Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2015/2283(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0114/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0114/2017

Rasprave :

PV 16/05/2017 - 15
CRE 16/05/2017 - 15

Glasovanja :

PV 17/05/2017 - 10.2
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0210

Usvojeni tekstovi
PDF 326kWORD 54k
Srijeda, 17. svibnja 2017. - Strasbourg Završno izdanje
Godišnje izvješće o supsidijarnosti i proporcionalnosti za 2014.
P8_TA(2017)0210A8-0114/2017

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. svibnja 2017. o godišnjem izvješću za 2014. o supsidijarnosti i proporcionalnosti (2015/2283(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2003. o boljoj izradi zakonodavstva i najnoviju verziju, Međuinstitucijski sporazum od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva,

–   uzimajući u obzir Protokol br. 1. o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir praktične modalitete za provedbu članka 294. stavka 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u slučaju sporazuma u prvom čitanju o kojima su se 22. srpnja 2011. dogovorile nadležne službe Europskog parlamenta i Vijeća,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o godišnjim izvješćima za 2012. i 2013. o supsidijarnosti i proporcionalnosti(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o prikladnosti propisa EU-a, supsidijarnosti i proporcionalnosti ‒ 19. izvješće o boljoj izradi zakonodavstva za 2011.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2012. o 18. izvješću o boljoj izradi zakonodavstva – primjena načela supsidijarnosti i proporcionalnosti (2010.)(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2011. o boljoj izradi zakonodavstva, supsidijarnosti i proporcionalnosti te pametnom donošenju propisa(4),

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europskog parlamenta i Odbora regija koji je potpisan 5. veljače 2014.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije za 2014. o supsidijarnosti i proporcionalnosti (COM(2015)0315),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Odbora regija o supsidijarnosti za 2014.,

–  uzimajući u obzir dvogodišnja izvješća Konferencije odbora za europske poslove (COSAC) o Promjenama u postupcima i praksama Europske unije važnim za parlamentarni nadzor od 19. lipnja 2014., 14. studenog 2014., 6. svibnja 2015. i 4. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir članke 52. i 132. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za ustavna pitanja (A8-0114/2017),

A.  budući da je Komisija 2014. primila 21 obrazloženo mišljenje o 15 prijedloga Komisije; budući da je ukupan broj primljenih podnesaka bio 506, uključujući podneske u okviru političkog dijaloga;

B.  budući da su 2014. tri nacionalne komore (Danski parlament, nizozemski Zastupnički dom i Dom lordova Ujedinjene Kraljevine) objavile izvješća s detaljnim prijedlozima za jačanje uloge nacionalnih parlamenata u postupku donošenja odluka;

C.  budući da su se Sporazumom o suradnji između Europskog parlamenta i Odbora regija potpisanim 5. veljače 2014. obje institucije obvezale na jačanje legitimnosti Europske unije;

D.  budući da je 19. svibnja 2015. Komisija donijela paket mjera za bolju regulativu s novim integriranim smjernicama za bolju regulativu, uključujući ažurirane smjernice za procjenu supsidijarnosti i proporcionalnosti u kontekstu procjene učinka novih inicijativa;

E.  budući da je 2014. Odjel Europskog parlamenta za procjenu učinka donio 31 početno vrednovanje, dva detaljna vrednovanja te tri zamjenske ili dopunske procjene procjena učinka Komisije i jednu procjenu učinka o izmjenama;

F.  budući da se delegirane ovlasti u zakonodavnim aktima Unije dodjeljuju kad je potrebna fleksibilnost i učinkovitost koja se ne može ostvariti u okviru redovnog zakonodavnog postupka; budući da je donošenje propisa nužnih za predviđeni predmet rezervirano za zakonodavce;

G.  budući da su supsidijarnost i proporcionalnost ključne teme razmatranja u kontekstu retrospektivnih evaluacija kojima se procjenjuje ostvaruju li se djelovanjem EU-a uistinu očekivani rezultati u smislu učinkovitosti, djelotvornosti, koherentnosti, relevantnosti i dodane vrijednost EU-a;

