Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2016/2326(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0202/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0202/2017

Rasprave :

PV 12/06/2017 - 15
CRE 12/06/2017 - 15

Glasovanja :

PV 13/06/2017 - 5.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0254

Usvojeni tekstovi
PDF 287kWORD 62k
Utorak, 13. lipnja 2017. - Strasbourg Završno izdanje
Temelji za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020.
P8_TA(2017)0254A8-0202/2017

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2017. o temeljima za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020. (2016/2326(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 3., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), posebno njegov članak 4., članak 162., članke 174. do 178. i članak 349.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006)(1) („Uredba o zajedničkim odredbamaˮ).

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(8),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „Preispitivanje/revizija u sredini razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira 2014. – 2020. – Proračun EU-a usmjeren na rezultateˮ (COM(2016)0603),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. prosinca 2015. naslovljenu „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o europskoj teritorijalnoj suradnji – najbolje prakse i inovativne mjere(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2016. o bržoj provedbi kohezijske politike(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2010. o europskoj strategiji za dunavsku regiju(12), svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2010. o strategiji Europske unije za regiju Baltičkog mora i ulozi makroregija u budućoj kohezijskoj politici(13), svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o strategiji EU-a za jadransku i jonsku regiju(14) i svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o strategiji EU-a za alpsku regiju(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o sinergijama u svrhu inovacija: europski strukturni i investicijski fondovi, Obzor 2020. i ostali europski fondovi povezani s inovacijama i programi EU-a(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2016. o novim alatima za teritorijalni razvoj u kohezijskoj politici za razdoblje 2014. – 2020.: integrirana teritorijalna ulaganja (ITI) i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD)(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o pitanju „Prema pojednostavljenoj kohezijskoj politici usmjerenoj na učinak za razdoblje 2014. – 2020.”(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o urbanoj dimenziji politika EU-a(20),

–  uzimajući u obzir komunikacije Komisije i rezolucije Parlamenta o najudaljenijim regijama, posebno svoju Rezoluciju od 18. travnja 2012. o ulozi kohezijske politike u najudaljenijim regijama Europske unije u kontekstu strategije Europa 2020.(21) i Rezoluciju od 26. veljače 2014. o optimizaciji razvoja potencijala najudaljenijih regija stvaranjem sinergije između strukturnih fondova i drugih programa Europske unije(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o kohezijskoj politici i reviziji strategije Europa 2020.(23),

–  uzimajući u obzir zaključke i preporuke skupine na visokoj razini za praćenje pojednostavljenja za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o tematskom izvješću Revizorskog suda br. 31 iz 2016., „Provode se ambiciozne mjere kako bi se najmanje svaki peti euro iz proračuna EU-a potrošio na klimatske aktivnosti, ali i dalje postoji ozbiljan rizik da se taj cilj neće postićiˮ, koji su usvojeni 21. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 15. prosinca 2015.(24) o tumačenju članka 349. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 19/2016: Izvršavanje proračuna EU-a s pomoću financijskih instrumenata – pouke koje se mogu izvući iz programskog razdoblja 2007. – 2013.,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. veljače 2016. o komplementarnosti europskih strukturnih i investicijskih fondova i Europskog fonda za strateška ulaganja – osiguranje koordinacije, sinergijskih učinaka i komplementarnosti,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za proračune (A8-0202/2017),

A.  budući da kohezijska politika EU-a proizlazi iz UEU-a i UFEU-a te da se njome izražava solidarnost Unije kao jedno od njezinih temeljnih načela, slijedeći njezin cilj smanjenja regionalnih razlika i jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije među svim regijama diljem EU-a, koji se temelji na Ugovorima;

B.  budući da je od 2008. funkcioniranje EU-a kao „instrumenta za konvergenciju” stagniralo, što je imalo za posljedicu povećanje postojećih razlika između i unutar država članica te rastuće društvene i gospodarske nejednakosti diljem EU-a; podsjeća na to da je kohezijska politika na europskoj razini vrlo učinkovita, posebno u promicanju različitih oblika teritorijalne suradnje, te stoga, u svojoj ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj dimenziji, ostaje prijeko potrebna politika kojom se kombiniraju specifične potrebe jednog područja s prioritetima EU-a i ostvaruju konkretni rezultati na terenu za sve građane;

