.  budući da oceani imaju vitalnu ulogu u biološkoj raznolikosti, sigurnosti opskrbe hranom, energetici, zapošljavanju i rastu, no da su morski resursi ugroženi zbog klimatskih promjena te prekomjernog iskorištavanja i neodrživog upravljanja;

M.  budući da se deforestacijom i degradacijom šuma uništavaju ekosustavi i znatno doprinosi klimatskim promjenama;

N.  budući da je razvojna politika EU-a važna za nadopunjavanje razvojne politike država članica, koja bi trebala biti usmjerena na područja komparativne prednosti i na načine kojima globalna uloga EU-a kao organizacije može doprinijeti postizanju ciljeva njegove razvojne politike;

O.  budući da je razvojna politika ključni dio vanjske politike EU-a; budući da je Unija najveći razvojni donator na svijetu i zajedno s državama članicama pruža više od polovice službene razvojne pomoći na svijetu;

P.  budući da na svjetskoj razini rastu nejednakosti u bogatstvu i prihodima; budući da bi taj trend mogao ugroziti socijalnu koheziju i povećati diskriminaciju i političku nestabilnost te potaknuti nemire; budući da je mobilizacija domaćih resursa stoga ključna za provedbu Programa održivog razvoja do 2030. te da predstavlja izvedivu strategiju za dugoročno prevladavanje ovisnosti o inozemnoj pomoći;

1.  naglašava važnost Europskog konsenzusa o razvoju u pružanju zajedničkog i usklađenog stajališta na razini EU-a i država članica o ciljevima, vrijednostima, načelima i glavnim aspektima razvojne politike, pa i njezinoj provedbi; smatra da se revizijom Konsenzusa mora zaštititi njegova stečevina, osobito cjelovit pristup i jasan primarni cilj borbe protiv siromaštva, a dugoročno njegova iskorjenjivanja; nadalje, smatra da se također treba usredotočiti na rješavanje problema nejednakosti, što je prepoznato u ciljevima održivog razvoja; podsjeća da se razvojne politike na razini država članica i EU-a trebaju međusobno učvršćivati i nadopunjavati;

2.  upozorava na to da se kriteriji službene razvojne pomoći ne smiju proširiti kako bi se pokrili troškovi koji nisu izravno povezani s prethodno navedenim ciljevima; naglašava da se svakom reformom službene razvojne pomoći mora stremiti povećanju utjecaja na razvoj;

3.  prepoznaje važnost jasne europske vanjske strategije za koju je potrebna usklađenost politika, osobito u pogledu mira i sigurnosti, migracija, trgovine, okoliša i klimatskih promjena, humanitarne pomoći i razvojne suradnje; međutim, ponavlja da su razvojni ciljevi ciljevi sami po sebi; podsjeća na Ugovorom utemeljenu obvezu utvrđenu u članku 208. UFEU-a da „Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju”; posebno naglašava da Parlament može prihvatiti isključivo snažan koncept razvojne politike koji počiva na obvezama iz UFEU-a uz primarni naglasak na borbi protiv siromaštva; podsjeća na načela vanjskog djelovanja EU-a iz članka 21. stavka 1. Ugovora o Europskoj Uniji, točnije načela demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanja ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava;

4.  u skladu s Ugovorom iz Lisabona opisuje razvojnu suradnju na sljedeći način: borba za DOSTOJANSTVO iskorjenjivanjem SIROMAŠTVA;

Ciljevi, vrijednosti i načela EU-a u području razvoja

5.  poziva na to da se ciljevi održivog razvoja, Program održivog razvoja do 2030. te gospodarska, socijalna i ekološka dimenzija održivog razvoja uključe u sve unutarnje i vanjske politike EU-a i da postanu središnji dio Konsenzusa, prepoznajući važne poveznice između njegovih ciljeva i zadaća; poziva na to da borba protiv siromaštva, a dugoročno njegovo iskorjenjivanje, i dalje bude sveobuhvatni i glavni cilj razvojne politike EU-a, uz poseban naglasak na najmarginaliziranijim skupinama i na tome da nitko ne bude zapostavljen; naglašava važnost definiranja siromaštva u skladu s definicijom iz Konsenzusa i Planom za promjenu te u okviru Lisabonskog ugovora.

6.  ističe univerzalnu i transformativnu prirodu Programa održivog razvoja do 2030.; stoga naglašava da razvijene zemlje i zemlje u razvoju dijele odgovornost za postizanje ciljeva održivog razvoja te da se strategija EU-a za ciljeve održivog razvoja mora sastojati od usklađenog niza i unutarnjih i vanjskih politika i obveza, uz potpun skup instrumenata za razvojnu politiku;

7.  ustraje u tome da razvojna politika mora dosljednije odražavati usredotočenost Unije na krhke zemlje, nezaposlenost mladih, žene i djevojčice suočene s rodno uvjetovanim nasiljem te štetne prakse i osobe u konfliktnim situacijama te podsjeća na obećanje EU-a da će najmanje 20 % svoje službene razvojne pomoći namijeniti socijalnoj uključenosti i ljudskom razvoju;

8.  naglašava da je obrazovanje ključno za razvoj samoodrživih društava; poziva EU na to da poveže kvalitetno obrazovanje, tehničko i stručno osposobljavanje sa suradnjom s industrijom, što je osnovni preduvjet za mogućnost zaposlenja mladih i pristup radnim mjestima koja zahtijevaju kvalifikacije; smatra da je tematiziranje posebice pristupa obrazovanju u hitnim i kriznim situacijama ključno za razvoj, kao i za zaštitu djece;

9.  naglašava da sistemski čimbenici, kao što su neravnopravnost spolova, političke prepreke i neravnoteže moći, utječu na zdravlje, te da je ključno zajamčiti pravedan pristup kvalitetnim uslugama u zdravstvu, koje pruža stručno, kvalificirano i kompetentno osoblje; ističe da bi novi Konsenzus stoga trebao promicati ulaganje u zdravstvene radnike na terenu i njihovo osnaživanje s obzirom na to da imaju ključnu ulogu u jamčenju pokrivenosti zdravstvenim uslugama u udaljenim, siromašnim i zapostavljenim područjima te područjima zahvaćenim sukobima; ističe da je promicanje istraživanja i razvoja novih zdravstvenih tehnologija radi suprotstavljanja novim prijetnjama za zdravlje poput epidemija i antimikrobne otpornosti ključno za postizanje ciljeva održivog razvoja;

10.  poziva na to da EU i dalje promiče i snažno se zalaže za svjetsko upravljanje utemeljeno na pravilima, osobito globalno partnerstvo za održivi razvoj;

11.  naglašava da borba protiv nejednakosti unutar i između zemalja, diskriminacije, ponajprije one na temelju roda, nepravde i sukoba, te promicanje mira, participativne demokracije, dobrog upravljanja, vladavine prava i ljudskih prava, uključivih društava i održivog rasta te rješavanje pitanja povezanih s izazovima prilagodbe klimatskim promjenama i njihova ublažavanja, moraju biti ciljevi koji su uključeni u sva područja razvojne politike EU-a; poziva na to da se Program održivog razvoja do 2030. provede u cijelosti te usklađeno i dosljedno s Pariškim sporazumom o promjeni klime, pa i u smislu potrebe da se hitno poduzme ono što je nužno kako bi se globalno zatopljenje ograničilo i da se intenzivira rad na prilagodbi i njezino financiranje; podsjeća na obvezu koju je EU preuzeo u pogledu namjenjivanja najmanje 20 % svojeg proračuna za razdoblje 2014. – 2020. (tj. oko 180 milijardi eura) za borbu protiv klimatskih promjena, pa i u okviru svojih vanjskih politika i razvojne suradnje;

12.  ističe da razvojna suradnja može proizaći iz uključivosti, povjerenja i inovacija, na temelju poštovanja svih partnera prema korištenju nacionalnim strategijama i državnim okvirima za rezultate;

13.  prepoznaje posebnu ulogu dimenzije dobrog upravljanja u održivom razvoju; poziva EU da poboljša ravnotežu između gospodarske, socijalne i ekološke domene davanjem podrške sveobuhvatnim nacionalnim strategijama održivog razvoja te uspostavljanjem i podupiranjem odgovarajućih mehanizama i procesa dobrog upravljanja, pri čemu bi ključan naglasak trebao biti na sudjelovanju civilnog društva; ističe važnost reformi za upravne i fiskalne decentralizacije kao sredstva za promicanje dobrog upravljanja na lokalnoj razini u skladu s načelom supsidijarnosti;

14.  poziva na to da se razvojnom suradnjom EU-a partnerske zemlje potiču na „glokalizaciju” ciljeva održivog razvoja, savjetujući se s nacionalnim i lokalnim civilnim društvom, kako bi ih se pretočilo u kontekstualno relevantne nacionalne i subnacionalne ciljeve koji počivaju na nacionalnim razvojnim strategijama, programima i proračunima; poziva EU i njegove države članice da potiču svoje partnerske zemlje na to da glasove marginaliziranih zajednica uključe u praćenje ciljeva održivog razvoja i da promiču konkretne mehanizme kako bi se to ostvarilo, u skladu s programom „ne zapostaviti nikoga”;

15.  poziva na to da u okviru razvojne politike EU-a i dalje prioritet bude podupiranje najmanje razvijenih zemalja i zemalja s niskim dohotkom, kao i malih otočnih zemalja u razvoju, tematizirajući pritom različite i konkretne potrebe zemalja sa srednjim dohotkom, u kojima živi većina svjetskog siromašnog stanovništva, u skladu s Akcijskim programom iz Addis Abebe i u potpunosti poštujući načelo diferencijacije; poziva na integraciju teritorijalnog pristupa razvoju kako bi se osnažile lokalne i regionalne vlade te više tematizirale nejednakosti u samim zemljama;

16.  naglašava važnost načela demokratske odgovornosti, prepuštanja zemljama u razvoju glavne odgovornosti za njihov vlastiti razvoj, ali i omogućavanja nacionalnim parlamentima i političkim strankama, regionalnim i lokalnim vlastima, civilnom društvu i drugim dionicima da u suradnji s nacionalnim vladama u potpunosti ispunjavaju svoje uloge i aktivno sudjeluju u postupcima donošenja odluka; naglašava u tom kontekstu važnost poboljšanja uzlazne i silazne odgovornosti radi pružanja boljeg odgovora na lokalne potrebe i poticanja demokratske odgovornosti i sudjelovanja građana;

17.  poziva EU da nastavi davati i jačati potporu lokalnoj i regionalnoj izgradnji kapaciteta i postupcima decentralizacije kako bi se lokalne i regionalne vlade osnažile i učinile transparentnijima i odgovornijima i kako bi stoga mogle bolje zadovoljiti potrebe i zahtjeve svojih građana;

18.  u skladu s načelom partnerstva poziva na podijeljenu odgovornost u svim zajedničkim mjerama, pri čemu bi se promicala najviša moguća razina transparentnosti; poziva EU i njegove države članice da se zalažu za važniju ulogu nacionalnih parlamenata, lokalnih i regionalnih vlada i civilnog društva u političkom, proračunskom i demokratskom nadzoru; poziva na zajedničku borbu svim sredstvima i na svim političkim razinama protiv korupcije i nekažnjavanja;

19.  poziva na to da politički dijalog između EU-a i partnerskih zemalja/regija uvijek bude u središtu razvojne suradnje EU-a te da se takvi dijalozi usredotoče na zajedničke vrijednosti i načine njihova promicanja; poziva na veću uključenost parlamenata i civilnog društva u političkim dijalozima;

20.  ističe važnost pluralističke i uključive demokracije i poziva EU na promicanje ravnopravnih uvjeta za političke stranke i dinamičnog civilnog društva u svim svojim aktivnostima, među ostalim izgradnjom kapaciteta i dijalogom s partnerskim zemljama kako bi se stvorio dostatan prostor za djelovanje civilnog društva, uz participativne mehanizme za praćenje i odgovornost na subnacionalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini kojima će upravljati građani, te kako bi se zajamčilo sudjelovanje organizacija civilnog društva u osmišljavanju, provedbi, praćenju, pregledu i odgovornosti razvojnih politika; poziva EU da uvidi da je savjetovanje s civilnim društvom radi ostvarivanja uključivog upravljanja jedan od ključnih faktora koji se pokazao uspješnim u svim programskim sektorima;

21.  prepoznaje ulogu civilnog društva u podizanju razine osviještenosti u javnosti te bavljenju ciljevima održivog razvoja na nacionalnoj i globalnoj razini preko programa globalnog obrazovanja u području građanstva i podizanja razine osviještenosti;

22.  poziva na to da promicanje ravnopravnosti između žena i muškaraca te osnaživanje žena i djevojčica i njihovih prava bude i samostalni i transverzalni cilj u okviru razvojne politike EU-a u skladu s Akcijskim planom EU-a za ravnopravnost spolova i Planom održivog razvoja do 2030., kao što je navedeno u zaključcima Vijeća od 26. svibnja 2015. o jednakim pravima žena i muškaraca u okviru razvoja; poziva na provođenje konkretnih političkih mjera za rješavanje izazova u tom području; poziva EU na daljnja nastojanja u promicanju važne uloge žena i mladih ljudi kao nositelja razvoja i promjene; u tom pogledu ističe da ravnopravnost spolova obuhvaća djevojčice, dječake, žene i muškarce svih dobi te da programi trebaju poticati jednak pristup i promicanje prava i usluga, ponajprije kada je riječ o pristupu obrazovanju i reproduktivnoj i zdravstvenoj skrbi, bez diskriminacije na osnovi rodnog identiteta ili seksualne orijentacije;

23.  skreće pozornost na potrebu za promicanjem, zaštitom i poštovanjem svih ljudskih prava; ističe da je poštovanje prava žena i djevojčica, kao i spolnog i reproduktivnog zdravlja i povezanih prava, te uklanjanje svih oblika seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja i diskriminacije, uključujući štetne prakse dječjih, ranih i prisilnih brakova i genitalnog sakaćenja žena, nužno za ostvarivanje ljudskih prava; naglašava nužnost jamčenja univerzalnog pristupa povoljnom, sveobuhvatnom i visokokvalitetnom informiranju i obrazovanju o spolnom i reproduktivnom zdravlju i uslugama planiranja obitelji; poziva na daljnje mjere kako bi se ubrzao napredak u ostvarivanju ravnopravnosti spolova i poboljšanju položaja žena, i to produbljivanjem višedioničkih partnerstava, jačanjem kapaciteta rodno osjetljivog sastavljanja proračuna i planiranjem i jamčenjem sudjelovanja ženskih udruga;

24.  poziva na donošenje posebnih razvojnih strategija EU-a kojima bi se bolje ciljale, zaštitile i poduprle ranjive i marginalizirane skupine poput žena i djece, LGBTI osoba, starijih osoba, osoba s invaliditetom, malih proizvođača, zadruga, jezičnih i etničkih manjina i autohtonih naroda kako bi im se pružile iste mogućnosti i prava kao i drugima, u skladu s načelom da nitko ne bude zapostavljen;

25.  ponovno naglašava predanost EU-a ulaganju u razvoj djece i mladih poboljšanjem izvješćivanja o razvojnoj suradnji usmjerenoj na djecu te domaćim resursima i jačanju kapaciteta za to da mladi sudjeluju u mehanizmima odgovornosti;

26.  poziva na pružanje podrške krhkim zemljama i zemljama pogođenima sukobima da pristupe resursima i uđu u partnerstva nužna za ostvarivanje razvojnih prioriteta, kao i na promicanje uzajamnog učenja u njima i unapređenje interakcije između razvoja, izgradnje mira, sigurnosti te humanitarnih partnera i nastojanja;

27.  ističe trajnu važnost ciljeva utvrđenih u poglavlju o ljudskom razvoju postojećeg Europskog konsenzusa; naglašava potrebu da se navedeni ciljevi povežu s ciljevima održivog razvoja i da jačanje horizontalnog zdravstvenog sustava (umjesto poticanja vertikalnih programa za određene bolesti) bude u središtu programa za razvoj zdravlja, čime će se također ojačati otpornost u slučaju zdravstvenih kriza kakva je bila epidemija ebole u zapadnoj Africi 2013. i 2014. te da se osigura temeljno pravo na univerzalnu zdravstvenu zaštitu, kao što je predviđeno člankom 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima i Statutom Svjetske zdravstvene organizacije; podsjeća na to da članak 168. UFEU-a propisuje da se u utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije, osigurava visok stupanj zaštite zdravlja ljudi; poziva u tom pogledu na dosljedniju politiku za inovacije i razvoj lijekova kojom se jamči pristup lijekovima za sve;

28.  predlaže, u svjetlu demografskog rasta, prije svega u Africi i najmanje razvijenim zemljama, te uzimajući u obzir činjenicu da se od 21 zemlje s najvećom stopom fertiliteta njih 19 nalazi u Africi, da je Nigerija zemlja s najbržim rastom stanovništva na svijetu i da se očekuje da će do 2050. Afrika bilježiti više od polovice rasta svjetskog stanovništva, kao i da je to problem za održivi razvoj, da se razvojna suradnja EU-a više usredotoči na programe koji se bave tom tematikom;

29.  pozdravlja činjenicu da je sigurnost opskrbe hranom i prehrane postala prioritetno područje za novi globalni razvojni okvir, kao i uvrštavanje zasebnog cilja iskorjenjivanja gladi, postizanja sigurnosti opskrbe hranom i bolje prehrane te promicanja održive poljoprivrede; ističe da glad i siromaštvo nisu slučajnosti, nego rezultat socijalne i ekonomske nepravde i nejednakosti na svim razinama; ponavlja da se Konsenzusom treba naglašavati trajna potpora EU-a integriranim, međusektorskim pristupima kojima se jača kapacitet za diversificiranu lokalnu proizvodnju hrane te obuhvaćaju konkretne prehrambene mjere i mjere u kojima se o tome vodi računa, a kojima se izričito cilja neravnopravnost spolova;

30.  ustraje u potrebi za mehanizmima odgovornosti kada je riječ o praćenju i provedbi ciljeva održivog razvoja i cilja da se 0,7 % BND-a namijeni za službenu razvojnu pomoć; poziva EU i njegove države članice da podnesu raspored postupnog ostvarivanja tih ciljeva i da o tome svake godine izvješćuju Europski parlament;

31.  naglašava potrebu za višesektorskim, integriranim pristupima kako bi se djelotvorno stvorila otpornost, što podrazumijeva rad na boljoj integraciji humanitarnih mjera, smanjenju rizika od katastrofa, socijalnoj zaštiti, prilagodbi klimatskim promjenama, upravljanju prirodnim resursima, smirivanju konflikata i drugim razvojnim mjerama; poziva EU i države članice da promiču uključivo upravljanje koje tematizira marginalizaciju i nejednakost, uzroke ugroženosti; uviđa da se ugroženo stanovništvo mora osnažiti kako bi moglo upravljati rizicima i uključiti se u procese donošenja odluka o pitanjima koja utječu na njihovu budućnost;

32.  ističe doprinos kulture ljudskom, socijalnom i gospodarskom održivom razvoju i ustraje u tome da se o kulturnoj dimenziji povede računa kao ključnom aspektu politike solidarnosti, suradnje i pomoći razvoju EU-a; poziva na promicanje kulturne raznolikosti, davanje podrške kulturnim politikama i uzimanje u obzir lokalnih konteksta jer se time doprinosi cilju promicanja uključivog održivog razvoja;

33.  ističe da se predviđa da će urbano stanovništvo porasti za 2,5 milijarde do 2050., s time da će gotovo 90 % porasta biti koncentrirano u Aziji i Africi; uviđa probleme koji proistječu iz eksponencijalnog rasta megalopolisa i izazove koje ta pojava nosi za društvenu i ekološku održivost; poziva na uravnotežen regionalni razvoj i podsjeća na to da se pojačanom gospodarskom aktivnošću u ruralnim sredinama i manjim mjestima i gradovima smanjuje pritisak migracije na urbane megacentre te tako ublažavaju problemi nekontrolirane urbanizacije i migracije;

Diferencijacija

34.  ističe da za postizanje učinkovite razvojne strategije EU-a, Unija mora promicati pravednu preraspodjelu bogatstva u nacionalnim proračunima zemalja u razvoju, tj. unutar i između njih; naglašava da se u europskoj razvojnoj pomoći prije svega trebaju razlikovati situacije i razvojne potrebe u pojedinim zemljama i da se ona ne treba isključivo temeljiti na mikroekonomskim pokazateljima ili političkim razmatranjima;

35.  ističe da bi se razvojna suradnja EU-a trebala implementirati na način da se u njoj tematiziraju najvažnije potrebe i nastoji ostvariti najveći mogući učinak i u kratkom i u dugom roku; ističe potrebu za razvojnim strategijama po mjeri, koje osmišljavaju i za koje su odgovorni lokalni subjekti, kako bi se povelo računa o konkretnim izazovima s kojima su suočene pojedine zemlje i skupine zemalja poput malih otočnih zemalja u razvoju, krhkih zemalja i zemalja u razvoju bez izlaska na more;

36.  poziva na razvijanje posebnih strategija za suradnju sa zemljama sa srednjim dohotkom kako bi se učvrstio njihov napredak i suzbijala nejednakost, isključenost, diskriminacija i siromaštvo, osobito promicanjem pravednih i naprednih poreznih sustava, i istodobno naglašava da zemlje sa srednjim dohotkom nisu homogena skupina te da stoga svaka od njih ima specifične potrebe koje zahtijevaju prilagođene politike; ističe da je potrebno odgovorno i postupno ukinuti financijsku pomoć zemljama sa srednjim dohotkom i usredotočiti se na druge oblike suradnje, kao što su tehnička pomoć, razmjena iskustava i stručnog znanja u području industrije, javno-javna partnerstva kojima se mogu poduprijeti opća javna dobra kao što su znanost, tehnologija i inovacije, razmjena najboljih praksi i promicanje regionalne suradnje, suradnje jug – jug te trostrane suradnje; naglašava važnost alternativnih izvora financiranja, kao što su mobilizacija domaćih prihoda, zajmovi pod uvjetima koji nisu povoljni ili pod manje povoljnim uvjetima, tehnička suradnja, suradnja na području oporezivanja, trgovine, istraživanja i javno-privatnih partnerstava;

Učinkovitost razvoja i financiranje

Učinkovitost razvoja

37.  poziva EU i države članice da budu predvodnice među dionicima razvoja te da se ponovno obvežu na cjelovitu provedbu načela učinkovite razvojne suradnje, dajući prioritet mehanizmima, alatima i instrumentima koji omogućuju da više sredstava dospije do krajnjih korisnika, odnosno preuzimanje odgovornosti zemlje za ispunjavanje prioriteta u pogledu razvoja, usklađivanje sa strategijama i sustavima nacionalnoga razvoja partnerskih zemalja, usmjerenost na rezultate, transparentnost, uzajamnu odgovornost i demokratsku uključivost svih dionika; naglašava važnost jačanja napora EU-a kako bi se postigla najveća moguća učinkovitost razvojne suradnje i dao doprinos ostvarenju ambicioznih ciljeva i zadaća utvrđenih u Programu održivog razvoja do 2030. te kako bi se u potpunosti iskoristila javna i privatna sredstva namijenjena za razvoj; poziva na to da se u novom Europskom konsenzusu o razvoju jasno pozove na načela razvojne učinkovitosti;

38.  ponovno ističe važnost povećanja razumijevanja i aktivnoga sudjelovanja europske javnosti u većim raspravama o razvoju i pokušajima da se iskorijeni siromaštvo u svijetu i da se promiče održivi razvoj; naglašava da, u tu svrhu, neformalno obrazovanje i podizanje razine osviještenosti o razvoju, pa i nastavljanjem i širenjem programa obrazovanja i podizanja razine osviještenosti o razvoju (DEAR), mora ostati sastavni dio razvojnih politika EU-a i država članica;

39.  smatra da se pojednostavnjivanjem financiranja i administrativnih postupaka može pomoći unapređenju učinkovitosti; poziva na reformu EU-a kojom bi se ubrzala provedba (kako je već navedeno u stavku 122. Europskog konsenzusa o razvoju iz 2005.) te u kojoj bi se razmotrila potreba izmjene postupaka odabira usredotočenjem na podnositelja zahtjeva, i to na njegov identitet, stručno znanje, iskustva, uspješnost i pouzdanost u zadanom području (ne samo na formalne uvjete prihvatljivosti);

40.  ponovno ističe važnost izgradnje kapaciteta za poboljšanje sposobnosti građana, organizacija, vlada i društava da u potpunosti izvršavaju svoje uloge u oblikovanju, provođenju, praćenju i ocjenjivanju strategija održivoga razvoja;

41.  pozdravlja postignuti napredak, ali i poziva Uniju i države članice na intenzifikaciju i širenje zajedničke izrade programa i zajedničkih aktivnosti provedbe kako bi se objedinili resursi, poboljšala podjela rada u zemljama, smanjili troškovi transakcija, izbjegli preklapanja i fragmentacija pomoći, poboljšala vidljivost Europske unije na lokalnoj razini te promicala nadležnost zemalja za razvojne strategije i usklađivanje s prioritetima partnerskih zemalja; naglašava da je ključno da se među europskim akterima realizira zajednički proces izrade programa i da ne bude otvoren drugim donatorima, osim kada to zahtijeva lokalna situacije, i da se pritom ne naruši europska narav tog postupka; poziva EU i države članice da dodatno usklade svoje aktivnosti s drugim donatorima i organizacijama, kao što su novi donatori, organizacije civilnog društva, privatni filantropi, financijske institucije i poduzeća iz privatnog sektora; sa zabrinutošću napominje da je od sredine 2015. samo pet država članica EU-a objavilo planove za ispunjavanje obveza iz Busana; potiče države članice da objave planove za ispunjavanje obveza i podnose izvješća o poduzetim naporima oko razvojne učinkovitosti jednom godišnje;

42.  podsjeća na svoj zahtjev(25) za kodifikaciju i jačanje mehanizama i praksi kojima se jamči veća komplementarnost i djelotvorna koordinacija razvojne pomoći među državama članicama i institucijama EU-a te pružaju jasna i provediva pravila kojima se osigurava demokratska odgovornost na nacionalnoj razini, usklađivanje, prilagodba državnim strategijama i sustavima, predvidljivost sredstava, transparentnost i uzajamna odgovornost;

43.  ističe da bi razvojna učinkovitost trebala biti jedan od glavnih pokretača nove razvojne politike EU-a; podsjeća da to ne ovisi samo o donatorima pomoći, već i o postojanju djelotvornih institucija spremnih na suradnju, stabilnih politika, vladavine prava, uključivog demokratskog vladanja te zaštitnih mehanizama protiv korupcije u zemljama u razvoju i nezakonitih financijskih tokova na međunarodnoj razini;

44.  uviđa ulogu koju u razvoju imaju lokalna i regionalna tijela vlasti, te posebno u decentraliziranoj suradnji europskih lokalnih i regionalnih vlasti s onima iz partnerskih zemalja kao djelotvorno sredstvo za uzajamno jačanje kapaciteta, kao i u provedbi ciljeva održivoga razvoja na lokalnoj razini;

Financiranje razvoja

45.  ponavlja da službena razvojna pomoć mora ostati temelj razvojne politike EU-a; podsjeća na predanost EU-a u ostvarivanju cilja službene razvojne pomoći od 0,7 % BND-a do 2030.; naglašava da je važno da druge zemlje, i razvijene i one u razvoju, također povećaju službenu razvojnu pomoć; ističe važnu ulogu službene razvojne pomoći kao katalizatora promjene i poluge za mobilizaciju drugih resursa; podsjeća na obvezu EU-a da mobilizira resurse za klimatsko djelovanje u zemljama u razvoju, da doprinese postizanju cilja razvijenih zemalja da mobiliziraju 100 milijardi USD na godinu te da održi udvostručenje financijskih sredstava za biološku raznolikost za zemlje u razvoju;

