Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 16. veljače 2017. - StrasbourgZavršno izdanje
Stanje ljudskih prava i demokracije u Nikaragvi, slučaj Francisce Ramirez
 Pogubljenja u Kuvajtu i Bahreinu
 Gvatemala, posebice položaj branitelja ljudskih prava
 Suzbijanje terorizma ***I
 Pooštravanje kontrola na vanjskim granicama pregledima relevantnih baza podataka ***I
 Moguće promjene i prilagodbe aktualnog institucijskog ustroja Europske unije
 Poboljšanje funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona
 Proračunski kapacitet europodručja
 Pravila građanskog prava o robotici
 Inicijativa Europski oblak
 Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova
 Strategija zrakoplovstva za Europu
 Prijedlozi rezolucija - Kašnjenje u provedbi operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova - utjecaj na kohezijsku politiku i daljnji koraci

Stanje ljudskih prava i demokracije u Nikaragvi, slučaj Francisce Ramirez
PDF 256kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o stanju ljudskih prava i demokracije u Nikaragvi – slučaj Francisce Ramirez (2017/2563(RSP))
P8_TA(2017)0043RC-B8-0156/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Nikaragvi, a posebno onu od 18. prosinca 2008. o napadima na branitelje ljudskih prava, građanskim slobodama i demokraciji u Nikaragvi(1) te onu od 26. studenoga 2009.(2),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 16. kolovoza 2016. o nedavnoj sudskoj odluci u Nikaragvi o razrješenju parlamentarnih zastupnika te izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 19. studenog 2016. o konačnim rezultatima izbora u Nikaragvi,

–  uzimajući u obzir izvješće misije EU-a za promatranje izbora u Nikaragvi o praćenju parlamentarnih i predsjedničkih izbora u Nikaragvi održanih 6. studenoga 2011.,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajništva Organizacije američkih država od 16. listopada 2016. o izbornom procesu u Nikaragvi,

–  uzimajući u obzir izvješće o Nikaragvi glavnog tajništva Organizacije američkih država od 20. siječnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između Europske unije i zemalja Srednje Amerike koji je postignut 2012., a stupio na snagu u kolovozu 2013., uključujući i njegove odredbe o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava iz lipnja 2004.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a za zemljišnu politiku iz 2004. kojima se daju upute za izradu i planiranje zemljišne politike u zemljama u razvoju,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o borcima za ljudska prava iz prosinca 1998.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda (UNDRIP),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR) o autohtonim i plemenskim narodima (br. 169) iz 1989., koju je Nikaragva ratificirala,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da razvoj i jačanje demokracije i vladavine prava te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda moraju biti sastavni dio vanjskih politika EU-a, što se odnosi i na Sporazum o pridruživanju između Europske unije i zemalja Srednje Amerike iz 2012.;

B.  budući da se stanje u pogledu demokracije i ljudskih prava proteklih godina u Nikaragvi pogoršalo;

C.  budući da je Nikaragva 2013. donijela Zakon br. 840 kojim se privatnom kineskom poduzeću HK Nicaragua Canal Development Investment Company Ltd (HKND) daje stogodišnja koncesija za međuoceanski kanal kroz Nikaragvu;

D.  budući da je tim zakonom HKND-u dana ovlast za izvlaštenje zemljišta i da je njime to poduzeće izuzeto od lokalnih poreza i trgovinskih propisa; budući da je njime HKND-u također zajamčeno da neće biti kazneno gonjen zbog kršenja ugovora;

E.  budući da su se između 27. studenoga i 1. prosinca 2016. u glavnome gradu okupili prosvjednici iz cijele Nikaragve kako bi se suprotstavili izgradnji međuoceanskog kanala, megaprojekta zbog kojega bi tisuće malih poljoprivrednika i pripadnika autohtonih naroda iz područja u okolici trase kanala moglo biti raseljeno, i osudili nedostatnu transparentnost predsjedničkih izbora održanih 6. studenog 2016.; budući da su branitelji ljudskih prava izvijestili da je policija protiv prosvjednika koristila suzavac te gumeno i olovno streljivo;

F.  budući da nije provedena studija utjecaja na okoliš i da nije održano prethodno savjetovanje s autohtonim narodima, što predstavlja kršenje Konvencije MOR-a br. 169; budući da predložena trasa kanala prolazi preko zemljišta autohtonih naroda i da bi zbog nje trebalo raseliti između 30 000 i 120 000 pripadnika autohtonih naroda;

G.  budući da su znanstvene organizacije izrazile zabrinutost zbog činjenice da bi kanal prolazio jezerom Nikaragva, čime se ugrožava najveći srednjoamerički slatkovodni izvor; budući da su znanstvene organizacije zatražile od vlade Nikaragve da obustavi projekt do završetka izrade nezavisnih studija i javne rasprave o njima;

H.  budući da je Francisca Ramirez, koordinatorica Nacionalnog vijeća za obranu zemlje, jezera i suvereniteta, u prosincu 2016. formalno podnijela pritužbu zbog represivnog i agresivnog postupanja u Nueva Guineji; budući da je u znak odmazde za aktivizam Francisca Ramirez izložena zastrašivanju i arbitrarnom privođenju, a članovi njezine obitelji nasilnim napadima;

I.  budući da novinari u Nikaragvi doživljavaju uznemiravanja, zastrašivanja i pritvaranja te da im se upućuju prijetnje smrću;

J.  budući da je u kolovozu 2016. zbog prepreka koje je postavljala vlada Nikaragve otkazan posjet posebnog izvjestitelja UN-a o položaju branitelja ljudskih prava Michela Forsta toj zemlji;

K.  budući da ozbiljno isključivanje oporbenih kandidata jasno upućuje na to da nisu ostvareni uvjeti za slobodne i poštene izbore i da su sloboda udruživanja, političko natjecanje i pluralizam ozbiljno ugroženi;

L.  budući da je posebna izvjestiteljica UN-a za neovisnost sudaca i odvjetnika u sklopu postupka univerzalnog periodičnog pregleda za 2014. skrenula pozornost na imenovanja sudaca Vrhovnog suda koja su pod znatnim utjecajem politike; budući da su ustavne izmjene koje su uvedene 2013. radi ponovnog izbora predsjednika države provedene netransparentnim zaobilaženjem zakona; budući da je člankom 147. ustava Nikaragve osobama u krvnom ili drugom srodstvu s predsjednikom zabranjena kandidatura za položaj predsjednika ili potpredsjednika;

M.  budući da je korupcija u javnom sektoru, u kojoj sudjeluju i članovi obitelji predsjednika, i dalje jedan od najvećih izazova; budući da su podmićivanje javnih službenika te nezakonita pljenidba i arbitrarne procjene koje provode carinske i porezne vlasti uobičajena pojava;

1.  izražava svoju zabrinutost zbog sve lošijeg stanja ljudskih prava u Nikaragvi i žali zbog napada i uznemiravanja usmjerenih na organizacije za ljudska prava i njihove članove te neovisne novinare koje provode pojedinci, političke snage i tijela povezani s državom;

2.  poziva vladu da se suzdrži od uznemiravanja i činova odmazde usmjerenih protiv Francisce Ramirez i drugih branitelja ljudskih prava zbog njihovog legitimnog djelovanja; poziva vlasti Nikaragve da stanu na kraj nekažnjivosti zločina počinjenih nad braniteljima ljudskih prava; podržava pravo branitelja ljudskih prava i boraca za okoliš da svoje nezadovoljstvo izraze bez straha od odmazde; poziva Nikaragvu da prije poduzimanja daljnjih koraka provede nezavisnu studiju utjecaja na okoliš i da osigura javnost cijelog postupka;

3.  poziva vladu Nikaragve da poštuje svoje međunarodno preuzete obveze u pogledu ljudskih prava, a posebno Deklaraciju UN-a o pravima autohtonih naroda potpisanu 2008. i Konvenciju MOR-a br. 169;

4.  poziva vladu Nikaragve da očuva zemlju autohtonih naroda od učinka koji razvoj megaprojekata ima na mogućnost da im njihova područja pruže sredstva za život, s obzirom na to da se zbog njih autohtone zajednice izlažu sukobima i nasilnim djelovanjima;

5.  izuzetno je zabrinut zbog razrješenja oporbenih zastupnika u nacionalnom parlamentu i presude kojom je izmijenjena struktura čelništva oporbene stranke;

6.  poziva Nikaragvu da u potpunosti poštuje demokratske vrijednosti, među ostalim i diobu vlasti, i da svim oporbenim političkim strankama omogući izražavanje kritičkih stajališta unutar političkog sustava i društva u cjelini; podsjeća da su potpuno sudjelovanje oporbe, depolarizacija pravosuđa, kraj nekažnjivosti i neovisno civilno društvo ključni faktori uspjeha svake demokracije;

7.  podsjeća na nezakonite korake kojima su u suprotnosti s pravosudnim sustavom izvršene ustavne promjene kako bi se uklonilo ograničenje broja predsjedničkih mandata i Danielu Ortegi omogućilo da se godinama zadrži na vlasti;

8.  podsjeća da su institucije EU-a i Organizacija američkih država uputili oštre kritike zbog nepravilnosti tijekom izbora 2011. i 2016.; napominje da je trenutačno u tijeku postupak dijaloga s Organizacijom američkih država i da bi memorandum o razumijevanju trebao biti potpisan do 28. veljače 2017., što bi moglo doprinijeti poboljšanju stanja;

9.  potvrđuje da su sloboda tiska i medija ključni elementi demokracije i otvorenog društva; poziva vlasti Nikaragve da ponovno uspostave pluralnost medija;

10.  ističe da, u svjetlu Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i zemalja Srednje Amerike, Nikaragvu treba podsjetiti da je potrebno poštovati načela vladavine prave, demokracije i ljudskih prava, kako ih zagovara i promiče EU; poziva EU da prati stanje i da, po potrebi, razmotri moguće poduzimanje mjera;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Organizacije američkih država, Europsko-latinsko-američkoj parlamentarnoj skupštini, Srednjeameričkom parlamentu te vladi i parlamentu Republike Nikaragve.

(1) SL C 45 E, 23.2.2010., str. 89.
(2) SL C 285 E, 21.10.2010., str. 74.


Pogubljenja u Kuvajtu i Bahreinu
PDF 261kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o smaknućima u Kuvajtu i Bahreinu (2017/2564(RSP))
P8_TA(2017)0044RC-B8-0150/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bahreinu, posebno rezoluciju od 4. veljače 2016. o slučaju Muhameda Ramadana(1), rezoluciju od 7. srpnja 2016. o Bahreinu(2) i rezoluciju od 8. listopada 2015. o smrtnoj kazni(3),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 15. siječnja 2017. o smaknućima u Bahreinu i izjavu od 25. siječnja 2017. o nedavnim smaknućima u Državi Kuvajt,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu o Europskom i svjetskom danu borbe protiv smrtne kazne koju su 10. listopada 2015. dali potpredsjednica Komisije / visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini, u ime Unije, i glavni tajnik Vijeća Europe Thorbjørn Jagland,

–  uzimajući u obzir izjavu koju su 25. siječnja 2017. dali posebna izvjestiteljica UN-a za izvansudska, prijeka ili proizvoljna pogubljenja Agnes Callamard i posebni izvjestitelj UN-a za mučenje i druge oblike okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja Nils Melzer i kojom su zatražili od vlade Bahreina da hitno zaustavi daljnja smaknuća te izjavu od 17. siječnja 2017. o Bahreinu glasnogovornika visokog povjerenika UN-a za ljudska prava Ruperta Colvillea,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju, slobodi izražavanja i o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir novi strateški okvir i akcijski plan EU-a za ljudskih prava kojemu je cilj da zaštita i praćenje stanja ljudskih prava budu u središtu svih politika EU-a,

–  uzimajući u obzir članak 2. Europske konvencije o ljudskim pravima i njezine protokole 6. i 13.,

–  uzimajući u obzir članke 1. i 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europske unije, njezinih država članica i zemalja Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva iz 1988. godine,

–  uzimajući u obzir zaključke s 25. sastanka ministara i Zajedničkog vijeća EU-a i Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva koji je održan 18. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a o moratoriju na izvršenje smrtne kazne, posebno rezoluciju od 18. prosinca 2014. i najnoviju rezoluciju od 19. prosinca 2016.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvenciju o pravima djeteta i Arapsku povelju o ljudskim pravima, akte u kojima su Kuvajt i Bahrein strane,

–  uzimajući u obzir zaštitne mjere kojima se jamči zaštita prava osoba osuđenih na smrtnu kaznu odobrene rezolucijom Ekonomskog i socijalnog vijeća br. 1984/50 od 25. svibnja 1984.,

–  uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za ljudska prava od 11. kolovoza 2016. o drugom periodičkom izvješću o Kuvajtu,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin članak 15.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, osobito njegov članak 18. i Drugi fakultativnog protokol o smrtnoj kazni koji je priložen tom paktu te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvenciju UN-a o smanjenju apatridnosti iz 1961.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je prema podacima Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava više od 160 država članica Ujedinjenih naroda s različitim pravnim sustavima, tradicijama, kulturama i vjerskim običajima ukinulo smrtnu kaznu ili je ne primjenjuje;

B.  budući da su 25. siječnja 2017. kuvajtske vlasti izvršile smaknuće nad sedmero ljudi, uključujući i jednog člana kraljevske obitelji, pri čemu su pogubljeni Muhamed Šahed Muhamed Sanvar Husein, Jakatia Midon Pawa, Amakil Ooko Mikunin, Nasra Juseff Mohammad Al-Anzi, Sajed Radhi Jumaa, Samir Taha Abdulmadžed Abduldžalil i Fejsal Abdulah Džaber Al-Sabah, od kojih je većina bila osuđena za ubojstvo; budući da je među zatvorenicima bilo petoro stranih državljana: dvoje državljana Egipta, jedan državljanin Bangladeša, jedan državljanin Filipina i jedan državljanin Etiopije i da su među njima bile tri žene; budući da je riječ o prvim smaknućima nakon 2013. kada su kuvajtske vlasti nakon šestogodišnjeg moratorija smaknule petoro ljudi;

C.  budući da su Centar za ljudska prava zemalja Perzijskog zaljeva i druge organizacije za zaštitu ljudskih prava zabilježili slučajeve kršenja prava na pravičan postupak u kaznenopravnom sustavu Kuvajta zbog čega je optuženicima bilo otežano ostvarenje prava na pošteno suđenje; budući da su osobito ugrožene osobe koje rade u kućanstvima, a dolaze iz stranih zemalja, s obzirom na to da nemaju socijalnu i pravnu zaštitu;

D.  budući da su 15. siječnja 2017. u Bahreinu strijeljanjem smaknuti Ali Al-Singace, Abbas Al-Samea i Sami Mušaima čime je prekinut šestogodišnji moratorij;

E.  budući da su se prema podacima Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava smaknuća izvršila uz teško kršenje standarda poštenog suđenja; budući su trojica muškaraca bili optuženi za napad bombom 2014. u Manami pri čemu je smrtno stradalo nekoliko ljudi, među kojima je bilo troje policijskih službenika; no budući da su prema nekim navodima sva trojica optuženih muškaraca mučenjem bila prisiljena na priznanje koje je potom korišteno kao osnovni dokaz na temelju kojeg su osuđeni; budući da su bili lišeni državljanstva, da im je uskraćeno pravo na odvjetnika i da su smaknuti u roku manjem od jednog tjedna nakon izricanja presude, a da njihove obitelji nisu dobile nikakvu prethodnu obavijest niti su imali priliku zatražiti pomilovanje;

F.  budući da je posebna izvjestiteljica UN-a za izvansudska, prijeka ili proizvoljna pogubljenja na temelju činjenice da je svoj trojici muškaraca uskraćeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima ta pogubljenja nazvala „izvansudskim ubojstvima”;

G.  budući da je Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava izjavio da je „zgrožen” smaknućima i da „ozbiljno sumnja” u to da je tim osobama osigurano pošteno suđenje;

H.  budući da još dvojicu muškaraca u Bahreinu, Muhameda Ramadana i Huseina Musu, očekuje smrtna kazna; budući da obojica tvrde kako je od njih mučenjem iznuđeno lažno priznanje da su počinili teški zločin i budući da smaknuće može uslijediti u bilo kojem trenutku;

I.  budući da se bahreinsko-danski državljanin Abdulhadi Al-Havadža, utemeljitelj i ravnatelj Centra za ljudska prava zemalja Perzijskog zaljeva, i Halil Al-Halvadži, nastavnik matematike koji je prethodno živio u Švedskoj, i dalje nalaze u zatvoru zbog optužbi u vezi s mirnim izražavanjem mišljenja;

1.  duboko žali zbog odluke Kuvajta i Bahreina o ponovnoj primjeni smrtne kazne; ponovno izražava osudu nad primjenom smrtne kazne i snažno podupire uvođenje moratorija na izvršenje smrtne kazne kao koraka prema njezinu ukidanju;

2.  poziva Njegovo veličanstvo šeika Hamada bin Isu Al-Kalifa od Bahreina da zaustavi smaknuća Mohameda Ramadana i Huseina Muse, a od bahreinskih vlasti traži da omoguće ponovno suđenje u skladu s međunarodnim standardima; podsjeća da se sve optužbe u vezi s kršenjem ljudskih prava tijekom postupaka moraju uredno istražiti;

3.  ističe da je Konvencijom o pravima djeteta i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima izričito zabranjena smrtna kazna za kaznena djela koja su počinile osobe mlađe od 18 godina;

4.  poziva vlade Kuvajta i Bahreina da odmah upute otvoreni poziv posebnom izvjestitelju UN-a za mučenje i druge oblike okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja da posjeti zemlju i da zajamče neometan pristup zatvorenim osobama i svim pritvorskim i zatvorskim ustanovama;

5.  podsjeća da se EU protivi smrtnoj kazni i da je smatra okrutnim i neljudskim oblikom kažnjavanja koji ne odvraća od kriminalnog ponašanja i da je u slučaju pogreške nepovratna;

6.  poziva Kuvajt i Bahrein da potpišu i ratificiraju Drugi fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima s ciljem ukidanja smrtne kazne;

7.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da se i dalje bore protiv primjene smrtne kazne; odlučno poziva Bahrein i Kuvajt da poštuju minimalne međunarodne standarde i da ograniče područje primjene i primjenu smrtne kazne; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da i dalje pomno prati događaje u tim dvjema zemljama i općenito u zemljama Perzijskog zaljeva i da se pritom koristi svim raspoloživim sredstvima utjecaja;

8.  ponovno potvrđuje da bi aktivnosti poduzeća iz EU-a koja posluju u trećim zemljama trebale biti potpuno usklađene s međunarodnim standardima u pogledu ljudskih prava;

9.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da urgiraju kod bahreinske vlade kako bi se zatražilo puštanje na slobodu Nabila Radžaba i svih koji su lišeni slobode samo zato što su mirno uživali slobodu izražavanja i okupljanja te da apeliraju na bahreinsku vladu da zaustavi prekomjernu primjenu sile nad prosvjednicima i praksu proizvoljnog oduzimanja državljanstva;

10.  traži puštanje na slobodu Abdulhadija Al-Havadže i Halila Al-Halvadžija;

11.  poziva vladu Bahreina da u potpunosti provede preporuke iz izvješća Neovisnog istražnog povjerenstva Bahreina, Univerzalnog periodičnog pregleda i Nacionalnog instituta za ljudska prava; dodatno potiče rad na provedbi reformi u Kuvajtu;

12.  poziva bahreinske vlasti da potiču dijalog za nacionalni konsenzus kako bi se postiglo trajno i uključivo nacionalno pomirenje i održiva politička rješenja za krizu; napominje da bi se u okviru održivog političkog procesa opravdane i dobronamjerne kritike trebale moći slobodno iznositi;

13.  upoznat je s prosvjedima u Bahreinu kojima se obilježava šesta godišnjica od izbijanja ustanka 2011.; poziva bahreinske vlasti da se pobrinu za to da sigurnosne snage potpuno poštuju prava mirnih prosvjednika i da se suzdrže od prekomjerne primjene sile, proizvoljnih pritvaranja, mučenja i drugih postupaka kojima se krše ljudska prava;

14.  potiče dijalog i bilateralne i multilateralne inicijative između Europske unije, njezinih država članica i zemalja Perzijskog zaljeva, uključujući Kuvajt i Bahrein, u pitanjima ljudskih prava i u drugim područjima od zajedničkog interesa; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federicu Mogherini da se snažno založe za uspostavu formalnog dijaloga o ljudskim pravima s vlastima Kuvajta i Bahreina, u skladu sa smjernicama EU-a za dijaloge o ljudskim pravima;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Kraljevine Bahrein, vladi i parlamentu Države Kuvajta te članicama Vijeća za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0044.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0315.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0348.


Gvatemala, posebice položaj branitelja ljudskih prava
PDF 270kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o Gvatemali te posebice o položaju boraca za ljudska prava (2017/2565(RSP))
P8_TA(2017)0045RC-B8-0152/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima te konvencije UN-a o ljudskim pravima i njihove neobavezne protokole,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Europsku socijalnu povelju i Povelju o temeljnim pravima EU-a,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju iz prosinca 2005.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o kršenju ljudskih prava, uključujući rezolucije o raspravama o slučajevima kršenja ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2007. o Gvatemali(1) te Rezoluciju od 11. prosinca 2012.(2), o Sporazumu o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike

–  uzimajući u obzir posjet Pododbora o ljudskim pravima Meksiku i Gvatemali u veljači 2016. i njegovo konačno izvješće,

–  uzimajući u obzir izvješće Izaslanstva za odnose s državama Srednje Amerike o njegovu posjetu Gvatemali i Hondurasu 16. – 20. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2016. o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava u 2016.(3),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda o globalnim prijetnjama s kojima se susreću borci za ljudska prava te o položaju žena koje se bore za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o aktivnostima njegova ureda u Gvatemali za 2016. godinu,

–  uzimajući u obzir nedavni posjet posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava Gvatemali,

–  uzimajući u obzir UN-ov Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.),

–  uzimajući u obzir plan EU-a za suradnju s civilnim društvom u partnerskim zemljama za razdoblje 2014. – 2017.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a za zaštitu boraca za ljudska prava i Strateški okvir o ljudskim pravima, u kojima se izražava predanost suradnji s borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava 26/9 od 26. lipnja 2014., u kojoj je UNHRC odlučio uspostaviti međuvladinu radnu skupinu otvorenog tipa čiji je zadatak izrada pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za transnacionalna društva i druga poduzeća u području ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada iz 1989. o autohtonim i plemenskim narodima u neovisnim zemljama (Konvencija MOR-a br. 169),

–  uzimajući u obzir klauzule o ljudskim pravima Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike te Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Srednje Amerike koji je na snazi od 2013.,

–  uzimajući u obzir Višegodišnji okvirni program za Gvatemalu za razdoblje 2014. – 2020. i njegova nastojanja da doprinese rješavanju sukoba, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir programe potpore EU-a za sektor pravosuđa u Gvatemali, posebno SEJUST,

–  uzimajući u obzir presudu Međuameričkog suda za ljudska prava iz 2014. u predmetu Borci za ljudska prava i drugi protiv Gvatemale i izvješće Međuameričkog povjerenstva za ljudska prava o stanju ljudskih prava u Gvatemali ((OEA/Ser.L/V/II. Dok. 43/15) od 31. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 25. Poslovnika Međuameričkog povjerenstva za ljudska prava (IAHCR) o mehanizmu za mjere predostrožnosti,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća iz 2009. o potpori demokraciji u vanjskim odnosima EU-a,

–  uzimajući u obzir Smjernice Vijeća o ljudskim pravima i međunarodnom humanitarnom pravu iz 2009.,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je 9. prosinca 2016. u ime Europske unije dala Visoka predstavnica Federica Mogherini o danu ljudskih prava koji se obilježava 10. prosinca 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice ESVD-a od 17. kolovoza 2016. o borcima za ljudska prava u Gvatemali,

–  uzimajući u obzir izjavu s ministarskog sastanka EU-a i CELAC-a održanog u Santu Domingu 25. i 26. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu Skupine trinaestorice od 1. veljače 2017. o jačanju vladavine prava i borbi protiv korupcije i nekažnjavanja,

–  uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 5. te članke 18., 21., 27. i 47. Ugovora o Europskoj uniji i članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Gvatemala treći najveći primatelj bilateralne razvojne pomoći EU-a u Srednjoj Americi, koja iznosi 187 milijuna eura za razdoblje 2014. – 2020. i usmjerena je na sigurnost opskrbe hranom, rješavanje sukoba, mir, sigurnost i konkurentnost;

B.  budući da je Gvatemala strateški pozicionirana na ruti između Srednje Amerike i SAD-a za opskrbu drogom i ilegalne migrante; budući da su državljani Gvatemale i dalje druga najveća skupina koja se deportira iz SAD-a; budući da su desetljeća unutarnjih sukoba, visoka stopa siromaštva i kultura u kojoj je nekažnjavanje duboko ukorijenjeno doveli do visokih razina nasilja i sigurnosnih prijetnji u Gvatemali; budući da je cijelo društvo pod utjecajem visokih stopa kriminala, a posebno borci za ljudska prava, nevladine organizacije i lokalne vlasti;

C.  budući da se 2017. godine obilježava dvadeseta godišnjica Mirovnog sporazuma za Gvatemalu; budući da je borba protiv nekažnjavanja, uključujući teške zločine počinjene tijekom bivšeg nedemokratskog režima, ključna; budući da gvatemalske vlasti trebaju poslati jasnu poruku stvarnim počiniteljima i naručiteljima nasilja nad borcima za ljudska prava da će takve radnje biti kažnjavane;

D.  budući da je u razdoblju između siječnja i studenog 2016. Odjel za zaštitu boraca za ljudska prava u Gvatemali (UDEFEGUA) zabilježio 14 ubojstava i sedam pokušaja ubojstva boraca za ljudska prava; budući da je 2016., prema istim izvorima, bilo sveukupno 223 napada na borce za ljudska prava, što uključuje 68 novih sudskih postupaka protiv boraca za ljudska prava; budući da su najčešće napadane kategorije boraca za ljudska prava bili borci za zaštitu okoliša i prava na zemljište te oni koji se bave pravosuđem i nekažnjavanjem;

E.  budući da su već ove godine ubijeni borci za ljudska prava Laura Leonor Vásquez Pineda i Sebastián Alonzo Juan, a 2016. ubijeni su novinari Victor Valdés Cardona, Diego Esteban Gaspar, Roberto Salazar Barahona i Winston Leonardo Túnchez Cano;

F.  budući da je stanje ljudskih prava i dalje vrlo ozbiljno; budući da je situacija u kojoj se nalaze žene i autohtono stanovništvo, a posebno one osobe koje brane ljudska prava i prava migranata, pitanje od izrazito velike važnosti, kao i druga pitanja poput pristupa pravosuđu, uvjeta u zatvorima, ponašanja policije i navodnih mučenja, kojima valja dodati rasprostranjenu korupciju, tajna dogovaranja i nekažnjavanje;

G.  budući da je Gvatemala ratificirala Konvenciju Međunarodne organizacije rada o autohtonim i plemenskim narodima (Konvencija br. 169), i Konvenciju br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje; budući da postoje neki pozitivni znakovi, kao što je uspostava sindikalnog odbora Mesa Sindical del Ministerio Público; budući da gvatemalskim zakonodavstvom nije predviđena obveza na prethodno, slobodno i informirano savjetovanje s autohtonim zajednicama, kako je navedeno u Konvenciji Međunarodne organizacije rada br. 169;

H.  budući da je Međuamerički sud za ljudska prava 2014. donio obvezujuću presudu u kojoj poziva na provođenje javne politike zaštite boraca za ljudska prava; budući da je u tijeku savjetodavni proces koji financira EU za kreiranje navedene politike;

I.  budući da se Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima primjenjuju na sve države i sva poduzeća, bila ona transnacionalna ili ne, neovisno o njihovoj veličini, sektoru, lokaciji, vlasništvu i strukturi, iako je u primjeni Vodećih načela UN-a u cijelom svijetu i dalje izazov uspostava djelotvornih kontrolnih i sankcijskih mehanizama; budući da će se stanje ljudskih prava preispitati u studenom 2017. u okviru mehanizma Univerzalnog periodičnog pregleda za Vijeće za ljudska prava;

J.  budući da su gvatemalski pravobranitelj za ljudska prava, Ured javnog tužitelja i Ministarstvo pravosuđa poduzeli važne korake za suzbijanje nekažnjavanja i priznanje ljudskih prava;

K.  budući da je Gvatemala poduzela neke pozitivne korake, kao što je produljenje mandata Međunarodnom odboru za borbu protiv nekažnjavanja u Gvatemali (CICIG) do 2019.; budući da su u listopadu 2016. predsjednici izvršne vlasti, Kongresa i pravosudnog sustava u Gvatemali Kongresu iznijeli prijedlog ustavne reforme pravosudnog sektora koji se, između ostalog, temelji na raspravama s civilnim društvom, želeći ojačati pravosudni sustav načelima kao što su sudska profesija, pravni pluralizam i neovisnost sudstva;

L.  budući da su brojni karakteristični predmeti u vezi s korupcijom i tranzicijskom pravdom onemogućeni ciljanom kampanjom uznemiravanja, te da su borci za ljudska prava koji rade u tom kontekstu, uključujući suce i odvjetnike, suočeni sa zastrašivanjem i lažnim prijavama; budući da je protiv Ivána Velasqueza, direktora svjetski priznatog Međunarodnog odbora za borbu protiv nekažnjavanja, također podignuta optužnica te se protiv njega vodi stalna kampanja klevetanja; budući da karakteristični predmeti u području tranzicijske pravde napreduju, na primjer slučaj Molina Theissen i CREOMPAZ, ili predmeti u vezi s korupcijom kao što je, između ostalog, La Linea y Coparacha;

M.  budući da nekoliko država članica još nije ratificiralo Sporazum o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike, te da stup „političkog dijaloga” stoga još nije stupio na snagu; budući da su u središtu politike vanjskog djelovanja EU-a, osim održivog ekonomskog i socijalnog razvoja, i ljudska prava te vladavina prava;

1.  najsnažnije osuđuje nedavna ubojstva Laure Leonor Vásquez Pineda, Sebastiana Alonza Juana i novinara Victora Valdésa Cardone, Diega Estebana Gaspara, Roberta Salazara Barahone i Winstona Leonarda Túncheza Cane, kao i svako od 14 ubojstava drugih boraca za ljudska prava u Gvatemali 2016. godine; izražava najiskreniju sućut obiteljima i prijateljima svih ubijenih boraca za ljudska prava;

2.  naglašava da je zabrinut da će stalno nasilje i nedostatak sigurnosti negativno utjecati na mogućnost da borci za ljudska prava potpuno i slobodno obavljaju svoje aktivnosti; odaje počast svim borcima za ljudska prava u Gvatemali i traži da se odmah provede neovisna i objektivna istraga gore navedenih i prijašnjih ubojstava; ističe da je aktivno civilno društvo nužno kako bi država, na svim razinama, bolje reagirala te bila odgovornija, uključivija, efikasnija, a samim time imala i veći legitimitet;

3.  pozdravlja napore Gvatemale u borbi protiv organiziranog kriminala te traži da se ti napori pojačaju; prepoznaje izrazito velike poteškoće s kojima se suočava u pružanju sigurnosti i osiguranju slobode svojim građanima u situaciji u kojoj se provodi strukturno nasilje poput onoga koje nastaje zbog narkotika; poziva institucije EU-a i države članice EU-a da Gvatemali pruže tehnička i proračunska sredstva kako bi joj pomogli u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala te da daju prednost takvim naporima u programima bilateralne suradnje;

4.  podsjeća da je potrebno javnu politiku za zaštitu boraca za ljudska prava, kako je 2014. utvrdio Međuamerički sud za ljudska prava; prima na znanje nedavno pokrenut nacionalni dijalog, poziva gvatemalske vlasti da zajamče da se pobrinu da se ta politika izradi u okviru širokog participativnog procesa te da se njome rješavaju strukturni uzroci zbog kojih se pogoršava osjetljiv položaj boraca za ljudska prava; poziva poslovnu zajednicu da pruži podršku tim naporima;

5.  pozdravlja odluku Delegacije EU-a u Gvatemali da financijski doprinese raspravama i konzultacijama o takvom programu te potiče Delegaciju EU-a da nastavi podupirati borce za ljudska prava; poziva nadležna tijela da u bliskoj suradnji s velikim brojem dionika izrade i provedu javnu politiku za zaštitu boraca za ljudska prava te da nastave s reformama kako bi se postiglo neovisno sudstvo, suzbilo nekažnjavanje i konsolidirala vladavina prava;

6.  poziva na hitno i obvezno provođenje mjera predostrožnosti koje je preporučio Međuamerički sud za ljudska prava te poziva vlasti da ponište odluku kojom se jednostrano ukidaju nacionalne mjere predostrožnosti od kojih profitiraju borci za ljudska prava;

7.  podsjeća na rezultate 93 referenduma koja su organizirana u dobroj vjeri 2014. i 2015. godine; podsjeća da je u tijeku participativni proces te poziva gvatemalske vlasti da ubrzaju procedure kako bi se osigurala uspostava nacionalnog mehanizma za slobodna i informirana prethodna savjetovanja, kako je predviđeno Konvencijom Međunarodne organizacije rada br. 169.; poziva gvatemalske vlasti da pokrenu šira društvena savjetovanja u vezi s hidroelektranama, rudarskim projektima i naftnim kompanijama, te poziva institucije EU-a da zajamče da se nikakvom europskom pomoći ili potporom ne promiču ili dopuste razvojni projekti bez ispunjavanja obveze prethodnog, slobodnog i informiranog savjetovanja s autohtonim zajednicama;

8.  pozdravlja inicijativu za reformu pravosudnog sustava koju su izvršna, sudska i zakonodavna vlast predstavile Kongresu kako bi se dalje razvio profesionalni pravosudni sustav utemeljen na efektivnoj neovisnosti sudstva; poziva gvatemalski Kongres da poduzme zajedničke napore kako bi se 2017. u cijelosti zaključila reforma pravosuđa; u tu svrhu poziva gvatemalske vlasti da pravosuđu dodijele dovoljno sredstava i ljudskih resursa, posebno Uredu glavnog tužitelja; podupire važan rad Međunarodnog odbora za borbu protiv nekažnjavanja (CICIG) u Gvatemali;

9.  pozdravlja presudu prvog vijeća Žalbenog suda kojom se potvrđuje da se na zločin genocida i zločine protiv čovječnosti u sudskom postupku protiv bivšeg diktatora Riosa Montta ne primjenjuje zastara, što je prekretnica u borbi protiv nekažnjavanja;

10.  poziva gvatemalsku državu da surađuje u okviru mehanizma Univerzalnog periodičnog pregleda te da poduzme sve odgovarajuće korake kako bi provela njegove preporuke;

11.  traži od Europske unije da pruži potporu Uredu glavnog tužitelja; čvrsto odbacuje bilo kakav pritisak, zastrašivanje i utjecaj kojima se ugrožava neovisnost, pravni pluralizam i objektivnost; potiče gvatemalske vlasti da nastave poticati suradnju između Odjela Ministarstva unutarnjih poslova za analizu napada protiv boraca za ljudska prava i Odjela za ljudska prava u Uredu glavnog tužitelja;

12.  poziva institucije EU-a da rade na sklapanju međunarodno obvezujućih sporazuma kojima će se ojačati poštovanje ljudskih prava, posebno u slučaju poduzeća iz EU-a koja djeluju u trećim zemljama;

13.  poziva one države članice koje to još nisu učinile da ratificiraju Sporazum o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike; poziva Europsku uniju i njezine države članice da se služe mehanizmima utvrđenima u Sporazumu o pridruživanju i političkom dijalogu kako bi snažno potaknule Gvatemalu da provede ambiciozan program za zaštitu ljudskih prava i borbu protiv nekažnjavanja; poziva institucije EU-a i države članice da izdvoje dovoljno sredstava i tehničke pomoći za taj zadatak;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, Organizaciji američkih država, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini, vladama i parlamentima država članica, predsjedniku, vladi i parlamentu Republike Gvatemale, SIECA-i i Parlacenu.

(1) SL C 301E, 13.12.2007., str. 257.
(2) SL C 434, 23.12.2015., str. 181.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0020.


Suzbijanje terorizma ***I
PDF 332kWORD 56k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP o suzbijanju terorizma (COM(2015)0625 – C8-0386/2015 – 2015/0281(COD))
P8_TA(2017)0046A8-0228/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0625),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 83. stavak 1. i članak 82. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0386/2015),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. i članak 83. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 17. ožujka 2016.(1),

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1373(2001) od 28. rujna 2001., 2178 (2014) od 24. rujna 2014., 2195(2014) od 19. prosinca 2014., 2199(2015) od 12. veljače 2015., 2249 (2015) od 20. studenoga 2015. i 2253(2015) od 17. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju terorizma od 16. svibnja 2005. i njezin Dodatni protokol od 19. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir preporuke Radne skupine za financijsko djelovanje,

–  uzimajući u obzir komunikaciju sa Sastanka na vrhu o nuklearnoj sigurnosti održanog 1. travnja 2016. u Washingtonu,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 30. studenoga 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0228/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prihvaća zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. veljače 2017. radi donošenja Direktive (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2017/541.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije nakon donošenja Direktive o suzbijanju terorizma

Nedavni teroristički napadi u Europi ukazali su na potrebu jačanja napora za zaštitu sigurnosti uz promicanje poštovanja naših zajedničkih vrijednosti uključujući vladavinu zakona i poštovanje ljudskih prava. Da bi se pružio sveobuhvatni odgovor na sve veću terorističku prijetnju, poboljšani okvir kriminalizacije za suzbijanje terorizma potrebno je nadopuniti učinkovitim mjerama za sprečavanje radikalizacije koja vodi u terorizam i djelotvornom razmjenom informacija o kaznenim djelima terorizma.

U tom duhu institucije EU-a i države članice zajednički izražavaju svoju predanost, svaka u okviru svojeg područja nadležnosti, daljnjem osmišljavanju učinkovitih mjera sprečavanja i ulaganja u njih, kao dio sveobuhvatnog međusektorskog pristupa kojim su obuhvaćene sve relevantne politike, među ostalim posebno u području obrazovanja, socijalne uključenosti i integracije, te svi dionici, među ostalim organizacije civilnog društva, lokalne zajednice i partneri iz industrije.

Komisija će posebno podupirati napore država članica ponudom financijske pomoći projektima čiji je cilj razvoj alata za rješavanje pitanja radikalizacije te inicijativama i mrežama diljem EU-a, poput Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji.

Europski parlament, Vijeće i Komisija ističu potrebu za učinkovitom i pravodobnom razmjenom svih relevantnih informacija za sprečavanje, otkrivanje, istragu ili progon kaznenih djela terorizma među nadležnim tijelima u Uniji. S tim u vezi bitno je u potpunosti iskoristiti postojeće Unijine instrumente, kanale i agencije za razmjenu informacija, kao i brzo provesti cjelokupno zakonodavstvo Unije koje je doneseno u tom pogledu.

Te tri institucije potvrđuju potrebu da se ocijeni funkcioniranje općeg okvira EU-a za razmjenu informacija te konkretnim mjerama riješe mogući nedostaci, između ostalih i oni u vezi s Planom za pojačanu razmjenu informacija i upravljanje informacijama, uključujući interoperabilna rješenja, u području pravosuđa i unutarnjih poslova.

(1) SL C 177, 18.5.2016., str. 51.


Pooštravanje kontrola na vanjskim granicama pregledima relevantnih baza podataka ***I
PDF 322kWORD 48k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 562/2006 u pogledu pooštravanja kontrola na vanjskim granicama pregledima relevantnih baza podataka (COM(2015)0670 – C8-0407/2015 – 2015/0307(COD))
P8_TA(2017)0047A8-0218/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0670),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 77. Stavak 2. točka b Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0407/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća dopisom od 7. prosinca 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A8-0218/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. veljače 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 u pogledu jačanja kontrola provjerom u relevantnim bazama podataka na vanjskim granicama

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/458.)


Moguće promjene i prilagodbe aktualnog institucijskog ustroja Europske unije
PDF 489kWORD 73k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije (2014/2248(INI))
P8_TA(2017)0048A8-0390/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prije svega članke 1., 2., 3., 6., 9., 10., 14., 15., 16., 17., 48. i 50. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 119., 120.-126., 127.-133., 136.-138., 139.-144., 194. i 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i pripadajuće protokole,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir izvješće od 22. lipnja 2015. koje je predsjednik Europske komisije sastavio u bliskoj suradnji s predsjednicima Europskog vijeća, Europskog parlamenta, Europske središnje banke i Euroskupine naslovljeno „Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije” („Izvješće petorice predsjednika”)(1),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 19. studenoga 2013. o nacrtu Uredbe Vijeća kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje od 2014. do 2020.(2) i svoju Odluku od 19. studenog 2013. o sklapanju međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju(3),

–  uzimajući u obzir VFO(4) i Međuinstitucijski sporazum(5) kako je usvojen 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir konačno izvješće i preporuke Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva iz prosinca 2016(6),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 18. i 19. veljače 2016. u pogledu novog dogovora za Ujedinjenu Kraljevinu unutar Europske unije, koji su postali nevažeći zbog odluke Ujedinjene Kraljevine o napuštanju Unije,

–  uzimajući u obzir rezultat glasovanja na referendumu u Ujedinjenoj Kraljevini o članstvu u Europskoj uniji da se napusti Uniju,

–  uzimajući u obzir Standard Eurobarometer 84 (Standardno istraživanje Eurobarometra br. 84) od jeseni 2015. naslovljeno „Javno mnijenje u Europskoj uniji” te posebno istraživanje Barometer Europskog parlamenta iz lipnja 2016. naslovljeno „Europljani 2016. – percepcija i očekivanja, borba protiv terorizma i radikalizacije”,

–  uzimajući u obzir Mišljenje 2/13 Suda Europske unije o nacrtu sporazuma o pristupanju EU-a Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Europska konvencija o ljudskim pravima”)(7),

–  uzimajući u obzir odluku Europskog vijeća od 28. lipnja 2013. o utvrđivanju sastava Europskog parlamenta(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o ustavnim problemima višerazinskog upravljanja u Europskoj uniji(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2014. o pregovorima o Višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020.: pouke koje treba izvući i smjernice za budućnost(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o izborima za Europski parlament 2014.(11) i svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o unapređenju praktičnih rješenja za održavanje izbora za Europski parlament 2014.(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. studenoga 2013. o utvrđivanju sjedišta institucija Europske unije(13),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o europskoj građanskoj inicijativi(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenoga 2015. o reformi izbornog zakona Europske unije(15) i svoj prijedlog za izmjenu Akta o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. lipnja 2016. o odluci o napuštanju EU-a na temelju ishoda referenduma održanog u Ujedinjenoj Kraljevini(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije razvijanjem potencijala sadržanog u Ugovoru iz Lisabona(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o proračunskom kapacitetu europodručja(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(19),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/1624 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016. o europskoj graničnoj i obalnoj straži(20),

–  uzimajući u obzir mišljenja Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. rujna 2015.(21) i Odbora regija od 8. srpnja 2015.(22),

–  uzimajući u obzir deklaraciju „Snažnija europska integracija: put prema naprijed” predsjednika talijanskog (Camera dei Deputati), francuskog (Assemblée nationale), njemačkog (Bundestag) i luksemburškog (Chambre des Députés) parlamenta potpisanu 14. rujna 2015., koju trenutačno podupire nekoliko domova nacionalnih parlamenta u EU-u,

–   uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2013. naslovljeno „Jačanje građanstva EU-a: promicanje biračkih prava građana EU-a”(23),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor (A8-0390/2016),

A.  budući da se ovom rezolucijom žele ponuditi rješenja do kojih se ne može doći korištenjem alata dostupnih na temelju Ugovora u njihovom sadašnjem obliku i koji će stoga postati mogući tek nakon njihove buduće izmjene kad se ispune preduvjeti;

B.  budući da su nesposobnost institucija EU-a da se nose s dubokim i višestrukim krizama kroz koje Unija trenutno prolazi, a koje su prozvane „polikrizom” te financijske, gospodarske, društvene, socijalne i migracijske posljedice tih kriza, kao i jačanje populističkih stranaka i nacionalističkih pokreta doveli do povećanog nezadovoljstva sve većeg dijela stanovništva funkcioniranjem trenutačnog Europske unije u njezinom trenutačnom obliku;

C.  budući da države članice pojedinačno ne mogu riješiti te znatne europske izazove i da se oni mogu riješiti samo zajedničkim odgovorom Europske unije;

D.  budući da je napredak u smjeru Unije koja zaista može ostvariti svoje ciljeve otežan neuspješnim upravljanjem zbog stalne i sustavne želje da se odluke u Vijeću donose jednoglasno (što se još uvijek temelji na tzv. luksemburškom kompromisu) i nepostojanjem vjerodostojne jedinstvene izvršne vlasti koja bi imala potpuni demokratski legitimitet i nadležnost za provedbu djelotvornih mjera u širokom spektru politika; budući da nedavni primjeri poput neodgovarajućeg upravljanja migracijskim tokovima, usporene sanacije banaka nakon izbijanja financijske krize i izostanka neposrednog zajedničkog odgovora na unutarnju i vanjsku prijetnju terorizma dobro pokazuju nesposobnost Unije za djelotvorno i brzo reagiranje;

E.  budući da EU ne može ispuniti očekivanja europskih građana jer se Ugovori ne iskorištavaju u potpunosti i ne nude sve potrebne instrumente, nadležnosti i postupke odlučivanja za učinkovito postizanje tih zajedničkih ciljeva;

F.  budući da je taj problem, u kombinaciji s nedostatkom zajedničke vizije država članica u pogledu budućnosti našeg kontinenta, doveo do nezapamćene razine euroskepticizma koja vodi do povratka nacionalizmu i predstavlja opasnost od ugrožavanja Unije, pa čak i njezinog raspada;

G.  budući da je, umjesto da jača Uniju, sustav u kojem države članice pribjegavaju rješenjima „à la carte”, a koji je Ugovor iz Lisabona dodatno produbio, učinio Uniju kompleksnijom i doveo do izražaja njezinu unutarnju diferencijaciju; budući da su, unatoč fleksibilnosti koju nude Ugovori, kroz primarno pravo odobrena brojna izuzimanja država članica i da je to dovelo do netransparentnog sustava preklapajućih krugova suradnje te onemogućilo demokratski nadzor i odgovornost;

H.  budući da su u Ugovorima ponuđeni oblici fleksibilne i diferencirane integracije na razini sekundarnog prava u obliku instrumenata pojačane i strukturirane suradnje, koji bi se trebali primjenjivati samo na određen broj politika, a u isto vrijeme biti uključivi kako bi se i drugim državama članicama dozvolilo sudjelovanje; budući da je učinak pojačane suradnje ostao ograničen dvadeset godina nakon uvođenja tih instrumenata; budući da je pojačana suradnja odobrena u tri slučaja, i to za zajednička pravila za primjenjivo pravo o razvodima međunarodnih parova, europski patent s jedinstvenim učinkom i uvođenje poreza na financijske transakcije (FTT); budući da se pojačanom suradnjom mora koristiti kao prvim korakom ka integraciji politika kao što su zajednička sigurnosna i obrambena politika, a ne kao načinom za olakšavanje rješenja „à la carte”;

I.  budući da je potrebno očuvati metodu zajednice, a ne je potkopavati međuvladinim rješenjima, čak ni u područjima u kojima sve države članice ne ispunjavaju uvjete za sudjelovanje;

J.  međutim, budući da je euro Unijina valuta (članak 3. stavak 4. UEU-a), Ujedinjena Kraljevina je dobila izuzeće (Protokol br. 15), Danska ima izuzeće na temelju ustava (Protokol br. 16), Švedska više ne slijedi konvergencijske kriterije za euro, a Grčka bi mogla napustiti sustav jedinstvene valute, o čemu je otvoreno raspravljalo Europsko vijeće; budući da sve države članice imaju obvezu pristupiti monetarnoj uniji jednom kada ispune sve zadane uvjete, a nije zadan raspored za prihvaćanje eura u državama članicama nakon što je ta valuta uspostavljena;

K.  budući da su Ujedinjena Kraljevina i Irska dobile izuzeće u pogledu Schengena, slobodnog kretanja ljudi i ukidanja granične kontrole na unutarnjim granicama, što je sve formalno dio Ugovora; budući da četiri druge države članice također ne poštuju te odredbe unatoč tome što su obvezne poštovati ih, dok je trima državama koje nisu članice Europske unije pružena mogućnost primjene tih odredbi; budući da se takvom rascjepkanošću sprečava potpuno ukidanje preostalih unutarnjih granica, ali i otežava uspostavljanje istinskog unutarnjeg tržišta i potpuno integriranog područja slobode, sigurnosti i pravde; podsjeća da integracija u schengensko područje mora ostati cilj za sve države članice EU-a;

L.  budući da bi klauzule o izuzimanju pojedinih država članica ugrozile ujednačenu primjenu prava Unije, pretjerano usložnile upravljanje, ugrozile koheziju Unije i potkopale solidarnost među građanima Unije;

M.  budući da je od Ugovora iz Lisabona Europsko vijeće, dodatno potaknuto financijskom, migracijskom i sigurnosnom krizom, proširilo svoje nadležnosti i na svakodnevno upravljanje zahvaljujući usvajanju međuvladinih instrumenata izvan okvira EU-a, unatoč činjenici da njegova uloga nije obnašati zakonodavnu ulogu, nego pružiti Uniji potreban poticaj za njezin razvoj i definirati opći politički smjer i prioritete (članak 15. stavak 1. UEU-a);