1.  pozdravlja kontinuirano uzimanje u obzir načela supsidijarnosti i proporcionalnosti koja su, u skladu s Ugovorima, među vodećim načelima djelovanja Europske unije i koja bi trebalo smatrati sastavnim dijelom postupka oblikovanja politika EU-a; podsjeća na to da, u pogledu svake nove zakonodavne inicijative, Ugovor obvezuje Komisiju da preispita je li Europska unija ovlaštena djelovati i je li to djelovanje opravdano u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti te je li svaka inicijativa popraćena obrazloženjem kojim se, među ostalim, određuje na koji je način sukladna s tim načelima;

2.  ističe da su provjere supsidijarnosti koje provode nacionalni parlamenti država članica među važnim alatima za smanjenje takozvanog „demografskog deficita” i suradnju između europskih i nacionalnih institucija; ističe da nacionalni parlamenti imaju važnu ulogu u jamčenju da se odluke donose na najučinkovitijoj razini koja je što bliža građanima; ističe da je za donošenje pravnih akata potrebna suglasnost velike većine u Vijeću, koje se sastoji od nacionalnih ministara svih država članica koji su politički odgovorni svojim nacionalnim parlamentima, te ističe da je to još jedan način da se u cijelosti poštuje načelo supsidijarnosti;

3.  napominje da se znatno smanjio broj obrazloženih mišljenja zaprimljenih od nacionalnih parlamenata tijekom 2014.; međutim, ukazuje na to da bi takvo smanjenje moglo biti rezultat manjeg broja zakonodavnih prijedloga Komisije; skreće pozornost na činjenicu da 2014. nijedan prijedlog Komisije nije bio predmetom postupka „žutog kartona” ili „narančastog kartona” u skladu s Protokolom br. 2. o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; podsjeća na to da je u prošlosti postupak „žutog kartona” pokrenut dvaput (jedanput 2012. i jedanput 2013.), što pokazuje da sustav funkcionira;

4.  napominje da je 2014. samo 15 domova nacionalnih parlamenata uputilo obrazložena mišljenja, što znači da je u usporedbi s 2013. razina sudjelovanja ukupno 41 doma smanjena za otprilike 50 %;

5.  pozdravlja činjenicu da su 2014. sve institucije EU-a imale aktivnu ulogu u jamčenju kontrole načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u skladu s člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji; pozdravlja činjenicu da je politički dijalog između Komisije i nacionalnih parlamenata poboljšan, među ostalim posjetima povjerenika nacionalnim parlamentima;

6.  međutim, napominje da većinu mišljenja nacionalnih parlamenata podnosi samo nekoliko nacionalnih domova; potiče ostale domove nacionalnih parlamenata da se više uključe u raspravu na europskoj razini;

7.  napominje da je nekoliko nacionalnih parlamenata naglasilo da je obrazloženje supsidijarnosti i proporcionalnosti u nekim zakonodavnim prijedlozima Komisije nepotpuno ili da zapravo ne postoji; poziva Komisiju da poboljša svoja obrazloženja tako da uvijek pruži iscrpnu, sveobuhvatnu i činjenično potkrijepljenu analizu svojih prijedloga u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti, što bi nacionalnim parlamentima pomoglo da učinkovitije razmotre te prijedloge;

8.  napominje da Odbor za procjenu učinka (IAB – Impact Assessment Board) za otprilike 32 % procjena učinka (IAs – impact assessments) koje je pregledao 2014. smatra da su obuhvaćale nezadovoljavajuću analizu načela supsidijarnost ili proporcionalnosti, ili obaju načela; primjećuje da je taj postotak sličan postotcima iz prethodnih godina i stoga smatra da su potrebna poboljšanja;