46.  poziva na objektivne i transparentne kriterije u raspodjeli sredstava za razvojnu pomoć na razini država članica i EU-a; poziva na to da se ti kriteriji temelje na potrebama, procjenama učinka i na političkoj, društvenoj i gospodarskoj uspješnosti, kako bi se sredstva iskoristila na najučinkovitiji način; međutim, ističe da takva raspodjela ne smije biti uvjetovana uspješnošću u područjima koja nisu izravno povezana s razvojnim ciljevima; ističe da dobre rezultate u ostvarivanju zajednički dogovorenih ciljeva treba poticati i nagrađivati; ističe važnost raščlanjenih podataka na teritorijalnoj razini za bolje ocjenjivanje učinka službene razvojne pomoći;

47.  prepoznaje da se općom proračunskom potporom promiče nacionalna odgovornost, usklađivanje s nacionalnim razvojnim strategijama partnerskih zemalja, naglasak na rezultatima, transparentnosti i međusobnoj odgovornosti, ali naglašava da je treba razmotriti samo kada postoje odgovarajući uvjeti i djelotvorni kontrolni sustavi; podsjeća na to da je proračunska podrška najprikladniji instrument za uspostavljanje pravog političkog dijaloga kojim će se ostvariti veća razina osnaživanja i odgovornosti;

48.  smatra da će za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja biti potrebno financiranje i razvojne mjere koje nadilaze službenu razvojnu pomoć i javne politike; naglašava potrebu za domaćim i međunarodnim, privatnim i javnim financiranjem, te za politikama koje povezuju javne i privatne aktivnosti u interesu razvoja i potiču okruženje koje pogoduje rastu i njegovoj pravednoj raspodjeli u nacionalnim proračunima;

49.  podsjeća da se zemlje u razvoju suočavaju s velikim ograničenjima u prikupljanju poreznog prihoda i posebno su pogođene utajom poreza na dobit i nezakonitim financijskim tokovima; poziva EU i njegove države članice da jačaju usklađenost politika u interesu razvoja u tom području, da istraže učinak prelijevanja njihovih poreznih modela i zakona na zemlje u razvoju i da se zalažu za bolju zastupljenost zemalja u razvoju na međunarodnim forumima uspostavljenima radi reformiranja svjetske porezne politike;

50.  poziva EU i države članice da pruže potporu zemljama s niskim i srednje visokim dohotkom u stvaranju pravednih, naprednih, transparentnih i učinkovitih poreznih sustava, kao i drugih sredstava mobilizacije domaćih resursa, kako bi se povećala predvidljivost i stabilnost takvog financiranja i smanjila ovisnost o pomoći; poziva na takvu potporu u područjima kao što su porezna uprava i upravljanje javnim financijama, sustavi pravedne preraspodjele, borba protiv korupcije, te borba protiv manipuliranja transfernim cijenama, utaje poreza i drugih oblika nezakonitih financijskih tokova; naglašava važnost fiskalne decentralizacije i potrebu za izgradnjom kapaciteta radi podupiranja subnacionalnih vlasti u kreiranju lokalnih poreznih sustava i prikupljanju poreza;

51.  poziva EU i njegove države članice da uspostave obvezno izvješćivanje po državama o multinacionalnim poduzećima, zajedno s obveznim objavljivanjem sveobuhvatnih i usporedivih podataka o aktivnostima poduzeća kako bi se zajamčila transparentnost i odgovornost; poziva EU i njegove države članice da razmotre učinak prelijevanja njihove porezne politike, uređenja i zakona na zemlje u razvoju te da poduzmu reforme potrebne da se zajamči da europska poduzeća koja ostvaruju dobit u zemljama u razvoju plaćaju svoj odgovarajući udio poreza u tim zemljama;

52.  ističe potrebu za spajanjem i javno-privatnim partnerstvima kako bi se potaknulo financiranje izvan okvira službene razvojne pomoći i kako bi se istinski slijedila načela razvojne učinkovitosti, ali naglašava da se trebaju temeljiti na transparentnim kriterijima, da se mora jasno pokazati njihova dodatnost i pozitivan učinak na razvoj, da ne smiju ugroziti opću dostupnost kvalitetnih osnovnih javnih usluga i da sva plaćanja moraju biti transparentna; naglašava da projekti koji se financiraju moraju poštovati nacionalne razvojne ciljeve, međunarodno priznate socijalne i okolišne standarde i standarde u području ljudskih prava, potrebe i prava lokalnog stanovništva i načela razvojne učinkovitosti; u tom pogledu prepoznaje da tradicionalno korištenje zemljištem, na primjer u slučaju maloposjednika i stočara, uglavnom nije evidentirano, ali ga treba poštovati i zaštititi; ponavlja da poduzeća uključena u razvojna partnerstva u svojem cjelokupnom poslovanju trebaju poštovati načela društveno odgovornog poslovanja, Vodeća načela UN-a te Smjernice OECD-a te promicati etične poslovne prakse; napominje da se razvojnim politikama i programima ostvaruje dvostruka dividenda kada je ostvarena razvojna učinkovitost; poziva sve aktere u razvoju da u potpunosti prilagode sva svoja djelovanja tim načelima;

53.  poziva EU da promiče ulaganja koja stvaraju pristojna radna mjesta u skladu sa standardima Međunarodne organizacije rada i Programom održivog razvoja do 2030.; u tom pogledu ističe važnost socijalnoga dijaloga i potrebu za transparentnošću i odgovornošću privatnog sektora u slučaju javno-privatnih partnerstava te kada se razvojni novac rabi za spajanje;

54.  ističe da se razvojna sredstva koja se upotrebljavaju za predloženi europski plan za vanjska ulaganja, kao i za postojeće uzajamne fondove, moraju pridržavati razvojnih ciljeva u skladu sa službenom razvojnom pomoći i novim ciljevima održivoga razvoja; poziva na uspostavu mehanizama koji će omogućiti Parlamentu da ispuni svoju nadzornu ulogu pri korištenju razvojnim sredstvima EU-a izvan uobičajenih proračunskih postupaka EU-a, prije svega time da mu se dodijeli status promatrača za europski plan za vanjska ulaganja, uzajamni fond i druga strateška povjerenstva koja odlučuju o prioritetima i rasponu programa i projekata;

55.  prepoznaje ulogu lokalnih mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća, zadruga te uključivih poslovnih modela te istraživačkih zavoda i organizacija kao pokretača rasta, zapošljavanja i lokalnih inovacija, što će doprinijeti postizanju ciljeva održivog razvoja; poziva na promicanje poticajnog okruženja za ulaganja, industrijalizaciju, poslovne aktivnosti, znanost, tehnologiju i inovacije u cilju poticanja i ubrzanja domaćeg gospodarskog i ljudskog razvoja, kao i programa osposobljavanja i redovnih javno-privatnih dijaloga; priznaje ulogu EIB-a u europskom planu za vanjska ulaganja i ističe da bi se njegove inicijative trebale usredotočiti ponajprije na mlade i žene, kao i da bi, u skladu s načelima razvojne učinkovitosti, trebale doprinijeti ulaganjima u društveno relevantnim sektorima, kao što su vodoopskrba, zdravstvo i obrazovanje, te podupirati poduzetništvo i lokalni privatni sektor; poziva EIB da izdvoji više sredstava za mikrofinanciranje uz snažan naglasak na rodnoj perspektivi; nadalje, poziva EIB da surađuje s Afričkom razvojnom bankom na financiranju dugoročnih investicija u službi održivoga razvoja te ostale razvojne banke da predlože instrument za mikrokredite kojim bi se subvencionirali održivi zajmovi obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima;

56.  smatra neizostavnim da se u novi konsenzus uvrsti upućivanje na čvrstu obvezu EU-a da uspostavi pravno obvezujući okvir kojim se poduzeća poziva na odgovornost za njihovo nedopušteno poslovanje u zemljama u kojima posluju s obzirom na to da utječu na sva područja društva, od profitiranja od dječjega rada do izostanka plaće dostatne za podmirivanje osnovnih životnih potreba, od izlijevanja nafte do masovne deforestacije, od uznemiravanja branitelja ljudskih prava do jagme za zemljištem;

57.  poziva Europsku uniju i njezine države članice da promiču obvezujuće mjere kojima bi se zajamčilo da multinacionalne korporacije plaćaju poreze u zemljama u kojima ostvaruju dobit te da promiču obvezno izvješćivanje po zemljama za privatni sektor, čime bi se poboljšali kapaciteti mobilizacije domaćih resursa pojedinih zemalja; poziva na analizu učinaka prelijevanja kako bi se preispitale moguće prakse premještanja dobiti;

58.  poziva na pristup održivosti duga utemeljen na ljudskim potrebama, s pomoću obvezujućeg niza standarda za utvrđivanje odgovornog davanja i uzimanja zajmova, revizije dugova i mehanizma za pravedno restrukturiranje duga, čime bi se trebala procijeniti zakonitost i održivost opterećenja zemalja dugom;

Usklađenost politika u interesu razvoja

59.  poziva na raspravu o usklađenosti politika u interesu razvoja širom EU-a kako bi se razjasnila veza između te usklađenosti i usklađenosti politika za održivi razvoj; naglašava ključnu važnost primjene načela usklađenosti politika u interesu razvoja u svim politikama EU-a; naglašava da bi usklađenost politika u interesu razvoja trebala biti važan element strategije EU-a za postizanje ciljeva održivog razvoja; ponavlja da su potrebni dodatni napori institucija EU-a i država članica kako bi se uzeli u obzir ciljevi razvojne suradnje u svim unutarnjim i vanjskim politikama za koje je vjerojatno da će utjecati na zemlje u razvoju, kako bi se pronašli djelotvorni mehanizmi i kako bi se upotrijebile najbolje prakse na razini država članica za provedbu i procjenu usklađenosti politika u interesu razvoja, kako bi se zajamčilo da se ta usklađenost ostvaruje uz rodno osjetljiv pristup te kako bi se u taj proces uključili svi dionici, među ostalim i organizacije civilnoga društva te lokalna i regionalna tijela vlasti;

60.  predlaže da se radi jamčenja usklađenosti politika u interesu razvoja uspostavi mehanizam arbitraže, za koji bi bio nadležan predsjednik Europske komisije, i da u slučaju razilaženja različitih politika Unije predsjednik preuzima potpunu političku odgovornost za opće smjernice te se za neku politiku odlučuje na temelju obveza koje je Unija preuzela u pogledu usklađenosti politika u interesu razvoja; smatra da bi se nakon faze utvrđivanja problema mogla razmotriti reforma postupaka donošenja odluka unutar Komisije i u okviru suradnje među službama;

61.  poziva na pojačani dijalog između EU-a i zemalja u razvoju u pogledu promicanja i provedbe usklađenosti politika u interesu razvoja koje poduzima EU; smatra da povratne informacije partnera EU-a o napretku usklađenosti politika u interesu razvoja mogu imati ključnu ulogu u pribavljanju točne ocjene njezina učinka;

62.  ponavlja svoj poziv na razvoj postupaka upravljanja kojima će se usklađenost politika u interesu razvoja promicati na globalnoj razini i poziv da EU preuzme vodstvo u promicanju koncepta usklađenosti politika u interesu razvoja na međunarodnoj sceni;

Trgovina i razvoj

63.  naglašava važnost pravedne i propisno regulirane trgovine u promicanju regionalne integracije, doprinosu održivom rastu i borbi protiv siromaštva; ističe da trgovinska politika EU-a mora biti dio programa održivog razvoja i odražavati ciljeve razvojne politike EU-a;

64.  ističe da unilateralne trgovinske povlastice za zemlje u razvoju koje se ne ubrajaju u najmanje razvijene zemlje još uvijek postoje u svrhu potpomaganja razvoja; također smatra da bi se u novom Konsenzusu trebalo referirati na obvezu koju je EU preuzeo za promicanje pravednih i etičnih trgovinskih aranžmana s malim proizvođačima u zemljama u razvoju;

65.  pozdravlja priznavanje velikog doprinosa pravedne trgovine u provedbi UN-ova Programa razvoja do 2030.; poziva EU da ispuni i dodatno razradi obvezu da podupre primjenu poštenih trgovinskih aranžmana u EU-u i partnerskim zemljama kako bi svojim trgovinskim politikama promicao održivu potrošnju i proizvodne modele;

66.  ističe da EU treba nastaviti pružati potporu zemljama u razvoju u izgradnji trgovinskog kapaciteta i razvoju infrastrukture i domaćeg privatnog sektora, kako bi im se omogućilo stvaranje dodane vrijednosti i diversificiranje proizvodnje te povećanje trgovine;

67.  ponavlja da je zdrav okoliš, uključujući stabilnu klimu, neophodan da bi se iskorijenilo siromaštvo; podupire nastojanja EU-a da se poveća transparentnost i odgovornost u upravljanju prirodnim resursima, njihovoj ekstrakciji i trgovini, promiče održiva potrošnja i proizvodnja te spriječi nezakonita trgovina u sektorima kao što su minerali, drvna sirovina i divlja flora i fauna; čvrsto vjeruje da su potrebni dodatni globalni napori kako bi se izradili regulatorni okviri za lance opskrbe i povećala odgovornost privatnog sektora te se time zajamčilo održivo upravljanje i trgovina prirodnim resursima te zemljama bogatima resursima i njihovu stanovništvu, štiteći pritom prava lokalnih i autohtonih zajednica, omogućila dodatna korist od takve trgovine i održive brige o biološkoj raznolikosti i ekosustavima; pozdravlja napredak postignut od sklapanja Pakta o održivosti za Bangladeš i poziva Komisiju da proširi takve okvire na druge sektore; u tom pogledu snažno potiče Komisiju da poboljša inicijative za društveno odgovorno poslovanje i postupanje s dužnom pažnjom koje dopunjuju važeću uredbu EU-a o drvnoj sirovini u vezi s predloženom uredbom EU-a o mineralima iz područja pogođenih sukobima, i proširi ih na druge sektore;

68.  izražava žaljenje zbog toga što još uvijek ne postoji regulatorni okvir za korporacije o poštovanju ljudskih prava i obveza u odnosu na socijalne i ekološke standarde, čime se određenim državama i poduzećima dopušta da ih nekažnjeno zaobilaze; poziva EU i njegove države članice da se aktivno uključe u rad UN-ova Vijeća za ljudska prava i Programa UN-a za zaštitu okoliša na pripremi međunarodnog sporazuma u okviru kojega bi transnacionalne korporacije snosile odgovornost za povrede ljudskih prava i kršenja standarda zaštite okoliša;

69.  potvrđuje važnost koordiniranih i žurnijih mjera za borbu protiv pothranjenosti radi ispunjenja Programa održivog razvoja do 2030. i postizanja cilja održivog razvoja br. 2 za iskorjenjivanje gladi;

70.  podsjeća na ključnu ulogu šuma u ublažavanju klimatskih promjena, očuvanju biološke raznolikosti i smanjenju siromaštva te poziva EU da doprinese zaustavljanju i poništavanju učinka deforestacije i uništavanja šuma, kao i da promiče održivo upravljanje šumama u zemljama u razvoju;

Sigurnost i razvoj

71.  ponavlja da su sigurnost i razvoj izravno povezani, no ističe potrebu da se strogo pridržava nedavne reforme službene razvojne pomoći o upotrebi razvojnih instrumenata za sigurnosnu politiku primjenom jasnog cilja iskorjenjivanja siromaštva i promicanja održivog razvoja; ističe da se cilj ostvarivanja mirnih i uključivih društava s pristupom pravdi za sve treba odraziti u vanjskom djelovanju EU-a kojim se, davanjem podrške svim akterima koji bi taj cilj mogli ostvariti, jača otpornost, promiče sigurnost ljudi, jača vladavina prava, vraća povjerenje i rješavaju složeni izazovi nesigurnosti, nestabilnosti i demokratske tranzicije;

72.  smatra da treba jačati sinergiju između zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) i razvojnih instrumenata kako bi se pronašla odgovarajuća ravnoteža između sprečavanja sukoba, rješavanja sukoba i oporavka i razvoja nakon sukoba; ističe da programi i mjere vanjske politike u tu svrhu moraju biti sveobuhvatni i prilagođeni situaciji u određenoj zemlji, a kada su financirani sredstvima namijenjenima za razvojnu politiku, doprinose temeljnim razvojnim ciljevima utvrđenima u okviru službene razvojne pomoći; naglašava da su temeljne zadaće razvojne suradnje i dalje pružanje potpore zemljama u nastojanju da stvore stabilne i mirne države u kojima se poštuju dobro upravljanje, vladavina prava i ljudska prava, te rad na uspostavi održivih i funkcionalnih tržišnih gospodarstava s ciljem ostvarivanja blagostanja i ispunjavanja svih osnovnih ljudskih potreba; ističe potrebu da se u tom pogledu poveća neznatno financiranje ZSOP-a kako bi se omogućila njegova šira primjena, među ostalim u korist razvoja pri čemu bi se vodilo računa o usklađenosti politika u interesu razvoja;

Migracije i razvoj

73.  ističe središnju ulogu razvojne suradnje u rješavanju temeljnih uzroka prisilnih migracija i raseljavanja, poput nestabilnosti država, sukoba, nesigurnosti i marginalizacije, siromaštva, nejednakosti i diskriminacije, kršenja ljudskih prava, ograničenog pristupa osnovnim uslugama kao što su zdravstvo i obrazovanje i klimatskih promjena; utvrđuje sljedeće ciljeve kao preduvjete za stabilne, otporne države koje će manje vjerojatno dospjeti u situacije koje bi u konačnici mogle rezultirati prisilnim migracijama: promicanje ljudskih prava i dostojanstva naroda, izgradnje demokracije, dobrog upravljanja i vladavine prava, socijalne uključenosti i kohezije, gospodarskih mogućnosti s pristojnim radnim mjestima kroz poduzeća u čijem su središtu ljudi i politički prostor za civilno društvo; poziva da se razvojna suradnja usmjeri na te ciljeve kako bi se poduprla otpornost te poziva na to da se razvojna pomoć za hitne situacije namijeni za migracije kako bi se situacija stabilizirala, kako bi države mogle i dalje funkcionirati i kako bi se raseljenim osobama omogućio dostojanstven život;

74.  podsjeća na pozitivan doprinos migranata održivom razvoju, kao što je istaknuto u UN-ovu Programu razvoja do 2030., uključujući doznake, čije troškove transfera treba dodatno smanjiti; ističe da zajednički ozbiljan odgovor na izazove povezane s migracijama i krizama zahtijeva koordiniraniji, sustavniji i strukturiraniji pristup, koji odgovara interesima zemalja podrijetla i odredišnih zemalja; ističe da djelotvoran način da se pomogne brojnim izbjeglicama i tražiteljima azila podrazumijeva poboljšanje uvjeta i pružanje humanitarne i razvojne pomoći; istovremeno se protivi svim pokušajima da se pružanje pomoći povezuje s graničnom kontrolom, upravljanjem migracijskim tokovima i sporazumima o ponovnom prihvatu;

75.  naglašava da zemlje podrijetla i tranzitne države migranata trebaju prilagođena razvojna rješenja koja su u skladu s njihovim političkim i društveno-gospodarskim situacijama; ističe potrebu da se takvom suradnjom promiču ljudska prava i dostojanstvo za sve, dobro upravljanje, mir i izgradnja demokracije te da bi temelji te suradnje trebali biti zajednički interesi i vrijednosti te poštovanje međunarodnog prava;

76.  naglašava potrebu za pomnim parlamentarnim nadzorom i praćenjem sporazuma povezanih s upravljanjem migracijama i uporabe razvojnih sredstava povezane s migracijama; ističe važnost bliske suradnje i uspostave dobre prakse razmjene informacija među institucijama, osobito u području migracija i sigurnosti; podsjeća da je zbog ograničene transparentnosti, manjka savjetovanja i regionalne nadležnosti zabrinut zbog sve veće uporabe uzajamnih fondova;

77.  ističe da, s obzirom na nedavne mjere politika EU-a u borbi protiv temeljnih uzroka prisilnih migracija, europska razvojna politika mora biti obuhvaćena definicijom Odbora OECD-a za razvojnu pomoć i temeljiti se na razvojnim potrebama i ljudskim pravima; nadalje ističe da razvojna pomoć ne smije biti uvjetovana suradnjom u pitanjima povezanima s migracijama kao što su upravljanje granicama ili sporazumi o ponovnom prihvatu;

Humanitarna pomoć

78.  ističe potrebu za užom povezanošću humanitarne pomoći i razvojne suradnje u cilju rješavanja manjkova u financiranju, izbjegavanja preklapanja i stvaranja paralelnih sustava, te stvaranja uvjeta za održivi razvoj kojem su inherentni otpornost i alati za uspješnije sprečavanje kriza i veću pripravnost; poziva EU da ispuni svoju obvezu da do 2020. barem 25 % razvojne pomoći na što izravniji način pruži lokalnim i nacionalnim akterima, u skladu s „velikim dogovorom” (Grand Bargain);

79.  podsjeća na temeljna načela humanitarne pomoći: humanost, neutralnost, nezavisnost i nepristranost; pozdravlja ustrajnost Komisije da se ne spoje Europski konsenzus o razvoju i Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći;

80.  ističe potrebu za jačanjem međunarodne pomoći, koordinacije i resursa za odgovor na krizne situacije, oporavak i obnovu nakon katastrofa;

81.  pozdravlja obvezu da se podupre promicanje informacijskih i komunikacijskih tehnologija u zemljama u razvoju i poticajnog okruženja za digitalno gospodarstvo jačanjem besplatne, otvorene i sigurne povezanosti; podsjeća da sateliti mogu pružiti ekonomična rješenja za povezivanje sredstava i ljudi u udaljenim područjima te potiče EU i njegove države članice da o tome vode računa pri radu na tom području;

Globalna javna dobra i izazovi

82.  čvrsto je uvjeren da se EU i države članice zbog svoje globalne prisutnosti nalaze u dobrom položaju da zadrže vodeću međunarodnu ulogu u pristupanju općim javnim dobrima i izazovima, koja su pod sve većim pritiskom i nerazmjerno utječu na siromašne; poziva na to da se u Konsenzus uvrste globalna javna dobra i izazovi u području okoliša, među ostalim, ljudski razvoj, okoliš, kao i klimatske promjene i pristup vodi, nesigurnost i nestabilnost država, migracije, cjenovno dostupne energetske usluge, sigurnost opskrbe hranom te iskorjenjivanje malnutricije i gladi;

83.  podsjeća da mala i obiteljska poljoprivredna gospodarstva, što je najrašireniji poljoprivredni model u svijetu, imaju ključnu ulogu u ispunjenju ciljeva održivog razvoja jer znatno pridonose sigurnosti hrane, borbi protiv erozije tla i gubitka biološke raznolikosti te ublažavanju klimatskih promjena, a usto stvaraju radna mjesta; naglašava da bi EU trebao, s jedne strane, promicati osnivanje organizacija poljoprivrednika, uključujući zadruge, a s druge strane održivu poljoprivredu usredotočenu na poljoprivredno-ekološke prakse, bolju produktivnost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, prava poljoprivrednika i prava na korištenje zemljišta i neformalnih sustava sjemena kao sredstva za jamčenje sigurnosti opskrbe hranom, snabdijevanja lokalnih i regionalnih tržišta te poštenih prihoda i pristojnog života za poljoprivrednike;

84.  podsjeća na to da „privatni sektor” nije homogeni skup aktera; stoga naglašava da bi razvojna politika EU-a i država članica u pristupanju privatnom sektoru trebala obuhvaćati diferencirane strategije kako bi se angažirale razne kategorije aktera privatnog sektora, uključujući one usmjerene na proizvodnju, mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća, zadruge, socijalna poduzeća i ona koja posluju u okviru solidarnoga gospodarstva;

85.  ponovno potvrđuje da je jamčenje pristupa cjenovno pristupačnim, pouzdanim, održivim i suvremenim oblicima energije do 2030. (cilj održivog razvoja br. 7) ključno za ispunjenje osnovnih ljudskih potreba, uključujući pristup čistoj vodi, sanitarnim uslugama, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, te je također presudno za podupiranje lokalnih poduzeća i sve vrste gospodarskih aktivnosti i ključni je pokretač razvoja;

86.  naglašava da povećanje produktivnosti maloposjednika i ostvarivanje održive poljoprivrede i prehrambenih sustava otpornih na klimatske promjene ima ključnu ulogu u ispunjenju cilja održivog razvoja br. 2 i konceptu održive potrošnje i proizvodnje u okviru cilja održivog razvoja br. 12, koji nadilazi načela kružnog gospodarstva i bavi se utjecajima na okoliš i društvo te ljudska prava; ističe da bi se EU stoga trebao usredotočiti na promicanje održive proizvodnje hrane i otpornih poljoprivrednih praksi kojima se povećava produktivnost i proizvodnja; uviđa specifične potrebe poljoprivrednica u vezi sa sigurnošću opskrbe hranom;

87.  ističe važnost nastavljanja rada na poboljšanju pristupa vodi, sanitarnim uslugama i higijeni kao sveprisutnim pitanjima o kojima ovisi postizanje drugih ciljeva iz programa za razdoblje nakon 2015., a u to se ubrajaju i zdravlje, obrazovanje i ravnopravnost spolova;

88.  poziva EU da promiče globalne inicijative namijenjene rješavanju izazova povezanih s brzom urbanizacijom i stvaranju sigurnijih, uključivijih, otpornijih i održivijih gradova; u tom kontekstu pozdravlja nedavno donošenje Novog programa za gradove na Konferenciji UN-a o stanovanju i održivom gradskom razvoju (Habitat III) kojim se žele ispitati bolji načini planiranja, projektiranja, financiranja, razvoja, gospodarenja i upravljanja gradovima u svrhu potpomaganja borbe protiv siromaštva i gladi, poboljšanja zdravlja i zaštite okoliša;

89.  poziva da se EU dodatno potrudi oko zaštite oceana i morskih resursa; u tom kontekstu pozdravlja nedavno donesene inicijative Komisije za poboljšanje međunarodnog upravljanja oceanima u svrhu promicanja boljeg upravljanja i ublažavanja utjecaja klimatskih promjena na mora i ekosustave;

90.  ističe važnost tematiziranja povezanosti održive poljoprivrede i ribarstva s povećanom produktivnošću, što dovodi do smanjenja gubitka i rasipanja hrane, transparentnom upravljanju prirodnim resursima i prilagodbi klimatskim promjenama;

Razvojna politika EU-a

91.  ponavlja da komparativne prednosti koje su rezultat aktivnosti EU-a u pogledu razvoja uključuju globalnu prisutnost EU-a, fleksibilnost povezanu s rasponom instrumenata i načinima provedbe, ulogu EU-a i predanost dosljednosti i koordinaciji politika, pristup utemeljen na pravima i demokraciji, važnost EU-a u smislu stvaranja kritične mase u bespovratnim sredstvima te dosljednu potporu civilnom društvu;

92.  ističe potrebu za time da EU svoje komparativne prednosti prevede u usredotočivanje djelovanja na određeni broj područja politika, među ostalima na demokraciju, dobro upravljanje i ljudska prava, opća javna dobra i izazove, trgovinu i regionalnu integraciju te suzbijanje temeljnih uzroka nesigurnosti i prisilnih migracija; ističe da će se takvo usredotočivanje trebati prilagoditi potrebama i prioritetima pojedinačnih zemalja u razvoju i regija u skladu s načelima odgovornosti i partnerstva;

93.  podsjeća na rastuću ulogu doprinosa sporta razvoju i miru kroz promociju tolerancije i kulture međusobnog poštovanja kao i doprinos sporta osnaživanju žena i mladih, pojedinaca i zajednica, kao i zdravlja, obrazovanja i socijalne uključenosti;

94.  ističe važnost kolektivnog, sveobuhvatnog, transparentnog i pravovremenog sustava odgovornosti za praćenje i pregled provedbe Programa održivog razvoja do 2030. i Konsenzusa, koje će provoditi EU i njegove države članice, te naglašava da je u pogledu odgovornosti i za parlamentarni nadzor i dalje potrebno godišnje izvješćivanje o napretku u provedbi svih obveza u okviru razvojne politike, među ostalim onih u vezi s djelotvornošću, usklađenošću politika u interesu razvoja te službenom razvojnom pomoći; žali zbog nedavnih i očekivanih propusta u izvješćivanju; pozdravlja planove Komisije da izvrši ocjenu Konsenzusa na sredini razdoblja provedbe;

o
o   o

95.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te Europskoj službi za vanjsko djelovanje.