N.  budući da je, zbog uvjeta da se u Europskom vijeću odluke trebaju donositi jednoglasno i nesposobnosti te institucije da tu jednoglasnost postigne, došlo do usvajanja međuvladinih sporazuma izvan okvira EU-a, kao što su Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji (TSCG ili „fiskalni pakt”); budući da isto vrijedi i za dogovor s Turskom o sirijskoj izbjegličkoj krizi;

O.  budući da je jasno da se otpornost europodručja, uključujući i dovršenje bankovne unije, ne može postići bez daljnjih koraka fiskalne konsolidacije popraćenih uspostavom pouzdanijeg, djelotvornijeg i demokratskijeg oblika upravljanja, iako je člankom 16. TSCG-a propisano da se u roku od pet godina od dana stupanja Ugovora na snagu (do 1. siječnja 2018.) moraju poduzeti koraci potrebni da bi se fiskalni pakt uključio u pravni okvir Unije i iako su slične odredbe uključene u međuvladin Sporazum o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u Jedinstveni fond za sanaciju;

P.  budući da ovaj novi sustav upravljanja podrazumijeva da bi Europska komisija trebala postati prava vlada koja je odgovorna Parlamentu i u stanju oblikovati i provoditi za europodručje prijeko potrebnu zajedničku monetarnu, fiskalnu i makroekonomsku politiku te koja ima riznicu i proračun razmjeran veličini zadataka koji je čekaju; budući je uz mjere u okviru postojećeg primarnog prava za to potrebna i reforma Ugovora iz Lisabona;

Q.  budući da je to također slučaj za potrebnu reformu i modernizaciju financijskih sredstava cijele Europske unije; budući da je sporazum o trenutačnom višegodišnjem financijskom okviru (VFO) postignut tek nakon dugih i napornih pregovora te da je popraćen odlukom o uspostavi skupine na visokoj razini za pregled sustava prihoda Unije temeljenog na "vlastitim sredstvima", koja treba podnijeti izvješće tijekom 2016.; budući da trenutačni VFO ozbiljno ograničava financijsku i političku autonomiju Unije jer većinu prihoda čine nacionalni doprinosi država članica, a velik dio rashoda već je predodređen za vraćanje tim istim državama članicama; budući da su nacionalni doprinosi proračunu EU-a temeljeni na BNP-u/BND-u postali daleko najveći izvor prihoda;

R.  budući da je trenutačni VFO nominalno inferioran u usporedbi s prethodnim, dok okolnosti zahtijevaju velike proračunske napore za pomoć izbjeglicama i poticanje gospodarskog rasta, socijalne kohezije i financijske stabilnosti;

S.  budući da jednoglasnost potrebna u pitanjima porezne politike predstavlja prepreku dokidanju poreznih oaza na području Europske unije i štetnih poreznih politika država članica; budući da se mnogima od tih praksi narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta, ugrožava dohodak država članica i u konačnici teret prebacuje na građane te mala i srednja poduzeća;

T.  budući da je Europska unija ustavni sustav utemeljen na vladavini prava; budući da se Ugovori moraju izmijeniti kako bi Sud Europske unije dobio nadležnost za sve aspekte prava EU-a, u skladu s načelom podjele ovlasti;

U.  budući da je EU također utemeljen na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, kojima su obuhvaćena i prava pripadnika manjina; budući da su se postojeći instrumenti EU-a za ocjenjivanje i sankcioniranje država članica zbog kršenja tih načela pokazali nedovoljnima; budući da postupci za utvrđivanje povrede pokrenuti protiv određenih pravnih akata ili mjera države članice koja krši pravo EU-a nisu prikladni za rješavanje sustavnog kršenja temeljnih vrijednosti EU-a; budući da je, u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a, Vijeće obvezno djelovati na temelju većine od četiri petine svojih članica pri određivanju ozbiljne opasnosti od povrede temeljnih prava i da, u skladu s člankom 7. stavkom 2. UEU-a, Europsko vijeće djeluje na temelju jednoglasne potpore pri određivanju postojanja ozbiljnih i kontinuiranih povreda; budući da zbog toga nije došlo do pozivanja ni na preventivne mjere iz članka 7. stavka 1. UEU-a ni na mehanizam za sankcioniranje iz članka 7. stavaka 2. i 3. UEU-a;

V.  budući da se čini da EU ima veću mogućnost utjecati na politike država članica o temeljnim pravima, vladavini prava i korupciji kada zemlje još imaju status kandidatkinja za ulazak u Uniju; budući da bi se mehanizam vladavine prava trebao jednako snažno primjenjivati na sve države članice;

W.  budući da je ova revizija potrebna i kako bi se uravnotežio i od temelja obnovio način funkcioniranja Unije u cilju smanjivanja birokratskog donošenja akata i djelotvornijeg kreiranja politika koje bi bolje odgovaralo potrebama građana; budući da su Uniji potrebne adekvatne nadležnosti kako bi postigla napredak ka postizanju utvrđenih ciljeva u koje se ubrajaju dovršavanje jedinstvenog tržišta, što uključuje energetsku uniju, osiguravanje socijalne kohezije i punog zaposlenja, pošteno i zajedničko upravljanje migracijama i sustavom azila te unutarnja i vanjska sigurnosna politika;

X.  budući da su izgradnja sustavnog dijaloga s organizacijama civilnog društva i jačanje socijalnog dijaloga na svim razinama u skladu s načelom utvrđenim u članku 11. UFEU-a ključni za prevladavanje skepticizma u pogledu eura i za ponovno potvrđivanje važnosti europske dimenzije temeljene na solidarnosti, socijalne kohezije i izgradnje participativne i uključive demokracije, kao dopune predstavničkoj demokraciji;

Y.  budući da se tijekom posljednjeg desetljeća sigurnosna situacija u Uniji znatno pogoršala, posebno u našem susjedstvu, te da države članice više ne mogu same jamčiti svoju unutarnju i vanjsku sigurnost;

Z.  budući da je padom obrambenih sposobnosti Europe ograničena i njezina sposobnost da širi stabilnost izvan svojih granica; budući da je s time usko povezana i nespremnost SAD-a da kao država saveznica intervenira ako Europa nije spremna preuzeti svoj dio odgovornosti; budući da obrambenu politiku u EU-u treba jačati i da treba uspostaviti sveobuhvatno političko i vojno partnerstvo između EU-a i NATO-a, istodobno omogućujući Uniji da djeluje samostalno u operacijama u inozemstvu, uglavnom kako bi stabilizirala svoje susjedstvo; budući da to znači da je potrebna intenzivnija suradnja među državama članicama, kao i integracija dijela njihovih obrambenih kapaciteta u Europsku zajednicu za obranu, u skladu s novom europskom sigurnosnom strategijom;

AA.  budući da nije upotrijebljena nijedna od prijelaznih klauzula iz Ugovora iz Lisabona namijenjenih za pojednostavljenje reforme upravljanja Unijom te da u trenutačnim okolnostima to nije vjerojatno; budući da je, suprotno tomu, zbog odluke Europskog vijeća od 18. i 19. lipnja 2009. o smanjenju broja povjerenika koje je predviđeno Ugovorom iz Lisabona, klauzula o isključenju odmah upotrijebljena;

AB.  budući da su izbori za Europski parlament iz 2014. po prvi puta izravno doveli do nominacije kandidata za predsjednika Komisije; budući da, unatoč tomu, građani nažalost nisu mogli izravno glasovati za kandidate; budući da bi se nadnacionalni karakter europskih izbora trebao dodatno ojačati uvođenjem jasne pravne osnove kako bi se osiguralo da se taj novi sustav očuva i razvija; budući da građani ne mogu shvatiti povezanost predsjednika Komisije i Europskog vijeća;

AC.  budući da je referendumom Ujedinjene Kraljevine o istupanju iz Europske unije reforma Unije postala dramatično hitnija; budući da se pri pregovaranju o mehanizmu istupanja Ujedinjene Kraljevine mora uzeti u obzir okvir za buduće odnose Ujedinjene Kraljevine s Unijom; budući da se taj sporazum mora zaključiti u skladu s člankom 218. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te da ga u ime Unije mora zaključiti Vijeće nakon što donese odluku kvalificiranom većinom i uz prethodno dobivenu suglasnost Europskog parlamenta; budući da bi Europski parlament stoga trebao biti potpuno uključen u cijeli postupak pregovora;

AD.  budući da bi istupanje Ujedinjene Kraljevine stvorilo priliku da se smanji složenost Unije i razjasni značenje članstva u Uniji; budući da je u budućnosti za odnose EU-a s nečlanicama u susjedstvu (Ujedinjena Kraljevina, Norveška, Švicarska, Turska, Ukrajina itd.) potreban jasan okvir; budući da su već utemeljitelji Unije predvidjeli svojevrsni „status pridružene države”;

AE.  budući da je u pogledu ovog važnog zadatka Europskom parlamentu Ugovorima dodijeljeno šest ovlasti, i to: pravo na predlaganje izmjena Ugovora (članak 48. stavak 2. UEU-a), pravo da savjetuje Europsko Vijeće o izmjeni Ugovora (članak 48. stavak 3. prvi podstavak UEU-a), pravo na inzistiranje da se sazove konvencija protivno želji Europskog vijeća (članak 48. stavak 3. drugi podstavak UEU-a), pravo na savjetovanje o odluci Europskog vijeća o izmjeni svih ili određenih odredaba trećeg dijela Ugovora o funkcioniranju Europske unije (članak 48. stavak 6. drugi podstavak UEU-a), pravo na iniciranje preraspodjele mjesta u Parlamentu prije sljedećih izbora (članak 14. stavak 2. UEU-a) i pravo na predlaganje jedinstvenog izbornog postupka (članak 223. stavak 1. UFEU-a);

AF.  budući da je ulogu Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) i Odbora regija (OR) kao institucionalnih predstavnika organizacija civilnog društva, kao i regionalnih i lokalnih dionika, potrebno zaštititi s obzirom na to da su njihova mišljenja doprinos većem demokratskom legitimitetu oblikovanja politika i zakonodavnih postupaka;

AG.  budući da jasna većina regionalnih i lokalnih vlasti u Uniji putem Odbora regija dosljedno zagovara integriraniji EU-u s učinkovitim upravljanjem;

1.  smatra da je vrijeme upravljanja krizom s pomoću ad hoc i inkrementalnih odluka prošlo jer se takvim upravljanjem često dolazi samo do nedovoljnih i zakašnjelih mjera; uvjeren je da je sada pravo vrijeme da se dobro razmisli o početku uklanjanja nedostataka u pogledu upravljanja Europskom unijom provođenjem sveobuhvatne i dubinske reforme Ugovora iz Lisabona; smatra da je u međuvremenu moguće doći do kratkoročnih i srednjoročnih rješenja iskorištavanjem punog potencijala Ugovora u njihovom sadašnjem obliku;

2.  napominje da bi reforma Unije trebala voditi modernizaciji Unije zahvaljujući uspostavi novih i djelotvornih europskih kapaciteta i instrumenata te veće demokratizacije postupaka odlučivanja, umjesto ponovne nacionalizacije zbog jačanja modela suradnje između vlada;

3.  ističe da nedavne ankete Eurobarometra pokazuju da su građani EU-a, unatoč tome što je uvriježeno upravo suprotno mišljenje, još uvijek u potpunosti svjesni važnosti istinskih europskih rješenja(24) te da ih i dalje podupiru, među ostalim, u područjima sigurnosti, obrane i migracije;

4.  s velikom zabrinutošću primjećuje sve veće grupiranje pojedinih država članica koje škodi ujedinjenosti Unije jer uzrokuje nedostatak transparentnosti i umanjuje povjerenje građana; smatra da je EU-27 odgovarajući format za provedbu rasprave o budućnosti Unije; naglašava da bi rascjepkanost rasprave na razne oblike ili skupine država članica bila kontraproduktivna;

5.  ističe da se sveobuhvatna demokratska reforma Ugovora mora postići razmatanjem budućnosti EU-a te usuglašavanjem oko vizije za sadašnje i buduće generacije europskih građana, što bi dovelo do uspostavljanja uključive konvencije u kojoj bi sudjelovali predstavnici nacionalnih parlamenata, vlada svih država članica, Komisije, Europskog parlamenta i savjetodavnih tijela EU-a kao što su Odbor regija i Europski gospodarski i socijalni odbor, a tim bi se stvorila i prikladna platforma za takvo razmatranje i uspostavljanje odnosa s europskim građanima i civilnim društvom;

Završiti s Europom „à la carte”

6.  žali zbog činjenice što, svaki put kada Europsko vijeće odluči primijeniti međuvladine metode i zaobići „metodu Zajednice” ili „metodu Unije” definirane u Ugovorima, dođe do srozavanja učinkovitosti donošenja politika, ali i porasta netransparentnosti te smanjenja demokratske odgovornosti i nadzora; smatra da je diferencirana metoda zamisliva samo kao privremen korak na putu ka učinkovitijem i integriranijem donošenju politika u EU-u;

7.  smatra da je „metoda Unije” jedina demokratska metoda donošenja zakona kojom se jamči da će svi interesi biti uzeti u obzir, a prije svega zajednički europski; pod „metodom Unije” podrazumijeva zakonodavni postupak u okviru kojeg Komisija, u sklopu svojih nadležnosti izvršnog tijela pokreće zakonodavni postupak, a Parlament, koji predstavlja građane, i Vijeće, koje predstavlja države, suodlučuju većinskim glasanjem, dok obveze jednoglasnog donošenja odluka u Vijeću postaju apsolutne iznimke te Sud nadzire postupak i vrši konačnu sudsku kontrolu; ustraje u tome da bi „metodu Unije” trebalo poštovati čak i u hitnim slučajevima;

8.  smatra da je u tim okolnostima ključno potvrditi zadatak stvaranja „sve tješnje povezane unije među narodima Europe” (članak 1. UEU-a) kako bi se ublažile sve tendencije razilaženja i još jednom razjasnile moralna, politička i povijesna svrha te ustavna narav EU-a;

9.  predlaže da se zahtjevi za uspostavljanje poboljšane i strukturirane suradnje učine manje restriktivnima, među ostalim smanjenjem najmanjeg broja država članica sudionica;

10.  predlaže da se prilikom sljedeće revizije Ugovora racionaliziraju trenutačno kaotične razlike okončavanjem, ili barem drastičnim smanjenjem, prakse klauzula o izuzimanju i sudjelovanju te iznimaka za pojedinačne države članice na razini primarnog prava EU-a;

11.  preporučuje definiranje i razvijanje partnerstva kako bi se uspostavio krug partnera oko EU-a za države koje ne mogu ili ne žele pristupiti Uniji, ali unatoč tome žele blisko surađivati s EU-om; smatra da bi ta povezanost trebala biti popraćena obvezama koje odgovaraju eventualnim pravima kao što je financijski doprinos i, što je važnije, poštovanje temeljnih vrijednosti Unije te vladavine prava;

12.  vjeruje da bi trebalo očuvati jedinstveni institucionalni okvir u cilju postizanja zajedničkih ciljeva Unije i jamčenja načela jednakosti svih građana i država članica;

Istupanje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije

13.  napominje da bi ta nova vrsta partnerstva mogla biti jedan od načina da se poštuje odluka većine građana Ujedinjene Kraljevine da napuste EU; naglašava da se njihova volja mora poštovati jer povlačenje Ujedinjene Kraljevine kao jedne od većih država članica i kao najveće države članice izvan europodručja utječe na snagu i institucijsku ravnotežu Unije;

14.  ponovno potvrđuje da su ustavni elementi Unije, posebno cjelovitost jedinstvenog tržišta i činjenica da se ona ne može odvojiti od četiri temeljne slobode Unije (slobodno kretanje kapitala, osoba, robe i usluga), ključni i nedjeljivi stupovi Unije, kao što je i postojanje pravne države za koje jamči Sud Europske unije; ponovno potvrđuje da ova ustavna cjelovitost ne smije propasti tijekom pregovora za izlazak Ujedinjene Kraljevine iz Unije;

15.  poziva da se sjedišta Europskog nadzornog tijela za bankarstvo i Europske agencije za lijekove, koja se trenutačno nalaze u Londonu, presele u drugu državu članicu, s obzirom na odluku građana Ujedinjene Kraljevine o istupanju iz EU-a;

Novo gospodarsko upravljanje za gospodarski rast, socijalnu koheziju i financijsku stabilnost

16.  vrlo je zabrinut zbog rastućih gospodarskih i socijalnih razlika te nedostatka ekonomskih reformi i financijske stabilnosti u Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU), kao i zbog smanjenja konkurentnosti gospodarstava mnogih njezinih članica, čemu je razlog, prije svega, izostanak zajedničke fiskalne i gospodarske politike; stoga smatra da zajednička fiskalna i ekonomska politika trebaju biti u zajedničkoj nadležnosti Unije i država članica;

17.  smatra da se, nažalost, u njihovom postojećem obliku ni Paktom o stabilnosti i rastu ni klauzulom o zabrani sanacije javnim sredstvima (članak 125. UFEU-a) ne postižu željena rješenja; smatra da EU mora odbaciti pokušaje povratka na protekcionističke nacionalne politike te da i u budućnosti treba ostati otvoreno gospodarstvo; upozorava da se to ne može postići ukidanjem socijalnog modela;

18.  isto tako napominje da se trenutačnim sustavom ne osigurava dovoljna razina nacionalne odgovornosti za preporuke po državama; u tom je pogledu zainteresiran za potencijal savjetodavnog Europskog fiskalnog odbora i njegove buduće zadaće savjetovanja Komisije o odgovarajućoj fiskalnoj politici za europodručje u cjelini;

19.  svjestan je potrebe da se revidira učinkovitost mnogih mjera za upravljanje krizom koje je donio EU i da se određeni postupci donošenja odluka kodificiraju u primarnom pravu, kao i potrebe da se konsolidira pravni temelj novog regulatornog okvira za financijski sektor; slaže se s izvješćem petorice predsjednika prema kojem „otvorena metoda koordinacije” kao temelj europske ekonomske strategije ne funkcionira;

20.  stoga, uz Pakt o stabilnosti i rastu, predlaže usvajanje „kodeksa konvergencije” kao pravnog akta koji bi se donio u redovnom zakonodavnom postupku i kojim bi se postavili ciljevi konvergencije (u područjima oporezivanja, tržišta rada, ulaganja, produktivnosti, socijalne kohezije te administrativnih kapaciteta i dobrog upravljanja); ustraje u tome da bi unutar okvira ekonomskog upravljanja poštovanje kodeksa konvergencije trebalo biti preduvjet za potpuno sudjelovanje u fiskalnom kapacitetu europodručja i svaka bi država članica trebala podnijeti prijedloge o načinu ispunjavanja kriterija kodeksa konvergencije; ističe da su standardi i fiskalni poticaji definirani u rezoluciji o proračunskom kapacitetu europodručja;

21.  smatra da je snažna socijalna dimenzija prijeko potrebna za sveobuhvatni EMU te da članak 9. UFEU-a u svojem postojećem obliku nije dostatan za jamčenje odgovarajuće ravnoteže između socijalnih prava i ekonomskih sloboda; stoga traži da ta prava imaju jednak status i da se zaštiti dijalog između socijalnih partnera;

22.  poziva na ugrađivanje Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji (Fiskalni pakt) u pravni okvir EU-a te na uključivanje Europskog stabilizacijskog mehanizma i jedinstvenog sanacijskog fonda u pravo EU-a na temelju sveobuhvatne procjene njihove provedbe te uz odgovarajući demokratski nadzor od strane Parlamenta, čime bi se osiguralo da su nadzor i odgovornost u nadležnosti onih koji njima doprinose; također poziva na daljnje razvijanje međuparlamentarne konferencije predviđene člankom 13. fiskalnog pakta kako bi se stvorio prostor za značajnu i pravovremenu raspravu između Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata, gdje to bude potrebno;

23.  smatra da su za poboljšanje financijske stabilnosti, ublažavanje prekograničnih asimetričnih i simetričnih šokova, smanjivanje učinaka recesije i osiguravanje odgovarajuće razine ulaganja europodručju potrebni fiskalni kapacitet utemeljen na istinskim vlastitim sredstvima i europska riznica sposobna za zaduživanje; ističe da bi se ta riznica trebala uspostaviti u Komisiji, biti odgovorna Parlamentu i Vijeću i podložna njihovom demokratskom nadzoru;

24.  ističe da su, zbog pridržavanja propisa koje je ključno za funkcioniranje ekonomske i monetarne unije, potrebne rukovodeće funkcije snažnije od onih koje trenutno pruža Komisija i/ili Euroskupina te potpuni demokratski sustav međusobne kontrole uključivanjem Europskog parlamenta u sve dijelove Ekonomske i monetarne unije; istovremeno vjeruje da se mora osigurati odgovornost na razini na kojoj se donose ili provode odluke, pri čemu nacionalni parlamenti pažljivo nadziru nacionalne vlade, a Europski parlament pažljivo nadzire europsku izvršnu vlast, a sve s ciljem poboljšanja vlasništva;

25.  stoga poziva da se izvršna vlast koncentrira u Komisiji, koja bi imala ulogu ministra financija EU-a, tako da je se osposobi za formuliranje i provedbu zajedničke ekonomske politike EU-a kojom bi se kombinirali makroekonomski, fiskalni i monetarni instrumenti financirani iz fiskalnih kapaciteta europodručja; ministar financija trebao bi biti odgovoran za rad Europskog stabilizacijskog mehanizma i drugih zajedničkih instrumenata, uključujući i proračunski kapacitet, te biti jedini vanjski predstavnik europodručja u međunarodnim organizacijama, posebno u financijskom sektoru;

26.  smatra da se ministru financija trebaju dodijeliti razmjerne ovlasti za intervenciju kako bi mogao nadzirati pridržavanje kodeksa konvergencije te ovlasti za korištenje ranije spomenutih fiskalnih poticaja;

27.  smatra da je potrebno, ne dovodeći u pitanje zadaće Europskog sustava središnjih banaka, Europskom stabilizacijskom mehanizmu dati ulogu prvog krajnjeg zajmodavca za financijske institucije koje se nalaze pod nadzorom i kontrolom Europske središnje banke; povrh toga smatra nužnim da Europska središnja banka uživa sve ovlasti federalne rezerve, ali da pritom zadrži svoju neovisnost;

28.  naposljetku poziva da se, korak po korak, čim prije dovrši uspostavljanje bankovne unije i unije tržišta kapitala po prioritetnom postupku;

29.  smatra da je nužno ukinuti zahtjev u pogledu jednoglasnosti za određene porezne prakse kako bi se EU-u omogućilo da očuva pravično i neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i kako bi se izbjegla štetna porezna konkurencija među državama članicama; poziva na borbu protiv poreznih prijevara, izbjegavanja plaćanja poreza i poreznih oaza kao temeljni cilj Europske unije;

Novi izazovi

30.  uviđa geopolitičku, gospodarsku i ekološku potrebu za stvaranjem istinske europske energetske unije; ističe da su klimatske promjene jedan od ključnih globalnih izazova s kojima se EU suočava; ističe da je, uz potrebu da se Sporazum iz Pariza u potpunosti ratificira i provede te da se sukladno tome prilagode obvezujući ciljevi i mjere EU-a, nužno uklanjanje ograničenja prema kojem se politikom EU-a ne smije utjecati na pravo države da utvrđuje uvjete za iskorištavanje svojih energetskih resursa, svoj izbor među različitim izvorima energije i opću strukturu svoje opskrbe energijom (članak 194. stavak 2. UFEU-a) kako bi se osigurala uspješna provedba zajedničkih politika u pogledu korištenja čistih i obnovljivih izvora energije;

31.  naglašava da se i za Uniju i za sve države članice u ugovore mora uključiti odredba o razvoju novih i obnovljivih energenata kao prioritet i primarni cilj;

32.  napominje da je Ugovorima predviđeno dovoljno načina za uspostavu humanog i funkcionalnog sustava upravljanja migracijama i sustavom azila, uključujući Europsku graničnu i obalnu stražu, i pozdravlja napredak postignut u tom pogledu; ipak, smatra da su Ugovori, posebno članak 79. stavak 5. UFEU-a, previše restriktivni s obzirom na druge aspekte migracije, prije svega s obzirom na uspostavu istinskog europskog sustava legalne migracije; ističe da budući sustav upravljanja migracijama EU-a mora biti u sinergiji sa sustavom inozemne pomoći i vanjskom politikom EU-a i sjediniti nacionalne kriterije za odobravanje azila te pristup tržištu rada; inzistira na tome da je potreban demokratski nadzor od strane Parlamenta kad je riječ o provedbi granične kontrole, sporazumima s trećim zemljama koji uključuju suradnju u pogledu ponovnog prihvata i povratka, politike azila i migracijske politike, te na tome da se zaštita nacionalne sigurnosti ne može koristiti kao izgovor za izbjegavanje europskog djelovanja;

33.  smatra da je s obzirom na intenzitet terorističke prijetnje potrebno povećati kapacitete EU-a za borbu protiv terorizma i međunarodnog organiziranog kriminala; naglašava da bi, osim jačanja koordinacije među nadležnim tijelima i agencijama u državama članicama, Europol i Eurojust trebali dobiti istinsku nadležnost i kapacitete za istragu i kazneni progon tako da se preoblikuju u istinski europski ured za provedbu istraga i protuterorističko djelovanje, uz obvezan parlamentarni nadzor;

34.  zaključuje da su brojni teroristički napadi počinjeni na europskom tlu pokazali kako bi se sigurnost mogla bolje zajamčiti da nije u isključivoj nadležnosti država članica; stoga predlaže da se nadležnost nad sigurnošću podijeli kako bi se olakšalo uspostavljanje europskih istražnih i obavještajnih kapaciteta pod Europolom i pod nadzorom sudske vlasti; utvrđuje da u međuvremenu, u skladu s člankom 73. UFEU-a, države članice ništa ne sprečava da uspostavljaju ovakve oblike suradnje između svojih služba;

Jačanje naše vanjske politike

35.  kako je već naveo u svojoj rezoluciji od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije na temelju potencijala Ugovora iz Lisabona, žali što EU nije u većoj mjeri razvio svoju sposobnost da dogovara i provodi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (ZVSP); primjećuje da njegovi napori uloženi u pokretanje zajedničke sigurnosne i obrambene politike nisu bili osobito uspješni, osobito u pogledu raspodjele troškova i odgovornosti;

36.  napominje da EU samo poboljšanjem zajedničke vanjske i sigurnosne politike može dati uvjerljive odgovore na nove sigurnosne prijetnje i izazove i tako se boriti protiv terorizma i uspostaviti mir, stabilnost i red u svojem susjedstvu;

37.  ponavlja da bi se u skladu s odredbama Ugovora iz Lisabona mogao i trebao ostvariti veći napredak, među ostalim i u pogledu korištenja odredbi o djelovanju na temelju glasanja kvalificiranom većinom, i smatra da bi potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu trebalo imenovati ministricom EU-a za vanjske poslove te da bi trebalo podržati njezina nastojanja da postane glavna vanjska predstavnica Europske unije na međunarodnim forumima, među ostalim i na razini UN-a; smatra da bi ministar vanjskih poslova trebao imati ovlasti za imenovanje političkih zamjenika; predlaže preispitivanje funkcionalnosti postojeće Europske službe za vanjsko djelovanje, uključujući potrebu za prikladnim proračunskim sredstvima;

38.  ističe potrebu za brzim uspostavljanjem europske obrambene unije kako bi se ojačali obrambeni kapaciteti teritorija EU-a koji bi, u strateškom partnerstvu s NATO-om, Uniji omogućili da autonomno djeluje u operacijama u inozemstvu, uglavnom u cilju stabiliziranja svog susjedstva i posljedičnog unapređenja uloge EU-a kao jamca vlastite obrane i sigurnosti u skladu s načelima Povelje Ujedinjenih naroda; skreće pozornost na francusko-njemačku inicijativu iz rujna 2016., kao i talijansku inicijativu iz kolovoza 2016., kojima se daje koristan doprinos rješavanju tog pitanja; naglašava da Europski parlament treba biti u potpunosti uključen u sve korake stvaranja europske obrambene unije i imati pravo pristanka u slučaju operacija u inozemstvu; s obzirom na njezinu važnost, u Ugovorima bi trebale postojati izričite odredbe o mogućnosti uspostavljanja europske obrambene unije; nadalje, uz Europsku službu za vanjsko djelovanje, trebalo bi uspostaviti Glavnu upravu za obranu u čijoj bi nadležnosti bili unutarnji aspekti zajedničke sigurnosne i obrambene politike;

39.  naglašava nužnost povećanja resursa namijenjenih zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici radi pravednije podjele troškova vojnih operacija provedenih u sklopu zajedničke sigurnosne i obrambene politike ili europske obrambene unije;

40.  predlaže uspostavu europskog obavještajnog ureda u cilju podupiranja ZVSP-a;

Zaštita temeljnih prava

41.  ponavlja da je Komisija čuvarica Ugovora i vrijednosti Unije navedenih u članku 2. UEU-a; zaključuje, na osnovi iskustva s nekoliko mogućih povreda vrijednosti Unije u nizu država članica, da je postojeći postupak iz članka 7. UEU-a manjkav i nezgrapan;

42.  ističe da su poštovanje i zaštita temeljnih vrijednosti EU-a temelji Europske unije kao zajednice utemeljene na vrijednostima i da povezuju države članice;

43.  predlaže izmjenu članka 258. UFEU-a kako bi se Komisiji izričito omogućilo da poduzme „mjeru protiv sustavnog kršenja” u slučaju država članica koje krše temeljne vrijednosti; shvaća „mjeru protiv sustavnog kršenja” kao povezivanje skupine povezanih pojedinačnih slučajeva kršenja koji ukazuju na to da određena članica ozbiljno i kontinuirano krši članak 2. UEU-a;

44.  predlaže da se, izmjenom članaka 258. i 259. UFEU-a, proširi pravo svih fizičkih i pravnih osoba na koje izravno i pojedinačno utječe određena mjera da svoj predmet upute Sudu Europske unije zbog navodnih kršenja Povelje o temeljnim pravima koja su počinile institucije EU-a ili određena država članica;

45.  preporučuje poništenje članka 51. Povelje o temeljnim pravima i preoblikovanje Povelje u Povelju Unije o pravima;

46.  smatra, štoviše, da bi građani trebali raspolagati većim brojem instrumenata participativne demokracije na razini Unije; predlaže, stoga, da se procijeni moguće uvođenje, u Ugovore, odredbe o referendumu na razini EU-a u pogledu pitanja od važnosti za djelovanje i politike Unije;

Više demokracije, transparentnosti i odgovornosti

47.  predlaže da Komisija postane glavno izvršno tijelo, odnosno vlada Unije kako bi se ojačala „metoda Unije”, povećala transparentnost i poboljšala učinkovitost i djelotvornost mjera koje se poduzimaju na razini Europske unije;

48.  ponavlja svoj poziv da se znatno smanji veličina nove Komisije i da se broj njezinih potpredsjednika smanji na dva – na ministra financija i ministra vanjskih poslova; predlaže da se to smanjenje primijeni i na Revizorski sud;

49.  pozdravlja uspješan nov postupak prema kojem političke stranke na europskoj razini promiču svoje najbolje kandidate za predsjednika europskog izvršnog tijela, kojeg bira Europski parlament na prijedlog Europskog vijeća, ali smatra da bi se oni morali moći natjecati kao službeni kandidati na sljedećim izborima u svim državama članicama;

50.  naglašava da se uključivanjem građana u politički proces zemlje u kojoj borave pomaže izgraditi europska demokracija te poziva da se izborno pravo građana koji borave u državi članici koje nisu državljani, kao što je navedeno u članku 22. UFEU-a, proširi kako bi obuhvaćalo sve preostale izbore;

51.  podupire odluku Europskog vijeća od 28. lipnja 2013. o uspostavi sustava kojim će se omogućiti da se prije svakog izbora za Europski parlament preraspodijele mjesta među državama članicama na objektivan, pošten, održiv i transparentan način, poštujući načelo opadajuće proporcionalnosti i uzimajući u obzir sve promjene u broju država članica i demografske trendove;

52.  podsjeća na brojna iznesena stajališta o tome da Europski parlament dobije jedinstveno sjedište, s obzirom na simboličku vrijednost koju bi takav potez imao i uštede koje bi se ostvarile;

53.  ponavlja svoj poziv da Europski parlament dobije jedinstveno sjedište i svoju predanost pokretanju redovitog postupka revizije Ugovora u skladu s člankom 48. UEU-a u cilju predlaganja izmjena članka 341. UFEU-a i Protokola br. 6, koje su nužne kako bi se Parlamentu omogućilo da odlučuje o utvrđivanju svojega sjedišta i o svojoj unutarnjoj organizaciji;

54.  predlaže da se sve konfiguracije Vijeća, i Europskog vijeća, pretvore u Vijeće država članica, pri čemu bi glavna zadaća Europskog vijeća bila usmjeravanje i usklađivanje ostalih konfiguracija;

55.  smatra da bi Vijeće sa svojim specijaliziranim konfiguracijama, kao drugi dom zakonodavne vlasti EU-a, u interesu stručnosti, profesionalnosti i kontinuiteta trebalo zamijeniti praksu rotirajućeg šestomjesečnog predsjedanja sustavom stalnih predsjedatelja izabranih iz njegovih redova; predlaže da se odluke Vijeća donose samo u jednom zakonodavnom Vijeću te da se postojeći posebni sastavi zakonodavnog Vijeća pretvore u pripremna tijela poput odbora u Parlamentu;

56.  smatra da bi države članice trebale moći odrediti sastav svojih nacionalnih predstavništva u specijaliziranim konfiguracijama Vijeća, bez obzira čine li ih predstavnici njihovih nacionalnih parlamenata, vlada, ili kombinacije tih dviju tijela;

57.  naglašava da, nakon stvaranja uloge ministra financija EU-a, Euroskupinu treba smatrati formalnom posebnom konfiguracijom Vijeća sa zakonodavnim i kontrolnim funkcijama;

58.  poziva na to da se postupci glasovanja u Vijeću u kojima se primjenjuje načelo jednoglasnosti, primjerice u pitanjima vanjske politike i obrane te fiskalne i socijalne politike, dodatno pojednostavne i da se uvede načelo kvalificirane većine, da se postojeći posebni zakonodavni postupak pretvori u redovni zakonodavni postupak te da se postupak savjetovanja potpuno zamijeni postupkom suodlučivanja u kojem sudjeluju i Parlament i Vijeće;

59.  smatra da pri jačanju upravljanja europodručjem treba poštovati interese država članica koje još nisu članice europodručja („pre-ins”);

60.  prepoznaje značajnu ulogu nacionalnih parlamenata u trenutačnom institucionalnom poretku Europske unije, a posebno ulogu u prenošenju zakonodavstva EU-a u nacionalno pravo i ulogu koju će imati u ex ante i ex post kontroli zakonodavnih i političkih odluka njihovih članova Vijeća, uključujući i njegove specijalizirane konfiguracije; stoga predlaže da se nadopune i prošire ovlasti nacionalnih parlamenata uvođenjem postupka „zelenog kartona” kojim bi nacionalni parlamenti mogli podnositi zakonodavne prijedloge Vijeću na razmatranje;

61.  iako poštuje ulogu nacionalnih parlamenata i načela supsidijarnosti, uvažava isključive nadležnosti EU-a u zajedničkoj trgovinskoj politici; poziva na jasno razgraničenje nadležnosti između Unije i država članica u tom pogledu; napominje da bi to razgraničenje imalo pozitivne učinke na radna mjesta i rast u EU-u i njegovim trgovinskim partnerima;

62.  povrh toga predlaže da se, u skladu s uobičajenom praksom u brojnim državama članicama, obama zakonodavcima EU-a, dakle Vijeću, a posebice Parlamentu jer je jedina institucija koju građani izravno biraju, dâ pravo na zakonodavnu inicijativu, ne dovodeći u pitanje osnovne zakonodavne ovlasti Komisije;

63.  smatra da bi u skladu s člancima 245. i 247. UFEU-a ne samo Vijeće i Komisija, već i Europski parlament trebao imati pravo uputiti predmet Sudu Europske unije u slučaju da član ili bivši član Europske komisije prekrši svoje obveze koje proizlaze iz Ugovora, da je kriv za ozbiljnu povredu dužnosti ili više ne ispunjava uvjete za izvršavanje svojih dužnosti;

64.  inzistira na tome da treba ojačati pravo Parlamenta na istragu te da mu treba dodijeliti posebne, stvarne i jasno razgraničene ovlasti bolje usklađene s njegovim političkim statusom i nadležnostima, uključujući pravo na pozivanje svjedoka, potpun pristup dokumentima, provedbu istraga na licu mjesta i nametanje sankcija za nepoštovanje odredbi;

65.  uvjeren je da proračun EU-a mora raspolagati pravim sustavom vlastitih sredstava koji bi se vodio načelima jednostavnosti, pravednosti i transparentnosti; podupire preporuke Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva koje se odnose na povećanje raznolikosti prihoda proračuna EU-a, uključujući nova vlastita sredstva, kako bi se smanjioudio doprinosa proračunu Unije na temelju BND-a s ciljem da se napusti pristup koji se zasniva na „pravednoj dobiti” (juste retour) država članica; u tom kontekstu ustraje na tome da se postupno ukinu svi oblici rabata;

66.  s tim u vezi predlaže da se kod postupaka donošenja odluka za vlastita sredstva i za VFO prijeđe s jednoglasnog donošenja odluka na glasanje kvalificiranom većinom kako bi se postiglo pravo suodlučivanje Vijeća i Parlamenta o svim proračunskim pitanjima; nadalje, ponavlja svoj poziv da se VFO uskladi s mandatima Parlamenta i europske izvršne vlasti i inzistira na tome da financije svih agencija Unije postanu sastavni dio proračuna EU-a;

67.  ističe potrebu za primjenom redovnog zakonodavnog postupka za donošenje Uredbe o VFO-u kako bi se taj postupak uskladio s odlučivačkim postupcima gotovo svih višegodišnjih programa EU-a, pa i financijskim sredstvima koja im se dodjeljuju, kao i proračunom EU-a; smatra da postupak davanja suglasnosti Parlamentu oduzima ovlast odlučivanja koju ima u donošenju godišnjeg proračuna, dok pravilo jednoglasnosti u Vijeću znači da sporazum predstavlja najmanji zajednički nazivnik jer je nužno izbjeći da ijedna država članica uloži veto;

68.  napominje da se popis institucija u članku 13. UEU-a razlikuje od onog iznesenog u članku 2. Financijske uredbe; smatra da Financijska uredba već odražava trenutačnu praksu;

69.  smatra da u nekim slučajevima slovo Ugovora o funkcioniranju Europske unije ne odgovara praksi i duhu tog ugovora; smatra da te neusklađenosti treba ispraviti u skladu s načelima demokracije i transparentnosti;

70.  podsjeća na to da svaka institucija iz članka 2. točke (b) Financijske uredbe ima autonomiju u izvršavanju dijela proračuna koji se na nju odnosi u skladu s člankom 55. Financijske uredbe; ističe da takva autonomija također uključuje znatnu odgovornost u pogledu korištenja dodijeljenih sredstava;

71.  ističe da je za učinkovit nadzor nad institucijama i tijelima u njihovu izvršavanju proračuna EU-a nužna učinkovitija suradnja s Parlamentom u dobroj vjeri te potpuna transparentnost u pogledu korištenja sredstava, kao i to da sve institucije svake godine podnose dokumente o mjerama poduzetima na temelju preporuka Parlamenta iz razrješnice; izražava žaljenje što se Vijeće ne pridržava te procedure i smatra da se to dugoročno stanje ne može opravdati te da ugrožava ugled čitave Unije;

72.  napominje da je postupak zasebnog davanja razrješnice svakoj instituciji i tijelu EU-a praksa s dugom tradicijom koja je uspostavljena da bi se zajamčila transparentnost i demokratska odgovornost prema poreznim obveznicima EU-a te način za kontrolu relevantnosti i transparentnosti korištenja sredstava EU-a; ističe da se na temelju toga zaista jamči pravo i dužnost Parlamenta da u cijelosti nadzire proračun EU-a; podsjeća na stajalište Komisije iz siječnja 2014. prema kojem sve institucije bez iznimke moraju u potpunosti primjenjivati preporuke koje je Parlament iznio u okviru postupka davanja razrješnice te bi trebale beziznimno surađivati kako bi se postupak davanja razrješnice odvijao bez poteškoća;

73.  zahtijeva od institucija da Parlamentu, kako bi mogao donijeti utemeljenu odluku o davanju razrješnice, izravno podnose godišnje izvješće o radu i pružaju sve informacije u odgovoru na pitanja koja im postavlja tijekom postupka razrješnice;

74.  smatra da bi se UFEU-om trebalo jamčiti pravo Parlamenta da nadzire cijeli proračun EU-a, a ne samo dio kojim upravlja Komisija; zato apelira na to da se shodno tomu ažurira poglavlje 4. glave II. „Financijske odredbe” UFEU-a kako bi se prava i obveze propisani u tom poglavlju primjenjivali na sve institucije i tijela, u skladu s Financijskom uredbom;

75.  ističe da bi sve države članice trebale biti obvezne dostavljati godišnje izvješće o korištenju sredstava EU-a;

76.  potvrđuje ključnu ulogu koju Revizorski sud ima u jamčenju boljeg i promišljenijeg trošenja proračuna EU-a, otkrivanju slučajeva prijevara, korupcije i nezakonitog korištenja sredstava EU-a i pružanju stručnog stajališta o načinima boljeg upravljanja tim sredstvima; podsjeća na važnost uloge Revizorskog suda kao europskog javnog revizijskog tijela;

77.  smatra da je u pogledu važne uloge koju ima Europski revizorski sud u reviziji prikupljanja i korištenja sredstava EU-a apsolutno nužno da institucije u potpunosti uzmu u obzir njegove preporuke;

78.  podsjeća da su sastav Revizorskog suda i postupak imenovanja njegovih članova utvrđeni člancima 285. i 286. UFEU-a; smatra da bi Parlament i Vijeće trebali biti ravnopravni u imenovanju članova Revizorskog suda, ne bi li se zajamčio demokratski legitimitet, transparentnost i potpuna neovisnost tih članova; poziva Vijeće da u potpunosti prihvati odluke koje Parlament donese nakon saslušanja kandidata za članove Revizorskog suda;

79.  žali zbog činjenice da su neki postupci imenovanja rezultirali sukobom oko odabira kandidata između Parlamenta i Vijeća; naglašava da Parlament ima dužnost ocijeniti kandidate, kao što je navedeno u Ugovoru; ističe da ti sukobi mogu naštetiti dobrim radnim odnosima Revizorskog suda s navedenim institucijama, a mogli bi i nepovoljno utjecati na kredibilitet i, samim time, učinkovit rad Suda; smatra da bi Vijeće u duhu dobre suradnje među institucijama EU-a trebalo prihvatiti odluke Parlamenta donesene na temelju tih saslušanja;

80.  poziva na uvođenje pravne osnove za uspostavljanje agencija Unije koje mogu obavljati određene izvršne i provedbene funkcije koje su im dodijelili Europski parlament i Vijeće u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;

81.  ističe da u skladu s Ugovorima Parlament Komisiji daje razrješnicu za izvršenje proračuna; smatra da bi, budući da sve institucije i tijela EU-a samostalno upravljaju svojim proračunima, Parlamentu trebalo dodijeliti izričitu nadležnost za davanje razrješnica svim institucijama i tijelima EU-a, koji bi trebali biti obvezni u potpunosti surađivati s Parlamentom;

82.  naposljetku, smatra da je trenutačni postupak ratifikacije Ugovora suviše krut za nadnacionalni sustav poput Europske unije; predlaže da se omogući stupanje izmjena Ugovora na snagu, ako ne referendumom na razini EU-a, onda nakon ratifikacije kvalificirane većine od četiri petine država članica, uz prethodno dobivenu suglasnost Parlamenta;

83.  poziva da se Sudu Europske unije dodijeli puna nadležnost nad svim politikama EU-a koje se odnose na pitanja pravne prirode, kao što je i primjereno u demokratskom sustavu koji se temelji na vladavini prava i diobi vlasti;

Ustavotvorni postupak

84.  obvezuje se da će u tim važnim ustavnim promjenama imati vodeću ulogu i odlučan je u svojoj namjeri da pravovremeno podnese vlastite prijedloge za izmjenu Ugovora;

85.  zastupa mišljenje da je 60. godišnjica Ugovora iz Rima prikladan trenutak za promišljanje o budućnosti Europske unije i usuglašavanje oko vizije za sadašnje i buduće generacije europskih građana koje će dovesti do konvencije u cilju pripremanja Europske unije za naredna desetljeća;

o
o   o

86.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, Sudu Europske unije, Europskoj središnjoj banci, Revizorskom sudu, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te parlamentima i vladama država članica.

(1) https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/5-presidents-report_hr.pdf
(2) SL C 436, 24.11.2016., str. 49.
(3) SL C 436, 24.11.2016., str. 47.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(5) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(6) http://ec.europa.eu/budget/mff/hlgor/library/reports-communication/hlgor-report_20170104.pdf
(7) Mišljenje Suda Europske unije 2/13 od 18. prosinca 2014.
(8) SL L 181, 29.6.2013., str. 57.
(9) SL C 468, 15.12.2016., str. 176.
(10) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0378.
(11) SL C 419, 16.12.2015., str. 185.
(12) SL C 75, 26.2.2016., str. 109.
(13) SL C 436, 24.11.2016., str. 2.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0382.
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0395.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0294.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0049.
(18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0050.
(19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0409.
(20) SL L 251, 16.9.2016., str. 1.
(21) SL C 13, 15.1.2016., str. 183.
(22) SL C 313, 22.9.2015., str. 9.
(23) SL C 62, 2.3.2013., str. 26.
(24) Standard Eurobarometer 84 - Autumn 2015 i Special Eurobarometer EP - June 2016.


