Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/2003(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0195/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0195/2017

Rasprave :

PV 14/06/2017 - 20
CRE 14/06/2017 - 20

Glasovanja :

PV 15/06/2017 - 7.6
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0271

Usvojeni tekstovi
PDF 382kWORD 65k
Četvrtak, 15. lipnja 2017. - Strasbourg Završno izdanje
Europski program za ekonomiju suradnje
P8_TA(2017)0271A8-0195/2017

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. lipnja 2017. o Europskom programu za ekonomiju suradnje (2017/2003(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o aktu „Prema jedinstvenom digitalnom tržištu”(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o strategiji jedinstvenog tržišta(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2016. o novim prilikama za mala prijevoznička poduzeća, uključujući poslovne modele temeljene na suradnji(3),

–  uzimajući u obzir sastanak Skupine Vijeća na visokoj razini za konkurentnost i rast od 12. rujna 2016. i dokument za raspravu koji je predsjedništvo sastavilo na tu temu(4),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2016. o Europskom programu za ekonomiju suradnje (COM(2016)0356),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. svibnja 2016. pod nazivom „Internetske platforme i jedinstveno digitalno tržište: mogućnosti i izazovi za Europu” (COM(2016)0288),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. listopada 2015. naslovljenu „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” (COM(2015)0550),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),

–  uzimajući u obzir sastanak Vijeća za konkurentnost od 29. rujna 2016. i njegov ishod,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu(5) („Direktiva o uslugama”),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine („Direktiva o elektroničkoj trgovini”)(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi)(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009. o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnim uslugama i pravima korisnika s obzirom na elektroničke komunikacijske mreže i usluge, Direktive 2002/58/EZ o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih podataka i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača(8),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 25. svibnja 2016. o smjernicama za provedbu Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi (SWD(2016)0163),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(9),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 7. prosinca 2016. naslovljeno „Ekonomija suradnje i internetske platforme: zajednička vizija gradova i regija”(10),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 15. prosinca 2016. o ekonomiji suradnje(11),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te Odbora za promet i turizam (A8-0195/2017),

A.  budući da je ekonomija suradnje doživjela brzi rast tijekom posljednjih godina, u pogledu korisnika, transakcija i prihoda, izmijenivši način na koji se pružaju proizvodi i usluge i postavivši izazove pred tradicionalne poslovne modele u mnogim područjima;

B.  budući da ekonomija suradnje pruža socijalne koristi građanima EU-a;

C.  budući da su mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) glavni pokretač europskog gospodarstva i da prema podacima iz 2014. ona predstavljaju 99,8 % svih poduzeća koja ne pripadaju financijskom sektoru i pružaju dvije trećine od ukupnog broja radnih mjesta;

D.  budući da samo 1,7 % poduzeća u EU-u u cijelosti iskorištava mogućnosti naprednih digitalnih tehnologija, dok se 41 % njih uopće ne služi tim tehnologijama; budući da je digitalizacija svih sektora ključna da bi se zadržala i povećala konkurentnost EU-a;

E.  budući da je nedavna studija Komisije pokazala da je 17 % europskih potrošača već koristilo usluge ekonomije suradnje, a da je njih 52 % upoznato s ponudom tih usluga(12);

F.  budući da ne postoje službeni statistički podaci o opsegu zapošljavanja u okviru ekonomije suradnje;

G.  budući da ekonomija suradnje mladima, migrantima, zaposlenima na nepuno radno vrijeme i starijim građanima nudi mogućnosti pristupa tržištu rada;

H.  budući da modeli ekonomije suradnje pružanjem prilika za fleksibilne oblike poduzetništva i zaposlenosti mogu doprinijeti većem sudjelovanju žena na tržištu rada i u gospodarstvu;

I.  budući da nedavna Komunikacija Komisije o Europskom programu za ekonomiju suradnje predstavlja dobru polaznu točku za učinkovito poticanje i reguliranje tog sektora, no da postoji potreba da se u daljnju analizu i preporuke u tom području uključi perspektiva ravnopravnosti spolova kao i da se odraze odredbe mjerodavnog zakonodavstva protiv diskriminacije;

J.  budući da je promicanje socijalne pravde i zaštite, kako je definirano u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji i članku 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, također cilj unutarnjeg tržišta EU-a;

Opća razmatranja

1.  pozdravlja Komunikaciju o Europskom programu za ekonomiju suradnje i ističe da bi to trebao biti prvi korak prema izradi uravnotežene, sveobuhvatnije i ambiciozne strategije EU-a o ekonomiji suradnje;

2.  smatra da ekonomija suradnje, ako je se razvije na odgovaran način, stvara značajne prilike za građane i potrošače, koji imaju koristi od povećanog tržišnog natjecanja, prilagođenih usluga, većeg izbora i nižih cijena; naglašava da rast u tom sektoru pokreću potrošači i da im on omogućava da zauzmu aktivniju ulogu;

3.  ističe potrebu da se poduzećima omogući da rastu uklanjanjem prepreka, udvajanja i fragmentacije koji sprečavaju prekogranični razvoj;