(1) SL C 46, 24.2.2006., str. 1.
(2) http://www.oecd.org/dac/effectiveness/49650173.pdf
(3) http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-14684-2016-INIT/hr/pdf
(4) http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/70/1&Lang=E
(5) http://www.un.org/esa/ffd/wp-content/uploads/2015/08/AAAA_Outcome.pdf
(6) https://unfccc.int/resource/docs/2015/cop21/eng/l09r01.pdf
(7) https://www.worldhumanitariansummit.org/
(8) https://habitat3.org/the-new-urban-agenda/
(9) http://effectivecooperation.org/wp-content/uploads/2016/05/4314021e.pdf
(10) Zaključci Vijeća, 15.5.2007.
(11) Zaključci Vijeća, 19.5.2014.
(12) Dokument Vijeća 10715/16.
(13) SL C 280 E, 18.11.2006., str. 484.
(14) SL C 33 E, 5.2.2013., str. 77.
(15) SL C 468, 15.12.2016., str. 73.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0196.
(18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0265.
(19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0137.
(20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0224.
(21) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0246.
(22) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0437.
(23) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0299.
(24) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0437.
(25) Rezolucija od 11. prosinca 2013.


Godišnje izvješće o politici tržišnog natjecanja EU-a
PDF 529kWORD 83k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a (2016/2100(INI))
P8_TA(2017)0027A8-0001/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 15. lipnja 2016. o politici tržišnog natjecanja za 2015. (COM(2016)0393) i radni dokument službi Komisije objavljen istog datuma kao popratni dokument (SWD(2016)0198),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 39., 42. i 101. – 109.,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 26 o uslugama od općeg interesa,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir univerzalni okvir za procjenu održivosti prehrambenih i poljoprivrednih sustava (SAFA) koji je razvila Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO),

–  uzimajući u obzir relevantna pravila, smjernice, odluke, komunikacije i dokumente Komisije na temu tržišnog natjecanja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka(1),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o Izvješću o napretku u području obnovljive energije(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2016. o socijalnom dampingu u Europskoj uniji(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a za 2014.(4) i svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a za 2013.(5),

–  uzimajući u obzir odluku Komisije od 6. svibnja 2015. o početku istrage elektroničke trgovine sukladno članku 17. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (C(2015)3026),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015. naslovljenu „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/751 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. UFEU-a(7) (Uredba o općem skupnom izuzeću (GBER)),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika(8),

–  uzimajući u obzir bijelu knjigu od 9. srpnja 2014. naslovljenu „Prema učinkovitijoj kontroli koncentracija u EU-u” (COM(2014)0449),

–  uzimajući u obzir odgovore Komisije E-000344/2016, E-002666/2016 i E-002112/2016 na pitanja zastupnika Parlamenta za pisani odgovor,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenog 2015. o zrakoplovstvu(9), a posebno njezine stavke 6., 7. i 11. u vezi s revizijom Uredbe (EZ) br. 868/2004 kako bi se zaštitilo pošteno tržišno natjecanje u području vanjskog zrakoplovstva EU-a i osnažio konkurentni položaj zrakoplovne industrije EU-a, učinkovitije spriječilo nepošteno tržišno natjecanje, zajamčila uzajamnost i uklonile nepoštene prakse, kao što su subvencije i državne potpore koje se dodjeljuju zračnim prijevoznicima iz određenih trećih zemalja, kojima se remeti tržište, budući da je financijska transparentnost u pogledu klauzule o poštenom tržišnom natjecanju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007(10) (Uredba o jedinstvenom ZOT-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1218/2010 Komisije od 14. prosinca 2010. o primjeni članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na određene kategorije sporazuma o specijalizaciji(11),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za promet i turizam i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0001/2017),

A.  budući da je snažna i učinkovita politika tržišnog natjecanja EU-a oduvijek bila jedan od temelja unutarnjeg tržišta, s obzirom na to da se njome potiče gospodarska učinkovitost i stvara povoljna klima za rast, inovacije i tehnološki napredak uz istodobno snižavanje cijena;

B.  budući da je politika tržišnog natjecanja EU-a ključan instrument za borbu protiv fragmentacije unutarnjeg tržišta, a time i za uspostavu i održavanje jednakih uvjeta za poduzeća u cijelom EU-u;

C.  budući da bi Europska unija pod vodstvom Komisije trebala promicati „kulturu tržišnog natjecanja” u EU-u i u cijelom svijetu;

D.  budući da je politika tržišnog natjecanja sama po sebi instrument zaštite europske demokracije jer se njome sprječava prekomjerna koncentracija ekonomske i financijske moći malog broja pojedinaca, čime se podriva sposobnost europskih političkih tijela da djeluju neovisno od velikih industrijskih i bankarskih grupacija;

E.  budući da bi pravilnom provedbom pravila o tržišnom natjecanju (uključujući pravila o njegovoj zaštiti) u skladu sa socijalnim tržišnim gospodarstvom trebalo spriječiti prekomjernu koncentraciju ekonomske i financijske moći malog broja privatnih poduzeća te isto tako potaknuti aktere pružajući im poticaje da budu dinamični i inovativni i da se diferenciraju na tržištu;

F.  budući da su tržišta, zahvaljujući politici poštenog tržišnog natjecanja, učinkovita i otvorena, što snižava cijene, omogućava pojavu novih tržišnih aktera, jamči bolju kvalitetu proizvoda i usluga te veći izbor za potrošače, a promiču se i istraživanje i inovacije, gospodarski rast te otpornija poduzeća;

G.  budući da politika tržišnog natjecanja može i trebala bi značajno doprinijeti ključnim političkim prioritetima kao što su poticanje inovacija, kvalitetna radna mjesta, borba protiv klimatskih promjena, održiv rast i razvoj, ulaganja, učinkovita upotreba resursa, zaštita potrošača i ljudskog zdravlja, jačajući pritom jedinstveno tržište, s posebnim naglaskom na jedinstveno digitalno tržište i energetsku uniju;

H.  budući da se uspješna politika tržišnog natjecanja ne smije usmjeriti isključivo na sniženje potrošačkih cijena, nego mora imati u vidu i inovativnost i ulagačku aktivnost europskog gospodarstva te specifične uvjete tržišnog natjecanja u kojima djeluju mala i srednja poduzeća;

I.  budući da je politika tržišnog natjecanja EU-a također definirana vrijednostima socijalne pravednosti, političke neovisnosti, transparentnosti i pravičnog postupka;

J.  budući da je politika tržišnog natjecanja Europske unije neovisna o drugim velikim politikama Unije, posebice o fiskalnoj, industrijskoj i digitalnoj politici, čijom se koordinacijom želi zajamčiti poštovanje temeljnih načela utvrđenih Ugovorima, prije svega načela transparentnosti i lojalnosti;

K.  budući da utaja poreza, porezna prijevara i porezne oaze godišnje koštaju porezne obveznike EU-a milijarde eura izgubljene dobiti (prema nekim procjenama čak bilijun eura), čime se narušava natjecanje na jedinstvenom tržištu između trgovačkih društava koja pošteno plaćaju porez i onih koja to ne čine;

L.  budući da globalna suradnja u području provedbe prava tržišnog natjecanja pomaže pri izbjegavanju nedosljednosti u pravnim lijekovima i ishodima mjera provedbe te poduzećima pomaže smanjiti troškove usklađivanja;

M.  budući da se u sudskoj praksi Suda i Europske unije te praksi odlučivanja Komisije pojam gospodarske aktivnosti drugačije tumači ovisno o tome je li riječ o pravilima unutarnjeg tržišta ili o pravilima tržišnog natjecanja; budući da se zbog te zbunjujuće prakse dodatno usložnjava već dovoljno težak pojam gospodarske aktivnosti;

N.  budući da jasno, usklađeno i funkcionalno regulatorno okruženje može, kada se govori o prilagodbi politike tržišnog natjecanja posebnostima poljoprivrede, doprinijeti jačanju položaja poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom tako što će dozvoliti rješavanje problema neravnoteže gospodarske snage među operatorima, povećati tržišnu učinkovitost te zajamčiti pravnu sigurnost i jednake uvjete tržišnog natjecanja za sve sudionike na jedinstvenom tržištu;

O.  budući da je teško predvidjeti oblik, silinu i vremenski raspored ekonomskih opasnosti te da je potrebno da tržišno orijentirana zajednička poljoprivredna politika pruži podršku poljoprivrednicima i izuzme ih iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u slučaju ozbiljnih tržišnih neravnoteža; budući da je tijekom mljekarske krize Komisija u krajnjoj nuždi odlučila aktivirati članak 222. Uredbe o jedinstvenom ZOT-u kako bi izuzela mjere kolektivnog planiranja proizvodnje mlijeka, koje provode priznate udruge poljoprivrednika, iz primjene zakonodavstva o tržišnom natjecanju;

P.  budući da politika tržišnog natjecanja sama za sebe nije dovoljna za hvatanje u koštac s nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom;

Q.  budući da se u članku 102. UFEU-a jasno navodi da neposredno ili posredno nametanje nepravednih trgovinskih praksi na druge sektore prehrambenog lanca predstavlja kršenje tog Ugovora;

R.  budući da je Radna skupina za tržišta poljoprivrednih proizvoda uspostavljena kako bi se popravio položaj poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom i da istražuje mogućnosti jačanja položaja poljoprivrednika, što uključuje i pravne mogućnosti za ulazak u ugovorne odnose i organiziranje kolektivnih mjera poljoprivrednika; budući da se zaključci Radne skupine za tržišta poljoprivrednih proizvoda moraju, gdje je to primjenjivo, uzeti u obzir u kontekstu budućih rasprava o mjerama koje treba poduzeti;

1.  pozdravlja godišnje izvješće Komisije o politici tržišnog natjecanja koje dokazuje da ispravna politika tržišnog natjecanja može poslužiti kao pomoć u vraćanju dostatne razine ulaganja i inovacija stvaranjem okružja poštenog tržišnog natjecanja; pozdravlja činjenicu da je izvješće usmjereno na doprinos politike tržišnog natjecanja uklanjanju prepreka i narušavajućih mjera vezanih uz državne potpore radi dobrobiti unutarnjeg tržišta; također ponavlja da bi budućnost Europe trebalo temeljiti na inovacijama, socijalnom tržišnom gospodarstvu i resursnoj učinkovitosti, čime se stvara visok životni standard za građane EU-a;

Integracija jedinstvenog tržišta

2.  pozdravlja cilj Komisije da se stvore nove prilike za građen i poduzeća te podsjeća da slobodno kretanje kapitala, usluga, robe i ljudi predstavlja četiri slobode jedinstvenog tržišta i da je njihova provedba ključna kako bi se EU približio svojim građanima; ističe da unutarnje tržište ne može ostvariti svoj puni potencijal bez učinkovite politike tržišnog natjecanja EU-a; pozdravlja činjenicu da Komisija koristi razne instrumente koji su joj na raspolaganju, uključujući nadzor pripajanja, borbu protiv zloupotrebe dominantnog položaja i praksi kojima se narušava tržišno natjecanje, borbu protiv kartela, kontrolu državnih potpora, suradnju s nacionalnim i, gdje je to primjenjivo, regionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje i sektorske istrage;

3.  ističe da se u učinkovitoj politici tržišnog natjecanja u obzir moraju uzeti posebni tržišni uvjeti koji se primjenjuju na mala i srednja poduzeća, mikropoduzeća i novoosnovana poduzeća te da se mora zajamčiti zaštita prava radnika i pravedno oporezivanje;

4.  poziva države članice i institucije EU-a da kao prioritet postave jačanje jedinstvenog tržišta nakon Brexita tako da se pobrinu za potpuno pridržavanje svih propisa EU-a o tržišnom natjecanju i da dodatno ojačaju suradnju među državama članicama u poreznim pitanjima; također napominje da bi Brexit mogao imati negativan utjecaj na politiku tržišnog natjecanja; posebno ističe opasnost od udvostručavanja postupaka, čime bi se povećali administrativni troškovi i odužili istražni procesi;

5.  ponavlja da je pošteno porezno natjecanje osnova za cjelovitost unutarnjeg tržišta na unutarnjem tržištu EU-a te bi stoga svi tržišni igrači trebali pošteno platiti svoj dio poreza i da se porezi moraju platiti u onom mjestu u kojem se ostvaruju prihodi; ističe da je EU, nakon otkrića u slučaju LuxLeaks, priznao da mu je potrebna jednostavna i transparentna porezna politika i regulativa kako bi ojačao pošteno natjecanje na jedinstvenom tržištu, a priznao je i da je potrebno stati na kraj nepoštenom poreznom natjecanju (uključujući odobravanje nezakonitih poreznih povlastica) u državama članicama, čime se onima koji pošteno plaćaju porez nameće moralni hazard i dodatno porezno opterećenje te se sprečava razvoj MSP-ova, što uključuje slučajeve gdje se novi akteri na tržištu i MSP-ovi koji posluju u samo jednoj zemlji kažnjavaju ako se usporedi postupanje prema njima s postupanjem prema multinacionalnim poduzećima, koja mogu premjestiti svoju dobit ili provoditi druge oblike agresivnog porezno planiranja korištenjem niza odluka i instrumenata koji su dostupni samo njima; ističe da je potrebno temeljito istražiti sve slučajeve u kojima se sumnja da je cilj djelovanja multinacionalnih poduzeća nezakonita porezna optimizacija; u međuvremenu pozdravlja iscrpne istražne postupke koje provodi Komisija u području praksi narušavanja poštenog tržišnog natjecanja kao što su selektivne porezne prednosti, koje mogu uključivati sustave odluka koje se primjenjuju na višak dobiti, i također pozdravlja nedavne ishode istraga koji pokazuju da se selektivne porezne olakšice u okviru zakonodavstva EU-a o tržišnom natjecanju smatraju nezakonitim državnim potporama; ističe potrebu da se omogući da Komisija ima širok pristup informacijama kako bi se potaknulo otvaranje novih istraga sumnjivih slučajeva; poziva Komisiju da sastavi jasne smjernice o državnim potporama u pogledu poreza kako bi se obuhvatili slučajevi nepoštene konkurencije te da upotrijebi svoje pune ovlasti u okviru prava tržišnog natjecanja kako bi državama članicama pomogla da se efikasno bore protiv štetnih poreznih praksi; naglašava da je potrebno uložiti veće napore i u pogledu agresivnih poreznih praksi; ističe da je naročito ključan pristup informacijama o odlukama o porezu i transfernim cijenama koje razmjenjuju porezna tijela država članica; žali zbog toga što Glavnoj upravi za tržišno natjecanje države članice uskraćuju pristup tim informacijama; preporučuje intenzivniju razmjenu informacija između nacionalnih tijela, a isto tako poziva države članice da objave informacije o svojim poreznim odlukama te predlaže da se te informacije, gdje je to primjenjivo, predstave u obliku regionalne raspodjele; smatra da odluke Komisije u kojima je izložena jasna metodologija za izračun vrijednosti i nepoštene konkurentske prednosti poduzeća o kojima je riječ u neispravnim odlukama pružaju dobru pravnu osnovu za daljnju konvergenciju;

6.  naglašava da zbog korupcije u javnoj nabavi dolazi do ozbiljnog tržišnog narušavanja europske konkurentnosti; ponavlja da je javna nabava jedna od državnih aktivnosti koje su najpodložnije korupciji; ističe da je u nekim državama članicama rizik od korupcije veći kod javne nabave koju financira EU nego kod javne nabave koja se financira iz nacionalnih izvora; podsjeća na to da se prilagođeni pozivi na podnošenje ponuda često koriste za ograničavanje tržišne konkurencije; poziva Komisiju da nastavi raditi na sprečavanju zloupotrebe sredstava EU-a i da potiče odgovornost u području javne nabave; poziva na uspostavu Ureda europskog javnog tužitelja s potrebnim pravima za bolju istragu navodnih kaznenih djela protiv sredstava EU-a;

7.  ističe da se samim postupkom državne potpore ne može trajno zaustaviti nepoštena porezna konkurencija u državama članicama; stoga preporuča da se uvede zajednička konsolidirana osnovicu poreza na dobit (koja bi bila sveobuhvatna), što će pomoći u uklanjanju narušavanja tržišnog natjecanja i zajamčiti da dobit ne izlazi iz EU-a, a da se na nju ne plati porez, da se relevantne informacije o odlukama o porezima javno objavljuju, da se revidira Direktiva o PDV-u kako bi se spriječile prijevare, da se uvede obveza za velika međunarodna poduzeća da svoj promet i dobit prijavljuju i objavljuju za svaku zemlju zasebno te da se pozove države članice da uvedu više transparentnosti u svoje porezne prakse i obveze uzajamnog obavješćivanja; ponovno ističe važnost provedbe paketa mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza, pravila o razmjeni informacija između zemalja EU-a i brzog mehanizma odgovora za suzbijanje prijevara s PDV-om kako bi se zajamčilo pošteno tržišno natjecanje;

8.  smatra da porezno planiranje može negativno utjecati na pošteno tržišno natjecanje; pozdravlja preporuku Europske komisije da se prilagodi definicija „stalnog poslovnog nastana” kako poduzeća ne bi mogla umjetno izbjegavati plaćanje poreza u državama članicama u kojima obavljaju gospodarsku aktivnost; ističe da bi se ovom definicijom također trebala riješiti posebna situacija digitalnog sektora, čime bi se jamčilo da se poslovnim nastanom poduzeća koja se bave potpuno dematerijaliziranim aktivnostima smatra država članica u čijem su gospodarstvu uvelike digitalno prisutna;

9.  ističe da je pravila jedinstvenog tržišta potrebno provoditi i na razini država članica i da se treba baviti slučajevima kršenja kako bi se riješio problem fragmentacije jedinstvenog tržišta;

10.  poziva na poboljšanje sustava „sve na jednom mjestu” na temelju trenutnog iskustva s minisustavom „sve na jednom mjestu” za digitalne proizvode; napominje da administrativno opterećenje s kojim se suočavaju mala i mikropoduzeća može biti veliko čak i uz minisustav „sve na jednom mjestu”;

11.  ističe potrebu da se dodatno ojača jedinstveno tržište uklanjanjem preostalih prepreka i smetnji;

12.  podsjeća Komisiju na činjenicu da je za neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta EU-a neophodno dozvoliti nacionalnim i regionalnim vlastima da djeluju u situacijama do kojih je došlo zbog geografskih prepreka, a koje onemogućuju procvat tržišta i u njegovoj ekonomskoj i u njegovoj socijalnoj dimenziji;

13.  ustraje u tome da je potrebno boriti se protiv fiskalnog i socijalnog dampinga, zloporaba u poreznom planiranju i utaje poreza kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje na cijelom jedinstvenom tržištu;

14.  poziva Komisiju da dovrši provedbu jedinstvenog europskog željezničkog prostora, osigura potpunu transparentnost novčanih tokova između upravitelja infrastruktura i željezničkih prijevoznika te da provjeri i potvrdi da svaka država članica ima snažno i neovisno nacionalno regulatorno tijelo;

15.  traži od Vijeća da čim prije odobri prijedlog Komisije koji se odnosi na usklađivanje zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit;

16.  smatra da bi se usvajanjem eura u državama članicama koje još uvijek nisu prihvatile jedinstvenu valutu ojačalo slobodno tržišno natjecanja na unutarnjem tržištu;

Jedinstveno digitalno tržište

17.  pozdravlja strategiju jedinstvenog digitalnog tržišta Komisije i naglašava ključnu ulogu politiku tržišnog natjecanja u dovršavanju unutarnjeg digitalnog tržišta; podržava napore Komisije da zajamči da se politika tržišnog natjecanja EU-a potpuno primjenjuje na jedinstveno digitalno tržište jer tržišno natjecanje ne samo da potrošačima daje više izbora, već će omogućiti i ravnopravne uvjete tržišnog natjecanja te žali što zbog trenutačnog nepostojanja europskog digitalnog okvira nije bilo moguće pomiriti interese velikih i malih pružatelja usluga; ističe da konvencionalni tržišni modeli politike tržišnog natjecanja za jedinstveno digitalno tržište često nisu dovoljni za postizanje cilja; poziva na to da se u većoj mjeri u obzir uzmu novi poslovni modeli digitalnih poduzeća; ponavlja da bi se na ujedinjenom jedinstvenom digitalnom tržištu mogle stvoriti stotine tisuća novih radnih mjesta te da bi ono godišnje moglo doprinijeti iznos od 415 milijardi EUR gospodarstvu EU-a;

18.  ističe da bi Komisija, kako bi jedinstveno digitalno tržište ostalo vjerodostojno, trebala dovršiti sve ostale neriješene istrage kartela bez ugrožavanja njihove kvalitete; poziva na ubrzavanje postupaka kako bi se rezultati mogli ostvariti što je ranije moguće; stoga pozdravlja dodatni prigovor o uslugama za uspoređivanja cijena pri kupnji, koji je Googleu uputila Komisija, te prigovor u vezi slučaja Android; poziva Komisiju da odlučno nastavi istraživati sve probleme utvrđene tijekom istrage, uključujući i druga područja pristranosti pretraživanja (hoteli, lokalna pretraživanja, letovi), kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve sudionike na digitalnom tržištu; pozdravlja istrage platformi za rezervaciju hotelskog smještaja s dominantom pozicijom na tržištu;

19.  pozdravlja istragu u sektoru e-trgovine koju provodi Komisija, u čijim se privremenim rezultatima utvrđuju određene poslovne prakse u tom sektoru koje bi mogle ograničiti tržišno natjecanje na internetu; također pozdravlja predanost Komisije europskom digitalnom jedinstvenom tržištu i njezin prijedlog u vezi s geografskim blokiranjem i ostalim oblicima diskriminacije na temelju nacionalnosti i mjesta boravišta potrošača; poziva Komisiju da poduzme ambiciozne korake kako bi uklonila nezakonite prepreke za tržišno natjecanje na internetu i osigurala nesmetano kupovanje putem interneta za potrošače u EU-u koji kupuju od prodavača koji se nalaze u drugoj državi članici; stoga smatra da je potrebno poduzeti ciljane mjere u cilju poboljšanja pristupa robi i uslugama, osobito ukidanjem neopravdanog uskraćivanja pristupa na temelju lokacije (geoblokiranje) i cjenovne diskriminacije na temelju geografskog položaja ili nacionalnosti, koji često rezultiraju stvaranjem monopola, zbog čega neki potrošači posežu za nezakonitim sadržajem; također poziva na označavanje internetskih stranica na razini EU-a kako bi se zajamčili postojanje i kvaliteta usluga ili proizvoda koji se nude kako bi se osigurala još viša razina poštenog tržišnog natjecanja i bolja zaštita potrošača;

20.  smatra da bi veće sudjelovanje malih i srednjih poduzeća trebalo imati ključnu ulogu u naporima za promicanje ujedinjenog digitalnog jedinstvenog tržišta i ističe da je potrebno ocijeniti mogući utjecaj koji sve inicijative, prvenstveno one kojima se nastoji promicati e-trgovina i razjasniti status trajnog poslovnog nastana za digitalni sektor, imaju na mogućnost malih i srednjih poduzeća da ostvare korist od digitalnog jedinstvenog tržišta;

21.  podsjeća na to da je neutralnost mreže od najveće važnosti za osiguravanje nediskriminacije internetskih usluga te za puno jamčenje zdravog tržišnog natjecanja („neutralnost mreže” znači načelo u skladu s kojim se prema cjelokupnom internetskom prometu postupa jednako, bez izuzetka, ograničavanja ili ometanja, neovisno o njegovu pošiljatelju, primatelju, vrsti, sadržaju, uređaju, usluzi ili aplikaciji);

22.  naglašava da su sve prisutnija poduzeća koja se temelje na digitalnim uslugama, posebno internetskim i mobilnim aplikacijama, uz postojeće operatere potrošačima otvorila nove mogućnosti za pronalaženje, usporedbu i odabir dobara i usluga na cijelom jedinstvenom tržištu, zbog čega su potrošači koji žele donijeti odluku utemeljenu na osobnim potrebama i ciljevima u boljem položaju da to i učine;

23.  ističe da ekonomija dijeljenja potrošačima u EU-u nudi brojne inovativne proizvode i usluge; naglašava da se zahvaljujući platformama ekonomije suradnje pojavila ideja o dovođenju u pitanje otprije prisutnih dominantnih aktera kako bi se stvorilo konkurentnije okruženje i za potrošače i za poslovne subjekte; ponavlja da bi Komisija osim oporezivanja, administrativnog okvira i sigurnosnih aspekata trebala ispitati i aspekt konkurentnosti te ukloniti prepreke za pristup tržištu za poduzeća kako bi se ostvarili jednaki uvjeti tržišnog natjecanja; ističe da je ta vrsta ekonomije već uspostavljena prije nekoliko godina i da bi iz razloga pravne usklađenosti sve nepravilnosti trebalo riješiti na razini EU-a u skladu s načelom supsidijarnosti; naglašava da je u okviru jedinstvenog digitalnog tržišta nužno zajamčiti visoku razinu zaštite potrošača i osobnih podataka; poziva Komisiju da izradi skup instrumenata koji je neophodan kako bi brojni oblici i varijante ekonomije dijeljenja primali potporu na razini Unije te u pojedinačnim državama članicama, kako bi se primjenjivali, postali pouzdani i zadobili povjerenje te je svjestan da ti poticajni regulatorni okviri neće rezultirati narušavanjem tržišnog natjecanja; poziva Komisiju da se ponovo pozabavi tim problemima kako bi prednosti tih poslovnih modela za društvo postale opipljive unutar pravnih okvira;

24.  poziva Komisiju da temeljito preispita i po potrebi dodatno razvije djelotvornost raspoloživih instrumenata za digitalno doba u kontekstu prava tržišnog natjecanja;

25.  naglašava da je upravo u dinamičnom sektoru kao što je digitalno gospodarstvo od ključne važnosti da se postupci u sklopu prava tržišnog natjecanja brzo okončaju kako zlouporaba dominantnog položaja na tržištu ne bi mogla dovesti do nestanka subjekata zbog konsolidacije tržišnih sektora;

26.  poziva Komisiju da u obzir uzme sve veću konvergenciju na digitalnim tržištima tako da izjednači usporedive usluge poput trenutačne razmjene poruka („instant messaging”) sa sličnim uslugama iz općeg sektora telekomunikacija;