Poboljšanje funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona
PDF 603kWORD 79k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona (2014/2249(INI))
P8_TA(2017)0049A8-0386/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor iz Lisabona kojim se izmjenjuje Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, potpisan 13. prosinca 2007.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju od 9. svibnja 1950. u kojoj je navedeno da je uspostava Europske zajednice za ugljen i čelik „prvi korak k federaciji Europe”,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. veljače 2008. o Ugovoru iz Lisabona(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. svibnja 2009. o utjecaju Ugovora iz Lisabona na razvoj institucionalne ravnoteže Europske unije(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o provedbi Ugovora iz Lisabona u odnosu na Europski parlament(3),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 16. rujna 2015.(4),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Odbora regija od 8. srpnja 2015.(5),

–  uzimajući u obzir Izvješće Skupine za razmatranje budućnosti EU-a 2030. upućeno Europskom vijeću,

–  uzimajući u obzir izvješće petorice predsjednika (Komisija, Vijeće, Euroskupina, Parlament i Europska središnja banka (ESB)) o dovršetku europske ekonomske i monetarne unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o godišnjim izvješćima za 2012. i 2013. o supsidijarnosti i proporcionalnosti(6) i mišljenje Odbora za ustavna pitanja o tom izvješću,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(7),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor (A8-0386/2016),

A.  budući da se Europska unija i njezine države članice suočavaju s velikim izazovima koje nijedna država članica ne može savladati sama;

B.  budući da, među ostalim i zbog gospodarske, financijske i socijalne krize među građanima Europske unije vlada osjećaj razočaranja u europski projekt, što pokazuje i dalje slab odaziv birača na europske izbore i jačanje snaga koje predstavljaju euroskeptike ili otvoreno protueuropske političke struje;

C.  budući da je određene prijedloge usmjerene na rješavanje izazova s kojima se suočava Unija i jačanje njezine integracije u cilju poboljšanja njezina funkcioniranja u korist njezinih građana moguće u potpunosti ostvariti samo izmjenom Ugovora; budući da treba predvidjeti pristup reformi EU-a u dva koraka (u okviru ugovora i izvan njih); budući da puni potencijal odredbi Ugovora iz Lisabona i njegova protokola nije još u potpunosti iskorišten i da je svrha ove Rezolucije samo procjena pravnih mogućnosti sadržanih u Ugovorima za poboljšanje funkcioniranja EU-a;

D.  budući da zbog dominantne uloge Europskog vijeća dolazi do opetovanog odbijanja metode Zajednice s njezinim konceptom dvojne legitimnosti;

E.  budući da je potrebno očuvati metodu Zajednice, a ne je oslabljivati međuvladinim odlukama, među ostalim ni u područjima u kojima sve države članice ne ispunjavaju uvjete za sudjelovanje; budući da je potrebno ojačati ulogu Komisije kako bi mogla u potpunosti i učinkovito obavljati svoju zadaću pokretača metode Zajednice;

F.  budući da je unutarnje tržište, u kojem je omogućeno slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala, jedan od temelja EU-a;

G.  budući da je Europski parlament, demokratski izabran na neposrednim općim izborima, srce demokracije na razini Unije, zapravo parlament cijele Unije te da ima bitnu ulogu u jamčenju legitimiteta odluka EU-a i odgovornosti za njih, uključujući demokratsku odgovornost za mjere i odluke povezane s europodručjem;

H.  budući da u skladu s člankom 10. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UFEU-a) Europski parlament predstavlja građane Unije, bez obzira na njihovu nacionalnost, dok u Vijeću državljane država članica predstavljaju njihove vlade;

I.  budući da je potrebno osnažiti politički dijalog između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta te poboljšati praktične mogućnosti za korištenje „žutog kartona” i „narančastog kartona”;

J.  budući da bi radne metode Europskog vijeća trebale biti transparentnije u odnosu na Parlament, a izvršavanje njegovih zadaća trebalo bi biti u okviru odredbi Ugovora;

K.  budući da je za stvaranje pravog dvodomnog zakonodavnog sustava, čiji bi postupak odlučivanja bio demokratski i transparentan, potrebno da odluke Vijeća donosi samo jedno zakonodavno Vijeće te da se postojeći posebni sastavi zakonodavnog Vijeća pretvore u pripremna tijela poput odbora u Parlamentu;

L.  budući da je usklađenost obveza i nadzora ključni preduvjet za stabilnost svakog institucijskog ustrojstva, posebno u pogledu gospodarskih, fiskalnih i monetarnih pitanja; budući da je gospodarska politika EU-a izgrađena na snažnoj nacionalnoj odgovornosti država članica, uključujući i načelo o nepreuzimanju obveza iz članka 125. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-a); budući da dodjeljivanje većih ovlasti na europskoj razini pretpostavlja dogovor o smanjenju nacionalnog suvereniteta država članica;

M.  budući da bi EU trebao promicati najvišu razinu zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda te da se treba zajamčiti da ih EU, njegove institucije i države članice poštuju i unapređuju;

N.  budući da je potrebno ojačati ulogu Komisije kao tijela izvršne vlasti u području gospodarske i fiskalne politike;

O.  budući da u članku 2. Protokola br. 14 o Europskupini nije navedeno da se predsjednika Euroskupine mora birati iz redova njezinih članova;

P.  budući da je za veći politički legitimitet Komisije u pogledu provedbe gospodarskog upravljanja i fiskalnih pravila od temeljne važnosti da se predsjednik Komisije bira u skladu s jasnim i lako razumljivim postupkom na europskim izborima;

Q.  budući da je Ugovorom iz Lisabona potvrđen pravni okvir zahvaljujući kojem Revizorski sud promiče javnu odgovornost i pomaže Parlamentu i Vijeću u nadzoru nad izvršenjem proračuna EU-a, čime doprinosi zaštiti financijskih interesa građana; budući da se člankom 318. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-a) predviđa dodatni dijalog između Parlamenta i Komisije te da bi se na temelju tog članka trebala poticati kultura uspješnosti u izvršenju proračuna EU-a;

R.  budući da bi europske institucije i tijela, posebno Odbor regija, Europski gospodarski i socijalni odbor, a naročito Europski parlament, u svakodnevnom radu trebali nadzirati poštovanje načela horizontalne i vertikalne supsidijarnosti u Europskoj uniji; budući da bi europske institucije trebale u obzir uzeti ulogu Odbora regija i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora u zakonodavnom okviru te činjenicu da je važno voditi računa o njihovim mišljenjima;

S.  budući da se člankom 137. UFEU-a i Protokolom br. 14 Euroskupina uspostavlja kao neformalno tijelo;

T.  budući da se novim zadaćama koje su Europskupini dodijeljene na temelju uredbi iz paketa šest mjera i paketa dvaju mjera, zajedno s identitetom osoba koje čine Europskupinu, Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), članova Vijeća guvernera te predsjednika Euroskupine i predsjedatelja Vijeća guvernera ESM-a, Europskupini de facto daje ključna uloga u gospodarskom upravljanju u europodručju;

U.  budući da se postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže trenutačno ne primjenjuje u dovoljnoj mjeri; budući da bi taj postupak, kad bi se upotrebljavao u punom kapacitetu, mogao pomoći u ispravljanju ekonomskih neravnoteža u ranoj fazi i pružati točan pregled situacije u svakoj od država članica i Uniji u cijelosti te sprečavati krize i doprinositi postizanju veće konkurentnosti; budući da je potrebna veća strukturna konvergencija među članicama jer će to doprinijeti postizanju održivog rasta i socijalne kohezije; budući da je stoga hitno potrebno dovršiti ekonomsku i monetarnu uniju (EMU), kao i nastaviti s nastojanjima da njezina institucijska struktura dobije veći legitimitet i veću demokratsku odgovornost;

V.  budući da je institucijsku strukturu EMU-a potrebno učiniti djelotvornijom i demokratskijom, pri čemu bi Parlament i Vijeće djelovali kao ravnopravni suzakonodavci, Komisija ispunjavala ulogu izvršne vlasti, nacionalni parlamenti imali veći nadzor nad mjerama koje na europskoj razini provode nacionalne vlade, Europski parlament nadzirao donošenje odluka na razini EU-a te Sud imao snažniju ulogu;

W.  budući da je Uniji potrebna ispravna primjena i provedba postojećeg okvira gospodarske politike kao i zakonskih odredbi o gospodarskoj politici i ključnih strukturnih reformi u području konkurentnosti, rasta i socijalne kohezije;

X.  budući da je potrebno Parlamentu dati veću ulogu u raznim ciklusima pregovora i ojačati nadzor Parlamenta nad Europskim semestrom kako bi se sam njegov proces pojednostavnio i postao usmjerenijim i demokratičnijim;

Y.  budući da je UFEU Parlament postao ravnopravan Vijeću u pogledu godišnjeg proračunskog postupka; budući da je Ugovor iz Lisabona samo djelomično proveden u području proračuna, prvenstveno zbog nepostojanja stvarnih vlastitih sredstava;

Z.  budući da bi korištenje proračuna Unije trebalo pojednostavniti, da bi njegovi prihodi trebali dolaziti od stvarnih vlastitih sredstava, a ne većinom od doprinosa iz bruto nacionalnog dohotka (BND), te da bi se u postupku usvajanja višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) u skladu s Ugovorima moglo prijeći sa sustava jednoglasnog glasovanja na sustav glasovanja kvalificiranom većinom;

AA.  budući da sukladno članku 21. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (Financijske uredbe), načelo univerzalnosti proračuna ne sprečava skupinu država članica da izdvoje financijski doprinos u proračun EU-a ili određeni prihod za konkretnu stavku rashoda, što se već događa na primjer u slučaju reaktora visokog fluksa na temelju Odluke 2012/709/Euratom;

AB.  budući da namjenski prihodi u smislu članka 21. Financijske uredbe i u skladu s uvodnom izjavom 8. Uredbe o višegodišnjem financijskom okviru (EU, Euratom) br. 1311/2013) nisu dio VFO-a i da se stoga njegove gornje granice ne odnose na njih;

AC.  budući da se u sklopu sustava vlastitih sredstava ne zabranjuje da ta sredstva financiraju samo neke podskupine država članica;

AD.  budući da bi trebalo povećati kapacitet Unije za ulaganja jamčenjem optimalnog korištenja postojećih strukturnih fondova i korištenjem Europskog fonda za strateška ulaganja te povećanjem kapaciteta Europske investicijske banke (EIB), Europskog investicijskog fonda (EIF) i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU);

AE.  budući da se razmatra stvaranje fiskalnog kapaciteta unutar europodručja te određivanje njegovih glavnih crta, financiranja, načina za njegovu primjenu i uvjeta za integraciju u proračun Unije;

AF.  budući da je potrebno dodatno iskoristiti potencijal za rast unutarnjeg tržišta u području usluga, jedinstvenog digitalnog tržišta, energetske unije, bankovne unije i unije tržišta kapitala;

AG.  budući da se u skladu s Ugovorima Unija suzbija društvenu isključenost i diskriminaciju, promiče socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca te međugeneracijsku solidarnost;

AH.  budući da je jačanje jedinstvenog tržišta potrebno popratiti boljom koordinacijom u području oporezivanja;

AI.  budući da bi trebalo zajamčiti i očuvati pravo na slobodno kretanje i prava radnika potpunim iskorištavanjem potencijala Ugovora iz Lisabona;

AJ.  budući da zakonodavac Unije može usvojiti mjere u području socijalne sigurnosti potrebne radnicima koji u skladu s člankom 48. UFEU-a ostvaruju svoja prava na slobodno kretanje; budući da on može usvojiti mjere za zaštitu socijalnih prava radnika neovisno o ostvarivanju prava na slobodno kretanje u skladu s člankom 153. UFEU-a;

AK.  budući da na temelju članka 153. stavka 1. točaka (a) do (i) UFEU-a zakonodavac Unije može donijeti minimalne mjere za usklađivanje u području socijalne politike; budući da takvo zakonodavstvo ne mora utjecati na pravo država članica da odrede temeljna načela svojih sustava socijalne sigurnosti; budući da takvo zakonodavstvo ne mora bitno utjecati na financijsku ravnotežu nacionalnih sustava socijalne sigurnosti; budući da ta ograničenja u vezi s usklađivanjem socijalne politike i dalje ostavljaju određen neiskorišten slobodan prostor koji zakonodavac Unije može upotrijebiti kako bi donio mjere u području socijalne politike;

AL.  budući da načelo jednake plaće za muškarce i žene za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti, kako je utvrđeno u članku 157. UFEU-a, još nije ostvareno u praksi;

AM.  budući da postoje manjkavosti u pogledu funkcioniranja i provedbe instrumenta europske građanske inicijative te da ga zbog toga treba poboljšati kako bi učinkovito funkcionirao i postao istinski instrument participativne demokracije i aktivnog građanstva;

AN.  budući da je sloboda kretanja, naročito sloboda kretanja radnika, pravo utvrđeno Ugovorima (članak 45. UFEU-a) i temeljna pokretačka snaga za dovršenje jedinstvenog tržišta;

AO.  budući da Unija treba povećati učinkovitost, usklađenost i odgovornost zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP), što se može postići primjenom postojećih odredbi Ugovora kako bi se ostvario prijelaz sa sustava jednoglasnog glasovanja na sustav glasovanja kvalificiranom većinom u sve većem broju područja vanjske politike, kao i provedbom odredbi za fleksibilnost i pojačanu suradnju kad je to potrebno;

AP.  budući da su nedavni sigurnosni izazovi, od kojih su neki prisutni u neposrednoj blizini granica EU-a, pokazali da je potreban postupan prijelaz prema uspostavi zajedničke obrambene politike i naposljetku zajedničke obrane; budući da su u Ugovoru već sadržane jasne odredbe o načinu na koji se to može postići, i to u člancima 41., 42., 44. i 46. UEU-a;

AQ.  budući da je u interesu Unije zajamčiti vanjsko predstavljanje kad je riječ o isključivoj nadležnosti Unije kao i podijeljenoj nadležnosti koje je Unija već izvršavala; budući da su u područjima u kojima Unija još nije izvršila svoju podijeljenu nadležnost države članice obavezne istinski surađivati s Unijom te se suzdržavati od poduzimanja mjera koje bi u pitanje mogle dovesti interes Unije;

AR.  budući da postoji potreba za usklađenim i strukturiranim stajalištem Unije i država članica u međunarodnim organizacijama i forumima kako bi se u njima ojačao njihov utjecaj;

AS.  budući da se zbog toga što Unija ili države članice preuzimaju međunarodne obveze uloga nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta ne smije svesti na puko potvrđivanje odluka zakonodavca;

AT.  budući da je izbjeglička kriza pokazala da je potrebna zajednička politika u području azila i imigracije, kojom se treba omogućiti i pravedna raspodjela tražitelja azila u EU-u;

AU.  budući da su svi oblici diskriminacije, npr. na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili bilo kakvog drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi, rodnog identiteta ili seksualne orijentacije i dalje problem prisutan u svim državama članicama;

AV.  budući da su nedavne krize pokazale da usklađivanje pravnih odredbi nije dovoljno da se zajamči funkcioniranje unutarnjeg tržišta ili područja slobode, sigurnosti i pravde zbog razlika u provedbi usklađenih pravnih odredbi;

AW.  budući da zakonodavac Unije agencijama EU-a ne mora dodijeliti diskrecijske ovlasti koje zahtijevaju donošenje političkih odluka;

AX.  budući da zakonodavac Unije mora osigurati dostatnu političku kontrolu nad odlukama i aktivnostima agencija Unije;

AY.  budući da se, ako države članice ne ispunjavaju dogovore usvojene na europskim sastancima na vrhu te na sjednicama Europskog vijeća, znatno narušava vjerodostojnost europskih institucija te da se stoga na učinkovitiji način treba pobrinuti za to da se oni ispunjavaju;

1.  napominje da se Europska unija i njezine države članice nalaze pred nezapamćenim izazovima na koje je potrebno odgovoriti na prikladniji način, kao što su izbjeglička kriza, izazovi u području vanjske politike u neposrednom susjedstvu i borba protiv terorizma, globalizacija, klimatske promjene, demografska kretanja, nezaposlenost, uzroci i posljedice financijske i dužničke krize, manjak konkurentnosti i socijalne posljedice u nekoliko država članica te potreba za jačanjem unutarnjeg tržišta EU-a;

2.  ističe da države članice pojedinačno ne mogu na odgovarajući način rješavati te izazove nego je potrebna kolektivna reakcija Unije na osnovi poštovanja načela višerazinskog upravljanja;

3.  podsjeća na to da je unutarnje tržište, u kojem je omogućeno slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala, jedan od temelja EU-a; također podsjeća na to da iznimke u okviru tog tržišta dovode do narušavanja tržišnog natjecanja u Uniji i znače kraj jednakih uvjeta na tržištu;

4.  ističe da Unija mora vratiti izgubljeno pouzdanje i povjerenje svojih građana jačanjem transparentnosti u donošenju odluka i odgovornosti svojih institucija, agencija i neformalnih tijela (kao što je Euroskupina), jačanjem suradnje među institucijama te poboljšanjem svoje sposobnosti za djelovanje;

5.  ističe da još nije u potpunosti iskorišten potencijal svih odredbi Ugovora iz Lisabona iako se u njima navode određeni potrebni instrumenti koji su se mogli primijeniti kako bi se spriječile neke od kriza s kojima se Unija suočava ili koji se mogu primijeniti za rješavanje aktualnih izazova bez potrebe za skorim pokretanjem revizije Ugovora;

6.  ističe da je metoda Zajednice najprikladnija za funkcioniranje Unije te da ima niz prednosti u odnosu na međuvladinu metodu jer se samo njome omogućuje veća transparentnost, efikasnost, glasovanje kvalificiranom većinom u Vijeću, jednako pravo na suodlučivanje Europskog parlamenta i Vijeća te sprečava fragmentacija institucijskih odgovornosti i pojava konkurentskih institucija;

7.  smatra da bi međuvladina rješenja trebala biti ultima ratio za koje bi važili strogi uvjeti, a naročito poštovanje prava Unije, cilj produbljenja europske integracije i otvorenost za pristupanje država članica koje ne sudjeluju te smatra da bi ih trebalo zamijeniti postupcima Unije, čak i u područjima u kojima neke države članice ne ispunjavanju uvjete za sudjelovanje, kako bi se omogućilo da Unija izvršava svoje zadaće unutar jedinstvenog institucijskog okvira; u tom se kontekstu protivi stvaranju novih institucija izvan okvira Unije te i dalje teži uvrštavanju ESM-a u pravo Unije pod uvjetom postoji odgovarajuća demokratska odgovornost, te relevantnih odredbi Fiskalnog ugovora, kako je predviđeno u samom Ugovoru o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju, na osnovi procjene iskustva s njegovom provedbom; insistira na tome da se stvarno donošenje odluka ne smije odvajati od fiskalnih obveza;

8.  naglašava da izravno izabran Europski parlament ima ključnu ulogu u jamčenju legitimiteta Unije te da čini sustav odlučivanja Unije odgovornim prema građanima osiguranjem prikladnog parlamentarnog nadzora nad tijelima izvršne vlasti na razini Unije i primjenom postupka zakonodavnog suodlučivanja, čije bi područje primjene trebalo proširiti;

9.  podsjeća na to da je Europski parlament parlament cijele Unije te smatra da se treba zajamčiti prikladna demokratska odgovornost i u područjima u kojima ne sudjeluju sve države članice, uključujući odluke i mjere svojstvene europodručju;

10.  smatra da je potrebno ojačati politički dijalog između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta te ga učiniti značajnijim i sadržajnijim bez prekoračenja granica njihovih pripadajućih ustavnih nadležnosti; ističe da je u tom pogledu prvenstveno zadaća nacionalnih parlamenata da na nacionalnoj razini daju ovlasti svojim vladama i nadziru njihovo djelovanje u području europskih poslova, dok bi Europski parlament trebao jamčiti demokratsku odgovornost i legitimitet europskih izvršnih vlasti;

11.  smatra da je bitno unaprijediti transparentnost i otvorenost institucija u EU-u, kao i način izvještavanja o donošenju političkih odluka u EU-u; poziva na ulaganje većih napora u cilju revizije Uredbe (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije te Direktive 93/109/EZ o utvrđivanju detaljnih aranžmana za ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava na izborima za Europski parlament za građane Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani;

12.  podsjeća na to da je moguće ojačati pravo Parlamenta na istragu i europsku građansku inicijativu uz pomoć sekundarnog zakonodavstva Unije te ponavlja svoj poziv Komisiji da predloži reviziju Uredbe o europskoj građanskoj inicijativi;

13.  smatra da je potrebno da Komisija provede reformu europske građanske inicijative, uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 28. listopada 2015.(8), kako bi ona postala funkcionalno sredstvo za demokratski angažman i poziva Komisiju da između ostalog poveća razinu javne osviještenosti o europskoj građanskoj inicijativi te da joj prida veću važnost, da svoj softver za internetsko prikupljanje potpisa učini pristupačnijim za korisnije kako bi bio dostupan i osobama s invaliditetom, da pruži odgovarajuće i sveobuhvatne pravne i praktične smjernice, da razmisli o uspostavi posebnih ureda za europske građanske inicijative u svojim predstavništvima u svim državama članicama, da detaljno pojasni razloge za odbijanje europske građanske inicijative i istraži načine za prosljeđivanje prijedloga iz inicijativa koji ne ulaze u okvir nadležnosti Komisije prikladnijim tijelima;

14.  smatra da je Europska volonterska služba sastavni element za izgradnju europskog građanstva te stoga preporučuje Komisiji da istraži načine na koje se mladima može olakšati sudjelovanje u toj službi;

Demokratski karakter, odgovornost i ustroj institucija

Parlamenti

15.  ustraje u tome da je potrebno zajamčiti, učvrstiti i ojačati zakonodavne ovlasti i prava nadzora Parlamenta, među ostalim i sklapanjem međuinstitucijskih sporazuma i primjenom odgovarajuće pravne osnove od strane Komisije;

16.  smatra da je potrebno da Europski parlament reformira svoje metode rada kako bi se nosio s budućim izazovima, i to jačanjem izvršavanja svojih ovlasti političkog nadzora nad Komisijom, među ostalim u pogledu provedbe i primjene pravne stečevine u državama članicama, ograničavanjem sporazuma u prvom čitanju na iznimne hitne slučajeve u kojima je donesena promišljena i izričita odluka te kako bi se u tim slučajevima poboljšala transparentnost postupka koji vodi prema usvajanju tih sporazuma; u tom kontekstu podsjeća na prijedloge Parlamenta za daljnje usklađivanje vlastitog izbornog postupka iz njegove Rezolucije od 11. studenoga 2015. o reformi izbornog zakona Europske unije(9);

17.  izražava svoju namjeru da više koristi izvješća o zakonodavnoj inicijativi na temelju članka 225. UFEU-a;

18.  smatra da Parlament treba uspostaviti ulazni registar u svom sjedištu, kao i u svim delegacijama u državama članicama, u kojem bi građani mogli osobno predati dokumente, uz certifikaciju sadržaja;

19.  smatra da je potrebno uspostaviti službeno glasilo Europskog parlamenta u elektroničkom obliku za autentifikaciju svih rezolucija i izvješća koje je ta institucija donijela;

20.  potiče, prema potrebi, politički dijalog s nacionalnim parlamentima o sadržaju zakonodavnih prijedloga; no ističe da se odluke trebaju donositi na razini ustavnih nadležnosti te da postoji jasno razgraničenje nadležnosti u pogledu donošenja odluka između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta, pri čemu bi nacionalni parlamenti trebali izvršavati svoju europsku funkciju na temelju nacionalnih ustava, naročito u okviru nadzora nad nacionalnim vladama kao članicama Europskog vijeća i Vijeća jer je to razina na kojoj u najvećoj mjeri mogu izravno utjecati na sadržaj europskog zakonodavnog procesa te ga nadzirati; stoga se protivi stvaranju zajedničkih parlamentarnih tijela s ovlastima za donošenje odluka;

21.  naglašava važnost suradnje Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata u zajedničkim tijelima kao što su Konferencija parlamentarnih odbora za poslove Unije (COSAC), Međuparlamentarna konferencija za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (CFSP-IPC) i u okviru članka 13. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji na temelju načela konsenzusa, dijeljenja informacija te savjetovanja u cilju nadziranja vlastitih uprava; poziva Komisiju i Vijeće da na visokoj političkoj razini sudjeluju na međuparlamentarnim sastancima; ističe da je potrebna uža suradnja između odbora Europskog parlamenta i odgovarajućih nacionalnih tijela u tim zajedničkim tijelima jačanjem dosljednosti, transparentnosti i međusobne razmjene informacija;

22.  potiče razmjenu najboljih praksi među nacionalnim parlamentima u pogledu parlamentarnog nadzora, kao što su održavanje redovitih rasprava u odgovarajućem vremenskom okviru između pojedinih ministara i specijaliziranih odbora u nacionalnim parlamentima prije i nakon sjednica Vijeća te s povjerenicima Europske komisije kao i sastanaka s nacionalnim parlamentima radi razmjene iskustava sa zastupnicima u Europskom parlamentu; potiče uspostavljanje razmjene dužnosnika institucija i klubova zastupnika između administracije Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata;

23.  smatra da je potrebno izbjeći praksu država članica da prekomjerno donose propise u vezi sa zakonodavstvom EU-a te da nacionalni parlamenti u tom pogledu imaju ključnu ulogu;

Europsko vijeće

24.  žali zbog činjenice da Vijeće prečesto upućuje zakonodavna pitanja Europskom vijeću zbog toga što odluke ne donosi kvalificiranom većinom; smatra da praksa Europskog vijeća da dodjeljuje određene zadaće Vijeću nadilazi ulogu utvrđivanja strateških smjernica koja mu je dodijeljena Ugovorima jer to nije u skladu s odredbama i duhom Ugovora, kako je opisano u članku 15. stavku 1. UEU-a u kojem se navodi da Europsko vijeće utvrđuje opće političke smjernice i prioritete Unije, ali ne izvršava zakonodavne funkcije; smatra da je potrebno poboljšati radne odnose između Europskog vijeća i Parlamenta;

25.  podsjeća na to da će predsjednika Komisije izabrati Europski parlament na prijedlog Europskog vijeća, uzimajući u obzir izbore za Europski parlament i nakon održavanja odgovarajućih savjetovanja te da stoga, kao što je bilo već 2014., europske političke stranke trebaju predložiti glavne kandidate za predsjednika Komisije kako bi se ljudima pružila mogućnost da ga među njima izaberu; pozdravlja prijedlog predsjednika Komisije za izmjenu okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije u pogledu sudjelovanja povjerenika kao kandidata na izborima za Europski parlament;

26.  nadalje, podsjeća, iako to nije u interesu Europskog parlamenta, da je moguće spojiti funkciju predsjednika Europskog vijeća s funkcijom predsjednika Komisije;

27.  poziva Europsko vijeće da upotrebljava klauzulu „pasarela” iz članka 48. stavka 7. UEU-a kojom se Vijeće ovlašćuje da sustav jednoglasnog glasovanja zamijeni sustavom glasovanja kvalificiranom većinom u onim slučajevima u kojima se u Ugovorima zahtijeva jednoglasnost;

28.  poziva predsjednika Europskog parlamenta da unaprijed obavijesti Konferenciju predsjednika o stajalištima kojih će se držati u svom govoru u Europskom vijeću;

Vijeće

29.  predlaže da se Vijeće odlukom Europskog vijeća preobrazi u istinski zakonodavni dom smanjenjem broja sastava Vijeća, čime bi se stvorio pravi dvodomni zakonodavni sustav koji uključuje Vijeće i Parlament, dok bi Komisija imala ulogu izvršne vlasti; predlaže da se trenutačno aktivni specijalizirani zakonodavni sastavi Vijeća uključe kao pripremna tijela za jedinstvenu javnu sjednicu zakonodavnog Vijeća, po uzoru na funkcioniranje odbora u Europskom parlamentu;

30.  insistira na tome da je važno zajamčiti transparentnost Vijeća pri donošenju zakonodavnih odluka općenito te istodobno poboljšati razmjenu dokumenata i informacija između Parlamenta i Vijeća te predstavnicima Parlamenta omogućiti sudjelovanje na sjednicama Vijeća i njegovih tijela u ulozi promatrača, naročito kad se raspravlja o zakonodavstvu;

31.  smatra da je moguće spojiti funkciju predsjednika Euroskupine i povjerenika za ekonomska i financijska pitanja te bi u tom slučaju predložio da predsjednik Komisije imenuje tog povjerenika potpredsjednikom Komisije; smatra da bi se tom povjereniku moglo, čim budu uspostavljeni fiskalni kapacitet i europski monetarni fond, dodijeliti sva potrebna sredstva i kapacitete kako bi primijenio i proveo postojeći okvir gospodarskog upravljanja, te optimizirao razvoj europodručja u suradnji s ministrima financija država članica europodručja, kako je opisano u svojoj rezoluciji od 16. veljače 2017. o proračunskom kapacitetu europodručja(10);

32.  traži da se u okviru postojećeg Ugovora na predsjednika i članove Euroskupine primjenjuju odgovarajući mehanizmi demokratske odgovornosti prema Europskom parlamentu, a naročito da njezin predsjednik bude obvezan odgovarati na parlamentarna pitanja; nadalje, poziva na usvajanje internog poslovnika i objavljivanje rezultata;

33.  traži od Vijeća da se u potpunosti prebaci na sustav glasovanja kvalificiranom većinom kad god je to dopušteno Ugovorima, i da napusti praksu prijenosa spornih zakonodavnih područja Europskom vijeću jer to nije u skladu s odredbama i duhom Ugovora, u kojem se navodi da Europsko vijeće može odlučivati isključivo jednoglasno i na temu širokih političkih ciljeva, a ne o zakonodavstvu;

34.  odlučan je u potpunosti provesti odredbe o pojačanoj suradnji iz Ugovora i obvezati se da neće dati pristanak ni za kakve nove prijedloge o pojačanoj suradnji sve dok se uključene države članice ne obvežu na primjenu klauzule „pasarela” utvrđene u članku 333. UFEU-a o prelasku sa sustava jednoglasnog odlučivanja na glasovanje kvalificiranom većinom te s posebnog zakonodavnog postupka na redovni;

35.  a naglašava važnost potpunog iskorištavanja postupka pojačane suradnje iz članka 20. UEU-a, posebno među državama članicama europodručja, kako bi države članice koje žele uspostaviti međusobnu pojačanu suradnju u okviru područja koja nisu u isključivoj nadležnosti Unije s pomoću tog sustava mogle doprinijeti ostvarivanju ciljeva Unije i ojačati svoje procese integracije u okviru i u skladu s postupcima navedenima u člancima 326. do 334. UFEU-a;

Komisija

36.  odlučan je u osnaživanju uloge Parlamenta pri izboru predsjednika Komisije unapređenjem formalnog savjetovanja između klubova zastupnika i predsjednika Europskog vijeća, kako je predviđeno Izjavom br. 11 priloženom Završnom aktu Međuvladine konferencije na kojoj je usvojen Ugovor iz Lisabona, kako bi se zajamčilo da Europsko vijeće u potpunosti vodi računa o izbornim rezultatima pri predstavljanju kandidata kojeg će birati Parlament, kao što je bio slučaj tijekom europskih izbora 2014. godine;

37.  ponavlja da je potrebno da svi prijedlozi Komisije budu potpuno opravdani i popraćeni detaljnom procjenom učinka, uključujući procjenu učinka na ljudska prava;

38.  smatra da bi se neovisnost predsjednika Komisije mogla povećati kad bi svaka država članica imenovala najmanje tri kandidata obaju spolova koje izabrani predsjednik Komisije može uzeti u obzir pri sastavljanju svoje Komisije;

39.  ustraje u tome da je potrebno zajamčiti bolju koordinaciju i i europodručja i, ako je to moguće, zastupanje EU-a u međunarodnim financijskim institucijama te ističe da se člankom 138. stavkom 2. UFEU-a pruža pravna osnova za usvajanje mjera za osiguranje jedinstvene zastupljenosti EU-a i europodručja u okviru međunarodnih institucija i konferencija;

40.  poziva na uspostavu formaliziranog i redovnog „dijaloga” u Europskom parlamentu o pitanjima u vezi s vanjskim predstavljanjem Unije;

41.  podsjeća na to da Komisija, države članice i Parlament te Vijeće u okviru svojih nadležnosti trebaju zajamčiti bolju primjenu i provedbu prava Europske unije i Povelje o temeljnim pravima;

Revizorski sud

42.  priznaje ključnu ulogu Europskog revizorskog suda u jamčenju boljeg i pametnijeg trošenja europskih sredstava; podsjeća na to da, osim njegove važne zadaće da pruža informacije o pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te o zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, Sud zbog svog istaknutog položaja može Parlamentu davati informacije koje su neophodne za izvršavanje njegovih zadaća i mandata za provođenje demokratskog nadzora nad europskim proračunom i pružati informacije o rezultatima i ishodima koji su postignuti aktivnostima koje financira Unija kako bi se poboljšalo gospodarstvo te povećala njihova efikasnost i uspješnost; stoga preporučuje da se uloga Revizorskog suda ojača; očekuje da se Sud i dalje zalaže za neovisnost, integritet, nepristranost i profesionalnost te uspostavlja snažnu poslovnu suradnju sa svojim dionicima;

43.  smatra da zbog kontinuirane nedostatne suradnje Vijeća Parlament ne može donijeti utemeljenu odluku o davanju razrješnice, što ima trajan negativan učinak na percepciju građana o vjerodostojnosti institucija EU-a te o transparentnosti u pogledu korištenja sredstava EU-a; smatra da nedostatak suradnje ima negativan učinak i na funkcioniranje institucija te diskreditira postupak provođenja političkog nadzora nad upravljanjem proračunom koji je utvrđen Ugovorima;

44.  naglašava da su sastav Suda i postupak imenovanja njegovih članova utvrđeni člancima 285. i 286. UFEU-a; smatra da bi Parlament i Vijeće trebali biti ravnopravni pri imenovanju članova Revizorskog suda kako bi se zajamčio demokratski legitimitet, transparentnost i potpuna neovisnost tih članova; poziva Vijeće da poštuje odluke koje Parlament donosi nakon saslušanja kandidata koji su nominirani za članove Revizorskog suda;

Odbor regija i Europski gospodarski i socijalni odbor

45.  poziva Europski parlament, Vijeće i Komisiju da poboljšaju načine suradnje s Odborom regija i Europskim gospodarskim i socijalnim odborom, među ostalim i u fazi koja prethodi zakonodavnoj, odnosno tijekom provedbe procjena učinka, kako bi se zajamčilo da se njihova mišljenja i procjene mogu uzeti u obzir tijekom cijelog zakonodavnog postupka;

Agencije

46.  ističe da je za svaku dodjelu provedbenih ovlasti agencijama Unije potreban dostatni stupanj kontrole zakonodavca Unije nad odlukama i djelovanjima agencija Unije; podsjeća na to da se uspješan nadzor, među ostalim, odnosi na imenovanje i razrješenje dužnosti upravljačkog osoblja agencija Unije, sudjelovanje u radu nadzornih odbora tih agencija, pravo na veto u vezi s određenim odlukama tih agencija te obveze obavještavanja, pravila o transparentnosti i proračunska prava u vezi s proračunom agencija Unije;

47.  razmatra donošenje okvirne uredbe o agencijama Unije koje smiju izvršavati provedbene ovlasti, koja bi uključivala mehanizam zakonodavca Unije za potrebnu političku kontrolu, i, među ostalim, pravo Europskog parlamenta da imenuje i razrješava dužnosti upravljačko osoblje agencije Unije te da sudjeluje u radu nadzornog odbora agencije Unije, pravo veta Europskog parlamenta u vezi s nekim odlukama agencije Unije, obveze obavještavanja i pravila o transparentnosti te proračunska prava Europskog parlamenta u vezi s proračunom agencije Unije;

Poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti

48.  naglašava važnost načela supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. UEU-a, a koje je obvezujuće za sve institucije i tijela Unije te važnost instrumenata sadržanih u Protokolu (br. 2) o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; u tom kontekstu podsjeća na uloge dodijeljene nacionalnim parlamentima i Odboru regija; podržava fleksibilnost u pogledu rokova za prosljeđivanje nacrta zakonodavnih akata utvrđenih u Protokolu i poziva Komisiju da poboljša kvalitetu svojih odgovora na obrazložena mišljenja;

49.  podsjeća nacionalne parlamente na njihovu ključnu ulogu u primjeni načela supsidijarnosti; ističe da formalne mogućnosti nacionalnih parlamenata da zajamče poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u tom pogledu nude sveobuhvatne mogućnosti, no da je potrebno ojačati praktičnu suradnju među nacionalnim parlamentima, među ostalim, kako bi im se omogućilo da u uskoj međusobnoj suradnji postignu kvorum, koji je potreban u skladu s člankom 7. stavkom 3. Protokola br. 2. o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u slučaju navodnog kršenja;

50.  ističe važnost članka 9. UFEU-a kako bi se zajamčilo da se socijalne posljedice pravnih i političkih mjera EU-a uzmu u obzir;

Širenje i produbljivanje ekonomske i monetarne unije

51.  podsjeća na to da se daljnji razvoj EMU-a mora temeljiti na postojećem zakonodavstvu i njegovoj provedbi te se na njih nadovezati i da treba biti povezan i s produbljivanjem socijalne dimenzije;

52.  poziva na daljnje institucionalne reforme kako bi se EMU učinio djelotvornijim i demokratskijim s poboljšanim kapacitetima koje treba integrirati u institucionalni okvir Unije, pri čemu Komisija provodi izvršnu vlast, a Parlament i Vijeće imaju ulogu suzakonodavaca;

Novi pravni akt o gospodarskoj politici

53.  podsjeća na svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o o ustavnim problemima višerazinskog upravljanja u Europskoj uniji(11) u kojoj se spominje ideja u pogledu kodeksa o konvergenciji usvojenog redovnim zakonodavnim postupkom kako bi se stvorio učinkovitiji okvir za usklađivanje gospodarskih politika (s nizom konvergencijskih kriterija koje tek treba utvrditi), koji bi bio otvoren svim državama članicama i koji bi imao potporu mehanizma utemeljenog na inicijativama;

54.  smatra da je potrebno utvrditi ograničen broj ključnih područja za strukturne reforme kojima se povećava konkurentnost, potencijal za rast, stvarna gospodarska konvergencija i socijalna kohezija u razdoblju od pet godina u cilju jačanja europskog socijalnog tržišnog gospodarstva, kako je predviđeno člankom 3. stavkom 3. UEU-a;

55.  ističe da je važna jasna podjela nadležnosti između institucija EU-a i država članica, uz povećanje odgovornosti država članica za programe provedbe i jačanje uloge nacionalnih parlamenata u tim programima;

56.  poziva na bolju primjenu dostupnih instrumenata iz članka 136. UFEU-a kako bi se olakšalo usvajanje i provedba novih mjera u europodručju;

Pojednostavljen, usmjereniji i demokratskiji proces Europskog semestra

57.  ističe da je potrebno donositi manji broj preporuka za pojedine zemlje koje bi bile usmjerenije i koje bi se temeljile na političkom okviru utvrđenom u kodeksu o konvergenciji, godišnjem pregledu rasta (GPR) i konkretnim prijedlozima pojedinih država članica u skladu s njihovim ključnim ciljevima reforme iz širokog spektra strukturnih reformi, a kojima bi se poticala konkurentnost, stvarna gospodarska konvergencija i socijalna kohezija;

58.  ističe važnost demografskog razvoja za Europski semestar i traži da se taj pokazatelj više uzima u obzir;

59.  podsjeća na to da mehanizmi za gospodarski dijalog već postoje, te da su uglavnom stvoreni uspostavom „gospodarskog dijaloga” u okviru zakonodavstva paketa od šest mjera i paketa od dvije mjere; podsjeća na to da je riječ o učinkovitom sredstvu kojim bi se Parlamentu mogla dodijeliti bitnija uloga u okviru Europskog semestra u cilju poboljšanja dijaloga između Parlamenta, Vijeća, Komisije i Euroskupine te predlaže formaliziranje nadzorne uloge Parlamenta u Europskom semestru sklapanjem međuinstitucijskog sporazuma; kako je Parlament tražio u nekoliko navrata; povrh toga, pozdravlja i potiče sudjelovanje nacionalnih parlamenata na nacionalnoj razini i suradnju između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta u okviru Europskog semestra i općenito gospodarskog upravljanja, na primjer u sklopu „Europskog parlamentarnog tjedna” i „Konferencije u skladu s člankom 13.”; povrh toga, smatra da bi se moglo poboljšati sudjelovanje socijalnih partnera u Europskom semestru;

60.  poziva na uvrštavanje relevantnih odredbi Fiskalnog ugovora u pravni okvir EU-a na temelju sveobuhvatne procjene njegove provedbe u mjeri koja još nije obuhvaćena postojećim sekundarnim zakonodavstvom;

Uloga proračuna EU-a u EMU-u

61.  ističe mogućnost za prijelaz sa sustava jednoglasnog glasovanja na sustav glasovanja kvalificiranom većinom za usvajanje Uredbe o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) primjenom odredbi iz članka 312. stavka 2. UFEU-a kad se bude usvajala iduća Uredba o VFO-u; ističe da je važno uspostaviti vezu između trajanja saziva Parlamenta, mandata Komisije i vremenskog okvira VFO-a, koji se može smanjiti na pet godina u skladu s člankom 312. stavkom 1. UFEU-a; poziva na usklađivanje budućih VFO-a sa sljedećim sazivom Parlamenta; poziva Vijeće da podrži taj demokratski zahtjev;

62.  pozdravlja izvješće Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva; želi povratak odredbama i duhu Ugovora i izmjenu aktualnog sustava utemeljenog na doprinosima iz BND-a na sustav utemeljen na stvarnim vlastitim sredstvima za proračun EU-a i, u konačnici za proračun europodručja, za koji postoji cijeli niz ideja;

63.  ističe da, u skladu s člankom 24. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2020. – 2020., svi prihodi i rashodi Unije i Euratoma moraju biti uključeni u opći proračun Unije u skladu s člankom 7. Financijske uredbe;

Povećan kapacitet EU-a za ulaganja

64.  poziva na optimizirano korištenje postojećim strukturnim fondovima u cilju poticanja konkurentnosti i kohezije te na povećanje kapaciteta EU-a za ulaganja primjenom inovativnih pristupa kao što je Europski fond za strateška ulaganja koji uključuje konkretne instrumente za financiranje i jamčenje infrastrukturnih projekata u interesu Unije;

65.  insistira na cjelovitoj provedbi postojećeg okvira paketa od šest mjera i paketa od dvije mjere te Europskog semestra i prije svega na potrebi rješavanja makroekonomskih neravnoteža i jamčenju dugoročne kontrole nad deficitom i još uvijek iznimno visokom razinom duga fiskalnom konsolidacijom kojom se potiče rast, poboljšanjem učinkovitosti potrošnje, davanjem prednosti produktivnim ulaganjima, poticanjem pravednih i održivih strukturnih reformi i uzimanjem u obzir uvjeta poslovnog ciklusa;

Uspostava fiskalnog kapaciteta u europodručju uz pomoć dijela proračuna EU-a

66.  podsjeća na to da je euro valuta Unije i da je proračun EU-a namijenjen za postizanje ciljeva Unije utvrđenih u članku 3. UEU-a, financiranje zajedničkih politika, pružanje pomoći slabim regijama primjenom načela solidarnosti, dovršenje unutarnjeg tržišta, promicanje europskih sinergija i odgovor na postojeće i nove izazove u okviru kojih je nužan paneuropski pristup, te da kao takav doprinosi tome da se slabije razvijenim državama članicama omogući da uhvate korak s ostalima i ispune uvjete za pristupanje europodručju;

67.  prima na znanje različite prijedloge za uspostavu proračunskog kapaciteta u europodručju; ističe da se ti prijedlozi razlikuju po raspodjeli funkcija u vezi s tim kapacitetom i mogu se razlikovati po modelima; podsjeća na to da je Parlament insistirao na tome da taj kapacitet bude razvijen u okviru EU-a;

68.  ističe da će on ovisiti o modelu, funkciji i veličini novog proračunskog kapaciteta kad je riječ o tome može li se taj kapacitet uspostaviti u okviru aktualnog Ugovora, no da je u skladu s Ugovorima moguće povisiti gornju granicu vlastitih sredstava, uvesti nove kategorije vlastitih sredstava (čak i ako ta vlastita sredstva dolaze samo iz nekih država članica) i dodijeliti određene prihode za financiranje konkretnih stavki rashoda; nadalje, naglašava da proračun EU-a već nudi jamstva za posebne zajmove i da postoji nekoliko instrumenata fleksibilnosti za koje se mogu mobilizirati sredstava iznad gornjih granica rashoda VFO-a;

69.  podsjeća na svoje stajalište za uvrštenje Europskog stabilizacijskog mehanizma u pravni okvir Unije pod uvjetom da postoji odgovarajuća demokratska odgovornost;

70.  smatra da su osnivanje Europskog fiskalnog kapaciteta i Europskog monetarnog fonda mogući koraci prema stvaranju Europskog ministarstva financija za koje bi Europski parlament bio odgovoran;

71.  poziva na razmatranje glavnih rezultata skupine stručnjaka koju je utemeljila Komisija u cilju osnivanja fonda za otkup duga;

Jedinstveno tržište i financijska integracija

72.  smatra da je jedinstveno tržište jedan od temelja EU-a te da je ključni element prosperiteta, rasta i zapošljavanja u Uniji; naglašava da jedinstveno tržište, koje nudi konkretne koristi i za poduzeća i za potrošače, ima potencijal za rast koji još nije u potpunosti iskorišten, posebno u odnosu na jedinstveno digitalno tržište, financijske usluge, energetiku, bankovnu uniju i uniju tržišta kapitala; stoga poziva na stroži nadzor nad pravilnom primjenom postojeće pravne stečevine u tim područjima kao i na njezinu bolju provedbu;

73.  poziva na ubrzano, ali postupno ostvarenje bankovne unije koja bi se temeljila na jedinstvenom nadzornom mehanizmu, jedinstvenom sanacijskom mehanizmu i Europskom sustavu osiguranja depozita i koja bi imala potporu odgovarajućeg i fiskalno neutralnog zaštitnog mehanizma; cijeni postizanje dogovora o mehanizmu financijskih sredstava za premošćivanje dok jedinstveni sanacijski fond ne počne s djelovanjem te poziva na uspostavu europskog programa za zaštitu od insolventnosti;

74.  podsjeća na to da europska nadzorna tijela trebaju djelovati s ciljem poboljšanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta, posebno osiguravanjem visokokvalitetne, učinkovite i dosljedne razine regulative i nadzora, uzimajući u obzir različite interese svih država članica i različitu prirodu sudionika financijskih tržišta; smatra da se države članice trebaju baviti, raspravljati i odlučivati o pitanjima koja utječu na sve njih te da je za jačanje ravnopravnih uvjeta na jedinstvenom tržištu potreban jedinstven pravilnik koji bi važio za sve sudionike na financijskim tržištima u EU-u, kako bi se izbjegla rascjepkanost jedinstvenog tržišta financijskih usluga i nepoštena konkurencija zbog nepostojanja jednakih uvjeta;

75.  poziva na uspostavu stvarne unije tržišta kapitala;

76.  podržava osnivanje sustava tijela za konkurentnost kojima bi zadaća bila okupiti nacionalna tijela koja su odgovorna za praćenje napretka u području konkurentnosti u svakoj pojedinoj državi članici te predlaže da Komisija bude odgovorna za nadzor rada takvog sustava;

77.  smatra da je potrebno poboljšati automatsku razmjenu informacija među nacionalnim poreznim tijelima kako bi se izbjeglo izbjegavanje plaćanja poreza i porezne prijevare, porezno planiranje, smanjenje porezne osnovice i prijenos dobiti te promicale usklađene mjere za borbu protiv poreznih oaza; poziva na usvajanje direktive o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit s minimalnom stopom te zajedničkim ciljevima za postupnu konvergenciju; smatra da je potrebno provesti sveobuhvatnu reviziju postojećeg zakonodavstva o PDV-u u kojoj bi se, među ostalim, razmatralo uvođenje načela zemlje podrijetla;

Demokratičniji institucijski ustroj EMU-a

78.  podsjeća na to da je potrebno osigurati odgovarajući demokratski legitimitet i odgovornost na razini donošenja odluka, pri čemu bi nacionalni parlamenti trebali nadzirati nacionalne vlade, a Europski parlament trebao bi imati veću nadzornu ulogu na razini EU-a i, zajedno s Vijećem, središnju ulogu pri usvajanju kodeksa o konvergenciji u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;

79.  zalaže se za opću primjenu klauzule „pasarela” iz članka 48. stavka 7. UEU-a; podsjeća na to da je Komisija u svojem planu za produbljen i istinski EMU(12) predložila uspostavu instrumenta za konvergenciju i konkurentnost na temelju članka 136. UFEU-a ili članka 352. UFEU-a, po potrebi preko pojačane suradnje; naglašava da bi u slučaju pojačane suradnje upotreba članka 333. stavka 2. UFEU-a. kojim se predviđa primjena redovnog zakonodavnog postupka ojačala demokratski legitimitet i učinkovitost upravljanja u EU-u i ulogu Parlamenta u njemu;

80.  ponavlja da međuparlamentarna suradnja ne bi trebala voditi do uspostave novog parlamentarnog tijela ili nove institucije jer je euro valuta EU-a, a Europski parlament je parlament EU-a; podsjeća na to da je EMU utemeljila Unija te da njezine građane na razini Unije izravno predstavlja Parlament, koji mora pronaći načine i biti u mogućnosti da zajamči demokratsku odgovornost Parlamenta za odluke koje se odnose na europodručje;

81.  insistira na tome da se Komisiji dodijele ovlasti za uvođenje i provedbu svih budućih i postojećih instrumenata u okviru EMU-a;

82.  smatra da je potrebno razmotriti slabosti u postojećoj institucijskoj strukturi EMU-a, a naročito njegov demokratski deficit, pri čemu se u obzir treba uzeti da Sud Europske unije može nadzirati određene dijelove Ugovora, dok su drugi dijelovi izostavljeni iz takvog nadzora; smatra da je potrebno pojačati nadzor Parlamenta za detaljnu provedbu članka 121. stavaka 3. i 4. UFEU-a u pogledu tješnje koordinacije gospodarskih politika;

83.  smatra da bi diferencirana integracija trebala ostati dostupna svim državama članicama;

84.  podsjeća na to da bi prednost trebalo dati redovnom zakonodavnom i proračunskom postupku na razini EU-a uz pomoć odstupanja, kad je to potrebno, te uspostavom namjenskih proračunskih linija; podsjeća na to da se sve druge odredbe, kao što su odredbe o europodručju ili odredbe o pojačanoj suradnji, trebaju primjenjivati jedino kad navedene postupke nije moguće primijeniti iz zakonskih ili političkih razloga;

Dovršenje unutarnjeg tržišta kao glavnog pokretača rasta

85.  smatra da bi produbljivanje EMU-a trebalo biti popraćeno dovršetkom unutarnjeg tržišta tako da se uklone sve preostale unutarnje prepreke, posebno u pogledu energetske unije, jedinstvenog digitalnog tržišta i tržišta usluga;

86.  poziva na potpunu primjenu postojećeg zakonodavstva u području unutarnjeg energetskog tržišta u skladu s člankom 194. UFEU-a kako bi se uspostavila energetska unija;

87.  podržava jačanje obveza i kompetencija Agencije za suradnju energetskih regulatora (ACER) kako bi se, u konačnici, osnovala Europska agencija za energiju u skladu s člankom 54. Ugovora o Euratomu te integraciju energetskih tržišta, osnivanje europske strateške rezerve na osnovi kombiniranja nacionalnih rezervi i zajedničkog centra za pregovore s dobavljačima u cilju dovršetka institucijske strukture energetske unije;

88.  potiče korištenje „projektnih obveznica” za financiranje infrastrukturnih i energetskih projekata u uskoj suradnji s EIB-om;

89.  poziva Komisiju da primjeni odredbe članka 116. UFEU-a u kojima se Parlamentu i Vijeću pruža potrebna pravna osnova za djelovanje u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom kako bi se uklonile prakse koje dovode do narušavanja konkurentnosti na unutarnjem tržištu zbog štetnih poreznih politika;

Socijalna dimenzija

90.  ističe da je potrebno zajamčiti prava radnika, naročito kad ostvaruju pravo na mobilnost, kao i njihova socijalna prava i u potpunosti iskoristiti relevantne pravne instrumente iz glava IV., IX. i X. dijela III. UFEU-a i u skladu s Poveljom o temeljnim pravima kako bi se zajamčila stabilna socijalna osnova za Uniju; u tom kontekstu skreće pozornost posebno na prava iz Direktive 2004/38/EZ o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice i Uredbe (EU) br. 492/2011 o slobodi kretanja radnika u Uniji;

91.  podsjeća na važnost izgradnje socijalne Europe tako da projekt europske integracije i dalje ima potporu radnika;

92.  ističe da je važno promicati ideju minimalne plaće koju bi odredila svaka država članica, primjećuje da bi za istraživanje mogućnosti za sustav minimalne naknade za nezaposlene, za što bi bila potrebna zajednička pravila i uvjeti za tržište rada EU-a, te predlaže da bi se u skladu s aktualnim odredbama Ugovora mogao usvojiti zakonodavni prijedlog kako bi se smanjile postojeće prepreke za radnike;

93.  ističe instrumente koje Unija pruža i potrebu da se mladi radnici integriraju na tržište rada te da se i dalje potiče razmjena mladih radnika, u skladu s člankom 47. UFEU-a;

94.  poziva Komisiju da u procjenu makroekonomskih rezultata svake pojedine države članice uvrsti kriterije zapošljavanja te da preporuči i podrži strukturne reforme u cilju jamčenja boljeg korištenja regionalnih i socijalnih fondova;