4.  potiče države članice da osiguraju pravnu jasnoću i da ekonomiju suradnje ne smatraju prijetnjom tradicionalnoj ekonomiji; ističe važnost reguliranja ekonomije suradnje na način kojim će je se olakšati i potaknuti, a ne ograničiti;

5.  slaže se da ekonomija suradnje stvara nove poduzetničke mogućnosti, radna mjesta i rast te često ima važnu ulogu u tome da gospodarski sustav postane ne samo učinkovitiji, već i socijalno i okolišno održiv, omogućujući bolju raspodjelu resursa i dobara koji su inače nedovoljno iskorišteni i doprinoseći tako prijelazu na kružno gospodarstvo;

6.  u isto vrijeme uviđa da ekonomija suradnje može imati znatan učinak na odavno uspostavljene regulirane poslovne modele u brojnim strateškim sektorima kao što su prijevoz, smještaj, ugostiteljstvo, usluge, maloprodaja i financije; razumije izazove povezane s primjenom različitih pravnih standarda za slične gospodarske subjekte; vjeruje da ekonomija suradnje osnažuje potrošače, nudi nove prilike za zapošljavanje i ima potencijal da olakša ispunjavanje poreznih obveza, ali unatoč tome ističe da je važno zajamčiti visoku razinu zaštite potrošača, u potpunosti poštovati prava radnika i pobrinuti se za ispunjavanje poreznih obveza; uviđa da ekonomija suradnje utječe i na urbane i na ruralne sredine;

7.  upozorava da poduzetnicima, potrošačima i tijelima vlasti nije dovoljno jasno kako primjenjivati važeće propise u nekim područjima te je stoga potrebno riješiti problem regulatornih sivih zona, i zabrinut je zbog rizika od fragmentacije jedinstvenog tržišta; svjestan je da bi, bez odgovarajućeg upravljanja, te promjene mogle dovesti do pravne nesigurnosti oko mjerodavnih pravila i do ograničenja u ostvarivanju pojedinačnih prava i u zaštiti potrošača; smatra da propisi moraju biti primjereni za digitalno doba i izrazito je zabrinut zbog negativnog učinka koji pravna nesigurnost i složenost pravila imaju na europska novoosnovana poduzeća i neprofitne organizacije uključene u ekonomiju suradnje;

8.  smatra da su razvoj dinamičnog, jasnog i, kada je to prikladno, usklađenog pravnog okruženja i uspostava ujednačenih tržišnih uvjeta neophodan preduvjet za uspješnu ekonomiju suradnje u EU-u;

Ekonomija suradnje u EU-u

9.  naglašava da na ekonomiju suradnje treba gledati ne samo kao na skup novih poslovnih modela u okviru kojih se nude roba i usluge, već i kao na novi oblik integracije između gospodarstva i društva, pri čemu se ponuđene usluge temelje na širokom rasponu odnosa u kojima se gospodarski odnosi uključuju u društvene te se stvaraju novi oblici zajednice i novi poslovni modeli;

10.  primjećuje činjenicu da ekonomija suradnje u Europi ima neka specifična obilježja, koja odražavaju i europsku poslovnu strukturu, koja se sastoji većinom od MSP-ova i mikropoduzeća; naglašava da je potrebno zajamčiti poslovno okruženje u kojem platforme za suradnju mogu rasti i biti izrazito konkurentne na globalnom tržištu;

11.  primjećuje da europski poduzetnici pokazuju izraženu sklonost uspostavi platformi za suradnju u socijalne svrhe te uviđa sve veći interes za ekonomiju suradnje temeljenu na zadružnim poslovnim modelima;

12.  ističe važnost sprečavanja svih oblika diskriminacije kako bi se osigurao djelotvoran i jednak pristup uslugama suradnje;

13.  smatra da su one usluge u okviru ekonomije suradnje koje se javno oglašavaju te se nude radi ostvarenja dobiti obuhvaćene područjem primjene Direktive Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga(13) te bi stoga trebale biti u skladu s načelom jednakog postupanja prema ženama i muškarcima;

Regulatorni okvir EU-a: pojedinci („peers”), potrošači, platforme za suradnju

14.  uviđa da, premda su neki aspekti ekonomije suradnje regulirani propisima, među ostalim i na lokalnoj i nacionalnoj razini, drugi aspekti mogu ući u regulatorne sive zone jer nije uvijek jasno koji su propisi EU-a mjerodavni, što rezultira znatnim razlikama među državama članicama zbog nacionalnih, regionalnih i lokalnih propisa kao i sudske prakse, a posljedica je toga fragmentacija jedinstvenog tržišta;

15.  pozdravlja namjeru Komisije da se uhvati u koštac s postojećom fragmentacijom, ali žali što svojim komunikacijama nije u dovoljnoj mjeri pojasnila primjenjivost postojećeg zakonodavstva EU-a na različite modele ekonomije suradnje; naglašava da države članice trebaju ojačati provođenje postojećeg zakonodavstva i poziva Komisiju da pokuša uspostaviti okvir za provedbu kojim bi se države članice poduprlo u njihovim naporima, ponajviše u pogledu Direktive o uslugama i pravne stečevine u području zaštite potrošača; poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi sva raspoloživa sredstva u tom kontekstu, uključujući postupke zbog povrede prava, kad se god utvrdi da je provedba zakonodavstva nepravilna ili nedovoljna;

