Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 2. ožujka 2017. - BruxellesZavršno izdanje
Zahtjev za ukidanje imuniteta Marine Le Pen
 Euro-mediteranski sporazum između EU-a i Libanona (pristupanje Hrvatske) ***
 Sporazum EU – Lihtenštajn o dodatnim pravilima za instrument za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza ***
 Mehanizam razmjene informacija s obzirom na međuvladine sporazume i neobvezujuće instrumente u području energetike ***I
 Obveze u području viznog reciprociteta
 Mogućnosti za poboljšanje pristupa lijekovima
 Provedba programa Kreativna Europa
 Provedba programa Europa za građane
 Zajednička trgovinska politika EU-a u kontekstu imperativa očuvanja divlje faune i flore

Zahtjev za ukidanje imuniteta Marine Le Pen
PDF 328kWORD 49k
Odluka Europskog parlamenta od 2. ožujka 2017. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Marine Le Pen (2016/2295(IMM))
P8_TA(2017)0056A8-0047/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta zastupnici Marine Le Pen, koji je 5. listopada 2016. podnio Jean-Jaques URVOAS, francuski ministar pravosuđa, u okviru istražnog postupka protiv zastupnice Marine Le Pen pred Prvostupanjskim sudom u Nanterreu zbog objave islamističkog slikovnog materijala nasilnog sadržaja na njezinu računu na Twitteru,

–  nakon saslušanja zastupnika Jean-Françoisa Jalkha koji je zastupao zastupnicu Marine Le Pen u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 26. Ustava Francuske Republike,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0047/2017),

A.  budući da su francuske pravosudne vlasti zatražile ukidanje imuniteta Marine Le Pen, zastupnici u Europskom parlamentu i predsjednici Nacionalne fronte (Front National, FN), u okviru postupka pokrenutog zbog toga što je preko svojeg računa na Twitteru 16. prosinca 2015. objavila fotografije nasilnog sadržaja na kojima su prikazana smaknuća trojice talaca terorističke skupine Daeš uz komentar „Evo što je Daeš”, nakon intervjua na radijskoj mreži RMC u kojem je uspon FN-a uspoređen s djelovanjem terorističke skupine Daeš;

B.  budući da se prema praksi Europskog parlamenta imunitet zastupnika može ukinuti ako izraženo mišljenje i/ili slikovni materijal nisu u izravnoj ili očitoj vezi s izvršavanjem dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu te ako nisu povezani s izražavanjem mišljenja ili glasovanjem u okviru tih dužnosti u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije i člankom 26. Ustava Francuske Republike;

C.  budući da se, osim toga, u članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet koji se dodjeljuje zastupnicima u parlamentu te države;

D.  budući da širenje fotografija nasilnog sadržaja koje mogu ugroziti ljudsko dostojanstvo predstavlja kazneno djelo koje je kažnjivo na temelju članaka 227.-24., 227.-29. i 227.-31. Kaznenog zakona Francuske Republike;

E.  budući da se članak 6.-1. francuskog Zakona br. 2004-575 Pour la Confiance dans l'Économie Numérique od 21. lipnja 2004., kojim se prenosi Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine („Direktiva o elektroničkoj trgovini”), odnosi na aktivnosti pružatelja usluga informatičkih poduzeća, a ne na aktivnosti pojedinaca;

F.  budući da, unatoč tomu što preko pretraživača Google svi mogu pristupiti fotografijama koje je objavila zastupnica Marine Le Pen i što su one nakon prvotne objave uvelike proširene na internetu, one zbog svoje nasilne prirode ipak mogu ugroziti ljudsko dostojanstvo;

G.  budući da je uklanjanje tih triju fotografija zatražila obitelj zatočenog Jamesa Foleyja 17. prosinca 2015., tj. nakon intervencije pravosudnih tijela, i da je slijedom tog zahtjeva zastupnica Marine Le Pen uklonila samo fotografiju Jamesa Foleyja;

H.  budući da je vremenski okvir sudskog postupka protiv zastupnice Marine Le Pen usporediv s tipičnim rasporedom postupaka koji se odnose na tisak i druga sredstva komunikacije i da stoga nema razloga sumnjati da je riječ o primjeru fumus persecutionis, tj. o situaciji kada postoje znaci i dokazi o namjeri da se naškodi političkoj aktivnosti zastupnika;

I.  budući da je člankom 26. Ustava Francuske Republike propisano da zastupnici u Parlamentu ne mogu biti uhićeni ili lišeni slobode u bilo kojem drugom obliku niti im se sloboda može ograničiti u kaznenim stvarima bez odobrenja Parlamenta;

J.  budući da se Europski parlament ne može izjasniti o zastupnikovoj krivnji ni o tome opravdavaju li mišljenja ili postupci koji mu se pripisuju kazneni progon;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Marine Le Pen;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Francuske Republike i zastupnici Marine Le Pen.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.


Euro-mediteranski sporazum između EU-a i Libanona (pristupanje Hrvatske) ***
PDF 241kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 2. ožujka 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije i njezinih država članica, Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (05748/2016 – C8-0171/2016 – 2015/0292(NLE))
P8_TA(2017)0057A8-0027/2017

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (05748/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (05750/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 217. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0171/2016),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. i stavak 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0027/2017),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Libanona.


Sporazum EU – Lihtenštajn o dodatnim pravilima za instrument za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza ***
PDF 243kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 2. ožujka 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju u ime Europske unije Sporazuma između Europske unije i Kneževine Lihtenštajna o dodatnim pravilima za instrument za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza kao dio Fonda za unutarnju sigurnost za razdoblje 2014. – 2020. (12852/2016 – C8-0515/2016 – 2016/0247(NLE))
P8_TA(2017)0058A8-0025/2017

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (12852/2016),

–  uzimajući u obzir Sporazum između Europske unije i Kneževine Lihtenštajna o dodatnim pravilima u vezi s instrumentom za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza kao dio Fonda za unutarnju sigurnost za razdoblje od 2014. do 2020. (12881/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 77. stavkom 2. točkom (a) i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) podtočkom (v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0515/2016),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0025/2017),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Kneževine Lihtenštajna.


Mehanizam razmjene informacija s obzirom na međuvladine sporazume i neobvezujuće instrumente u području energetike ***I
PDF 328kWORD 52k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 2. ožujka 2017. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi mehanizma razmjene informacija s obzirom na međuvladine sporazume i neobvezujuće instrumente između država članica i trećih zemalja u području energetike te stavljanju izvan snage Odluke br. 994/2012/EU (COM(2016)0053 – C8-0034/2016 – 2016/0031(COD))
P8_TA(2017)0059A8-0305/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0053),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0034/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja francuskog Senata, malteškog Parlamenta, austrijskog Saveznog vijeća i portugalske Skupštine, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se navodi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 21. rujna 2016.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 16. prosinca 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0305/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 2. ožujka 2017. radi donošenja Odluke (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća kojom se uspostavlja mehanizam razmjene informacija u pogledu međuvladinih sporazuma i neobvezujućih instrumenata između država članica i trećih zemalja u području energetike te stavlja izvan snage Odluka br. 994/2012/EU

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2017/684.)