95.  poziva Komisiju da prije predlaganja novih inicijativa primjereno procijeni potrebu za djelovanjem EU-a, kao i potencijalne gospodarske, socijalne i ekološke učinke alternativnih političkih opcija (kao što su zakonodavni prijedlozi, nezakonodavne inicijative te provedbeni i delegirani akti) u skladu s međuinstitucijskim sporazumom od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva;

96.  poziva na osnivanje novog socijalnog pakta (koji bi mogao imati oblik socijalnog protokola) u cilju jačanja socijalnog tržišnog gospodarstva Europe te smanjenja nejednakosti, uz jamčenje poštovanja svih temeljnih prava građana, uključujući, među ostalim, pravo na kolektivno pregovaranje i slobodu kretanja; ističe da bi se takvim paktom moglo poboljšati usklađivanje socijalnih politika država članica;

97.  poziva Komisiju da revitalizira socijalni dijalog uvođenjem obvezujućih sporazuma među socijalnim partnerima u skladu s člancima 151. – 161. UFEU-a;

Vanjsko djelovanje

Unapređenje učinkovitosti, usklađenosti i odgovornosti zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP)

98.  smatra da bi trebalo bi ojačati sveobuhvatni pristup Europske unije vanjskim sukobima i krizama čvršćim povezivanjem različitih aktera i instrumenata u svim fazama ciklusa sukoba;

99.  insistira na primjeni odredbi iz članka 22. UEU-a kako bi se uspostavio sveobuhvatan strateški okvir i donijele odluke o strateškim interesima i ciljevima utvrđenima u članku 21. UEU-a koje se mogu proširiti izvan ZVSP-a na druga područja vanjskog djelovanja i koja trebaju biti usklađena s drugim politikama kao što su trgovina, poljoprivreda i razvojna pomoć; podsjeća na to da bi se odluke donesene na temelju te strategije mogle provoditi na osnovi glasovanja kvalificiranom većinom; ističe da bi se demokratski legitimitet tih odluka mogao povećati kad bi Vijeće i Parlament usvojili zajedničke strateške dokumente na osnovi prijedloga potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice;

100.  poziva na jačanje parlamentarnog nadzora vanjskog djelovanja EU-a, između ostalog nastavljanjem redovitih savjetovanja s potpredsjednicom Komisije / Visokom predstavnicom, Europskom službom za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisijom te na završetak pregovora o zamjeni Međuinstitucionalnog sporazuma iz 2002. o pristupu informacijama osjetljive prirode Vijeća iz područja sigurnosne i obrambene politike;

101.  smatra da je potrebno uključiti posebne predstavnike EU-a u ESVD, među ostalim transferom njihovih proračunskih sredstava iz proračunskih linija ZVSP-a u linije ESVD-a, čime bi se povećala usklađenost napora EU-a;

102.  poziva na primjenu članka 31. stavka 2. UEU-a, u kojem se Vijeću dopušta da određene odluke u području ZVSP-a donosi kvalificiranom većinom, te klauzule „pasarela” iz članka 31. stavka 3. UEU-a o postupnom prijelazu na glasovanje kvalificiranom većinom kad je riječ o odlukama u području ZVSP-a koje nemaju vojne ili obrambene posljedice; podsjeća na to da se u članku 20. stavku 2. UEU-a, u kojem su sadržane odredbe o pojačanoj suradnji, državama članicama nude dodatne mogućnosti za ostvarivanje napretka u području ZVSP-a te bi ga stoga trebalo primjenjivati;

103.  smatra da je potrebno povećati fleksibilnost financijskih pravila za vanjsko djelovanje kako bi se izbjegle odgode operativne isplate sredstava iz fondova EU-a te time povećala sposobnost EU-a da brzo i učinkovito reagira na krize; smatra da je u tom pogledu potrebno uspostaviti ubrzani postupak za humanitarnu pomoć kako bi se zajamčilo pružanje pomoći na najučinkovitiji i najdjelotvorniji način;

104.  potiče Vijeće, ESVD i Komisiju da poštuju svoje obveze da odmah i u potpunosti izvještavaju Parlament u svim fazama postupka pregovaranja o međunarodnim sporazumima i njihova sklapanja, u skladu s člankom 218. stavkom 10. UFEU-a te međuinstitucijskim sporazumima potpisanima s Komisijom i Vijećem;

105.  ističe da je Sud Europske unije potvrdio da na temelju članka 218. stavka 10. UFEU-a Parlament ima pravo biti odmah i u potpunosti obaviješten u svim fazama postupka pregovaranja o međunarodnim sporazumima i njihova sklapanja, i kad se odnose na ZVSP, kako bi se omogućilo da potpuno upućen u djelovanje Europske unije u cijelosti izvršava svoje ovlasti; stoga očekuje da će se u okviru međuinstitucijskih pregovora o unapređenju praktičnih rješenja za suradnju i dijeljenje informacija u kontekstu pregovaranja o međunarodnim sporazumima i njihova sklapanja u obzir uzeti sudska praksa Suda Europske unije;

Prema zajedničkoj obrambenoj politici

106.  poziva na postupno stvaranje zajedničke obrambene politike (članak 42. Stavak 2. UEU-a) i, u konačnici, zajedničke obrane koja se može uspostaviti jednoglasnom odlukom Europskog vijeća i jačanje civilnog pristupa sprečavanju i rješavanju sukoba kao i one utemeljene na građanskom društvu čija je osnova nenasilje, i to znatnim povećanjem financijskih, administrativnih i ljudskih resursa namijenjenih za posredovanje, dijalog, pomirenje i hitno reagiranje na krizu utemeljeno na organizacijama civilnog društva;

107.  predlaže da se, kao prvi korak u tom smjeru, primijene odredbe iz članka 46. UEU-a o uspostavi stalne strukturirane suradnje glasovanjem kvalificiranom većinom u Vijeću jer bi se tim instrumentom omogućilo ambicioznijim državama članicama da koordinirano tješnje surađuju u području obrane pod okriljem EU-a te bi ih se potaklo da koriste institucije, instrumente i proračun EU-a;

108.  preporučuje uspostavu stalnog Vijeća ministara obrane, kojim bi predsjedala potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica, radi koordinacije obrambenih politika država članica, posebno u području kibersigurnosti i borbe protiv terorizma, te radi zajedničkog razvoja strategije i prioriteta obrambene politike EU-a;

109.  insistira na tome da se uspostavi bijela knjiga EU-a o sigurnosti i obrani na temelju globalne strategije EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku koju će predstaviti potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica kao i na temelju Plana iz Bratislave jer bi se takvim dokumentom dodatno utvrdili strateški ciljevi EU-a u području sigurnosti i obrane, kao i postojeći i potrebni kapaciteti; poziva Komisiju da svoje tekuće pripreme za europski akcijski plan obrane temelji na rezultatima buduće bijele knjige o sigurnosti i obrani u kojoj bi se trebala razmotriti i pitanja kako i pod kojim uvjetima je primjena vojne sile primjerena i legitimna;

110.  ističe da je potrebno utvrditi zajedničku europsku politiku kapaciteta i naoružanja (članak 42. stavak 3. UEU-a) kojom će biti obuhvaćeni zajedničko planiranje, razvoj i nabava vojnih kapaciteta te koja će uključivati i prijedloge djelovanja kao odgovor na kibernetičke, hibridne i asimetrične prijetnje; potiče Komisiju da razradi ambiciozni Europski akcijski plan u području obrane kako je najavljeno u programu rada za 2016.;

111.  ističe veliki potencijal Europske obrambene agencije (EDA) za razvoj konkurentnog i učinkovitog jedinstvenog obrambenog tržišta koje je intenzivno usmjereno na istraživanje, razvoj i inovacije te otvaranje specijaliziranih radnih mjesta te se stoga zalaže za istraživanje mogućnosti javno-privatnih partnerstva; ponavlja da je hitno potrebno ojačati Europsku obrambenu agenciju pružanjem potrebnih resursa i političke podrške, čime bi joj se dodijelila glavna uloga i uloga koordinatora u razvoju kapaciteta, istraživanju i nabavi; ponavlja svoje stajalište da bi se to najbolje postiglo financiranjem troškova osoblja Agencije i njezinih tekućih troškova iz proračuna Unije;

112.  podsjeća na postojanje članka 44. UEU-a kojim se uvode dodatne odredbe o fleksibilnosti i mogućnost da se provedba zadaća upravljanja u kriznim situacijama povjeri skupini država članica koja bi provodila te zadaće u ime EU-a te pod političkom kontrolom i strateškim vodstvom Političkog i sigurnosnog odbora i ESVD-a;

113.  predlaže da se primijeni odredba iz članka 41. stavka 3. UEU-a u radi osnivanja početnog fonda koji bi se temeljio na doprinosima država članica za financiranje pripremnih aktivnosti u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike ZSOP-a koje se ne financiraju iz proračuna Unije;

114.  naglašava da je važno proširiti zajedničko financiranje ZSOP-a u području vojnog djelovanja, među ostalim uz pomoć mehanizma Athena, jer bi se time smanjile financijske nepoticajne mjere država članica u pogledu pružanja doprinosa vojnim misijama i operacijama u okviru ZSOP-a te bi se stoga povećala sposobnost reagiranja EU-a na krize;

115.  poziva na osnivanje stalnog civilnog i vojnog stožera, zajedno s vojnim kapacitetom za planiranje i vođenje operacija (MPCC) te civilnim kapacitetom za planiranje i vođenje operacija (CPCC); poziva na institucionalizaciju raznih europskih vojnih struktura (uključujući različite „borbene skupine”, Euroforces, obrambenu suradnju Francuske i Ujedinjene Kraljevine te zračnu obrambenu suradnju zemalja Beneluxa) u okviru EU-a te na povećanje upotrebljivosti borbenih skupina EU-a, među ostalim širenjem opsega zajedničkog financiranja i automatskim razmatranjem raspoređivanja tih skupina kao snaga za početno djelovanje u budućim scenarijima upravljanja kriznim situacijama;

116.  napominje da bi takvo trajno sjedište moglo djelovati na području trajnog planiranja djelovanja u hitnim situacijama i imati važnu ulogu koordinatora u budućoj primjeni članka 42. stavka 7. UEU-a; smatra da klauzula o uzajamnoj obrani, o kojoj je riječ u tom članku i na koju se Francuska pozvala tijekom sjednice Vijeća za vanjske poslove 17. studenog 2015., može služiti kao pokretač za daljnji razvoj sigurnosne i obrambene politike Europske unije, čime će se postići veći angažman svih država članica;

117.  smatra da je potrebno poboljšati suradnju između EU-a i NATO-a na svim razinama u područjima kao što su razvoj kapaciteta i krizno planiranje u situacijama hibridnih prijetnji te uložiti veće napore u uklanjanje preostalih političkih prepreka; poziva na uspostavu sveobuhvatnog političkog i vojnog partnerstva EU-a i NATO-a;

118.  poziva na poduzimanje odlučnih mjera radi osiguranja usklađenosti politika u interesu razvoja u skladu s člankom 208. UFEU-a te traži poboljšanje sustava evaluacije učinka usklađenosti politika u interesu razvoja te uspostavu arbitražnog mehanizma u slučaju razilaženja između različitih politika Unije, pri čemu će predsjednik Komisije imati političku odgovornost za široke smjernice i rješavanje pitanja u skladu s obvezama koje je Unija preuzela u području usklađenosti politika u interesu razvoja;

Pravosuđe i unutarnji poslovi (PUP)

119.  ističe da je uz poštovanje temeljnih prava i sloboda te insistiranje na potrebi za demokratskim i sudskim nadzorom nad protuterorističkim politikama, u kontekstu nedavnih napada i sve veće terorističke prijetnje apsolutno ključno uvesti sustavnu, obveznu i strukturiranu razmjenu informacija i podataka među tijelima kaznenog progona i obavještajnim službama te s Europolom, Frontexom i Eurojustom i da se to mora učiniti što je prije moguće;

120.  ističe da su, kao i u prijašnjim napadima, počinitelji napada u Parizu već bili poznati sigurnosnim tijelima i da su bili podvrgnuti istragama i mjerama nadzora; izražava zabrinutost zbog toga što države članice nisu razmijenile postojeće podatke o tim pojedincima unatoč zahtjevima iz članka 88. UFEU-a; poziva Vijeće da na temelju članka 352. utvrdi obveznu razmjenu podataka među državama članicama; smatra da bi se u slučaju nepostizanja jednoglasnosti trebao iskoristiti potencijal poboljšane suradnje;

121.  poziva Komisiju i Vijeće da provedu opsežnu procjenu protuterorističkih mjera EU-a i s njima povezanih mjera, posebno u vezi s njihovom provedbom u zakonodavstvu i praksi država članica te mjerom u kojoj države članice surađuju s agencijama EU-a u tom području, osobito s Europolom i Eurojustom, kao i da provedu odgovarajuće ocjenjivanje preostalih nedostataka i usklađenosti mjera s obvezama EU-a u pogledu temeljnih prava, primjenjujući pritom postupak predviđen člankom 70. UFEU-a;

122.  u tom pogledu podsjeća da je u članku 222. UFEU-a sadržana klauzula o solidarnosti koju je moguće i potrebno aktivirati kad je određena država članica meta terorističkog napada ili žrtva elementarne nepogode ili katastrofe prouzročene ljudskim djelovanjem;

123.  žali zbog toga što u svjetlu izbjegličke krize nije aktivirana Direktiva o privremenoj zaštiti iako je donesena radi rješavanja pitanja masovnog priljeva državljana trećih zemalja;

124.  ističe potrebu za uspostavom pravedne i učinkovite zajedničke politike EU-a u području azila i imigracije utemeljene na načelima solidarnosti, nediskriminacije, zabrane prisilnog vraćanja, iskrene suradnje među svim državama članicama, kojom treba omogućiti i pravednu raspodjelu tražitelja azila u Europskoj uniji; smatra da bi takva politika trebala obuhvaćati sve države članice; podsjeća države članice na njihove postojeće obveze u tom pogledu te naglašava da bi se novi okvir politike u području azila i migracije trebao zasnivati na temeljnim pravima migranata;

125.  ističe da je potrebno poduzeti daljnje korake kako bi zajednički europski sustav azila postao istinski ujednačen sustav; poziva države članice da svoje zakonodavstvo i praksu u pogledu kriterija koji se odnose na pitanje tko ima pravo na međunarodnu zaštitu, u pogledu jamstava u okviru postupaka međunarodne zaštite te u pogledu uvjeta za prihvat usklade sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije te uspostavljenim najboljim praksama ostalih država članica;

126.  pozdravlja usvajanje Uredbe (EU) 2016/1624 kojom se proširuju zadaće i ovlasti Frontexa te kojom se njegov naziv mijenja u Europsku agenciju za graničnu i obalnu stražu; smatra da bi Agenciji po potrebi trebalo pružiti podršku vojnim instrumentima kao što su Europske pomorske snage (Euromarfor) i unaprijeđene Europske vojne snage (Eurocorps), kao i resursima prikupljenima u okviru stalne strukturirane suradnje; ističe da se u Uredbi insistira da bi države članice u vlastitom interesu te u interesu drugih država članica trebale unesti podatke u europsku bazu podataka; predlaže da se predvidi interoperabilnost baza podataka graničnih tijela kao što je Eurodac i interoperabilnost s bazama podataka Europola;

127.  poziva na hitnu reviziju Dublinske uredbe uspostavom trajnog i pravno obvezujućeg sustava raspodjele tražitelja azila među državama članicama diljem EU-a, koji bi se temeljio na pravednoj i obveznoj raspodjeli;

128.  ističe da je, s obzirom na dosad neviđen priljev migranata koji su stigli te i dalje stižu na vanjske granice Unije i kontinuirani porast broja osoba koje traže međunarodnu zaštitu, Uniji potreban obvezujući i obvezan zakonodavni pristup preseljenju, kao što je navedeno u Migracijskom programu Komisije;

129.  poziva na potpisivanje sporazuma sa sigurnim trećim zemljama kako bi se kontrolirali i smanjili migracijski tokovi prije nego što migranti stignu do granica EU-a; istovremeno insistira na strogim procedurama za vraćanje podnositelja neosnovanih zahtjeva;

130.  poziva Komisiju i države članice da povećaju financijska sredstva za obuku stručnjaka za azil i povećanje učinkovitosti procedura za traženje azila;

131.  smatra da bi se pri rješavanju osnovnih uzroka nezakonitih migracijskih tokova prema Europi i borbi protiv tog problema u vanjskoj dimenziji naglasak trebao staviti na suradnju s trećim zemljama; mišljenja je da bi partnerstva i suradnja s ključnim zemljama porijekla, tranzita i odredišta trebala i dalje biti u središtu pozornosti; preporučuje da suradnja s trećim zemljama obuhvaća ocjenjivanje njihovih sustava azila, potpore koju pružaju izbjeglicama te njihove sposobnosti i volje za borbu protiv trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi u tim zemljama i kroz njih; priznaje da postoji potreba za poboljšanjem učinkovitosti europskog sustava vraćanja, no smatra da se vraćanje migranata treba provest samo ako se može izvesti na siguran način i uz potpuno poštovanje njihovih temeljnih i postupovnih prava;

132.   pozdravlja činjenicu da se u novoj Uredbi (EU) 2016/1624 o Europskoj agenciji za graničnu i obalnu stražu predviđa da u slučaju da je kontrola vanjskih granica u toj mjeri neučinkovita da je ugroženo funkcioniranje schengenskog područja, ili zbog toga što država članica ne poduzima potrebne mjere ili zbog toga što od Frontexa nije tražila dostatnu potporu ili je nije primijenila, Komisija može predložiti Vijeću odluku u kojoj će biti utvrđene mjere koje Agencija treba provesti i kojom će se od predmetne države članice tražiti da surađuje s Agencijom u provedbi tih mjera; nadalje, ističe da su u Uredbi sadržane i odredbe u pogledu građanskopravne i kaznene odgovornosti članova tima i mehanizma za podnošenje pritužbi radi praćenja i jamčenja poštovanja temeljnih prava u svim aktivnostima Agencije;

133.  smatra da bi bilo potrebno poboljšanje ljudskih i financijskih kapaciteta Europskog potpornog ureda za azil (EASO) ako bi on trebao koordinirati sve zahtjeve za azil na razini EU-a i pružati potporu državama članicama koje su osobito izložene migracijskom pritisku te im pomoći u obradi zahtjeva za azil, među ostalim i u okviru svog mandata za provođenje zajedničkih operacija, pilot-projekata i brzih intervencija poput onih koje su uvrštene u mandat Frontexa Uredbom (EU) br. 1168/2011;

134.  ističe važnost bolje koordinacije između EASO-a, Frontexa i Ureda europskog ombudsmana kako bi se lakše usvojila izvješća o ranom upozoravanju u slučaju izvanrednog migracijskog pritiska koji bi vjerojatno ugrozio poštovanje temeljnih sloboda tražitelja azila; smatra da Komisija može koristiti izvješća o ranom upozoravanju kao osnovu za poduzimanje hitnih mjera predviđenih u članku 78. stavku 3. UFEU-a;

135.  smatra da je od ključne važnosti jačanje uloge Parlamenta kao suzakonodavca ravnopravnog s Vijećem primjenom članka 81. stavka 3. UFEU-a kojim se omogućuje da se pri donošenju odluka u području obiteljskog prava s prekograničnim posljedicama prijeđe na primjenu redovnog zakonodavnog postupka ako Vijeće, nakon savjetovanja s Parlamentom, o tome donese jednoglasnu odluku; poziva na prelazak na redovni zakonodavni postupak u svim ostalim politikama u području pravosuđa i unutarnjih poslova primjenom klauzule „pasarela” iz članka 48. stavka 7. UEU-a;

136.  poziva Komisiju da na temelju članka 83. UFEU-a predloži minimalna pravila u pogledu definicija i kazni u području borbe protiv terorizma, trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanja žena i djece, nezakonite trgovine drogom, nezakonite trgovine oružjem, pranja novca, korupcije, krivotvorenih sredstava plaćanja, računalnog kriminala i organiziranog kriminala;

137.  insistira na tome da se provedu načela navedena u Ugovoru iz Lisabona, a posebno načela solidarnosti i podjele odgovornosti među državama članicama te načelo uzajamnog priznavanja u provedbi politika u području pravosuđa i unutarnjih poslova (članak 70. UEFU-a), te odredbe Povelje EU-a o temeljnim pravima;

138.  smatra da EU mora jamčiti zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te trajno poštovanje kriterija iz Kopenhagena i pobrinuti se za to da sve države članice poštuju zajedničke vrijednosti utvrđene člankom 2. UEU-a;

139.  naglašava da je važno dovršiti tzv. „paket postupovnih jamstava”, naročito izradom nacrta zakona o administrativnom pritvoru i pritvoru maloljetnika, s obzirom na to da u tim područjima propisi mnogih država članica nisu u potpunosti u skladu s ljudskim pravima i drugim međunarodnim normama;

140.  naglašava da je važno nastaviti razvijati europsko kazneno pravo, posebno u području uzajamnog priznavanja i izvršenja kaznenih presuda;

141.  naglašava važnost promicanja razvoja europske pravosudne kulture kao ključnog preduvjeta za ostvarenje područja slobode, sigurnosti i pravde za građane i jamčenja bolje primjene prava EU-a;

142.  napominje da je potrebno uspostaviti funkciju Europskog javnog tužitelja radi borbe protiv organiziranog kriminala, prijevare i korupcije te zaštite financijskih interesa Europske unije i ublažavanja fragmentiranosti europskog područja kaznenog progona;

143.  ističe da se, u skladu s člankom 86. UFEU-a, radi suzbijanja kaznenih djela koja utječu na financijske interese EU-a Ured europskog javnog tužitelja može osnovati samo uz suglasnost Europskog parlamenta; stoga podsjeća na preporuke utvrđene u svojim rezolucijama od 12. ožujka 2014(13). i 29. travnja 2015(14). o preciznoj organizaciji Ureda europskog javnog tužitelja te ističe da Uredbu o njegovu osnivanju treba donijeti bez odgađanja kako bi mu se dale ovlasti za provođenje istraga o kaznenim djelima koja utječu na financijske interese EU-a, uključujući prijevare povezane s PDV-om, te za kazneni progon osumnjičenih počinitelja;

144.  podsjeća na obvezu Unije da pristupi Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda , u skladu s člankom 6. stavkom 2. UEU-a, te s tim u vezi potiče brzo ponovno započinjanje pregovora s Vijećem Europe, uzimajući u obzir mišljenje Suda Europske unije od 18. prosinca 2014.; podsjeća Komisiju kao glavnog pregovarača da će se pristupanjem Konvenciji poboljšati zaštita ljudskih prava svih europskih građana;

145.  ponavlja da je cilj ove Rezolucije samo procjena pravnih mogućnosti sadržanih u Ugovorima te da bi ona trebala biti osnova za skoro poboljšanje funkcioniranja Europske unije; podsjeća na to da je u budućnosti potrebna daljnja temeljna reforma te traži reviziju Ugovora;

o
o   o

146.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu, ESB-u, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te parlamentima i vladama država članica.

(1) SL C 184 E, 6.8.2009., str. 25.
(2) SL C 212 E, 5.8.2010., str. 82.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0249.
(4) SL C 13, 15.1.2016., str. 183.
(5) SL C 313, 22.9.2015., str. 9.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0103.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0010.
(8) Usvojeni tekstovi P8_TA(2015)0382.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0395.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0050.
(11) SL C 468, 15.12.2016., str. 176.
(12) COM(2012)0777, 28. studenoga 2012.
(13) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0234.
(14) Usvojeni tesktovi, P8_TA(2015)0173.


Proračunski kapacitet europodručja
PDF 400kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o proračunskom kapacitetu europodručja (2015/2344(INI))
P8_TA(2017)0050A8-0038/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za proračune i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku te mišljenja Odbora za ustavna pitanja i Odbora za proračunski nadzor (A8-0038/2017),

A.  budući da aktualna politička klima i postojeći ekonomski i politički izazovi u globaliziranom svijetu nameću potrebu za dosljednim i čvrstim odlukama i djelovanjem EU-a u određenim područjima kao što su unutarnja i vanjska sigurnost, zaštita granica i migracijska politika, stabilizacija našega susjedstva, rast i radna mjesta, posebno borba protiv nezaposlenosti mladih, i provedba sporazuma s Konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama održane 2015.;

B.  budući da je europodručje, nakon uspješnoga uvođenja eura, pokazalo nedostatak konvergencije, političke suradnje i odgovornosti;

C.  budući da je zbog raznih kriza i svjetskih izazova potrebno što prije ostvariti kvalitativan napredak europodručja u pogledu integracije;

D.  budući da su za članstvo u zajedničkom valutnom području potrebni zajednički instrumenti i solidarnost na europskoj razini te preuzimanje obveza i odgovornosti svih država članica koje u njemu sudjeluju;

E.  budući da je u europodručju potrebno vratiti povjerenje;

F.  budući da je za ostvarenje potpune koristi zajedničke valute potreban dobro definiran plan u kojem se odražava sveobuhvatan pristup uz istodobno jamčenje održivosti te valute i postizanje ciljeva stabilnosti i potpune zaposlenosti;

G.  budući da to podrazumijeva dogovoreno dovršenje uspostave bankovne unije, ojačan fiskalni okvir koji može apsorbirati šokove te poticaje za strukturne reforme pogodne za rast kojima će se dopuniti aktualne mjere monetarne politike;

H.  budući da su fiskalni kapacitet i kodeks konvergencije povezan s njime ključni elementi u tom pothvatu, koji može biti uspješan samo ako se odgovornost i solidarnost usko povežu;

I.  budući da je uspostava fiskalnog kapaciteta europodručja samo dio mozaika kojemu među njegovim članicama, i sadašnjim i budućim, nedostaje i izražen europski duh potreban za novi početak;

1.  usvaja sljedeći plan:

i. Opća načela

Prijenos suvereniteta nad monetarnom politikom nameće potrebu za alternativnim mehanizmima prilagodbe, kao što su provedba strukturnih reformi za poticanje rasta, jedinstveno tržište, bankovna unija, unija tržišta kapitala za stvaranje sigurnijega financijskoga sektora i fiskalni kapacitet za nošenje s makroekonomskim šokovima i povećanje konkurentnosti i stabilnosti ekonomija država članica kako bi europodručje postalo optimalno valutno područje.

Konvergencija, dobro upravljanje i postavljanje uvjeta koje će se provoditi preko institucija koje će snositi demokratsku odgovornost na razini europodručja i/ili na nacionalnim razinama od ključne su važnosti, prije svega za sprječavanje stalnog prijenosa sredstava i moralnog hazarda te neodržive javne podjele rizika.

Kako se veličina i vjerodostojnost fiskalnoga kapaciteta budu povećavali, on će doprinositi vraćanju povjerenja financijskoga tržišta u održivost javnih financija u europodručju, čime će se, u načelu, omogućiti bolja zaštita poreznih obveznika i smanjenje javnog i privatnog rizika.

Fiskalni će kapacitet obuhvaćati Europski stabilizacijski mehanizam i posebni dodatni proračunski kapacitet europodručja. Proračunski kapacitet uvodi se paralelno s Europskim stabilizacijskim mehanizmom i ne dovodeći ga u pitanje.

Kao prvi korak, posebni proračunski kapacitet europodručja trebao bi biti dio proračuna Unije, povrh iznosa sadašnjih gornjih granica višegodišnjega financijskog okvira, i trebale bi ga financirati članice europodručja i države korisnice u obliku izvora prihoda o kojem će se dogovoriti države članice korisnice i za koji bi se trebalo razmotriti dodjeljivanje prihoda i jamstava; kad dođe u redovno stanje, fiskalni kapacitet mogao bi se financirati vlastitim sredstvima, u skladu s preporukama iz Montijeva izvješća o financiranju EU-a u budućnosti.

Europski stabilizacijski mehanizam, usporedno s ispunjavanjem zadaća, trebalo bi dodatno razviti i pretvoriti u europski monetarni fond (EMF) s dovoljno velikim kapacitetom kreditiranja i zaduživanja i jasno definiranim ovlastima, kako bi apsorbirao asimetrične i simetrične šokove.

ii. Tri stupa fiskalnoga kapaciteta za konvergenciju i stabilizaciju europodručja

Fiskalni kapacitet trebao bi ispunjavati tri zasebne funkcije:

   kao prvo, trebalo bi poticati gospodarsko i socijalno usklađivanje unutar europodručja radi jačanja strukturnih reformi, moderniziranja gospodarstava i poboljšanja konkurentnosti svake države članice te otpornost europodručja, čime bi se ujedno doprinijelo i kapacitetima država članica da apsorbiraju asimetrične i simetrične šokove;
   kao drugo, zbog razlika u poslovnim ciklusima država članica europodručja koje proistječu iz strukturnih razlika ili opće ekonomske osjetljivosti potrebno je riješiti problem asimetričnih šokova (situacije u kojima jedan ekonomski događaj utječe na jednu ekonomiju više nego na neku drugu, primjerice kad se potražnja u određenoj državi članici uruši nakon vanjskoga šoka na koji država članica ne može utjecati, a u drugima ne);
   kao treće, simetrične šokove (situacije u kojima jedan ekonomski događaj utječe na sve ekonomije na isti način, primjerice variranje cijena nafte u zemljama europodručja) trebalo bi rješavati radi povećanja otpornosti europodručja u cijelosti.

S obzirom na te ciljeve, trebat će razmotriti koje se funkcije mogu ostvariti u postojećem pravnom okviru Unije, a koje će zahtijevati prilagodbu ili izmjenu Ugovora.

Prvi stup: kodeks konvergencije

Zbog aktualne ekonomske situacije potrebna je strategija za ulaganja usporedno s fiskalnom konsolidacijom i odgovornošću do kojih će se doći poštovanjem okvira ekonomskog upravljanja.

Uz Pakt o stabilnosti i rastu, kodeks konvergencije, usvojen redovnim zakonodavnim postupkom i kojim se uzimaju u obzir preporuke za pojedine zemlje, trebao bi se tijekom petogodišnjeg razdoblja usmjeriti na konvergencijske kriterije u smislu oporezivanja, tržišta rada, ulaganja, produktivnosti, socijalne kohezije te kapaciteta javne uprave i dobrog upravljanja u postojećim Ugovorima.

Unutar okvira ekonomskog upravljanja poštovanje kodeksa konvergencije trebalo bi biti preduvjetom za potpuno sudjelovanje u fiskalnom kapacitetu i prema njemu svaka bi država članica trebala podnijeti prijedloge o načinu ispunjavanja kriterija kodeksa konvergencije.

Fiskalni kapacitet europodručja trebala bi popratiti dugoročna strategija za održivost i smanjenje duga te poticanje rasta i ulaganja u zemljama europodručja, čime bi se smanjili ukupni troškovi refinanciranja i omjer duga i BDP-a.

Drugi stup: apsorpcija asimetričnih šokova

S obzirom na snažnu integraciju država članica europodručja, asimetrični šokovi s posljedicama za stabilnost cijelog europodručja ne mogu se potpuno isključiti unatoč naporima u pogledu usklađenja politike država članica, konvergencije i održivih strukturnih reformi.

Stabilizaciju koja se osigurava Europskim stabilizacijskim mehanizmom/europskim monetarnim fondom trebalo bi dopuniti mehanizmima za automatsku apsorpciju šoka.

Stabilizacijom se moraju potaknuti dobre prakse i izbjeći moralni hazard.

Takav sustav mora obuhvatiti jasna pravila o vremenskom okviru mogućih plaćanja i ponovnih plaćanja te mora jasno biti određen u smislu veličine i mehanizama financiranja, dok dugoročno u proračunskom smislu mora biti neutralan.

Treći stup: apsorpcija simetričnih šokova

Budući simetrični šokovi mogli bi destabilizirati cijelo europodručje jer u tom valutnom području još nisu predviđeni instrumenti potrebni za rješavanje nove krize koja bi imala razmjere prethodne krize.

U slučaju simetričnih šokova nastalih zbog manjka unutarnje potražnje rast se ne može pokrenuti samom monetarnom politikom, osobito u kontekstu nulte donje granice. Proračun europodručja trebao bi biti dostatno velik za rješavanje tih simetričnih šokova financiranjem ulaganja kojemu su cilj objedinjivanje potražnje i puna zaposlenost u skladu s člankom 3. UEU-a.

iii. Upravljanje, demokratska odgovornost i nadzor

U ekonomskom upravljanju u europodručju trebala bi prevladati metoda Zajednice.

Europski parlament i nacionalni parlamenti trebali bi imati ojačanu ulogu u obnovljenom okviru ekonomskog upravljanja u cilju povećanja demokratske odgovornosti. To obuhvaća povećanu nacionalnu odgovornost za Europski semestar i reformu međuparlamentarne konferencije predviđene člankom 13. fiskalnog ugovora kako bi mu se pridala veća važnost i razvilo jače parlamentarno i javno mišljenje. Radi poboljšanja odgovornosti nacionalni parlamenti trebali bi nadzirati nacionalne vlade, upravo kao što bi Europski parlament trebao nadzirati europsku izvršnu vlast.

Položaj predsjednika Euroskupine i položaj povjerenika za ekonomska i financijska pitanja mogli bi se sjediniti te bi u tom slučaju predsjednik Komisije tog povjerenika trebao imenovati potpredsjednikom Komisije.

Ministru i ministarstvu financija u Komisiji, koji bi trebali biti potpuno demokratski odgovorni, trebalo bi dodijeliti sva potrebna sredstva i kapacitete za primjenu i provedbu postojećeg okvira ekonomskog upravljanja i za optimizaciju razvoja europodručja u suradnji s ministrima financija država članica europodručja.

Europski parlament trebao bi izmijeniti svoja pravila i organizaciju kako bi se zajamčila puna demokratska odgovornost fiskalnoga kapaciteta pred zastupnicima u EP-u iz država članica koje u njemu sudjeluju.

2.  poziva:

   Europsko vijeće da utvrdi smjernice kako je opisano gore, najkasnije do sastanka EU-a u Rimu (u ožujku 2017.), uključujući okvir za dugoročno održivu stabilizaciju europodručja;
   Komisiju da pripremi bijelu knjigu sa zahtjevnim središnjim poglavljem o europodručju i da tijekom 2017. podnese odgovarajuće zakonodavne prijedloge koristeći se svim sredstvima u okviru postojećih Ugovora, uključujući kodeks konvergencije, proračun europodručja i automatske stabilizatore, te da odredi precizan vremenski okvir za provedbu tih mjera;

3.  izjavljuje da je spreman finalizirati sve zakonodavne mjere koje ne zahtijevaju promjenu Ugovora do kraja aktualnog mandata Komisije i Europskog parlamenta i pripremiti teren za promjene Ugovora koje su srednjoročno i dugoročno potrebne da se omogući održivo europodručje;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Komisiji, Vijeću, Euroskupini, Europskoj središnjoj banci, glavnom direktoru Europskog stabilizacijskog mehanizma te parlamentima država članica.


Pravila građanskog prava o robotici
PDF 509kWORD 77k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. s preporukama Komisiji o pravilima građanskog prava o robotici (2015/2103(INL))
P8_TA(2017)0051A8-0005/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 85/374/EEZ(1),

–  uzimajući u obzir studiju pod nazivom „Etički aspekti kibernetičko-fizičkih sustava” koja je provedena u ime Odjela Parlamenta za ocjenjivanje znanstvenih i tehnoloških odabira (STOA) i kojom upravlja Odjel za znanstvena predviđanja (STOA) Glavne uprave za usluge parlamentarnih istraživanja;

–  uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za promet i turizam, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0005/2017),

Uvod

A.  budući da su od vremena Frankensteina Mary Shelley, klasičnog mita o Pigmalionu i praškog Golema do robota Karela Čapeka, koji je i skovao tu riječ, ljudi sanjali o mogućnosti da proizvedu inteligentne strojeve, a najčešće je riječ bila o androidima s ljudskim obilježjima;

B.  budući da u trenutku kad se ljudska vrsta nalazi na pragu razdoblja u kojem je sve više sofisticiranih robota, botova, androida i drugih oblika umjetne inteligencije spremno za novu industrijsku revoluciju, koja će vrlo vjerojatno utjecati na sve slojeve društva, od ključne je važnosti da zakonodavac razmotri pravne i etičke implikacije i učinke toga bez kočenja inovacija;

C.  budući da je potrebno donijeti opće prihvaćene definicije pojmova „robot” i „umjetna inteligencija” koje su fleksibilne i kojima se ne koče inovacije;

D.  budući da je od 2010. do 2014. prodaja robota u prosjeku porasla za 17 % godišnje, a u 2014. za 29 %, što predstavlja najveći godišnji porast dosad, te da su dobavljači automobilskih dijelova, elektroindustrija i elektronička industrija glavni pokretači rasta; budući da se tijekom posljednjeg desetljeća broj prijavljenih patenata u području robotike utrostručio;

E.  budući da je stopa zaposlenosti trajno rasla tijekom posljednjih 200 godina zbog tehnološkog razvoja; budući da razvoj robotike i umjetne inteligencije može potencijalno preobraziti živote i radne prakse, povećati učinkovitost, uštedu i razine sigurnosti te pružiti poboljšanu razinu usluga; dok se u kratkoročnom do srednjoročnom razdoblju od robotike i umjetne inteligencije očekuje korist u smislu učinkovitosti i uštede, ne samo u proizvodnji i trgovini već i u područjima kao što su prijevoz, medicinska njega, spašavanje, obrazovanje i poljoprivreda, te istovremeno i mogućnost da se ljudi prestanu izlagati opasnim uvjetima, primjerice pri čišćenju područja zagađenih otrovnim tvarima;

F.  budući da je starenje rezultat dužeg očekivanog životnog vijeka zbog napretka u pogledu životnih uvjeta i u modernoj medicini te je ono jedno od najvećih političkih, socijalnih i gospodarskih izazova za europska društva u 21. stoljeću; budući da će do 2025. više od 20 % Europljana biti u dobi od 65 godina ili starije, uz posebno brz porast broja osoba starijih od 80 godina, što će dovesti do potpuno različite ravnoteže među generacijama u našim društvima, te budući da je u interesu društva i obitelji da starije osobe ostanu zdrave i aktivne što je dulje moguće;

G.  budući da aktualni trend vodi prema razvoju pametnih i autonomnih strojeva koje je moguće obučavati i koji mogu samostalno donositi odluke te da to dugoročno donosi ne samo gospodarske koristi nego i otvara niz pitanja povezanih s izravnim i neizravnim učincima na cjelokupno društvo;

H.  budući da strojno učenje nudi izrazito velike gospodarske i inovativne koristi za društvo jer se njime uvelike poboljšava mogućnost analize podataka te da ono predstavlja nove izazove u pogledu jamčenja nediskriminacije, pravičnosti, transparentnosti i razumljivosti u postupcima donošenja odluka;

I.  budući da je slično tome potrebno ocijeniti gospodarske pomake i učinak na zapošljavanje kao rezultat razvoja robotike i strojnog učenja; budući da, unatoč njezinim neosporivim prednostima, primjena robotike može rezultirati transformacijom tržišta rada i potrebom da se u skladu s time razmotri budućnost obrazovanja, zapošljavanja i socijalnih politika;

J.  budući da široko rasprostranjena uporaba robota možda neće automatski dovesti do toga da oni zamjenjuju radna mjesta, međutim, niskokvalificirana radna mjesta u radno intenzivnim sektorima bit će podložnija automatizaciji; budući da bi taj trend mogao vratiti proizvodne procese natrag u EU; budući da je istraživanje pokazalo da zaposlenost znatno brže raste u profesijama u kojima se češće koriste računala; budući da se automatizacijom poslova može potencijalno osloboditi ljude od monotonog fizičkog rada i usmjeriti ih prema kreativnijim i značajnijim zadaćama; budući da automatizacija zahtijeva da vlade ulažu u reforme obrazovanja i drugih područja kako bi se poboljšalo preusmjeravanje na one vještine koje će biti potrebne radnicima u budućnosti;

K.  budući da je, s obzirom na sve veće podjele u društvu i smanjivanje srednje klase, važno imati na umu da razvoj robotike može dovesti do visoke koncentracije bogatstva i moći u rukama manjine;

L.  budući da će se razvojem robotike i umjetne inteligencije definitivno utjecati na radno okruženje, što može stvoriti nove probleme povezane s odgovornošću, ali i ukloniti druge probleme; budući da je potrebno razjasniti pravnu odgovornost u pogledu poslovnog modela i obilježja radnika u slučaju da dođe do hitnih slučajeva ili problema;

M.  budući da trend usmjeren prema automatizaciji zahtijeva da subjekti uključeni u razvoj i stavljanje na tržište aplikacija umjetne inteligencije od samog početka razmišljaju o sigurnosti i etici, čime se priznaje da oni moraju biti spremni prihvatiti pravnu odgovornost za kvalitetu tehnologije koju proizvode;

N.  budući da je u Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(2) (Opća uredba o zaštiti podataka) utvrđen pravni okvir za zaštitu osobnih podataka; budući da će se možda trebati dodatno rješavati pitanje daljnjih aspekata povezanih s pristupom podacima i zaštitom osobnih podataka i privatnosti s obzirom na to da se mogu javiti problemi zbog međusobne komunikacije aplikacija i uređaja te njihove komunikacije s bazama podataka bez ljudske intervencije;

O.  budući da se napredak u području robotike i umjetne inteligencije može i treba ostvariti na način kojim se štiti dostojanstvo, autonomnost i samoodređenje pojedinca, posebno u području ljudske skrbi i interakcije te u kontekstu medicinskih uređaja koji „popravljaju” ili poboljšavaju ljude;

P.  budući da naposljetku postoji mogućnost da bi umjetna inteligencija dugoročno mogla nadići ljudsku intelektualnu sposobnost;

Q.  budući da daljnji razvoj i povećano korištenje automatiziranog i algoritamskog odlučivanja nesumnjivo utječe na konačne odluke koje donosi privatna osoba (poput poslovnog subjekta ili internetskog korisnika) ili administrativno, pravosudno ili drugo javno tijelo, a koje su potrošačke, poslovne ili administrativne prirode; budući da je u postupak automatiziranog i algoritamskog odlučivanja potrebno uvrstiti zaštitne mjere i mogućnost ljudske kontrole i verifikacije;

R.  budući da nekoliko stranih jurisdikcija, kao što su SAD, Japan, Kina i Južna Koreja, razmatra regulatorne mjere u području robotike i umjetne inteligencije, a do određene su ih mjere već i poduzele, te budući da su neke države članice počele razmatrati mogućnost osmišljavanja pravnih normi ili promjene zakonodavstva kako bi se uzele u obzir nove aplikacije iz područja takvih tehnologija;

S.  budući da bi europskoj industriji mogao koristiti učinkovit, usklađen i transparentan pristup regulaciji na razini Unije kojim bi se utvrdili predvidljivi i dovoljno jasni uvjeti pod kojima poduzeća mogu razvijati aplikacije i planirati svoje poslovne modele u europskim razmjerima, a istovremeno bi se zajamčilo da Unija i njezine države članice zadrže kontrolu nad regulatornim normama koje treba uspostaviti kako ne bi bile prisiljene usvojiti i poštovati norme koje su im nametnuli drugi, odnosno treće zemlje koje su također predvodnice u razvoju robotike i umjetne inteligencije;

Opća načela

T.  budući da Asimove zakone(3) treba smatrati upućenima projektantima, proizvođačima i operatorima robota, uključujući robote s integriranom autonomijom i mogućnošću samostalnog učenja, s obzirom na to da ih se ne može prevesti u strojni kod;

U.  budući da su korisna i nužna pravila kojima se uređuju, prije svega, odgovornost i transparentnost te koja odražavaju suštinski europske i univerzalne humanističke vrijednosti koje obilježavaju doprinos Europe društvu; budući da se takvim pravilima ne smije utjecati na postupak istraživanja, inovacija i razvoja u području robotike;

V.  budući da bi Europska unija mogla imati ključnu ulogu u uspostavljanju temeljnih etičkih načela koja treba poštovati pri razvoju, programiranju i upotrebi robota i umjetne inteligencije te u uključivanju tih načela u europske propise i kodekse ponašanja u cilju utjecanja na tehnološku revoluciju na način da ona služi čovječanstvu te da koristi od napredne robotike i umjetne inteligencije budu široko rasprostranjene, a da se pritom u najvećoj mogućoj mjeri izbjegnu potencijalne zamke;

W.  budući da je ovoj rezoluciji priložena Povelja o robotici koja je izrađena s pomoću Odjela za znanstvena predviđanja (STOA) Glavne uprave za usluge parlamentarnih istraživanja, a njome se predlaže kodeks etičkog ponašanja za inženjere robotike, kodeks za povjerenstva za istraživačku etiku te dozvola za projektante i korisnike;

X.  budući da je za Uniju potrebno usvojiti postupan, pragmatičan i oprezan pristup kakav je zagovarao Jean Monnet(4) u pogledu budućih inicijativa povezanih s robotikom i umjetnom inteligencijom kako bi se zajamčilo da ne kočimo inovacije;

Y.  budući da je s obzirom na razvojni stadij robotike i umjetne inteligencije vrijeme da se započne s radom na pitanjima građanskopravne odgovornosti;

Odgovornost

Z.  budući da današnji roboti, zahvaljujući impresivnim tehnološkim naprecima iz prošlog desetljeća, nisu samo sposobni za obavljanje radnji koje su ranije bile tipične i rezervirane isključivo za ljude već su, zahvaljujući razvoju određenih autonomnih i kognitivnih obilježja, kao što su primjerice sposobnost za učenje iz iskustva i donošenje donekle neovisnih odluka, sve sličniji agentima koji su u interakciji sa svojom okolinom i sposobni su je znatno mijenjati; budući da je u tom kontekstu ključno pitanje pravna odgovornost koja proizlazi iz štetnog djelovanja robota;

AA.  budući da se autonomija robota može definirati kao sposobnost da donosi odluke i da ih provodi u stvarnom svijetu, neovisno o vanjskoj kontroli i utjecajima; budući da je ta autonomija isključivo tehnološke prirode i da njezin stupanj ovisi o tome za koliko je sofisticiranu interakciju s okolinom robot dizajniran;

AB.  budući da što su roboti autonomniji, to ih se manje može smatrati jednostavnim alatom u rukama drugih aktera (kao što su proizvođač, operater, vlasnik, korisnik itd.); budući da se time otvara pitanje jesu li dostatna obična pravila o odgovornosti ili to zahtijeva uvođenje novih načela i pravila kojima se omogućuje jasnoća u pogledu pravne odgovornosti različitih aktera kada je riječ o odgovornosti za djelovanja i propuste robota u slučajevima kada se kao uzrok ne može odrediti specifični ljudski akter te je li bilo moguće izbjeći djelovanja ili propuste robota koji su prouzročili štetu;

AC.  budući da se u posljednje vrijeme zbog autonomije robota postavlja pitanje njihove prirode u svjetlu postojećih pravnih kategorija ili bi pak za njih trebalo stvoriti novu kategoriju s posebnim obilježjima i implikacijama;

AD.  budući da se prema trenutačnom pravnom okviru roboti ne mogu smatrati odgovornima per se za svoja djela i propuste kojima su oštećene treće osobe; budući da postojeća pravila o odgovornosti pokrivaju slučajeve u kojima se uzrok djelovanja ili propusta robota u konačnici može naći u djelovanju konkretnog ljudskog agenta, kao što je primjerice proizvođač, operater, vlasnik ili korisnik koji je mogao predvidjeti i izbjeći štetno ponašanje robota; budući da se, osim toga, proizvođači, operateri, vlasnici ili korisnici mogu smatrati strogo odgovornima za djelovanja i propuste robota;

AE.  budući da se aktualni pravni okvir za odgovornost za proizvode, prema kojem je proizvođač odgovoran za neispravnost proizvoda, i propisi kojima se uređuje odgovornost za štetno djelovanje, prema kojima je korisnik proizvoda odgovoran za ponašanje koje vodi do štete, primjenjuju na štetu uzrokovanu robotima ili umjetnom inteligencijom;

AF.  budući da u scenariju u kojem robot donosi samostalne odluke tradicionalna pravila neće biti dovoljna za rješavanje pitanja pravne odgovornosti za štetu uzrokovanu robotom jer prema tim pravilima ne bi bilo moguće utvrditi koja je strana odgovorna za odštetu i zahtijevati od nje da ispravi štetu koju je uzrokovala;

AG.  budući da su tradicionalna pravila neprimjenjiva zbog nedostataka aktualnog pravnog okvira koji se najbolje vide i u području ugovorne odgovornosti u slučajevima kad su strojevi dizajnirani na način da sami mogu birati partnere, pregovarati o ugovornim uvjetima, sklapati ugovore i odlučivati hoće li i kako će primjenjivati te ugovore te da zbog toga do izražaja dolazi potreba za novim, učinkovitim i ažuriranim pravilima koja trebaju biti usklađena s nedavnim tehnološkim razvojem i inovacijama koje se koriste na tržištu;

AH.  budući da je u pogledu izvanugovorne odgovornosti Direktivom 85/374/EEC obuhvaćena samo šteta koja nastane zbog greške u proizvodnji robota i pod uvjetom da oštećena osoba može dokazati stvarnu štetu, neispravnost proizvoda i uzročnu vezu između štete i neispravnosti, stoga možda neće biti dostatan okvir koji uključuje strogu odgovornost ili odgovornost bez krivnje;

AI.  budući da usprkos području primjene Direktive 85/374/EEZ trenutačni pravni okvir ne bi bio dovoljan da se pokrije šteta koju je uzrokovao robot nove generacije jer on može imati sposobnost prilagodbe i učenja, što sa sobom povlači određen stupanj nepredvidljivosti njegova ponašanja s obzirom na to da bi takvi roboti mogli samostalno učiti iz vlastitih i promjenjivih iskustava te biti u interakciji sa svojom okolinom na jedinstven i nepredvidljiv način;