16.  ističe da zahtjevi za pristup tržištu za platforme za suradnju i pružatelje usluga moraju biti nužni, opravdani i proporcionalni, kako je predviđeno Ugovorima i sekundarnim zakonodavstvom, te jednostavni i jasni; naglašava da bi pri toj procjeni također trebalo uzeti u obzir činjenicu pružaju li usluge profesionalci ili privatne osobe te bi pravni zahtjevi za pojedinačne pružatelje trebali biti manje strogi, pri čemu treba zajamčiti standarde kvalitete i visoku razinu zaštite potrošača i uzeti u obzir sektorske razlike;

17.  uviđa da je potrebno da se postojeći akteri, novi operatori i usluge povezani s digitalnim platformama i ekonomijom suradnje razvijaju u okruženju pogodnom za poslovanje, uz zdravo tržišno natjecanje i transparentnost u pogledu zakonodavnih promjena; slaže se da bi države članice pri procjeni zahtjeva za pristup tržištu u kontekstu Direktive o uslugama trebale uzeti u obzir specifične značajke poduzeća ekonomije suradnje;

18.  apelira na Komisiju da u suradnji s državama članicama pruži dodatne smjernice u pogledu utvrđivanja efektivnih kriterija za razlikovanje između pojedinaca („peers”) i profesionalaca, što je ključno za pravedan razvoj ekonomije suradnje; ističe da bi tim smjernicama trebalo osigurati jasnoću i pravnu sigurnost i da bi u njima trebalo uzeti u obzir, među ostalim, razlike u zakonodavstvu država članica i njihove gospodarske situacije, kao što su razina dohotka, značajke sektorâ, položaj mikropoduzeća i malih poduzeća te ostvarivanje dobiti kao svrhu aktivnosti; mišljenja je da bi skup općih načela i kriterija na razini EU-a i skup pragova na nacionalnoj razini mogli biti daljnji koraci i poziva Komisiju da s tim u vezi provede studiju;

19.  skreće pozornost na činjenicu da uvođenje pragova, premda može pružiti odgovarajuće razgraničenje između pojedinaca i poduzeća, istodobno može dovesti do nejednakosti između mikropoduzeća i malih poduzeća s jedne strane i pojedinaca s druge strane; smatra da je vrlo preporučljivo uspostaviti ujednačene uvjete za usporedive kategorije pružatelja usluga; poziva na uklanjanje nepotrebnog regulatornog opterećenja i neopravdanih zahtjeva za pristup tržištu za sve poslovne subjekte, posebno za mikropoduzeća i mala poduzeća, jer to također guši inovacije;

20.  pozdravlja inicijativu Komisije za jamčenje adekvatnosti potrošačkog prava i sprečavanje zlouporabe ekonomije suradnje da bi se zaobišlo zakonodavstvo; smatra da bi potrošači trebali imati visoku i učinkovitu razinu zaštite, bez obzira na to pružaju li usluge profesionalci ili pojedinci, i posebno naglašava važnost zaštite potrošača u transakcijama među pojedincima („peer-to peer”), pri čemu uviđa da bi samoregulacija mogla pružiti određeni oblik zaštite;

21.  poziva na poduzimanje mjera kako bi se zajamčilo da povremeni pružatelji usluga u potpunosti koriste pravila o zaštiti potrošača i da ih se uvijek pridržavaju, na istoj ili usporedivoj osnovi kao i profesionalni pružatelji usluga;

22.  napominje da bi potrošači trebali imati pristup informacijama o tome jesu li recenzije određene usluge koje su dali drugi korisnici pod utjecajem pružatelja, primjerice u obliku plaćenog oglašavanja;

23.  upozorava na potrebu za većom jasnoćom u pogledu zaštitnih mjera za potrošače u slučaju sporova i poziva platforme za suradnju da se pobrinu za uspostavu učinkovitih sustava za postupke ulaganja žalbe i rješavanja sporova, čime bi se olakšalo ostvarivanje prava potrošača;

24.  ističe da se poslovni modeli ekonomije suradnje uvelike temelje na ugledu i naglašava da je u tom pogledu transparentnost od ključne važnosti; smatra da u mnogo slučajeva poslovni modeli ekonomije suradnje osnažuju potrošače i omogućuju im da zauzmu aktivniju ulogu uz potporu tehnologije; naglašava da su u ekonomiji suradnje i dalje potrebna pravila za zaštitu potrošača, posebno u slučajevima kada postoje akteri s dominantnom pozicijom na tržištu, asimetrična informiranost ili nedostatak izbora ili konkurencije; naglašava da je važno zajamčiti odgovarajuću informiranost potrošača o mjerodavnom pravnom režimu za svaku transakciju i povezanim pravima i pravnim obvezama;