27.  pozdravlja Komisijino istraživanje određenih praksi narušavanja tržišnog natjecanja kojima se koriste brojna poduzeća, ponajprije internetski i telekomunikacijski divovi, te druga medijska poduzeća, filmski studiji i distributeri televizijskih sadržaja; poziva Komisiju da ubrza sve postupke protiv praksi narušavanja tržišnog natjecanja kojima se krše pravila EU-a o zaštiti tržišnog natjecanja;

28.  pozdravlja odluku Komisije o povratu državne potpore dane Appleu koja predstavlja prekretnicu u rješavanju problema nezakonite dodjele državne pomoći u obliku poreznih pogodnostima; međutim, ističe da je na razini EU-a potrebno uvesti strože zakonodavstvo o odlukama o porezima kojim bi se uspostavio učinkovit sustav i postupak za povrat dugova u korist vlastitih proračunskih sredstava EU-a; traži od Komisije da ispravi sve slučajeve kršenja kako bi osigurala pošteno tržišno natjecanje na cijelom jedinstvenom tržištu;

29.  poziva Komisiju da izradi regulatornu strategiju kojom bi se u obzir uzela konvergencija tehnologija i posebice množenje platformi; podsjeća da se zbog toga sektorskim ex ante propisima trebaju uskladiti zahtjevi za zaštitu pluralizma, slobode izražavanja i osobnih podataka, zaštita autonomije i slobode izbora potrošača, jednako promicanje konkurentnih ponuda u Europi te konvergentnih ponuda europskih predvodnika u međunarodnom tržišnom natjecanju; smatra da u cilju pravedne podjele vrijednosti treba ispraviti nejednakosti u ravnoteži moći i situacije ovisnosti između gospodarskih subjekata;

30.  pozdravlja činjenicu da se pri utvrđivanju tržišne moći na digitalnim tržištima u većoj mjeri u obzir uzimaju mrežni učinci te akumulacija i analiza podataka; smatra da podaci imaju veliku ulogu u digitalnom gospodarstvu te se stoga trebaju uzeti u obzir pri ocjenjivanju u kontekstu prava tržišnog natjecanja;

31.  smatra da je konkurentnost u sektorima internetskog pretraživanja i telekomunikacija ključna ne samo za poticanje inovacija i ulaganja u mreže digitalnoga gospodarstva, nego i za pružanje pristupačnih cijena i izbora usluga za potrošače; stoga poziva Komisiju da štiti tržišno natjecanje u tim sektorima, a to se odnosi i na internetske usluge te dodjelu pojasa radiofrekvencijskog spektra; s tim u vezi pozdravlja namjeru Komisije da u primjeni smjernica o državnim potporama na širokopojasne mreže blagonaklono gleda na strateške ciljeve paketa mjera za telekomunikacije; pozdravlja odluku Komisije koja se odnosi na zaustavljanje spajanja pružatelja usluga mobilne telefonije O2 i Three u Ujedinjenoj Kraljevini, a koja ide u korist europskih potrošača; ponavlja važnost primjene Europskog elektroničkog komunikacijskog koda i poboljšanje povezanosti u EU-u;

32.  smatra da nije dovoljno samo ukinuti naknade za roaming u EU-u, nego da se pozivi unutar EU-a moraju regulirati na isti način kao i lokalni pozivi; poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog za reguliranje poziva unutar EU-a;

33.  smatra da koraci prema ukidanju potrošačkih naknada za roaming u EU-u dugoročno gledano nisu dovoljni ako se jedinstveno tržište namjerava još više produbiti te da je nužno osmisliti inicijative za izjednačavanje poziva unutar EU-a s lokalnim pozivima tako da se omogući lakše ulaganje u potpuno europske ili zajedničke mreže; traži od Komisije da provede detaljno savjetovanje s mrežnim operaterima i relevantnim dionicima o najdjelotvornijem načinu snižavanja naknada za pozive unutar EU-a na razinu naknada za lokalne pozive, čime se istovremeno potiču ulaganja i jamče globalna konkurentnost i inovacije;

34.  poziva Komisiju da iskoristi svoju politiku i svoje financijske instrumente u cilju promicanja razmjene najboljih praksi između država članica kako bi se poticalo ulaganje u razne tradicionalne sektore te mala i srednja poduzeća koja zaostaju za digitalnom industrijskom revolucijom;

35.  naglašava da bi Europska unija trebala poticati sva poduzeća na inovacije (poput onih s dominantnim udjelom na tržištu i novoosnovanih (start-up) poduzeća);

36.  poziva Komisiju da pokaže jednaku odlučnost u provođenju istrage o poduzeću McDonald’s te postupanju na temelju njezinih rezultata;

Državna potpora

37.  pozdravlja redefiniranje pravila o državnim potporama i predlaže da se Parlamentu šalje posebno godišnje izvješće; podsjeća države članice da je cilj bio bolje usmjeravanje mjera pomoći prema dugoročnom, održivom gospodarskom rastu, otvaranju kvalitetnih radnih i postizanju društvene kohezije uz istodobno jamčenje ravnopravnih uvjeta tržišnog natjecanja te neometanog funkcioniranja socijalnog tržišnog gospodarstva; ističe da države članice imaju veću odgovornost kada odobravanju potpore bez prethodnog obavještavanje Komisije o tome; naglašava da Komisija treba osigurati dostatnu pravnu osnovu u okviru prava o državnim potporama kako bi se ojačao turizam u Europi, koji je važan ekonomski faktor, te da bi se, u skladu s time, na financiranje javnog turizma trebala primjenjivati Uredba o općem skupnom izuzeću; poziva Komisiju da pomno prouči sve transakcije koje država članica izvrši u zadnji trenutak i da ne poklekne pred političkim pritiskom te države; također podsjeća Komisiju da je potrebno spriječiti djelovanje određenih vlada u lošoj vjeri, što čine kada nenamjenski troše sredstva EU-a;

38.  naglašava da su državni ili regionalni poticaji jedan od alata politike za osiguravanje usluga ključnih za poboljšanje gospodarskih i socijalnih uvjeta u izoliranim, udaljenim ili perifernim regijama i otocima u Uniji, ali da bi se u obzir isto tako trebala uzeti prošla iskustva, a te intervencije ne bi se trebale kositi s načelima jedinstvenog tržišta; ističe da je povezanost perifernih otočnih regija jednako ključna i pozdravlja uključivanje socijalne pomoći za prijevoz stanovnika koji žive u udaljenim regijama u Uredbu o općem skupnom izuzeću u kojoj je prepoznat problem povezanosti; traži od Komisije da tijekom aktualne revizije Uredbe o općem skupnom izuzeću u potpunosti uzme u obzir specifičnosti najudaljenijih europskih regija kako je utvrđeno u članku 349. UFEU-a, s obzirom na to da je povezanost ključna za lokalne MSP-ove u tim područjima, a postoji vrlo mala vjerojatnost da će utjecati na konkurentnost na unutarnjem tržištu;

39.  pozdravlja obavijest Komisije o tome da bi koncept državne potpore trebao biti dio inicijative za modernizaciju državnih potpora; priznaje prednosti pojednostavljenih pravila kojima se pruža sigurnost i javnim tijelima i trgovačkim društvima; poziva Komisiju da istodobno pomnije analizira zabranjene državne potpore koje izrazito negativno utječu na jedinstveno tržište;

40.  poziva Komisiju da u svjetlu važnih promjena u sudskoj praksi i praksi provođenja propisa što prije izda smjernice o konceptu državnih potpora kako bi se zajamčila pravna sigurnost i predvidljivost;

41.  poziva Komisiju da uspostavi plan za manje, ali ciljane državne potpore, kako bi se otvorila mogućnost smanjenja državnih potpora u zamjenu za snižavanje poreza kojima bi se poticala nova poduzeća i pošteno tržišno natjecanje, a ne stare strukture i ustaljeni dionici na tržištu;

42.  napominje da je pri upotrebi državnih potpora radi promicanja usluga od općeg interesa ključni kriterij korist za potrošače i građane, a ne korist pojedinih poduzeća ili postojećih javnih subjekata;

43.  poziva Komisiju da pomno prati ponovnu nacionalizaciju javnih službi u državama članicama EU-a i spriječi nezakonito davanje državnih potpora u obliku naknada za javnu službu;

44.  poziva Komisiju da od međunarodnih organizacija za tržišno natjecanje kao što je Međunarodna mreža za tržišno natjecanje zahtijeva usklađenu definiciju državne potpore;

45.  kako bi se realizirala energetska unija koja ispravno funkcionira te izbjeglo nepoštovanje pravila o državnim potporama i zloupotreba sredstava EU-a, naglašava da se nepravilnosti u pogledu davanja državnih potpora i javne nabave u vezi s ulaganjem u energiju i zaštitu okoliša, kao što je kontroverzni projekt proširenja mađarske nuklearne elektrane Paks, moraju strogo nadzirati i detaljno istražiti;

46.  naglašava da su privremene državne potpore odobrene u financijskom sektoru, kao što je to Komisija po šesti put iznijela u svojem godišnjem izvješću o tržišnom natjecanju, bile potrebne za stabilizaciju svjetskog financijskog sustava, ali ih se brzo mora smanjiti ili potpuno ukloniti te nadzirati što je prije moguće; poziva Komisiju i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) da zajamče da se cjelokupno zakonodavstvo u području zaštite potrošača, poput Direktive o tržištima financijskih instrumenata i Direktive o preraspodjeli osiguranja, primjenjuje konzistentno na cijelom jedinstvenom tržištu te traži od Komisije i ESMA-e da se pobrinu da u postupku provedbe tih zakonodavnih akata ne bude regulatorne arbitraže; poziva Komisiju da razmotri mogućnost da se državna potpora bankama uvjetuje njihovim kreditiranjem malih i srednjih poduzeća;

47.  ponavlja svoje stajalište u vezi s trenutačnom istragom Komisije o odgođenoj poreznoj imovini i kreditima (OPI/OPK-ovi) u korist bankarskog sektora u nekoliko država članica; smatra da bi OPI/OPK-ove trebalo retroaktivno dozvoliti u skladu s odredbama o državnim potporama ako su povezane s isključivim uvjetima koji se odnose na financiranje ciljeva realnog gospodarstva;

48.  žali što Komisija nije ništa poduzela protiv zlouporaba pri restrukturiranju privatnih banaka, uključujući i one koje utječu na male štediše i male vlasnike financijskih instrumenata, poput povlaštenih dionica, što je u mnogim slučajevima bilo komercijalizirano a da se nisu u potpunosti poštovali propisi EU-a; poziva Komisiju da razmotri problem dalekosežnih učinaka zloupotrebe u prodaji nepokrivenih financijskih proizvoda pri restrukturiranju banaka koje je pogodila ekonomska kriza;

49.  podsjeća na svoj zahtjev Komisiji da ispita je li od početka krize bankarski sektor imao koristi od implicitnih subvencija i državnih potpora pružanjem nekonvencionalne potpore za likvidnost;

50.  uviđa da je Europski revizorski sud u razdoblju 2010. – 2014. u slučaju približno jedne petine projekata koji su sufinancirani iz kohezijskih programa i za koje se smatralo da su povezani s državnim potporama pri reviziji uočio pogreške pri dodjeli državnih potpora (12); uviđa da se za trećinu tih pogrešaka procjenjuje da imaju financijski utjecaj te se smatra da su doprinijele stopi pogreške u kohezijskoj politici; stoga smatra da ima mjesta za napredak u rješavanju problema nepoštovanja pravila o državnim potporama u kohezijskoj politici; posebno smatra da je za bolju sliku o tom pitanju potrebno poboljšati poznavanje pravila o državnim potporama u državama primateljicama kako bi se u dobroj vjeri izbjegle pogreške te poboljšalo registriranje nepravilnosti;

51.  smatra da je potrebno bolje razumijevanje na lokalnoj i nacionalnoj razini u pogledu klasifikacije nezakonitih državnih potpora; pozdravlja najnovije odluke Komisije u kojima se pojašnjava koje javne mjere potpore mogu provoditi države članice, a da ih ne mora ocijeniti Komisija; smatra te odluke korisnim smjernicama za lokalne i općinske projekte, čime se smanjuje administrativno opterećenje i istodobno povećava pravna sigurnost;

52.  poziva Komisiju da preispita tumačenje relevantnih odredbi prava tržišnog natjecanja u vezi s Direktivom o sustavima osiguranja depozita kako bi se instrumenti za ranu stabilizaciju koje je predvidio zakonodavac EU-a stvarno mogli upotrijebiti;

53.  ističe važnost poreznih istraga koje Komisija provodi u području državnih potpora, čime pruža potrebnu potporu europskom i međunarodnom poreznom programu, naročito u borbi protiv agresivnog poreznog planiranja;

54.  poziva Komisiju da dodijeli veća sredstva istraživanju odluka o porezima zbog kojih nastaje zabrinutost oko državnih potpora i da tim istragama pristupi sustavno; napominje činjenicu da Komisija netransparentne odluke o porezima koje neke države članice donose u korist određenih multinacionalnih poduzeća smatra nezakonitim državnim potporama na temelju činjenice da se time narušava tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu; pozdravlja veću senzibiliziranost u pogledu međusobne povezanosti poreznih politika i administrativnih praksi u području oporezivanja s jedne strane i politike o tržišnom natjecanju s druge strane; poziva Komisiju da objavi sažetak glavnih poreznih odluka dogovorenih prethodne godine na temelju informacija sadržanih u sigurnom središnjem direktoriju, koji će u najmanju ruku uključivati opis pitanja koja su se razmatrala u poreznim odlukama i opis kriterija upotrijebljenih za određivanje prethodnog sporazuma o transfernim cijenama, te da utvrdi države članice koje će vrlo vjerojatno biti obuhvaćene;

Zaštita tržišnog natjecanja, postupci suzbijanja kartela i kontrola koncentracija poduzeća

55.  pozdravlja napore Komisije uložene u pripremu smjernica o svojim postupcima i kontinuiranoj ocjeni pravnog okvira EU-a;

56.  ističe da je važno razbijati kartele u interesu europskih građana i europskih poduzeća, posebno MSP-ova; potiče Komisiju da pojednostavni administrativne postupke u tom pogledu kako bi se ubrzali postupci;

57.  smatra da bi predloženo spajanje najvećeg svjetskog agrokemijskog poduzeća i poduzeća za proizvodnju sjemenja predstavljalo opasnost u smislu porasta cijena sjemenja i manjeg izbora sorti koje su prilagođene poljoprivredno-ekološkim uvjetima; ako dođe do tog spajanja, naglašava da će 61 % svjetskog tržišta sjemenja i 65 % svjetskog tržišta pesticida kontrolirati samo tri poduzeća;

58.  poziva Komisiju da pojača svoje djelovanje na globalnoj razini kako bi zajamčila da pravila tržišnog natjecanja trećih zemalja nisu u suprotnosti s odredbama EU-a na štetu europskih poduzeća;

59.  poziva Komisiju da i dalje snažno i učinkovito provodi propise o suzbijanju kartela u svim slučajevima u kojima ima dovoljno dokaza o prekršajima; podsjeća na to da politika tržišnog natjecanja konkurentima omogućuje da surađuju u području inovacija a da se ta suradnja pritom ne zloupotrebljava u protutržišne svrhe; prima na znanje pet prošlogodišnjih odluka o izricanju novčanih kazni u ukupnom iznosu od oko 365 milijuna EUR, kako je dokumentirano u radnom dokumentu službi Komisije koji je priložen izvješću o politici tržišnog natjecanja 2015.;

60.  smatra da bi se postojeća pravila o novčanim kaznama za kršenje pravila mogla dopuniti daljnjim kaznama za odgovorne osobe; poziva Komisiju da razmotri mogućnost dopunjavanja novčanih kazni za kartele osobnim sankcijama koje su usmjerene na donositelje odluka u poduzećima, kao i individualnim sankcijama za zaposlenike odgovorne za dovođenje poduzeća do situacije da povrijedi pravo tržišnog natjecanja te bi stoga Komisija trebala moći uvesti mjere kao što su diskvalifikacija rukovodstva ili osobne novčane kazne;

61.  vjeruje da je upotreba sve većih kazni kao jedinog protumonopolskog instrumenta previše nefleksibilna; naglašava da se politika visokih kazni ne bi trebala koristiti kao alternativa mehanizmima financiranja proračuna; daje prednost pristupu koji podrazumijeva kombinaciju kazni i nagrada s kaznama koje služe kao učinkovito odvraćajuće sredstvo, posebno za ponovne prekršitelje, istovremeno potičući poštovanje pravila;

62.  napominje da je broj prijavljenih koncentracija u 2015. značajno porastao; stoga traži da se relevantnim službama na raspolaganje stave resursi koji su im potrebni (internom preraspodjelom zaposlenika) kako bi mogle nastaviti učinkovito se nositi s tom situacijom;

63.  pozdravlja savjetovanja koja je nedavno pokrenula Komisija u vezi s određenim postupovnim i pravnim aspektima kontrole koncentracija u EU-u; poziva Komisiju da u okviru planirane reforme Uredbe o koncentracijama detaljno ispita uzimaju li se u dovoljnoj mjeri u obzir okolnosti na digitalnim tržištima kao i internacionalizacija tržišta u aktualnim postupcima ocjenjivanja; smatra da se naročito u digitalnom gospodarstvu moraju prilagoditi kriteriji za ocjenjivanje spajanja;

64.  dijeli zabrinutost u vezi s aktualnim pregovorima o spajanju društava Bayer AG i Monsanto Company Inc.; skreće pozornost na to da bi dozvoljavanje tog spajanja dovelo do europskog i svjetskog oligopola; ističe da bi to spajanje moglo rezultirati monopolom na tržištu sjemenja i pesticida koji su važni za poljoprivredni sektor; stoga poziva Komisije da provede ex ante procjenu učinka tog spajanja i traži da Komisija za nju odredi jasan rok;

65.  smatra da je u europskoj kontroli koncentracija potrebno kao kriterij u obzir uzeti kupovnu cijenu jer su spajanja na digitalnim tržištima jasno pokazala da pragovi koji se odnose na promet nisu dovoljni;

66.  poziva Komisiju da iznese zakonodavni prijedlog kojim bi se utvrdio europski okvir za koordinaciju nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje u kontroli spajanja;

67.  ponovno poziva Komisiju da pomno nadzire kako države članice provode Direktivu o naknadi štete za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja 2014/104/EU; ističe da se ta Direktiva mora propisno prenijeti do 27. prosinca 2016.; posebno žali zbog toga što prijenos vrlo sporo napreduje i što mnoge države članice dosad nisu predložile nacrt zakona; poziva Komisiju da kao čuvarica Ugovora podsjeti države članice na njihove obveze;

Sektorski aspekti

68.  pozdravlja Okvirnu strategiju Komisije za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom i suglasan je s pet međupovezanih odrednica politike koje su u njoj navedene; naglašava da su države članice odgovorne za donošenje odluka o energetskim izvorima;

69.  pozdravlja razne istrage u cilju zaštite tržišnog natjecanja, ponajprije istrage Gazproma i Bulgargaza, čiji je cilj zajamčiti tržišnu integraciju u energetskoj uniji; međutim, žali zbog prakse kupovine plina posredstvom offshore poduzeća koje se provode u nekim državama članicama i vidi je kao tipičan primjer izbjegavanja plaćanja poreza te čin koji se kosi s ispravnim funkcioniranjem energetske unije; ističe i važnost sprečavanja nastanka tržišnih struktura koje bi mogle biti prepreka djelotvornom tržišnom natjecanju u sektoru energije;

70.  uvažava napore koje Komisija ulaže u promicanje tržišne integracije obnovljivih izvora energije kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja; međutim, naglašava da su države članice na konferenciji o klimi COP21 preuzele pravno obvezujuće obveze, koje se ne mogu realizirati bez konkretnih (državnih) mjera za promicanje i financiranje proizvodnje te korištenja energije iz obnovljivih izvora;

71.  ističe da europska politika tržišnog natjecanja ima velik potencijal da promiče više standarde zaštite okoliša i socijalne standarde; sa žaljenjem napominje da mađarska vlada narušava tržišno natjecanje u sektoru obnovljivih izvora energije nametanjem visokih poreza i kočenjem razvoja energetski učinkovitih tehnologija i tehnologija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora; poziva Komisiju da i dalje podupire korištenje obnovljivim izvorima energije u Europi kako bi se postigli ciljevi zaštite okoliša definirani desetogodišnjom strategijom Europske unije za rast Europa 2020.; traži od Komisije da se i dalje zalaže za uvođenje kriterija zaštite okoliša i socijalnih i radnih kriterija u postupke javne nabave;

72.  poziva Komisiju da u cijelosti preispita Uredbu Komisije (EU) br. 267/2010 u pogledu izuzeća određenih sporazuma u sektoru osiguranja jer razmjena informacija potrebnih za izračun rizika i zajedničko pokriće rizika povećava pravnu sigurnost i konkurentnost u sektoru, čime se omogućuje ulazak novih poduzeća na tržište, povećava izbor za potrošače i poboljšavaju gospodarski uvjeti;

73.  ističe potrebu za konceptualnom i političkom diferencijacijom između pravila tržišnog natjecanja i socijalne politike dotične države članice; prepoznaje da je svaka vlada obvezna intervenirati kako bi izbjegla da njezini građani oskudijevaju energijom;

74.  poziva Komisiju i države članice da smanje poreze na energetske proizvode i donesu djelotvorne mjere za borbu protiv energetskog siromaštva;

75.  podsjeća da je energetski sustav mrežna infrastruktura koja iziskuje posebno postupanje kako bi se omogućila i još više ojačala potrošnja vlastite energije;

76.  napominje da postojeći državni monopoli, poput onoga u sektoru igara na sreću, mogu dovesti do nepoštenih i protutržišnih praksi; skreće pozornost na to da postoji rizik da vlade država članica bez provođenja javnih natječaja za dodjelu koncesija, ili provođenjem javnih natječaja koju su netransparentni i sporni, imaju mogućnost dati prednost određenim poduzećima, čime se može stvoriti izrazito protutržišna klima; poziva Komisiju da strogo nadzire postojeće državne monopole i zakonitost natječaja za davanje koncesija kako bi spriječila svako prekomjerno narušavanje tržišnog natjecanja;

77.  poziva Komisiju da predloži izmjene Uredbe (EZ) br. 261/2004 kako bi se zajamčila jednaka zaštita za sve putnike na letovima iz trećih zemalja, neovisno o tome je li riječ o prijevozniku iz EU-a ili ne;

78.  podsjeća da se člankom 42. UFEU-a poljoprivrednom sektoru dodjeljuje poseban status kada je riječ o provedbi zakonodavstva o tržišnom natjecanju, što je potvrđeno tijekom posljednje reforme zajedničke poljoprivredne politike, tako što mu se odobrava niz odstupanja i izuzeća iz odredbi članka 101. UFEU-a; smatra da se zbog trenutačne krize u uzgajivačkom sektoru pogoršava već loš položaj poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom;

79.  smatra da su kolektivne aktivnosti proizvođačkih organizacija i njihovih udruženja, kao što su planiranje proizvodnje i pregovori o prodaji te, ovisno o slučaju, pregovaranje o ugovornim uvjetima, potrebne za postizanje ciljeva ZPP-a definiranih u članku 39. UFEU-a te bi se stoga na njih u načelu trebala primjenjivati pretpostavka usklađenosti s člankom 101. UFEU-a; napominje da se trenutačna odstupanja ne koriste u potpunosti i da nejasnost tih odstupanja, poteškoće u njihovoj primjeni te činjenica da ih nacionalna tijela za zaštitu tržišnog natjecanja nejednoliko primjenjuju ne pružaju poljoprivrednicima i njihovim organizacijama dovoljno pravne sigurnosti, što ih sprečava da se samoorganiziraju i podriva dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta; stoga poziva Komisiju da poboljša dostupne alate tako što će osigurati da se u sklopu politike zaštite tržišnog natjecanja bolje uzimaju u obzir specifičnosti poljoprivrednog sektora i da se razjasni područje primjene općeg odstupanja za poljoprivredu te posebnih pravila za mliječne proizvode, maslinovo ulje, goveđe i teleće meso te posebnih izuzeća u skladu s člankom 101. stavkom 3. UFEU-a;

80.  poziva Komisiju da se bori protiv nepoštenih trgovinskih praksi u lancu opskrbe hranom koje štete poljoprivrednicima i potrošačima i da protiv njih poduzme obvezujuće regulatorne mjere na razini EU-a; traži od Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da reagiraju na zabrinutost izazvanu kumulativnim učinkom koji koncentracija u sektoru distribucije na nacionalnoj razini i razvoj udruženja velikih distributera na međunarodnoj i europskoj razini imaju na početak lanca opskrbe hranom i na trgovce na malo i potrošače; smatra da se tim strukturnim promjenama mogu destabilizirati cijene te sniziti prihod poljoprivrednika i da se njima hrani zabrinutost oko mogućih strateških ulančavanja, niže razine tržišnog natjecanja i smanjenog manevarskog prostora za ulaganja u inovacije unutar lanca opskrbe hranom;

81.  naglašava da se politikom tržišnog natjecanja brane interesi potrošača, ali se ne uzimaju u obzir interesi poljoprivrednih proizvođača; ističe da se u okviru politike tržišnog natjecanja mora pridati jednaka važnost obrani interesa poljoprivrednih proizvođača kao što se pridaje obrani interesa potrošača tako što će se osigurati da su uvjeti tržišnog natjecanja i pristupa unutarnjem tržištu pošteni tako da se pogoduje ulaganjima, zapošljavanju, inovacijama, isplativosti bavljenja poljoprivredom te uravnoteženom razvoju ruralnih područja u EU-u;

82.  ustraje u tome da se pojam „poštene cijene” ne bi trebao smatrati najnižom mogućom cijenom, već se mora tumačiti razumno, a treba i dozvoliti poštenu naknadu za svakog aktera u lancu opskrbe hranom;

83.  poziva Komisiju da Parlamentu i Vijeću stavi na raspolaganje povijest slučajeva u kojima su se poljoprivrednici u različitim državama članicama koristili postojećim izuzećima iz primjene članka 225. Uredbe o jedinstvenom ZOT-u te da pojasni područje primjene takvih odstupanja, kao i pojedinačna izuzeća iz primjene pravila o tržišnom natjecanju utvrđena u članku 101. stavku 3. UFEU-a; poziva Komisiju da posebno pojasni mogu li se iz primjene zakonodavstva o tržišnom natjecanju izuzeti dogovori o održivosti u lancu opskrbe hranom koji su sklopljeni u cilju ispunjavanja društvenih zahtjeva i čije mjere nadilaze zakonom propisane zahtjeve ako se zahvaljujući njima unapređuje proizvodnja i promiču inovacije uz istodobno stvaranje koristi za potrošače;

84.  poziva Komisiju da obuhvatnije pristupi definiranju „vladajućeg položaja” poljoprivrednih poduzeća ili velikog broja tih poduzeća povezanih horizontalnim dogovorom, kao i definiranju njihove zloupotrebe takvog položaja, uzimajući u obzir stupanj koncentracije i ograničenja koja proistječu iz pregovaračke snage sektora poljoprivrednih ulaganja, prerade i maloprodaje;

85.  slaže se da se koncept „relevantnog tržišta” u okviru jedinstvenog poljoprivrednog tržišta treba razraditi i da ga se treba promatrati ponajprije na razini Unije, prije nego se u obzir uzmu niže razine, kako se strogim razgraničenjem područja djelatnosti poljoprivrednih poduzeća ne bi ugrozili napori uloženi u koncentraciju poljoprivredne ponude;