Opća načela razvoja robotike i umjetne inteligencije za civilnu upotrebu

1.  poziva Komisiju da predloži zajedničku europsku definiciju kiberfizičkih sustava, autonomnih sustava, pametnih autonomnih robota i njihovih potkategorija uzimajući u obzir sljedeća obilježja pametnih robota:

   sposobnost autonomnog rada s pomoću senzora i/ili razmjene podataka s okolinom (međusobna povezivost) te dijeljenja i analize tih podataka
   samostalno učenje iz iskustva ili s pomoću interakcije (fakultativni kriterij)
   barem manja fizička potpora
   prilagodba ponašanja i djelovanja u odnosu na okolinu
   nedostatak života u biološkom smislu;

2.  smatra da treba uvesti sveobuhvatni sustav Unije za registraciju naprednih robota u okviru unutarnjeg tržišta Unije kada je to relevantno i potrebno za specifične kategorije robota te poziva Komisiju da uspostavi kriterije za klasifikaciju robota koje bi trebalo registrirati; u tom kontekstu poziva Komisiju da istraži bi li bilo poželjno da takvim sustavom za registraciju i registrom upravlja Agencija EU-a za robotiku i umjetnu inteligenciju koja bi bila imenovana za taj zadatak;

3.  ističe da bi se razvoj robotike trebao usredotočiti na dopunjavanje ljudskih sposobnosti, a ne na njihovo zamjenjivanje; smatra da je u razvoju robotike i umjetne inteligencije ključno zajamčiti da ljudi uvijek imaju kontrolu nad inteligentnim strojevima; smatra da je potrebno usmjeriti posebnu pozornost na mogući razvoj emotivne veze između ljudi i robota, posebno u osjetljivim skupinama kako što su djeca, starije osobe i osobe s invaliditetom, te ističe pitanja koja se otvaraju zbog mogućeg ozbiljnog emotivnog i fizičkog utjecaja takve emotivne veze na ljude;

4.  naglašava da se jedinstvenim pristupom na razini Unije može olakšati razvoj jer se na taj način izbjegava fragmentacija na unutarnjem tržištu i istovremeno naglašava važnost načela međusobnog priznavanja u prekograničnoj upotrebi robota i robotskih sustava; podsjeća da bi se testiranja, izdavanje certifikata i odobrenje za stavljanje na tržište trebali zahtijevati u samo jednoj državi članici; naglašava da bi taj pristup trebao biti popraćen djelotvornim nadzorom tržišta;

5.  ističe važnost mjera za pomoć malim i srednjim poduzećima te novoosnovanim (start-up) poduzećima u sektoru robotike, koja stvaraju nove tržišne segmente u tom sektoru i koriste robote;

Istraživanja i inovacije

6.  ističe da su mnoge robotske aplikacije još uvijek u eksperimentalnoj fazi; pozdravlja činjenicu da države članice i Unija financiraju sve više istraživačkih projekata; smatra da je ključno da Unija, zajedno s državama članicama s pomoću javnog financiranja, ostane predvodnik u istraživanju u području robotike i umjetne inteligencije; poziva Komisiju i države članice da ojačaju financijske instrumente za istraživačke projekte u području robotike i informacijsko-komunikacijske tehnologije, uključujući javno-privatna partnerstva, te da u svoje politike u području istraživanja uvrste načela otvorene znanosti i odgovorne etičke inovacije; naglašava da treba uložiti dovoljno sredstava u pronalazak rješenja za društvene, etičke, pravne i gospodarske izazove koji proizlaze iz tehnološkog razvoja i njegovih primjena;

7.  poziva Komisiju i države članice da potaknu istraživačke programe, istraživanja o mogućim dugoročnim opasnostima i mogućnostima koje proizlaze iz tehnologija umjetne inteligencije i robotike te da čim prije potaknu pokretanje strukturiranog javnog dijaloga o posljedicama razvoja takvih tehnologija; poziva Komisiju da poveća potporu u okviru revizije višegodišnjeg financijskog okvira na sredini razdoblja za program SPARC koji se financira iz programa Obzor 2020.; poziva Komisiju i države članice da usmjere zajedničke napore u pažljivo praćenje i jamčenje jednostavnijeg prijelaza tih tehnologija iz faze istraživanja u fazu stavljanja na tržište i korištenja na tržištu nakon provođenja prikladnih sigurnosnih procjena u skladu s načelom predostrožnosti;

8.  ističe da inovacije u području robotike i umjetne inteligencije te integracija tehnologije robotike i umjetne inteligencije u gospodarstvo i društvo zahtijevaju digitalnu infrastrukturu kojom se omogućava univerzalna povezivost; poziva Komisiju da uspostavi okvir kojim će se zadovoljiti uvjeti u pogledu povezivosti za digitalnu budućnost Unije i da se pobrine za to da pristup širokopojasnoj i 5G mreži bude potpuno u skladu s načelom mrežne neutralnosti;

9.  čvrsto je uvjeren da je interoperabilnost među sustavima, uređajima i uslugama u oblaku, utemeljena na integriranoj sigurnosti i privatnosti, nužna za protok podataka u stvarnom vremenu, kojim se omogućava veća fleksibilnost i autonomnost robota i umjetne inteligencije; poziva Komisiju da promiče otvoreno okružje, od otvorenih standarda i inovativnih modela licenciranja do otvorenih platformi i transparentnosti, kako bi se izbjegla ovisnost o vlasničkim sustavima kojima se ograničava interoperabilnost;

Etička načela

10.  napominje da je potencijal za napredak s pomoću primjene robotike obilježen nizom napetosti ili rizicima koje je potrebno ozbiljno razmotriti u pogledu sigurnosti, zdravlja i zaštite ljudi, slobode, privatnosti, integriteta i digniteta te samoodređenja, nediskriminacije i zaštite osobnih podataka;

11.  smatra da je aktualni pravni okvir Unije potrebno ažurirati i nadopuniti, kada je to prikladno, usmjerenim etičkim načelima koja odražavaju složenost područja robotike i njenih brojnih društvenih, medicinskih i bio-etičkih implikacija; smatra da su potrebne jasne, stroge i učinkovite okvirne etičke smjernice za razvoj, projektiranje, proizvodnju, upotrebu i izmjenu robota kojima će se nadopuniti pravne preporuke iz ovog izvješća te postojeća pravna stečevina država članica i Unije; u prilogu Rezoluciji predlaže okvir u obliku povelje koja bi sadržavala kodeks ponašanja za inženjere robotike, kodeks za povjerenstva koji se bave istraživačkom etikom koji bi se koristio pri preispitivanju protokola robotike te obrasce dozvola za dizajnere i korisnike;

12.  ističe načelo transparentnosti, tj. da treba uvijek biti moguće opravdati sve odluke koje se donose s pomoću umjetne inteligencije i koje mogu znatno utjecati na život jedne ili više osoba; smatra da treba uvijek biti moguće prevesti izračune sustava umjetne inteligencije u oblik razumljiv ljudima; smatra da napredni roboti moraju biti opremljeni „crnom kutijom” u kojoj su pohranjeni podaci o svim transakcijama koje stroj izvršava, uključujući logika koja je dovela do njegovih odluka;

13.  ističe da bi okvirne etičke smjernice trebale biti utemeljene na načelima djelovanja u interesu dobrobiti, neštetnosti, autonomije i pravde, kao i na načelima i vrijednostima utvrđenima u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji i u Povelji o temeljnim pravima, kao što su ljudsko dostojanstvo, ravnopravnost, pravda i jednakost, nediskriminacija, informirani pristanak, zaštita privatnog i obiteljskog života i podataka, kao i na drugim temeljnim načelima i vrijednostima zakonodavstva Unije poput nestigmatizacije, transparentnosti, autonomije, individualne i društvene odgovornosti, te na postojećoj etičkoj praksi i kodeksima;

14.  smatra da je potrebno posebnu pozornost usmjeriti na robote koji predstavljaju znatnu opasnost u pogledu povjerljivosti zbog njihova postavljanja u tradicionalno zaštićena i privatna okruženja te zbog njihove mogućnosti izvlačenja i slanja osobnih i osjetljivih podataka;

Europska agencija

15.  smatra da je potrebna pojačana suradnja između država članica i Komisije kako bi se zajamčila usklađena prekogranična pravila u Uniji kojima se potiče suradnja među europskim industrijama i omogućuje diljem Unije stavljanje u upotrebu robota koji su usklađeni s potrebnom razinom zaštite i sigurnosti, kao i s etičkim načelima iz zakonodavstva Unije;

16.  traži od Komisije da razmotri osnivanje Europske agencije za robotiku i umjetnu inteligenciju u cilju pružanja tehničkog, etičkog i regulatornog stručnog znanja koje je potrebno kako bi se na razini EU-a i na razini država članica pružila podrška relevantnim javnim akterima u njihovim naporima da zajamče pravodoban, etički i informiran odgovor na nove prilike i izazove, posebno na one koji su prekogranične prirode, koji proizlaze iz tehnološkog razvoja robotike, primjerice u prometnom sektoru;

17.  smatra da je zbog potencijala i problema povezanih s upotrebom robotike i zbog aktualne dinamike ulaganja opravdano da Europska agencija raspolaže odgovarajućim proračunom i osobljem koje čine regulatori i vanjski tehnički i etički stručnjaci, koji po sektorima i multidisciplinarno prate robotske aplikacije, utvrđuju norme za najbolje prakse i, prema potrebi, predlažu regulatorne mjere, utvrđuju nova načela te se bave potencijalnim problemima u vezi sa zaštitom potrošača i sistemskim izazovima; poziva Komisiju (i Europsku agenciju, ako se osnuje) da svake godine izvještavaju Europski parlament o novostima u razvoju robotike i o svim mjerama koje je potrebno poduzeti;

Prava intelektualnog vlasništva i prijenos podataka

18.  napominje da ne postoje posebne pravne odredbe za robotiku, ali da se postojeći pravni režimi i doktrine mogu primijeniti na robotiku, s time da neke aspekte treba posebno razmotriti; poziva Komisiju da podrži horizontalan i tehnološki neutralan pristup intelektualnom vlasništvu koji se primjenjuje na različite sektore u kojima se bi se mogla koristiti robotika;

19.  poziva Komisiju i države članice da zajamče usklađenost građanskopravnih propisa u sektoru robotike s Općom uredbom o zaštiti podataka te s načelima nužnosti i proporcionalnosti; poziva Komisiju i države članice da uzmu u obzir brz tehnološki razvoj u području robotike, uključujući razvoj kiberfizičkih sustava, te da zajamče da zakonodavstvo Unije ne zaostaje za krivuljom tehnološkog razvoja i stavljanja tehnologije u upotrebu;

20.  naglašava da se pravo na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka u skladu s člancima 7. i 8. Povelje i člankom 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) primjenjuje na sva područja robotike te da je potrebno u potpunosti poštovati pravni okvir Unije; u tom pogledu poziva na to da se propisi i kriteriji u vezi s upotrebom kamera i senzora u robotima razjasne u sklopu provedbenog okvira Opće uredbe o zaštiti podataka; poziva Komisiju da zajamči poštovanje načela o zaštiti podataka kao što su integrirana i zadana privatnost, smanjenje količine podataka i ograničavanje svrhe te transparentnih kontrolnih mehanizama za osobe čiji se podaci obrađuju i prikladnih pravnih lijekova u skladu sa zakonodavstvom Unije o zaštiti podataka, te da zajamči poticanje prikladnih preporuka i normi i njihovu integraciju u politike Unije;

21.  naglašava da je slobodan protok podataka iznimno važan za digitalno gospodarstvo i razvoj sektora robotike i umjetne inteligencije; ističe da je visoka razina sigurnosti robotskih sustava, uključujući njihove interne sustave podataka i protok podataka, ključna za primjerenu upotrebu robota i umjetne inteligencije; naglašava da je potrebno zajamčiti zaštitu mreža međusobno povezanih robota i umjetne inteligencije kako bi se spriječile moguće povrede sigurnosti; ističe da je ključna visoka razina sigurnosti i zaštite osobnih podataka, uzimajući u obzir privatnost u komunikaciji između ljudi, robota i umjetne inteligencije; ističe odgovornost dizajnera sustava robotike i umjetne inteligencije da razvijaju proizvode na način da budu sigurni i prilagođeni svrsi; poziva Komisiju i države članice da osiguraju podršku i poticaje za razvoj potrebne tehnologije, uključujući integriranu sigurnost;

Normizacija, sigurnost i zaštita

22.  ističe da je pitanje utvrđivanja normi i omogućavanja interoperabilnosti ključno za buduću konkurentnost u području tehnologija umjetne inteligencije i robotike; poziva Komisiju da nastavi s radom na međunarodnom usklađivanju tehničkih normi, posebno u suradnji s europskim organizacijama za normizaciju i Međunarodnom organizacijom za normizaciju, kako bi se potaknule inovacije, izbjegla fragmentacija unutarnjeg tržišta i zajamčila visoka razina sigurnosti proizvoda i zaštite potrošača, uključujući kada je to prikladno minimalne norme o sigurnosti na radu; ističe važnost zakonitog obrnutog inženjeringa i otvorenih standarda u cilju postizanja maksimalne vrijednosti inovacija i jamčenja da roboti mogu međusobno komunicirati; u tom smislu pozdravlja osnivanje posebnih tehničkih odbora, poput ISO/TC 299 Robotika, čiji je cilj isključivo raditi na razvoju standarda u području robotike;

23.  naglašava da je testiranje robota u stvarnim uvjetima ključno za utvrđivanje i ocjenu rizika koje bi roboti mogli uzrokovati te za ocjenu stadija tehnološkog razvoja robota izvan isključivo eksperimentalnih laboratorijskih uvjeta; u tom pogledu ističe da je testiranje robota u stvarnim uvjetima, posebno u gradovima i na cestama, višestruko problematično i nailazi na prepreke kojima se usporava razvoj tih faza testiranja, te da je u tom pogledu potrebna djelotvorna strategija i kontrolni mehanizam; poziva Komisiju da izradi jedinstvene kriterije za sve države članice koje bi one pojedinačno trebale primjenjivati kako bi utvrdile u kojim je područjima dozvoljeno eksperimentiranje s robotima, u skladu s načelom predostrožnosti;

Autonomna prijevozna sredstva

a) Autonomna vozila

24.  ističe da autonomni prijevoz obuhvaća sve vrste daljinski upravljanog, automatiziranog, umreženog i autonomnog cestovnog, željezničkog, vodenog i zračnog prijevoza, uključujući vozila, vlakove, plovila, trajekte, zrakoplove, bespilotne letjelice, kao i sve buduće oblike razvoja i inovacija u tom sektoru;

25.  smatra da je potrebno hitno uvesti učinkovita europska i globalna pravila u automobilski sektor kako bi se zajamčio prekogranični razvoj automatiziranih i autonomnih vozila i u potpunosti iskoristio njihov ekonomski potencijal te dobila najveća moguća korist od pozitivnih učinaka tehnoloških trendova; ističe da fragmentiranost regulatornih pristupa otežava provedbu autonomnih prometnih sustava i može ugroziti europsku konkurentnost;

26.  skreće pozornost na činjenicu da je vrijeme reakcije vozača u slučaju neplaniranog preuzimanja nadzora nad vozilom iznimno važno te stoga poziva odgovarajuće dionike da utvrde realne vrijednosti koje su odlučujuće za pitanja sigurnosti i odgovornosti;

27.  smatra da će prelazak na autonomna vozila imati učinak na sljedeće aspekte: građanskopravnu odgovornost (odgovornost i osiguranje), sigurnost na cestama, sva pitanja povezana s okolišem (npr. energetska učinkovitost, korištenje obnovljivih tehnologija i izvora energije), pitanja povezana s podacima (npr. pristup podacima, zaštita podataka i privatnosti, dijeljenje podataka), pitanja povezana s infrastrukturom informacijsko-komunikacijske tehnologije (npr. velika koncentracija učinkovite i pouzdane komunikacije) i zapošljavanje (npr. otvaranje i gubitak radnih mjesta, obuka vozača teretnih vozila za rukovanje automatiziranim vozilima); naglašava da će biti potrebna znatna ulaganja u cestovnu i energetsku infrastrukturu te u infrastrukturu povezanu s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama; poziva Komisiju da u svojem radu povezanom s autonomnim vozilima u obzir uzme spomenute aspekte;

28.  naglašava da su pouzdane informacije o položaju i vremenu koje pružaju europski satelitski navigacijski programi Galileo i EGNOS od ključne važnosti za uvođenje autonomnih vozila te u tom pogledu potiče na finalizaciju i lansiranje satelita potrebnih za dovršetak europskog sustava pozicioniranja Galileo;

29.  skreće pozornost na veliku dodanu vrijednost autonomnih vozila za osobe sa smanjenom pokretljivošću, s obzirom na to da im takva vozila omogućuju učinkovitije sudjelovanje u individualnom cestovnom prometu, čime se olakšava i njihov svakodnevni život;

b) Bespilotne letjelice (RPAS)

30.  priznaje pozitivan napredak u području tehnologije bespilotnih letjelica, posebno u području traganja i spašavanja; ističe važnost okvira Unije za bespilotne letjelice kako bi se očuvale sigurnost, zaštita i privatnost građana Unije te poziva Komisiju da postupi na temelju preporuka iz Rezolucije Europskog parlamenta od 29. listopada 2015. o sigurnoj upotrebi zrakoplovnih sustava na daljinsko upravljanje (RPAS), opće poznatih kao bespilotne letjelice, u civilnom zrakoplovstvu(5); potiče Komisiju da izvrši procjene u pogledu sigurnosnih pitanja povezanih s raširenom upotrebom bespilotnih letjelica; poziva Komisiju da razmotri potrebu za uvođenjem obveznog sustava praćenja i identifikacije za zrakoplovne sustave na daljinsko upravljanje, kojim se omogućuje utvrđivanje položaja letjelica u stvarnom vremenu tijekom njihove upotrebe; podsjeća da bi homogenost i sigurnost zrakoplova bez posade trebalo zajamčiti mjerama utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(6);

Roboti za njegu

31.  naglašava da su istraživanje i razvoj u području robotike za skrb za starije osobe s vremenom postali rašireniji i jeftiniji te nastaju proizvodi bolje funkcionalnosti koje potrošači bolje prihvaćaju; napominje da takve tehnologije, koje starijim osobama, osobama s invaliditetom i osobama koje pate od demencije, kognitivnih poremećaja i gubitka pamćenja pružaju usluge prevencije, pomoći, praćenja, poticanja i socijalne interakcije, imaju široku primjenu;

32.  ističe da je ljudski kontakt jedan od temeljnih aspekata ljudske njege; vjeruje da bi se zamjenom ljudskog faktora robotima mogle dehumanizirati prakse njege, međutim, prima na znanje da bi roboti mogli izvršavati automatizirane zadaće njege i pomoći njegovateljima u njihovom radu, uz poboljšanje ljudske njege i bolje usmjeravanje procesa rehabilitacije, zbog čega bi medicinsko osoblje i njegovatelji mogli posvetiti više vremena dijagnostici i bolje isplaniranim opcijama liječenja; ističe da, iako se robotikom može poboljšati mobilnost i integracija osoba s invaliditetom i starijih osoba, ljudski njegovatelji će i dalje biti potrebni te nastaviti imati važnu ulogu koja nije u potpunosti zamjenjiva u socijalnoj interakciji;

Medicinski roboti

33.  naglašava važnost odgovarajućeg obrazovanja, osposobljavanja i pripreme zdravstvenih djelatnika poput doktora i njegovatelja kako bi se zajamčila najviša moguća razina stručne sposobnosti i zaštitilo zdravlje pacijenata; ističe da je potrebno odrediti minimalne stručne uvjete na temelju kojih će se kirurzima dopuštati rukovanje kirurškim robotima i njihova upotreba; smatra da je od temeljne važnosti poštovanje načela nadzirane autonomije robota na temelju kojega početno planiranje liječenja i konačan odabir načina izvršenja ostaju uvijek u domeni odluke ljudskog kirurga; naglašava posebnu važnost obuke za korisnike kojom će im se omogućiti bolje upoznavanje s tehnološkim zahtjevima u tom području; usmjerava pozornost na sve veći trend samodijagnosticiranja korištenjem mobilnog robota i, kao posljedica toga, na potrebu da se liječnike osposobi za rješavanje samodijagnosticiranih slučajeva; smatra da upotreba takvih tehnologija ne smije umanjiti odnos liječnik-pacijent niti mu naštetiti, već treba pružati pomoć liječnicima pri dijagnosticiranju i/ili liječenju pacijenta u cilju smanjenja opasnosti od ljudske greške i povećanja kvalitete života i očekivanog životnog vijeka;

34.  smatra da medicinski roboti imaju sve veću ulogu u operacijama visoke preciznosti i u izvođenju postupaka koji se ponavljaju te da oni mogu poboljšati rezultate u rehabilitaciji i pružati vrlo učinkovitu logističku potporu u bolnicama; napominje da se robotima mogu potencijalno smanjiti troškove zdravstvene skrbi jer će se zdravstvenim djelatnicima omogućiti da se usredotoče na prevenciju umjesto na liječenje, a više proračunskih sredstava namijenit će se za bolju prilagodbu različitim potrebama pacijenata, stalnom osposobljavanju zdravstvenih djelatnika i istraživanju;

35.  poziva Komisiju da prije datuma početka primjene Uredbe (EU) 2017/745 o medicinskim uređajima zajamči da su postupci za ispitivanje novih medicinskih robota sigurni, posebno ako je riječ o uređajima koji se implantiraju u ljudsko tijelo;

Popravljanje” organa i „poboljšavanje” ljudskog tijela

36.  ističe važan razvoj i daljnji potencijal robotike u području „popravljanja” i nadomještanja oštećenih ljudskih organa i funkcija, ali i kompleksna pitanja koja se otvaraju zbog mogućnosti „poboljšanja” ljudskog tijela jer medicinski roboti i posebno kiberfizički sustavi mogu izmijeniti naša razmišljanja o zdravom ljudskom tijelu budući da ih je moguće nositi izravno na ljudskom tijelu ili mogu biti ugrađeni u ljudsko tijelo; naglašava da je važno da se u bolnicama i drugim ustanovama zdravstvene skrbi hitno uspostave povjerenstva za etiku u robotici s prikladnim osobljem radi razmatranja neuobičajenih i kompliciranih etičkih problema povezanih s pitanjima njege i liječenja pacijenata te radi pomaganja pri rješavanju tih problema; poziva Komisiju i države članice da osmisle smjernice za pomoć pri uspostavi i radu takvih povjerenstava;

37.  smatra da je u području životno važne medicinske primjene, poput robotskih proteza, nužno pružiti stalnu i održivu mogućnost održavanja i poboljšanja te, posebice, softverskih ažuriranja kojima se ispravljaju nedostaci i slabe točke;

38.  preporučuje osnivanje neovisnih tijela kako bi se zajamčilo pružanje usluga osobama koje imaju životno važne i napredne medicinske uređaje, kao što su održavanje, popravci i poboljšanja, uključujući softversko ažuriranje, posebno u slučajevima kada originalni pružatelj više ne pruža takve usluge; predlaže da se uvede obveza za proizvođače da tim neovisnim tijelima pružaju kompletne upute za projektiranje, uključujući izvorni kod, slično pravnoj obvezi pružanja publikacija nacionalnoj knjižnici;

39.  skreće pozornost na rizike povezane s mogućnošću da kibernetičko-fizički sustavi integrirani u ljudsko tijelo budu hakirani, isključeni ili da im se izbrišu računalne memorije jer bi se tako moglo ugroziti ljudsko zdravlje, a u krajnjim slučajevima i ljudski životi, te stoga ističe da zaštita tih sustava mora biti prioritet;

40.  ističe važnost jamčenja jednakog pristupa za sve osobe takvim tehnološkim inovacijama, alatima i intervencijama; traži od Komisije i država članica da promiču razvoj pomoćnih tehnologija kako bi se potaknuo razvoj tih tehnologija i kako bi ih osobe kojima su potrebne usvojile, u skladu s člankom 4. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom koju je potpisala Unija;

Obrazovanje i zapošljavanje

41.  skreće pozornost na predviđanja Komisije prema kojima bi do 2020. Europi moglo nedostajati do 825 000 stručnjaka za informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT), a za 90 % poslova bit će potrebne barem osnovne digitalne vještine; pozdravlja inicijativu Komisije da predloži plan za moguću upotrebu i reviziju Okvira digitalne kompetencije i opisa digitalnih kompetencija za sve razine učenja te poziva Komisiju da pruži znatnu potporu razvoju digitalnih vještina u svim dobnim skupinama i neovisno o radnom statusu, kao prvi korak prema boljem usklađivanju nedostataka i potražnje na tržištu rada; naglašava da rast sektora robotike zahtijeva da države članice razviju fleksibilnije sustave za osposobljavanje i obrazovanje kako bi se zajamčila usklađenost strategija povezanih s vještinama i potreba gospodarstva u području robotike;

42.  smatra da bi poticanje interesa mladih žena za karijeru u digitalnom sektoru i zapošljavanje više žena na digitalnim radnim mjestima bilo korisno za digitalnu industriju, žene i europsko gospodarstvo; poziva Komisiju i države članice da pokrenu inicijative za pružanje podrške ženama u sektoru ICT-a i za poboljšavanje njihovih e-vještina;

43.  poziva Komisiju da počne pomnije analizirati i pratiti srednjoročne i dugoročne trendove u području zapošljavanja i da pritom posebno obrati pažnju na otvaranje, premještanje i gubitke radnih mjesta u različitim područjima stručnosti kako bi se saznalo u kojim se područjima otvaraju nova radna mjesta, a u kojima nestaju zbog povećane upotrebe robota;

44.  ističe važnost predviđanja društvenih promjena, imajući na umu moguće posljedice razvoja i primjene robotike i umjetne inteligencije; traži od Komisije da analizira različite moguće scenarije i njihove posljedice na održivost sustava socijalne zaštite u državama članicama;

45.  ističe važnost fleksibilnosti vještina te društvenih, kreativnih i digitalnih vještina u obrazovanju; uvjeren je da se, osim školama koje pružaju akademsko znanje, potrebe za cjeloživotnim učenjem trebaju ostvarivati cjeloživotnim aktivnostima;

46.  napominje da se robotikom uvelike može poboljšati sigurnost na radu preusmjeravanjem brojnih opasnih i štetnih zadataka od ljudi na robote, međutim, istovremeno napominje da se time može stvoriti novi niz opasnosti zbog povećanog broja interakcija između ljudi i robota na radnom mjestu; u tom pogledu ističe važnost primjenjivanja strogih i naprednih pravila za interakcije između ljudi i robota kako bi se zajamčilo zdravlje, sigurnost i poštovanje temeljnih prava na radnom mjestu;

Utjecaj na okoliš

47.  napominje da se robotika i umjetna inteligencija trebaju razvijati na način kojim se utjecaj na okoliš ograničava učinkovitom energetskom potrošnjom, energetskom učinkovitošću promicanjem korištenja obnovljive energije i rijetkih materijala, minimalnim otpadom, poput električnog i elektroničkog otpada, te mogućnošću popravljanja; stoga potiče Komisiju da načela kružne ekonomije uvrsti u svaku politiku Unije o robotici; također primjećuje da će primjena robotike imati pozitivan utjecaj na okoliš, posebno u područjima poljoprivrede, opskrbe hranom i prometa, konkretno zahvaljujući smanjenoj veličini strojeva, smanjenoj uporabi gnojiva, energije i vode te preciznoj poljoprivredi i optimizacije ruta;

48.  ističe da će kibernetičko-fizički sustavi dovesti do stvaranja energetskih i infrastrukturnih sustava koji mogu nadzirati protok električne energije od proizvođača do potrošača te će također dovesti do nastanka „proizvođača-potrošača” električne energije, koji i proizvode i troše energiju, čime će se omogućiti velike koristi za okoliš;

Odgovornost

49.  smatra da je građanskopravna odgovornost za štetu prouzročenu robotima ključno pitanje koje je potrebno analizirati i riješiti na razini Unije kako bi se postigao jednak stupanj učinkovitosti, transparentnosti i usklađenosti pri jamčenju pravne sigurnosti u cijeloj Europskoj uniji, u korist građana, potrošača i poduzeća;

50.  napominje da će razvoj tehnologije u području robotike zahtijevati bolje razumijevanje temelja potrebnog za zajedničko djelovanje ljudi i robota koje bi se trebalo osnivati na dvjema međuovisnim značajkama, naime na predvidivosti i usmjerenosti; ističe da su te dvije međuovisne značajke ključne za utvrđivanje koje je informacije potrebno podijeliti između ljudi i robota te načina na koji se može postići zajednička osnova između ljudi i robota kako bi se omogućilo glatko zajedničko djelovanje ljudi i robota;

51.  traži od Komisije da na temelju članka 114. UFEU-a podnese prijedlog zakonodavnog instrumenta za pravna pitanja povezana s razvojem i korištenjem robotike i umjetne inteligencije koji se predviđa za sljedećih 10-15 godina, zajedno s nezakonodavnim instrumentima kao što su smjernice i kodeksi ponašanja, u skladu s preporukama iz Priloga;

52.  smatra da se, koje god se pravno rješenje primijeni u pogledu građanskopravne odgovornosti za štetu prouzročenu robotima u slučajevima koji nisu povezani s materijalnom štetom, budućim pravnim instrumentom ni na koji način ne smiju ograničavati vrsta ili opseg štete koju je moguće nadoknaditi, kao ni oblici naknade koji se mogu ponuditi oštećenoj strani samo na temelju činjenice da je šteta prouzročena neljudskim čimbenikom;

53.  smatra da bi se budući zakonodavni instrument trebao temeljiti na detaljnoj procjeni Komisije o tome treba li se primjenjivati pristup stroge odgovornosti ili pristup upravljanja rizicima;

54.  istovremeno napominje da pristup stroge odgovornosti zahtijeva samo dokaz o šteti i uspostavljanje uzročne veze između štetnog djelovanja robota i štete koju je pretrpjela oštećena strana;

55.  napominje da pristup upravljanja rizicima nije usmjeren na osobu „koja je postupala nemarno” i koja je pojedinačno odgovorna već na osobu koja može, pod određenim okolnostima, svesti rizike na najmanju moguću mjeru i rješavati negativne učinke;

56.  smatra da, kad se utvrdi koje strane snose krajnju odgovornost, ta odgovornost u načelu treba biti razmjerna stvarnoj razini uputa danih robotu i autonomije robota, tako da je odgovornost „učitelja” robota veća što je sposobnost učenja ili autonomija robota veća i što je dulje trajala „obuka” robota; posebno napominje da pri utvrđivanju tko je odgovoran za štetno ponašanje robota treba razlikovati vještine koje proizlaze iz „obuke” robota i one koje ovise isključivo o sposobnosti robota za samostalno učenje; napominje da barem u aktualnoj fazi odgovornost mora biti u rukama čovjeka, a ne robota;

57.  ističe da je obvezni sustav osiguranja kakav se koristi, primjerice, za automobile, moguće rješenje za složenost utvrđivanja odgovornosti za štetu koju prouzroče sve autonomniji roboti; ipak, napominje da bi se, za razliku od sustava osiguranja za cestovni promet kojim se pokrivaju ljudsko djelovanje i propusti, sustavom osiguranja za robotiku trebale uzeti u obzir sve moguće odgovornosti u lancu;

58.  smatra da bi se, kao i u slučaju osiguranja motornih vozila, takav sustav osiguranja mogao nadopuniti fondom kojim će se zajamčiti naknada štete kad osiguranje ne postoji; poziva sektor osiguranja da osmisli nove proizvode i vrste ponuda prilagođene napretku u području robotike;

59.  poziva Komisiju da pri provedbi procjene učinka budućeg zakonodavnog instrumenta istraži, analizira i razmotri posljedice svih mogućih pravnih rješenja, kao što su:

   a) uspostava sustava obveznog osiguranja, kada je to prikladno i potrebno za specifične kategorije robota, prema kojem bi, slično kao kod osiguranja automobila, proizvođači ili vlasnici robota bili dužni ugovoriti osiguranje za štetu koju bi mogli uzrokovati njihovi roboti;
   b) jamstvo da fond za naknadu štete ne bi služio samo za jamčenje naknade štete u slučaju da je štetu uzrokovao neosigurani robot;
   c) omogućavanje proizvođaču, programeru, vlasniku ili korisniku da imaju koristi od stroge odgovornosti ako doprinose fondu za naknadu štete te ako zajedno imaju osiguranje kojim se jamči naknada u slučajevima kada robot uzrokuje štetu;
   d) odluka treba li osnovati opći fond za sve pametne autonomne robote ili posebne fondove za svaku kategoriju robota te treba li se doprinos plaćati jednokratno kad se robot stavi na tržište ili periodično tijekom životnog vijeka robota;
   e) uvođenje individualnog registarskog broja u posebnom registru Unije zahvaljujući kojem bi se robota lako moglo povezati s njegovim fondom, a osobe u interakciji s robotom mogle bi dobiti informacije o prirodi fonda, granicama odgovornosti u slučaju materijalne štete, imenima i funkcijama doprinositelja te sve druge relevantne pojedinosti;
   f) stvaranje posebnog dugoročnog pravnog statusa za robote kako bi barem najsofisticiraniji autonomni roboti mogli imati status elektroničkih osoba s odgovornošću ispravljanja štete koju su uzrokovali te moguća primjena statusa elektroničke osobe u slučajevima kad roboti donesu pametnu autonomnu odluku ili na neki drugi način neovisno međudjeluju s trećim stranama;

Međunarodni aspekti

60.  napominje da bi se, iako nije potrebna hitna izmjena aktualnih općih pravila međunarodnog privatnog prava o prometnim nezgodama primjenjivih u Uniji radi njihove prilagodbe razvoju autonomnih vozila, pojednostavljenjem trenutačnog dualnog sustava za definiranje mjerodavnog prava (na temelju Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća(7) i Haške konvencije od 4. svibnja 1971. o mjerodavnom pravu za prometne nezgode) poboljšala pravna sigurnost i ograničile mogućnosti traženja najpovoljnijeg pravnog sustava („forum shopping”);

61.  napominje da je potrebno razmotriti izmjenjivanje međunarodnih sporazuma kao što su Bečka konvencija od 8. studenog 1968. o cestovnom prometu i Haška konvencija o mjerodavnom pravu za prometne nezgode;

62.  očekuje od Komisije da zajamči da države članice na ujednačen način provode međunarodno pravo, kao što je Bečka konvencija o cestovnom prometu koju je potrebno izmijeniti, kako bi se omogućila vožnja bez vozača i poziva Komisiju, države članice i industriju na što bržu provedbu ciljeva Deklaracije iz Amsterdama;

63.  snažno potiče međunarodnu suradnju u pogledu rješavanja društvenih, etičkih i pravnih izazova te uspostavljanje regulatornih standarda pod okriljem Ujedinjenih naroda;

64.  ističe da bi i na robotiku trebalo primijeniti ograničenja i uvjete iz Uredbe (EZ) br. 428/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(8) o trgovini robom dvojne namjene – dobrima, kompjuterskim programima i tehnologijom koja se može koristiti u civilne i u vojne svrhe i/ili može pridonijeti širenju oružja za masovno uništavanje;

Završni aspekti

65.  traži na temelju članka 225. UFEU-a od Komisije da na temelju članka 114. UFEU-a podnese prijedlog direktive o građanskom pravu o robotici slijedeći preporuke iz Priloga ovom dokumentu;

66.  potvrđuje da se preporukama poštuju temeljna prava i načelo supsidijarnosti;

67.  smatra da bi traženi prijedlog imao financijske posljedice ako se uspostavi nova europska agencija;

o
o   o

68.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i popratne preporuke proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG REZOLUCIJI:

PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Definicija i klasifikacija pametnih robota

Potrebno je utvrditi zajedničku europsku definiciju pametnih autonomnih robota, uključujući, kada je to potrebno, prikladne definicije njihovih potkategorija te uzimajući u obzir sljedeće značajke:

–  Sposobnost autonomnog rada s pomoću senzora i/ili razmjene podataka s okolinom (međusobna povezivost) i analize tih podataka

–  Sposobnost učenja kroz iskustvo i interakciju

–  Oblik fizičke potpore robota

–  Sposobnost prilagodbe ponašanja i djelovanja u odnosu na okolinu

Registriranje pametnih robota

U cilju sljedivosti i olakšavanja provedbe daljnjih preporuka, potrebno je uvesti sustav registriranja naprednih robota koji se temelji na kriterijima utvrđenima za klasifikaciju robota. Sustav registracije i sam registar trebali bi se voditi na razini Unije i pokrivati unutarnje tržište te bi njima mogla upravljati Agencija EU-a za robotiku i umjetnu inteligenciju u slučaju da se takva agencija osnuje.

Građanskopravna odgovornost

Sva odabrana pravna rješenja koja se primjenjuju na odgovornost robota i umjetne inteligencije u slučajevima koji nisu povezani s materijalnom štetom ne smiju ni na koji način ograničavati vrstu ili opseg štete koju je moguće nadoknaditi, niti se takvim rješenjima ne smiju ograničavati oblici naknade koji se mogu ponuditi oštećenoj strani isključivo na temelju toga da je šteta prouzročena neljudskim čimbenikom.

Budući zakonodavni instrument trebao bi se temeljiti na detaljnoj procjeni Komisije o tome treba li se primjenjivati pristup stroge odgovornosti ili pristup upravljanja rizicima.

Potrebno je uvesti plan obveznog osiguranja koji bi se mogao temeljiti na obvezi proizvođača da osigura autonomne robote koje proizvodi.

Osiguranje bi se trebalo nadopuniti fondom kojim će se jamčiti nadoknada štete u slučaju da osiguranje ne postoji.

Sve političke odluke o pravilima građanskopravne odgovornosti koja se primjenjuju na robote i umjetnu inteligenciju trebaju se donositi uzimajući u obzir rezultate projekta na razini Europe u području istraživanja i razvoja robotike i neuroznanosti kako bi znanstvenici i stručnjaci mogli procijeniti sve povezane rizike i posljedice.

Interoperabilnost, pristup kodu i prava intelektualnog vlasništva

Potrebno je zajamčiti interoperabilnost autonomnih robota povezanih mrežom koji međusobno komuniciraju. Pristup izvornom kodu, ulazni podaci i podaci o projektiranju trebaju biti dostupni po potrebi kako bi se istražile nesreće i šteta uzrokovane pametnim robotima te zajamčio njihov trajni rad, dostupnost, pouzdanost, zaštita i sigurnost.

Povelja o robotici

Komisija bi pri predlaganju zakonodavnih akata povezanih s robotikom trebala uzeti u obzir načela utvrđena u sljedećoj Povelji o robotici.

POVELJA O ROBOTICI

Predloženim kodeksom etičkog ponašanja u području robotike postavit će se temelji za utvrđivanje temeljnih etičkih načela i nadzor njihova poštovanja te za usklađenost s njima već u fazi projektiranja i razvoja.

Potrebno je izraditi promišljeni okvir, uzimajući u obzir rezultate projekta na razini Europe u području istraživanja i razvoja robotike i neuroznanosti, kojim će se omogućiti pojedinačna prilagodba od slučaja do slučaja kako bi se utvrdila ispravnost ili neispravnost određenog ponašanja u određenoj situaciji te donošenje odluka u skladu s ranije utvrđenim nizom vrijednosti.

Taj kodeks ne zamjenjuje potrebu za rješavanjem svih velikih pravnih problema u tom području i on bi trebao služiti kao nadopuna. Njime će se omogućiti etička kategorizacija u području robotike, osnažiti odgovorna inovativnost u tom području i odgovoriti na zabrinutost javnosti.

Potrebno je posebno naglasiti faze istraživanja i razvoja u relevantom tehnološkom procesu (postupak projektiranja, revizija etičkih načela, revizorske kontrole, itd.). Cilj je kodeksa odgovoriti na potrebe za usklađenosti djelovanja istraživača, stručnjaka, korisnika i projektanata s etičkim normama, kao i uvođenje postupka za rješavanje relevantnih etičkih dvojbi i omogućavanje tim sustavima da djeluju uz poštovanje etičkih načela.

KODEKS ETIČKOG PONAŠANJA ZA INŽENJERE ROBOTIKE

PREAMBULA

Kodeksom ponašanja pozivaju se svi istraživači i projektanti na odgovorno djelovanje, uzimajući u potpunosti u obzir potrebu za poštovanjem dostojanstva, privatnosti i sigurnosti ljudi.

Kodeks poziva na blisku suradnju svih disciplina kako bi se zajamčilo da se istraživanja u području robotike u Europskoj uniji provode na siguran, etički i učinkovit način.

Kodeksom ponašanja pokrivene su sve aktivnosti istraživanja i razvoja u području robotike.

Kodeks ponašanja djeluje na dobrovoljnoj osnovi i njime se nudi niz općih načela i smjernica za djelovanje svih dionika.

Tijela za financiranje istraživanja u području robotike, istraživačke organizacije, istraživači i povjerenstva za istraživačku etiku pozivaju se da u najranijim fazama razmotre buduće posljedice tehnologija ili predmeta o kojima se provodi istraživanje te da razviju kulturu odgovornosti, uzimajući u obzir izazove i prilike do kojih bi moglo doći u budućnosti.

Javna i privatna tijela za financiranje istraživanja u području robotike trebala bi zatražiti provedbu procjene rizika koja će se potom prezentirati zajedno sa svakim prijedlogom za financiranje istraživanja u području robotike. U okviru takvog kodeksa odgovornim subjektima moraju se smatrati ljudi, a ne roboti.

Istraživači u području robotike trebaju se obvezati na najviši stupanj etičkog i profesionalnog ponašanja te poštovati sljedeća načela:

Djelovanje u najboljem interesu – roboti trebaju djelovati u najboljem interesu ljudi;

Nenanošenje štete – prvo načelo „nenanošenja zla” prema kojem roboti ne smiju naškoditi ljudima;

Autonomija – sposobnost donošenja informirane odluke bez prisile o uvjetima interakcije s robotima;

Pravednost – pravedna raspodjela koristi povezanih s robotikom, posebno u pogledu cjenovne dostupnosti robota za skrb u domu i robota za zdravstvenu skrb.

Temeljna prava

Istraživačkim aktivnostima u području robotike trebaju se poštovati temeljna prava te ih je u fazama njihova projektiranja, provođenja, širenja i korištenja potrebno provoditi u interesu dobrobiti i samoodređenja pojedinaca i općeg društva. Potrebno je uvijek poštovati ljudsko dostojanstvo, kako fizičko tako i psihološko.

Predostrožnost

Istraživačke aktivnosti u području robotike trebaju se provoditi u skladu s načelom predostrožnosti, uz predviđanje mogućih sigurnosnih posljedica rezultata i poduzimanje potrebnih mjera opreza koje su razmjerne razini zaštite te istovremeno poticanje napretka za društvo i okoliš.

Uključivost

Inženjeri robotike jamče transparentnost i poštovanje legitimnog prava na pristup informacijama za sve dionike. Uključivost omogućuje sudjelovanje u postupku odlučivanja svih dionika koji su obuhvaćeni ili sudjeluju u istraživačkim aktivnostima u području robotike.

Odgovornost

Inženjeri robotike trebaju i dalje biti odgovorni za društvene i ekološke posljedice robotike, kao i za njezine posljedice za ljudsko zdravlje sadašnjih i budućih generacija.

Sigurnost

Projektanti robota trebaju uzeti u obzir i poštovati fizičku dobrobit, sigurnost, zdravlje i prava ljudi. Inženjeri robotike trebaju očuvati ljudsku dobrobit uz poštovanje ljudskih prava te pravovremeno objaviti čimbenike koji bi mogli naškoditi javnosti ili okolišu.

Reverzibilnost

Reverzibilnost je, kao nužan preduvjet za mogućnost kontrole, temeljni koncept pri programiranju sigurnog i pouzdanog ponašanja robota. Modelom reverzibilnosti robotu se pružaju informacije o tome koja je radnja reverzibilna i kako primijeniti tu reverzibilnost. Mogućnost brisanja posljednje radnje ili posljednjeg niza radnji omogućuje korisnicima da izbrišu neželjene radnje i da se vrate na „dobru” fazu rada.

Privatnost

Potrebno je uvijek poštovati pravo na privatnost. Inženjeri robotike trebaju zajamčiti sigurnost privatnih informacija i njihovo ispravno korištenje. Štoviše, inženjeri robotike trebaju zajamčiti nemogućnost osobnog identificiranja pojedinaca, osim u slučaju izvanrednih okolnosti, ali čak i tada uz jasan, nedvojben i informirani pristanak pojedinca. Informirani pristanak osobe potrebno je zatražiti i dobiti prije bilo kakve interakcije između osobe i robota. Projektanti robota su kao takvi odgovorni za razvijanje i poštovanje postupaka za valjan pristanak, povjerljivost, anonimnost, pravedno postupanje i pravičan postupak. Projektanti će izvršiti sve zahtjeve za uništavanje svih relevantnih podataka ili za njihovo uklanjanje iz skupova podataka.

Maksimalna korist i minimalna šteta

Istraživači bi trebali stremiti ostvarivanju maksimalne koristi od njihova rada u svim fazama, od osmišljavanja do objave rezultata. Potrebno je izbjegavati nanošenje štete sudionicima u istraživanju, ljudskim subjektima ili sudionicima u eksperimentu, ispitivanju ili studiji. U slučaju kada je opasnost neizbježan i sastavni dio istraživanja, potrebno je sastaviti i poštovati stroge protokole za procjenu rizika i upravljanje njima. U normalnim okolnostima, opasnost od štete ne bi trebala biti veća od one u svakodnevnom životu, tj. ljudi ne bi trebali biti izloženi dodatnim opasnostima ili opasnostima većima od onih kojima su ionako izloženi u njihovom uobičajenom načinu života. Djelovanje sustava robotike treba se uvijek temeljiti na temeljitom postupku procjene rizika koji treba pratiti načela predostrožnosti i proporcionalnosti.

KODEKS ZA POVJERENSTVA ZA ISTRAŽIVAČKU ETIKU

Načela

Neovisnost

Postupak preispitivanja etičnosti treba biti neovisan o samom istraživanju. Ovim se načelom ističe potreba za izbjegavanjem sukoba interesa između istraživača i osoba koje se bave preispitivanjem protokola o etičnosti, kao i između tih osoba i struktura organizacijskog upravljanja.

Nadležnost

Postupak preispitivanja etičnosti trebaju provoditi osobe prikladne stručnosti, pri čemu treba pažljivo razmotriti opseg članstva i stručno osposobljavanje povjerenstava za istraživačku etiku u području etike.

Transparentnost i odgovornost

Postupak preispitivanja treba biti odgovoran i podložan nadzoru. Povjerenstva za istraživačku etiku trebaju biti svjesna svoje odgovornosti i imati odgovarajuće mjesto u organizacijskim strukturama koje jamče transparentnost djelovanja povjerenstava za istraživačku etiku i postupaka za očuvanje i preispitivanje normi.

Uloga povjerenstva za istraživačku etiku

Povjerenstvo za istraživačku etiku obično je odgovorno za preispitivanje svih istraživanja koja uključuju ljudske sudionike, a koja provode pojedinci zaposleni u okviru relevantnih institucija ili koje takve institucije zapošljavaju, jamči da je preispitivanje etičnosti neovisno, kompetentno i pravovremeno, štiti dostojanstvo, prava i dobrobit sudionika u istraživanju, uzima u obzir sigurnost istraživača, uzima u obzir legitimne interese drugih dionika, donosi informirane odluke o znanstvenoj vrijednosti prijedloga i donosi informirane preporuke za istraživača ako se utvrdi da je prijedlog manjkav.

Uspostava povjerenstva za istraživačku etiku

Povjerenstvo za istraživačku etiku obično je multidisciplinarno, uključuje i muškarce i žene te se sastoji od članova sa širokim iskustvom i stručnosti u području istraživanja robotike. Mehanizmom imenovanja treba se zajamčiti da sastav članova povjerenstva omogućuje prikladnu ravnotežu između znanstvene stručnosti, filozofske, pravne ili etičke pozadine te laičkih mišljenja te da se povjerenstvo sastoji od barem jednog člana sa specijalističkim znanjem u području etike i od korisnika specijalističkih zdravstvenih, obrazovnih ili socijalnih usluga ako su istraživačke aktivnosti na njih usmjerene te pojedinaca sa specifičnom metodološkom stručnosti koje se odnosi na istraživanje koje preispituju te mora biti uspostavljeno na način da se izbjegavaju sukobi interesa.

Praćenje

Sve istraživačke organizacije trebaju uspostaviti prikladne postupke za praćenje provođenja istraživanja koje je dobilo odobrenje o etičnosti sve do njegova završetka te zajamčiti trajno praćenje u slučajevima kada su u fazi projektiranja istraživanja predviđene moguće promjene kroz vrijeme koje će se možda trebati rješavati. Praćenje treba biti proporcionalno prirodi i stupnju rizika povezanog s istraživanjem. Ako povjerenstvo za istraživačku etiku smatra da izvješće o praćenju ukazuje na znatne probleme u pogledu etičnosti studije, ono mora zatražiti puno i detaljno preispitivanje etičnosti istraživanja. Ako se procijeni da se studija provodi na neetičan način, potrebno je razmotriti povlačenje njezina odobrenja te obustavu ili ukidanje njezina istraživanja.

DOZVOLA ZA PROJEKTANTE

–  Trebate uzeti u obzir europske vrijednosti dostojanstva, autonomije, samoodređenja, slobode i pravde prije, tijekom i nakon postupka projektiranja, razvoja i provedbe takvih tehnologija, uključujući potrebu za nenanošenjem štete ili ozljeda te nedovođenjem u zabludu i neiskorištavanjem (osjetljivih) korisnika.

–  Trebate uvesti pouzdana načela za projektiranje sustava za sve aspekte rada robota, uključujući opremu i programe te svaku obradu podataka koja se na platformi ili izvan nje vrši iz sigurnosnih razloga.