25.  poziva Komisiju da što prije dodatno razjasni sustave odgovornosti platformi za suradnju u cilju promicanja odgovornog ponašanja, transparentnosti, pravne sigurnosti, a time i povećanja povjerenja potrošača; uviđa, konkretno, da nema dovoljno sigurnosti posebno u vezi s time pruža li platforma pozadinsku uslugu ili samo nudi uslugu informacijskog društva, u skladu s Direktivom o e-trgovini; stoga poziva Komisiju da pruži dodatne smjernice u vezi s tim aspektima i da provjeri jesu li potrebne dodatne mjere kako bi regulatorni okvir postao učinkovitijim; istodobno potiče platforme za suradnju da poduzmu dobrovoljne mjere u tom pogledu;

26.  poziva Komisiju da dodatno prouči zakonodavstvo EU-a kako bi smanjila nesigurnosti i zajamčila veću pravnu sigurnost u vezi s pravilima koja se primjenjuju na suradničke poslovne modele i kako bi ocijenila jesu li poželjna nova ili izmijenjena pravila, posebno u pogledu aktivnih posrednika i njihovih zahtjeva za informacije i transparentnost, neispunjavanja obveza i odgovornosti;

27.  smatra da bi se eventualnim novim regulatornim okvirom trebala promicati sposobnost samoregulacije platforme kao i mehanizam ocjenjivanja među pojedincima jer se pokazalo da su učinkoviti i da uzimaju u obzir zadovoljstvo potrošača uslugama u okviru ekonomije suradnje; uvjeren je da same platforme za suradnju mogu imati aktivnu ulogu u uspostavi tog novog regulatornog okruženja ispravljanjem slučajeva asimetrične informiranosti, posebno uz pomoć digitalnih mehanizama provjere ugleda s ciljem jačanja povjerenja potrošača; u isto vrijeme napominje da sposobnost samoregulacije platformi za suradnju ne uklanja potrebu za postojećim pravilima kao što su Direktiva o uslugama i Direktiva o e-trgovini, pravo EU-a o zaštiti potrošača i druga moguća pravila;

28.  stoga smatra da su digitalni mehanizmi za izgradnju povjerenja ključan dio ekonomije suradnje; pozdravlja sve napore koje su uložile platforme za suradnju i inicijative koje su pokrenule kako bi se spriječili poremećaji kao i one čiji je cilj jačanje povjerenja i transparentnosti u pogledu mehanizama ocjenjivanja i recenziranja, uspostava pouzdanih kriterija ugleda, uvođenje jamstava ili osiguranja, provjera identiteta pojedinaca koji nude usluge i proizvođača-potrošača te razvoj sigurnih i transparentnih sustava plaćanja; smatra da su ti novi tehnološki pomaci, kao što su mehanizmi dvosmjernog ocjenjivanja, neovisne provjere recenzija i dobrovoljno prihvaćanje sustava certificiranja dobri primjeri načina na koje je moguće spriječiti zlouporabu, manipulaciju, prijevaru i lažne povratne informacije; potiče platforme za suradnju da se temelje na najboljim praksama i da podižu svijest o pravnim obvezama svojih korisnika;

29.  ističe da je od ključne važnosti pojasniti metode na temelju kojih funkcioniraju automatizirani sustavi donošenja odluka temeljeni na algoritmima kako bi se zajamčila pravednost i transparentnost algoritama; traži od Komisije da to pitanje istraži i iz perspektive prava EU-a o tržišnom natjecanju; poziva Komisiju da surađuje s državama članicama, privatnim sektorom i relevantnim regulacijskim tijelima u cilju utvrđivanja učinkovitih kriterija za razvoj načela algoritamske odgovornosti za platforme za suradnju temeljene na informacijama;

30.  naglašava potrebu za procjenom upotrebe podataka u slučajevima kada bi mogla različito utjecati na različite segmente društva, za sprečavanjem diskriminacije i za provjerom potencijalne štete za privatnost koju uzrokuju veliki podaci; podsjeća da je EU Općom uredbom o zaštiti podataka već razvio sveobuhvatni okvir za zaštitu podataka i stoga poziva platforme u okviru ekonomije suradnje da ne zanemaruju pitanje zaštite podataka i da pružateljima usluga i korisnicima pruže transparentne informacije o prikupljenim osobnim podacima i načinu na koji se ti podaci obrađuju;

31.  uviđa da se brojna pravila iz pravne stečevine EU-a već primjenjuju na ekonomiju suradnje; poziva Komisiju da procijeni je li potrebno dodatno razviti pravni okvir EU-a kako bi se spriječila daljnja fragmentacija jedinstvenog tržišta u skladu s načelima bolje regulacije i iskustvima država članica; smatra da bi taj okvir, kada je to prikladno, trebao biti usklađen, kao i fleksibilan, tehnološki neutralan i primjenjiv i u budućnosti te da bi se trebao sastojati od kombinacije općih načela i specifičnih pravila, uz eventualnu posebnu regulativu za pojedine sektore;

32.  naglašava važnost dosljednog zakonodavstva za jamčenje urednog funkcioniranja unutarnjeg tržišta za sve i poziva Komisiju da zaštiti aktualna pravila i zakonodavstvo o pravima radnika i potrošača prije no što uvede novo zakonodavstvo koje bi moglo dovesti do fragmentacije unutarnjeg tržišta;