(1) SL C 487, 28.12.2016., str. 81.


Obveze u području viznog reciprociteta
PDF 250kWORD 49k
Rezolucija Europskog parlamenta od 2. ožujka 2017. o obvezama Komisije u području viznog reciprociteta u skladu s člankom 1. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 539/2001 (2016/2986(RSP))
P8_TA(2017)0060B8-0173/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 539/2001(1), a posebno njezin članak 1. stavak 4. („mehanizam reciprociteta”),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. travnja 2016. naslovljenu „Trenutačno stanje i mogući načini njegova poboljšanja u pogledu nedostatka reciprociteta s određenim trećim zemljama u području vizne politike” (COM(2016)0221),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. srpnja 2016. naslovljenu „Trenutačno stanje i mogući načini njegova poboljšanja u pogledu nedostatka reciprociteta s određenim trećim zemljama u području vizne politike (Nastavak mjera na temelju Komunikacije od 12. travnja)” (COM(2016)0481),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. prosinca 2016. naslovljenu „Trenutačno stanje i mogući načini njegova poboljšanja u pogledu nedostatka reciprociteta s određenim trećim zemljama u području vizne politike (Nastavak mjera na temelju Komunikacije od 12. travnja)” (COM(2016)0816),

–  uzimajući u obzir članak 17. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 80., 265. i 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir svoju raspravu o obvezama u području viznog reciprociteta održanu 14. prosinca 2016. u Strasbourgu,

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o obvezama Komisije u području viznog reciprociteta u skladu s člankom 1. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 539/2001 (O-000142/2016 – B8-1820/2016),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je kriterij viznog reciprociteta jedan od kriterija kojim se vodi vizna politika EU-a i da općenito podrazumijeva da građani EU-a koji putuju u treću zemlju podliježu istim uvjetima kao i državljani te treće zemlje koji putuju na područje EU-a;

B.  budući da je svrha mehanizma viznog reciprociteta postizanje stvarnog viznog reciprociteta; budući da se viznom politikom EU-a zabranjuje pojedinačnim državama članicama da uvode obvezu posjedovanja vize za državljane treće zemlje ako je ta zemlja navedena na popisu iz Priloga II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 (zemlje čiji su državljani izuzeti od obveze posjedovanja vize za kratkotrajni boravak);

C.  budući da je mehanizam reciprociteta revidiran 2013., a Parlament je pritom djelovao u svojstvu suzakonodavca, jer je mehanizam trebalo prilagoditi u svjetlu stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona i sudske prakse Suda Europske unije u vezi sa sekundarnim pravnim osnovama te „kako bi predstavljao solidarnu reakciju Unije u slučaju da treća zemlja navedena u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 primjenjuje zahtjev za vizu za državljane najmanje jedne države članice.” (uvodna izjava 1. Uredbe (EU) br. 1289/2013);

D.  budući da se mehanizmom reciprociteta utvrđuje postupak koji započinje kada izostane reciprocitet te slijedi jasne vremenske okvire i mjere koje treba poduzeti u cilju okončanja izostanka reciprociteta; budući da implicitna logika tog mehanizma podrazumijeva strože mjere prema dotičnoj trećoj zemlji, pa naposljetku i suspenziju izuzeća od obveze posjedovanja vize za sve državljane te treće zemlje („druga faza primjene mehanizma reciprociteta”);

E.  budući da „kako bi se osigurala primjerena uključenost Europskog parlamenta i Vijeća u drugoj fazi primjene mehanizma reciprociteta, a s obzirom na osjetljivu političku narav suspenzije izuzeća od obveze zahtjeva za vizu za sve državljane treće zemlje navedene u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 i njezine horizontalne posljedice za države članice, za zemlje pridružene Schengenu i za samu Uniju, posebno za njihove vanjske odnose i za ukupno funkcioniranje schengenskog prostora, Komisiji [je delegirana] ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s određenim elementima mehanizma reciprociteta”, uključujući suspenziju izuzeća od obveze posjedovanja vize za sve državljane predmetnih trećih zemalja;

F.  budući da „Europski parlament ili Vijeće mogu odlučiti o opozivu delegiranja” (članak 290. stavak 2. točka (a) UFEU-a);

G.  budući da delegirani akt „može stupiti na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće na njega ne uloži nikakav prigovor u razdoblju određenom zakonodavnim aktom” (članak 290. stavak 2. točka (b) UFEU-a);

H.  budući da je Europska komisija pred Sudom Europske unije osporila izbor delegiranih akata u drugoj fazi primjene mehanizma reciprociteta, pri čemu je Sud smatrao da je izbor zakonodavca ispravan (predmet C-88/14);

I.  budući da se tim mehanizmom jasno dodjeljuju obveze i odgovornosti Parlamentu i Vijeću te Komisiji u različitim fazama mehanizma reciprociteta;

1.  smatra da je Komisija pravno obvezna donijeti delegirani akt kojim se privremeno suspendira izuzeće od obveze posjedovanja vize za državljane trećih zemalja koje nisu ukinule obvezu posjedovanja vize za građane određenih država članica u roku od 24 mjeseca od dana objave obavijesti u tom pogledu, koji je istekao 12. travnja 2016.;

2.  na temelju članka 265. UFEU-a poziva Komisiju da donese potrebni delegirani akt najkasnije u roku od dva mjeseca od dana donošenja ove Rezolucije;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Europskom vijeću, Vijeću te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 81, 21.3.2001., str. 1.


Mogućnosti za poboljšanje pristupa lijekovima
PDF 487kWORD 72k
Rezolucija Europskog parlamenta od 2. ožujka 2017. o mogućnostima EU-a za poboljšanje pristupa lijekovima (2016/2057(INI))
P8_TA(2017)0061A8-0040/2017

Europski parlament

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 6. veljače 2013. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o transparentnosti mjera kojima se uređuje određivanje cijena lijekova za humanu uporabu i njihovo uključivanje u nacionalne sustave zdravstvenog osiguranja(1),

–  uzimajući u obzir članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kojim je propisano da bi trebalo osigurati visoki stupanj zaštite ljudskog zdravlja u određivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije,

–  uzimajući u obzir Komisijinu evaluaciju Uredbe Vijeća (EZ) br. 953/2003 o izbjegavanju skretanja trgovine određenim ključnim lijekovima u Europsku uniju (SWD(2016)0125) provedenu u okviru programa REFIT,

–  uzimajući u obzir obveze utvrđene u članku 81. Direktive 2001/83/EZ o održavanju prikladne i kontinuirane opskrbe lijekovima,

–  uzimajući u obzir početnu procjenu učinka Komisije(2) o poboljšavanju suradnje na razini EU-a u pogledu procjene zdravstvene tehnologije (HTA),

–  uzimajući u obzir strategiju Mreže HTA za suradnju na razini EU-a u pogledu procjene zdravstvene tehnologije od 29. listopada 2014.(3),