C.  budući da kohezijska politika i dalje ostaje glavna, vrlo uspješna i cijenjena politika ulaganja i razvoja na razini EU-a za otvaranje održivih radnih mjesta i poticanje pametnog, održivog i uključivog rasta i konkurentnosti nakon 2020., posebno u kontekstu velikog smanjenja javnih i privatnih ulaganja u mnogim državama članicama i posljedica globalizacije; podsjeća na to da je kohezijska politika odigrala ključnu ulogu te da je pokazala veliku prilagodljivost makroekonomskim ograničenjima;

D.  budući da je posljednja reforma kohezijske politike 2013. bila opsežna i temeljita te je pomaknula fokus politike prema pristupu utemeljenom na rezultatima, tematskoj koncentraciji, učinkovitosti i djelotvornosti, s jedne strane, i načelima koja uključuju partnerstvo, višerazinsko upravljanje, pametnu specijalizaciju i lokalne pristupe, s druge strane;

E.  budući da je obnovljena kohezijska politika dovela do postupnog pomicanja naglaska s onog usmjerenog na velike infrastrukturne projekte na onaj utemeljen na poticanju gospodarstva znanja i inovacija;

F.  budući da bi se ta načela trebala održati i konsolidirati nakon 2020. kako bi se zajamčili kontinuitet, vidljivost, pravna sigurnost, dostupnost i transparentnost provedbe politike;

G.  budući da je za uspjeh kohezijske politike u razdoblju nakon 2020. nužno smanjiti administrativno opterećenje za njezine korisnike i upravljačka tijela, pronaći pravu ravnotežu između usmjerenosti politike na rezultate i razine provjera i kontrola u cilju povećanja proporcionalnosti, uvesti diferencijaciju u provedbu programa i pojednostavniti pravila i postupke koji se trenutačno često doživljavaju previše složenim;

H.  budući da ti elementi, u kombinaciji s cjelovitim političkim pristupom i načelom partnerstva, odražavaju dodanu vrijednost kohezijske politike;

I.  budući da sve veća ograničenja proračuna EU-a i nacionalnih proračuna te posljedice Brexita ne bi trebale dovesti do slabljenja kohezijske politike EU-a; u tom kontekstu poziva pregovarače EU-a i Ujedinjene Kraljevine da razmotre prednosti i nedostatke daljnjeg sudjelovanja Ujedinjene Kraljevine u programima europske teritorijalne suradnje;

J.  budući da se kohezijskom politikom već rješava niz problema povezanih s njezinim ciljevima utvrđenima u Ugovorima te se ne može očekivati da će se njome, uz isti ili čak manji proračun, savladati svi novi izazovi s kojima će se EU suočiti nakon 2020., premda bi učinak mogao biti veći ako bi se državama članicama, regijama i gradovima omogućila veća fleksibilnost za podupiranje novih političkih izazova;

Dodana vrijednost kohezijske politike EU-a

1.  snažno se protivi svakom scenariju za EU27 do 2025., kako je navedeno u Bijeloj knjizi o budućnosti Europe, kojim bi se oslabili napori EU-a u vezi s kohezijskom politikom; s druge strane, poziva Komisiju da iznese sveobuhvatan zakonski prijedlog za jaku i djelotvornu kohezijsku politiku nakon 2020.;

2.  ističe da se rast i regionalna, ekonomska te socijalna konvergencija ne mogu postići bez dobrog upravljanja, suradnje, međusobnog povjerenja među svim dionicima i učinkovitog uključivanja partnera na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, kao što je utvrđeno u načelu partnerstva (članak 5. Uredbe o zajedničkim odredbama); ponavlja da sustav podijeljenog upravljanja kohezijskom politikom EU-a pruža jedinstven instrument Europskoj uniji za izravno rješavanje nedoumica građana u vezi s unutarnjim i vanjskim problemima; mišljenja je da je podijeljeno upravljanje, koje se temelji na načelu partnerstva, višerazinskom upravljanju te koordinaciji različitih upravnih razina, od velike koristi kada je riječ o osiguravanju većeg preuzimanja odgovornosti za provedbu politike među svim dionicima;