–  Trebate značajkama u fazi projektiranja omogućiti privatnost kako bi se zajamčila sigurnost privatnih informacija i njihova prikladna primjena.

–  Trebate integrirati jasne mehanizme za dobrovoljni izlazak iz sustava (prekidači za prestanak rada) koji bi trebali biti u skladu s razumnim ciljevima projektiranja.

–  Trebate zajamčiti usklađenost rada robota s lokalnim, nacionalnim i međunarodnim etičkim i pravnim načelima.

–  Trebate zajamčiti da je korake robota pri donošenju odluka moguće rekonstruirati i slijediti.

–  Trebate zajamčiti maksimalnu transparentnost u programiranju robotskih sustava, kao i predvidljivost ponašanja robota.

–  Trebate analizirati predvidljivost funkcioniranja sustava čovjek-robot uzimajući u obzir nesigurnost pri tumačenju i djelovanju, kao i moguće kvarove robota ili ljudske pogreške.

–  Trebate razviti alate za sljedivost u fazi projektiranja robota. Tim će se alatima stručnjacima, operatorima i korisnicima omogućiti praćenje i razjašnjenje, pa makar i ograničeno, ponašanja robota na različitim razinama.

–  Trebate osmisliti protokole za projektiranje i procjenu te surađivati s potencijalnim korisnicima i dionicima pri ocjenjivanju koristi i rizika robotike, uključujući kognitivne, psihološke i ekološke koristi i rizike.

–  Trebate osigurati da se pri interakciji s ljudima robote može identificirati kao takve.

–  Trebate štititi sigurnost i zdravlje osoba koje su u interakciji i dodiru s robotima s obzirom na to da se prilikom projektiranja robota kao proizvoda trebaju primijeniti procesi kojima se jamči njihova zaštita i sigurnost. Inženjer robotike mora štititi dobrobit ljudi uz istovremeno poštovanje ljudskih prava te ne smije pokrenuti robote bez jamčenja sigurnosti, učinkovitosti i reverzibilnosti djelovanja sustava.

–  Trebate dobiti pozitivno mišljenje povjerenstva za istraživačku etiku prije testiranja robota u stvarnom okruženju ili uključivanja ljudi u njegove postupke projektiranja i razvoja.

DOZVOLA ZA KORISNIKE

–  Smijete se koristiti robotom bez opasnosti ili straha od fizičke ili psihološke štete.

–  Imate pravo očekivati od robota da će provesti svaki zadatak za koji je izričito projektiran.

–  Trebate biti svjesni da svaki robot može imati perceptivna, kognitivna i aktivacijska ograničenja.

–  Trebate poštovati fizičku i psihološku osjetljivost ljudi, kao i njihove emocionalne potrebe.

–  Trebate uzeti u obzir prava pojedinaca na privatnost, uključujući deaktiviranje video nadzora tijekom intimnih postupaka.

–  Ne smijete prikupljati, koristiti ili objavljivati osobne informacije bez izričitog pristanka subjekta o čijim je podacima riječ.

–  Ne smijete se koristiti robotom ni na koji način koji je suprotan etičkim ili pravnim načelima ili normama.

–  Ne smijete modificirati robot kako bi on mogao funkcionirati kao oružje.

(1) Direktiva Vijeća 85/374/EEZ od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (SL L 210, 7.8.1985., str. 29.)
(2) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(3) (1) Robot ne smije naškoditi ljudskom biću ili svojom pasivnošću dopustiti da mu se naškodi. (2) Robot mora slušati ljudske naredbe, osim kad su one u suprotnosti s prvim zakonom. (3) Robot mora štititi svoju egzistenciju, osim kad je to u suprotnosti s prvim ili drugim zakonom (vidi „Izmotavanje” I. Asimov, 1943.) i (0) Robot ne smije naškoditi čovječanstvu ili svojom pasivnošću dopustiti da mu se naškodi.
(4) vidi Schumanovu deklaraciju iz 1950.: „Europa se neće stvoriti odjednom niti prema jedinstvenom planu. Izgradit će se konkretnim postignućima koja će najprije stvoriti istinsku solidarnost.”
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0390.
(6) Uredba (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 91/670/EEZ, Uredbe (EZ) br. 1592/2002 i Direktive 2004/36/EZ (SL L 79, 19.3.2008., str. 1.).
(7) Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) (SL L 199, 31.7.2007., str. 40.).
(8) Uredba Vijeća (EZ) br. 428/2009 od 5. svibnja 2009. o uspostavljanju režima Zajednice za kontrolu izvoza, prijenosa, brokeringa i provoza robe s dvojnom namjenom (SL L 134, 29.5.2009., str. 1.).


Inicijativa Europski oblak
PDF 324kWORD 67k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o inicijativi Europski oblak (2016/2145(INI))
P8_TA(2017)0052A8-0006/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. pod nazivom „Inicijativa Europski oblak – Stvaranje konkurentnog podatkovnog gospodarstva znanja u Europi” (COM(2016)0178) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2016)0106),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. pod nazivom „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2015)0100),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2014. pod nazivom „Prema rastućem gospodarstvu temeljenom na podacima” (COM(2014)0442),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. listopada 2012. pod nazivom „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. rujna 2012. pod nazivom „Ostvarivanje potencijala računalstva u oblaku u Europi” (COM(2012)0529),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. veljače 2012. pod nazivom „Računalstvo visokih performansi: položaj Europe u globalnoj utrci” (COM(2012)0045),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 27. svibnja 2016. o prijelazu na sustav otvorene znanosti,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 29. svibnja 2015. o otvorenom i umreženom istraživanju s velikom količinom podataka kao pokretaču bržih i opsežnijih inovacija,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. svibnja 2010. o novom digitalnom programu za Europu: 2015.eu(1),

–  uzimajući u obzir Odluku (EU) 2015/2240 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o uspostavi programa interoperabilnih rješenja i zajedničkih okvira za europske javne uprave, poduzetnike i građane (ISA² program) kao sredstvo modernizacije javnog sektora(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/37/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o izmjeni Direktive 2003/98/EZ o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2016. o komunikaciji „Prema rastućem gospodarstvu temeljenom na podacima”(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o aktu „Prema jedinstvenom digitalnom tržištu”(5),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. siječnja 2014. pod nazivom „Reindustrijalizacija Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti”(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. prosinca 2013. o ostvarivanju potencijala računalstva u oblaku u Europi(7),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. siječnja 2013. o komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija pod nazivom „Ostvarivanje potencijala računalstva u oblaku u Europi” (TEN/494) ,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora pod nazivom „Inicijativa Europski oblak – Stvaranje konkurentnog podatkovnoga gospodarstva znanja u Europi” (2016 TEN/592 EESC-2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija pod nazivom „Inicijativa Europski oblak i prioriteti u normizaciji IKT-a za jedinstveno digitalno tržište 2016.“ (SEDEC-VI-012),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. pod nazivom „Novi program vještina za Europu: Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti” (COM(2016)0381),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije(9) (Direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava),

–  uzimajući u obzir Komisijin prijedlog od 14. rujna 2016. za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija, (COM(2016)0590),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. svibnja 2016. pod nazivom „Internetske platforme i jedinstveno digitalno tržište: mogućnosti i izazovi za Europu” (COM(2016)0288),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. prosinca 2015. pod nazivom „Ususret modernom europskom okviru za autorska prava”, (COM(2015)0626),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. pod nazivom „Prioriteti normizacije IKT-a za jedinstveno digitalno tržište” (COM(2016)0176),

–  uzimajući u obzir publikaciju „Otvorene inovacije, otvorena znanost, otvorenost prema svijetu – vizija Europe” Glavne uprave Europske komisije za istraživanje i inovacije, objavljenu u svibnju 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za pravna pitanja (A8-0006/2017),

A.  budući da je kapacitet u oblaku koji je trenutačno dostupan u Europi nedostatan te se podaci koji proizlaze iz istraživanja i industrija EU-a stoga često obrađuju drugdje, zbog čega europski istraživači i inovatori često napuštaju EU i odlaze tamo gdje im je prije dostupan veliki podatkovni kapacitet;

B.  budući da nedostatak jasne strukture poticaja za dijeljenje podataka, nedovoljna interoperabilnost znanstvenih podatkovnih sustava i fragmentacija znanstvenih podatkovnih infrastruktura u različitim disciplinama i među državama koče puni potencijal znanosti temeljene na podacima;

C.  budući da EU ne drži korak s ostalim zemljama kada je riječ o razvoju računalstva visokih performansi zbog toga što nedovoljno ulaže u uspostavu potpunog sustava računalstva visokih performansi, dok zemlje kao SAD, Kina, Japan i Rusija ulažu znatna sredstva u te sustave čime njihov razvoj postavljaju kao strateški prioritet u okviru nacionalnih programa;

D.  budući da puni potencijal računalstva u oblaku za Europu može biti ostvaren samo kada se protok podataka u Uniji bude mogao slobodno odvijati uz primjenu jasnih pravila i uz sve važniju ulogu međunarodnog protoka podataka u europskoj i svjetskoj ekonomiji;

E.  budući da se zahvaljujući mogućnosti analize i korištenja velikih podataka mijenja način na koji se provode znanstvena istraživanja;

F.  budući da je u komunikaciji Komisije pod naslovom „Inicijativa Europski oblak – Stvaranje konkurentnog podatkovnoga gospodarstva znanja u Europi” transformativni potencijal otvorene znanosti i računalstva u oblaku prepoznat kao dio europske digitalne ekonomije;

G.  budući da se politike pristupa mreži, pohranjivanja podataka i računalstva razlikuju među državama članicama, čime se stvara nekompatibilnost i usporava protok znanja;

H.  budući da Opća uredba o zaštiti podataka, Direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava i Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta mogu pružiti temelj za konkurentnu i uspješnu europsku digitalnu ekonomiju otvorenu svim tržišnim akterima koji poštuju pravila;

I.  budući da su podaci sirovina digitalne ekonomije i budući da je korištenje podataka nužno za digitalizaciju europske znanosti i industrije te za razvoj novih tehnologija i otvaranje novih radnih mjesta;

J.  budući da su u nedavno usvojenoj Općoj uredbi o zaštiti podataka utvrđene snažne zaštitne mjere za zaštitu osobnih podataka te da je potrebno zajamčiti usklađeni pristup njezinoj provedbi;

K.  budući da se Europska komisija u svojoj Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta iz 2015. obvezala da će se pozabaviti problemom ograničenja slobodnog protoka podataka i neopravdanim ograničenjima u pogledu lokacije podataka za pohranu ili obradu;

L.  budući da je potrebno da Komisija predstavi čvrste prijedloge za uklanjanje ograničenja slobodnog protoka podataka ako će se njima uspostaviti i provesti najbolje moguće jedinstveno digitalno tržište;

M.  budući da su primjena i razvoj usluga u oblaku suočeni s izazovima s obzirom na nedovoljnu dostupnost potrebnih infrastruktura i mreža velike brzine u Europi;

N.  budući da će se ostvarivanjem cilja olakšavanja i podupiranja primjene i dugoročne održivosti istraživačke i podatkovne infrastrukture, što uključuje vrhunske centre računalstva visokih performansi i druge mreže istraživačke infrastrukture, omogućiti pružanje odgovora na velike izazove u znanosti, industriji i društvu zahvaljujući snažnijoj suradnji i razmjeni rezultata;

O.  budući da obujam podataka raste nezabilježenom brzinom i da se očekuje da će do 2020. postojati 16 trilijuna gigabajta podataka, što odgovara godišnjoj stopi rasta od 236 % u stvaranju podataka;

P.  budući da uspjeh gospodarstva temeljenog na podacima ovisi o širem ekosustavu IKT-a, što uključuje internet stvari za prikupljanje podataka, širokopojasne brze mreže za njihov prijenos i računalstvo u oblaku za obradu te stručne znanstvenike i radnu snagu;

Q.  budući da su suradnja europskih znanstvenika te korištenje i razmjena podataka uvijek u skladu s tijelima nadležnima za zaštitu podataka, dok su upotreba novih tehnoloških rješenja kao što su računalstvo u oblaku i digitalizacija europske znanosti ključne za razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta; budući da će europski oblak za otvorenu znanost imati pozitivan učinak na razvoj znanosti u Europi; budući da je taj oblak potrebno razvijati i koristiti uzimajući u obzir temeljna prava utvrđena u Povelji o temeljnim pravima;

Općenito

1.  pozdravlja europski oblak za otvorenu znanost kao model za korištenje oblaka u privatnim i javnim sektorima; pozdravlja plan Komisije da proširi korisničku bazu na industriju i na vlade što je prije moguće;

2.  pozdravlja komunikaciju Komisije pod nazivom „Inicijativa Europski oblak – Stvaranje konkurentnog podatkovnoga gospodarstva znanja u Europi” te vjeruje da je ona prvi korak u polaganju dobrih temelja za otvoreno i konkurentno europsko djelovanje u području računalstva u oblaku i računalstva visokih performansi;

3.  pozdravlja činjenicu da je Komisija u okviru provedbe strategije jedinstvenog digitalnog tržišta i paketa za digitalizaciju europske industrije objavila inicijativu Europski oblak kojom potiče rast europskog digitalnog gospodarstva, doprinosi konkurentnosti europskih poduzeća i usluga te njihovom boljem položaju na svjetskom tržištu; poziva Komisiju da se provođenjem jasno definiranih mjera pobrine za to da ta inicijativa služi svrsi, da je otvorena, da se njome može odgovoriti na buduće izazove i da ne stvara neproporcionalne ili neopravdane prepreke;

4.  ističe važnost pretvaranja Europske unije u centar za globalna istraživanja, stvaranja kritične mase i stvaranja klastera izvrsnosti; ističe da su za privlačenje vodećih istraživanja na svjetskoj razini Uniji potrebni kapaciteti i u smislu resursa i u smislu privlačnog okruženja; nadalje, ističe da je otvorenost prema međunarodnim istraživačima, čime se privlače i međunarodna ulaganja, iznimno važna kako bi EU postao najkonkurentnije gospodarstvo temeljeno na znanju u svijetu;

5.  ističe da je rad na standardizaciji u računalstvu u oblaku potrebno ubrzati; naglašava da će se većom standardizacijom i interoperabilnosti omogućiti komunikacija među različitim sustavima temeljenim na računalstvu u oblaku te će se izbjeći učinak ovisnosti o pružatelju usluga za proizvode i usluge u oblaku; poziva Komisiju da pri razvoju otvorenih standarda za tu domenu blisko surađuje s komercijalnim pružateljima usluga u oblaku;

6.  ističe da se dodana vrijednost ove europske inicijative temelji na dijeljenu otvorenih podataka, razvijanju pouzdanog i otvorenog okruženja koje zajednica koristi za pohranu, dijeljenje i ponovnu upotrebu znanstvenih podataka i rezultata;

7.  ističe da je snažnije informiranje u pogledu koristi računalstva u oblaku ključno s obzirom na to da je potražnja za uslugama u oblaku u Europi još uvijek preniska; ističe da će računalstvo u oblaku dovesti do gospodarskog rasta zahvaljujući svojoj isplativosti i prilagodljivosti; ponavlja da su MSP-ovi najvažniji europski pokretač za otvaranje radnih mjesta i rast; naglašava da su koristi računalstva u oblaku osobito izražene u slučaju MSP-ova s obzirom na to da im često manjkaju resursi za ulaganja u opsežne fizičke IT sustave u vlastitim objektima;

8.  pozdravlja pristup koji se temelji na otvorenoj znanosti i ulogu koju ona igra u europskoj ekonomiji znanja, kao i u daljnjem podizanju kvalitete i razvoja istraživanja u Europskoj uniji; ističe da se u industriji, a posebno u malim i srednjim poduzećima (MSP), vrijednost već prikupljenih istraživačkih podataka u ovom trenutku ne koristi optimalno jer slobodni prekogranični podatkovni tokovi ne postoje, kao ni mogućnost pristupanja jedinstvenoj platformi ili portalu, te napominje da je Komisiji cilj osigurati otvoren pristup svim znanstvenim podacima dobivenima u okviru programa Obzor 2020.;

9.  naglašava da je uz europski oblak za otvorenu znanost potrebna i sveobuhvatna strategija za kibersigurnost zato što je znanstvenoj zajednici potrebna pouzdana podatkovna infrastruktura koju može koristiti, a da pritom ne izlaže svoj rad gubitku podataka, korupciji ili neovlaštenom pristupu; poziva Komisiju da već u prvim fazama svih svojih IT inicijativa vodi računa o pitanjima kibersigurnosti;

10.  apelira na Komisiju da bude primjer ostalima i uvede pravilo otvorenog pristupa svim podacima i rezultatima istraživanja koja se financiraju europskim programima kao što su Obzor 2020., EFSU, europski strukturni i investicijski fondovi i drugi, i to na temelju načela pretraživosti, dostupnosti, interoperabilnosti i ponovne uporabe (načela FAIR);

11.  izražava zabrinutost zbog manjka od 4,7 milijardi EUR za financiranje inicijative Europski oblak; poziva Komisiju da pronađe odgovarajuće mehanizme financiranja za potrebe europskog oblaka za otvorenu znanost i europske podatkovne infrastrukture; nadalje, poziva Komisiju da u programu Obzor 2020. i u svojem prijedlogu za deveti okvirni program osigura dovoljno sredstava za to područje politike;

12.  preporučuje Komisiji da razmatranjem upotrebe fondova za regionalni razvoj za širenje ove inicijative osigura da će s europskim oblakom za otvorenu znanost profitirati sve regije u Uniji;

13.  ističe da se trenutačno samo 12 % financiranja namijenjenog Europskom fondu za strateška ulaganja (EFSU) koristi za financiranje mjera povezanih s digitalnim tržištem; poziva Komisiju da predstavi ciljane korake kojima bi se istinski moglo poboljšati uključivanje svih fondova EU-a, a pogotovo EFSU-a, u projekte povezane s jedinstvenim digitalnim tržištem, uključujući inicijative za razmjenu podataka, digitalnu pristupačnost, infrastrukturu i digitalnu povezivost na razini Unije, te da više resursa usmjeri prema poticanju istraživanja, razvoja i inovacija u Europi, između ostalog u polju tehnologija za unapređenje privatnosti te sigurnosnih rješenja koja se temelje na softveru otvorenog koda; vjeruje da bi tu inicijativu trebalo razvijati u sinergiji s drugim programima Obzora 2020., uključujući privatno računalstvo u oblaku i usluge e-uprave;

14.  smatra da bi privatni sektor od početka trebao biti uključen u korisničku bazu europskog oblaka za otvorenu znanost, primjerice zahvaljujući ponudi softvera kao usluge (SaaS); ističe da se očekuje da će europska poduzeća pridonijeti popunjavanju manjka od 4,7 milijardi EUR za inicijativu Europski oblak; napominje da je malo vjerojatno da će poduzeća ulagati u program ako od njega neće imati i koristi;

15.  ističe da je vrhunska infrastruktura za superračunalstvo ključna za konkurentnost EU-a; poziva Komisiju da realizira dostupnost operativnih egzaskalarnih računala u Europi do 2022.;

16.  poziva Komisiju da ponudi poticaje europskim MSP-ovima i industriji za sudjelovanje u proizvodnji hardvera i softvera za europsku podatkovnu infrastrukturu, čime će se poticati europsko gospodarstvo, održivi rast i otvaranje radnih mjesta;

17.  poziva Komisiju da surađuje s državama članicama i drugim ulagačima u istraživanja u izradi i provedbi Plana za upravljanje i financiranje, pri čemu treba zajamčiti da su inicijativi dodijeljena odgovarajuća sredstva i omogućiti koordinaciju nacionalnih aktivnosti, izbjegavajući pritom nepotrebno udvostručavanje i nepotrebne troškove;

18.  podržava stajalište da su interoperabilnost i prenosivost podataka nužni za rješavanje velikih društvenih izazova koji zahtijevaju učinkovitu razmjenu podataka i multidisciplinarni pristup uz sudjelovanje raznih dionika; napominje da je akcijski plan predviđen Komunikacijom Komisije o inicijativi Europski oblak (COM(2016)0178) nužan za smanjenje fragmentacije i za jamčenje korištenja podataka istraživanja u skladu s načelom FAIR;

19.  traži od Komisije da predstavi akcijski plan, koji će se temeljiti na načelima pune transparentnosti i objavljivanja, s jasnim radnim paketima i rasporedima, uz definiranje ciljeva koje treba ostvariti, izvora financiranja i dionika koji sudjeluju u različitim fazama procesa;

20.  podržava europski oblak za otvorenu znanost koji je dio inicijative Europski oblak i kojim će se stvoriti virtualno okruženje u kojem će znanstvenici i profesionalci iz svih regija moći pohranjivati, razmjenjivati, analizirati i ponovno koristiti istraživačke podatke te njima upravljati, što uključuje i podatke dobivene iz javno financiranih istraživačkih programa, neovisno o znanstvenoj disciplini i granicama, čime će se smanjiti fragmentacija jedinstvenog tržišta; poziva Komisiju da otvorenoj znanosti pristupi sveobuhvatno tako što će uključiti i zajednicu iz područja otvorene znanosti i neovisne znanstvenike, da pojasni definicije koje se koriste u komunikaciji te, posebice, da razjasni razliku između inicijative Europski oblak i europskog oblaka za otvorenu znanost, kao i da u skladu s tim ažurira zakonodavstvo kako bi se olakšalo ponovno korištenje rezultata istraživanja;

21.  smatra da se inicijativom Europski oblak osiguravaju ulaganja u znanstvene i istraživačke sektore kako bi se stvorili poticaji i alati koji omogućuju što širu razmjenu i upotrebu podataka, što se temelji na izgradnji snažne infrastrukture oblaka i podatkovne infrastrukture u Europskoj uniji;

22.  naglašava da su MSP-ovi u središtu gospodarstva EU-a i da je potrebno snažnije djelovati kako bi se promicala globalna konkurentnost MSP-ova i start-up poduzeća i osiguralo najbolje moguće okruženje s visokokvalitetnim podacima, analizom podataka, sigurnim uslugama i očekivanom troškovnom učinkovitosti za pokretanje razvoja u novim i obećavajućim tehnološkim područjima;

23.  poziva Komisiju da postavi ekonomski održive temelje za Europski oblak i poduzme jasne korake kako bi potaknula MSP-ove da ponude konkurentna rješenja za obradu i pohranu podataka u objektima u državama članicama;

24.  podsjeća na pozitivne rezultate koje su postigle postojeće paneuropske strukture te na otvorene podatke dostupne u nacionalnim ustanovama za pohranu podataka; priznaje da još uvijek postoji niz prepreka na jedinstvenom tržištu koje stoje na putu potpunoj provedbi te inicijative; poziva Komisiju i države članice da istraže potencijal već dostupnih podataka te da usklade strategije u pogledu otvorenih podataka i osiguraju ponovnu iskoristivost tih podataka u svim državama članicama; napominje da Komisija i države članice moraju ispitati postoji li potreba za dodatnim ulaganjima u prekograničnu fizičku infrastrukturu s posebnim naglaskom na kombiniranju računalstva visokih performansi, vrlo brzih širokopojasnih mreža i ustanova za masovnu pohranu podataka, koja su potrebna za izgradnju europskog gospodarstva temeljenog na podacima; poziva Komisiju da analizira globalna partnerstva koja predvodi industrija te druga međunarodna partnerstva u odnosu na to pitanje;

25.  napominje da je primjenu usluga u oblaku među europskim MSP-ovima potrebno dodatno poticati; napominje da je pružateljima usluga Europskog oblaka potrebna dodatna koordinirana potpora u pogledu sudjelovanja u digitalnom svijetu, jačanja povjerenja korisnika i informiranja javnosti o koristima usvajanja računalstva u oblaku;

26.  ističe da je pristup širokopojasnom internetu za poduzeća i građane neizostavan element za konkurentno gospodarstvo koje se temelji na podacima i znanju u EU-u; u tom pogledu smatra da bi razvoj Oblaka trebao biti povezan s provođenjem inicijativa kojima će se povećati pristup širokopojasnom internetu za poduzeća i građane, osobito u ruralnim područjima;

27.  napominje da je djelovanje u području digitalnog obrazovanja svih generacija, uključujući kibervještine, ključno za razvoj računalstva u oblaku kako bi se utvrdio i riješio nedostatak tehničkih vještina i vještina povezanih s učinkovitošću za ostvarivanje digitalnih ciljeva; pozdravlja prijedloge predstavljene u okviru nedavno usvojenog Komisijinog Novog programa vještina za Europu te ističe potrebu za odgovarajućim financijskim sredstvima;

28.  smatra da start-up poduzeća niču u području računalstva u oblaku s rješenjima za tržišnu nišu kako bi računalstvo u oblaku bilo brže, lakše, pouzdanije, fleksibilnije i sigurnije;

29.  ističe da bi se računalstvo visokih performansi, koje je važno za razvoj računalstvo u oblaku, trebalo tretirati kao sastavni dio europske podatkovne infrastrukture u cijelom ekosustavu te da bi se koristi trebale široko promicati;

30.  napominje da je potrebno poticati sudjelovanje akademskog, istraživačkog i sveučilišnog sektora te drugih dionika kako bi se održale i poduprle integrirane znanstvene podatkovne infrastrukture i računalstvo visokih performansi;

31.  napominje da s obzirom na postojeće i predstojeće usluge koje nude privatni sektor i zemlje izvan EU-a, europski oblak za otvorenu znanost treba pružati i poticaje i nove usluge kako bi se prekinule dugo prisutne navike i postojeće istraživačke prakse;

32.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da se naglasak stavlja na europski rast usmjeren na budućnost kako bi se u EU-u izgradila konkurentna industrija u oblaku; naglašava da je važno zajamčiti da tržišna potražnja za rješenjima u oblaku i dalje raste i da se usvajanje računalstva u oblaku potiče u vertikalnim industrijama kao što su financije, oporezivanje i socijalna sigurnost, proizvodnja, bankarstvo, zdravstvo, mediji i zabava te poljoprivreda;

33.  smatra da Opća uredba o zaštiti podataka pruža okvir za zaštitu osobnih podataka; napominje, međutim, da bi fragmentacija u njezinoj provedbi u državama članicama istraživačima otežala njihov rad i dijeljenje rezultata čime bi se potkopali napori uloženi u ostvarivanje suradnje među znanstvenicima koju omogućuje računalstvo u oblaku; stoga poziva na pravilnu primjenu i provedbu Opće uredbe o zaštiti podataka;

34.  ističe da se rješenja u okviru inicijative Europski oblak trebaju razvijati uz poštovanje temeljnih prava utvrđenih u Povelji o temeljnim pravima, a posebno prava koja se odnose na zaštitu podataka, privatnost, slobodu i sigurnost;

35.  napominje da je podatkovna ekonomija još u vrlo ranoj fazi razvoja, da se poslovni modeli još razvijaju, a oni koji postoje već se dovode u pitanje te se mijenjaju; poziva Komisiju da se pobrine za to da svo zakonodavstvo u tom području bude u skladu s tehnološki neutralnim „načelom inovacija” i da ne predstavlja ozbiljne prepreke inovacijama, digitalizaciji industrije i razvoju novih tehnologija kao što su internet stvari i umjetna inteligencija u Europi;

36.  poziva Komisiju da surađuje s državama članicama i svim dionicima kako bi sudjelovala u utvrđivanju provedbenih mjera koje je potrebno poduzeti kako bi se maksimizirao potencijal inicijative Europski oblak; smatra da otvorene inovacije i otvorena znanost obuhvaćaju mnogo veći broj aktera u procesu inovacija, od istraživača do poduzetnika, korisnika, vlada i civilnog društva;

Oblak za otvorenu znanost

37.  upozorava na podzastupljenost ključnih dionika u raspravama i pilot-projektima velikog opsega; smatra da aktivno uključivanje dionika iz javnog i privatnog sektora te civilnog društva na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini uz istovremeno izbjegavanje administrativnog opterećenja mora biti preduvjet za učinkovitu razmjenu informacija; ističe da bi se inicijativom Europski oblak trebale zadovoljiti potrebe znanstvene zajednice te da bi korist od te inicijative trebala osjetiti i industrija, uključujući MSP-ove, start-up poduzeća, javne uprave i potrošače;

38.  ističe da se razvoj europskog oblaka za otvorenu znanost mora odvijati uzimajući u obzir temeljna prava utvrđena u Povelji o temeljnim pravima, a posebice pravo na zaštitu podataka, privatnost te slobodu i sigurnost te da je u tijeku njegova razvijanja potrebno poštovati načela integrirane i zadane privatnosti te načela proporcionalnosti, nužnosti, smanjenja količine podataka i ograničenja svrhe; prepoznaje da je primjenom dodatnih zaštitnih mjera kao što su pseudonimizacija, anonimizacija i kriptografija, uključujući šifriranje, moguće smanjiti rizike i povećati zaštitu osoba na koje se podaci odnose u slučajevima kada se osobni podaci koriste pri obradi velikih setova podataka ili računalstvu u oblaku; podsjeća da je anonimizacija nepovratan postupak i poziva Komisiju da pripremi smjernice za anonimizaciju podataka; ponavlja da je potrebno posebno zaštititi osjetljive podatke pazeći na sukladnost s postojećim zakonodavstvom; ističe da su spomenuta načela, uz visoke standarde kvalitete, pouzdanosti i povjerljivosti, potrebna kako bi potrošači imali povjerenje u inicijativu Europski oblak;

39.  ističe da inicijativa za oblak za otvorenu znanost treba rezultirati pouzdanim oblakom za sve: znanstvenike, poduzeća i javne službe;

40.  napominje da je potrebna otvorena, pouzdana suradnička platforma za upravljanje istraživačkim podacima, njihovu analizu, razmjenu, ponovnu upotrebu i čuvanje u okviru koje bi se mogle razviti i pod određenim uvjetima pružiti inovativne usluge;

41.  poziva Komisiju i države članice da istraže odgovarajuće okvire upravljanja i financiranja, vodeći dovoljno računa o postojećim inicijativama i njihovoj održivosti te o jednakim uvjetima u čitavoj Europi; smatra da bi države članice trebale razmotriti mogućnost integriranja svojih nacionalnih programa financiranja u programe financiranja EU-a;

42.  poziva Komisiju da provede analizu svih financijskih izvora za uspostavu europskog oblaka za znanost i da ojača postojeće instrumente za brži razvoj, s naglaskom posebno na najboljim praksama;

43.  traži od Komisije da se pobrine za to da pristup svim znanstvenim istraživanjima i podacima koji nastaju u okviru programa Obzor 2020. bude sustavno otvoren te traži od država članica da u skladu s time prilagode svoje nacionalne istraživačke programe;

44.  uviđa da će se europskim oblakom za otvorenu znanost promicati digitalna znanost uključivanjem informacijskih tehnologija kao usluge za javni istraživački sektor u EU-u; poziva na „federalni model oblaka za znanost” koji će povezati javne istraživačke organizacije, dionike, MSP-ove, start-up poduzeća i e-infrastrukturu s komercijalnim dobavljačima kako bi se uspostavila zajednička platforma koja će europskim istraživačkim zajednicama nuditi niz usluga;

45.  poziva Komisiju i države članice da u suradnji s dionicima izrade plan kojim će se što prije odrediti jasan vremenski okvir za provedbu mjera predviđenih u okviru europskog oblaka za otvorenu znanost;

46.  poziva Komisiju da pažljivo procijeni potrebe europskih javnih istraživača kako bi se utvrdili potencijalni nedostaci u opskrbi infrastrukture oblaka u Europi; smatra da bi Komisija, ako se utvrde nedostaci, trebala pozvati europske pružatelje usluga infrastrukture oblaka da omoguće uvid u svoje razvojne planove kako bi se ocijenilo jesu li privatna ulaganja dostatna za rješavanje tih nedostataka ili je potrebno dodatno javno financiranje kako bi ih se premostilo;

47.  traži od Komisije da se pobrine za to da sva znanstvena istraživanja i podaci proizvedeni u okviru programa Obzor 2020. budu na korist europskim poduzećima i javnosti; zalaže se za promjenu u strukturama poticaja za članove akademske zajednice, industriju i javne službe u cilju razmjene podataka te poboljšanja upravljanja podacima, osposobljavanja, inženjerskih vještina i pismenosti;

48.  pozdravlja usmjerenost inicijative Europski oblak na izgradnju brzih širokopojasnih mreža, mogućnosti za pohranjivanje velike količine podataka, računalstvo visokih performansi i na europski ekosustav velikih podataka;

49.  ističe da bi zahvaljujući razvoju mreže 5G i pravilima Europskog zakonika o elektroničkim komunikacijama oblak za otvorenu znanost trebao postati privlačniji zbog visokokvalitetnog interneta i nove vrhunske infrastrukture;

50.  odobrava činjenicu da Komisija teži tomu da Unija bude sposobna obrađivati velike količine podataka, uz pomoć infrastruktura kojima upravljaju službe koje koriste podatke u stvarnom vremenu dobivene od senzora ili aplikacija koji povezuju podatke iz različitih izvora; primjećuje da se inicijativom Europski oblak nastoji postići bolji i usklađeniji rad na razvoju infrastrukture;

51.  podržava daljnji razvoj mreže GÉANT kako bi postala najnaprednija međunarodna mreža i kako bi se zadržao vodeći položaj EU-a u području istraživanja;

52.  poziva Komisiju i države članice da koordiniraju aktivnosti s dionicima kako bi se smanjila rascjepkanost digitalne infrastrukture utvrđivanjem plana aktivnosti i uspostavljanjem čvrste upravljačke strukture koja će obuhvaćati ulagače, naručitelje i korisnike, te ističe da je potrebno promicati načela otvorene znanosti u pogledu upravljanja podacima i razmjene podataka, a da se pritom ne sprječavaju inovacije i ne narušavaju privatnost i intelektualno vlasništvo u digitalnom dobu;

53.  ističe da je važno da se inicijativa Europski oblak temelji na gradivnim elementima Instrumenta za povezivanje Europe, a posebno na sustavima elektroničke identifikacije i elektroničkim potpisima kako bi se ojačalo povjerenje korisnika u sigurnu, interoperabilnu i neometanu elektroničku komunikaciju diljem Unije;

54.  poziva Komisiju da izdvoji više sredstava za poticanje europskog istraživanja, razvoja, inovacija i osposobljavanja u području računalstva u oblaku, ističući potrebu za infrastrukturom i procesima kojima se štite otvoreni podaci i privatnost korisnika;

55.  inzistira na tome da se normama mora omogućiti laka i potpuna prenosivost te visoka razina interoperabilnosti između usluga računalstva u oblaku;

56.  čvrsto vjeruje da bi se inicijativa Oblak za otvorenu znanost trebala oslanjati na otvorene norme kako bi se zajamčila interoperabilnost i neometana komunikacija i kako bi se izbjegao učinak zaglavljenosti;

57.  ističe da je korištenje otvorenih standarda i besplatnog softvera otvorenog koda posebno važno za jamčenje potrebne transparentnosti u zaštiti osobnih i drugih osjetljivih vrsta podataka;

58.  napominje da se europsko gospodarstvo sve više oslanja na moć superračunala za pronalaženje inovativnih rješenja, smanjenje troškova i smanjenje vremena potrebnog za stavljanje proizvoda i usluga na tržište; podržava nastojanja Komisije da se uvedu egzaskalarni superračunalni sustavi utemeljeni na europskoj tehnologiji računalne opreme;

59.  smatra da je Europi potreban cjelovit ekosustav računalstva visokih performansi (HPC) kako bi nabavila vodeća superračunala, osigurala svoju opskrbu sustava HPC-a i upotrijebila usluge HPC-a u industriji i MSP-ovima za simulaciju, vizualizaciju i izradu prototipa; smatra da je iznimno važno da EU do 2022. postane jedna od vodećih sila u području superračunalstva;

60.  smatra da su europska tehnološka platforma i ugovorno javno-privatno partnerstvo za HPC ključni za definiranje istraživačkih prioriteta EU-a u razvoju europske tehnologije u svim segmentima lanca opskrbe rješenjima HPC-a;

61.  pozdravlja prijedlog Komisije u skladu s Kvantnim manifestom da se pokrene vodeća inicijativa u području kvantnih tehnologija u vrijednosti od 1 milijarde EUR;

62.  podsjeća Komisiju da je industrija usluga u oblaku već uložila milijarde eura u izgradnju najnaprednije infrastrukture u Europi; ističe da se europski znanstvenici i istraživači danas mogu služiti infrastrukturom oblaka koja im daje mogućnost da brzo provode eksperimente i uvode inovacije pristupajući širokom nizu usluga i plaćajući samo za ono što koriste, čime se brzo poboljšava vrijeme potrebno za postizanje znanstvenih rezultata; napominje da ključnu europsku potporu za istraživanje i razvoj ne bi trebalo trošiti na kopiranje postojećih resursa, već na poticanje napretka u novim znanstvenim područjima kojima se može potaknuti rast i konkurentnost;

63.  ističe da je znanstvenoj zajednici potrebna sigurna i otvorena infrastruktura velikog kapaciteta kako bi unaprijedila istraživanje i spriječila moguće povrede sigurnosti, kibernapade ili zlouporabe osobnih podataka, osobito u slučajevima kada se prikupljaju, pohranjuju i obrađuju velike količine podataka; poziva Komisiju i države članice da podupiru i potiču razvoj potrebnih tehnologija, među njima i tehnologija za kriptografiju, i da se pritom vode načelom zadane sigurnosti; podržava napore koje Komisija ulaže u poboljšanje suradnje među javnim tijelima, sudionicima u europskoj industriji kao što su mala i srednja te novoosnovana poduzeća, istraživačima te akademskim zajednicama u području obrade velikih setova podataka i kibersigunosti već u početnim fazama postupka istraživanja i inoviranja kako bi se stvorila inovativna i pouzdana europska rješenja i prilike na tržištu te istodobno osigurala prikladna razina sigurnosti;

64.  smatra da će se utvrđivanjem jasnih normi za interoperabilnost oblaka, prenosivost podataka i sporazume o razini usluga zajamčiti sigurnost i transparentnost i za pružatelje usluga u oblaku i za krajnje korisnike;

65.  ističe da su pouzdanost, sigurnost i zaštita osobnih podataka potrebni za povjerenje potrošača jer je ono temelj zdrave konkurentnosti;

66.  napominje da bi industrija trebala imati ključnu ulogu u utvrđivanju široko prihvaćenih normi primjerenih za digitalno doba i da bi se tim normama pružateljima usluga u oblaku pružila sigurnost da nastave s inovacijama, a korisnicima da nastave prihvaćati usluge u oblaku na razini Unije;

67.  poziva Komisiju da preuzme vodeću ulogu u promicanju međusektorske, transjezične i prekogranične interoperabilnosti normi u području oblaka te u podupiranju pouzdanih, sigurnih i energetski učinkovitih usluga u oblaku koje poštuju privatnost kao sastavnog dijela zajedničke strategije čiji je cilj maksimalno iskoristiti mogućnosti za razvoj normi koje mogu postati svjetske norme;

68.  napominje da je akcijski plan za interoperabilnost podataka nužan kako bi se prikupila velika količina podataka koje europski znanstvenici proizvode i kako bi se poboljšala njihova ponovna iskoristivost u znanosti i industriji; poziva Komisiju da surađuje s ključnim dionicima u znanosti kako bi se proizveli učinkoviti sustavi zahvaljujući kojima će se podaci, među kojima su i metapodaci, opće specifikacije i identifikatori podatkovnih objekata, moći pronaći te će se omogućiti njihova dostupnost, interoperabilnost i ponovna upotreba (načela FAIR);

69.  napominje da EU u usporedbi s drugim regijama svijeta ne ulaže dovoljno u sustave računalstva visokih performansi, što nije u skladu s njezinim gospodarskim potencijalom i potencijalom u području znanja;

70.  poziva Komisiju da promiče interoperabilnost i da spriječi ovisnost o jednom prodavatelju potičući više pružatelja infrastrukture oblaka u Europi da omoguće izbor konkurentnih, interoperabilnih i prenosivih infrastrukturnih usluga;

71.  poziva na uvođenje mjera kojima će se očuvati visokokvalitetni sustav normizacije koji može privući najbolje tehnološke doprinose; traži od Komisije da donese politike kojima će se ukloniti suvišne prepreke u inovativnim sektorima, potaknuti ulaganja u istraživanje i razvoj te u europsku normizaciju;

72.  apelira na Komisiju da uloži maksimalne napore kako bi se od samog početka izbjegla mogućnost ovisnosti o jednom prodavatelju na digitalnom tržištu, posebno u područjima koja su tek u začetku, kao što je inicijativa Europski oblak;

73.  uviđa važnost interoperabilnosti i normi za poticanje konkurentnosti u sektoru IKT-a, traži od Komisije da utvrdi nedostatke u normama kada je riječ o europskom oblaku za znanost, među ostalim i u pogledu MSP-ova, start-up poduzeća i ključnih europskih sektora; podržava razvoj tržišno utemeljenih normi koje su donesene na dobrovoljnoj osnovi, tehnološki neutralne, transparentne i globalno kompatibilne;

74.  smatra da se programom ISA2 nudi mogućnost za razvoj normi interoperabilnosti za upravljanje velikim podacima u javnim upravama i u njihovu radu s poduzećima i građanima;

75.  priznaje da bi standardi trebali odgovarati potrebama industrije i drugih dionika; ističe da je od ključne važnosti razviti usuglašene zajedničke visoke standarde kako bi se osiguralo učinkovito korištenje i razmjena podataka koja nadilazi pojedinačna znanstvena područja, institucije i nacionalne granice; poziva Komisiju da pronađe najbolju metodu certificiranja u državama članicama, predstavi paneuropski set standarda pogonjen potražnjom uz sudjelovanje relevantnih dionika kojim bi se olakšala razmjena podataka na temelju otvorenih i globalnih standarda kad god je to opravdano; ističe da je mjere koje se poduzimaju u okviru inicijative Europski oblak potrebno provoditi tako da se zadovoljavaju potrebe jedinstvenog tržišta te da to tržište ostane pristupačno ostatku svijeta i drži korak s razvojem tehnologije;

76.  podržava namjeru Komisije da ukloni prepreke slobodnom kretanju podataka i podatkovnih usluga, ponajprije one tehničke i pravne, ukine neproporcionalne zahtjeve za lokalizaciju podataka te promiče interoperabilnost tih podataka tako što će povezati inicijativu Europski oblak s prijedlogom o slobodnom protoku podataka; smatra da se slobodan protok podataka treba smatrati petom slobodom na unutarnjem tržištu kako bi se izgradilo digitalno društvo; napominje da su jasan zakonski okvir, dostatne vještine i resursi povezani s upravljanjem velikim setovima podataka, kao i priznavanje relevantnih profesionalnih kvalifikacija, preduvjeti za oslobađanje punog potencijala računalstva u oblaku; potiče Komisiju da razmjenjuje ideje s dionicima, osobito onima u industriji, o potrebama obuke za rad s velikim podacima te potražnji za programerskim vještinama, između ostalog i u sklopu programa novih vještina, te da potiče dionike, ponajprije MSP-ove i start-up poduzeća, da koriste, stave na raspolaganje i razmjenjuju podatke na jedinstvenom tržištu;

77.  pozdravlja prijedlog Komisije u skladu s Kvantnim manifestom da se pokrene vodeća inicijativa u području kvantnih tehnologija u vrijednosti od 1 milijarde EUR; ističe međutim da je transparentno i otvoreno savjetovanje s dionicima ključno kako bi se ubrzao njihov razvoj te javnim i privatnim korisnicima ponudili komercijalni proizvodi;

Razmjena otvorenih podataka, razmjena istraživačkih podataka

78.  pozdravlja činjenicu da će se razvojem europskog oblaka za otvorenu znanost istraživačima i radnicima u znanosti omogućiti mjesto na kojem mogu pohranjivati, razmjenjivati, koristiti i ponovno koristiti podatke te da taj razvoj može postaviti temelje za inovacije na temelju podataka u Europi; ističe da su prednosti razmjene podataka široko prepoznate;

79.  napominje da su podaci postali ključni za donošenje odluka na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini; napominje da razmjena podataka nosi sa sobom velike prednosti za lokalne i regionalne vlasti te da se otvaranjem pristupa vladinim podacima unapređuje demokracija i pružaju nove poslovne prilike;

80.  podržava nastojanja Komisije da zajedno s europskom industrijom, istraživačima i članovima akademske zajednice razvije javno-privatno partnerstvo za vrijednost velikih podataka, u sinergiji s ugovornim javno-privatnim partnerstvom za HPC kojima se poboljšava izgradnja zajednice oko podataka i HPC-a te se postavljaju temelji za uspješno gospodarstvo temeljeno na podacima; podržava javno-privatno partnerstvo za kibersigurnost kojim se potiče suradnja između javnih i privatnih aktera u ranim fazama procesa istraživanja i inovacija kako bi se pristupilo inovativnim i pouzdanim europskim rješenjima;

81.  ističe da bi se Europska komisija trebala usko i što prije povezati s industrijskim partnerima, posebno s MSP-ovima i novoosnovanim poduzećima kako bi se na zahtjeve poduzeća i industrije primjereno odgovorilo i kako bi ih se uključilo u kasnijoj fazi inicijative;

82.  potiče javne uprave da razmotre mogućnost sigurnih, pouzdanih i zaštićenih usluga u oblaku pružanjem jasnog pravnog okvira i daljnjim radom na razvoju sustava certifikacije posebno namijenjenih za računalstvo u oblaku; napominje da poduzeća i potrošači moraju osjećati sigurnost prilikom prihvaćanja novih tehnologija;

83.  smatra da javne uprave uvijek moraju imati otvoren pristup javnim podacima vlada; potiče na ostvarivanje napretka u pogledu razine i učestalosti pružanja informacija kao otvorenih podataka, utvrđivanja ključnih skupova podataka koji trebaju biti dostupni i promicanja ponovne uporabe otvorenih podataka u otvorenom obliku;

84.  smatra da je zapanjujući rast u sektoru digitalnih tehnologija ključni pokretač za stvaranje velikih tokova neobrađenih podataka u oblaku i da taj golemi skup tokova neobrađenih podataka u sustavima velikih podataka povećava računalnu složenost i potrošnju resursa u sustavima rudarenja podataka u oblaku; napominje da razmjena podataka na temelju obrazaca omogućava lokalnu obradu podataka u blizini izvora podataka i pretvara tokove neobrađenih podataka u obrasce akcijskog znanja; ističe da ti obrasci znanja imaju dvojnu svrhu u smislu dostupnosti obrazaca lokalnog znanja za neposredne radnje kao i za participativnu razmjenu podataka u oblaku;

85.  podržava zaključke Vijeća iz svibnja 2016. o prijelazu na sustav otvorene znanosti, posebno zaključak da bi temeljno načelo za optimalno ponovno iskorištavanje istraživačkih podataka trebalo biti „otvoreno koliko je to moguće, zatvoreno koliko je to potrebno”;

Rudarenje teksta i podataka

86.  ističe da potpuna dostupnost javnih podataka u okviru europskog oblaka za otvorenu znanost neće biti dovoljna za uklanjanje svih prepreka istraživanju temeljenom na podacima;

87.  napominje da je inicijativu potrebno nadopuniti modernim okvirom za autorska prava, kojim bi se omogućilo rješavanje problema rascjepkanosti i nedostatka interoperabilnosti u europskom procesu istraživačkih podataka;

88.  smatra da bi se inicijativom trebala očuvati ravnoteža između prava istraživača, nositelja prava i drugih aktera u području znanosti uz potpuno poštovanje prava autora i izdavača te da bi se pritom trebala podržavati inovativna istraživanja u Europi;

89.  smatra da se istraživački podaci mogu razmjenjivati u okviru oblaka EU-a za otvorenu znanost ne dovodeći u pitanje autorska prava istraživača ili istraživačkih ustanova, uz uvođenje modela licenciranja kada je to potrebno; smatra da se najbolje prakse u tom pogledu utvrđuju u sklopu pilot-projekta otvorenih istraživačkih podataka u okviru programa Obzor 2020.;

90.  smatra da se Direktivom o pravnoj zaštiti baza podataka 96/9/EC, koju je potrebno revidirati, ograničava korištenje podacima bez dokaza o stvaranju dodane gospodarske ili znanstvene vrijednosti;

Zaštita podataka, temeljna prava i sigurnost podataka

91.  potiče Komisiju da poduzme mjere za promicanje dodatno usklađenih zakona u svim državama članicama kako bi se izbjegle nejasnoće oko sudske nadležnosti i fragmentiranost te kako bi se osigurala transparentnost na jedinstvenom digitalnom tržištu;

92.  smatra da je Europska unija na vodećem položaju kada je riječ o zaštiti privatnosti i zalaže se za visoku razinu zaštite podataka u cijelom svijetu;

93.  ističe da je potreban koordiniran pristup tijela za zaštitu podataka, donositelja politike i industrije kako bi se organizacijama pomoglo u toj tranziciji pružanjem priručnika za jamčenje usklađenosti, jedinstvenog tumačenja i primjene obveza te podizanjem svijesti o ključnim pitanjima za građane i poduzeća;

94.  ističe da je EU svjetski uvoznik i izvoznik digitalnih usluga i da mu je potrebno snažno računalstvo u oblaku i podatkovno gospodarstvo kako bi bio konkurentan; poziva Komisiju da preuzme vodeću ulogu u nastojanjima da se uspostave ujednačene, globalno prihvaćene norme zaštite osobnih podataka;

95.  smatra da su globalni tokovi podataka od ključne važnosti za međunarodnu trgovinu i gospodarski rast te da bi inicijativa Europske komisije za slobodan protok podataka poduzećima koja posluju u Europi, posebno u rastućem sektoru računalstva u oblaku, trebala omogućiti da budu na čelu globalne utrke u inovacijama; ističe da bi se inicijativom također trebalo nastojati ukloniti sva proizvoljna ograničenja mjesta na kojem bi poduzeća trebala smjestiti infrastrukturu ili pohraniti podatke, s obzirom na to da će ta ograničenja usporiti razvoj europskog gospodarstva;

96.  vjeruje da su u trenutačnom zakonodavstvu EU-a o zaštiti podataka, posebice u nedavno donesenoj Općoj uredbi o zaštiti podataka i Direktivi o zaštiti podataka u vezi s obradom osobnih podataka od strane tijela za izvršavanje zakonodavstva (Direktiva (EU) 2016/680)(10), predviđene jake mjere za zaštitu osobnih podataka, uključujući podatke prikupljene, objedinjene i pseudonimizirane u svrhu znanstvenih istraživanja te zdravstvene podatke osjetljive prirode, a predviđeni su i točno određeni uvjeti pod kojima se ti podaci mogu objaviti ili odati, kao i pravo osoba na koje se ti podaci odnose da podnesu prigovor na njihovu daljnju obradu i, naposljetku, pravila kojima se regulira pristup tijela za izvršavanje zakonodavstva tim podacima u okviru kaznenih istraga; poziva Komisiju da te zaštitne mjere uzme u obzir pri razvijanju europskog oblaka za otvorenu znanost i provedbi pravila za pristupanje podacima koji su u njemu pohranjeni; uviđa da je od ključne važnosti usklađeno pristupiti provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, koja bi trebala uključivati smjernice, priručnike za jamčenje usklađenosti i kampanje za podizanje svijesti građana, istraživača i poduzeća, ponajprije kako bi se razvio europski oblak za otvorenu znanost i olakšala istraživačka suradnja, između ostalog i pomoću računalstva visokih performansi;

97.  vjeruje da je slobodan protok podataka koristan za digitalno gospodarstvo i razvoj znanosti i istraživanja; naglašava da bi inicijativa Komisije za slobodan protok podataka rastućem europskom sektoru računalstva u oblaku trebala omogućiti da izbije na čelo svjetske utrke u inoviranju, između ostalog i u područjima znanosti i inovacija; podsjeća da bi se na sve prijenose osobnih podataka u oblak ili u druge infrastrukture koje se nalaze izvan Unije trebala primjenjivati pravila za prijenose utvrđena u Općoj uredbi o zaštiti podataka te da bi inicijativa Komisije za slobodan protok podataka trebala biti usklađena s tim pravilima; ističe da bi se tom inicijativom također trebalo pokušati smanjiti ograničenja u pogledu lokacija na kojima je poduzećima dozvoljeno smjestiti infrastrukturu ili pohranjivati podatke jer ta ograničenja koče razvoj europskog gospodarstva i prepreka su znanstvenicima da iskoriste sve dobrobiti znanosti temeljene na podacima, ali bi se istodobno trebala zadržati ograničenja u pogledu usklađenosti sa zakonodavstvom o zaštiti podataka kako bi se spriječile moguće buduće zlouporabe europskog oblaka za otvorenu znanost;

98.  čvrsto vjeruje da bi Unija trebala biti na čelu zaštite sigurnosti i osobnih podataka, uključujući podatke osjetljive prirode, te da bi trebala zagovarati visoku razinu zaštite i sigurnosti podataka u svijetu; vjeruje da bi okvir EU-a za zaštitu podataka, zajedno s uključivom strategijom za kibersigurnost kojom će se pouzdana infrastruktura za spremanje podataka zaštititi od gubitka podataka, upada ili napada, europskim poduzećima mogao dati prednost u odnosu na konkurenciju u pogledu privatnosti; poziva Komisiju da osigura da europski oblak sačuva znanstvenu neovisnost i objektivnost u istraživanju te da zaštiti rad znanstvene zajednice u Uniji.