9.  napominje, u vezi s prethodno navedenim, da su procjene učinka od presudne važnosti kao sredstva za pomoć pri donošenju odluka u zakonodavnom postupku te u tom kontekstu naglašava potrebu za odgovarajućim razmatranjem pitanja koja se odnose na supsidijarnost i proporcionalnost; u tom pogledu pozdravlja paket mjera za bolju regulativu koji je Komisija donijela 19. svibnja 2015. kako bi se zajamčilo da zakonodavstvo EU-a bolje služi interesima građanima, i u kojem se, među ostalim, razmatra zabrinutost Odbora za procjenu učinka u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti; pozdravlja uključivanje detaljnijeg obrazloženja Komisije u paket mjera za bolju regulativu o tome kako se u okviru zakonodavnih prijedloga poštuju pravne obveze u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti, posebno u analizama učinka; ističe, u svakom slučaju, da se paket mjera za bolju regulativu mora iskoristiti za izradu čvrstog europskog zakonodavstva koje se odnosi na pitanja u pogledu kojih se stvarni napredak i dodana vrijednost najbolje mogu postići na europskoj razini;

10.  podsjeća na važnost godišnjih izvješća o supsidijarnosti i proporcionalnosti koje priprema Komisija; u tom pogledu poziva Komisiju da dostavi detaljnija godišnja izvješća o supsidijarnosti i proporcionalnosti, uključujući temeljitiju analizu načela proporcionalnosti;

11.  pozdravlja izvješća brojnih nacionalnih parlamenata, posebno ona koja su sastavili Danski parlament, nizozemski Zastupnički dom i Dom lordova Ujedinjene Kraljevine, kao vrijedan doprinos raspravi o ulozi nacionalnih parlamenata u postupku donošenja odluka u EU-u te prima na znanje prijedloge koji su njima obuhvaćeni; napominje da ona sadržavaju ideje o tome kako proširiti djelokrug mehanizma kontrole poštovanja supsidijarnosti i da se u njima predlaže da bi se obrazložena mišljenja također trebala odnositi na sukladnost prijedloga s načelom proporcionalnosti; međutim, smatra da praktičnost tih prijedloga zahtijeva temeljitu evaluaciju i reviziju odgovarajućih Ugovora i protokola s obzirom na to da oni nisu obuhvaćeni postojećim Ugovorima; potiče ostale nacionalne parlamente da razmijene stajališta o ulozi koju bi nacionalni parlamenti trebali imati u postupku donošenja odluka u EU-u; pozdravlja sudjelovanje nacionalnih parlamenata u raspravi na europskoj razini i potiče ih na još bližu međusobnu suradnju i suradnju s Europskim parlamentom;

12.  predlaže da bi se u mogućem pregledu Ugovora i njihovih Protokola u obzir trebalo uzeti pitanje trebaju li obrazložena mišljenja biti ograničena na preispitivanje razloga za supsidijarnost ili trebaju li se njima obuhvatiti procjene proporcionalnosti, na odgovarajući broj odgovora nacionalnih parlamenata potreban za pokretanje postupka „žutog kartona” ili „narančastog kartona” te na to koji bi trebao biti učinak u slučajevima u kojima je dosegnut prag za te postupke u skladu s člankom 7. stavkom 2. Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

13.  napominje da je nekoliko nacionalnih parlamenata, u okviru Konferencije parlamentarnih odbora za poslove Unije (COSAC), izrazilo svoj interes za prijedlog uvođenja mehanizma „zelenog kartona” kao instrumenta za poboljšanje političkog dijaloga; mišljenja je da bi se moglo razmotriti uvođenje tog mehanizma „zelenog kartona”, čime bi se nacionalnim parlamentima pružila mogućnost da Komisiji predlože zakonodavnu inicijativu za preispitivanje; s tim u vezi predlaže da bi se u obzir mogao uzeti broj nacionalnih parlamenata potreban za pokretanje takvog postupka i razmjer njegova učinka; ističe da moguće uvođenje takvog mehanizma ne bi trebalo ugroziti institucije EU-a i redovni zakonodavni postupak;