3.  naglašava katalizatorske učinke kohezijske politike te mogućnosti učenja koje ona pruža upravama, korisnicima i dionicima; ističe horizontalni i transverzalni pristup kohezijske politike kao pametne, održive i uključive politike kojom se osigurava okvir za mobilizaciju i koordinaciju nacionalnih i subnacionalnih aktera te njihovo izravno uključivanje u zajedničku suradnju na ostvarivanju prioriteta EU-a kroz sufinancirane projekte; u tom kontekstu poziva na najbolju moguću koordinaciju i suradnju između glavne uprave u Komisiji odgovorne za kohezijsku politiku i ostalih glavnih uprava, kao i nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela vlasti;

4.  žali zbog kašnjenja pri usvajanju nekoliko operativnih programa i kašnjenja u imenovanju upravljačkih tijela u nekim državama članicama tijekom aktualnog programskog razdoblja; pozdravlja prve znakove ubrzane provedbe operativnih programa uočene tijekom 2016.; poziva Komisiju da nastavi s radom Radne skupine za bolju provedbu u cilju potpore provedbi i kako bi utvrdila uzroke kašnjenja provedbe te predložila praktična rješenja i mjere za izbjegavanje tih problema od samog početka sljedećeg programskog razdoblja; snažno potiče sve uključene aktere da nastave s dodatnim poboljšanjem i ubrzavanjem provedbe bez da prouzročuju zastoj;

5.  napominje da su nedostaci u sustavu financijskog planiranja i provedbe doveli do nagomilavanja neplaćenih računa i stvaranja nezapamćenih zaostataka koji su preneseni iz posljednjeg Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO-a) u sadašnji; poziva Komisiju da pronađe strukturirano rješenje za te probleme prije završetka trenutačnog VFO-a i da spriječi njihovo širenje u sljedeći VFO; ističe da razina odobrenih sredstava za plaćanja mora odgovarati prijašnjim obvezama, posebno prema kraju razdoblja kada države članice naginju podnošenju znatno više zahtjeva za plaćanje;

6.  prepoznaje da je u nekim državama članicama načelo partnerstva dovelo do uže suradnje s regionalnim i lokalnim tijelima, dok još uvijek ima prostora za napredak kada je riječ o osiguravanju stvarnog i ranog uključivanja svih dionika, uključujući iz redova civilnog društva, kako bi se osigurala veća odgovornost i vidljivost provedbe kohezijske politike bez povećanja administrativnog opterećenja ili prouzročenja kašnjenja; ističe da bi dionici i dalje trebali biti uključeni u skladu s pristupom višerazinskog upravljanja; smatra da bi u budućnosti i dalje trebalo jačati načelo partnerstva i Kodeks ponašanja, na primjer, uvođenjem jasnih minimalnih zahtjeva za uključivanje partnerstava;

7.  naglašava da su regionalne razlike, razlike u konkurentnosti i socijalne nejednakosti i dalje izražene iako se kohezijskom politikom ublažio učinak nedavne gospodarske i financijske krize u EU-u, kao i učinak mjera štednje; poziva na pojačane mjere za smanjenje tih razlika te sprječavanje nastanka novih razlika u svim vrstama regija, uz održavanje i konsolidiranje potpore tim regijama kako bi se pojednostavnilo preuzimanje odgovornosti za politiku u svim vrstama regija i u cilju postizanja ciljeva EU-a na njezinu cijelom teritoriju; u tom kontekstu smatra da je potrebno posvetiti više pozornosti postizanju veće otpornosti regija na iznenadne šokove;

8.  ističe da se teritorijalnom suradnjom u svim njezinim oblicima, uključujući makroregionalne strategije, čiji potencijal tek treba u potpunosti iskoristiti, prenosi koncept prekogranične političke suradnje i koordinacije regija i građana u EU-u; ističe vrijednost kohezijske politike u rješavanju problema svojstvenih otocima, pograničnim regijama i najsjevernijim regijama s vrlo niskom gustoćom naseljenosti, kako je predviđeno u članku 174. UFEU-a, najudaljenijim regijama definiranima u člancima 349. i 355. UFEU-a koje uživaju poseban status i čije bi se posebne alate i financiranje trebalo zadržati u razdoblju nakon 2020., kao i rubnim regijama;