–  uzimajući u obzir završno izvješće o istrazi nad farmaceutskim sektorom koju je provela Komisija (SEC(2009)0952),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2013. naslovljeno „Zdravstvene nejednakosti u EU-u – Završno izvješće Konzorcija. Vodstvo Konzorcija: Sir Michael Marmot”(4), u kojem je navedeno da zdravstveni sustavi imaju značajnu ulogu u smanjenju opasnosti od siromaštva ili da mogu pomoći u smanjenju siromaštva,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 1. prosinca 2014. o inovacijama za dobrobit pacijenata(5),

–  uzimajući u obzir zaključke sa neslužbenog sastanka o zdravlju Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i potrošačka pitanja od 18. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir 6. izvješće Komisije o praćenju nagodbi o patentima u farmaceutskom sektoru,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Sigurni, inovativni i dostupni lijekovi: nova vizija za farmaceutski sektor” (COM(2008)0666),

–  uzimajući u obzir stavke 249. i 250. presude Suda od 14. veljače 1978. u predmetu 27/76 o previsokim cijenama,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. lipnja 2016. o jačanju ravnoteže u farmaceutskim sustavima u EU-u i državama članicama,

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2119/98/EZ(6),

–  uzimajući u obzir izvješće Skupine na visokoj razini glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o pristupu lijekovima – promicanje inovacija i dostupnosti zdravstvenih tehnologija, objavljeno u rujnu 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. svibnja 2006. o zajedničkim vrijednostima i načelima zdravstvenih sustava EU-a i zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i potrošačka pitanja od 6. travnja 2011. i 10. prosinca 2013. o postupku razmatranja suvremenih, potrebama prilagodljivih i održivih zdravstvenih sustava,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Učinkoviti, pristupačni i otporni zdravstveni sustavi” (COM(2014)0215),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Ususret usklađenoj procjeni EU-a u pogledu dodane terapijske vrijednosti lijekova”, koju je objavio njegov Resorni odjel za ekonomsku i znanstvenu politiku 2015.(7)

–  uzimajući u obzir izvješće Svjetske zdravstvene organizacije naslovljeno „Odbor WHO-a o listi osnovnih lijekova”, 17. – 21. listopada 1977. – Serija tehničkih izvješća WHO-a, br. 615”, izvješće tajništva WHO-a od 7. prosinca 2001. naslovljeno „Strategija WHO-a o lijekovima: Revidirani postupak za ažuriranje oglednog popisa osnovnih lijekova WHO-a” (EB109/8); izvješće WHO-a iz ožujka 2015. naslovljeno „Pristup novim lijekovima u Europi” i izvješće WHO-a od 28. lipnja 2013. naslovljeno „Prioritetni lijekovi za Europu i svijet”,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 141/2000 o lijekovima za rijetke bolesti,

–  uzimajući u obzir članak 35. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i članak 6. točka (a) UFEU-a o pravu europskih građana na zdravstvenu zaštitu,

–  uzimajući u obzir članke 101. i 102. UFEU-a o pravilima tržišnog natjecanja,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Dohe o Sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva i javnom zdravlju (WTO/MIN(01/DEC/2) i provođenje stavka 6. Deklaracije iz Dohe od 1. rujna 2003. (WTO/L/540),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 816/2006. o obveznom licenciranju patenata koji se odnose na proizvodnju farmaceutskih proizvoda za izvoz u zemlje s problemima u području javne zdravstvene zaštite,

–  uzimajući u obzir Sporazum o zajedničkoj javnoj nabavi koji je Komisija odobrila 10. travnja 2014.(8),

–  uzimajući u obzir Konferenciju iz Nairobija iz 1985. o racionalnoj uporabi lijekova,

–  uzimajući u obzir izvješće o izmjeni Uredbe (EZ) br. 726/2004 koje su odobrili Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0035/2016) i amandmane koje je donio Parlament 10. ožujka 2016.(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. rujna 2015. o programu rada Komisije za 2016.(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2012. o dobrovoljnom i neplaćenom darivanju tkiva i stanica(11),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za pravna pitanja i Odbor za predstavke (A8-0040/2017),

A.  budući da se u Povelji Europske unije o temeljnim pravima prepoznaje temeljno pravo građana na zdravlje i liječenje(12);

B.  budući da javni sustavi zdravstvene zaštite imaju ključnu ulogu u jamčenju univerzalnog pristupa zdravstvenoj zaštiti, što je temeljno pravo europskih građana; budući da se zdravstveni sustavi u Europi suočavaju s izazovima kao što su starenje stanovništva, sve veća opterećenost kroničnim bolestima, visok trošak razvoja novih tehnologija, visoki farmaceutski troškovi i njihovo povećanje te posljedice gospodarske krize na izdatke na zdravstvenu zaštitu; budući da su u 2014. izdaci u farmaceutskom sektoru u EU-u iznosili 17,1 % ukupnih izdataka za zdravstvenu zaštitu i 1,41 % bruto domaćeg proizvoda (BDP); budući da ti izazovi ukazuju na potrebu za europskom suradnjom i novim mjerama politike i na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

C.  budući da su lijekovi jedan od glavnih stupova zdravstvene zaštite, a ne samo predmet trgovine i budući da nedostatan pristup osnovnim lijekovima i visoke cijene inovativnih lijekova predstavljaju ozbiljnu prijetnju za održivost nacionalnih sustava zdravstvene zaštite;

D.  budući da bi pacijenti trebali imati pristup zdravstvenoj zaštiti i opcijama liječenja u skladu sa svojim odabirima i željama, uključujući komplementarne i alternativne terapije i lijekove;

E.  budući da je jamčenje pristupa osnovnim i pristupačnim lijekovima za pacijente jedan od glavnih ciljeva EU-a i WHO-a te UN-ovog cilja održivog razvoja br. 3; budući da opća dostupnost lijekova ovisi o njihovoj pravovremenoj dostupnosti i cjenovnoj pristupačnosti za sve, bez ikakve geografske diskriminacije;

F.  budući da je tržišno natjecanje važan čimbenik u sveukupnoj ravnoteži farmaceutskog tržišta te da se njime mogu smanjiti cijene i troškovi za lijekove te poboljšati pravovremeni pristup povoljnim lijekovima za pacijente, uz poštovanje viših standarda za kvalitetu u procesu istraživanja i razvoja;

G.  budući da ulazak generičkih lijekova na tržište predstavlja važan mehanizam za povećanje tržišnog natjecanja, smanjenje cijena i osiguravanje održivosti sustava zdravstvene zaštite; budući da ulazak generičkih lijekova na tržište ne treba odlagati te da ne bi trebalo narušavati tržišno natjecanje;

H.  budući da pažljiv nadzor zakona o tržišnom natjecanju koristi zdravom i konkurentnom tržištu lijekovima;

I.  budući da su u nekoliko posljednjih desetljeća cijene novih lijekova u mnogim slučajevima porasle u tolikoj mjeri da si ih mnogi europski građani ne mogu priuštiti te da ugrožavaju održivost nacionalnih sustava zdravstvene zaštite;