86.  smatra da se poljoprivrednicama mora u svim sektorima proizvodnje jamčiti pravo na kolektivno pregovaranje, pa i mogućnost primjene minimalnih cijena;

87.  vjeruje da bi se poljoprivrednici trebali angažirati u udruženjima proizvođača i iskoristiti njihov potencijal, uključujući proizvođačke zadruge, njihova udruženja i međusektorska tijela; poziva Komisiju da pospješi učinkovitost tih alata kolektivne samopomoći tako što će razjasniti i pojednostavniti pravila koja se primjenjuju na njih kako bi se ojačale pregovaračka moć i konkurentnost poljoprivrednika, štiteći pritom načela utvrđena u članku 39. UFEU-a;

88.  poziva Komisiju da se pobrine za brzu aktivaciju članka 222. Uredbe o jedinstvenom ZOT-u tijekom razdoblja znatnih tržišnih neravnoteža te da nastavi s ocjenom učinkovitosti te mjere kada se ona primjenjuje na tržište mljekarskih proizvoda kako bi mogla predložiti dodatne privremene prilagodbe zakonodavstva o tržišnom natjecanju i procedura tijekom razdoblja znatnih tržišnih neravnoteža;

89.  u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da su nedavno objavljene smjernice za primjenu tih specifičnih pravila; međutim, smatra da ta pravila nemaju dovoljan pravni doseg i da su kriteriji koje je potrebno ispuniti prestrogi i suviše neujednačeni među sektorima da daju potrebnu razinu pravne jasnoće i sigurnosti poljoprivrednicima koji žele iskoristiti ta odstupanja;

90.  smatra da uvrštavanje tržišta maslinovog ulja u relevantnog tržišta ne odgovara u potpunosti uvjetima koji trenutačno na njemu vladaju i stoga predlaže da se s tržištem maslinovog ulja za potrošače postupa kao s jedinstvenim tržištem kako bi se unaprijedila provedba pravila iz članka 169. Uredbe o jedinstvenom ZOT-u;

91.  smatra da zbog fluktuacija u proizvodnji maslinovog ulja koje su uglavnom posljedica vremenskih uvjeta, a kako bi se zajamčilo ostvarivanje ciljeva organizacija proizvođača i udruženja tih organizacija, treba voditi računa o slučajevima kada su te organizacije prisiljene otkupiti maslinovo ulje od nečlanova te pritom zajamčiti da je u odnosu na stavljanje na tržište proizvoda vlastitih članova ta aktivnost samo pomoćnog karaktera;

92.  predlaže da se područje primjene pravila iz članka 170. za proizvodnju govedine i teletine proširi na sektor tova stoke kako bi se osigurala njihova bolja provedba;

93.  u kontekstu ukidanja kvota u sektoru šećera pozdravlja ugovorni okvir(13) koji se još uvijek primjenjuje na uzgajivače šećerne repice, njihove organizacije i prerađivače šećera i koji im dozvoljava da pregovaraju o uvjetima podjele vrijednosti, ovisno o događajima na tržištu šećera ili drugim tržištima sirovina; poziva države članice da osiguraju da se ta mogućnost ponudi svim operatorima u sektoru kako bi se postigli ciljevi Uredbe o jedinstvenom ZOT-u, čime bi se osigurala dobra ravnoteža prava i obveza za poduzeća iz sektora šećera i proizvođača šećerne repice;

94.  poziva Komisiju da ocijeni jačinu utjecaja koji trgovci na malo imaju na poduzeća koja proizvode njihove proizvode vlastite robne marke;

95.  ponovno iznosi stav Parlamenta(14) koji zagovara usvajanje okvirnog zakonodavstva na razini EU-a kako bi se riješio problem nepoštenih trgovinskih praksi u lancu opskrbe hranom; ističe da se tim zakonodavstvom mora osigurati prilika poljoprivrednicima i potrošačima da se okoriste poštenim uvjetima prodaje i kupnje;

96.  smatra da je cjelovita i zadovoljavajuća provedba „mliječnog paketa”(15) preduvjet za jačanje sektora mlijeka i mliječnih proizvoda i poziva Europsku komisiju da predloži produženje primjene „mliječnog paketa” na razdoblje nakon sredine 2020-ih i da razmotri mogućnost širenja područja primjene tih propisa i na druge poljoprivredne sektore;

97.  prima na znanje zaključke studije Glavne uprave za tržišno natjecanje naslovljene „Ekonomski utjecaj suvremene maloprodaje na izbor i inovacije u prehrambenom sektoru EU-a”, među ostalima taj da možda postoji negativna korelacija između inovacija i probijanja proizvoda robne marke na tržište hrane; poziva Europsku komisiju da Europski parlament obavijesti o opsegu tekućih rasprava s ciljem da se utvrdi dovodi li ta negativna korelacija do smanjenja inovacija i raznolikosti proizvoda dostupnih potrošačima i koje bi dugoročne posljedice to moglo imati na lanac opskrbe i situaciju poljoprivrednika;

98.  ponavlja da je potrebno postupno razvijati okvir EU-a za tržišno natjecanje kako bi se u praćenje lanca opskrbe hranom u Europi uvrstili pokazatelji Organizacije Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu koji se koriste za procjenu održivosti prehrambenih i poljoprivrednih sustava (SAFA), uključujući pokazatelje u poglavljima „Poštene cijene i transparentni ugovori” (S.2.1.1) i „Pravo dobavljača” (S2.2.1);

99.  ističe da bi prekomjerno oporezivanje bilo kojeg sektora moglo lako uništiti tržišno natjecanje, a bilo bi i protivno interesima potrošača;

100.  poziva da se nastavi raditi na razvoju europskog instrumenta za praćenje cijena prehrambenih proizvoda kako bi se s pomoću boljih i u većoj mjeri raščlanjenih podataka pospješilo otkrivanje kriza u poljoprivredno-prehrambenom sektoru; u tom pogledu ističe potrebu za time da organizacije poljoprivrednika sudjeluju u prikupljanju i pojašnjavanju podataka;

101.  poziva Komisiju da propisno vodi računa o učinku eventualnih poremećaja na tržištu koje bi trgovinski sporazumi s trećim zemljama mogli prouzročiti za poljoprivredne proizvođače u Europi s obzirom na osjetljivu financijsku situaciju u kojoj se nalaze i njihovu ključnu ulogu u našem društvu; smatra da bi Komisija posebnu pozornost trebala posvetiti sporazumima s onim zemljama koje imaju znatno manje propisa u poljoprivredi i zdravstvu od EU-a;

102.  poziva Komisiju da, s obzirom na činjenicu da narušavanje dovodi do fragmentacije tržišta te potencijal velikih supermarketa koji dominiraju tržištem da naruše tržišno natjecanje u lancima opskrbe, istraži narav i bit narušavanja natjecanja na tržištu trgovine na malo te da ispita učinak teritorijalnih ograničenja u opskrbi na trgovce; ističe važnost toga da svi dionici objave relevantne informacije; snažno potiče Komisiju da se ponovno počne baviti pitanjima održavanja cijena u maloprodaji;

103.  vjeruje da bi Komisija trebala dodatno pojačati povezanost politike tržišnog natjecanja i prometne politike; napominje da se u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 21/2014 navodi kako bi povezanost u Europi trebala biti temeljena na gospodarskoj održivosti, osim u posebnim slučajevima posebnih slučajeva regionalnih zračnih luka ili zračnih luka u zabačenim područjima; žali zbog činjenice da ulaganja u zračne luke nisu uvijek proizvela željene učinke; stoga poziva Komisiju da prepozna uspješne i neuspješne projekte razvoja zračnih luka; poziva Komisiju da revidira Uredbu (EZ) br. 868/2004 kako bi se osnažila tržišna pozicija zrakoplovne industrije EU-a, učinkovitije spriječilo nepošteno tržišno natjecanje, zajamčila uzajamnost i uklonile nepoštene prakse, kao što su subvencije i državne potpore koje se dodjeljuju zračnim prijevoznicima iz određenih trećih zemalja; poziva Komisiju da istraži jesu li određene prakse koje se temelje na postojećim bilateralnim sporazuma o uslugama zračnog prijevoza, koje su države članice potpisale sa zemljama koje nisu članice EU-a, štetne za pošteno tržišno natjecanje među prijevoznicima i zračnim lukama i jesu li one protivne interesima europskih potrošača; također poziva Komisiju da se učinkovito bori protiv praksi protivnih načelima tržišnog natjecanja koje potencijalno ugrožavaju mogućnost europskih potrošača da koriste različite internetske kanale, među kojima su usluge za usporedbu rezultata metaistraživanja i internetski putnički agenti;

104.  poziva Komisiju i države članice da pokažu snažniju političku volju za daljnjim produbljenjem i jačanjem jedinstvenog tržišta prometa te za uspostavom jednakih uvjeta za sve kako bi se zajamčilo otvoreno i pošteno tržišno natjecanje između javnih i privatnih subjekata u prometnom, poštanskom i turističkom sektoru, pri čemu treba poštovati druge politike, ciljeve i načela EU-a, uključujući socijalnu dimenziju, što je važno za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta prometa;

105.  ističe važnost koju povezanost i prometne infrastrukture imaju za preživljavanje, gospodarski razvoj i pružanje javnih i privatnih usluga u regionalnim i udaljenim područjima;

106.  stoga se nada da će uspostava globalne mreže TEN-T biti dovršena;

107.  ističe da potreba da se prava radnika u prometnom sektoru djelotvornije zaštite od zlouporabe ne bi trebala biti izgovor za ograničenje slobodnog tržišnog natjecanja među subjektima iz različitih država članica; poziva Komisiju da poštuje načela proporcionalnosti i supsidijarnosti prilikom sastavljanja zakona koji će imati znatan utjecaj na funkcioniranje jedinstvenog prometnog tržišta;

108.  prima na znanje izazove s kojima su zbog nastajanja jedinstvenog digitalnog tržišta suočeni poštanski operatori; ističe da uspjeh tog ambicioznog projekta, posebno u području trgovine na internetu, u velikoj mjeri ovisi o obliku koji će poprimiti tržište poštanskih usluga isporuke pošiljki; ističe potrebu da se zajamče pošteni i ujednačeni uvjeti prekograničnog tržišnog natjecanja za privatne subjekte i javne operatore koji pružaju komercijalne usluge;

109.  naglašava da svaka politika tržišnog natjecanja treba poštovati socijalna prava svih operatora u dotičnim sektorima;

110.  naglašava činjenicu da države članice često loše provode zakonodavstvo EU-a u području prometa i da ne poštuju načela iz Ugovora, posebno ako središnja vlast ima monopol nad upravljanjem prometnim sektorom; poziva Komisiju i države članice da pravilno provode i izvršavaju postojeće zakonodavstvo EU-a, što je ključno za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, kako bi se ostvarila dodatna korist za poduzeća i industriju, potrošače, socijalne uvjete radnika i okoliš;

111.  ističe važnost uklanjanja fizičkih, tehničkih i regulatornih prepreka između država članica kako bi se spriječila fragmentiranost jedinstvenog tržišta i potakla prekogranična mobilnost i teritorijalna suradnja te kako bi se na taj način potaklo tržišno natjecanje;

112.  skreće pozornost Komisiji na neizravne prepreke tržišnom natjecanju koje proizlaze iz razlika u pravilima o oporezivanju, sigurnosti, razlika u razdobljima vožnje i odmora, homologaciji i putničkim pravima;

113.  pozdravlja napredak postignut u području digitalnih tehnologija u prometnom i turističkom sektoru, zahvaljujući kojima se promiče tržišno natjecanje, otvaraju radna mjesta, olakšava pristup MSP-ova većim tržištima te se ostvaruju konkretne koristi za potrošače; ističe da će digitalizacija i dobrodošao razvoj ekonomije suradnje uzrokovati znatne promjene u operativnom okruženju tih sektora i da je potreban primjeren i jasan pravni okvir kako bi se iskoristile prednosti procesa digitalizacije;

114.  ističe da subjekti koji djeluju na osnovi novih poslovnih modela pozitivno utječu na tržište EU-a u području prometa i turizma, posebno time što usluge postaju pristupačnije i kvalitetnije;

115.  pozdravlja namjeru Komisije da sklopi vanjske sporazume o zračnom prometu s nekoliko ključnih zemalja i regija u svijetu; smatra da će se tako ne samo poboljšati pristup tržištu, već i otvoriti nove poslovne prilike za europski sektor zrakoplovstva s vodećom pozicijom u svijetu, otvoriti visokokvalitetna radna mjesta, očuvati strogi standardi sigurnosti, uzeti u obzir prava radnika u tom sektoru i ostvariti korist za potrošače; ističe da Parlament ima važnu ulogu u tim pregovorima;

116.  poziva Komisiju da u okviru pregovora o vanjskim sporazumima o zračnom prometu uvrsti klauzulu o poštenom tržišnom natjecanju kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve;

117.  smatra da je u okviru lučkih usluga potrebno uspostaviti sve otvoreniji, konkurentniji i transparentniji regulatorni okvir za javne luke u Europi, pri čemu treba stvoriti dodatne prilike za zapošljavanje;

118.  vjeruje da potrošači mogu imati koristi od veće konkurencije nastale postupnim otvaranjem europskog tržišta cestovnog prijevoza tereta, ali oštro osuđuje činjenicu da određene mjere koje se primjenjuju u nekim državama članicama ugrožavaju cjelovitost jedinstvenog tržišta u tom području; podržava stav Komisije kada je riječ o suočavanju s tim mjerama;

119.  nada se da to otvaranje tržišta prijevoza tereta neće biti dodatni uzrok socijalnog dampinga te također žali zbog pojave fiktivnih poduzeća;

120.  nadalje, žali zbog toga što se u politici EU-a pitanju manjih kombija nije pristupilo na odgovarajući način usprkos tome što se sve više koriste za izbjegavanje pravilne primjene zakonodavstva o zapošljavanju, sigurnosti i zaštiti okoliša;

121.  poziva Komisiju da pomno prati trendove oligopolističkog dampinga cijena, posebno u zrakoplovstvu i sektoru autobusnog prijevoza na dugim relacijama, te inzistira na ispravnoj primjeni prava EU-a i na poštenim i jednakim uvjetima tržišnog natjecanja u intermodalnom prijevozu;

122.  poziva na brzo zaključenje pregovora o četvrtom željezničkom paketu i smatra da bi se time željeznički prijevoz putnika time trebao dodatno otvoriti za konkurenciju i da bi se trebala poboljšati učinkovitost željezničkog sektora, jamčeći pritom kvalitetu i kontinuitet obveza javnih usluga;

123.  pozdravlja donošenje tehničkog stupa četvrtog željezničkog paketa i smatra da će se time povećati sigurnost željeznica i istovremeno ukloniti tehničke prepreke tržišnom natjecanju zahvaljujući interoperabilnosti;

124.  ističe važnost turizma kao ključnog pokretača gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta te poziva Komisiju da zauzme proaktivan pristup promicanju konkurentnosti europskog turističkog sektora i uspostavi pogodnog okruženja za njegov rast i razvoj;

125.  podsjeća da su poštanske usluge, a posebno prekogranična dostava paketa, od temeljne važnosti za razvoj sektora e-trgovine širom EU-a; pozdravlja protumonopolsku istragu Komisije u području sektora e-trgovine i potiče je da i dalje prati razvoj poštanskog tržišta i tržišta dostave paketa;

126.  naglašava da je potrebno financirati projekte održivog, pristupačnog, sigurnog prometa koji mogu doprinijeti boljem funkcioniranju cijelog europskog prometnog sustava;

127.  poziva na upotrebu sredstava EU-a, poput Instrumenta za povezivanje Europe, Kohezijskog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Obzora 2020., u cilju razvoja europske prometne infrastrukture i povećanja broja i kvalitete usluga;

128.  poziva države članice da posvete dovoljno pozornosti dovršavanju prekograničnih infrastrukturnih projekata i da svoje najvažnije prometne planove koordiniraju sa susjednim državama članicama;

129.  smatra da je važno u potpunosti iskoristiti inovativne financijske instrumente, poput Europskog fonda za strateška ulaganja, koji su pogodni za financiranje projekata u sektoru prometa s ciljem poticanja rasta i konkurentnosti; međutim naglašava da sredstva namijenjena za jamstveni fond EFSU-a ne mogu biti na štetu Instrumenta za povezivanje Europe i Obzora 2020., ključnih instrumenata za razvoj zajedničkog tržišta u prometnom sektoru;

130.  ističe da bi potpuno otvaranje tržišta željezničkog prometa moglo imati niz pozitivnih posljedica za operatore i putnike iz svih država članica; međutim napominje da je u okviru tog postupka potrebno uzeti u obzir različite stupnjeve razvoja željezničke infrastrukture u državama članicama; ističe potrebu da se u idućem višegodišnjem financijskom okviru zadrže trenutačne razine ulaganja za uklanjanje razlika u željezničkoj infrastrukturi;

131.  ističe da potreba da se prava radnika u prometnom sektoru djelotvornije zaštite od zlouporabe ne bi trebala biti izgovor za ograničenje slobodnog tržišnog natjecanja među subjektima iz različitih država članica; poziva Komisiju da poštuje načela proporcionalnosti i supsidijarnosti prilikom sastavljanja zakona koji će imati znatan utjecaj na funkcioniranje jedinstvenog prometnog tržišta;

132.  potiče Komisiju da iznese analitičke metode za definiranje novih relevantnih tržišta povezanih s digitalizacijom gospodarstva, a posebno s pojavom konvergencije tehnologija i velike komercijalne uporabe osobnih podataka;

133.  poziva države članice da uklone koncesije za ceste oko urbanih područja, u slučaju kad podrazumijevaju plaćanje cestarine, kako bi se zajamčila stvarna konkurentnost među europskim cestovnim prijevoznim poduzećima;

134.  traži od Komisije da istraži slučajeve navodnih prijevara u vezi s PDV-om u sektoru svinjogojstva; žali zbog toga što Komisija još nije pokrenula istragu o tome, unatoč pritužbama koje je dobila od udruga poljoprivrednika;

135.  smatra da korisnik ne bi trebao plaćati naknadu za tekući i štedni račun, osim ako su povezani s posebnim uslugama;

136.  ponovno izražava zabrinutost (kao što je naveo u svojoj rezoluciji od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u Europskoj uniji(16)) zbog restriktivne definicije socijalnog stanovanja koju je Komisija utvrdila u okviru politike tržišnog natjecanja; poziva Komisiju da pojasni tu definiciju na temelju razmjene dobrih praksi i iskustava među državama članicama i da pritom uzme u obzir činjenicu da je politika socijalnog stanovanja u različitim državama članicama, regijama i lokalnim zajednicama različito osmišljena i da se različito vodi;

137.  žali zbog toga što Komisija nije brzo i odlučno reagirala na pokušaje nekih država članica da ograniče slobodno tržišno natjecanje u prometnom sektoru; poziva na ukidanje tih praksi i na poduzimanje svih mogućih mjera kako bi se zajamčio jednak pristup jedinstvenom tržištu po jednakim uvjetima za subjekte iz svih država članica koji djeluju u tom sektoru;

138.  smatra da je važno zajamčiti konkurenciju na europskom unutarnjem tržištu financijskih usluga, uključujući i osiguranja te da se imajući to u vidu treba omogućiti njihova prekogranična dostupnost;

139.  ponovno poziva Komisiju da objavi rezultate aktualnih istraga o konkurentnom postupanju u sektorima opskrbe hranom, energetike, prijevoza i medija;

140.  odbija zahtjev u skladu s kojim korisnik, da bi koristio njihove usluge, mora imati stalno prebivalište u državi članici u kojoj financijska institucija ili osiguravatelj imaju sjedište, jer je to u suprotnosti s ciljem unutarnjeg tržišta maloprodajnih financijskih usluga;

141.  poziva na to da se smjesta ispita zabrinutost u vezi s tržišnim natjecanjem u sektoru motoutrka Formule 1;

142.  poziva Komisiju da pri razvoju i provedbi politike tržišnog natjecanja uzme u obzir činjenicu da najveći broj poduzeća u EU-u čine mikropoduzeća i mala i srednja poduzeća; u tom kontekstu naglašava potrebu za razumljivim pravilima tržišnog natjecanja za manja poduzeća koja unutar jedinstvenog tržišta žele poslovati na internetu i preko granica;

143.  isto tako, podsjeća Komisiju da financijske institucije i dalje otkazuju platne kartice ako se njihov nositelj preseli u drugu državu članicu te traži da se donesu mjere u tom području, koje bi uključivale i upozoravanje nacionalnih vlasti;

144.  ističe potrebu da se borbom protiv zlouporaba u farmaceutskoj industriji zajamči pristup lijekovima; napominje da je potrebno poticati uporabu generičkih lijekova u zdravstvenim sustavima država članica kada su takvi lijekovi dostupni;

145.  ističe da je pristup gotovini preko bankomata jedna od osnovnih usluga koja treba biti na raspolaganju bez ikakvih diskriminirajućih, protutržišnih ili nepoštenih praksi i da stoga ne smije iziskivati pretjerano velike troškove;

146.  ističe potrebu za borbom protiv nepoštenih kolektivnih bojkota koji se definiraju kao situacije u kojima skupina konkurenata dogovori isključivanje aktualnog ili potencijalnog konkurenta, to jest kao ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj;

147.  izražava zabrinutost zbog skandala sa slučajevima „kružnih vrata” u tijelima EU-a , a naročito zbog slučaja bivše povjerenice za tržišno natjecanje Neelie Kroes koja ne samo da će lobirati za Uber, nego je i dovedena u vezu s otkrićima u slučaju Bahamas Leaksa;

Ususret učinkovitijem radu nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje

148.  pozdravlja decentraliziranu provedbu pravila tržišnog natjecanja EU-a u Europi, ali smatra da učinkovitost zaštite građana i poduzeća od praksi kojima se narušava tržišno natjecanje ne bi trebala ovisiti samo o državi članici rezidentnosti; smatra da je Uredba (EZ) br. 1/2003 o provedbi pravila o tržišnom natjecanju uvelike doprinijela stvaranju ravnopravnih polazišnih uvjeta za poduzeća na cijelom europskom jedinstvenom tržištu; no ističe da između nacionalnih sustava i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje i dalje postoje razlike, posebno u pogledu neovisnosti, utvrđivanja novčanih kazni i pokajničkih programa; smatra da su učinkovite i jednake postupovne odredbe od ključne važnosti za provedbu protumonopolskih propisa EU-a i jamčenje pravne sigurnosti za potrošače i poduzeća; poziva tijela država članica nadležna za tržišno natjecanje da u velikoj mjeri iskoriste mogućnosti europske suradnje u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje (ECN);

149.  stoga smatra neophodnim da nacionalna tijela na području EU-a nadležna za tržišno natjecanje imaju sredstva i instrumente koji su im potrebni za učinkovito provođenje pravila EU-a o tržišnom natjecanju, uključujući alate za otkrivanje, rješavanje i kažnjavanje kršenja pravila te pokajničke programe kako bi poduzeća mogla priznati postojanje kartela u Europi;

150.  ponavlja da je neovisnost tijela nadležnih za tržišno natjecanje od najveće važnosti te da ona uključuje osiguravanje dostatnih resursa koji su im potrebni za obavljanje zadaća;

151.  u tom kontekstu pozdravlja savjetovanja Komisije koja će vjerojatno dovesti do zakonodavnog prijedloga za jačanje instrumenata nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje za provedbu i sankcije odnosno do takozvane mreže ECN+; ponavlja da to što su različita tijela odgovorna za provedbu u istim ili povezanim slučajevima nosi rizik od preklapanja i potencijalno neusklađenih mjera, čime se umanjuje pravna sigurnost i stvaraju nepotrebni troškovi za poduzeća; stoga poziva Komisiju da iznese prijedlog djelovanja EU-a u cilju toga da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje učinkovitije i na dosljedan i usklađen način provode pravila kako bi se mogao realizirati puni potencijal decentraliziranog sustava provedbe prava tržišnog natjecanja EU-a; traži da se u okviru postupka suodlučivanja u potpunosti uključi Parlament;

152.  ističe da je međunarodna suradnja među tijelima nadležnim za tržišno natjecanje nužna u globaliziranom svijetu; stoga podržava angažiranost Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje u Međunarodnoj mreži za tržišno natjecanje; poziva Komisiju da preispita mogućnost da se s još više trećih zemalja sklope sporazumi o tržišnom natjecanju, kojima se omogućuje razmjena informacija među tijelima koja vode istrage na području tržišnog natjecanja; naglašava da sporazumi o tržišnom natjecanju koji su dosad sklopljeni sa Švicarskom i s Kanadom mogu služiti kao primjer za buduće sporazume te vrste; također smatra da bi međunarodni sporazumi o trgovini i ulaganjima trebali sadržavati iscrpno poglavlje o tržišnom natjecanju;

153.  poziva Komisiju da, ne dovodeći u pitanje neovisnost nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje, procijeni u kojoj se mjeri nacionalne sankcije za kršenja pravila razlikuju među državama članicama i ispita je li moguće i poželjno umanjiti te razlike;

154.  smatra presudnim da Komisija nastavi promicati prisniju suradnju nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje u EU-u;

155.  vjeruje da je neovisnost Glavne uprave za tržišno natjecanje najvažnija za uspješno ostvarenje njezinih ciljeva; ponovno poziva da se odjeli u kojima se smjernice sastavljaju strogo odvoje od odjela koji su odgovorni za primjenu tih smjernica; poziva Komisiju da preusmjeri dostatne financijske i ljudske resurse Glavnoj upravi za tržišno natjecanje; traži da Komisija ima inženjere s dostatnim tehničkim znanjem kada istražuje poduzeća visoke tehnologije; poziva Komisiju da uskladi etička pravila koja bi vrijedila za tim glavnog ekonomista Glavne uprave za tržišno natjecanje s praksom drugih dužnosnika Komisije;

Demokratsko jačanje politike tržišnog natjecanja

156.  pozdravlja nastojanja gđe Vestager, aktualne povjerenice za tržišno natjecanje, oko održavanja redovitoga strukturiranog dijaloga s Parlamentom, prije svega s Odborom za ekonomsku i monetarnu politiku i Radnom skupinom za politiku tržišnog natjecanja; traži od Komisije da pruži detaljnije povratne informacije o konkretnim zahtjevima iz godišnjeg izvješća Parlamenta o tržišnom natjecanju; smatra da bi strukturirani dijalog posvećen tomu mogao doprinijeti iscrpnijim mjerama u nastavku na godišnja izvješća o tržišnom natjecanju;

157.  pozdravlja inicijative Komisije za javno savjetovanje pri provedbi kontrole spajanja i poziva je da s Parlamentom raspravi o njegovim rezultatima

158.  poziva na proširenje dijaloga između europskih institucija i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje, a posebno na to da se njime obuhvate razmjene gledišta s odborima Europskog parlamenta

159.  ponavlja svoj poziv Komisiji da u obvezujuće pravne propise uvrsti smjernice o utvrđivanju novčanih kazni;

Međunarodna dimenzija politike tržišnog natjecanja

160.  pozdravlja činjenicu da se Komisija zalaže za otvorenu i konstruktivnu razmjenu u pitanjima globalnoga tržišnog natjecanja; pozdravlja napredak u vezi s odredbama o tržišnom natjecanju u nekim sporazumima o slobodnoj trgovini, no također poziva Komisiju da nastavi raditi na tome da odredbe o tržišnom natjecanju i državnim potporama budu dio svih pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini;