Tržišno natjecanje i ispunjavanje poreznih obveza

33.  pozdravlja činjenicu da je razvoj ekonomije suradnje doveo do većeg tržišnog natjecanja te je postojeće operatore potaknuo da se usredotoče na stvarne zahtjeve potrošača; potiče Komisiju da podupre jednake uvjete za sve u tržišnom natjecanju u usporedivim uslugama među platformama za suradnju te između njih i tradicionalnih poduzeća; ističe važnost utvrđivanja i rješavanja prepreka nastajanju i jačanju poduzeća u ekonomiji suradnje, a posebno novoosnovanih (start-up) poduzeća ; u tom kontekstu ističe potrebu za slobodnim protokom podataka, prenosivosti podataka i interoperabilnosti, koji olakšavaju prelazak s jedne platforme i na drugu i sprečavaju situaciju ovisnosti, što su ključni čimbenici za otvoreno i pravedno tržišno natjecanje i za osnaživanje korisnika platformi za suradnju vodeći računa o legitimnim interesima svih tržišnih aktera i štiteći informacije o korisnicima i osobne podatke;

34.  pozdravlja povećanu sljedivost ekonomskih transakcija putem internetskih platformi u cilju ispunjenja poreznih obveza i provedbe poreznih propisa, ali je zabrinut zbog poteškoća koje su dosad izašle na vidjelo u nekim sektorima; ističe da se ekonomija suradnje nikad ne bi trebala koristiti kao sredstvo izbjegavanja poreznih obveza; nadalje ističe hitnu potrebu za suradnjom među nadležnim tijelima i platformama za suradnju u pogledu ispunjavanja poreznih obveza i ubiranja poreza; uviđa da neke države članice rješavaju ta pitanja i prima na znanje uspješnu javno-privatnu suradnju u tom području; poziva Komisiju da olakša razmjenu najboljih praksi među državama članicama, uz sudjelovanje nadležnih tijela i dionika, u cilju razvoja učinkovitih i inovativnih rješenja za bolje ispunjavanje poreznih obveza i bolju provedbu poreznih propisa, također kako bi se uklonio rizik od prekogranične porezne prijevare; poziva platforme za suradnju da u tom pogledu zauzmu aktivnu ulogu; poziva države članice na pojašnjenje i suradnju u vezi s informacijama koje razni gospodarski subjekti koji sudjeluju u ekonomiji suradnje moraju dostaviti poreznim tijelima u okviru svojih dužnosti u pogledu dostavljanja poreznih informacija, kako je predviđeno nacionalnim zakonodavstvom;

35.  slaže se da bi trebalo primjenjivati funkcionalno slične porezne obveze na poduzeća koja pružaju usporedive usluge, bilo u okviru tradicionalne ekonomije ili ekonomije suradnje, i smatra da bi porez trebalo plaćati ondje gdje se ostvaruje dobit i gdje nije riječ samo o doprinosu troškovima, poštujući pritom načelo supsidijarnosti i u skladu s nacionalnim i lokalnim poreznim propisima;

Utjecaj na tržište rada i prava radnika

36.  naglašava da digitalna revolucija ima znatan utjecaj na tržište rada i da su trendovi koji nastaju u ekonomiji suradnje dio aktualnog trenda u kontekstu digitalizacije društva;

37.  primjećuje u isto vrijeme da ekonomija suradnje otvara nove prilike i nove, fleksibilne načine pristupa zaposlenju za sve korisnike, posebno za samozaposlene, za nezaposlene, one koji su trenutno daleko od tržišta rada ili inače ne bi mogli sudjelovati u njemu, i da bi tako mogla poslužiti kao način ulaska na tržište rada, posebno za mlade i za marginalizirane skupine; međutim, ističe da taj trend u nekim situacijama može dovesti do nesigurnosti; ističe, s jedne strane, potrebu za fleksibilnošću na tržištu rada, a s druge potrebu za ekonomskom i socijalnom sigurnošću radnika, u skladu s običajima i tradicijama u državama članicama;

38.  poziva Komisiju da ispita u kojoj se mjeri postojeća pravila Unije mogu primijeniti na digitalno tržište rada te da zajamči adekvatno provođenje tih pravila; poziva države članice da, u suradnji sa socijalnim partnerima i drugim relevantnim dionicima, na proaktivan način i na temelju predviđanja, procijene potrebu da se modernizira postojeće zakonodavstvo, uključujući sustave socijalnog osiguranja, kako bi ono išlo u korak s tehnološkim razvojem uz jamčenje zaštite radnika; poziva Komisiju i države članice da koordiniraju sustave socijalnog osiguranja kako bi se osigurao prijenos prava u drugu zemlju i zbrajanja razdoblja u skladu sa zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom; potiče socijale partnere da po potrebi moderniziraju kolektivne ugovore kako bi se postojeći standardi zaštite mogli zadržati i u svijetu digitalnog rada;