J.  budući da prepreke pristupu lijekovima obuhvaćaju, osim visokih cijena i nepristupačnosti, i nestašice osnovnih i drugih lijekova, slabu povezanost kliničkih potreba i istraživanja, izostanak pristupa zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenim stručnjacima, neopravdane administrativne postupke, kašnjenja u izdavanju odobrenja za stavljanje lijekova u promet i naknadnih odluka o postavljanju cijena i povratu troškova, nedostupnost proizvoda, pravila o patentima i proračunska ograničenja;

K.  budući da borba protiv bolesti poput hepatitisa C može biti uspješna uz kombinaciju rane dijagnoze i novih i već postojećih lijekova, što bi spasilo živote milijuna ljudi diljem EU-a;

L.  budući da je broj osoba kojima je dijagnosticiran rak svake godine sve veći te da je kombinacija sve veće učestalosti karcinoma i novih, tehnoloških naprednih lijekova protiv raka dovela do toga da je ukupan trošak liječenja raka u porastu, što uzrokuje nezabilježeno opterećenje proračuna zdravstvene zaštite i mnogim pacijentima oboljelim od raka liječenje čini nepristupačnim, što povećava rizik da će pristupačnost ili cijena lijeka postati odlučujući faktor u liječenju pacijenata oboljelih od raka;

M.  budući da je Uredba (EZ) br. 1394/2007 o lijekovima za naprednu terapiju uvedena radi promicanja inovacija u tom području diljem EU-a i osiguravanja sigurnosti, ali je do danas odobreno samo osam novih terapija;

N.  budući da je EU morao uvesti poticaje kako bi potaknuo istraživanje u područjima poput rijetkih i dječjih bolesti; budući da je Uredbom o rijetkim bolestima uveden važan okvir za promicanje istraživanja lijekova za rijetke bolesti, povećavajući u velikoj mjeri liječenje ovih bolesti za koje prije nije bilo alternative te budući da ipak postoji zabrinutost u pogledu njezine provedbe;

O.  budući da raste jaz između povećanja otpornosti na antimikrobna sredstva i razvoja novih antimikrobnih sredstava te budući da bi bolesti koje su otporne na lijekove do 2050. diljem svijeta mogle izazvati 10 milijuna smrtnih slučajeva godišnje; budući da se procjenjuje da svake godine u EU-u najmanje 25 000 ljudi umre od infekcija uzrokovanih otpornim bakterijama, uz ukupni godišnji trošak od 1,5 milijardi EUR, dok je u posljednjih 40 godina razvijen samo jedan novi razred antibiotika;

P.  budući da je tijekom proteklih desetljeća postignut značajan napredak u liječenju ranije neizlječivih bolesti, što je rezultiralo time da, primjerice, danas u EU-u bolesnici više ne umiru od HIV-a/AIDS-a; međutim, budući da i dalje za mnogo bolesti ne postoji optimalno liječenje (uključujući karcinom, od kojeg svake godine u EU-u umire gotovo 1,3 milijuna osoba);

Q.  budući da je dostupnost cjenovno pristupačnih i odgovarajućih dijagnostičkih testova i cjepiva od ključne važnosti, jednako kao i pristup sigurnim, učinkovitim i cjenovno pristupačnim lijekovima;

R.  budući da lijekovi za naprednu terapiju imaju potencijal za preoblikovanje liječenja širokog spektra oboljenja, posebice u slučaju bolesti kod kojih su konvencionalni pristupi neodgovarajući, i budući da je do sada odobreno svega nekoliko lijekova za naprednu terapiju;

S.  budući da određeni osnovni lijekovi nisu dostupni u mnogim državama članicama, što može dovesti do problema u pogledu njege pacijenta; budući da se nestašice lijekova mogu javiti ili zbog nezakonitih poslovnih strategija, kao što je „plaćanje za odgodu” u farmaceutskom sektoru, ili zbog političkih, proizvodnih ili distribucijskih pitanja ili paralelne trgovine; budući da su člankom 81. Direktive 2001/83/EZ propisane mjere za sprečavanje nestašice lijekova primjenom takozvane obveze javne usluge kojom se proizvođače i distributere obvezuje da štite opskrbu nacionalnog tržišta; budući da se obveza javne usluge u mnogim slučajevima ne primjenjuje na proizvođače koji opskrbljuju distributere, kako je naznačeno u studiji koju je naručila Komisija;

T.  budući da su stabilan i predvidljiv sustav intelektualnog vlasništva i regulatorni okvir, kao i njihova pravilna i pravovremena provedba ključni za stvaranje okružja povoljnog za inovacije i potporu pristupa pacijenata inovativnom i učinkovitom liječenju;

U.  budući da je svrha intelektualnog vlasništva donošenje koristi društvu i poticanje inovativnosti te budući da postoji zabrinutost oko njegove zloporabe/pogrešne uporabe;

V.  budući da se Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (Sporazum o TRIPS-u) Svjetske trgovinske organizacije od 1995. omogućuje fleksibilnost u pogledu patentnih prava, primjerice obavezno licenciranje patenata;

W.  budući da je pilot projekt pod nazivom „prilagodljivi putovi” koji je 2014. pokrenula Europska agencija za lijekove, a koji se prvenstveno primjenjuje na liječenje u područjima vrlo nezadovoljene medicinske potrebe, izazvao žestoku raspravu o omjeru rizika i koristi kod odobravanja ranijeg pristupa tržištu inovativnim lijekovima na temelju manje kliničkih podataka;

X.  budući da je zaštita intelektualnog vlasništva ključna u području pristupa lijekovima te da je potrebno utvrditi mehanizme koji mogu pomoći u suzbijanju pojave krivotvorenih lijekova;

Y.  budući da je prije nekoliko godina europski dijalog koji je okupljao glavne donositelje odluka i dionike iz svijeta zdravlja („G10” od 2001. do 2002., a zatim „Farmaceutski forum” od 2005. do 2008.), omogućio razvoj zajedničke strateške vizije i provođenje konkretnih mjera za konkurentnost farmaceutskog sektora;

Z.  budući da je samo 3 % proračunskih sredstava za zdravstvo namijenjeno mjerama sprečavanja i promicanja javnog zdravlja;

AA.  budući da su određivanje cijena i povrat troškova za medicinske proizvode nadležnost država članica i reguliraju se na nacionalnoj razini; budući da EU osigurava zakonodavstvo o intelektualnom vlasništvu, kliničkim ispitivanjima, izdavanju odobrenja za stavljanje lijekova u promet, o transparentnosti u određivanju cijena, farmakovigilanciji i tržišnom natjecanju; budući da porast izdataka u farmaceutskom sektoru, kao i uočena asimetrija u pregovaračkoj moći i informacijama o određivanju cijena između farmaceutskih poduzeća i država članica, zahtijeva daljnju europsku suradnju i nove političke mjere na razini EU-a i na nacionalnoj razini; budući da se oko cijena lijekova obično pregovara u okviru bilateralnih i povjerljivih pregovora između farmaceutske industrije i država članica;

AB.  budući da većina država članica ima vlastite agencije za evaluaciju zdravstvene tehnologije, koje djeluju u skladu s vlastitim kriterijima;