9.  prima na znanje da je europska teritorijalna suradnja jedan od važnih ciljeva kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. kojim se pruža znatna dodana vrijednost ciljevima EU-a, potiče solidarnost među regijama EU-a i s njegovim susjedima te olakšava razmjena iskustva i prijenosa dobre prakse, na primjer s pomoću standardiziranih dokumenata; ustraje u potrebi nastavka promicanja prekogranične, transnacionalne i međuregionalne suradnje kao dijela cilja jačanja teritorijalne kohezije utvrđenog u članku 174. UFEU-a; smatra da bi trebala ostati važan instrument za razdoblje nakon 2020.; međutim, ističe da aktualni proračun europske teritorijalne suradnje ne odgovara velikim izazovima koje moraju ispuniti programi Interreg niti se njime na učinkovit način podržava prekogranična suradnja; stoga poziva na znatno povećanje proračuna europske teritorijalne suradnje u sljedećem programskom razdoblju;

10.  ističe važnost postojećeg programa suradnje Interreg Europe za europska tijela javne vlasti radi omogućavanja razmjene iskustva i prijenosa dobre prakse; predlaže proširenje mogućnosti financiranja u sljedećem razdoblju Interreg Europe nakon 2020. kako bi se omogućilo ulaganje u fizičke pilot projekte i demonstracijske projekte vodeći pritom računa i o uključivanju dionika diljem Europe;

Struktura kohezijske politike nakon 2020. – kontinuitet i područja u kojima su potrebna poboljšanja

11.  ističe da su trenutačna kategorizacija regija, uvedene reforme, kao što je tematska koncentracija, i okvir uspješnosti dokazali vrijednost kohezijske politike; traži od Komisije da iznese ideje za veću fleksibilnost u izvršenju proračuna EU-a u cjelini; smatra da je u tom kontekstu stvaranje pričuve zanimljiva opcija za rješavanje velikih nepredviđenih događaja tijekom programskog razdoblja i radi olakšavanja reprogramiranja operativnih programa kako bi se ulaganja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova prilagodila promjenjivim potrebama svake regije, a također i kako bi se odgovorilo na učinke globalizacije na regionalnoj i lokalnoj razini, ali bez negativnog utjecaja na ulaganja u okviru kohezijske politike ili ugrožavanja strateške orijentacije, dugoročnih ciljeva i sigurnosti planiranja, kao i stabilnosti višegodišnjih programa za regionalne i lokalne vlasti;

12.  prepoznaje vrijednost ex ante uvjeta, posebno onog o strategijama istraživanja i inovacija za pametnu specijalizaciju (RIS3), kojima se i dalje podupire strateško programiranje europskih strukturnih i investicijskih fondova i koji su doveli do veće usmjerenosti politike na rezultate; napominje da se ex ante uvjetima europskim strukturnim i investicijskim fondovima omogućuje učinkovito podržavanje ciljeva Europe nakon 2020. ne dovodeći u pitanje ciljeve kohezijske politike kako su navedeni u Ugovoru;

13.  protivi se makroekonomskoj uvjetovanosti i naglašava da veza kohezijske politike i postupaka ekonomskog upravljanja u okviru Europskog semestra mora biti uravnotežena i recipročna za sve zainteresirane strane, a da ih ne kažnjava; podupire daljnje prepoznavanje teritorijalne dimenzije koje bi moglo biti od koristi Europskom semestru, odnosno da bi trebalo koristeći se uravnoteženim pristupom uzimati u obzir ekonomsko upravljanje i ciljeve kohezijske politike koji se odnose na ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu povezanost, kao i na održiv rast, zapošljavanje i zaštitu okoliša;

14.  s obzirom na to da je cilj kohezijske politike poticanje ulaganja, rasta i zaposlenosti diljem EU-a, smatra da bi Komisija trebala u sklopu 7. izvješća o koheziji i u uskoj suradnji s vladama država članica razmotriti način na koji se uzima u obzir utjecaj tih ulaganja na proračunske deficite tih vlada;