39.  naglašava golemu važnost zaštite prava radnika u okviru usluga ekonomije suradnje – u prvom redu prava radnika na organiziranje, prava na kolektivno pregovaranje i djelovanje, u skladu s nacionalnim zakonima i praksom; podsjeća da su svi radnici u ekonomiji suradnje zaposleni ili samozaposleni, ovisno o situaciji, i da ih u skladu s time treba kategorizirati; poziva Komisiju i države članice da u okviru svojih područja nadležnosti osiguraju pravedne uvjete rada i primjerenu pravnu i socijalnu zaštitu za sve radnike u ekonomiji suradnje, bez obzira na njihov status;

40.  poziva Komisiju da objavi smjernice o načinima na koje se pravo Unije primjenjuje na razne vrste poslovnih modela platformi kako bi se prema potrebi ispravile regulatorne nedorečenosti u području zapošljavanja i socijalnog osiguranja; vjeruje da veliki potencijal transparentnosti koju ima ekonomija platformi omogućava dobru sljedivost, u skladu s ciljem provedbe postojećeg zakonodavstva; poziva države članice da provode dovoljan broj inspekcija rada internetskih platformi te da nametnu sankcije u slučaju kršenja pravila, posebno u pogledu uvjeta rada i zapošljavanja te konkretnih zahtjeva u vezi s kvalifikacijama; poziva Komisiju i države članice da posebnu pozornost posvete neprijavljenom radu i lažnom samozapošljavanju u tom sektoru te da uvrste ekonomiju platformi u program Europske platforme za suzbijanje neprijavljenog rada; poziva države članice da predvide dovoljno sredstava za inspekcije;

41.  naglašava da je važno zajamčiti temeljna prava i primjerenu zaštitu socijalne sigurnosti sve većeg broja samozaposlenih radnika, koji su ključni akteri u ekonomiji suradnje, uključujući pravo na kolektivno pregovaranje i djelovanje, među ostalim i u pogledu njihove naknade;

42.  potiče države članice da prepoznaju da će ekonomija suradnje prouzročiti i poremećaje i da stoga pripreme mjere apsorpcije za određene sektore i podupru osposobljavanje i pronalaženje novog posla;

43.  naglašava da je važno da radnici u okviru platformi za suradnju mogu iskoristiti mogućnost prenosivosti ocjena i recenzija, koje predstavljaju njihovu vrijednost na digitalnom tržištu, te ističe važnost olakšavanja prenosivosti i skupljanja ocjena i recenzija na različitim platformama uz poštovanje pravila o zaštiti podataka i privatnosti svih uključenih strana; uviđa da su moguće nepoštene i proizvoljne prakse u vezi s internetskim ocjenjivanjem, koje mogu utjecati na radne uvjete i prava radnika na platformama za suradnju i na njihovu mogućnost da dobiju posao; smatra da bi mehanizme ocjenjivanja i recenziranja trebalo razviti na transparentan način i da bi radnici trebali biti informirani o općim kriterijima korištenim za razvoj tih mehanizama i da bi se s njima trebalo o tome savjetovati na odgovarajućim razinama i u skladu sa zakonima i praksama država članica;

44.  ističe da je u promjenjivom svijetu zapošljavanja važno imati vještine koje idu u korak s vremenom kao i da je važno zajamčiti da svi radnici imaju odgovarajuće vještine koje su potrebne u digitalnom društvu i gospodarstvu; potiče Komisiju, države članice i poduzeća u ekonomiji suradnje da omoguće pristup cjeloživotnom osposobljavanju i razvoju digitalnih vještina; smatra da su potrebna javna i privatna ulaganja i mogućnosti financiranja cjeloživotnog učenja i osposobljavanja, posebno za mikropoduzeća i mala poduzeća;

45.  naglašava važnost rada na daljinu i tzv. pametnog rada u okviru ekonomije suradnje te se u tom pogledu zalaže za ravnopravnost između tih načina rada i onih tradicionalnih;

46.  poziva Komisiju da analiza do koje je mjere Direktiva o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (2008/104/EZ(14)) primjenjiva na konkretne internetske platforme; smatra da su mnoge posredničke internetske platforme strukturno slične poduzećima za privremeno zapošljavanje (trostrani ugovorni odnos između: radnika zaposlenog preko poduzeća za privremeno zapošljavanje/radnika na platformi; poduzeća za privremeno zapošljavanje/internetske platforme; poduzeća korisnika/klijenta);

47.  poziva nacionalne javne službe za zapošljavanje i mrežu EURES da bolje komuniciraju kad je riječ o prilikama koje nudi ekonomija suradnje;

48.  poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da radnicima na platformama pruže odgovarajuće informacije o uvjetima rada i zapošljavanja, pravima radnika i o njihovim poslovnim odnosima i s platformama i s korisnicima; smatra da bi platforme trebale imali proaktivnu ulogu u pružanju informacija korisnicima i radnicima u vezi s mjerodavnim regulatornim okvirom u cilju ispunjavanja pravnih zahtjeva;