AC.  budući da u skladu s člankom 168. UFEU-a, Parlament i Vijeće u svrhu rješavanja zajedničkih sigurnosnih problema mogu usvojiti mjere kojima se utvrđuju visoki standardi kvalitete i sigurnosti za medicinske proizvode te budući da je visoka razina zaštite, u skladu s člankom 114. stavkom 3. UFEU-a, temelj zakonodavnih prijedloga u sektoru zdravstva;

Farmaceutsko tržište

1.  dijeli zabrinutost iznesenu u zaključcima Vijeća iz 2016. o jačanju ravnoteže u farmaceutskim sustavima u EU-u;

2.  pozdravlja zaključke Vijeća od 17. lipnja 2016. kojima se Komisija poziva da provede analizu temeljenu na dokazima o ukupnom učinku intelektualnog vlasništva na promicanje inovativnosti, kao i na dostupnost, među ostalim u pogledu nestašice ponude i odgođenih ili neuspjelih stavljanja na tržište te cjenovne pristupačnosti lijekova;

3.  ponavlja da je pravo na zdravlje ljudsko pravo koje je priznato i u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i u Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima te da to pravo vrijedi u svim državama članicama jer su ratificirale međunarodne ugovore o ljudskim pravima u kojima se priznaje pravo na zdravlje; ističe da je pristup lijekovima jedan od preduvjeta kako bi se to pravo zajamčilo;

4.  prepoznaje vrijednost građanskih inicijativa kao što su Europska povelja o pravima pacijenata, koja se temelji na Povelji Europske unije o temeljnim pravima, i Europski dan prava pacijenata koji se obilježava svake godine 18. travnja na lokalnoj i nacionalnoj razini u državama članicama; poziva Komisiju da institucionalizira Europski dan prava pacijenata na razini EU-a;

5.  skreće pozornost na zaključke neslužbenog sastanka Vijeća ministara zdravstva, održanog u Milanu 22. i 23. rujna 2014. tijekom talijanskog predsjedanja Vijećem, na kojem su se mnoge države članice složile da je potrebno poduzeti zajedničke napore kako bi se olakšalo dijeljenje najboljih praksi i pacijentima omogućio brži pristup;

6.  naglašava da sve politike EU-a (globalno javno zdravlje, razvoj, istraživanje i trgovina) trebaju biti međusobno dosljedne te stoga ističe da je problem pristupa lijekovima u zemljama u razvoju potrebno sagledati u širem kontekstu;

7.  naglašava važnost ulaganja javnih i privatnih napora u istraživanje i razvoj za otkrivanje novih postupaka liječenja; naglašava da istraživački prioriteti moraju rješavati zdravstvene potrebe pacijenata, istodobno prepoznavajući interes farmaceutskih poduzeća za stvaranje financijskog povrata ulaganja; naglašava da regulatorni okvir mora olakšati najbolji mogući ishod za pacijente i javni interes;

8.  naglašava da se visoka razina javnih sredstava kojima se financiraju istraživanje i razvoj ne odražava u cijenama zbog nedostatka mogućnosti praćenja javnih sredstava u uvjetima patentiranja i licenciranja, onemogućujući pravedan javni povrat javnog ulaganja;

9.  potiče veću transparentnost troškova istraživanja i razvoja, uključujući u dijelu javno financiranog istraživanja i stavljanju lijekova u promet;

10.  ističe ulogu europskih istraživačkih projekata i MSP-ova u poboljšanju pristupa lijekovima na razini EU-a; u tom pogledu ističe ulogu programa Obzor 2020.;

11.  podsjeća na činjenicu da je farmaceutska industrija EU-a jedna od najkonkurentnijih industrija u Uniji; naglašava da je očuvanje visoke razine kvalitete inovacija od ključne važnosti za rješavanje potreba pacijenata i poboljšanje konkurentnosti; naglašava da se izdatci za zdravstvo trebaju smatrati javnim ulaganjem i da kvalitetni lijekovi mogu poboljšati javno zdravlje i omogućiti pacijentima duži i zdraviji život;

12.  ističe da u Europskoj uniji, zahvaćenoj valom deindustrijalizacije, farmaceutski sektor i dalje predstavlja važan industrijski stup te pokretačku snagu za stvaranje radnih mjesta;

13.  smatra da su mišljenja europskih građana izražena u predstavkama upućenima Europskom parlamentu od ključne važnosti te da bi njihovo rješavanje trebalo biti prioritet za europskog zakonodavca;

14.  naglašava da bi organizacije pacijenata trebale biti više uključene u utvrđivanje istraživačkih strategija privatnih i javnih kliničkih istraživanja, kako bi se osiguralo da ispunjavaju stvarne nezadovoljene potrebe europskih pacijenata;

15.  napominje da je u slučajevima nezadovoljenih medicinskih potreba u interesu pacijenata dobiti brz pristup inovativnim lijekovima; naglašava, međutim, da brzo izdavanje odobrenja za stavljanje lijekova u promet ne bi trebalo postati pravilo, nego se treba upotrebljavati samo u slučajevima vrlo nezadovoljene medicinske potrebe i ne smije biti motivirano komercijalnim razlozima; podsjeća da su robusna klinička ispitivanja i detaljna farmakovigilancija potrebni kako bi se procijenila kvaliteta, učinkovitost i sigurnost novih lijekova;

16.  sa zabrinutošću napominje da su uzrok 5 % svih bolničkih prijema u EU-u nuspojave lijekova te su one peti vodeći uzrok bolničke smrti;

17.  podsjeća na izjavu o Sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) i javnom zdravlju, usvojenu 14. studenoga 2001. u Dohi, u kojoj se navodi da primjena i tumačenje Sporazuma o TRIPS-u treba imati pozitivan utjecaj na javno zdravlje te istovremeno poticati pristup postojećim lijekovima i razvoj novih; prima na znanje odluku Vijeća TRIPS WTO-a od 6. studenoga 2015. da se najmanje razvijene zemlje izuzmu iz patenata za lijekove do siječnja 2033.;

18.  ističe da je krajnje nužno u zemljama u razvoju razvijati lokalne kapacitete u pogledu farmaceutskih istraživanja u cilju smanjenja još uvijek prisutnog nerazmjera na području istraživanja te u pogledu proizvodnje lijekova poticanjem javno-privatnih partnerstava za razvoj proizvoda i osnivanjem otvorenih istraživačkih centara i proizvodnje;

Tržišno natjecanje

19.  žali zbog sporova kojima se nastoji odgoditi ulazak generičkih lijekova na tržište; napominje da se prema završnom izvješću Komisije o istrazi farmaceutskog sektora broj tih sporova učetverostručio između 2000. i 2007., od čega se gotovo 60 % odnosi na patente druge generacije i da su za njihovo rješavanje u prosjeku bile potrebne dvije godine;

20.  ističe da će bolja regulacija poticati konkurentnost; također prepoznaje važnost i učinkovitost antitrustovskih instrumenata koji se koriste u borbi protiv protutržišnog postupanja poput zloporabe ili pogrešne uporabe patentnih sustava i sustava za odobravanje lijekova, čime se krše članci 101. i/ili 102. UFEU-a;