99.  poziva Komisiju da se pobrine za otklanjanje zabrinutosti oko temeljnih prava, privatnosti, zaštite podataka, prava intelektualnog vlasništva i osjetljivih podataka i pritom se strogo pridržava odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka i Direktive o zaštiti podataka (95/46/EC); ističe da su prijetnje infrastrukturi oblaka postale intenzivnije, raspršenije i složenije, da koče intenzivnije korištenje oblakom te da je za rješenje tog problema potrebna europska suradnja; poziva Komisiju i nacionalna tijela država članica da surađuju u izgradnji sigurne i pouzdane infrastrukture uz savjetovanje s Agencijom Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) te da se potrude postići visoku razinu kibersigurnosti u skladu s Direktivom o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti;

100.  poziva Komisiju da se pobrine za to da ta inicijativa služi svrsi, da je otvorena, prilagodljiva promjenama u budućnosti i tehnološki neutralna, te naglašava da se Komisija i države članice moraju povesti za tržištem i za samom industrijom računalstva u oblaku kako bi se na najbolji način zadovoljile trenutne i buduće potrebe tog sektora i kako bi se potaknule inovacije u tehnologijama temeljenim na računalstvu u oblaku;

101.  primjećuje potencijal velikih podataka za poticanje tehnoloških inovacija i izgradnju gospodarstva temeljenog na znanju; napominje da će se smanjenjem prepreka razmjeni znanja povećati konkurentnost poduzeća i istodobno pogodovati lokalnim i regionalnim vlastima; naglašava važnost omogućavanja prenosivosti podataka;

102.  poziva Komisiju i države članice da surađuju s inicijativama utvrđivanja normi koje predvodi industrija kako bi jedinstveno tržište i dalje bilo dostupno trećim zemljama i kako bi se prilagođavalo tehnološkom razvoju, izbjegavajući prepreke koje će onemogućiti inovacije i konkurentnost u Europi; napominje da je utvrđivanje normi u pogledu sigurnosti podataka i privatnosti usko povezano s pitanjem nadležnosti i da nacionalne vlasti u tome imaju ključnu ulogu;

103.  ističe da treba uzeti u obzir postojeće inicijative kako bi se izbjeglo udvostručavanje koje bi moglo spriječiti otvorenost, konkurentnost i rast te ističe da tržišno usmjerene paneuropske norme za razmjenu podataka moraju biti u skladu s međunarodnim normama;

104.  ističe potrebu za pronalaženjem ravnoteže između opravdane zabrinutosti u vezi sa zaštitom podataka i potrebe za osiguranjem neiskorištenog „slobodnog protoka podataka”; poziva na potrebu za poštovanjem postojećih pravila o zaštiti podataka na tržištu otvorenih velikih podataka;

105.  podržava prijedlog da otvoreni istraživački podaci postanu standardna opcija za projekte u okviru Obzora 2020. s obzirom na to da su podaci proizašli iz javno financiranog istraživanja javno dobro, proizvedeni u interesu javnosti te bi im se trebalo moći otvoreno pristupiti sa što manje ograničenja, na pravovremen i odgovoran način;

106.  primjećuje da je inicijativa Europski oblak usmjerena na potencijalno osjetljive sektore istraživanja i razvoja te na vladine e-portale; ponavlja da je pitanje kibersigurnosti za usluge računalstva u oblaku najbolje rješavati u okviru Direktive o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti;

107.  napominje da je važno potaknuti interoperabilnost različite opreme unutar mreža, pružiti jamstvo sigurnosti i promicati lance opskrbe komponentama, što je sve važno za komercijalizaciju tehnologije.

o
o   o

108.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 81 E, 15.3.2011., str. 45.
(2) SL L 318, 4.12.2015., str. 1.
(3) SL L 175, 27.6.2013., str. 1.
(4) Usvojeni tekstovi P8_TA(2016)0089.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0009.
(6) SL C 482, 23.12.2016., str. 89.
(7) SL C 468, 15.12.2016., str. 19
(8) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.
(9) SL L 194, 19.7.2016., str. 1.
(10) SL L 119, 4.5.2016., str. 89.


Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova
PDF 392kWORD 66k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama (2016/2148(INI))
P8_TA(2017)0053A8-0385/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbama”)(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnjaˮ(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 Europski fond za strateška ulaganja(8),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2016. o bržoj provedbi kohezijske politike(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o sinergijama u svrhu inovacija: europski strukturni i investicijski fondovi, Obzor 2020. i ostali europski fondovi povezani s inovacijama i programi EU-a(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o pitanju „Prema pojednostavljenoj kohezijskoj politici usmjerenoj na učinak za razdoblje 2014. – 2020.ˮ(11),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. veljače 2016. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 25. svibnja 2016. o Komunikaciji Komisije „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova”(12),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 9. srpnja 2015. o ishodu pregovora o sporazumima o partnerstvu i operativnim programima(13),

–  uzimajući u obzir Šesto izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji (COM(2014)0473),

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku (Odjel B: strukturna i kohezijska politika) iz lipnja 2016. naslovljenu „Maksimalno postizanje koristi od sinergija između europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugih instrumenata EU-a kako bi se postigli ciljevi strategije Europa 2020.”,

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku (Odjel B: strukturna i kohezijska politika) iz rujna 2016. naslovljenu „Ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama”

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku (Odjel B: strukturna i kohezijska politika) iz rujna 2016. naslovljenu „Financijski instrumenti u programskom razdoblju 2014. – 2020.: prva iskustva država članica”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za proračune, Odbora za promet i turizam, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0385/2016),

A.  budući da kohezijska politika predstavlja značajan dio proračuna EU-a, u iznosu od oko jedne trećine svih rashoda;

B.  budući da su europski strukturni i investicijski fondovi, s proračunom od 454 milijarde EUR za razdoblje 2014. – 2020., glavni alat politike ulaganja EU-a i u mnogim državama članicama odlučujući izvor javnih ulaganja, što donosi više radnih mjesta, rast i ulaganje diljem EU-a, a smanjuju se razlike na regionalnoj i nacionalnoj razini radi promicanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije;

C.  budući da sporazumi o partnerstvu čine temelj članka 16. stavka 3. u izvješću koje je Komisija predstavila;

D.  budući da su pregovori za sporazume o partnerstvu i operativne programe za razdoblje 2014. – 2020. modernizirana, vrlo prilagođena i intenzivna aktivnost s novim okvirom za uspješnost, ex-ante uvjetima i tematskom koncentracijom, ali su, među ostalim, zbog nedostataka u administrativnom kapacitetu nekih regija i država članica također doveli do znatnih kašnjenja u stvarnom početku provedbe kohezijske politike, što je dalje usporeno postupkom utvrđivanja upravljačkih tijela;

E.  budući da je nedvojbeno da operativni programi nisu mogli biti doneseni na vrijeme zbog kasnog donošenja regulatornog okvira na kraju 2013., što je posljedica dugih pregovora i kasnog dogovora o VFO-u; budući da je kao posljedica toga provedba operativnih programa započela sporo, utječući time na provedbu politike na terenu;

F.  budući da su utvrđene zajedničke odredbe za svih pet europskih strukturnih i investicijskih fondova, čime se jačaju odnosi među njima;

G.  budući da se kohezijska politika trenutačno suočava s mnogim političkim i gospodarskim izazovima koji proizlaze iz financijske krize, što je dovelo do smanjenja javnih ulaganja u mnogim državama članicama, čime su europski strukturni i investicijski fondovi i sufinanciranje koje provode države članice postali glavni alat za javno ulaganje u mnogim državama članicama, te koji proizlaze iz migracijske krize;

H.  budući da je u programskom razdoblju 2014. – 2020. kohezijska politika poprimila usredotočeniji politički pristup kroz tematsku koncentraciju i podupirući prioritete i ciljeve Unije;

I.  budući da su europski strukturni i investicijski fondovi u aktualnom razdoblju financiranja više usmjereni na rezultate i utemeljeni na ulagačkom okruženju koje omogućuje veću učinkovitost;

J.  budući da mora postojati jače usklađivanje ulaganja u okviru kohezijske politike s prioritetima strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast te s europskim semestrom;

K.  budući da je Radna skupina za bolju provedbu pomogla smanjiti uska grla i kašnjenja u dodjeli sredstava;

Dijeljenje rezultata, komunikacija i vidljivost

1.  napominje da Europa prolazi kroz tešku fazu u ekonomskom i političkom smislu, tako da je učinkovita investicijska politika koja je usmjerena na gospodarski rast i zapošljavanje, bliska građanima i primjerenija specifičnim teritorijalnim osobitostima potrebnija nego ikad, a njome bi trebalo tražiti rješenja i za nezaposlenost i socijalnu nejednakost u Uniji, čime bi se stvorila europska dodana vrijednost; smatra da EU mora provesti postupak prilagodbe radi ispunjavanja zahtjeva utvrđenih u članku 9. UFEU-a kako bi vratio povjerenje svojih građana;

2.  napominje da je kohezijska politika tijekom razdoblja od 2014. do 2020. temeljito izmijenjena, što sada zahtijeva promjenu mentaliteta i metoda rada na svim razinama upravljanja, uključujući horizontalnu koordinaciju i uključenost dionika te, u što većoj mjeri, lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (CLLD); ističe da se često zanemaruju nedavne napredne reforme koje služe kao primjer i da se kohezijska politika još uvijek često smatra tradicionalnom politikom rashoda, a ne razvojnom i investicijskom politikom koja daje vidljive rezultate;

3.  smatra da bi se osnovna komunikacija o projektima kohezijske politike trebala usmjeriti na europsku dodanu vrijednost, solidarnost i vidljivost uspješnih modela, istodobno naglašavajući važnost razmjene primjera dobre prakse i učenja iz projekata koji ne uspiju ostvariti svoje ciljeve; ustraje na tome da bi se komunikacija o temi europskih strukturnih i investicijskih fondova trebala modernizirati i pojačati; naglašava potrebu da se utvrde i primijene novi alati za komunikaciju o rezultatima kohezijske politike; smatra da je u okviru stalnog nastojanja da se stvaraju i ažuriraju baze podataka nužno ulagati u regionalno prikupljanje informacija i podataka, uzimajući u obzir lokalne i regionalne potrebe, specifičnosti i prioritete, kao što je slučaj s već postojećom platformom S3, čime bi se zainteresiranoj javnosti omogućilo da učinkovito provjerava europsku dodanu vrijednost projekata;

4.  ističe činjenicu da se, u cilju poboljšanja komunikacije o europskim strukturnim i investicijskim fondovima i njihove vidljivosti, veći naglasak mora staviti na sudjelovanje dionika i primatelja te na uključivanje građana u osmišljavanje i provedbu kohezijsku politiku na smislen način; osim toga, potiče Komisiju, države članice, regije i gradove da više komuniciraju o postignućima kohezijske politike i izvučenim poukama te da predstave koordinirani i ciljani akcijski plan;

Tematska koncentracija

5.  pozdravlja tematsku koncentraciju jer se pokazala kao koristan alat za stvaranje usredotočene politike i veću učinkovitost u odnosu na prioritete EU-a i strategiju Europa 2020., poboljšavanjem postupka pretvorbe znanja u inovacije, radna mjesta i rast; zato poziva države članice i tijela regionalne i lokalne uprave da donesu jasne odluke o investicijskim prioritetima i da odabiru projekte na temelju prioriteta određenih za fondove ESI te da primjenjuju racionalne i učinkovite procese provedbe;

6.  napominje da analiza tematske koncentracije treba upućivati na to kako strateški izbori država članica i raspodjela resursa prema tematskim ciljevima zadovoljavaju posebne potrebe teritorija; žali što je taj aspekt manje očit u Izvješću Komisije o provedbi članka 16.;

7.  smatra da treba učinkovitije obznanjivati rezultate i koristi od kohezijske politike, i to ne samo radi vraćanja povjerenja u europski projekt;

8.  ustraje na tome da bi kohezijska politika trebala i dalje imati tematski naglasak, uz istodobno omogućivanje stupnja fleksibilnosti dovoljnog da se u obzir uzmu specifične potrebe svake regije, a posebno specifične potrebe manje razvijenih regija, kao što je predviđeno propisima; poziva na daljnje ulaganje iz strukturnih i investicijskih fondova u tranzicijske regije kako bi se očuvali učinci već provedenih mjera i napora;

9.  posebice ističe da bi se trebale uzeti u obzir okolnosti u urbanim ili ruralnim regijama, takozvanim „regijama koje zaostaju”, regijama u tranziciji i regijama s trajnim prirodnim ili geografskim ograničenjima, te razviti odgovarajuće politike potpore za razvoj tih područja koja bez kohezijske politike možda ne bi mogla dostići razvijenije regije; poziva Komisiju da u suradnji s lokalnim tijelima i velegradskim područjima kao jezgrama rasta EU-a prati i razvija strategije za provedbu plana za gradove; u tom kontekstu podsjeća da je državama članicama i regijama važno osigurati dovoljnu fleksibilnost kako bi podržale nove izazove u području politika, kao što je imigracija, (istodobno imajući na umu izvorne te i dalje relevantne ciljeve kohezijske politike i posebne potrebe regija), kao i općeprihvaćenu digitalnu dimenziju kohezijske politike (uključujući pitanja u vezi s IKT-om i pristupom širokopojasnom internetu, koja su povezana s dovršenjem uspostave jedinstvenog digitalnog tržišta); skreće pozornost na strategiju za energetsku uniju, strategiju za kružnu ekonomiju i obveze EU-a u okviru Sporazuma o klimi iz Pariza jer europski strukturni i investicijski fondovi imaju važnu ulogu u njihovoj provedbi;

10.  smatra da više pozornosti treba posvetiti subregionalnim područjima sa znatnom količinom nakupljenih izazova koji se često otkrivaju u izoliranim područjima siromaštva, odvojenim zajednicama i zanemarenim gradskim četvrtima u kojima su prekomjerno zastupljene marginalizrane skupine, kao što su Romi;

11.  podržava postupan prelazak s naglaska na projekte povezane s infrastrukturom na naglasak na poticanje gospodarstva znanja, inovacija i socijalne uključenosti te na izgradnju kapaciteta i osnaživanje dionika, uključujući dionike iz civilnog društva, u kohezijskoj politici, uz istodobno uvažavanje specifičnosti manje razvijenih regija kojima je još uvijek potrebna podrška na području razvoja infrastrukture i u kojima rješenja temeljena na tržištu nisu uvijek izvediva, također uzimajući u obzir da treba postojati fleksibilnost kako bi svaka država članica mogla ulagati u skladu sa svojim prioritetima utvrđenima u sporazumima o partnerstvu radi promicanja vlastitog gospodarskog, socijalnog i teritorijalnog razvoja;

12.  smatra da se europski strukturni i investicijski fondovi (fondovi ESI), a osobito uključujući programe Europske teritorijalne suradnje, moraju koristiti za stvaranje radnih mjesta i poboljšanje njihove kvalitete te za kvalitetne sustave cjeloživotnog učenja i strukovne izobrazbe ili prekvalifikacije, uključujući školsku infrastrukturu, kako bi se radnicima omogućilo da se u dobrim uvjetima prilagode promjenama u svijetu rada, kako bi se potaknuli održiv rast, konkurentnost, razvoj i zajednički prosperitet čija je svrha stvoriti socijalno pravednu, održivu i uključivu Europu, a istovremeno staviti naglasak na najslabije razvijena područja i sektore sa strukturnim problemima, podržati najranjivije i najizloženije skupine u društvu, a posebno mlade (u kombinaciji s programima kao što je Erasmus+) i one s najnižim kvalifikacijama, te promicati veću zaposlenost kroz kružnu ekonomiju i spriječiti rano napuštanje školovanja; skreće pozornost na činjenicu da je Europski socijalni fond (ESF) instrument kojim se podržava provedba politika od javnog interesa;

13.  izražava zabrinutost zbog nezaposlenosti, a posebno mladih i žena, kao i nezaposlenosti u ruralnim područjima, koja usprkos svim naporima ostaje vrlo visoka u mnogim državama članicama te smatra da kohezijska politika mora dati odgovore i na ta pitanja; preporučuje Komisiji da posveti veću pozornost učinku kohezijske politike na promicanje zapošljavanja i smanjenje nezaposlenosti; u tom kontekstu prima na znanje da je Inicijativa za zapošljavanje mladih (YEI) integrirana u 34 programa ESF-a u 20 država članica koje zadovoljavaju kriterije i da će to omogućiti mladim nezaposlenim osobama da iskoriste sredstva u okviru te inicijative za poboljšanje svojih vještina i kvalifikacija; međutim, zabrinut je zbog odgađanja početka primjene inicijative YEI i zbog načina na koji se Jamstvo za mlade provodi u nekim regijama; potiče države članice da pojačaju svoje napore kako bi brzo i uspješno postigle konkretne i opipljive učinke uloženih sredstava, osobito u odnosu na sredstva koja su stavljena na raspolaganju u obliku predujmova, i ispravnu provedbu inicijative YEI te da mladim radnicima osiguraju pristojne uvjete rada; posebno poziva da se pri korištenju fondova ESI za zadovoljavanje potreba za izobrazbom vodi računa o stvarnim potrebama poslovne zajednice kako bi se stvorile prave prilike za zapošljavanje i postigla dugoročna zaposlenost; smatra da borba protiv nezaposlenosti mladih, socijalne isključenosti i budućih demografskih izazova s kojima se Europa suočava danas i suočavat će se u srednjoročnoj budućnosti trebaju biti glavna područja na koja kohezijska politika treba biti usredotočena; poziva da se Jamstvo za mlade nastavi i nakon 2016. kako bi se održali napori u borbi protiv nezaposlenosti mladih te da ga se istovremeno podvrgne temeljitoj operativnoj analizi sa svrhom ispravaka koji su potrebni da bi program bio učinkovitiji;

14.  ozbiljno je zabrinut zbog toga što Komisija u slučaju programa Jamstvo za mlade, za koji će se u razdoblju 2014. – 2020. ukupno izdvojiti 12,7 milijarde EUR iz ESF-a i posebne inicijative YEI i koji se zahvaljujući tim sredstvima već sada smatra pokretačem napora da se potakne zapošljavanje mladih, nije provela analizu troškova i koristi kao standardni postupak za sve velike inicijative Komisije; prema tome, primjećuje nedostatak informacija o potencijalnom ukupnom trošku provedbe jamstva diljem EU-a i postojanje rizika, kako je istaknuo Europski revizorski sud, da ukupna izdvojena sredstva za taj program možda neće biti dovoljna;

15.  naglašava važnost komunikacije, a osobito digitalne komunikacije, zahvaljujući kojoj informacije o potencijalnoj pomoći u pronalaženju programa obuke, stažiranja ili posla sufinanciranih sredstvima EU-a mogu doprijeti do najvećeg broja mladih ljudi; poziva na bolju komunikaciju radi promicanja portala kao što su DROP’PIN i EURES i radi povećanja mogućnosti za mlade da budu mobilni na unutarnjem tržištu, što se smatra najvećim neiskorištenim potencijalom u borbi protiv nezaposlenosti u EU-u;

16.  poziva Komisiju da se pobrine za to da pri provedbi projekata koji su primili potporu iz fondova ESI države članice poštuju Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, uključujući cilj da se kod osoba s invaliditetom podrži prijelaz s institucionalnog smještaja na stanovanje u zajednici;

17.  podsjeća da je dovršetak osnovne mreže TEN-T prioritet europske prometne politike te da su fondovi ESI veoma važni za provedbu tog projekta; ističe da je potrebno iskoristiti potencijal fondova ESI kako bi se potencijal osnovne i sveobuhvatne mreže TEN-T povezao s regionalnom i lokalnom prometnom infrastrukturom; prepoznaje važnost Kohezijskog fonda za unapređivanje infrastrukture i povezivosti u Europi te ustraje u tome da se taj fond zadrži u novom financijskom okviru za razdoblje poslije 2020.;

18.  ističe da bi multimodalnost prometa trebala biti važan čimbenik u ocjenjivanju infrastrukturnih projekata koji se financiraju u okviru fondova ESI, međutim, ona ne bi smjela biti jedini kriterij za ocjenjivanje predloženih projekata, posebno u slučaju država članica s velikim investicijskim potrebama u području prometne infrastrukture;

19.  ističe da je potrebno očuvati tradicionalna zanimanja, uključujući tradiciju obrta i povezane vještine, te uspostaviti strategije za poticanje rasta poduzetništva u području tradicionalnih obrta kako bi se očuvao kulturni identitet sektora tradicionalnog obrtništva; skreće pozornost na to da je važno podupirati rad povezan sa stručnim osposobljavanjem te mobilnost mladih obrtnika i obrtnica;

Ex ante uvjeti

20.  ističe da je učinkovito praćenje ex ante uvjeta potrebno kako bi se zabilježili napori i postignuća; smatra da su ex ante uvjeti, posebice onaj o istraživačkim i inovacijskim strategijama za pametnu specijalizaciju (RIS3), dokazali svoju korisnost, te predlaže da se i dalje poboljšavaju; naglašava da više pažnje treba posvetiti jačanju mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća;

21.  skreće pozornost na činjenicu da znatan udio ex ante uvjeta još nije ispunjen; stoga poziva na analizu trenutačne situacije i donošenje ciljanih mjera u cilju rješavanja tog problema bez ugrožavanja optimalnog iskorištavanja fondova ili smanjenja učinkovitosti kohezijske politike;

Planiranje proračuna na temelju uspješnosti

22.  naglašava da su regulatorni okvir za razdoblje 2014. – 2020. i sporazumi o partnerstvu doveli do snažnog usmjerenja na rezultate u kohezijskim programima i da taj pristup može biti primjer i za druge dijelove rashoda proračuna EU-a; pozdravlja uvođenje zajedničkih pokazatelja koji bi omogućili mjerenje rezultata i njihovo uspoređivanje sa standardom; smatra da se rad na pokazateljima mora nastaviti kako bi se poboljšao dokaz o financiranju sredstvima iz fondova ESI i optimizirao odabir projekata;

23.  ističe da je važna novina bila uvođenje tematske koncentracije, pri čemu su ulaganja usmjerena na specifične ciljeve i prioritete koji odgovaraju pokazateljima uspješnosti i ciljevima posebno dogovorenima za sve teme;

24.  podsjeća da je za svaku državu članicu uvedena pričuva za uspješnost koja se sastoji od 6 % sredstava dodijeljenih europskim strukturnim i investicijskim fondovima; podsjeća da će se, na temelju nacionalnih izvješća iz 2017. godine i pregleda uspješnosti 2019., pričuva dodijeliti samo za programe i prioritete čije su ključne etape ostvarene; poziva na fleksibilnost u pokretanju novih obveza iz pričuve za uspješnost nakon što programi u predstojećim godinama ostvare svoje ciljeve i ključne etape; poziva Komisiju da ocijeni donosi li stvarno pričuva za uspješnost dodanu vrijednost ili je prouzročila dodatnu birokraciju;

Europski semestar

25.  konstatira da su države članice tijekom postupka programiranja ustanovile da je više od dvije trećine preporuka po državama članicama donesenih u 2014. povezano s ulaganjima iz kohezijske politike i pozdravlja činjenicu da su to uzele u obzir pri utvrđivanju svojih programskih prioriteta; priznaje da bi u skoroj budućnosti preporuke po državama članicama mogle potaknuti izmjene programa u okviru fondova ESI, osiguravajući potporu strukturnim reformama u državama članicama; ističe da preporuke po državama članicama i nacionalni programi reformi predstavljaju jasnu vezu između fondova ESI i postupaka Europskog semestra;

26.  ističe da je važno uspostaviti uravnoteženu poveznicu između kohezijske politike i Europskog semestra jer su obje stavke usmjerene na postizanje istih ciljeva u okviru strategije Europa 2020., a pritom ne dovesti u pitanje postizanje ciljeva socijalne, gospodarske i teritorijalne kohezije utvrđenih Ugovorima u nastojanju da se smanje razlike; smatra da trebamo ponovno razmisliti o razlozima obustave fondova ESI u slučaju odstupanja od ciljeva Europskog semestra jer bi to moglo biti kontraproduktivno za poticanje rasta i stvaranje radnih mjesta;

Sinergije i financijski instrumenti

27.  napominje da regulatorni okvir za europske strukturne i investicijske fondove za razdoblje 2014. – 2020. podržava financijske instrumente; međutim, ističe da je upotreba bespovratnih sredstava i dalje neophodna; primjećuje postojanje naglaska na postupnom pomaku s bespovratnih sredstava na zajmove i jamstva; naglašava da je ovaj trend osnažen Planom ulaganja za Europu i novoosnovanim Europskim fondom za strateška ulaganja (EFSU); također napominje da se upotreba pristupa financiranja iz više fondova i dalje čini teškom; uzimajući u obzir složenost takvih instrumenata, ističe ključnu važnost prikladne potpore lokalnim i regionalnim institucijama u osposobljavanju službenika odgovornih za upravljanje tim instrumentima; ističe da bi financijski instrumenti mogli ponuditi rješenja za učinkovitije korištenje proračuna EU-a tako što bi zajedno s bespovratnim sredstvima doprinijeli privlačenju investicija za poticanje gospodarskog rasta i otvaranje održivih radnih mjesta;

28.  ističe da EFSU, koji se prikazuje kao primjer uspjeha kada je u pitanju brza provedba i rezultati u obliku postojećih operacija usprkos znatnim nedostacima, kao što su manjak dodatnosti, ima svoju zasebnu namjenu; u tom kontekstu traži od Komisije da iznese konkretne podatke o učinku EFSU-a u smislu rasta i zapošljavanja te da nakon ocjene predstavi poučne točke koje bi poboljšale uspješnost korištenja fondova ESI u novom programskom razdoblju od 2021. nadalje; uz mišljenje Europskog revizorskog suda br. 2/2016.(14), traži da se analizira kako je EFSU doprinio ciljevima fondova ESI i što je EFSU ostvario u odnosu na svoje zadane prioritete;

29.  napominje, međutim, da nedostaju dokazi o ishodima i rezultatima financijskih instrumenata i da su ti instrumenti slabo povezani s najvažnijim ciljevima i prioritetima EU-a;

30.  napominje da Izvješće Komisije o provedbi članka 16. daje malo informacija o koordinaciji i sinergijama među različitim programima i s instrumentima drugih područja politike, a posebno da u njemu nisu uvijek prikazani pouzdani podaci o očekivanim rezultatima programa ESF i YEI; ističe da je postojanje zajedničke uredbe za pet europskih strukturnih i investicijskih fondova povećalo sinergiju među njima, pa tako i u drugom stupu zajedničke poljoprivredne politike; uvjeren je da sinergije s drugim politikama i instrumentima, uključujući EFSU i druge financijske instrumente, treba poboljšati kako bi se maksimalno povećao učinak ulaganja; naglašava da se pravila o državnim potporama odnose na fondove ESI, ali ne na EFSU i Obzor 2020., i da to uzrokuje probleme u pogledu povećanja razine sinergije među fondovima, programima i instrumentima; naglašava činjenicu da za jamčenje potrebne komplementarnosti i sinergije između EFSU-a, financijskih instrumenata te europskih strukturnih i investicijskih fondova pitanje pravila o državnim potporama treba dalje ispitati kako bi ih se u skladu s tim pojasnilo, pojednostavnilo i prilagodilo; poziva Komisiju da predstavi sveobuhvatne smjernice za upravljačka tijela o kombiniranju EFSU-a s instrumentima podijeljenog i izravnog upravljanja, uključujući fonodve ESI, Instrument za povezivanje Europe i program Obzor 2020.;

31.  zalaže se za daljnju uravnoteženu upotrebu financijskih instrumenata ako donose dodanu vrijednost i ako ne dovode u pitanje tradicionalnu potporu iz kohezijske politike; međutim, naglašava da do toga treba doći tek nakon detaljne procjene doprinosa financijskih instrumenata ciljevima kohezijske politike; ističe da sve regije moraju zadržati raznolik spektar izvora financiranja, dok subvencije u određenim sketorima ostaju naprikladniji instrument za postizanje ciljeva rasta i zaposlenosti; traži od Komisije da osmisli poticaje kojima bi se zajamčila potpuna informiranost upravljačkih tijela o mogućnostima uporabe financijskih instrumenata i o opsegu njihove primjene te da analizira troškove upravljanja bespovratnim sredstvima i povratnom pomoći provedenima u programima podijeljenog i centraliziranog upravljanja; ističe da su jasna, dosljedna i usredotočena pravila o financijskim instrumentima za pojednostavljivanje postupka pripreme i provedbe za upravitelje fondova i korisnike ključna za poboljšanje njihove učinkovite provedbe; skreće pozornost na predstojeće izvješće ovlastitoj inicijativi Odbora za regionalni razvoj naslovljeno „Prava kombinacija financiranja za europske regije: uravnotežena primjena financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava u kohezijskoj politici EU-a” (2016/2302(INI));

Pojednostavnjenje

32.  napominje da je jedan od glavnih ciljeva za programsko razdoblje od 2014. do 2020. pojednostavnjenje za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova i prihvaća da je pojednostavnjenje jedan od ključnih čimbenika za bolji pristup financiranju;

33.  pozdravlja činjenicu da sadašnji modernizirani regulatorni okvir fondova ESI pruža nove mogućnosti za pojednostavnjenje u pogledu zajedničkih pravila prihvatljivosti, pojednostavnjenih mogućnosti financiranja i e-upravljanja; međutim, žali što Izvješće Europske komisije o provedbi članka 16. stavka 3. Uredbe o zajedničkim odredbama ne uključuje nikakve posebne informacije o upotrebi pojednostavnjenih mogućnosti financiranja (SCO); naglašava da postoji potreba za ulaganjem daljnjih napora u razvoj punog potencijala pojednostavnjenih mogućnosti financiranja u pogledu smanjenja administrativnog opterećenja; napominje da su i dalje potrebne znatne mjere pojednostavnjenja za korisnike i upravljačka tijela, usmjerene na javnu nabavu, upravljanje projektima i revizije tijekom i nakon operacija;

34.  poziva Komisiju da na temelju dokaza o rezultatima iz razdoblja 2007. – 2013. i od početka novog razdoblja od 2014. provede aktualnu procjenu administrativnoga opterećenja koja bi posebno obuhvaćala komponente kao što su vrijeme, trošak i papirologija kod financijskih sredstva EU-a u obliku bespovratnih sredstava te financijskih instrumenata;

35.  preporučuje da u budućem programskom razdoblju koje će započeti 2021. sve razine upravljanja budu usmjerene prema sustavu jedinstvene revizije tako da se uklone dvostruke provjere na raznim razinama vlade; potiče Komisiju da pojasni raspon i pravni status postojećih smjernica o europskim strukturnim i investicijskim fondovima, kao i da u bliskoj suradnji s upravljačkim tijelima i svim relevantnim revizorskim tijelima razvije zajedničko tumačenje pitanja proizašlih iz revizije; ponovno ističe da postoji potreba za daljnjim koracima u pojednostavnjenju, a osobito u programima usmjerenima na mlade, među ostalim uvođenjem veće proporcionalnosti u provjere; pozdravlja prve rezultate rada skupine na visokoj razini nezavisnih stručnjaka za pojednostavnjenje administracije, koju je osnovala Komisija;

36.  preporučuje uvođenje standardnih procedura pripreme operativnih programa i procedura upravljanja, osobito za brojne programe teritorijalne suradnje;

Administrativni kapacitet

37.  napominje da države članice imaju različite administrativne kulture i razine uspješnosti u svojim okvirima politike, a da ex ante uvjeti trebaju pomoći da se te razlike nadiđu; naglašava da je potreba za jačanjem administrativnih kapaciteta prioritet u kontekstu provedbe kohezijske politike i Europskog semestra, posebno u državama članicama s niskom apsorpcijom sredstava; konstatira da je državama članicama, regijama i lokalitetima potrebno pružati tehničku, stručnu i praktičnu potporu tijekom prijavljivanja za financiranje; pohvaljuje učinak mehanizma JASPERS i ponavlja da slabo investicijsko planiranje dovodi do velikih kašnjenja u pogledu dovršetka projekata te do neučinkovitog korištenja financijskih sredstava;

38.  ističe da su sporo započinjanje nekih programa, nedostatak upravljačkih sposobnosti za složene projekte, kašnjenja zabilježena prilikom finalizacije projekata, administrativno opterećenje u državama članicama, prekomjerna regulacija i greške u postupcima javne nabave glavne prepreke u primjeni kohezijske politike; smatra neophodnim identificirati i pojednostaviti nepotrebno kompleksne procese i postupke u podijeljenom upravljanju koji stvaraju dodatno opterećenje za tijela i korisnike; ističe da je administrativni kapacitet potrebno stalno poboljšavati, pratiti i jačati; stoga smatra da je u tom pogledu potrebno iskoristiti funkcionalna i fleksibilna rješenja e-uprave, kao i bolju informiranost i koordinaciju među državama članicama; osim toga, ističe potrebu za većim usredotočenjem na osposobljavanje administracije;

39.  ističe da prilagođeni regulatorni okviri, uvjeti i rješenja (kao što je mehanizam razmjene Taiex Regio Peer 2 Peer među različitim regijama) namijenjeni pojednostavljenju mogu učinkovitije odgovoriti na potrebe i izazove s kojima se suočavaju različite regije kada je u pitanju administrativni kapacitet;

Europska teritorijalna suradnja

40.  ističe europsku dodanu vrijednost europske teritorijalne suradnje (ETS), osobito u smanjivanju razlika između pograničnih regija, koja bi se trebala odraziti u povećanoj razini odobrenih sredstava za ovaj cilj kohezijske politike, koji bi se trebao uvesti što je prije moguće; istovremeno poziva države članice da pripreme potrebna sredstva za sufinanciranje; ističe potrebu da se taj instrument očuva kao jedan od temeljnih elemenata kohezijske politike nakon 2020.;

41.  ističe važnost makroregionalnih strategija kao instrumenata koji su se pokazali korisnima za razvoj teritorijalne suradnje i gospodarski razvoj uključenih teritorija; podsjeća na odlučujuću ulogu lokalnih i regionalnih vlasti za uspjeh inicijativa predviđenih tim strategijama;

42.  preporučuje pojačanu uporabu izmijenjenog i proširenog pravnog instrumenta EGTS (Europska grupacija za teritorijalnu suradnju) kao pravne osnove za teritorijalnu suradnju;

43.  predlaže uspostavu stalne veze između RIS3 i međuregionalne suradnje na razini cijelog EU-a, po mogućnosti u obliku stalnog elementa programa INTERREG;

44.  naglašava da koncept usmjerenosti na rezultate iziskuje da se programima INTERREGA zajamči visokokvalitetna suradnja na razini projekta i prilagodba metoda i kriterija evaluacije kako bi se u obzir uzela specifična priroda svakog programa; poziva Komisiju, države članice i upravljačka tijela da surađuju i razmjenjuju informacije i dobre prakse kako bi se zajamčila što učinkovitija provedba i usmjerenost na rezultate, uzimajući u obzir posebnosti europske teritorijalne suradnje;

45.  naglašava potencijal korištenja financijskim instrumentima programa INTERREG koji, kao dopuna bespovratnim sredstvima, pomažu u pružanju podrške malim i srednjim poduzećima te razvijanju istraživanja i inovacija povećanjem ulaganja, otvaranjem novih radnih mjesta, omogućavanjem boljih rezultata i jačanjem učinkovitosti projekata;

46.  žali zbog niske razine javne osviještenosti i nedovoljne vidljivosti programa europske teritorijalne suradnje te poziva na učinkovitiju komunikaciju o postignućima završenih projekata; poziva Komisiju, države članice i upravljačka tijela da uspostave mehanizme i opsežne institucionalizirane platforme za suradnju kako bi se zajamčila bolja vidljivost i podizanje razine osviještenosti; poziva Komisiju da utvrdi dosadašnja postignuća programa i projekata europske teritorijalne suradnje;

Načelo partnerstva i upravljanje na više razina

47.  pozdravlja kodeks ponašanja dogovoren tijekom pregovora o tekućem financijskom razdoblju kojim su određeni minimalni standardi za partnerstvo koje dobro funkcionira; primjećuje da je kodeksom poboljšana provedba načela partnerstva u većini država članica, no izražava žaljenje što su mnoge države članice centralizirale velike dijelove pregovora i provedbe sporazuma o partnerstvu i operativnih programa; ističe potrebu za aktivnim uključivanjem regionalnih i lokalnih vlasti i drugih dionika u sve faze i stoga poziva da se u budućnosti zajamči njihova stvarna uključenost u postupak pregovora i provedbe s obzirom na strukture specifične za svaku državu članicu; smatra da su prekomjerna centralizacija i nedostatak povjerenja također imali ulogu u usporavanju provedbe fondova ESI, pri čemu su neke države članice i upravljačka tijela manje voljni prepustiti veću odgovornost za upravljanje fondovima EU-a lokalnim i regionalnim vlastima;

48.  naglašava da je potrebno pojašnjenje Komisije o uspješnosti država članica i regija u pogledu načela iz članka 5. Uredbe o zajedničkim odredbama, s naglaskom na tome kako se vladu može potaknuti da u potpunosti primjenjuje načelo partnerstva; naglašava da je zajednička odgovornost preduvjet za snažnije priznanje kohezijske politike EU-a;

49.  podržava novi pristup Komisije koji se temelji na formiranju posebnih radnih grupa, odnosno projektnih timova namijenjenih boljem upravljanju fondovima ESI u državama članicama, te poziva na daljnji razvoj takvog pristupa;

50.  naglašava da buduća kohezijska politika mora obuhvaćati mjere potpore da se izbjeglice uspješno integrira na tržište rada EU-a, čime bi se promicao gospodarski rast i pomoglo da se općenito zajamči sigurnost u EU-u;

Buduća kohezijska politika

51.  naglašava da fondovi ESI doprinose BDP-u, stvaranju radnih mjesta i rastu u državama članicama, što su vrlo važni elementi koje treba uzeti u obzir u Sedmom izvješću o koheziji koje se očekuje u 2017.; nadalje ističe da znatna ulaganja u manje razvijene regije također doprinose BDP-u u razvijenijim državama članicama; smatra da bi, ako vlada Ujedinjene Kraljevine podnese službeni zahtjev u skladu s člankom 50. UEU-a, Sedmo izvješće o koheziji trebalo uzeti u obzir i moguće učinke „Brexita” na strukturnu politiku;

52.  smatra da BDP možda nije jedini legitiman pokazatelj za osiguravanje pravedne raspodjele sredstava i da prilikom odlučivanja o budućoj raspodjeli treba uzeti u obzir specifične teritorijalne potrebe i važnost dogovorenih prioriteta programa za razvoj programskih područja; smatra važnim da se u budućnosti razmotri uvođenje i novih dinamičkih pokazatelja koji bi bili nadopuna BDP-u; konstatira da se mnoge regije u Europi suočavaju s visokim stopama nezaposlenosti i smanjenjem broja stanovnika; poziva Komisiju da razmotri izradu i uvođenje „demografskog pokazatelja”;

53.  podsjeća na to da se znatan iznos javnih ulaganja ostvaruje na lokalnoj i regionalnoj razini; naglašava da Europski sustav računa (ESA) ne smije ograničavati mogućnost lokalnim i regionalnim vlastima da se upuštaju u potrebna ulaganja jer bi to spriječilo države članice da sufinanciraju projekte koji ispunjavaju kriterije za strukturne fondove i tako im onemogućilo da se koriste ovim važnim izvorom financiranja pri traženju izlaza iz gospodarske krize i ponovnom pokretanju rasta i zapošljavanja; snažno potiče Komisiju da ponovno ocijeni pristup ESA-e na strogo godišnjoj osnovi kako bi se na javne troškove koje se financira fondovima ESI gledalo kao na kapitalna ulaganja, a ne kao na isključivo dugove ili operativne troškove;

54.  podsjeća da bi se europska teritorijalna suradnja (ETS), koja služi širem načelu teritorijalne kohezije, uvedenom Ugovorom iz Lisabona, mogla poboljšati; stoga potiče sve dionike koji su uključeni u pregovore o budućoj politici do ojačaju tu dimenziju teritorijalne kohezije; poziva Komisiju da u Sedmom izvješću o koheziji prida odgovarajući značaj ETS-u;

55.  smatra da se tematska koncentracija mora zadržati i u budućnosti jer je dokazala svoju održivost; očekuje da će Komisija iznijeti pregled dostignuća nastalih zbog tematske koncentracije u kohezijskoj politici;

56.  uvjeren je da se buduća kohezijska politika usmjerena na uspješnost mora temeljiti na podacima i pokazateljima kojima se na odgovarajući način mogu izmjeriti ostvareni napori, ishodi i učinci, kao i na iskustvima u tom području na regionalnoj i lokalnoj razini (proračun koji se temelji na uspješnosti, ex ante uvjeti i tematska koncentracija) jer to lokalnim i regionalnim vlastima, uključujući one koji dosad nisu pokušali primijeniti ovaj pristup, daje jasne praktične smjernice u pogledu provedbe njezinih načela;

57.  naglašava da će u budućnosti trebati brže iskorištavati raspoloživa sredstva, uz uravnoteženiji rast troškova tijekom programskog razdoblja, kako bi se između ostalog izbjegla česta primjena „retrospektivnih” projekata čija je svrha često izbjeći automatski opoziv na kraju programskog razdoblja; zauzima stajalište da će provedba operativnih programa u sljedećem financijskom razdoblju od 2021. moći brže započeti nakon usvajanja Opće uredbe kao i uredbi o fondovima jer će države članice već imati iskustvo u politici usmjerenoj na uspješnost nakon napora uloženih u kohezijsku politiku u razdoblju 2014. – 2020.; u tom pogledu ističe da države članice trebaju izbjeći kašnjenja u imenovanju upravljačkih tijela za operativne programe;

58.  ustraje na tome da bi se zakonodavni postupak za donošenje novog VFO-a trebao okončati do kraja 2018. kako bi se regulatorni okvir za buduću kohezijsku politiku nakon toga mogao brzo donijeti i stupiti na snagu bez odgode 1. siječnja 2021.;

59.  smatra da se kohezijska politika i dalje treba provoditi u svim državama člancima i u svim europskim regijama te da je pojednostavnjenje pristupa fondovima EU-a osnovni preduvjet za budući uspjeh te politike;

60.  smatra da duh inovacije i pametne specijalizacije, uz održivi razvoj, mora i dalje biti važan pokretač kohezijske politike; naglašava da pametna specijalizacija treba biti vodeći mehanizam za buduću kohezijsku politiku;

61.  ističe da postoji znatan rizik nakupljanja zahtjeva za plaćanje pod naslovom 1b u drugoj polovici trenutačnog VFO-a i poziva da se do kraja trenutačnog programskog razdoblja na godišnjoj razini na raspolaganje stavljaju dostatna odobrena sredstva za plaćanja kako bi se spriječilo ponovno gomilanje nepodmirenih računa; ističe da u tu svrhu tri institucije EU-a trebaju razviti i dogovoriti novi zajednički plan plaćanja za razdoblje od 2016. do 2020. kojim bi se trebala pružiti jasna strategija za podmirenje svih plaćanja do kraja trenutačnog VFO-a;

62.  predlaže Komisiji da analizira stvarni učinak ulaganja europskih strukturnih i investicijskih fondova tijekom prethodnog financijskog razdoblja i u kolikom su opsegu postignuti europski ciljevi s pomoću uloženih sredstava te da donese zaključke u odnosu na pozitivna i negativna iskustva kao polazište za određivanje dodane vrijednosti postupka ulaganja;

o
o   o

63.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Odboru regija, vladama i nacionalnim i regionalnim parlamentima država članica.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 289.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 470.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 487.
(5) SL L 347, 20.12.2013., str. 259.
(6) SL L 347, 20.12.2013., str. 303.
(7) SL L 149, 20.5.2014., str. 1.
(8) SL L 169, 1.7.2015., str. 1.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0217.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0311.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0419.
(12) SL C 303, 19.8.2016., str. 94.
(13) SL C 313, 22.9.2015., str. 31
(14) Mišljenje Europskog revizorskog suda br. 2/2016. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredbi (EU) br. 1316/2013 i 2015/1017 i popratnoj evaluaciji Komisije u skladu s člankom 18. stavkom 2. Uredbe (EU) 2015/1017.