49.  skreće pozornost na nedostatak podataka u vezi s promjenama u svijetu zapošljavanja koje su posljedica ekonomije suradnje; poziva države članice i Komisiju da u suradnji sa socijalnim partnerima prikupe više pouzdanih i sveobuhvatnih podataka o tome te potiče države članice da imenuju već postojeće nacionalno nadležno tijelo za praćenje i evaluaciju trendova koji se javljaju na tržištu rada u okviru ekonomije suradnje; naglašava da je u tom kontekstu važna razmjena informacija i najboljih praksi među državama članicama; ističe važnost praćenja tržišta rada i radnih uvjeta u ekonomiji suradnje u cilju suzbijanja nezakonitih praksi;

Lokalna dimenzija ekonomije suradnje

50.  primjećuje da je sve veći broj lokalnih tijela vlasti i vlada već aktivan u reguliranju i razvoju ekonomije suradnje, uz naglasak na praksama suradnje kao subjektu njihovih politika i kao organizacijskom načelu za nove oblike suradničkog upravljanja i participativne demokracije;

51.  napominje da postoji velik manevarski prostor za nacionalne, regionalne i lokalne vlasti da donesu mjere specifične za određeni kontekst kako bi proporcionalnim mjerama koje su u potpunosti usklađene sa zakonodavstvom EU-a odgovorile na jasno utvrđene ciljeve od javnog interesa; stoga poziva Komisiju da podrži države članice u njihovom kreiranju politika i donošenju pravila koja su u skladu s pravom EU-a;

52.  napominje da su gradovi prvi reagirali u tom pogledu jer gradski uvjeti poput gustoće stanovništva i fizičke blizine pogoduju prihvaćanju suradničkih praksi, uz širenje fokusa s pametnih gradova na gradove dijeljenja i olakšavanje prelaska na infrastrukturu prilagođeniju građanima; također je uvjeren da ekonomija suradnje može ponuditi važne prilike unutarnjim periferijama, ruralnim područjima i područjima u nepovoljnom položaju, da može rezultirati novim i uključivim oblicima razvoja, da može imati pozitivan socioekonomski učinak i pomoći marginaliziranim zajednicama uz neizravnu korist za sektor turizma;

Promicanje ekonomije suradnje

53.  ističe važnost adekvatnih kompetencija, vještina i osposobljavanja kako bi se što većem broju osoba omogućilo da imaju aktivnu ulogu u ekonomiji suradnje i da iskoriste njezin potencijal;

54.  naglašava da informacijske i komunikacijske tehnologije omogućavaju brz i učinkovit razvoj inovativnih ideja unutar ekonomije suradnje te istovremeno umrežavaju sudionike, bilo da je riječ o korisnicima ili pružateljima usluga, jačaju njihov položaj, olakšavaju im pristup tržištu i sudjelovanje na njemu te povećavaju dostupnost najudaljenijih i ruralnih područja;

55.  poziva Komisiju da proaktivno potiče javno-privatnu suradnju, posebno u pogledu uvođenja e-identifikacije, u cilju jačanja povjerenja potrošača i pružatelja usluga u internetske transakcije, nadovezujući se na okvir EU-a za uzajamno priznavanje e-identifikacije, te da riješi problem ostalih postojećih prepreka rastu ekonomije suradnje, kao što su prepreke pružanju prekograničnih programa osiguranja;

56.  napominje da će se uvođenjem tehnologija 5G iz temelja promijeniti logika naših gospodarstava te će usluge postati raznolikije i dostupnije; u tom pogledu ističe važnost uspostave konkurentnog tržišta za inovativna poduzeća, čiji će uspjeh u konačnici odrediti snagu naših gospodarstava;

57.  ističe da ekonomija suradnje dobiva sve veću važnost u energetskom sektoru jer omogućava potrošačima, proizvođačima, pojedincima i zajednicama da se djelotvorno uključe u nekoliko decentraliziranih faza ciklusa energije iz obnovljivih izvora, uključujući vlastitu proizvodnju i potrošnju, skladištenje i distribuciju, u skladu s klimatskim i energetskim ciljevima Unije;

58.  ističe da ekonomija suradnje posebno dobro uspijeva u zajednicama u kojima postoje jaki modeli razmjene znanja i obrazovanja, čime se katalizira i učvršćuje kultura otvorenih inovacija; ističe važnost dosljednih politika i uvođenja širokopojasne i ultraširokopojasne mreže kao preduvjeta za razvoj punog potencijala ekonomije suradnje i za iskorištavanje koristi koje nudi model suradnje; stoga podsjeća na potrebu da se svim građanima EU-a omogući odgovarajući pristup mreži, posebno u manje naseljenim, udaljenim i ruralnim područjima, gdje dostatna povezanost još nije dostupna;

59.  naglašava da je ekonomiji suradnje potrebna potpora za razvoj i širenje te da treba ostati otvorena za istraživanje, inovacije i nove tehnologije kako bi privukla ulaganja; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da zakonodavstvo i politike EU-a budu primjenjivi i u budućnosti, posebno kada je riječ o otvaranju neisključivih i eksperimentalno usmjerenih prostora za poticanje digitalne povezanosti i pismenosti, podupiranju europskih poduzetnika i start-up poduzeća, stvaranju poticaja za industriju 4.0, inovacijska središta, klastere i inkubatore, uz istovremeno razvijanje sinergija supostojanja s tradicionalnim poslovnim modelima;