14.  prima na znanje zahtjev nekih nacionalnih parlamenata za produljenje roka od osam tjedana tijekom kojeg mogu uputiti obrazloženo mišljenje u skladu s člankom 6. Protokola br. 2; smatra da bi, u tom pogledu, trebalo razmotriti pitanje odgovarajućeg roka u kojemu bi nacionalni parlamenti trebali objavljivati obrazložena mišljenja ako to žele zatražiti na temelju vremenskih ograničenja utemeljenih na opravdanim objektivnim razlozima, kao što su elementarne nepogode i razdoblja stanki, koja dogovaraju nacionalni parlamenti i Komisija; smatra da bi se to moglo postići političkim pothvatom o kojemu se dogovaraju institucije i nacionalni parlamenti u prvostupanjskom postupku, a da se pritom ne prouzroči kašnjenje pri donošenju relevantnog zakonodavstva; ističe da bi takvo razdoblje trebalo biti rezultat postizanja pravedne ravnoteže između prava nacionalnih parlamenata da podnose prigovore na temelju supsidijarnost i učinkovitosti kojom bi Unija trebala odgovoriti na zahtjeve svojih građana; u tom pogledu napominje da nacionalni parlamenti imaju priliku uključiti se u pitanja o poštovanju načela supsidijarnosti i raspravljati o njima prije nego što Komisija predstavi zakonodavnu inicijativu u okviru predstavljanja Zelene ili Bijele knjige ili svojeg godišnjeg programa rada; smatra da se od donošenja Ugovora iz Lisabona sudjelovanje nacionalnih parlamenata u poslovima EU-a znatno proširilo, među ostalim njihovim redovitim međusobnim povezivanjem;

15.  smatra da ako se države članice usuglase u vezi s produljenjem roka danog nacionalnim parlamentima da objave obrazloženo mišljenje u skladu s člankom 6. Protokola br. 2, to bi trebao uključiti u iduću reviziju Ugovora; trajanje tog produženja tada bi se moglo utvrditi i u sekundarnom zakonodavstvu;

16.  podsjeća na to da u okviru postupka savjetovanja ili političkog dijaloga nacionalni parlamenti u svakom trenutku mogu izraziti dvojbe u pogledu supsidijarnosti dostavljanjem mišljenja Komisiji;

17.  poziva nacionalne parlamente i Europski parlament na učinkovitiju međusobnu suradnju, među ostalim uspostavom neformalne komunikacije zastupnika u Europskom parlamentu i zastupnika u nacionalnim parlamentima o određenim područjima politike;

18.  smatra da je važno podržati nacionalne i regionalne parlamente instrumentima kojima se omogućuje razmjena informacija, kao što je informatička platforma kojoj mogu pristupiti građani EU-a; ističe da bi, osobito s obzirom na to da je količina zaprimljenih obrazloženih mišljenja nacionalnih parlamenata tijekom 2014. ostala jednaka u odnosu na broj prijedloga Komisije, trebalo razviti mehanizam za poboljšanje sudjelovanja nacionalnih parlamenata u zakonodavnom postupku EU-a, iako se u potpunosti moraju poštovati nadležnosti svake institucije i načelo supsidijarnosti;

19.  potiče na međuparlamentarnu suradnju kako bi se ojačala uloga nacionalnih parlamenata u zakonodavnom postupku EU-a; ističe važnost bolje primjene međuparlamentarnih mehanizama koji su stavljeni na raspolaganje nacionalnim parlamentima, kao što su Konferencija odbora za europske poslove (COSAC), međuparlamentarni sastanci koje organizira Europski parlament i međuparlamentarna konferencija za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku te zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku;

20.  smatra da je važno podići razinu osviještenosti nacionalnih parlamenata o njihovoj posebnoj ulozi u donošenju odluka na europskoj razini te i dalje promicati upotrebu platforme Međuparlamentarne razmjene informacija o EU-u (IPEX), čime se olakšava razmjena informacija; podsjeća na to da bi javna savjetovanja koja redovito organizira Komisija mogla biti izvor informacija, no da ih zastupnici u nacionalnim parlamentima i dalje uglavnom ne koriste;

21.  preporučuje daljnju uporabu mreže predstavnika nacionalnih parlamenata radi podizanja razine osviještenosti o načelu supsidijarnosti i proporcionalnosti te poboljšanja funkcioniranja IPEX-a;