161.  ističe da pošteno tržišno natjecanje u područjima trgovine, usluga i ulaganja ima pozitivan učinak na socijalni i gospodarski razvoj za EU i trgovinske partnere EU-a; poziva Komisiju i Vijeće da brzo nastave s radom na modernizaciji instrumenata trgovinske zaštite koji su potrebni kako bi se zajamčilo pošteno tržišno natjecanje na tržištu Unije te smatra da bi se trgovinskim sporazumima sustavno trebali rješavati problemi nepoštene trgovinske praske trećih zemalja;

162.  poziva Komisiju da surađuje s trgovinskim partnerima kako bi osigurala da njihova tržišta budu otvorenija poduzećima iz EU-a, pogotovo u području energije, prometa, telekomunikacija, javne nabave i usluga, uključujući usluge pružene u okviru obavljanja reguliranih profesija;

163.  poziva Komisiju da u sve trgovinske sporazume uključi ambiciozne odredbe o tržišnom natjecanju te da provodi učinkovit nadzor kako bi utvrdila primjenjuju li strane sporazuma pravilno elemente tih odredbi koji se odnose na sva pravila, uključujući odredbe o državnim potporama, te u odnosu na sve gospodarske subjekte;

164.  naglašava važnost podržavanja zemalja u razvoju u njihovim naporima da u praksi promiču i provode pravila tržišnog natjecanja;

165.  poziva Komisiju da podrži napore za uspostavljanje sveobuhvatne baze podataka prilagođene korisnicima u kojoj će se nalaziti odredbe o tržišnom natjecanju prikupljene iz sporazuma o slobodnoj trgovini i kojom bi moglo upravljati Tajništvo WTO-a;

166.  pozdravlja napredak u smanjivanju izvoznih subvencija postignut na Ministarskoj konferenciji WTO-a u Nairobiju kako bi se zajamčilo nenarušeno odvijanje tržišnog natjecanja na međunarodnim poljoprivrednim tržištima; u tom kontekstu ističe osjetljivost poljoprivrednog sektora te potrebu da se poduzmu jasne i učinkovite mjere, između ostalog u okviru sporazuma WTO-a, što će dozvoliti europskim proizvođačima da ostanu konkurentni na međunarodnim tržištima;

167.  ponavlja da je jednak pristup prirodnim resursima, uključujući energente, presudan za pošteno i ravnopravno natjecanje na svjetskom tržištu te poziva Komisiju da u trgovinske sporazume uključi odredbe kojima se poboljšava pristup takvim resursima, uključujući odredbe o praksama poduzeća u državnom vlasništvu kojima se narušava tržišno natjecanje te o nediskriminaciji i tranzitu;

168.  ističe da je politika tržišnog natjecanja važan element unutarnjeg tržišta, kao što je navedeno u Ugovoru; ponavlja da je za jačanje održivog rasta, zapošljavanja i inovacija u EU-u potrebno konkurentno i potpuno funkcionalno jedinstveno tržište i da su napori u cilju očuvanja poštenog tržišnog natjecanja u EU-u u cjelini u interesu potrošača, start-up poduzeća i malih i srednjih poduzeća; smatra da se provedba zakonodavstva EU-a ne bi smjela slabiti korištenjem EU Pilota umjesto službenog postupka zbog povrede te da je potrebno nastojati očuvati tržišno natjecanje;

169.  potiče Komisiju da svoje napore za osiguravanje poštenog tržišnog natjecanja ne ulaže isključivo u istaknute slučajeve protiv poznatih velikih trgovačkih društava; podsjeća Komisiju da je osiguravanje poštenog tržišnog natjecanja važno i za mala i srednja poduzeća;

170.  poziva na jačanje slobode izbora za potrošače; smatra da pravo na prenosivost podataka koje je utvrđeno u Općoj uredbi o zaštiti podataka predstavlja dobar pristup jačanju potrošačkih prava i tržišnog natjecanja; ističe da je potrebno proučiti kako bi se mogla ojačati interoperabilnost među digitalnim mrežama uz pomoć otvorenih standarda i sučelja;

171.  poziva Komisiju da ispita i ispravi situaciju u kojoj se nalaze neovisni trgovci na malo, kojima je propisima o tržišnom natjecanju dopuštena međusobna suradnja u okviru njihovih tradicionalnih trgovina, ali ih se optužuje za nepošteno tržišno natjecanje ako zajednički sudjeluju u uslugama e-trgovine;

172.  poziva Komisiju da se pobrine za to da se pravila EU-a o javnoj nabavi pravovremeno provedu, posebice u pogledu razvoja e-nabave i novih odredbi kojima se potiče podjela ugovora na grupe, što je nužno za poticanje inovacija i konkurentnosti te za podupiranje malih i srednjih poduzeća na tržištima nabave;

173.  poziva Komisiju da preko normizacije spriječi stvaranje monopola ili zatvorenih vrijednosnih lanaca; smatra da je potrebno uvesti žalbeni postupak kako bi se revidirale norme za koje postoji opasnost da će utjecati na konkurentnost;

174.  izražava zabrinutost zbog razine koncentracije u nekim sektorima, kao što su kemijski sektor, u svjetlu nedavnih spajanja; traži od Komisije da pojasni kako omogućava ulazak na tržište, posebice za start-up poduzeća; traži od Komisije da prouči treba li tržišnu moć poduzeća koja proizlazi iz informacija i podataka, te iz rukovanja takvim informacijama i podacima, kao i broj korisnika, uzeti u obzir kao kriterij ispitivanja za nadzor spajanja; poziva da se prouči može li objedinjavanje podataka i informacija, osobito o potrošačima, rezultirati narušavanjem tržišnog natjecanja;

175.  smatra da je konkurentnost u telekomunikacijskom sektoru ključna za poticanje inovacija i ulaganja u mreže, kao i za pružanje izbora usluga za potrošače; smatra da je širenje širokopojasne mreže ključno za dovršenje jedinstvenog digitalnog tržišta; s tim u vezi pozdravlja činjenicu da će Komisija pri primjeni Smjernica u vezi s državnim potporama za širokopojasne mreže uzeti u obzir strateške ciljeve u području povezivosti, kako je utvrđeno u paketu mjera za telekomunikacije;

176.  napominje da se u najnovijem izvješću Europskog revizorskog suda o neusklađenosti s pravilima o državnim potporama u kohezijskoj politici govori o znatnoj razini neusklađenosti te poziva na to da se provede niz preporuka; izražava zabrinutost zbog tih zaključaka jer takva situacija narušava dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta te stoga poziva Komisiju da uzme u obzir preporuke Revizorskog suda i da uloži veće napore kako bi se izbjegli daljnji nedostatci;

177.  podržava mjere za suzbijanje kartela koje provodi Komisija kao što su nedavne mjere u maloprodajnom prehrambenom sektoru i sektoru optičkih diskovnih pogona čiji je cilj jamčenje poštenih cijena za potrošače;

178.  traži od Komisije da ispita postoje li razlike u prodaji proizvoda na jedinstvenom tržištu koje bi mogle imati negativan utjecaj na lokalne proizvođače, posebno mala i srednja poduzeća;

179.  napominje da je u svojoj Rezoluciji o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja za 2014. Parlament pozvao Komisiju da pažljivo nadzire saveze između glavnih distributera u Europi te pozdravlja to što je Komisija izrazila spremnost na raspravu o posljedicama takvih saveza za proizvođače i potrošače u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje;

o
o   o

180.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim i, po potrebi, regionalnim tijelima nadležnim za tržišno natjecanje.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0310.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0292.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0346.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0004.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0051.
(6) SL L 123, 19.5.2015., str. 1.
(7) SL L 187, 26.6.2014., str.1.
(8) SL L 24, 29.1.2004., str.1.
(9) Usvojeni tekst, P8_TA(2015)0394.
(10) SL L 347, 20.12.2013., str. 671.
(11) SL L 335, 18.12.2010., str. 43.
(12) Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 24/2016: „Potrebno je ulagati veće napore za podizanje razine osviještenosti o pravilima o državnim potporama u kohezijskoj politici i za osiguravanje usklađenosti s njima” http://www.eca.europa.eu/Lists/ECADocuments/SR16_24/SR_STATE_AIDS_HR.pdf
(13) Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/1166 od 17. svibnja 2016. o izmjeni Priloga X. Uredbi (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu uvjeta otkupa šećerne repe u sektoru šećera od 1. listopada 2017. (SL L 193, 19.7.2016., str. 17.). .
(14) Rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom (P8_TA(2016)0250).
(15) Uredba (EU) br. 261/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu ugovornih odnosa u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda ( SL L 94, 30.3.2012., str. 38.).
(16) SL C 65, 19.2.2016., str. 40.


Promicanje rodne ravnopravnosti u istraživanjima o mentalnom zdravlju i kliničkim istraživanjima
PDF 503kWORD 69k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o promicanju ravnopravnosti spolova u istraživanjima o mentalnom zdravlju i kliničkim istraživanjima (2016/2096(INI))
P8_TA(2017)0028A8-0380/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 19. i 168., koji među ciljevima svih politika Unije navodi i jamčenje „visokog stupnja zaštite zdravlja ljudi”,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 21., 23. i 35.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 536/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi te o stavljanju izvan snage Direktive 2001/20/EZ,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2001/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o usklađivanju zakonodavstava i drugih propisa država članica koji se odnose na provedbu dobre kliničke prakse prilikom provođenja kliničkih ispitivanja lijekova za humanu uporabu (Direktiva o kliničkim ispitivanjima),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Europske komisije „Poboljšanje mentalnog zdravlja stanovništva: ususret strategiji za mentalno zdravlje za Europsku uniju” (COM(2005)0484),

–  uzimajući u obzir Kompas EU-a za djelovanje u pogledu mentalnog zdravlja i dobrobiti,

–  uzimajući u obzir Sveobuhvatni akcijski plan Svjetske zdravstvene organizacije za mentalno zdravlje za razdoblje 2013. – 2020.,

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju Svjetske zdravstvene organizacije za zdravlje žena, djece i adolescenata za razdoblje 2016. – 2030.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o mentalnom zdravlju za Europu iz 2005. koju su potpisale Svjetska zdravstvena organizacija, Europska komisija i Vijeće Europe,

–  uzimajući u obzir Europski akcijski plan za mentalno zdravlje 2013. – 2020. koji je donijela Svjetska zdravstvena organizacija,

–  uzimajući u obzir Europski pakt za mentalno zdravlje i dobrobit iz 2008.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku akciju za mentalno zdravlje i dobrobit (2013. – 2016.) koju je pokrenula Komisija,

–  uzimajući u obzir Opću napomenu br.14 Odbora za gospodarska, socijalna i kulturna prava o pravu na najviši mogući standard zdravlja (dokument UN-a E/C.12/2000/4 i njegovu Opću napomenu br. 20 o nediskriminaciji u području gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava, dokument UN-a E/C.12/GC/2009),

–  uzimajući u obzir preporuku CM/Rec(2010)5 Odbora ministara/ ministrica državama članicama o mjerama za suzbijanje diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0380/2016),

A.  budući da je pravo na najviši mogući standard tjelesnog i mentalnog zdravlja temeljno ljudsko pravo i uključuje obvezu nediskriminacije; budući da bi svi trebali imati pristup zdravstvenoj zaštiti; budući da je pristup zaštiti mentalnog zdravlja iznimno važno pitanje za poboljšanje kvalitete života građana Europe, jačanje socijalne uključenosti te jamčenje gospodarskog i kulturnog razvoja u Uniji;

B.  budući da se zbog trenutačnog stanja u svijetu, na koje su utjecali dugotrajna ekonomska kriza i nagli porast nezaposlenosti, osobito među mladima i ženama, sve češće javljaju problemi povezani s mentalnim zdravljem kao što su depresija, bipolarni poremećaji, šizofrenija, anksioznost i demencija;

C.  budući da Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) mentalno zdravlje definira kao fizičku, mentalnu i socijalnu dobrobit, a ne samo kao odsustvo bolesti; budući da skladu s WHO-om termin „mentalni poremećajiˮ označava cijeli niz mentalnih poremećaja i poremećaja u ponašanju poput depresije, bipolarnog afektivnog poremećaja, šizofrenije, anksioznih poremećaja, demencije i autizma; budući da WHO definira mentalno zdravlje kao stanje emocionalne i psihološke dobrobiti u kojem je pojedinac u stanju koristiti svoje kognitivne i emocionalne sposobnosti, funkcionirati u društvu, nositi se s uobičajenim zahtjevima svakodnevnog života, uspostavljati zadovoljavajuće i zrele odnose s drugima, konstruktivno doprinositi društvenim promjenama te prilagoditi se vanjskim uvjetima i unutarnjim konfliktima;

D.  budući da treba zauzeti holistički pristup mentalnom zdravlju i da se na njega treba gledati s holističkog stajališta na način da se vodi računa o društvenim, gospodarskim i okolišnim čimbenicima, zbog čega je potreban psihosocijalni pristup kojim se uzima u obzir cijelo društvo da bi se postigla najviša moguća razina mentalne dobrobiti za sve građane;

E.  budući da holistička strategija za mentalno zdravlje i dobrobit mora uključivati perspektivu životnog ciklusa, uzimajući u obzir različite čimbenike koji utječu na pojedince različite dobi; budući da je potrebno uzeti u obzir posebnu ranjivost djevojčica tinejdžerske dobi i starijih žena;

F.  budući da su tjelesno i mentalno zdravlje povezani i da su oba ključna za opću dobrobit; budući da je prepoznato da loše mentalno zdravlje može dovesti do kroničnih tjelesnih bolesti i da su oni s kroničnim tjelesnim bolestima skloniji razviti probleme povezane s mentalnim zdravljem; budući da se usprkos poznatim vezama između tih dviju vrsta zdravlja, istraživanjima povezanima s tjelesnim zdravljem često daje prednost nad istraživanjima u području mentalnog zdravlja;

G.  budući da na mentalno zdravlje žena i djevojčica štetno djeluje niz čimbenika, uključujući prevladavajuće rodne stereotipe i diskriminaciju, objektifikaciju, rodno uvjetovano nasilje i uznemiravanje, okružje na radnom mjestu, ravnotežu između privatnog i poslovnog života, socioekonomske uvjete, izostanak ili lošu kvalitetu obrazovanja o mentalnom zdravlju te ograničen pristup zaštiti mentalnog zdravlja;

H.  budući da gotovo 9 od 10 ljudi koji boluju od problema s mentalnim zdravljem tvrdi da su doživjeli stigmatizaciju i diskriminaciju, a više od 7 od 10 ljudi tvrdi da stigmatizacija i diskriminacija smanjuju kvalitetu njihova života;

I.  budući da je potrebno obratiti pozornost na geografske čimbenike mentalnog zdravlja i dobrobiti te razlikama između urbanih i ruralnih okolina, među ostalim i u pogledu demografije te pristupa skrbi i pružanju usluga;

J.  budući da hormonalne promjene tijekom predmenopauze i u vrijeme nakon menopauze mogu utjecati na emocionalno zdravlje žena i dovesti do problema s mentalnim zdravljem, uključujući depresiju i anksioznost; budući da preosjetljivost na simptome može omesti pravodobno otkrivanje i odgovarajuće liječenje;

K.  budući da se određujući čimbenici mentalnog zdravlja i dobrobiti razlikuju između muškaraca i žena te dobnih skupina; budući da su zbog čimbenika poput neravnopravnosti spolova, razlika u prihodima žena i muškaraca te činjenice da su žene više izložene siromaštvu i pretjeranom radu, socioekonomskoj diskriminaciji, rodno uvjetovanom nasilju, pothranjenosti i gladi, žene dodatno izložene riziku od problema s mentalnim zdravljem; budući da prema podacima WHO-a pri teškim mentalnim poremećajima nema znatnih rodnih razlika, ali žene češće obolijevaju od depresije, anksioznosti, stresa, somatizacijskog poremećaja i poremećaja u prehrani, dok su muškarci češće ovisni o opojnim sredstvima i češće pate od antisocijalnih poremećaja; budući da je među neuropsihijatrijskim poremećajima depresija najčešća bolest, a u većoj mjeri pogađa žene nego muškarce; budući da je kod žena između 15 i 44 godine depresija vodeća bolest;

L.  budući da se probleme s mentalnim zdravljem i mentalnu dobrobit često previđa, zanemaruje ili potiskuje zbog stigmatizacije, predrasuda ili pak manjka osviještenosti ili sredstava; budući da to dovodi do toga da mnoge osobe koje imaju problema s mentalnim zdravljem ne traže skrb i do toga da liječnici ne dijagnosticiraju bolest ili katkad postave pogrešnu dijagnozu; budući da je dijagnosticiranje problema s mentalnim zdravljem uvelike rodno uvjetovano i da je veća vjerojatnost da će ženama biti dijagnosticirana određena bolest nego muškarcima;

M.  budući da se posebno lezbijke i biseksualke, kao i transrodne i interseksualne osobe suočavaju s posebnim problemima s mentalnim zdravljem koji proizlaze iz stresa pripadništva manjinskoj skupini koji je obilježen visokim razinama anksioznosti i stresa uzrokovanih predrasudama, stigmatizacijom i iskustvima diskriminacije, kao i medikalizacijom i patologizacijom; budući da osobe iz skupine LGBTI mogu biti izložene posebnim izazovima u pogledu mentalnog zdravlja i dobrobiti koje je potrebno uzeti u obzir u svakoj strategiji za mentalno zdravlje;

N.  budući da su somatski poremećaji koji se najčešće pojavljuju i češće dijagnosticiraju kod žena fibromijalgija i kronični umor čiji su glavni simptomi bol i iscrpljenost, iako su brojni drugi simptomi zajednički i drugim bolestima;

O.  budući da transrodni identiteti nisu patološki, ali se i dalje, nažalost, smatraju poremećajima mentalnog zdravlja i većina država članica zahtijeva takve dijagnoze za pristup zakonskom priznavanju roda ili zdravstvenoj skrbi povezanoj s transrodnim identitetom, iako su istraživanja pokazala da dijagnoza „poremećaja rodnog identiteta” transrodnim osobama izaziva znatnu traumu;

P.  budući da depresivni poremećaji čine 49,1 % svih slučajeva invaliditeta uslijed neuropsihijatrijskih poremećaja među ženama i 29,3 % među muškarcima;

Q.  budući da WHO procjenjuje da depresija u svijetu pogađa 350 milijuna ljudi; budući da će do 2020. ta bolest biti drugi glavni uzročnik radne nesposobnosti;

R.  budući da se predpubertetska djeca koja rodno odstupaju i dalje podvrgavaju nepotrebnim i štetnim dijagnostičkim praksama, dok bi svako dijete trebalo imati mogućnost sigurnog istraživanja vlastitog rodnog identiteta i izražavanja;

S.  budući da je zbog brojnih čimbenika, prvenstveno onih koji se odnose na različite rodne uloge, neravnopravnost spolova i diskriminaciju, depresija otprilike dvostruko raširenija među ženama nego među muškarcima i da su kod transrodnih osoba prisutne znatno povišene razine suicidalnih misli i pokušaja samoubojstva; budući da studije pokazuju da nametnute tradicionalne rodne uloge negativno utječu na mentalno zdravlje i dobrobit žena;

T.  budući da se u obrazovnim sustavima diljem država članica i na radnom mjestu ne posvećuje dovoljna pozornost mentalnom zdravlju i dobrobiti, s obzirom na to da je mentalno zdravlje često znatno stigmatizirana ili tabu tema; budući da se obrazovanjem o mentalnom zdravlju bori protiv stigme koja prati tu temu te budući da ono također mora uključivati rodno specifične ranjivosti, rodne stereotipe i diskriminaciju s kojima se žene i djevojčice suočavaju;

U.  budući da muškarce pogađaju rodno uvjetovani problemi s mentalnim zdravljem; budući da u Europi postoji pet puta veća vjerojatnost da će muškarci počiniti samoubojstvo nego žene i da je samoubojstvo najčešći uzrok smrti muškaraca mlađih od 35 godina; budući da postoji tri puta veća vjerojatnost da će muškarci razviti ovisnost o alkoholu nego žene i veća je vjerojatnost da će upotrebljavati zakonom zabranjene droge (i umrijeti od njih); budući da postoji manja vjerojatnost da će se muškarci podvrgnuti psihoterapiji u usporedbi sa ženama; budući da se muškarci i dječaci suočavaju s rodnim stereotipima u vezi s muževnošću koji mogu poticati potiskivanje emocija ili pribjegavanje gnjevu, što utječe na mentalno zdravlje muškaraca, kao i na fenomen rodno uvjetovanog nasilja;

V.  budući da u EU-u oko 58 000 osoba godišnje počini samoubojstvo i da četvrtinu samoubojica čine žene te budući da je samoubojstvo i dalje jedan od čestih uzroka smrti;

W.  budući da psihosocijalni pristup mentalnom zdravlju kojim se uzima u obzir cijelo društvo zahtijeva usklađenost politike u interesu dobrobiti, uz koordinaciju zdravstvene skrbi, obrazovanja, zapošljavanja, te gospodarskih i socijalnih politika kako bi se ostvarile više opće razine mentalne dobrobiti;

X.  budući da poremećaji u prehrani poput anoreksije i bulimije sve više pogađaju adolescentice i post-adolescentice;

Y.  budući da su dugoročni učinci poremećaja prehrane poput anoreksije i bulimije na fizičko i mentalno zdravlje, kao i rodna dimenzija njihovih uzroka, dobro poznati;

Z.  budući da su žene na radnom mjestu izloženije psihološkom i/ili seksualnom uznemiravanju, koji žrtvama stvaraju psihofizičke probleme;

AA.  budući da modele socijalne skrbi koji se mentalnim bolestima bave kroz sport, umjetnost ili društvene aktivnosti treba uzeti u obzir u programima zaštite javnog zdravlja u pogledu prevencije, liječenja i rehabilitacije;

AB.  budući da su osobe s invaliditetom izložene riziku od težih problema s mentalnim zdravljem;

AC.  budući da je obrazovanje o spolnosti i odnosima ključno za prevladavanje rodnih stereotipa, borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i poboljšanje zdravlja i dobrobiti djevojčica i dječaka, žena i muškaraca;

AD.  budući da se mentalne bolesti i problemi s mentalnim zdravljem ubrajaju u glavne uzroke nesposobnosti te da negativno utječu na zdravlje, obrazovanje, gospodarstvo, tržište rada i sustave socijalne skrbi EU-a, uzrokuju gospodarske troškove golemih razmjera i imaju negativan utjecaj na gospodarstvo EU-a, zbog čega je sve očitija potreba za holističkim i sveobuhvatnim pristupom zaštiti mentalnog zdravlja kojim se u obzir uzima rodna perspektiva; budući da je prema istraživanju Europskog udruženja za borbu protiv depresije (EDA) jedan od 10 radnika u Europi koristio bolovanje zbog depresije, s procijenjenim troškovima za društvo u iznosu od 92 milijarde EUR uglavnom zbog smanjene produktivnosti;

AE.  budući da mentalno zdravlje žena više nego o biološkim karakteristikama ovisi o čimbenicima kao što su stečeno obrazovanje, mjera u kojoj su internalizirale društvene i kulturne vrijednosti, norme i stereotipe, način na koji su proživjele i integrirale svoja iskustva, stavovi koje imaju o sebi i o drugima, uloge koje imaju te prepreke i pritisci s kojima se susreću;

AF.  budući da bi se učinkovitost zdravstvenih politika koje se odnose na žene povećala kada bi se u obzir uzela različitost žena i njihove fiziološke posebnosti u odnosu na muškarce te kada bi se ti faktori uvrstili u dotične zdravstvene politike, s posebnim mjerama usmjerenima na ranjive i marginalizirane skupine;

AG.  budući da su žene iz raznih razloga bile isključene iz istraživanja u području toksikologije, biomedicinskih istraživanja i kliničkih ispitivanja te budući da velike razlike u zastupljenosti muškaraca i žena koji sudjeluju u istraživanjima ograničavaju naše znanje o razlikama između žena i muškaraca u pogledu zdravlja; budući da su, kao posljedica toga, biomedicinska istraživanja dosad većinom odražavala mušku perspektivu, pogrešno pretpostavljajući da su žene i muškarci identični u područjima gdje postoje fiziološke razlike; budući da nema dovoljno istraživanja o posebnim potrebama interseksualnih žena;

AH.  budući da isključenost i premala zastupljenost žena kao ispitanika te roda i spola kao čimbenika u biomedicinskim istraživanjima i kliničkim ispitivanjima ugrožavaju život i zdravlje žena;

AI.  budući da su Uredbom (EU) br. 536/2014 o kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi uvedeni zahtjevi da se u kliničkim ispitivanjima uzima u obzir rod, ali je provedbu te Uredbe potrebno ocijeniti; budući da se u Uredbi ne navode nikakva posebna razmatranja o ženama, osim onih za trudnice i dojilje;

AJ.  budući da Europska agencija za lijekove (EMA) nije razvila specifične strategije za provedbu smjernica za proučavanje i procjenjivanje rodnih razlika u kliničkom ispitivanju lijekova, usprkos tome što je priznala da „neki čimbenici koji utječu na djelovanje lijeka na stanovništvo mogu biti važni prilikom razmatranja mogućih razlika u reakciji na lijek između muškaraca i žena” i da „rodno‐specifični učinci također mogu imati važnu ulogu u smislu djelovanja lijeka”(1);

AK.  budući da se i dalje slabo razumiju učinci lijekova i medikamenata poput kontracepcijskih sredstava, antidepresiva i sredstava za smirenje na tjelesno i mentalno zdravlje žena i da to zahtijeva daljnje istraživanje kako bi se uklonile štetne nuspojave i poboljšalo pružanje skrbi;

AL.  budući da se u pogledu spolne i rodne dimenzije zdravlja podrazumijeva da se žene tijekom života suočavaju s brojnim specifičnim opasnostima za zdravlje;

AM.  budući da nema dovoljno usporedivih podataka o dostupnoj, pristupačnoj i kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi posebno namijenjenoj za transrodne osobe i da proizvodi koji se upotrebljavaju u hormonskom nadomjesnom liječenju nisu odgovarajuće ispitani niti licencirani;

AN.  budući da se smrtnost majki smatra važnim pokazateljem učinkovitosti, kvalitete i uspješnosti zdravstvenog sustava;

AO.  budući da nedostatak pristupa spolnim i reproduktivnim pravima, uključujući pristup sigurnom i zakonitom pobačaju, ugrožava život i zdravlje žena i djevojaka i svih osoba s reproduktivnom sposobnošću, povećava smrtnost i pobol majki te dovodi do uskraćivanja njege kojom se spašavaju životi i do povećanog broja nezakonito obavljenih pobačaja;

AP.  budući da u svim zemljama s dostupnim podacima postoje znatne razlike u zdravlju između socioekonomskih skupina te između žena i muškaraca, u smislu da se među osobama niže razine obrazovanja, zanimanja i/ili dohotka obično bilježe sustavno više stope pobola i smrtnosti; budući da su nejednakosti u zdravlju jedan od glavnih izazova današnjice za politike javnog zdravlja; budući da nepovoljni socioekonomski uvjeti, siromaštvo i socijalna isključenost imaju znatan negativan utjecaj na mentalno zdravlje i dobrobit;