60.  naglašava složenu prirodu sektora prijevoza unutar i izvan ekonomije suradnje; napominje da je taj sektor snažno reguliran; napominje da modeli ekonomije suradnje imaju potencijal za znatno poboljšanje učinkovitosti i održivog razvoja prometnog sustava (među ostalim i integriranim multimodalnim izdavanjem karata i putovanjima za korisnike prijevoza s aplikacijama ekonomije suradnje) kao i njegove sigurnosti, te za olakšavanje pristupa udaljenim područjima i smanjenje neželjenih vanjskih učinaka prometnog zagušenja;

61.  poziva mjerodavna tijela da promiču korisno supostojanje suradničkih prijevoznih usluga i konvencionalnih prijevoznih sustava; poziva Komisiju da ekonomiju suradnje integrira u svoj rad na novim tehnologijama u prometu (umrežena vozila, autonomna vozila, integrirano digitalno izdavanje karata i inteligentni prijevozni sustavi) zbog njihovih snažnih interakcija i prirodnih sinergija;

62.  naglašava potrebu za pravnom jasnoćom za platforme i njihove korisnike kako bi se zajamčio razvoj ekonomije suradnje u sektoru prijevoza u EU-u; napominje da je u sektoru mobilnosti važno jasno razlikovati s jedne strane (i.) dijeljenje automobila i podjelu troškova u okviru određenog putovanja koje je vozač planirao za svoje potrebe te s druge strane (ii.) regulirane usluge putničkog prijevoza;

63.  podsjeća da je prema procjenama Komisije uzajamni smještaj (peer-to-peer accommodation) najveći sektor ekonomije suradnje prema ostvarenoj trgovini, dok je uzajamni prijevoz (peer-to-peer transportation) njezin najveći sektor izmjeren prema prihodu platforme;

64.  ističe da u sektoru turizma dijeljenje vlastita doma (home-sharing) predstavlja izvanredno korištenje resursima i prostorom koji je slabije u upotrebi, osobito u područjima koja tradicionalno nemaju koristi od turizma;

65.  u tom pogledu osuđuje propise koje nameću pojedina javna tijela i kojima se nastoji ograničiti pružanje usluge turističkog smještaja s pomoću ekonomije suradnje;

66.  skreće pozornost na poteškoće s kojima se suočavaju platforme za suradnju u pristupanju rizičnom kapitalu kao i u svojim strategijama rasta, a koje su još naglašenije zbog veličine i fragmentacije domaćih tržišta te kritičnog nedostatka prekograničnih ulaganja; poziva Komisiju i države članice da u potpunosti iskoriste postojeće instrumente financiranja za ulaganja u poduzeća ekonomije suradnje i za promicanje inicijativa kojima bi se olakšao pristup financiranju, posebno za start-up poduzeća te mala i srednja poduzeća;

67.  naglašava da su suradnički sustavi financiranja, kao što je skupno financiranje, važna nadopuna tradicionalnim načinima financiranja kao dio učinkovitog ekosustava financiranja;

68.  primjećuje da usluge koje nude MSP-ovi u sektoru ekonomije suradnje nisu uvijek dovoljno prilagođeni potrebama osoba s invaliditetom i starijih osoba; poziva na uspostavu instrumenata i programa čiji će cilj biti pružanje potpore tim operatorima kako bi uzeli u obzir potrebe osoba s invaliditetom;

69.  poziva Komisiju da olakša i potakne pristup odgovarajućim linijama financiranja za europske poduzetnike koji posluju u sektoru ekonomije suradnje, a također i u okviru programa EU-a za istraživanje i inovacije Obzor 2020.;

70.  primjećuje brz razvoj i sve veću raširenost inovativnih tehnologija i digitalnih alata, kao što su lanci blokova i tehnologije decentraliziranog vođenja evidencije transakcija, također i u financijskom sektoru; naglašava da bi upotreba tih decentraliziranih tehnologija mogla omogućiti efektivne transakcije i veze među pojedincima u ekonomiji suradnje, što bi dovelo do uspostave neovisnih tržišta ili mreža i u budućnosti zamijenilo ulogu posrednika koju danas imaju platforme za suradnju;

o
o   o

71.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0009.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0237.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0455.
(4) http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-11834-2016-INIT/en/pdf
(5) SL L 376, 27.12.2006., str. 36.
(6) SL L 178, 17.7.2000., str. 1.
(7) SL L 149, 11.6.2005., str. 22.
(8) SL L 337, 18.12.2009., str. 11.
(9) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.
(10) ECON-VI/016.
(11) SL C 75, 10.3.2017., str. 33.
(12) Istraživanje Flash Eurobarometer 438 (ožujak 2016.) o korištenju platformi za suradnju.
(13) SL L 373, 21.12.2004., str. 37.
(14) SL L 327, 5.12.2008., str. 9.

Pravna napomena