Strategija zrakoplovstva za Europu
PDF 453kWORD 66k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o strategiji zrakoplovstva za Europu (2016/2062(INI))
P8_TA(2017)0054A8-0021/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. prosinca 2015. naslovljenu „Strategija zrakoplovstva za Europu” (COM(2015)0598),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 4. stavak 2. točku (g) i članak 16. te glave VI. i X.,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. srpnja 2016. o strategiji zrakoplovstva za Europu(1),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „Smjernice o državnim potporama zračnim lukama i zračnim prijevoznicima”(3),

–  uzimajući u obzir Obavijest Komisije o pojmu državne potpore u skladu s člankom 107. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije(4),

–  uzimajući u obzir nacrt Uredbe Komisije (EU) o izmjeni Uredbe (EU) br. 651/2014 o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora(5),

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije od 7. prosinca 2015. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2015)0613),

–  uzimajući u obzir zaključke konferencije na visokoj razini „Socijalni program za promet” održane 4. lipnja 2015. u Bruxellesu(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2016. o posebnoj situaciji otoka(7),

–  uzimajući u obzir rezultate 39. zasjedanja Skupštine ICAO-a (Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva) 2016. godine,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 551/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o organizaciji i korištenju zračnog prostora u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o zračnom prostoru),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenoga 2015. o zrakoplovstvu(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. listopada 2015. o dodjeli potrebnog radiofrekvencijskog pojasa u okviru Svjetske radiokomunikacijske konferencije, koja će se održati u Ženevi od 2. do 27. studenoga 2015. (WRC-15), za podršku budućem razvoju satelitske tehnologije u cilju uspostave sustava za globalno praćenje letova(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2011. o međunarodnim sporazumima o zračnom prometu u okviru Ugovora iz Lisabona(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. travnja 2007. o uspostavljanju Europskog zajedničkog zračnog prostora(11),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2014. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o provedbi jedinstvenog europskog neba (preinaka)(12),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2014. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 216/2008 na području zračnih luka, upravljanja zračnim prometom i letačkih navigacijskih usluga(13),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 261/2004 o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku i Uredbe (EZ) br. 2027/97 o odgovornosti zračnih prijevoznika u pogledu zračnog prijevoza putnika i njihove prtljage(14),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 12. prosinca 2012. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima dodjele slotova u zračnim lukama EU-a (preinaka)(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. listopada 2015. o sigurnoj upotrebi zrakoplovnih sustava na daljinsko upravljanje (RPAS), opće poznatih kao bespilotne letjelice, u civilnom zrakoplovstvu(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. srpnja 2013. o vanjskoj zrakoplovnoj politici EU-a – rješavanje budućih izazova(17),

–  uzimajući u obzir zaključke s europskog sastanka na vrhu o zračnom prometu održanog u zračnoj luci Schiphol (Nizozemska) 20. i 21. siječnja 2016.(18),

–  uzimajući u obzir Čikašku konvenciju od 7. prosinca 1944.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0021/2017),

A.  budući da je konačni cilj prometne politike EU-a da služi interesima europskih građana i poduzeća pružajući im sve veću razinu povezanosti, najvišu razinu sigurnosti i zaštite te tržišta bez zapreka;

B.  budući da bi u nastojanjima za postizanjem konkurentnosti u zračnom prometu strogi standardi sigurnosti trebali ostati glavni cilj;

C.  budući da je europsko jedinstveno zrakoplovno tržište najuspješniji primjer regionalne liberalizacije zračnog prometa, koji je snažno pridonio dosad nezabilježenim razinama zračne povezanosti širenjem mogućnosti za putovanja unutar i izvan Europe uz smanjenje cijena; budući da je sektor zrakoplovstva temeljni dio europske prometne mreže, neophodan za osiguranje povezanosti i teritorijalne kohezije u EU-u i u svijetu; budući da udaljenost i izolacija najudaljenijih regija ne omogućuje alternativu zračnom prometu, što nije slučaj sa centralno smještenim i dobro integriranim regijama; budući da se cilj za podupiranje povećane zračne povezanosti ne bi trebao odnositi samo na proširivanje mreže veza nego i na jamčenje odgovarajuće kvalitete povezanosti u smislu učestalosti letova, raspona mreže i prikladnosti rasporeda;

D.  budući da je zrakoplovni sektor pokretač multiplikacijskog učinka za rast i stvaranje radnih mjesta te je važan stup europske ekonomije jer podržava inovacije, trgovinu i kvalitetu radnih mjesta, što je od značajne izravne i neizravne koristi za građane; budući da se rastom zračnog prometa te dostupnošću i raznolikošću zračnih veza promiče gospodarski rast, potvrđujući tako da zračni promet djeluje kao katalizator gospodarskog razvoja; budući da regionalne i lokalne zračne luke također imaju značajnu ulogu u razvoju regija jer povećavaju njihovu konkurentnost, a istodobno olakšavaju pristup za turizam;

E.  budući da zračne luke, s njima povezana proizvodna industrija i sektor zračnog prometa zapošljavaju ukupno 4,7 milijuna osoba, od čega 1,9 milijuna izravno, a 2,8 milijuna neizravno; budući da, osim navedenog, europska zrakoplovna industrija podupire dodatnih 917 000 radnih mjesta u svjetskom gospodarstvu; budući da mobilni i nadnacionalni karakter zrakoplovstva otežava otkrivanje slučajeva zlouporabe socijalne zaštite i izbjegavanja primjene standarda rada, što znači da je problem nemoguće riješiti isključivo na nacionalnoj razini; budući da se u najnovijim zaključcima Međunarodne organizacije rada upućuje na pogoršanje uvjeta rada u sektoru zrakoplovstva; budući da veća diversifikacija ugovora može biti instrument za više fleksibilnosti, ali i da se može zloupotrijebiti za biranje najpogodnije pravne regulative („rule shopping”) kako bi se izbjeglo plaćanje doprinosa za socijalno osiguranje;

F.  budući da nepostojanje ispravne provedbe zakonodavstva EU-a i nedostatak političke volje Vijeća stoje na putu ostvarenju punog potencijala sektora zrakoplovstva i time štete njegovoj konkurentnosti i rezultiraju većim troškovima na štetu poduzeća, putnika i gospodarstva;

G.  budući da se u sektoru koji ovisi o tehnologiji, istraživanju i inovacijama, koji podrazumijevaju velika ulaganja i razvijenu infrastrukturu, uspješna strategija nalazi upravo u njegovoj sposobnosti da usvoji dugoročne vizije s pravilno isplaniranim ulaganjem te da u obzir uzme sve načine prijevoza;

H.  budući da uvođenjem mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova zračni promet ima važnu ulogu u ispunjavanju klimatskih ciljeva EU-a;

I.  budući da se, iako je uspostavljanje funkcionalnih blokova zračnog prostora (FAB) predviđeno jedinstvenim europskim nebom, bilježe znatna kašnjenja u provedbi FAB-a, za što Komisija procjenjuje gubitak od otprilike 5 milijardi EUR godišnje jer nema napretka u tom pogledu;

J.  budući da je sigurnost jedan od izazova s kojim se zrakoplovstvo najizravnije suočava;

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija zrakoplovstva za Europuˮ i njezina nastojanja da utvrdi načine za poticanje rasta sektora pronalaženjem novih tržišnih mogućnosti i ukidanjem prepreka te prijedloge o suočavanju s novim izazovima te njihovu rješavanju, na temelju zajedničke europske vizije razvijanjem modernih regulatornih okvira; smatra da bi se u dugoročnoj perspektivi trebao usvojiti novi holistički i ambiciozniji pristup kako bi se pružio potreban poticaj za održivu i konkurentnu europsku zrakoplovnu industriju;

2.  smatra da je sigurnost vodeće načelo strategije zrakoplovstva za Europu te da se mora neprestano poboljšavati; stoga pozdravlja reviziju temeljne uredbe o EASA-i (Europskoj agenciji za sigurnost zračnog prometa), odnosno Uredbe (EZ) br. 216/2008, čiji je cilj postići najvišu razinu sigurnosti u zrakoplovstvu; u tom pogledu poziva Komisiju i Vijeće da EASA-i omoguće dostatna sredstva i osoblje kako bi se osigurali visoki standardi sigurnosti i ojačala njegova uloga na svjetskoj razini;

3.  potiče Vijeće i države članice da konačno krenu naprijed u drugim ključnim predmetima koji su trenutačno na čekanju, kao što su preinaka Uredbe o provedbi jedinstvenog europskog neba (SES2+) i revizije Uredbe o slotovima i Uredbe o pravima putnika; poziva Komisiju da ponovno razmotri tekuće inicijative te da predloži održiva alternativna rješenja za uklanjanje nedostataka u sektoru zrakoplovstva, a koji su rezultat kasne i nepotpune provedbe zakonodavstva EU-a, između ostalog jedinstvenog europskog neba; naglašava da ako se pravna jasnoća i sigurnost moraju osigurati objavljivanje smjernica, iako korisno, nije zamjena pravilne revizije postojećih propisa;

4.  ističe da se predmetima iz područja zrakoplovstva koji su blokirani u Vijeću nastoji EU-u omogućiti veća pravna sigurnost i učvrstiti okvir za zaštitu prava putnika u zračnom prometu, ostvariti učinkovitija i racionalnija uporaba zračnog prostora EU-a te poboljšati odredbe za provedbu jedinstvenog europskog neba, što su ključni elementi za ostvarenje strategije zrakoplovstva; poziva Vijeće da poduzme korake za napredak pregovora o tim temama;

Međunarodna dimenzija strategije zrakoplovstva

5.  pozdravlja prijedlog Komisije da revidira Uredbu (EZ) br. 868/2004 u pogledu nepoštenih postojećih praksi, kao što je neprihvatljiva državna potpora, koja nije ni primjerena ni djelotvorna, i tako upozori na glavne probleme u vezi s mogućim narušavanjem tržišnog natjecanja u okviru europskih propisa; međutim, naglašava da ni neprihvatljivi trend usmjeren prema protekcionizmu ni mjere za jamčenje poštenog tržišnog natjecanja same po sebi ne mogu zajamčiti konkurentnost sektora zrakoplovstva EU-a;

6.  mišljenja je da se europski sektor zrakoplovstva, unatoč tome što je suočen sa sve većim pritiskom novih konkurenata, od kojih mnogi koriste zračni prijevoz kao strateški alata za međunarodni razvoj, može uklopiti u konkurentno globalno okruženje dodatnim razvijanjem svojih mogućnosti, kao što su, na primjer, visoka razina sigurnosnih standarda, uloga EASA-e, geografski položaj, inovativna industrija, društveni i ekološki ciljevi; duboko je uvjeren da bi tržišno natjecanje trećih zemalja, ako je pošteno, trebalo vidjeti kao priliku za dodatni razvoj inovativnog europskog modela zrakoplovstva koji ima potencijal dati jedinstven i konkurentan odgovor na posebnosti konkurenata;

7.  vjeruje da je mogućnost privlačenja stranih ulagača važna za konkurentnost zračnih prijevoznika EU-a i da ne smije biti ugrožena; stoga pozdravlja namjeru Komisije da izda smjernice kojima će se pojasniti odredbe o vlasništvu i nadzoru, kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 1008/2008, s posebnim upućivanjem na kriterij „učinkovitog nadzora” kako bi se osigurala učinkovitost tih pravila;

8.  pozdravlja inicijativu da se na razini EU-a pregovara o sporazumima o zračnom prometu i bilateralnim sporazumima o sigurnosti zračnog prometa s trećim zemljama koje su tržišta u usponu i strateška tržišta (Kina, Japan, ASEAN, Turska, Katar, UAE, Armenija, Meksiko, Bahrein, Kuvajt, Oman i Saudijska Arabija) te potiče brze i konstruktivne pregovore; podsjeća da sve strane trebaju ispravno provesti i primijeniti nove sporazume te uključiti klauzulu o poštenom tržišnom natjecanju na temelju međunarodnih normi (ICAO, Međunarodna organizacija rada); poziva Komisiju i Vijeće da u skladu s člankom 218. UFEU-a u cijelosti uključe Parlament u sve faze pregovora;

9.  poziva Komisiju da omogući da pregovaranje o sporazumima o zračnom prometu s trećim zemljama ovisi o visokim sigurnosnim standardima, odgovarajućim radnim i socijalnim standardima i sudjelovanju u instrumentu za klimatske promjene utemeljenom na tržištu u pogledu emisija zračnog prometa te da u sporazumima o zračnom prometu zajamči jednak pristup tržištu, jednake uvjete vlasništva i jednake uvjete na temelju uzajamnosti;

10.  traži od Komisije da brzo zaključi tekuće pregovore i da u budućnosti pokrene nove razgovore o zrakoplovstvu s drugim strateškim partnerima; naglašava da sporazumi o zračnom prometu također doprinose promicanju tehničkog napretka, kao i provedbi i jačanju drugih europskih politika, kao što je politika susjedstva;

Konsolidacija europskog jedinstvenog tržišta u području zrakoplovstva

11.  podsjeća da je zračni prostor također dio jedinstvenog tržišta EU-a i da sva fragmentacija koja je rezultat njegove neučinkovite uporabe, kao i različitih nacionalnih praksi (u pogledu, primjerice, operativnih postupaka, poreza, pristojbi, itd.) prouzrokuje dulje letove, kašnjenja, dodatnu potrošnju goriva, veće emisije CO2 te negativan učinak na ostatak tržišta i sputavanje konkurentnosti EU-a;

12.  napominje da je člankom 3. Uredbe (EZ) br. 551/2004 predviđeno, ne dovodeći u pitanje suverenitet država članica nad njihovim zračnim prostorom, uspostavljanje europskog područja letnih informacija u gornjem zračnom prostoru (EUIR) te poziva Komisiju da to i provede jer će se time prevladati regionalna uska grla i osigurati kontinuitet zračnih usluga u najgušćim dijelovima zračnog prostora u slučaju nepredviđenih okolnosti ili smetnji zračnog prometa; smatra da će uspostava EUIR-a omogućiti postepenu uspostavu transeuropskog zračnog autoputa, što bi predstavljalo još jedan korak prema dovršetku jedinstvenog europskog neba i troškovno učinkovitom upravljanju europskim zračnim prostorom; pozdravlja već postignut napredak u području upravljanja zračnim prometom u cilju povećanja učinkovitosti i smanjenja troškova i emisija, posebno zahvaljujući radu upravitelja mreže te poziva države članice da dovrše uspostavu funkcionalnih blokova zračnog prostora bez daljnje odgode kako bi se olakšao daljnji napredak prema ostvarenju jedinstvenog europskog neba;

13.  duboko je uvjeren da bi sektor zrakoplovstva trebao u potpunosti iskoristiti europske satelitske tehnologije, kao što su EGNOS i Galileo, koje omogućuju sigurnije i učinkovitije postupke navigacije i pristupa, uz istodobno omogućivanje potpune provedbe programa za istraživanje o upravljanju zračnim prometom jedinstvenog europskog neba (SESAR); stoga ustraje u tome da je potrebna široka provedba tih tehnologija; ističe da bi za osiguranje pravilne provedbe SESAR-a i u cilju postizanja globalne interoperabilnosti za njegovu provedbu trebalo dodijeliti specifičan i ambiciozan proračun, osim proračuna za Instrument za povezivanje Europe (CEF);

14.  prima na znanje da je obujam zračnog prometa trenutačno velik i da se u sljedećih nekoliko godinama predviđa njegov daljnji rast i svjestan je ograničenja kapaciteta europskih zračnih luka u pogledu primanja otprilike 2 milijuna letova do 2035.; ističe da će to zahtijevati koordiniranu i učinkovitu uporabu zračnih luka i zračnog prostora kako bi se ublažila zagušenja;

15.  naglašava ključnu važnost sektora zrakoplovstva za rast, otvaranje radnih mjesta i razvoj turizma; ističe da male i regionalne zračne luke imaju ključnu ulogu u promicanju povezanosti, teritorijalne kohezije, socijalne inkluzije i ekonomskog rasta, posebno za najudaljenije regije i otoke; u tom pogledu uviđa da postoji potreba za strateškim planiranjem europskog sustava zračnih luka, pri čemu će se utvrditi trenutačni kapaciteti, predviđena potražnja, trenutačna uska grla i buduće infrastrukturne potrebe na europskoj razini koje mogu održati pristup građana EU-a uslugama zračnog prijevoza;

16.  uzima u obzir značajne nedostatke u povezanosti unutar EU-a koje karakterizira nizak broj zračnih veza u određenim dijelovima Unije te važnost regionalne povezanosti (uključujući geografska područja isključena iz TEN-T-a); potiče Komisiju da nastavi pratiti i rješavati pitanje zračne povezanosti unutar EU-a;

17.  smatra da se mnoge značajne prepreke rastu, kako u zraku tako i na zemlji (npr. nedostatak kapaciteta, premalo ili pretjerano korištenje infrastrukturom, različiti pružatelji usluga zračne navigacije ili ograničena ulaganja), kao i nedostaci u zračnoj povezanosti između regija EU-a, mogu riješiti ako se povezanost na svim razinama (nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj) promatra kao jednu od glavnih smjernica pri procjeni i planiranju djelovanja u sektoru;

18.  smatra da povezanost ne bi trebala biti ograničena brojem, učestalošću i kvalitetom usluga zračnog prometa, već da bi je se trebalo ocjenjivati u okviru integrirane moderne prometne mreže i da bi trebala uključivati druge kriterije, kao što su vrijeme, teritorijalan kontinuitet, povećana integracija mreže, pristupačnost, dostupnost prometnih alternativa, isplativost i ekološki trošak, čime bi se prikazala stvarna dodana vrijednost rute; stoga poziva Komisiju da razmotri mogućnost razvoja smjernica EU-a utemeljenih na drugim postojećim pokazateljima i istraživačkom radu Eurocontrola i promatračkog tijela za zračne luke (Airport Observatory);

19.  smatra da se takvom vrstom indeksa povezanosti, uključujući pozitivne analize troškova i koristi, u obzir trebaju uzeti zračne veze, ne umanjujući pritom cilj teritorijalne kohezije EU-a, koja će se ojačati predstojećim smjernicama za tumačenje pravila o obvezama pružanja javnih usluga; naglašava da taj indeks može doprinijeti sveukupnom strateškom planiranju čime bi se izbjeglo traćenje novca poreznih obveznika tako što bi se razdvojilo ekonomski održive mogućnosti od neprofitabilnih projekata, čime bi se poticala, na primjer, unosna specijalizacija zračnih luka, uključujući zračne luke koje funkcioniraju u mreži ili skupinama, i osigurala učinkovita uporaba kapaciteta zračnih luka i zračnog prostora, kao i izbjegla pojava napuštenih zračnih luka, te bi se utvrdilo koja su intermodalna, isplativa i održiva rješenja;

20.  mišljenja je da je za poboljšanje svih vrsta prometa i postizanje otporne prometne mreže u interesu svih korisnika, u prijevozu putnika i tereta, bez iznimke potrebno osloboditi potencijal koji predstavlja komplementarnost svih načina prijevoza; ističe da je intermodalnost, time što omogućuje modalnu promjenu, jedini način na koji se može osigurati dinamičan i održiv razvoj konkurentnog sektora zrakoplovstva u EU-u; naglašava da se u okviru intermodalnosti infrastruktura može koristiti na učinkovitiji način, odnosno da se mogu proširiti i u obzir uzeti prihvatna područja zračnih luka odnosno da se može izbjeći njihovo preklapanje, što bi oslobodilo slotove i doprinijelo stvaranju pozitivnog okruženja za trgovinu, turizam i prijevoz tereta; prepoznaje uspjehe postignute u tom području zahvaljujući integraciji željezničkih i zračnih infrastruktura te u tom pogledu potiče daljnji napredak;

21.  ponavlja da su koridori transeuropske prometne mreže (TEN-T) ključni za razvoj multimodalnih mogućnosti u kojima su zračne luke središnja čvorišta; žali zbog toga što su diljem Europe multimodalne inicijative fragmentirane i brojem ograničene; naglašava potrebu za brzom, učinkovitom i jednostavnom povezanosti između mreža javnog prijevoza i infrastrukture zračnih luka; poziva Komisiju i države članice da veću prednost daju ostvarenju multimodalnog cilja u okviru koridora TEN-T-a uz istodobno uklanjanje prepreka; poziva Komisiju da bez odlaganja podnese prijedlog za multimodalni i interoperabilni pristup prometu te potpuno uključi sektor zrakoplovstva te poziva države članice da bolje iskoriste financijske instrumente kojima raspolažu za promicanje intermodalnih veza;

22.  smatra da je za poticanje privlačnosti intermodalnog prometa u Europi svim putnicima (uključujući i osobe sa smanjenom pokretljivošću) potrebno ponuditi rješenja bez zapreka, pravovremene informacije i integrirane usluge (npr. integrirane sustave izdavanja putnih karata); ističe da se u okviru projekata koje financira EU dokazala tehnička izvedivost razvoja multimodalnog sustava informiranja i izdavanja putničkih karata; stoga poziva Komisiju da svim putnicima u EU-u omogući njihovu stvarnu uporabu;

23.  vjeruje da će se prijevoznici i pružatelji usluga upustiti u traženje intermodalnih i multimodalnih rješenja ako im se u okviru regulatornog okvira EU-a pruže objašnjenja i pravna sigurnost u pogledu prava putnika, odgovornosti, kašnjenja i otkazivanja, sigurnosnih provjera i normi za razmjenu podataka; poziva Komisiju da u tom pogledu djeluje;

24.  prima na znanje da su javno i privatno financiranje sektora zrakoplovstva ključni za jamčenje teritorijalne kohezije, poticanje inovacija i održavanje ili ponovno stjecanje vodećeg položaja Europe u toj industriji; podsjeća da se u okviru svakog financiranja moraju poštovati smjernice za državne potpore EU-a i zakon o tržišnom natjecanju; smatra da je pri dodjeljivanju javne potpore potrebno zajamčiti da će ulaganje o kojemu je riječ biti isplativo i odgovarajuće;

25.  poziva Komisiju da zajedno s državama članicama, u skladu sa smjernicama Europske komisije o državnoj potpori zračnim lukama i zračnim prijevoznicima i obavijest Komisije o području primjene državne potpore u skladu s člankom 107. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, zadrži dugoročnu strategiju za rješavanje problema, s jedne strane, prevelikog broja zračnih luka koje ostvaruju gubitke u regijama u kojima su dostupne i druge vrste prijevoza, i s druge strane, za procjenu doprinosa sekundarnih zračnih luka razvoju, konkurentnosti i integraciji regija EU-a;

26.  prima na znanje važnost regulatornog okvira za zračne luke koji bi privukao i mobilizirao privatna ulaganja; smatra da bi procjena Direktive o naknadama zračnih luka koju je izradila Komisija, zajedno s učinkovitim savjetovanjem u vezi sa zračnim prijevoznicima / zračnim lukama, trebala pomoći razjasniti jesu li trenutačne odredbe učinkovit alat za promicanje tržišnog natjecanja u borbi protiv rizika od zlouporabe monopola i za daljnji razvoj interesa europskih potrošača te za promicanje tržišnog natjecanja ili potrebe za reformom; uviđa doprinos neaeronautičkih prihoda komercijalnoj održivosti zračnih luka;

27.  napominje da je Komisija u svojoj strategiji zrakoplovstva objavljenoj u prosincu 2015. najavila procjenu Direktive Vijeća 96/67/EZ o zemaljskim uslugama u zračnim lukama EU-a; podupire uključivanje zemaljskih usluga u područje djelovanja EASA-e u cilju obuhvaćanja cijelog lanca sigurnosti zrakoplovstva;

Strategija zrakoplovstva: pogled u budućnost

28.  vjeruje da sveukupni vrijednosni sustav zrakoplovstva može biti strateški sektor za ulaganja te da ga je potrebno dodatno istražiti određivanjem dugotrajnih ciljeva i dodjelom poticaja za pametne inicijative kojima se ostvaruju ti ciljevi, kao što su zelenije zračne luke i zrakoplovi, smanjenje buke, povezanost između sadržaja zračne luke i javnog prijevoza; poziva Komisiju i države članice da razmotre daljnje mjere promicanja takvih inicijativa, uključujući djelotvornim korištenjem Europskog fonda za strateška ulaganja, te da nastave promicati i financirati programe kao što su Clean Sky i SESAR; naglašava da aeronautička industrija daje velik doprinos konkurentnosti u sektoru zrakoplovstva EU-a, pri čemu snažno podržava promicanje čišćih tehnologija i podupiranje razvoja SESAR-a;

29.  svjestan je emisija CO2 prouzročenih sektorom zrakoplovstva; ističe širok niz već poduzetih ili planiranih aktivnosti u cilju postizanja smanjenja emisija CO2 i stakleničkih plinova, na tehnički način, razvojem alternativnih goriva i lakših zrakoplova te, i politički, poštovanjem međunarodnih sporazuma; pozdravlja sporazum koji je postignut na 39. skupštini ICAO-a 6. listopada 2016. uz usvajanje globalnih tržišno utemeljenih mjera za smanjenje međunarodnih emisija iz zrakoplovstva te obvezu o sudjelovanju u dobrovoljnoj fazi do 2027. koju je preuzelo 65 država, što znači da će se tim programom otprilike 80 % emisija iznad razina iz 2020. do 2035. ublažiti; podsjeća da je važno i nakon 31. prosinca 2016. zadržati odstupanje odobreno u okviru sustava trgovanja emisijama za emisije koje su posljedice letova koji povezuju zračnu luku u nekom od najudaljenijih područja u smislu članka 349. UFEU-a; pozdravlja namjeru Komisije da u svjetlu tog sporazuma revidira mjere EU-a za smanjenje emisija CO2 koje nastaju zbog zrakoplovstva;

30.  smatra da je u pogledu paketa Komisije o kružnoj ekonomiji potrebno ohrabrivati nove inicijative za povećanje sposobnosti zaštite okoliša i smanjenje emisija i buke operativnih aktivnosti koje se odvijaju u odlasku iz zračnih luka, dolasku na njih i unutar samih zračnih luka, na primjer uvođenjem obnovljivih goriva (primjerice biogoriva), razvojem učinkovitih sustava certificiranog recikliranja, odlaganja i oporabe koji će biti u skladu s propisima o zaštiti okoliša, ponovnom uporabom zrakoplova, označivanjem „zelenih zračnih luka” i „zelenih prilaza zračnim lukama” te postizanjem najučinkovitijeg upravljanja logistikom;

31.  poziva da se u okviru sektora prikupe i objave primjeri najbolje prakse smanjenja emisija, imajući na umu da se visoki standardi zaštite okoliša moraju očuvati i s vremenom unaprijediti kako bi se osiguralo da se zrakoplovstvo razvija održivo;

32.  poziva Komisiju i države članice da strogo prate nove postupke koji su na snazi od lipnja 2016. za smanjenje buke i emisija u obliku jako sitnih čestica iz ispušnih plinova zrakoplova pri polijetanju iz zračnih luka u blizini gradova i naseljenih središta kako bi se na taj način poboljšala kvaliteta života, osobito kvaliteta zraka;

33.  prima na znanje znatni trošak sigurnosnih mjera; ističe da će sigurnosni izazovi, uključujući kibernetičku sigurnost, s kojima je suočen sektor zrakoplovstva u budućnosti biti sve veći, što zahtijeva hitan prelazak na sustave sigurnosti utemeljene na riziku i suradnji s obavještajnim službama te reaktivan sustav sigurnosti kojim se poboljšava sigurnost u objektima zračnih luka i omogućuje prilagodba rastućim prijetnjama bez potrebe za stalnim odgovorom s pomoću novih mjera ili premještanjem rizika bez njegova smanjenja;

34.  pozdravlja prijedlog Komisije za uspostavu europskog sustava certificiranja opreme za sigurnosnu provjeru u zrakoplovstvu; ustraje u potrebi za dosljednom provedbom postojećih propisa u pogledu zapošljavanja i obuke osoblja; poziva Komisiju da razmotri mogućnost dodatnog razrađivanja koncepta sigurnosti na jednom mjestu te razvoja europskog sustava prethodne provjere, kojim bi se prethodno registriranim putnicima iz EU-a omogućilo da brže prođu sigurnosne provjere; potiče države članice da se obvežu na sustavnu razmjenu podataka obavještajnih službi, kao i na razmjenu najboljih praksi u pogledu sigurnosnih sustava u zračnim lukama;

35.  prima na znanje izvješće na visokoj razini o područjima sukoba i poziva Komisiju i države članice da zajamče da se preporuke iz izvješća provode, uključujući dijeljenje informacija kako bi se zajamčio razvoj procjene rizika EU-a te sposobnost brzog dijeljenja informacija; također naglašava da se moraju nastaviti rješavati zabrinutosti u pogledu sigurnosti koje proizlaze iz nekooperativnih vojnih letova bez aktivnih transpondera;

36.  smatra da su inovacije preduvjet za ostvarenje konkurentnosti europske zrakoplovne industrije; prima na znanje da je u odnosu na druge načine prijevoza sektor zrakoplovstva već vodeći sektor u pogledu iskorištavanja prednosti koje omogućuju digitalizacija, informacijske i komunikacijske tehnologije i otvoreni podaci te potiče ostanak sektora na čelu tog procesa, uz istovremeno osiguravanje poštenog tržišnog natjecanja, interoperabilnosti sustava te neutralnosti i transparentnosti pristupa jasnim i sažetim informacijama za sve korisnike, poput, primjerice, potrošača koji rezerviraju cijelo putovanje ili poduzeća za prijevoz tereta uključenih u zračni prijevoz tereta; pozdravlja prijedlog Komisije o velikim količinama podataka (big data) u području zrakoplovstva te traži detalje o provedbi;

37.  podsjeća na provjeru internetskih stranica za usluge putovanja diljem Unije koju su 2013. proveli Komisija i nacionalna tijela za provedbu zakonodavstva; napominje da su tijekom te provjere na više od dvije trećine pregledanih stranica otkriveni veliki problemi; poziva Komisiju da sveobuhvatnije izvijesti o napretku postignutom pri usklađivanju internetskih stranica za putovanja s pravom EU-a te o svojim budućim planovima za provedbu zakonodavstva u tom području bilo da je riječ o internetskoj bilo o klasičnoj prodaji avionskih karata; podsjeća na to da potrošačima uvijek mora biti dostupan određeni kanal za podnošenje pritužbi trgovcima i za traženje povrata novca; smatra da bi taj kanal trebao biti dostupan na način koji potrošače neće odvratiti od ostvarivanja njihovih prava i da bi potrošači trebali biti jasno upućeni na njega; poziva Komisiju da usko surađuje s nacionalnim tijelima za provedbu zakona kako bi se zajamčilo da trgovci poštuju te zahtjeve;

38.  pozdravlja inovacije i gospodarski razvoj koji mogu biti potaknuti daljnjim razvojem civilne uporabe sustava zrakoplovstva na daljinsko upravljanje; napominje da tržište sustava zrakoplovstva na daljinsko upravljanje (RPAS) ubrzano raste te da se takvi sustavi pojačano upotrebljavaju u privatne svrhe, u komercijalnim djelatnostima i u javnim tijelima za ispunjavanje njihovih zadaća; naglašava potrebu za hitnim donošenjem jasnog, proporcionalnog, usklađenog i regulatornog okvira utemeljenog na riziku za RPAS-ove kako bi se potaknula ulaganja i inovacije u sektoru i u cijelosti iskoristio njegov golem potencijal uz istovremeno održavanje najviših mogućih sigurnosnih standarda;

39.  podsjeća da se pri regulaciji sektora zrakoplovstva trebaju uzeti u obzir posebne potrebe općeg zrakoplovstva, temeljem osiguravanja pojedinačnih rješenja za zračni promet, kao i za zračne sportske aktivnosti;

Socijalni program strategije zrakoplovstva

40.  prima na znanje da je potrebno pojasniti kriterij „sjedišta” i definiciju „glavnog mjesta poslovanja” kako bi se osiguralo da se one mogu dosljedno primijeniti te da se učinkovito može spriječiti uporaba zastava pogodnosti i praksa biranja najpogodnije pravne regulative („rule shopping”); podsjeća da je jedna od osnovnih odgovornosti EASA-e izdavati svjedodžbe o sposobnosti zračnog prijevoza (AOC) i odobrenja zračnim prijevoznicima trećih zemalja kako bi se jamčila sigurnost i doprinijelo poboljšanju radnih uvjeta;

41.  poziva EASA-u da zajedno s državama članicama nastavi ispitivati nove modele poslovanja i zapošljavanja kako bi se osigurala sigurnost zračnog prometa te traži od Komisije da regulira kada je to potrebno; napominje da je potrebno obratiti posebnu pozornost na, među ostalim, ugovore bez radnog vremena, tzv. programe „plati pa leti”, lažno samozapošljavanje i položaj članova posade iz trećih zemalja u zrakoplovima koji su registrirani u EU-u; naglašava važnost koju uredba o izvješćivanju o događajima u zrakoplovstvu i prakse kulture pravednosti imaju za jačanje i poboljšanje sigurnosnih standarda, kao i zdravstvenih te radnih uvjeta;

42.  podsjeća da visokokvalitetna obuka doprinosi sigurnosti u zrakoplovstvu; ističe ključan doprinos EASA-e u uspostavi zajedničkih standarda osposobljavanja i sigurnosti za pilote, članove posade i kontrolore zračnog prometa, uključujući i u okviru Virtualne akademije, te poziva države članice da ulažu u cjeloživotno obrazovanje i osposobljavanje u svim dijelovima lanca vrijednosti u zrakoplovstvu jer uspješnost europskog zrakoplovstva uvelike ovisi o visokokvalificiranoj radnoj snazi i inovacijama; prepoznaje potrebu za rješavanjem svih problema u pogledu neusklađenosti vještina i potreba na tržištu rada; naglašava važnost partnerstva između obrazovnih institucija, istraživačkih centara i socijalnih partnera kako bi se ažurirali programi osposobljavanja te zajamčilo da su oni usklađeni s potrebama na tržištu rada;

43.  poziva Komisiju i države članice da prošire modele obuke na dvije razine na aeronautički inženjering te da ih prošire s pomoću međunarodne suradnje;

44.  potiče Komisiju da predstavi nove i konkretne inicijative s ciljem za zaštitu prava radnika; poziva države članice da svim radnicima u sektoru zrakoplovstva osiguraju dostojne radne uvjete, uključujući zdravstveno osiguranje te sigurnost na radu, bez obzira na veličinu i vrstu poduzeća koje ih zapošljava, mjesto zaposlenja ili ugovor o radu;

45.  napominje da svi zračni prijevoznici koji posluju u Europskoj uniji moraju biti potpuno usklađeni sa zahtjevima EU-a i država članica u pogledu socijalne sigurnosti i zapošljavanja; ukazuje na to da postoje velike razlike među državama članicama u pogledu uvjeta rada i socijalne zaštite kao i na to da se poduzeća služe slobodom poslovnog nastana radi smanjenja troškova; zahtijeva od država članica da zaustave takvo štetno tržišno natjecanje; poziva Komisiju i države članice da predstave prijedloge o tome kako spriječiti praksu iskorištavanja neizravnog zapošljavanja u svrhe zlouporabe i zaobilaženja propisa EU-a i nacionalnih propisa o oporezivanju i socijalnoj sigurnosti u sektoru zrakoplovstva; poziva Komisiju i države članice da spriječe slučajeve zlouporabe socijalne zaštite i izbjegavanja primjene radnih standarda tako što će zajamčiti zaštitu za one koji pružaju informacije, omogućavati otvoreno izvješćivanje i poboljšavati suradnju među inspektoratima rada država članica; poziva Komisiju i države članice da osiguraju pravilnu primjenu i provedbu radnog prava, socijalnog zakonodavstva i kolektivnih ugovora za zračne prijevoznike koji posluju na teritoriju jedne od država članica;

46.  ističe da je pravo na uspostavu sindikata i članstva u njemu kao i poduzimanja kolektivnih mjera temeljno pravo Unije, utvrđeno u članku 12. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, koje se mora poštovati; odbija svaki pokušaj da se u sektoru zrakoplovstva u pitanje dovede pravo na štrajk; ističe važnost jakih i neovisnih socijalnih partnera u sektoru zrakoplovstva, redovitog i institucionaliziranog socijalnog dijaloga na svim razinama te uključivanja radnika i njihova predstavljanja u pitanjima koja se tiču poduzeća; ustraje na tome da se prije provedbe bilo kakve inicijative EU-a koja se odnosi na sektor zrakoplovstva održi odgovarajući postupak savjetovanja i povede ojačani socijalni dijalog; pozdravlja pokušaje socijalnih partnera da pregovaraju o sporazumu o uvjetima rada i socijalnim pravima zaposlenih u europskom zrakoplovnom sektoru; potiče ih da pregovaraju o kolektivnim ugovorima u svim dijelovima sektora zrakoplovstva, u skladu s nacionalnim zakonima i praksama, jer su ti ugovori učinkovit instrument u borbi protiv tzv. utrke do dna u pogledu socijalnih i radnih standarda te standarda zapošljavanja te da pomažu da se zajamče dostojanstvene plaće za sve radnike;

47.  smatra da bi svaki zaposlenik trebao znati koje se radno zakonodavstvo na njega primjenjuje te kada ima pravo na socijalnu sigurnost; u tom kontekstu skreće pozornost na posebne okolnosti u kojima se nalaze vrlo mobilni radnici u sektoru zrakoplovstva te poziva na bolju koordinaciju sustava socijalne sigurnosti unutar EU-a; ustraje na tome da se procjena potrebe za dodatnim pojašnjenjem primjenjiva zakonodavstva i nadležnih sudova kad je riječ o ugovorima o radu mobilnih radnika u sektoru zrakoplovstva provodi u uskoj suradnji s predstavnicima tih radnika;

o
o   o

48.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) EESC, AC TEN/581.
(2) SL L 7, 11.1.2012., str. 3.
(3) SL C 99, 4.4.2014., str. 3.
(4) SL C 262, 19.7.2016., str. 1.
(5) SL C 382, 15.10.2016., str. 1.
(6) https://ec.europa.eu/transport/media/events/event/high-level-conference-2015-social-agenda-transport_en
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0049.
(8) Usvojeni tekst, P8_TA(2015)0394.
(9) Usvojeni tekst, P8_TA(2015)0392.
(10) SL C 380 E, 11.12.2012., str. 5.
(11) SL C 74 E, 20.3.2008., str. 658.
(12) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0220.
(13) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0221.
(14) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0092.
(15) SL C 434, 23.12.2015., str. 217..
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0390.
(17) SL C 75, 26.2.2016., str. 2.
(18) https://english.eu2016.nl/documents/reports/2016/01/20/report-aviation-summit-2016


Prijedlozi rezolucija - Kašnjenje u provedbi operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova - utjecaj na kohezijsku politiku i daljnji koraci
PDF 266kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o kašnjenju u provedbi operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova – utjecaj na kohezijsku politiku i daljnji koraci (2016/3008(RSP))
P8_TA(2017)0055B8-0149/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2016. o bržoj provedbi kohezijske politike(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o kašnjenju početka provedbe kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o spremnosti država članica EU-a za učinkovit i pravovremen početak novog programskog razdoblja kohezijske politike(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2016. o reviziji VFO-a u sredini razdoblja 2014. – 2020.(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o pitanju „Prema pojednostavljenoj kohezijskoj politici usmjerenoj na učinak za razdoblje 2014. – 2020.”(6),

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o kašnjenju u provedbi operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova – utjecaj na kohezijsku politiku i daljnji koraci (O-000005/2017 – B8-0202/2017),

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je kasno zaključivanje pregovora o VFO-u za razdoblje od 2014. do 2020. i kasno donošenje propisa o ESI fondovima prouzročilo kašnjenja u postupku donošenja i provedbe sporazuma o partnerstvu i operativnih programa, imenovanju upravljačkih tijela, tijela za ovjeravanje i tijela za reviziju, postupku utvrđivanja i ispunjavanja ex ante uvjeta te provedbi projekta na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini; budući da, iako nema točnih informacija i analiza o razlozima tog kašnjenja, ono u prvom dijelu programskog razdoblja utječe na potencijal koji europski strukturni i investicijski fondovi imaju za povećanje konkurentnosti i jačanje socijalne, ekonomske i teritorijalne kohezije;

B.  budući da su u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova sada donesena 564 operativna programa i da je Komisija primila obavijesti o imenovanju tijela nadležnih za 374 operativna programa; budući da se privremena plaćanja ne mogu provesti bez imenovanja upravljačkih tijela; budući da su u skladu s podacima dostupnima na dan 30. studenoga 2016. izvršena privremena plaćanja u iznosu od 14 750 milijardi EUR, što upućuje na to da su potrebe za plaćanjima bile manje nego što je to prvobitno bilo predviđeno;

C.  budući da je u istoj fazi tijekom zadnjeg programskog razdoblja, unatoč sličnim kašnjenjima i tehničkim preprekama koje su se odnosile na zahtjeve u vezi sa sustavima upravljanja i kontrole, korištenje privremenih plaćanja zabilježeno već u srpnju 2009., a na temelju odobrenih sredstava za plaćanje predviđenih u proračunu za 2010. očekivalo se da će provedba programa kohezijske politike te godine doseći puni zamah;

D.  budući da sadašnja razina privremenih plaćanja predstavlja relativno nizak udio u ukupnim sredstvima dodijeljenima programu u odnosu na tijek programskog razdoblja; budući da je Parlament zabrinut da će privremena plaćanja prema posljednjim predviđanjima država članica iz jeseni 2016. ostati na istoj razini;

E.  budući da su kašnjenje u provedbi te posljedično smanjena potreba za plaćanjima već 2016. dovele do smanjenja plaćanja iz naslova 1.b za 7,2 milijarde EUR, kako je predloženo nacrtom izmjene proračuna br. 4/2016; budući da u istoj fazi tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013. sličan nacrt izmjene proračuna nije bio potreban; budući da su odobrena sredstva za plaćanja za 2017. manja za gotovo 24 % u odnosu na 2016. godinu;

F.  budući da se snažno preporučuje ostvarivanje tješnje suradnje između država članica i europskih institucija kako bi se osigurala zadovoljavajuća razina stabilizacije odobrenih sredstava za plaćanja za kohezijsku politiku u proračunu EU-a za 2018. i poštovanje ili, ovisno o stvarnoj situaciji, prilagođavanje općeg plana plaćanja za razdoblje od 2014. do 2020.;

G.  budući da je administrativni kapacitet na nacionalnoj, ali i regionalnoj i lokalnoj razini ključan preduvjet za uspješnu provedbu kohezijske politike;

1.  ponovno ističe doprinos ulaganja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova smanjenju ekonomskih, socijalnih i teritorijalnih nejednakosti u europskim regijama i među njima te ostvarivanju pametnog, održivog i uključivog rasta i otvaranju radnih mjesta; stoga izražava bojazan da će daljnja kašnjenja u provedbi operativnih programa kohezijske politike negativno utjecati na postizanje tih ciljeva i time pridonijeti povećanju razlika u regionalnom razvoju;

2.  svjestan je da je uvođenje nekoliko novih zahtjeva, kao što su tematska koncentracija, ex ante uvjeti i financijsko upravljanje, unatoč tome što osiguravaju bolju uspješnost programa, s obzirom na kasno donošenje zakonodavnog okvira doprinijeli kašnjenju u provedbi; skreće pozornost na činjenicu da bi zbog sadašnjeg tempa provedbe u narednim godinama moglo doći do opsežnog opoziva sredstava te ističe da treba poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se to izbjeglo; poziva Komisiju da navede koje mjere planira poduzeti u tom pogledu;

3.  ističe da bi zbog kašnjenja u provedbi upotreba financijskih instrumenata u okviru operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih fondova mogla povećati već postojeći rizik od niskih stopa isplate, prevelikog iznosa dodijeljenih sredstava, nemogućnosti privlačenja zadovoljavajuće razine privatnog kapitala, niskog učinka financijske poluge i problematičnog obnavljanja sredstava; napominje da su potrebna dodatna pojašnjenja i mjere kako bi se postigla jednaka razina kapaciteta za rad s financijskim instrumentima kao instrumentima poluge u državama članicama te poziva države članice da te instrumente, koje su uspostavili Komisija i EIB, koriste na uravnotežen način; također podsjeća na mogućnost kombiniranja sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) kao rješenja za problem manjeg broja ulaganja u Europi, osobito u sektorima koji su najpogodniji za poticanje rasta i zapošljavanja;

4.  poziva Komisiju i države članice da u cijelosti iskoriste fleksibilnost koja je dostupna u okviru Pakta o stabilnosti i rastu s obzirom na to da je gospodarska kriza u mnogim državama članicama uzrokovala probleme likvidnosti zbog čega su vlade imale manje novca za javna ulaganja te s obzirom na to da financiranje u okviru kohezijske politike postaje glavni izvor javnih ulaganja;

5.  stoga poziva Komisiju da u prvom tromjesečju 2017. u tijesnoj suradnji s državama članicama i na temelju objektive analize čimbenika koji doprinose sadašnjem kašnjenju predstavi „plan za ubrzavanje kohezije” kako bi se omogućila brža provedba operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih fondova; u tom kontekstu ipak naglašava da je kao preduvjet za postizanje pravovremenih i uspješnih rezultata potrebno osigurati nisku stopu pogrešaka, suzbijanje prijevara i jačanje administrativnog kapaciteta na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; smatra da nakon analize Sažetog izvješća o godišnjim izvješćima o provedbi programa za provedbeno razdoblje 2014. – 2015., koje je Komisija stavila na raspolaganje krajem 2016. godine, trebaju uslijediti prilagođene mjere te poziva države članice da stalno prate napredak u provedbi projekata; u tom pogledu naglašava da je potrebno usredotočiti napore na sektore koji su prioritetni za tematske ciljeve te ističe da bi to imalo dodanu vrijednost; nadalje, poziva Komisiju da nastavi pružati podršku kroz radnu skupinu za bolju provedbu te da Parlamentu dostavi akcijski plan svojih aktivnosti;

6.  zabrinut je zbog kašnjenja u imenovanju upravljačkih tijela, tijela za ovjeravanje i tijela za reviziju, zbog čega kasni podnošenje zahtjeva za plaćanje; poziva stoga države članice da dovrše postupak imenovanja te Komisiju da osigura tehničku pomoć i savjetodavne usluge potrebne upravljačkim tijelima, tijelima za ovjeravanje i tijelima za reviziju s ciljem postizanja lakše i brže provedbe operativnih programa na terenu, među ostalim za pripremu projektnih portfelja, jednostavniji i brži sustav financijskog upravljanja i kontrole te za postupke ugovaranja i nadzora;

7.  potvrđuje da je brža i učinkovitija provedba operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih fondova izravno povezana s većim pojednostavljenjem; u tom pogledu uzima u obzir prioritete navedene u okviru „skupne uredbe”; napominje da ipak treba uložiti dodatne napore, posebice u pogledu troškova upravljanja projektima, heterogenosti i čestih promjena pravila, složenih postupaka za odobravanje velikih projekata, javne nabave, neriješenih vlasničkih odnosa, dugotrajnih postupaka izdavanja dozvola i odluka, problema retroaktivne primjene pravila za reviziju i nadzor, kašnjenja u plaćanju korisnicima, poteškoća u kombiniranju sredstava europskih strukturnih i investicijskih fondova s drugim izvorima financiranja, pravila o državnoj potpori i sporog rješavanja sporova; poziva Komisiju da osigura odgovarajuću koordinaciju, pojednostavi pravila o državnoj potpori te zajamči njihovu usklađenost s kohezijskom politikom; podsjeća da je također potrebno uložiti napore u bolje informiranje o rezultatima ulaganja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova;

8.  poziva Komisiju da razmotri i ponudi rješenja, uključujući dodatne oblike fleksibilnosti, kao što je fleksibilnost među prioritetima i među operativnim programima na zahtjev relevantnih upravljačkih tijela, u skladu s ciljevima strategije Europa 2020., uz istodobno jamstvo potrebne stabilnosti i predvidivosti, te već predloženo vraćanje opozvanih sredstava u proračun EU-a, između ostalog sredstava iz naslova 1.b, zbog potpunog ili djelomičnog neprovođenja, uzimajući pritom u obzir i buduće programsko razdoblje;

9.  poziva da se poduzmu veći napori kako bi se osigurale i potaknule sinergije između različitih mogućnosti EU-a za financiranje, kao što se europski strukturni i investicijski fondovi, Obzor 2020. i EFSU, i to zajedničkim financiranjem, bliskom suradnjom među nadležnim tijelima, potporom mjerama u području pametne specijalizacije te tješnjom suradnjom s tijelima koja na nacionalnoj razini jamče aktivnosti povlaštenog financiranja za projekte koji su u skladu ciljevima operativnih programa;

10.  poziva na bolju komunikaciju među strukturama Komisije (odgovarajućim glavnim upravama), između Komisije i država članica te s nacionalnim i regionalnim tijelima jer je to ključan preduvjet za povećanje stope apsorpcije sredstava i kvalitete mjera u okviru kohezijske politike;

11.  ponovo ističe dodanu vrijednost pristupa usmjerenog na uspješnost te pozdravlja napore Komisije da se zajamči uspješnost politike u praksi; prima na znanje zaključke Sažetog izvješća o godišnjim izvješćima o provedbi programa za provedbeno razdoblje 2014. – 2015. te iščekuje predstojeće strateško izvješće Komisije planirano za kraj 2017., koje će pružiti više informacija o provedbi prioriteta u odnosu na financijske podatke, zajedničke pokazatelje i pokazatelje za pojedine programe, kvantificirane ciljne vrijednosti, napredak prema ključnim ciljevima i stanje u pogledu ispunjavanja akcijskih planova povezanih s neispunjenim ex ante uvjetima(7);

12.  uzima u obzir postojeći plan plaćanja za razdoblje 2014. – 2020.; uzimajući u obzir pravila za opoziv sredstava, poziva Komisiju da uspostavi prikladan plan plaćanja do 2023. godine te da, ako je potrebno, predloži povećanje gornjih granica za plaćanje iz naslova 1.b do kraja tekućeg programskog razdoblja; potiče Komisiju i države članice da se pobrinu da e-Kohezija bude potpuno operativna i jednostavna za korištenje kako bi se plan plaćanja prilagodio konkretnim promjenama te pripremio „plan za ubrzavanje kohezije”; stoga od država članica traži da unesu podatke o projektnim portfeljima, planovima za nabavu s planiranim i stvarnim datumima za provedbu javnih natječaja, ugovaranje i provedbu projekata te financijske i računovodstvene podatke o računima, sufinanciranju, prihvatljivosti rashoda itd.;

13.  očekuje da će Komisija u sklopu Kohezijskog foruma nastaviti s raspravama o tim pitanjima i u Sedmom kohezijskom izvješću predstaviti rješenja kako bi se zajamčila potpuna provedba kohezijske politike i zadovoljile investicijske potrebe EU-a; poziva da se poduzmu potrebni koraci za pravodoban početak programskog razdoblja nakon 2020.

14.  traži od Komisije da u svrhu rasprave o kohezijskoj politici nakon 2020. izvede zaključke iz informacija sadržanih u godišnjim izvješćima;

15.  poziva Komisiju da najkasnije do početka 2018. podnese zakonodavni paket za sljedeće programsko razdoblje te da omogući lako i pravovremeno odvijanje pregovora o višegodišnjem financijskom okviru nakon 2020., uključujući regulatorne i proceduralne mjere za ublažavanje, kako bi se izbjegli sustavni šokovi u području ulaganja i provedbe kohezijske politike; smatra da je potrebno uzeti u obzir rezultat referenduma u Ujedinjenoj Kraljevini i razvoj događaja povezanih s Brexitom;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Odboru regija te državama članicama i njihovim nacionalnim i regionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0217.
(2) SL C 289, 9.8.2016., str. 50.
(3) SL C 482, 23.12.2016., str. 56.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0412.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0419.
(7) Nužno ažuriranje nakon objave Sažetog izvješća o godišnjim izvješćima o provedbi programa za provedbeno razdoblje 2014. – 2015.

Pravna napomena