15.  ističe da je prijeko potrebno povećanje administrativnih i institucionalnih kapaciteta – i stoga jačanje nacionalnih i regionalnih agencija za potporu ulaganjima – u području programiranja, provedbe i evaluacije operativnih programa te da treba poboljšati kvalitetu stručnog osposobljavanja u državama članicama i regijama za ostvarivanje pravodobnih i uspješnih rezultata kohezijske politike i postizanje konvergencije prema većim standardima; u tom kontekstu naglašava važnost inicijative Taiex Regio Peer 2 Peer kojom se jačaju administrativni i institucionalni kapaciteti i ostvaruju bolji rezultati za ulaganja EU-a;

16.  ističe da je potrebno pojednostavniti cjelokupni sustav upravljanja kohezijske politike na svim razinama, omogućavajući planiranje, upravljanje i procjenu operativnih programa, kako bi postao dostupniji, fleksibilniji i učinkovitiji; u tom kontekstu, naglašava važnost borbe protiv prerevnog donošenja propisa u državama članicama; traži od Komisije da poveća mogućnosti e-kohezije i određenih vrsta rashoda, kao što su standardne veličine jediničnih troškova i paušalni iznosi u okviru Uredbe o zajedničkim odredbama, te da uvede digitalnu platformu ili jedinstvene kontaktne točke za informiranje podnositelja zahtjeva i korisnika; podržava zaključke i preporuke koje je dosad usvojila skupina na visokoj razini za praćenje pojednostavljenja za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova te potiče države članice da provedu te preporuke;

17.  traži od Komisije da u okviru provedbe programa razmotri rješenja u skladu s proporcionalnošću i diferencijacijom, i to na temelju rizika, objektivnih kriterija i pozitivnih poticaja za programe, njihove veličine i administrativnog kapaciteta, posebno u vezi sa višestrukim razinama revizije koje se trebaju usredotočiti na borbu protiv nepravilnosti, to jest prijevara i korupcije, te da razmotri broj kontrola u cilju postizanja veće usklađenosti između kohezijske politike, politike tržišnog natjecanja i ostalih politika Unije, a posebno pravila o državnim potporama koja su primjenjiva na europske strukturne i investicijske fondove, ali ne i na EFSU ili Obzor 2020., kao i u vezi s mogućnošću jedinstvenog skupa pravila za sve europske strukturne i investicijske fondove kako bi se financiranje učinilo učinkovitijim, pri tome uzimajući u obzir posebnosti svakog fonda;

18.  poziva Komisiju da u cilju stvarnog pojednostavnjenja te u dogovoru s upravljačkim tijelima nacionalnih i regionalnih programa sastavi izvedivi plan za proširenje sustava pojednostavnjenih troškova na EFRR, također u skladu s odredbama prijedloga uredbe o izmjeni financijskih pravila koja se primjenjuju na proračun, odnosno takozvane skupne uredbe;

19.  smatra da bi se financiranje u okviru kohezijske politike i dalje trebalo temeljiti na bespovratnim sredstvima; međutim, primjećuje da financijski instrumenti imaju sve znatniju ulogu; ističe da zajmovi, vlasnički kapital ili jamstva mogu imati komplementarnu ulogu, ali se trebaju upotrebljavati s oprezom i na osnovi odgovarajuće ex ante procjene, pri čemu se bespovratna sredstva njima trebaju dopuniti samo kada ti financijski instrumenti predstavljaju dodanu vrijednost i mogu privući dodatnu financijsku potporu, uzimajući u obzir regionalne razlike i raznolikost praksi i iskustava;

20.  naglašava važnost potpore Komisije, EIB-a i država članica lokalnim i regionalnim tijelima u vezi s inovativnim financijskim instrumentima s pomoću platformi kao što je fi-compass ili poticaja za korisnike; podsjeća da ti instrumenti nisu prikladni za sve vrste intervencija u okviru kohezijske politike; mišljenja je da bi sve regije na dobrovoljnoj osnovi trebale moći odlučiti o provedbi financijskih instrumenata u skladu sa svojim potrebama; protivi se, međutim, obvezujućim kvantitativnim ciljevima za upotrebu financijskih instrumenata, te naglašava da sve veća upotreba financijskih instrumenata ne bi trebala dovesti do smanjenja proračuna EU-a u cjelini;