AQ.  budući da sveobuhvatan spolni odgoj koji je prilagođen dobi, utemeljen na dokazima, znanstveno točan i neosuđujući, kao i kvalitetne usluge za planiranje obitelji i dostupnost kontracepcijskih sredstava pomažu spriječiti neplanirane i neželjene trudnoće, čime se smanjuje potreba za pobačajem i doprinosi prevenciji HIV-a i spolno prenosivih bolesti; budući da podučavanje mladih da preuzmu odgovornost za vlastito spolno i reproduktivno zdravlje ima dugoročne pozitivne učinke koji su vidljivi tijekom cijeloga života i imaju pozitivan utjecaj na društvo;

AR.  budući da se danas svako četvrto novorođenče u Europskoj uniji rađa carskim rezom, a zdravstveni problemi majki i djece povezani s tim statistički rastu;

AS.  budući da su zatvaranje klinika za porodništvo i znatno smanjenje broja primalja i porodničara u nekim državama članicama već prouzročili opasne nedostatke u pružanju skrbi;

AT.  budući da ograničenja i proračunski rezovi koje su nacionalne vlade nametnule u području javnog zdravlja i obrazovanja također otežavaju pristup zdravstvenim uslugama i službama za mentalno zdravlje i to nerazmjerno utječe na žene, posebno na majke, i na velike obitelji;

AU.  budući da migrantice, izbjeglice i tražiteljice azila mogu biti pogođene i katkad vrlo ozbiljnim zdravstvenim problemima zbog nedostatka odgovarajuće skrbi ili izložene specifičnim problemima povezanima s reproduktivnim zdravljem, kao što su komplikacije tijekom trudnoće i poroda, te potencijalnoj dodatnoj psihološkoj traumi kao što su prijeporođajna i postporođajna depresija, kao i riziku od traumatske izloženosti (seksualnom) nasilju i zlostavljanju ili njihovim posljedicama, te posebnim rizicima za njihovo mentalno zdravlje i dobrobit; budući da postoji nekoliko posebnih izazova u pružanju skrbi za mentalno zdravlje tim skupinama, čiji se razmjeri razlikuju ovisno o nizu čimbenika, uključujući o tome odakle te osobe dolaze i količini vremena koju su provele u državi domaćinu;

AV.  budući da žene obolijevaju od određenih vrsta raka, kao što su rak dojke, rak maternice i rak vrata maternice, koje se javljaju najčešće ili isključivo kod žena;

AW.  budući da su žene kojima je dijagnosticiran tumor i koje su podvrgnute operacijama i invazivnim liječenjima kao što su radioterapija i kemoterapija općenito podložnije depresiji;

AX.  budući da je deset država članica EU-a utvrdilo cilj da se pregledi za otkrivanje raka dojke provode na 100 % ženskog stanovništva te budući da je takav cilj za preglede za otkrivanje raka vrata maternice postavilo osam država;

AY.  budući da su bolesti kao što su osteoporoza, poremećaji mišićno-koštanog sustava i bolesti središnjeg živčanog sustava poput Alzheimerove bolesti i/ili demencije povezane s hormonskim promjenama koje žene proživljavaju u menopauzi ili ranije zbog hormonskih terapija; budući da se, iako je poznato da žene obolijevaju od tih bolesti češće od muškaraca, rodnoj dimenziji istraživanja o tim temama posvećuje malo pažnje;

AZ.  budući da je endometrioza neizlječiva bolest od koje obolijeva otprilike jedna od deset žena i djevojaka (tj. oko 180 milijuna žena diljem svijeta i 15 milijuna u EU-u); budući da ta bolest često uzrokuje neplodnost i jaku bol, kao i probleme s mentalnim zdravljem, što ostavlja teške posljedice na razne aspekte profesionalnog, privatnog i društvenog života;

BA.  budući da su fizičko i psihičko rodno uvjetovano nasilje nad ženama i njihov utjecaj na zdravlje žrtve temeljna prepreka postizanju rodne ravnopravnosti i da onemogućavaju ženama da potpuno uživaju u slobodama koje su im zajamčene temeljnim ljudskim pravima;

BB.  budući da genitalno sakaćenje žena i djevojaka ima ozbiljne kratkoročne i dugoročne posljedice na njihovo tjelesno, mentalno, spolno i reproduktivno zdravlje;

BC.  budući da interseksualne osobe podvrgnute genitalnom sakaćenju također osjećaju utjecaje na svoje tjelesno, psihološko te seksualno i reproduktivno zdravlje;

BD.  budući da su transrodne osobe i dalje izložene prisilnoj sterilizaciji u postupcima pravnog priznanja roda u 13 država članica;

BE.  budući da je sustavno i odgovarajuće prikupljanje podataka o nasilju nad ženama ključno za osiguravanje djelotvornog donošenja politike u tom području, kako na središnjoj tako i na regionalnoj i lokalnoj razini, kao i za praćenje provedbe zakonodavstva;

BF.  budući da žene koje su bile izložene rodno uvjetovanom nasilju trpe naknadne posljedice u tjelesnom i mentalnom zdravlju, često doživotno; ističe da prema Svjetskom izvješću WHO-a o nasilju i zdravlju(2), posljedice rodno uvjetovanog nasilja nad ženama mogu biti različite: tjelesne posljedice (modrice, lomovi, sindrom kronične boli, invaliditet, fibromijalgija, probavne smetnje itd.); psihičke posljedice ili posljedice u ponašanju (zlouporaba alkohola i droga, depresija i anksioznost, poremećaji u prehrani i spavanju, osjećaj srama i krivnje, fobije i napadaji panike, nisko samopoštovanje, posttraumatski stresni poremećaj, psihosomatski poremećaji, suicidalno i autodestruktivno ponašanje, nesigurnost u budućim odnosima, itd.); spolne i reproduktivne posljedice: ginekološki poremećaji, neplodnost, komplikacije u trudnoći, spontani pobačaji, spolna disfunkcija, spolno prenosive bolesti, neželjena trudnoća itd.) i smrtne posljedice (ubojstvo, samoubojstvo, smrt uslijed spolno prenosivih bolesti itd.);

Rodna ravnopravnost u području mentalnog zdravlja

1.  poziva Komisiju i države članice da Kompas EU-a za djelovanje u pogledu mentalnog zdravlja i dobrobiti poprate ambicioznom novom strategijom o mentalnom zdravlju, promičući holistički psihosocijalni pristup kojim se uzima u obzir cijelo društvo, a koji uključuje snažan rodni stup i osigurava usklađenost politike o mentalnom zdravlju;

2.  napominje da je u EU-u 27 % odraslog stanovništva, uključujući i muškarce i žene, barem jednom u životu patilo od nekog oblika mentalne bolesti;

3.  poziva države članice da poduzmu mjere, i dodijele dostatna sredstva za njih, kojima bi se pristup uslugama zdravstvene skrbi, a posebno uslugama skrbi za mentalno zdravlje, uključujući skloništa za žene, osigurao svim ženama, neovisno o njihovu pravnom statusu, invaliditetu, spolnoj orijentaciji, rodnom identitetu, spolnim obilježjima, rasi ili etničkom podrijetlu, dobi ili vjeri; poziva države članice i Komisiju da prionu na rješavanje problema nejednakosti u pristupu uslugama zaštite mentalnog zdravlja;

4.  napominje da je potrebno provesti više istraživanja o utjecaju rodno uvjetovanog nasilja na mentalno zdravlje, uključujući verbalno i psihološko nasilje, uznemiravanje i zastrašivanje;

5.  poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da se u okviru svojih strategija za mentalno zdravlje bave i problemima u području mentalnog zdravlja s kojima bi se mogli suočavati pripadnici skupine LGBTI; potiče države članice na provođenje preporuka iz dokumenta CM/Rec(2010)5 Vijeća Europe i da uzmu u obzir posebne potrebe lezbijki, biseksualaca i transrodnih osoba pri osmišljavanju zdravstvenih politika, programa i protokola;

6.  poziva države članice da promiču osnivanje centara za psihološku podršku za pacijente koji boluju od raka kako bi im se omogućila psihosocijalna podrška tijekom postupaka liječenja i rehabilitacije;

7.  upozorava na ozbiljnu situaciju s kojom se suočavaju žene s invaliditetom koje su češće izložene riziku od poteškoća koje su izravno povezane ne samo s njihovim invaliditetom, nego i s povećanom socijalnom izolacijom i prisilnom neaktivnošću; poziva države članice da sustavno povećavaju dostupnost preventivne psihološke pomoći za žene s invaliditetom i osiguraju psihološku podršku za žene koje njeguju dijete s teškim invaliditetom; naglašava potrebu za strategijom i razmjenom najboljih praksi o mentalnom zdravlju i dobrobiti žena i djevojčica s invaliditetom;

8.  poziva Komisiju i države članice da promiču širenje informacija, kampanje za prevenciju i druge inicijative namijenjene za podizanje razine javne osviještenosti o problemima s mentalnim zdravljem i prevladavanje s time povezane stigme; potiče države članice i Komisiju na ulaganje u formalno i neformalno obrazovanje o mentalnom zdravlju i dobrobiti za sve dobne skupine, s naglaskom na rodno osjetljivim problemima s mentalnim zdravljem, kao što su depresija, anksioznost ili ovisnost o opojnim sredstvima; poziva države članice da osiguraju da su u školama uspostavljeni odgovarajući okviri za otkrivanje problema s mentalnim zdravljem i pružanje potpore onima koji pate od takvih problema, uključujući rodne aspekte, te da osiguraju dostupnost usluga povezanih s mentalnim zdravljem; napominje da 70 % djece i mladih ljudi koji se su susreli s određenim problemom s mentalnim zdravljem nije primilo odgovarajuće liječenje u dovoljno ranoj dobi;

9.  poziva Komisiju, države članice i Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) da pojačano i redovito prikupljaju podatke o mentalnom zdravlju na razini EU-a i na nacionalnoj razini, a posebno o raširenosti depresije, te da ti podaci budu iskazani barem po spolu, rodu, dobnoj skupini i socioekonomskom statusu, uključujući pokazatelje povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem;

10.  smatra da mjere koje se za mentalno zdravlje i dobrobit poduzimaju na razini EU-a moraju uključivati najvažnije osobe iz područja politike, zdravstvenog sektora, obrazovnog sektora, društvenog okruženja, kao i socijalne partnere i organizacije civilnog društva. smatra da je važno je da se mentalno zdravlje prestane smatrati tabuom u određenim društvenim krugovima;

11.  ustraje u tome da je veza između socioekonomskih uvjeta i mentalnog zdravlja i dobrobiti ključna za usklađivanje politika o mentalnom zdravlju, s obzirom na to da siromaštvo i socijalna isključenost vode većim problemima s mentalnim zdravljem; napominje da je zbog feminizacije siromaštva i politika štednje koje nerazmjerno utječu na žene mentalno zdravlje žena izloženo većem riziku;

12.  naglašava važnost socijalnih oblika liječenja i skrbi za mentalno zdravlje, primjerice kroz sport, glazbu, umjetnost i kulturne aktivnosti, koji su važan element pružanja zdravstvenih usluga i kojima se smanjuje gospodarski troškovi i ljudska cijena koje problemi s mentalnim zdravljem mogu uzrokovati pojedincima i društvu u cjelini; poziva Komisiju i države članice da više ulažu u socijalne programe zaštite mentalnog zdravlja, kao što je „društveno liječenje” (social prescribing);

13.  sa zabrinutošću napominje da je WHO-u poznato da samo 13 država članica EU-a ima nacionalnu strategiju za sprječavanje samoubojstava; poziva Komisiju i države članice da usvoje i provedu nacionalne strategije za sprečavanje samoubojstva te da poduzmu mjere kojima će se smanjiti čimbenici rizika od samoubojstva, kao što su zlouporaba alkohola, droga, socijalna isključenost, depresija i stres; uz to, poziva da se uvedu sustavi za pružanje podrške nakon pokušaja samoubojstva;

14.  prepoznaje utjecaj medija, a posebno interneta i društvenih medija na mentalno zdravlje i dobrobit, posebno kad je riječ o mladim ženama i djevojčicama, i napominje da je potrebno više istražiti tu temu; napominje da medijska kultura u kojoj se ističu dob i fizički izgled žena može izazvati negativne učinke na mentalno zdravlje i dobrobit žena i djevojčica, kao što su anksioznost, depresija ili opsesivno ponašanje; ističe da je potrebno razviti djelotvorne alate, uključujući pravne mjere, za suočavanje s nasiljem, uznemiravanjem i objektifikacijom na internetu; naglašava potrebu za osmišljavanjem ambiciozne strategije o e-mentalnom zdravlju i dobrobiti te potrebu za promidžbenim radom i suradnjom s dionicima kako bi se razvila e-liječenja koja su u postupku nastajanja; priznaje da u medijsku strategiju o mentalnom zdravlju moraju biti uključeni svi dionici, uključujući izdavače i reklamnu industriju, koji moraju usvojiti etičke standarde kako bi se izbjegli objektifikacija žena i promicanje rodnih stereotipa;

15.  ističe da zbog medija, stereotipnog oglašavanja i društvenog pritiska žene u nekim slučajevima imaju poremećenu predodžbu vlastitog izgleda te razviju poremećaje u prehrani i ponašanju, kao što su anoreksija, bulimija, ortoreksija, poremećaj kompulzivnog prejedanja ili bigoreksija; podupire zauzimanje rodno osjetljivog pristupa prema poremećajima u prehrani, kao i potrebu za uključivanjem tog problema u raspravu o zdravlju i informacije namijenjene široj javnosti; traži od država članica da uspostave centre za pomoć i podršku u školama za pružanje psihološke podrške učenicima, osobito adolescenticama koje su više podložne poremećajima u prehrani;

16.  pozdravlja činjenicu da svjetski vođe prvi put priznaju da su promicanje mentalnog zdravlja i dobrobiti te prevencija i liječenje ovisnosti o opojnim sredstvima prioriteti u području zdravlja u okviru globalnog razvojnog plana;

17.  izražava ozbiljnu zabrinutost oko osiguravanja objekata i usluga namijenjenih za pružanje skrbi za mentalno zdravlje ženama i djevojčicama izbjeglicama u Europi, posebno onima koje žive u provizornim uvjetima diljem država članica; naglašava da se pritvaranjem izbjeglica i tražitelja azila bez djelotvorne i učinkovite obrade njihovih zahtjeva za azil krši međunarodno pravo i da to negativno utječe na njihovo mentalno zdravlje i dobrobit; poziva države članice da zaštite tražiteljice azila koje su u pritvoru te naglašava da tim ženama odmah treba pružiti zaštitu, uključujući ukidanje pritvora, ubrzanje premještanja i promicanje potpore i savjetovanja; poziva države članice da odvoje zdravstvene politike od kontrole imigracije tako što će omogućiti pristup osnovnim uslugama zdravstvene skrbi i neće zdravstvenim stručnjacima nametati obvezu prijavljivanja neprijavljenih migranata; nadalje, traži od država članica da provedu smjernice na razini više agencija o zaštiti i podupiranju mentalnog zdravlja i psihosocijalne dobrobiti izbjeglica, tražitelja azila i migranata u Europi, koje su pripremili WHO/Europe, UNHCR i Međunarodna organizacija za migrante;

18.  ističe da je u brojnim slučajevima radni dan žena dvostruko dulji zato što rade na poslu i kod kuće jer muškarci ne sudjeluju dovoljno u podjeli odgovornosti oko kućanskih poslova i odgoja djece, što kod mnogih žena dovodi do depresije, anksioznosti i stresa, uz osjećaj krivnje jer ne pružaju dovoljno pažnje obitelji, što je uloga koja se tradicionalno dodjeljuje ženi;

19.  osuđuje novi prevladavajući seksistički stereotip prema kojem se suvremena žena mora isticati na studiju i u radnom okruženju, ali mora zadovoljiti i tradicionalna očekivanja da bude dobra supruga i kućanica, savršena majka i da ostane privlačna, što stvara stres i anksioznost kod brojnih žena;

20.  poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da razviju posebno osmišljene politike kako bi usluge za mentalno zdravlje osigurali skupinama ranjivih žena u marginaliziranim zajednicama i onima koje se suočavaju s višedimenzionalnom diskriminacijom, kao što su izbjeglice i migrantice, žene suočene sa siromaštvom i socijalnom isključenošću, interseksualne i transrodne osobe, pripadnice etničkih manjina, žene s invaliditetom, starije žene i žene u ruralnim područjima;

21.  naglašava važnost pristupa mentalnom zdravlju koji se temelji na životnom ciklusu u kojem se potrebe svake dobne skupine rješavaju na usklađen i sveobuhvatan način, pri čemu se posebna pažnja posvećuje djevojčicama adolescentske dobi i starijim ženama, koje u prosjeku iskazuju nižu razinu zadovoljstva životom od muškaraca iz istih dobnih skupina;

22.  preporučuje da se u slučaju trudnoće što ranije u prvom tromjesečju započne s pružanjem skrbi za mentalno zdravlje kako bi se omogućilo utvrđivanje posebnih uvjeta zbog kojih može biti potreban nadzor trudnoće, prepoznavanje socijalnih problema zbog kojih bi ženama mogla biti potrebna pomoć socijalnih službi i službi za mentalno zdravlje te informiranje žena o pitanjima u vezi s trudnoćom; poziva na jamčenje bolje sveobuhvatne i lokalne porodničke skrbi, uključujući primalje i porodničare, u svim državama članicama EU-a te naglašava posebnu važnost tog izazova za ruralna područja; naglašava da je psihološka zdravstvena skrb jednako važna kao i tjelesna zdravstvena skrb i napominje da između 10 i 15 % žena u EU-u koje su tek rodile pati od postporođajne depresije; naglašava važnost pristupa psihološkoj i medicinskoj skrbi za žene nakon spontanog pobačaja te potrebu za osjetljivim i osobnim pristupom; poziva Komisiju i države članice da promiču, razvijaju i pružaju rano otkrivanje i liječenje postporođajne psihoze i postporođajne depresije;

23.  ističe da se u okviru socijalnih politika i politika u području zapošljavanja, a naročito politika za usklađivanje poslovnog i privatnog života, mora zauzeti pristup kojim se u obzir uzimaju mentalno zdravlje i dobrobit žena te poziva Komisiju i države članice da surađuju sa sindikatima, poslodavcima, zdravstvenim stručnjacima i predstavnicima civilnog društva kako bi se razvio holistički pristup mentalnoj dobrobiti na radnom mjestu kojim se u obzir uzima rodna dimenzija; napominje važnost pružanja osposobljavanja u području mentalnog zdravlja osobama na rukovodećim položajima i u privatnom i javnom sektoru;

24.  prepoznaje važnu ulogu formalnih i neformalnih njegovatelja, koji su pretežno žene, u skrbi za mentalno zdravlje; poziva da se posebna pozornost posveti ulozi formalnih i neformalnih njegovatelja u skrbi za mentalno zdravlje, a posebno ulozi njegovateljica, kao i na poduzimanje mjera u cilju zaštite mentalnog zdravlja i dobrobiti samih njegovatelja;

25.  potiče Komisiju i države članice da uključe izazove za mentalno zdravlje i dobrobit s kojima se suočavaju muškarci i dječaci zbog rodnih stereotipa koji vode većoj vjerojatnosti pojave ovisnosti o opojnim sredstvima i samoubojstava nego kod žena; naglašava da se u okviru politika o mentalnom zdravlju muškaraca u obzir moraju uzeti perspektive dobi i životnog vijeka, socioekonomski uvjeti, socijalna isključenost i geografski čimbenici;

Rodna ravnopravnost u kliničkim ispitivanjima

26.  naglašava da je potrebno da se klinička ispitivanja farmaceutskih proizvoda vrše i na muškarcima i na ženama te da bi ta ispitivanja trebala biti uključiva, nediskriminirajuća i provedena pod uvjetima jednakosti, uključivosti i uklanjanja mogućnosti marginalizacije te da bi trebala razumno odražavati stanovništvo koje bi upotrebljavalo taj proizvod; predlaže da se pri kliničkim ispitivanjima također uzmu u obzir posebne ugrožene skupine, kao što su pedijatrijski i gerijatrijski pacijenti te pripadnici etničkih manjina; mišljenja je da bi podatke iskazane po spolu trebalo prikupljati i nakon komercijalizacije proizvoda kako bi se zabilježile različite nuspojave, uz istraživanja i podatke o provedbi relevantnog zakonodavstva EU-a u državama članicama;

27.  izražava duboku zabrinutost što neuspjeh u pogledu povećanja zastupljenosti žena u kliničkim ispitivanjima i biomedicinskim istraživanjima izlaže zdravlje i živote žena riziku te naglašava da metodologije i plan kliničkih ispitivanja moraju omogućivati stratificiranu analizu po dobi i spolu; stoga ističe da u kliničke postupke u području mentalnog zdravlja što prije treba uključiti razlike među spolovima;

28.  naglašava važnost objave rezultata kliničkih ispitivanja, kako bi metodologija bila transparentna i dostupna;

29.  podsjeća na to da su infektivne bolesti (na primjer HIV i malarija) i nepovoljni ishod trudnoće (kao što je rađanje mrtvorođenčeta) najrašireniji u zemljama s niskim ili srednjim dohotkom; poziva na uključivanje trudnica u klinička istraživanja kako bi se smanjili pobol i smrtnost majki i dojenčadi;

30.  zahtijeva da na oznakama na farmaceutskim proizvodima bude jasno navedeno jesu li u ispitivanjima tih proizvoda sudjelovale žene ili nisu te mogu li muškarci i žene očekivati različite nuspojave; poziva države članice da potiču istraživanja dugoročnih učinaka proizvoda koji se upotrebljavaju u hormonskom nadomjesnom liječenju;

31.  poziva Komisiju da potiče projekte na razini EU-a koji se bave postupanjem prema ženama tijekom kliničkih istraživanja; smatra da bi takvi projekti trebali uključivati zdravstvena tijela na svim razinama i farmaceutsku industriju tako što bi se razvile posebne strategije za provedbu smjernica o ispitivanju i procjenjivanju razlika među spolovima u kliničkim ispitivanjima;

32.  poziva Komisiju i države članice da ulažu u kampanje podizanja osviještenosti kako bi potaknule žene na sudjelovanje u kliničkim ispitivanjima;

33.  potiče Europsku agenciju za lijekove (EMA) da izradi posebne smjernice za žene kao posebne skupine koja sudjeluje u kliničkim ispitivanjima;

34.  poziva države članice da pri primjeni Uredbe (EU) br. 536/2014 u kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi primjenjuju metodološki pristup za klinička ispitivanja koji jamči odgovarajuću zastupljenost muškaraca i žena, pri čemu bi se posebna pozornost pridavala transparentnosti u pogledu rodnog sastava sudionika ispitivanja, te ih također poziva da pri razmatranju pravilne provedbe te Uredbe osobito prate razinu zastupljenosti muškaraca i žena;

35.  potiče države članice, EMA-u i relevantne dionike da osiguraju uvođenje spolnih i rodnih čimbenika u najranije faze istraživanja i razvoja lijeka, prije faze kliničkog ispitivanja; naglašava potrebu za boljom razmjenom najbolje prakse u vezi s tom temom između istraživačkih institucija i pružatelja zdravstvenih usluga diljem Europe;

36.  naglašava da je potrebno hitno djelovanje kako bi se ispravile razlike u zastupljenosti muškaraca i žena u kliničkim ispitivanjima u područjima zdravlja u kojima su takve razlike posebno štetne, kao što je ispitivanje lijekova za Alzheimerovu bolest, rak, liječenje moždanih udara, ispitivanje antidepresiva i lijekova za kardiovaskularne bolesti;

37.  naglašava da istraživači i svi relevantni dionici moraju zajednički raditi na uklanjanju štetnih nuspojava lijekova koje posebno utječu na žene, kao što su nuspojave antidepresiva, kontracepcije i drugih lijekova, kako bi se poboljšalo zdravlje žene i kvaliteta zdravstvene skrbi;

38.  sa zabrinutošću napominje da su u zemljama u razvoju zabilježeni slučajevi rodno uvjetovane diskriminacije i nejednakosti u istraživanjima u području zdravstvene i socijalne skrbi, što utječe na razvoj odgovarajućih i ciljanih načina liječenja; posebno ističe da pacijenti u zemljama u razvoju nisu primjereno zastupljeni u farmakološkim istraživanjima; napominje da posebne kategorije stanovništva, uključujući djecu i trudnice, nisu uzete u obzir pri razvoju lijeka protiv tuberkuloze; naglašava da je u budućim kliničkim ispitivanjima za farmakogenetsku studiju potrebno prikupiti i pohraniti uzorke iskazane po spolu; podsjeća na to da su zbog različite biološke i fiziološke konstitucije žena potrebne odgovarajuće informacije o utjecaju lijekova na njihova tijela;

39.  sa zabrinutošću napominje da bi sve češće premještanje testiranja lijekova u Afriku i druge slabije razvijene regije moglo dovesti do teških povreda etičnosti i kršenja temeljnih načela EU-a poput prava na zdravstvenu zaštitu i skrb; ističe da ugrožene osobe, a posebno žene, zbog nemogućnosti pristupa cjenovno prihvatljivoj zdravstvenoj skrbi, zdravstvenom osiguranju li cjenovno pristupačnim lijekovima, pristup liječenju mogu ostvariti samo sudjelovanjem u kliničkim ispitivanjima, a da pritom možda nisu svjesne rizika kojem se izlažu;

40.  naglašava da je provjerena činjenica da žene troše više psihotropnih lijekova nego muškarci, ali da je provedeno vrlo malo studija o rodnim razlikama u učincima tih lijekova koji se jednako prepisuju muškarcima i ženama i u istim dozama; izražava zabrinutost zbog toga što žene su žene izloženije neželjenim učincima psihotropnih lijekova zbog toga što nisu bile uključene u klinička ispitivanja te stoga u obzir nije uzeta ženska fiziologija; također ističe da žene češće nego muškarci odlaze na psihoterapiju kako bi riješile svoje psihičke probleme;

Opće napomene

41.  poziva Komisiju i države članice:

   (a) da promiču zdravstvenu zaštitu tako da zajamče jednostavan pristup uslugama i pružanju odgovarajućih informacija prilagođenih posebnim potrebama muškaraca i žena te da razmjenjuju najbolju praksu u području mentalnog zdravlja i kliničkog istraživanja;
   (b) da vode računa o posebnim zdravstvenim potrebama žena i muškaraca te da osiguraju da se rodna perspektiva integrira u njihove zdravstvene politike, programe i istraživanja, od njihova razvoja i oblikovanja do procjene učinka i donošenja proračuna;
   (c) da osiguraju da su strategije za prevenciju posebno usmjerene na žene izložene riziku od višedimenzionalne diskriminacije, kao što su Romkinje, žene s invaliditetom, lezbijke i biseksualke, migrantice i izbjeglice te žene koje žive u siromaštvu, kao i transrodne i interseksualne osobe;
   (d) da prepoznaju rodno uvjetovano nasilje i nasilje nad ženama kao pitanje javnog zdravlja, kako je navedeno u Rezoluciji WHA49.25 WHO-a od 25. svibnja 1996., koje izravno utječe na mentalno zdravlje i dobrobit žena;
   (e) da osiguraju brz razvoj istraživanja na razini EU-a o učestalosti rodno uvjetovanog nasilja za provedbu u okviru europskog statističkog sustava, kao što je potvrđeno u programu rada Eurostata za 2016. te da redovito prikupljaju raščlanjene podatke, posebno o raširenosti depresije, te da ti podaci budu iskazani barem po spolu, dobnoj skupini i socioekonomskom statusu;
   (f) da pruže potporu civilnom društvu i organizacijama žena koje promiču prava žena te da osiguraju da se čuje ženski glas u području europskih i nacionalnih zdravstvenih politika i da te politike budu usklađene s njihovim potrebama;
   (g) da potiču programe u kojima se vodi računa o posebnim ženskim potrebama povezanima s bolestima kao što su osteoporoza, poremećaji mišićno-koštanog sustava i bolesti središnjeg živčanog sustava poput Alzheimerove bolesti i/ili demencije, uključujući programe u sklopu kojih se ženama pružaju informacije o metodama prevencije i nudi obuka za zdravstveno osoblje;
   (h) da obrate posebnu pozornost na posebne potrebe žena kojima su dijagnosticirani sindrom kroničnog umora ili fibromijalgija, tako što će im osigurati odgovarajuće usluge zdravstvene skrbi visoke kvalitete;
   (i) da dodijele više sredstava kako bi se potaknulo istraživanje o uzrocima i mogućim načinima liječenja endometrioze, kao i sastavljanje kliničkih smjernica i otvaranje referentnih centara; da promiču širenje informacija, prevenciju i pokretanje kampanja za podizanje razine osviještenosti o endometriozi te da omoguće sredstva za osposobljavanje specijaliziranih zdravstvenih stručnjaka i sredstva za istraživačke inicijative;