21.  ističe da bioslični lijekovi sustavima zdravstvene zaštite omogućuju veću konkurentnost, smanjenje cijena i uštede, doprinoseći time poboljšanju pristupa lijekovima za pacijente; naglašava da je potrebno analizirati dodanu vrijednost i ekonomski učinak biosličnih lijekova na održivost sustava zdravstvene zaštite, da njihov ulazak na tržište ne treba odlagati i da, po potrebi, treba ispitati mjere kojima bi se potaknulo njihovo stavljanje na tržište;

22.  naglašava da se postavljanje cijena lijekova na temelju vrijednosti može zloupotrijebiti kao ekonomska strategija za uvećanje zarade, dovodeći do postavljanja cijena koje su nerazmjerne strukturi troškova, što je u suprotnosti s optimalnom raspodjelom socijalne pomoći;

23.  prepoznaje da uporaba lijekova izvan odobrene indikacije pacijentima može donijeti koristi kad nema odobrenih alternativa; sa zabrinutošću zapaža da su pacijenti izloženi sve većem riziku zbog nedostatka pouzdane i dokazane sigurnosti i djelotvornosti uporabe izvan odobrene indikacije, zbog nedostatka informiranog pristanka i zbog težeg praćenja neželjenih učinaka; ističe da su određene populacijske podgrupe osobito izložene ovoj praksi, kao što su djeca i starije osobe;

Određivanje cijena i transparentnost

24.  podsjeća da su pacijenti najslabija karika u pristupu lijekovima i da teškoće u pogledu pristupa lijekovima ne bi trebale imati negativne posljedice na njih;

25.  napominje da se većina nacionalnih i regionalnih agencija za evaluaciju zdravstvene tehnologije već koristi različitim kriterijima kliničke, ekonomske i društvene koristi za evaluaciju novih lijekova kako bi opravdale svoje odluke u pogledu njihove cijene i povrata troškova;

26.  ističe da je važno na temelju dokaza ocijeniti stvarnu terapeutsku dodanu vrijednost novih lijekova u usporedbi s najboljim dostupnim alternativama;

27.  sa zabrinutošću primjećuje da su podaci koji podupiru procjenu dodane vrijednosti inovativnih lijekova često ograničeni i nisu dovoljno uvjerljivi da bi poduprli čvrsto donošenje odluka o postavljanju cijena;

28.  naglašava da ocjena zdravstvenih tehnologija (HTA) mora biti važan i učinkovit alat za poboljšanje pristupa lijekovima, koji doprinosi održivosti nacionalnih zdravstvenih sustava, omogućujući stvaranje poticaja za inovacije i donoseći visoku dodanu terapijsku vrijednost za pacijente; osim toga, napominje da bi se uvođenjem zajedničkih procjena zdravstvene tehnologije (HTA) na razini EU-a izbjegla rascjepkanost sustava ocjenjivanja, udvostručivanje napora te pogrešna raspodjela sredstava u EU-u;

29.  ističe da ocjenjivanje tehnologije mora biti multidisciplinaran postupak koji obuhvaća medicinske, socijalne, ekonomske i etičke informacije o uporabi zdravstvene tehnologije i provodi se na sustavan, neovisan, objektivan i transparentan način koji se može ponovno reproducirati, a čija je svrha razvijanje sigurnog i učinkovitog oblikovanja zdravstvenih politika koje su usmjerene na pacijenta te postizanje najveće moguće učinkovitosti;

30.  smatra da cijena lijeka treba odražavati trošak razvoja i proizvodnje lijeka te da treba odgovarati specifičnoj gospodarskoj situaciji zemlje u kojoj se lijek stavlja na tržište, kao i biti u skladu s dodanom terapeutskom vrijednošću koju donosi pacijentima, istodobno osiguravajući pristup pacijenata, održivu zdravstvenu skrb i nagrađivanje inovativnosti;

31.  ističe da čak i ako novi lijek ima veliku dodanu vrijednost, cijena ne bi smjela biti prepreka održivom pristupu tom lijeku u EU-u;

32.  smatra da se pri određivanju cijena i postupaka za povrat troškova lijekova u obzir trebaju uzeti stvarna terapeutska dodana vrijednost lijeka, socijalni utjecaj, odnos troška i koristi, utjecaj na proračun te djelotvornost za sustav javne zdravstvene zaštite;

33.  sa zabrinutošću napominje da su zbog manje pregovaračke moći zemalja s niskim prihodima lijekovi razmjerno manje isplativi u tim državama članicama, posebno u onkološkom području; izražava žaljenje, u kontekstu međunarodnog referentnog određivanja cijena, zbog nedostatka transparentnosti navedenih cijena lijekova u usporedbi sa stvarnim cijenama te zbog asimetrije informacija u pregovorima između industrije i nacionalnih zdravstvenih sustava koji su rezultat te činjenice;

34.  ističe da Direktiva 89/105/EEZ (Direktivu o transparentnosti) nije revidirana već 20 godina i da je u međuvremenu sustav lijekova u EU-u doživio znatne promjene;

35.  u tom kontekstu ističe potrebu za neovisnim postupcima prikupljanja i analize podataka te za transparentnošću;

36.  zapaža da projekt EURIPID iziskuje veću transparentnost od država članica kako bi uključio stvarne cijene po kojima one plaćaju;

37.  smatra da je u području sprečavanja bolesti potreban strateški preokret jer se može smatrati ključnim faktorom za smanjenje upotrebe lijekova, kao i za istodobno jamčenje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja; poziva EU i njegove države članice da ojačaju zakonodavstvo, čiji je cilj podupiranje održive proizvodnje hrane te da poduzmu sve potrebne mjere za poticanje zdravih i sigurnih navika poput zdrave prehrane;

Nadležnost i suradnja EU-a

38.  podsjeća na to da je u skladu s člankom 168. UFEU-a u utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije, potrebno osigurati visok stupanj zaštite zdravlja ljudi;

39.  naglašava važnost povećanja transparentnosti i dobrovoljne suradnje među državama članicama u području određivanja cijena i povrata troškova za medicinske proizvode kako bi se osigurala održivost zdravstvenih sustava i očuvala prava europskih građana na pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi;

40.  podsjeća da je transparentnost u svim europskim i nacionalnim institucijama i agencijama od neprijeporne važnosti za dobro funkcioniranje demokracije te da stručnjaci koji sudjeluju u postupku odobravanja ne bi trebali biti u sukobu interesa;

41.  pozdravlja inicijative poput one za inovativne lijekove (IMI) koje spajaju privatni i javni sektor kako bi stimulirale istraživanja i ubrzale pristup pacijenata inovativnim načinima liječenja kojima se rješavaju nezadovoljene medicinske potrebe; žali, međutim, zbog činjenice da je javnost, u nedostatku uvjeta pristupa javnom financiranju u EU-u, imala malu korist od javnog financiranja; nadalje zapaža da se inicijativa za inovativne lijekove IMI 2, druga i trenutačna faza inicijative za inovativne lijekove (IMI), velikim dijelom financira sredstvima poreznih obveznika EU-a te ističe potrebu većeg vodstva EU-a u davanju prednosti potrebama javnog zdravstva za istraživanjima u okviru IMI 2 i u uključivanju širokog dijeljenja podataka, zajedničkim upravljačkim politikama intelektualnog vlasništva usmjerenih na zdravlje, transparentnosti i pravednom javnom povratu ulaganja;