22.  smatra da bi sve institucije EU-a uključene u postupak donošenja odluka u Uniji trebale propisno u obzir uzeti obrazložena mišljenja koja su objavili nacionalni parlamenti u skladu s člankom 7. stavkom 1. Protokola br. 2. te, s tim u vezi, potiče institucije EU-a da provedu odgovarajuće modalitete kako bi to osigurale;

23.  podsjeća na to da se načelom proporcionalnosti sadržanim u članku 5. UEU-a zahtijeva „da u sadržaj i oblik djelovanja Unije ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva Ugovora”; ističe da je Sud Europske unije procijenio da se načelom proporcionalnosti „zahtijeva da mjere provedene u skladu s odredbama zakona Europske unije budu primjerene za postizanje legitimnih ciljeva predmetnog zakonodavstva i da ne smiju premašiti okvire koji su potrebni za njihovo postignuće”;

24.  poziva Komisiju da sustavno provodi bolje procjene proporcionalnosti svakog zakonodavnog prijedloga, što bi trebalo obuhvaćati primjerenu analizu različitih zakonodavnih mišljenja koja su joj dostupna i opsežno obrazloženje okolišnih, socijalnih i gospodarskih učinaka koji se očekuju iz odabrane alternative te njezinih potencijalnih učinaka na konkurentnost i MSP-ove; smatra da bi te bolje procjene proporcionalnosti trebale pomoći Komisiji da odbaci alternative s nerazmjernim učinkom ili koje su nepotrebno opterećujuće dotičnim pojedincima, poduzećima, posebno MSP-ovima, civilnom društvu, zaposlenicima i ostalim subjektima, i omogućiti bolje razmatranje prijedloga o razlozima za proporcionalnost; smatra da bi se moglo razmotriti proširenje područja primjene obrazloženih mišljenja kako bi se obuhvatilo pridržavanje načela proporcionalnosti;

25.  poziva Komisiju da procijeni, uz pomoć nacionalnih parlamenata, mogućnost utvrđivanja neobvezujućih smjernica kojima bi se nacionalnim parlamentima omogućilo procjenjivanje sukladnosti zakonodavnih prijedloga s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti;

26.  pozdravlja izjavu predsjednika talijanskog Zastupničkog doma, francuske Nacionalne skupštine, njemačkog Saveznog parlamenta i luksemburškog Zastupničkog doma, koji su istaknuli „da je potrebna jača, a ne slabija Europa kako bi se odgovorilo na unutarnje i vanjske izazove s kojima se suočavamo”;

27.  ponovno ističe da bi se moglo uvesti više inicijativa za poboljšanje suradnje između europskih institucija i nacionalnih parlamenata te ih učiniti efikasnijima, a posebice:

   predlaže da se suzakonodavcima bez odgađanja proslijede obrazložena mišljenja nacionalnih parlamenata upućena u skladu s člankom 6. Protokola br. 2 priloženog UEU-u i UFEU-u
   predlaže da bi Komisija mogla izraditi smjernice za obrazložena mišljenja o pitanjima supsidijarnosti uz sudjelovanje nacionalnih parlamenata i bez ugrožavanja njihove diskrecije;
   potiče nacionalne parlamente na razmjenu zapažanja o procjenama koje je izradila Europska komisija;

28.  mišljenja je da bi Komisija, Vijeće i Parlament trebali u obzir uzeti procjene Odbora regija o sukladnosti s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti ako Odbor objavi mišljenja o zakonodavnim prijedlozima;

29.  ističe da zakonodavstvo treba biti razumljivo i jasno, da stranama treba omogućiti lako razumijevanje prava i obaveza, da treba obuhvaćati odgovarajuće uvjete u pogledu izvješćivanja, praćenja i ocjenjivanja, da njime treba izbjegavati nerazmjerne troškove te da treba biti praktično za provedbu;

30.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0103.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0061.
(3) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 117.
(4) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 87.

Pravna napomena