42.  poziva države članice da donesu politike za poboljšanje prosječne razine zdravlja stanovništva uklanjanjem nejednakosti u zdravlju koje utječu na socioekonomske skupine u nepovoljnom položaju; u tom kontekstu poziva na aktivno angažiranje u mnogim sektorima politike, ne samo u pogledu sustava javnog zdravlja i zdravstvene skrbi, nego i obrazovanja, socijalnog osiguranja, usklađivanja poslovnog i privatnog života i urbanog razvoja, s time da angažman uvijek treba uključivati jasnu perspektivu rodne ravnopravnosti;

43.  poziva vlade zemalja u razvoju da u svoju politiku povezanu s mentalnim zdravljem uključe načelo rodne osviještenosti te da razviju politike i programe u kojima se vodi računa o specifičnim potrebama žena u sklopu psihijatrijskog liječenja i o socijalnim uzrocima psihološke traume; sa zabrinutošću primjećuje da su prije svega u najmanje razvijenim zemljama žene često isključene iz biomedicinskih istraživanja zbog nedostatka informacija i neprovođenja kampanja za podizanje razine osviještenosti, njihove uloge majki i njegovateljica te zbog toga što u svojem domaćinstvu nemaju slobodu odlučivanja; čvrsto je uvjeren da bi se boljom uravnoteženošću rodnih uloga i obaveza, sigurnošću prihoda, jednakim pristupom obrazovanju, integracijom na tržište rada, djelotvornijim mjerama kojima bi se poticalo usklađivanje poslovnog i privatnog života, posebno za samohrane majke, razvojem mreža socijalne sigurnosti i smanjenjem siromaštva mogle dodatno smanjiti razlike među spolovima u području mentalnog zdravlja;

44.  smatra da spolna i reproduktivna prava uključuju pristup zakonitom i sigurnom pobačaju, pouzdanu, sigurnu i pristupačnu kontracepciju te sveobuhvatno obrazovanje o spolnosti i odnosima;

45.  žali što su spolna i reproduktivna prava ozbiljno ograničena i/ili podliježu određenim uvjetima u više država članica EU-a;

46.  smatra da je sve veći broj zdravstvenih stručnjaka koji odbijaju izvršiti pobačaj u državama članicama dodatna prijetnja zdravlju i pravima žena; potiče države članice da osiguraju da u bolnicama postoji barem minimalan broj raspoloživih zdravstvenih stručnjaka koji obavljaju pobačaje;

47.  poziva države članice da spriječe, zabrane i kazneno gone prisilnu sterilizaciju žena, pojavu koja posebno pogađa žene s invaliditetom, transrodne i interseksualne osobe te Romkinje;

48.  ističe činjenicu da su preventivni pregled za rano otkrivanje raka u ranim fazama bolesti i informativni programi neke od najučinkovitijih mjera prevencije raka i poziva države članice da svim ženama i djevojčicama osiguraju pristup takvim preventivnim pregledima;

49.  naglašava da su jačanje položaja žena i promicanje rodne ravnopravnosti od ključne važnosti za ubrzanje održivog razvoja, a time i okončanja svih oblika diskriminacije žena i djevojaka, uključujući one do kojih dolazi u području mentalnog zdravlja i kliničkih istraživanja, a to nije samo temeljno ljudsko pravo već ima i multiplikacijski učinak u svim drugim razvojnim područjima (UN-ov peti cilj održivog razvoja);

50.  smatra da je dužnost država članica da u okviru javnih usluga jamče usluge porodništva na lokalnoj razini te da osiguraju dostupnost primalja i u ruralnim ili planinskim regijama;

51.  poziva zdravstvena tijela država članica da priznaju endometriozu kao bolest zbog koje su žene onesposobljene, jer bi im to omogućilo da se liječe besplatno, čak i u slučaju skupog liječenja i/ili operacije te bi im omogućilo da uzmu bolovanje tijekom najgorih faza bolesti, čime bi se izbjegla stigmatizacija na radnom mjestu;

52.  potiče države članice, Komisiju i sve relevantne agencije da osiguraju potpun pristup visokokvalitetnoj zdravstvenoj skrbi za tjelesno i mentalno zdravlje za sve izbjeglice, tražitelje azila i migrante, a posebno za ugrožene žene i djevojke, kao pitanje univerzalnih ljudskih prava te da dugoročno gledajući na odgovarajući način pripreme nacionalne zdravstvene sustave za pridošle izbjeglice i tražitelje azila; naglašava potrebu za rodno osjetljivim osposobljavanjem o mentalnom zdravlju za osoblje i službenike imigracijskih službi, službi za azil i policije, koji rade sa izbjeglicama, tražiteljima azila i imigrantima, a posebno za one koji rade s ranjivim ženama i djevojčicama; smatra da bi te potrebne mjere u području zdravstvene skrbi trebale uključivati odredbe kao što su one o sigurnom smještaju i sanitarnim objektima za žene i djecu, pravnom savjetovanju i pristupu spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, uključujući kontracepciju, potporu za osobe koje su preživjele seksualno nasilje te siguran i zakonit pobačaj;

53.  poziva EU i države članice da odmah ukinu trenutačne politike štednje i rezove u javnoj potrošnji koji utječu na usluge koje su ključne za postizanje više razine zdravstvene zaštite za sve žene i muškarce, djevojčice i dječake u EU-u, neovisno o njihovu podrijetlu i pravnom statusu;

54.  poziva države članice da osiguraju besplatan pristup zdravstvenim uslugama za nezaposlene žene, žene u ruralnim područjima, umirovljenice niskih primanja koje ne mogu same platiti liječničke preglede i troškove liječenja;

55.  preporučuje da se ženama koje rode dijete s invaliditetom ili dijete oboljelo od bolesti opasne po život osigura posebna potpora, uključujući besplatan pristup dugoročnoj pedijatrijskoj kućnoj njezi, palijativnoj pedijatrijskoj njezi i specijaliziranoj, lako dostupnoj psihološkoj potpori;

56.  naglašava da ostvarivanje prava na zdravlje za sve ima prednost pred zaštitom prava intelektualnog vlasništva i ovisi o ulaganjima u europsko istraživanje u području zdravlja, uključujući zdravstvene tehnologije i lijekove za bolesti povezane sa siromaštvom i zanemarene bolesti;

57.  osuđuje rezanje proračuna za javno zdravlje u državama članicama te je razočaran zbog činjenice da godišnji proračuni u svim državama članicama za programe namijenjene sprječavanju rodno uvjetovanog nasilja i nasilja nad ženama predviđaju znatno niža sredstva u usporedbi sa stvarnim troškovima koje prouzročuju posljedice takvog nasilja, bez obzira na to jesu li one gospodarske, društvene ili etičke prirode; podupire države članice u povećanju potrošnje za potporu programima usmjerenima na sprječavanje nasilja nad ženama i učinkovito pomaganje i pružanje zaštite žrtvama;

58.  poziva države članice da uvedu mjere u području zdravstva za rano otkrivanje žrtava rodno uvjetovanog nasilja i pružanje podrške tim žrtvama te da primjenjuju zdravstvene protokole u slučajevima napada koje pretrpe žrtve, a koji će se uputiti na odgovarajuće sudove radi ubrzavanja sudskog postupka; također poziva države članice da zajamče pravo pristupa informacijama i integriranoj socijalnoj pomoći kroz službe stalne hitne skrbi, specijalizirane za multidisciplinarne stručne usluge;

59.  pozdravlja korake koje Komisija poduzima kako bi EU ratificirao Istanbulsku konvenciju i žali što to mnoge države članice još uvijek nisu učinile; potiče Vijeće da što prije osigura pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji;

60.  naglašava da je prostitucija i zdravstveni problem jer ima štetne učinke na zdravlje osoba koje se bave prostitucijom, koje češće pate od seksualnih, fizičkih i duševnih trauma, ovisnosti o drogama i alkoholu te gubitka samopoštovanja i imaju višu stopu smrtnosti u odnosu na prosječnu populaciju; dodaje i naglašava da mnoge osobe koje kupuju seksualne usluge traže nezaštićeni komercijalni spolni odnos, čime se povećava mogućnost štetnog učinka na zdravlje osoba koje se bave prostitucijom, kao i na zdravlje kupaca;

61.  poziva države članice da spriječe, zabrane i kazneno gone genitalno sakaćenje žena i genitalno sakaćenje interseksualnih osoba te da omoguće potporu u području mentalnog zdravlja, zajedno sa skrbi za tjelesno zdravlje, za žrtve i one osobe koje će vjerojatno biti meta takvog nasilja;

62.  potiče Komisiju i države članice da obrate posebnu pozornost na najranjivije skupine ili skupine u najnepovoljnijem položaju i da pokrenu intervencijske programe namijenjene tim skupinama;

63.  smatra da nedostatak usporedivih, sveobuhvatnih, pouzdanih i redovito ažuriranih podataka iskazanih po spolu dovodi do diskriminacije žena u pogledu zdravlja;

64.  podsjeća da su zdravstvena skrb i zdravstvena politika u nadležnosti država članica te da uloga Komisije nadopunjava nacionalne politike;

o
o   o

65.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) EMEA/CHMP/3916/2005 – ICH http://www.ema.europa.eu/docs/en_GB/document_library/Scientific_guideline/2010/01/WC500059887.pdf
(2) Krug, Dahlberg, Mercy, Zwi i Lozano, 2002.


Prioriteti za 61. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena
PDF 345kWORD 54k
Preporuka Europskog parlamenta Vijeću od 14. veljače 2017. o prioritetima EU-a za 61. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena (2017/2001(INI))
P8_TA(2017)0029A8-0018/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog preporuke Vijeću koji podnose Constance Le Grip u ime Kluba zastupnika PPE-a i Maria Arena u ime Kluba zastupnika S&D o prioritetima EU-a za 61. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena (B8-1365/2016),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o rodnim pitanjima u okviru razvoja te o Novom globalnom partnerstvu za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015., kao i njegove zaključke od 16. prosinca 2014. o preobražajnom planu za razdoblje nakon 2015.,

–  uzimajući u obzir 61. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena i njezinu središnju temu: „Jačanje ekonomskog položaja žena u radnom okruženju koji se mijenja”,

–  uzimajući u obzir Četvrtu svjetsku konferenciju o ženama koja se održala u rujnu 1995. u Pekingu, Deklaraciju i Platformu za djelovanje koja je usvojena u Pekingu te kasnije zaključne dokumente koji su proizišli iz posebnih sjednica Ujedinjenih naroda, Peking +5, Peking +10, Peking +15 i Peking +20, o daljnjim radnjama i inicijativama za provedbu Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje koje su usvojene 9. lipnja 2000., 11. ožujka 2005., 2. ožujka 2010. i 9. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979.,

–  uzimajući u obzir članak 113. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0018/2017),

A.  budući da je ravnopravnost žena i muškaraca temeljno načelo Europske unije koje je sadržano u Ugovoru o Europskoj uniji te ujedno jedan od njezinih ciljeva i zadataka te budući da se EU također vodi tim načelom u svojem vanjskom djelovanju s obzirom na to da se obje dimenzije trebaju uskladiti;

B.  budući da prava žena i ravnopravnost spolova nisu samo temeljna ljudska prava nego i preduvjeti za jačanje razvoja i smanjenje siromaštva te potreban temelj za miroljubiv, napredan i održiv svijet;

C.  budući da zlostavljanje žena i nasilje nad njima obuhvaća široki spektar kršenja ljudskih prava; budući da svaki od tih oblika zlostavljanja može ostaviti duboke psihološke rane, uključivati fizičke ili seksualne povrede ili patnju, prijetnje o počinjenju takvih djela i prisilu, naštetiti općem zdravlju žena i djevojčica, uključujući njihovo reproduktivno i spolno zdravlje, te u nekim slučajevima može dovesti do smrti;

D.  budući da je 23. siječnja 2017. predsjednik SAD-a Donald Trump ponovno uveo tzv. pravilo „globalnog blokiranja” kojim se međunarodne organizacije sprečavaju od primanja ikakvih sredstava od SAD-a za potporu svjetskom zdravlju ako te organizacije pružaju usluge pobačaja, savjetuju o njima, upućuju na njih ili se zalažu za njih, čak ako to rade svojim sredstvima, a ne američkim, i čak ako je pobačaj zakonit u njihovoj zemlji; budući da će to utjecati na programe koji se bave problemom HIV-a/AIDS-a, zdravljem majke i djeteta, naporima u pogledu suzbijanja virusa Zika te drugim područjima vezanima uz zdravlje i bolesti; budući da će takvo pravilo unazaditi rezultate koji su kroz godine postignuti u pogledu unapređenja zdravlja i dobrobiti zajednica diljem svijeta, posebno u području prava žena i djevojčica, te bi ono milijunima osoba diljem svijeta moglo otežati pristup zdravstvenoj skrbi;

E.  budući da je peti cilj održivog razvoja postizanje ravnopravnosti spolova i jačanje položaja svih djevojčica i žena diljem svijeta; budući da je peti cilj održivog razvoja samostalan cilj, što znači da ga je potrebno uključiti u cijeli Program održivog razvoja do 2030. i u ostvarivanje svih ciljeva održivog razvoja; budući da jačanje položaja žena podrazumijeva da im se pružaju potrebni alati kako bi postale ekonomski neovisne, bile jednako zastupljene u društvu, imale jednaku ulogu u svih sferama života te dobile veću moć u javnom životu i kontrolu nad svim odlukama koje utječu na njihove živote;

F.  budući da su žene važni ekonomski akteri diljem svijeta i da se sudjelovanjem žena u gospodarstvu može potaknuti njegov rast, otvoriti radna mjesta i ostvariti uključivo blagostanje; budući da su zemlje koje cijene i osnažuju žene da u potpunosti sudjeluju na tržištu rada i u donošenju odluka stabilnije, naprednije i sigurnije; budući da izrada proračuna kojom se u obzir uzima rodna perspektiva predstavlja pametno ekonomsko planiranje kojim se jamči da javna potrošnja služi za poboljšanje ravnopravnosti žena i muškaraca;

G.  budući da su ženska kreativnost i poduzetnički potencijal nedovoljno iskorišteni izvori gospodarskog rasta i radnih mjesta koje je potrebno nadalje razvijati;

H.  budući da dvadeset godina nakon konferencije u Pekingu, unatoč jasnim dokazima da je jačanje položaja žena ključno za smanjenje siromaštva, promicanje razvoja i rješavanje najhitnijih svjetskih izazova, vlade u EU-u prepoznaju da nijedna država nije u potpunosti ostvarila ravnopravnost između žena i muškaraca te jačanje položaja žena i djevojčica, da je napredak bio spor i neujednačen, da i dalje postoje veliki nedostaci i oblici diskriminacije te da su se pojavili novi izazovi u pogledu provedbe rješenja za 12 kritičnih problematičnih područja u okviru Platforme za djelovanje;

I.  budući da EU ima važnu ulogu u poticanju jačanja položaja žena i djevojčica u EU-u i širom svijeta kako političkim tako financijskim sredstvima; budući da EU mora imati ključnu ulogu u očuvanju zajedničkog jezika u pogledu ljudskih prava žena oko kojeg su se složili UN i EU;

J.  budući da žene i dalje proizvode oko 80 % hrane u najsiromašnijim zemljama i trenutačno najviše doprinose očuvanju biološke raznolikosti i sjemena za usjeve;

K.  budući da zemljište nije samo sredstvo za proizvodnju nego i mjesto kulture i identiteta; budući da je pristup zemljištu stoga temeljna sastavnica života i neotuđivo pravo za male poljoprivrednice i pripadnice autohtonih naroda;

1.  upućuje sljedeću preporuku Vijeću:

Opći uvjeti za jačanje položaja žena i djevojčica

Jačanje ekonomskog položaja žena te svladavanje prepreka na tržištu rada

Jamčenje jednake zastupljenosti žena na svim razinama donošenja odluka

Rješavanje potreba najviše marginaliziranih žena

Pretvaranje obveza u rashode i povećanje njihove vidljivosti

   (a) da potvrdi svoju predanost Pekinškoj platformi za djelovanje i brojnim djelovanjima za ravnopravnost spolova koja su u njoj sadržana; da potvrdi svoju predanost dvostrukom pristupu ljudskim pravima žena rodnim osvještavanjem u okviru svih područja politika i provedbom specifičnih mjera za ljudska prava žena i ravnopravnost spolova;
   (b) da potiče na donošenje politika kojima se ulaže u jednak pristup žena i djevojčica visokokvalitetnom obrazovanju i strukovnom osposobljavanju, uključujući formalno, informalno i neformalno obrazovanje, te kojima se uklanjaju nejednakosti među spolovima u tim i svim ostalim područjima, posebno u onima u kojima tradicionalno prevladavaju muškarci;
   (c) da suzbija sve oblike nasilja nad ženama i djevojčicama u javnoj i privatnoj sferi smatrajući ih ozbiljnom povredom njihova tjelesnog i psihološkog integriteta koja ih sprečava da ostvare svoj puni potencijal; da radi na tome da sve strane u potpunosti ratificiraju Istanbulsku konvenciju;
   (d) smatra da UN, EU i njegove države članice također moraju povećati svoje napore na domaćem terenu u pogledu suzbijanja nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja kako bi postali učinkovitiji svjetski akteri; stoga ponavlja svoj poziv Komisiji da predloži strategiju EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama, uključujući direktivu kojom se utvrđuju minimalne norme; također u tom kontekstu poziva sve strane da potpišu i ratificiraju Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja;
   (e) da osmisli politike promicanja i podupiranja dostojanstvenog rada i pune zaposlenosti za sve žene;
   (f) da zajamči univerzalan pristup zaštiti spolnog i reproduktivnog zdravlja i reproduktivnim pravima u skladu s Programom djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju, Pekinškom platformom za djelovanje i zaključnim dokumentima o rezultatima njihovih revizijskih konferencija; da djevojčicama i dječacima te mladim ženama i muškarcima pruža spolni odgoj koji je prilagođen dobi kako bi se smanjila pojava neželjenih ranih trudnoća i spriječilo širenje spolno prenosivih bolesti;
   (g) da snažno osuđuje pravilo „globalnog blokiranja” kojim se međunarodnim organizacijama brani da primaju financijska sredstva od SAD-a namijenjena planiranju obitelji ako one pružaju usluge pobačaja, savjetuju o njima, upućuju na njih ili se zalažu za njih; da takvo pravilo smatra izravnim napadom na prava žena i djevojčica te korakom unatrag za rezultate postignute u tom području; da poziva EU i njegove države članice da hitno suzbiju utjecaj pravila blokiranja znatnim povećanjem sredstava namijenjenih području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava te pokretanjem međunarodnog fonda za financiranje pristupa kontracepciji te sigurnom i zakonitom pobačaju, s pomoću nacionalnih i europskih sredstava za razvoj, kako bi se popunila „rupa” u financiranju koja je nastala nakon što je Trumpova administracija obustavila financiranje svih prekomorskih humanitarnih organizacija koja pružaju usluge povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima;
   (h) da ukloni razlike među spolovima u pogledu njihovih plaća, zarade tijekom života i mirovina;
   (i) da suzbije sve oblike diskriminacije žena u okviru zakonodavstva i politika na svim razinama;
   (j) da se bori protiv svih oblika rodnih stereotipa u svim sferama društva kojima se nastavljaju pojave neravnopravnosti, nasilja i diskriminacije;
   (k) da podrži organizacije žena na svim razinama njihova rada; da ih kao partnere uključi u donošenje politika i da im zajamči prikladna sredstva;
   (l) da na svu javnu potrošnju primjeni izradu proračuna kojom se u obzir uzima rodna perspektiva, kao alat u okviru rodno osviještene politike;
   (m) da poziva sve uključene strane da ratificiraju i provedu CEDAW, uz usmjeravanje posebne pozornosti na članke 1., 4., 10., 11., 13., 14. i 15.;
   (n) da potiče sve uključene strane da provode politike i zakone kojima se jamče jednak pristup radnim mjestima, jednaka plaća za jednaki rad te rad jednake vrijednosti;
   (o) da nastavi i pojača napore u pogledu donošenja politika kojima se podržava i promiče žensko poduzetništvo u kontekstu dostojanstvenog rada i uklanjanja svih prepreka i društvenih predrasuda za pokretanje i vođenje poslovanja, uključujući poboljšanje pristupa financijskim uslugama, kreditiranju, poduzetničkom kapitalu i tržištima pod jednakim uvjetima, te kojima se potiče pristup informacijama, osposobljavanju i mrežama za poslovne svrhe; da u tom kontekstu prepoznaje i promiče ulogu socijalnih poduzeća, zadruga i alternativnih poslovnih modela u pogledu jačanja položaja žena;
   (p) da primi na znanje da makroekonomske politike, posebno one u području proračunske discipline i javnih usluga, imaju neproporcionalan učinak na žene te da donositelji politika moraju uzeti u obzir takav učinak na spolove;
   (q) da promiče nova ulaganja u infrastrukturu socijalne zaštite, obrazovanja i zdravstvene skrbi te u javno pružanje pristupačne, povoljne i kvalitetne skrbi tijekom cijelog životnog ciklusa, uključujući skrb za djecu, uzdržavane osobe i starije osobe; da zajamči snažnu zaštitu i radna prava trudnica tijekom i nakon njihovih trudnoća;
   (r) da podrži politike kojima se potiče jednaka podjela obveza u kućanstvu i obveza povezanih sa skrbi između žena i muškaraca;
   (s) da podupre uspostavu Konvencije MOR-a kojom bi se pružile međunarodne norme za rješavanje rodno uvjetovanog nasilja na radnom mjestu;
   (t) da provede politike za rješavanje pojave političkog nasilja nad ženama, uključujući fizičko nasilje, zastrašivanje i uznemiravanje na internetu;
   (u) da poduzme učinkovite mjere za uklanjanje dječjeg rada s obzirom na to da se iskorištavaju milijuni ženske djece; da u aktualno zakonodavstvo EU-a uvrsti nove mehanizme za izbjegavanje uvoza robe proizvedene dječjim radom;
   (v) da kampanjama za podizanje razine osviještenosti i programima potpore potiče žene i djevojčice da ostvare akademske i istraživačke karijere na svim područjima znanosti, uz usmjeravanje posebne pozornosti na područje tehnologija i digitalnog gospodarstva;
   (w) da zajamči usklađenost unutarnje i vanjske politike EU-a te ciljeva održivog razvoja;
   (x) da zaštiti građanska i politička prava i podrži ravnotežu zastupljenosti spolova na svim razinama donošenja odluka, uključujući donošenje političkih odluka, ekonomsku politiku i programe, radna mjesta te poslovno i akademsko područje;
   (y) da uključi socijalne partnere, civilno društvo i organizacije žena u donošenje gospodarskih odluka;
   (z) da osnaži vodstvo žena i njihovo sudjelovanje u donošenju odluka u situacijama tijekom sukoba i nakon njih te da u zemljama koje se oporavljaju od sukoba zajamči pristup žena radnim mjestima i tržištima te njihovo sudjelovanje u politikama i vodstvu, što je sve ključno za ostvarenje stabilnosti;
   (aa) da ženama u ruralnim područjima olakša stjecanje vlasništva nad zemljištem i pristup kreditiranju te da promiče, potiče i podržava inicijative ženskog poduzetništva u ruralnim područjima kako bi one mogle postati ekonomski neovisne i u potpunosti sudjelovati u održivom ruralnom razvoju te imati koristi od njega; da štiti i promiče kratke lance opskrbe hranom s pomoću aktivnih unutarnjih i vanjskih politika EU-a;
   (ab) da uspostavi unutarnje i međunarodne propise kojima se jamči ograničavanje opsežne jagme za zemljištem koja nije u skladu s interesima malih zemljoposjednika, posebno žena;
   (ac) da poziva na sudjelovanje organizacija žena u ruralnim područjima u donošenju politika na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i svjetskoj razini te na podupiranje ženskih mreža u pogledu razmjene iskustava i dobre prakse, posebno kada dotične odluke mogu utjecati na živote žena;
   (ad) da poziva sve zemlje na ratifikaciju i provedbu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, uključujući njezin članak 6. naslovljen „Žene s invaliditetom”;
   (ae) da ističe prava radnica migrantica, posebno migrantica i žena izbjeglica koje su radnice u kućanstvima, na dostojanstvene radne uvjete i jednaku socijalnu zaštitu; da poziva na ratifikaciju i provedbu Konvencije MOR-a br. 189;
   (af) da potiče sve strane da provedu politike kojima se jamče prava žena i djevojčica izbjeglica i humano postupanje prema njima;
   (ag) da zajamči da se progon na temelju roda smatra osnovom za zahtjev za azil u skladu s Konvencijom UN-a iz 1951. o statusu izbjeglica;
   (ah) da ističe potrebu da se prava pripadnica skupine LGBTI zaštite i promiču;
   (ai) da poziva Komisiju UN-a o položaju žena (CSW) da zajedno s Odborom CEDAW-a osmisli intersekcijski pristup njihovoj analizu te da promiče koncept suzbijanja višestruke diskriminacije intersekcijskom analizom svih tijela UN-a;
   (aj) da radi na politikama za rješavanje stanja žena koje se suočavaju sa siromaštvom i socijalnom isključenosti;
   (ak) da prepozna ulogu žena kao formalnih i informalnih njegovateljica te da provede politike za poboljšanje uvjeta pod kojima pružaju njegu;
   (al) da namijeni sredstva koja su potrebna za ostvarenje ekonomskih prava žena i smanjenje neravnopravnosti spolova, među ostalim i korištenjem postojećih instrumenata na razini EU-a i država članica, kao što su procjene utjecaja na spolove; da za svu javnu potrošnju koristi načelo izrade proračuna kojom se u obzir uzima rodna perspektiva kako bi se zajamčila ravnopravnost muškaraca i žena te uklonili svi oblici rodne neravnopravnosti;
   (am) da zajamči puno sudjelovanje Parlamenta i njegova Odbora za prava žena i jednakost spolova u postupku donošenja odluka o stajalištu EU-a na 61. sjednici Komisije UN-a o statusu žena;
   (an) da izrazi svoju snažnu potporu radu organizacije UN Women koja je središnje tijelo sustava UN-a za uklanjanje nasilja nad ženama i djevojčicama diljem svijeta te za okupljanje svih relevantnih dionika kako bi se promijenile politike i koordiniralo djelovanjem; da poziva sve države članice UN-a i EU-a da povećaju sredstva za financiranje organizacije UN Women;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Komisiji.

Pravna napomena