42.  skreće pozornost na postupak EU-a za zajedničku javnu nabavu za lijekove, koji se koristi za nabavu cjepiva u skladu s Odlukom br. 1082/2013/EU; potiče države članice da u potpunosti iskoriste ovaj instrument, na primjer u slučaju nestašica cjepiva za djecu;

43.  sa zabrinutošću zapaža da EU zaostaje za SAD-om s obzirom na standardiziran i transparentan mehanizam izvještavanja o uzrocima nestašica lijekova; poziva Komisiju i države članice da predlože i osiguraju takav instrument za kreiranje politike temeljene na dokazima;

44.  podsjeća na važnost digitalnog zdravstvenog programa i potrebu davanja prednosti razvoju i provedbi rješenja u pogledu e-zdravlja i m-zdravlja radi jamčenja sigurnih, pouzdanih, dostupnih, modernih i održivih novih modela zdravstvene zaštite za pacijente, pružatelje skrbi, zdravstvene stručnjake i porezne obveznike;

45.  podsjeća da su najmanje razvijene države u najvećoj mjeri pogođene bolestima povezanima sa siromaštvom, posebice HIV-om/AIDS-om, malarijom, tuberkulozom, bolestima reproduktivnih organa te infekcijama i kožnim bolestima;

46.  ističe činjenicu da u zemljama u razvoju žene i djeca imaju lošiji pristup lijekovima od odraslih muškaraca zbog manjka raspoloživosti, nedostupnosti, nepristupačnih cijena i neprihvatljivosti liječenja zbog diskriminacije na temelju kulturnih, vjerskih i socijalnih čimbenika te loše kvalitete zdravstvenih ustanova;

47.  s obzirom na to da je tuberkuloza postala jedna od zaraznih bolesti s najvećom smrtnošću u svijetu i da je najopasniji oblik te bolesti onaj otporan na više lijekova; ističe da je važno pokušati riješiti novonastalu krizu antimikrobne otpornosti, među ostalim financiranjem istraživanja i razvojem novih metoda za cjepiva, dijagnostiku i liječenje tuberkuloze i pritom osigurati održiv pristup tim novim metodama po pristupačnoj cijeni kako bi se osiguralo da nitko ne bude zapostavljen;

Intelektualno vlasništvo te istraživanje i razvoj

48.  podsjeća na činjenicu da se pravima intelektualnog vlasništva dozvoljava razdoblje isključivosti, što iziskuje da ih nadležna tijela pomno reguliraju, nadziru i provode kako bi se izbjeglo da se ta prava kose s temeljnim ljudskim pravom na zdravstvenu zaštitu, uz istovremeno promicanje kvalitetnih inovacija i konkurentnosti; ističe da Europski patentni ured i države članice trebaju odobriti samo one patente za zdravstvene proizvode koji u potpunosti ispunjavaju uvjete za patentibilnost kao što su novina, inventivnost i mogućnost industrijske primjene, u skladu s Europskom patentnom konvencijom;

49.  ističe da, iako su neki novi lijekovi primjer naprednih inovacija, ostali novi lijekovi ne pokazuju dovoljno terapijske dodane vrijednosti da bi se smatrali istinskim inovacijama (inačice već postojećih tvari); podsjeća na to da bi postupna inovacija isto mogla koristiti pacijentima te da prenamjena i preoblikovanje poznatih molekula mogu donijeti dodanu terapijsku vrijednost koju treba pažljivo ocijeniti; upozorava na moguću pogrešnu upotrebu pravila o zaštiti intelektualnog vlasništva kojima se dozvoljava neograničeno produljenje patentnih prava i izbjegavanje tržišnog natjecanja;

50.  prepoznaje pozitivan učinak Uredbe (EZ) br. 141/2000 na razvoj lijekova za rijetke bolesti, koja je omogućila stavljanje na tržište brojnih inovativnih lijekova za pacijente kojima još nije propisana terapija; prima na znanje zabrinutosti u pogledu moguće nepravilne primjene kriterija za uvrštenje u skupinu lijekova za rijetke bolesti i njezina mogućeg učinka na sve veći broj odobrenja lijekova za rijetke bolesti; napominje da se lijekovi za rijetke bolesti također mogu upotrebljavati izvan odobrene indikacije ili prenamijeniti i odobriti za dodatne indikacije, čime se omogućuje povećana prodaja; poziva Komisiju da osigura uravnotežene poticaje bez smanjenja inovativnosti u tom području; naglašava da bi odredbe iz Uredbe o lijekovima za rijetke bolesti trebale biti primjenjive samo ako su ispunjeni svi relevantni kriteriji;

51.  napominje činjenicu da se Sporazumom WTO-a o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva omogućuje fleksibilnost u pogledu patentnih prava, primjerice obavezno licenciranje patenata, kojom su učinkovito snižene cijene; napominje da se takva fleksibilnost može koristiti kao učinkovita mjera u izvanrednim okolnostima utvrđenima zakonima svake članice WTO-a za rješavanje problema povezanih s javnim zdravljem kako bi se prijeko potrebni lijekovi učinili dostupnima po pristupačnim cijenama u skladu s domaćim programima javne zdravstvene zaštite te kako bi se javno zdravlje zaštitilo i promicalo;

Preporuke

52.  poziva da se donesu nacionalne mjere i mjere na razini EU-a kojima će se jamčiti pravo pacijenata na univerzalan, cjenovno pristupačan, djelotvoran, siguran i pravovremen pristup osnovnom i inovativnom liječenju, kao i održivost sustava javne zdravstvene zaštite u EU-u te kojima bi se osigurala buduća ulaganja u farmaceutske inovacije; ističe da je pristup pacijenata lijekovima zajednička odgovornost svih sudionika zdravstvenog sustava;

53.  poziva Vijeće i Komisiju da povećaju pregovaračku moć država članica, kako bi se osigurao pristup lijekovima po pristupačnoj cijeni u čitavoj Europskoj uniji;

54.  prima na znanje izvješće skupine na visokoj razini glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o pristupu lijekovima;

55.  zapaža da prenamjena postojećih lijekova za nove indikacije može biti praćena povećanjem cijene; traži od Komisije da prikuplja i analizira podatke o povećanjima cijena u slučajevima prenamjene lijekova i da povratno izvijesti Europski parlament i Vijeće o ravnoteži i razmjernosti inicijativa koje potiču industriju na ulaganje u prenamjenu lijekova;

56.  poziva države članice da razviju užu suradnju za borbu protiv takve fragmentacije tržišta, posebno razvojem zajedničkih postupaka i rezultata procjene zdravstvene tehnologije (HTA) te da rade na zajedničkim kriterijima radi utvrđivanja odluka o cijenama i povratu troškova na nacionalnoj razini;