21.  poziva Komisiju da zajamči bolje sinergije i komunikaciju između europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugih fondova i programa Unije, uključujući EFSU, te da pojednostavi provedbu aktivnosti financiranja iz više fondova; ističe da se EFSU-om ne bi trebalo dovoditi u pitanje stratešku usklađenost, teritorijalnu usredotočenost i dugoročnu perspektivu programiranja kohezijske politike niti zamijeniti ili istisnuti bespovratna sredstva ili pak zamijeniti ili smanjiti proračun europskih strukturnih i investicijskih fondova; inzistira na stvarnoj dodatnosti njegovih sredstava; poziva na uspostavu jasnog razgraničenja između EFSU-a i kohezijske politike, zajedno s pružanjem mogućnosti za njihovu kombiniranu i olakšanu uporabu bez njihova preklapanja, što može učiniti strukturu financiranja privlačnijom kako bi se oskudna sredstva EU-a dobro iskoristila; vjeruje da je potrebno usklađivanje pravila za aktivnosti financiranja iz više fondova, kao i jasna komunikacijska strategija o postojećim mogućnostima financiranja; poziva Komisiju da u tom kontekstu izradi paket instrumenata za korisnike;

22.  poziva Komisiju da razmotri izradu niza drugih pokazatelja kojim će se dopuniti pokazatelj koji se temelji na BDP-u i koji je i dalje glavna legitimna i pouzdana metoda za pravedno dodjeljivanje sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova; smatra da u tom kontekstu treba razmotriti i proučiti mogućnost indeksa društvenog napretka ili demografskog pokazatelja kako bi se pružila sveobuhvatna slika regionalnog razvoja; smatra da bi ti pokazatelji mogli bolje odgovoriti na nove vrste nejednakosti koje nastaju među regijama EU-a; nadalje naglašava relevantnost pokazatelja ishoda za jačanje usmjerenosti politike na rezultate i učinak;

23.  poziva Komisiju da razmotri mjere za rješavanje pitanja nacionalnog financiranja projekata kohezijske politike, s obzirom na problem s kojim se suočavaju lokalne i regionalne razine vlasti u visoko centraliziranim državama članicama koje ne raspolažu s dovoljno fiskalnih i financijskih kapaciteta i koje nailaze na velike poteškoće pri sufinanciranju projekata, a često i u pripremi projektne dokumentacije zbog nedovoljnih financijskih sredstava, čime dolazi do slabije iskoristivosti kohezijske politike;

24.  potiče Komisiju da razmotri mogućnost upotrebe razine NUTS III kao klasifikacije regija u kohezijskoj politici za neke odabrane prioritete;

Ključna politička područja za moderniziranu kohezijsku politiku nakon 2020.

25.  naglašava važnost ESF-a, Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih, posebno u borbi protiv dugoročne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih u Uniji, koje su dostigle dosad nezabilježene razine, osobito u slabije razvijenim regijama, najudaljenijim regijama i regijama koje su najviše pogođene krizom; ističe ključnu ulogu malih i srednjih poduzeća u otvaranju radnih mjesta, čiji udio u ukupnom broju radnih mjesta u Uniji iznosi 80 %, te u promicanju inovativnih sektora kao što su digitalno gospodarstvo i gospodarstvo s niskim emisijama ugljika;

26.  smatra da bi u razdoblju nakon 2020. kohezijska politika trebala i dalje skrbiti za ugrožene i marginalizirane skupine, riješiti pitanje rastućih nejednakosti i izgrađivati solidarnost; prima na znanje pozitivan učinak koji ulaganja u obrazovanje, osposobljavanje i kulturu imaju u pogledu socijalne dodane vrijednosti i one povezane s zapošljavanjem; nadalje upućuje na potrebu zadržavanja društvene uključenosti, uključujući trošenje sredstava ESF-a kojeg upotpunjuju ulaganja EFRR-a u tom području;

27.  predlaže bolju upotrebu europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi se odgovorilo na demografske promjene i njihove regionalne i lokalne posljedice; mišljenja je da bi se u regijama koje se suočavaju s izazovima poput depopulacije europski strukturni i investicijski fondovi trebali na najbolji mogući način usmjeriti na stvaranje radnih mjesta i rast;

28.  primjećuje sve veću važnost Teritorijalnog programa i uspješnih ruralno-urbanih partnerstava, kao i primjer koji pametni gradovi pružaju kao mikrokozmi i katalizatori za inovativna rješenja za regionalne i lokalne probleme;

29.  pozdravlja Amsterdamski pakt i bolje priznavanje uloge gradova i urbanih područja u europskom donošenju politika i traži učinkovitu provedbu kooperativne metode rada kroz partnerstva sadržana u Paktu; očekuje uključivanje rezultata u buduće politike EU-a nakon 2020.;

30.  ističe unaprijeđenu urbanu dimenziju kohezijske politike u obliku posebnih odredbi za održivi urbani razvoj i inovativna urbana djelovanja; smatra da bi se to trebalo dodatno razviti i financijski ojačati nakon 2020. te da bi se trebao osnažiti prijenos ovlasti na niže razine upravljanja; potiče Komisiju da poboljša koordinaciju između raznih mjera usmjerenih na gradove kako bi se ojačala izravna potpora lokalnim vlastima u okviru kohezijske politike s pomoću financiranja i prilagođenih instrumenata za teritorijalni razvoj; ističe buduću ulogu instrumenata za teritorijalni razvoj, poput lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice i integriranih teritorijalnih ulaganja;

31.  podržava obveze koje je EU preuzeo u okviru Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama; podsjeća u tom kontekstu cilj koji podupiru sve institucije EU-a u pogledu potrošnje najmanje 20 % proračuna EU-a na djelovanja povezana s klimatskim promjenama te ističe da europski strukturni i investicijski fondovi u tom smislu imaju ključnu ulogu te da bi se trebali i dalje upotrebljavati što učinkovitije za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu, kao i za zelena gospodarstva i obnovljive izvore energije; smatra da je potrebno poboljšati sustav praćenja potrošnje za klimu; u tom pogledu ističe potencijal europske teritorijalne suradnje, kao i ulogu gradova i regija u kontekstu Plana za gradove;

32.  napominje da strategije RIS3 jačaju regionalne inovacijske ekosustave; ističe da istraživanje, inovacije i tehnološki razvoj trebaju i dalje imati istaknutu ulogu kako bi se omogućilo da se EU natječe na globalnoj razini; smatra da bi model pametne specijalizacije trebao postati jedan od vodećih pristupa kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. poticanjem suradnje između različitih regija, urbanih i ruralnih područja i stimuliranjem gospodarskog razvoja EU-a, stvaranjem sinergija između transnacionalnih strategija RIS3 i vrhunskih klastera; podsjeća na postojeći pilot-projekt Put prema izvrsnosti (S2E) kojim se i dalje podupiru regije u stvaranju i iskorištavanju sinergija među europskim strukturnim i investicijskim fondovima, programom Obzor 2020. i ostalim programima EU-a za financiranje; stoga zauzima stajalište da je potrebno uložiti daljnje napore u povećanje sinergija radi jačanja pametne specijalizacije i inovacija za razdoblje nakon 2020.;

33.   ističe da je povećana vidljivost kohezijske politike ključna za borbu protiv euroskepticizma i može doprinijeti vraćanju povjerenja građana; ističe da se u cilju poboljšanja vidljivosti europskih strukturnih i investicijskih fondova veći naglasak mora staviti na sadržaj i rezultate njihovih programa, uz pomoć pristupa odozgo prema dolje te odozdo prema gore, čime se omogućuje sudjelovanje dionika i primatelja koji mogu djelovati kao učinkoviti kanal za širenje informacija o postignućima kohezijske politike; nadalje apelira na Komisiju, države članice, regije i gradove da učinkovitije komuniciraju o mjerljivim dostignućima kohezijske politike koji mogu donijeti dodanu vrijednost u svakodnevni život građana EU-a; snažno potiče na to da se komunikacijske aktivnosti u posebnoj proračunskoj liniji u okviru tehničke pomoći nastave, po potrebi, i nakon što je projekt okončan sve dok njegovi rezultati ne postanu jasno vidljivi;

Izgledi

34.  poziva na to da poticanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i solidarnosti širom EU-a te usmjeravanje fondova EU-a prema razvoju, otvaranju radnih mjesta i konkurentnosti budu među glavnim prioritetima programa EU-a; također poziva na nastavak borbe protiv regionalnih nejednakosti, siromaštva i socijalne isključenosti, kao i diskriminacije; smatra da osim ciljeva sadržanih u Ugovorima, kohezijska politika treba nastaviti služiti kao alat za ostvarivanje političkih ciljeva EU-a, čime se također doprinosi većoj razini svijesti o njezinoj uspješnosti i jamči da je glavna ulagačka politika Unije dostupna svim regijama;

35.  ponavlja da je krajnje vrijeme da se osmisli kohezijska politika EU-a za razdoblje nakon 2020. radi njezina učinkovitog pokretanja na samom početku novog programskog razdoblja; poziva stoga Komisiju da pripremi novi zakonodavni okvir kako bi na vrijeme bio proveden u djelo, odnosno ubrzo nakon predstavljanja prijedloga Komisije za sljedeći VFO-a i njegova prijevoda na službene jezike; nadalje poziva na pravovremeno donošenje svih zakonodavnih prijedloga za buduću kohezijsku politiku i smjernica o upravljanju i kontroli prije početka novog programskog razdoblja, bez retroaktivnog učinka; naglašava da odgođena provedba operativnih programa utječe na učinkovitost kohezijske politike;

36.  napominje da bi se srž aktualnog zakonodavnog okvira za kohezijsku politiku trebala održati nakon 2020., uz dorađenu, ojačanu, lako dostupnu i na rezultate usmjerenu politiku te uz dodanu vrijednost politike, o kojoj bi trebalo bolje informirati građane;

37.  u pogledu prijedloga Komisije 2016/0282(COD) naglašava da prihvat migranata i izbjeglica pod međunarodnom zaštitom, kao i njihova socijalna i ekonomska integracija, iziskuju usklađen transnacionalni pristup koji bi se trebao razmotriti i u okviru trenutačne i buduće kohezijske politike EU-a;

38.  ističe važnost stabilnih propisa; poziva Komisiju da prilikom sastavljanja provedbenih odredbi za kohezijsku politiku u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru promjene svede na najmanju moguću mjeru; uvjeren je da se udio proračuna EU-a za kohezijsku politiku nakon 2020. treba zadržati na adekvatnoj razini, ako ne i povećati, s obzirom na složene unutarnje i vanjske izazove na koje će politika morati odgovoriti u pogledu svojih ciljeva; smatra da tu politiku ne smiju oslabiti nikakve okolnosti, pa čak ni Brexit, i da se njezin udio u ukupnom proračunu EU-a ne smije smanjiti preusmjeravanjem sredstava u financiranje novih izazova; nadalje naglašava višegodišnju prirodu kohezijske politike i poziva na zadržavanje njezinog sedmogodišnjeg programskog razdoblja ili uvođenje programskog razdoblja 5+5 s obveznom revizijom u sredini razdoblja;

39.  poziva na brzu dodjelu pričuve za postignute rezultate; primjećuje da je vrijeme između postizanja rezultata i oslobađanja pričuve predugo, čime se umanjuje njezina djelotvornost; stoga apelira na Komisiju da dopusti državama članicama da stave pričuvu za postignute rezultate u uporabu čim se završi preispitivanje;

40.  u tom kontekstu ističe da se unutar okvira kohezijske politike, posebice u sljedećem razdoblju financiranja, prednost treba pružiti digitalnom programu, uključujući osiguranje potrebne infrastrukture i naprednih tehnoloških rješenja; napominje da se razvoj u telekomunikacijskom sektoru mora u svakom slučaju pratiti odgovarajućim osposobljavanjem, kojem se također treba pružiti potpora u okviru kohezijske politike;

o
o   o

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama i njihovim parlamentima i Odboru regija.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 289.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 470.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 259.
(5) SL L 347, 20.12.2013., str. 303.
(6) SL L 347, 20.12.2013., str. 281.
(7) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(8) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0321.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0217.
(12) SL C 305 E, 11.11.2010., str. 14.
(13) SL C 351 E, 2.12.2011., str.1.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0383.
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0336.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0311.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0211.
(18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0419.
(19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0308.
(20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0307.
(21) SL C 258 E, 7.9.2013., str.1.
(22) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0133.
(23) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0384.
(24) ECLI:EU:C:2015:813.

Pravna napomena