57.  poziva Komisiju da revidira Direktivu o transparentnosti usredotočujući se na jamčenje pravodobnog ulaska generičkih i biosličnih lijekova na tržište, okončavajući povezivanje patenata u skladu sa smjernicama Komisije, ubrzavajući odluke o postavljanju cijena i povratu troškova za generičke lijekove i tako otklanjajući višestruke ponovne ocjene elemenata koji podupiru tržišno odobrenje za stavljanje lijeka u promet; smatra da će to nacionalnim proračunima za zdravstvo uvećati uštedu, poboljšati isplativost, ubrzati pristup patentima i spriječiti administrativna opterećenja poduzećima za generičke i bioslične lijekove;

58.  traži od Komisije da predloži novu direktivu o transparentnosti postupaka određivanja cijena i sustava za povrat troškova, pri čemu bi u obzir trebala uzeti izazove na tržištu;

59.  poziva na donošenje nove direktive o transparentnosti koja će zamijeniti Direktivu 89/105/EEZ u cilju osiguranja učinkovitih kontrola i potpune transparentnosti u postupcima koji se primjenjuju za utvrđivanje cijena i povrat troškova za medicinske proizvode u državama članicama;

60.  poziva države članice da na pravedan način provedu Direktivu 2011/24/EU o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi i izbjegnu ograničenja primjene pravila o povratu troškova prekogranične zdravstvene zaštite, uključujući povrat troškova za lijekove, što bi moglo predstavljati oblik samovoljne diskriminacije ili neopravdanu prepreku za slobodu kretanja;

61.  poziva Komisiju da na učinkovit način prati i ocjenjuje provedbu Direktive 2011/24/EU u državama članicama te da planira i provede službenu evaluaciju te Direktive, uključujući pritužbe, kršenja i sve mjere prenošenja;

62.  traži od Komisije i država članica da olakšaju istraživanje i razvoj koji će se temeljiti na nezadovoljenim potrebama pacijenata, na primjer istraživanjem novih antimikrobnih sredstava, učinkovitim i djelotvornim koordiniranjem javnih resursa u istraživanju u području zdravstvene zaštite i poticanjem društveno odgovornog ponašanja u farmaceutskom sektoru;

63.  poziva države članice da slijede primjer postojećih inicijativa u EU-u usmjerenih na promicanje neovisnog istraživanja u područjima interesa za nacionalne zdravstvene službe koje su nedovoljno komercijalno istraživane (npr. AMR) i za skupine pacijenata koji obično nisu obuhvaćeni kliničkim istraživanjima, kao što su djeca, trudnice i starije osobe;

64.  skreće pozornost na prijetnju porasta antimikrobne rezistencije i hitnost prijetnji antimikrobne rezistencije koje je nedavno priznao UN; poziva Komisiju da pojača svoja djelovanja u borbi protiv antimikrobne rezistencije, promiče istraživanje i razvoj u tom području te predstavi novi i sveobuhvatni Akcijski plan EU-a utemeljen na pristupu „Jedno zdravlje”;

65.  potvrđuje da se poticaji predloženi Uredbom (EZ) br. 1901/2006 o pedijatrijskim lijekovima nisu pokazali učinkovitima u smislu poticanja inovacija za lijekove za djecu, posebno u području onkologije i neonatologije; traži od Komisije da istraži postojeće prepreke i da predloži mjere radi promicanja napretka u ovom području;

66.  poziva Komisiju da potiče inicijative javnog i privatnog istraživanja te njihovo usmjeravanje prema uvođenju inovativnih lijekova za liječenje dječjih bolesti;

67.  traži od Komisije da odmah započne s radom na izvješću koje se zahtijeva u skladu s člankom 50. Uredbe o pedijatrijskim lijekovima i da izmijeni propise radi rješavanja problema manjka inovativnosti u pedijatrijskom onkološkom liječenju revidiranjem kriterija za dozvolu za ukidanje Pedijatrijskog istražnog plana (PIP) i osiguranjem da se pedijatrijski istražni planovi primjenjuju u ranoj fazi razvoja lijeka, tako da djeca ne čekaju duže nego što je potrebno na pristup novim inovativnim načinima liječenja;

68.  poziva Komisiju da potiče javno i privatno istraživanje lijekova za žene kako bi se ispravila razlika između spolova u istraživanju i razvoju te kako bi se svim građanima omogućio ravnopravniji pristup lijekovima;

69.  potiče Komisiju i države članice da usvoje strateške planove za osiguranje pristupa životno važnim lijekovima; poziva, u tom pogledu, na usklađivanje europskog plana za iskorjenjivanje hepatitisa C u EU-u primjenom alata kao što je europska zajednička javna nabava;

70.  poziva da se okvirni uvjeti na području istraživanja i politike o lijekovima postave tako da se njima promiču inovacije, osobito u slučaju bolesti kao što je rak, koje se još uvijek ne mogu izliječiti u zadovoljavajućoj mjeri;

71.  traži od Komisije da poduzme daljnje mjere radi promicanja razvoja i pristupa pacijenata lijekovima za naprednu terapiju;

72.  traži od Komisije da analizira ukupni učinak intelektualnog vlasništva na inovativnost u području lijekova i pristup pacijenata lijekovima s pomoću temeljite i objektivne studije, kako je to zatražilo Vijeće u svojim Zaključcima od 17. lipnja 2016., i da u toj studiji posebno analizira učinak koji na konkurentnost i kvalitetu inovacija imaju svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, zaštita podataka ili isključivo pravo primjene na tržištu;

73.  traži od Komisije da ocijeni provedbu regulatornog okvira lijekova za rijetke bolesti (posebno u pogledu koncepta nezadovoljene zdravstvene potrebe, načina na koji se on tumači i kriterija koje je potrebno ispuniti kako bi se utvrdila nezadovoljena zdravstvena potreba), pruži smjernice o prioritetnim nezadovoljenim zdravstvenim potrebama, ocijeni postojeće poticajne programe radi olakšavanja razvoja djelotvornih, sigurnih i cjenovno pristupačnih lijekova za rijetke bolesti u usporedbi s najboljom dostupnom alternativom, promiče europski registar rijetkih bolesti i referentne centre te osigura ispravnu provedbu zakonodavstva;

74.  pozdravlja zakonodavstvo o farmakovigilanciji iz 2010. i 2012.; poziva Komisiju, EMA-u i države članice da nastave nadzirati provedbu zakonodavstva o farmakovigilanciji i izvješćivati javnost o njoj te da zajamče provedbu ocjenjivanja učinkovitosti i neželjenih učinaka lijekova nakon odobrenja;

75.  traži od Komisije da surađuje s EMA-om i dionicima u cilju uvođenja kodeksa obveznog izvješćivanja o neželjenim događajima i o ishodima uporabe lijekova izvan odobrene indikacije te uvođenja registara pacijenata radi bolje baze podataka i smanjivanja rizika za pacijente;

76.  poziva Komisiju da se zalaže za otvorenost podataka o istraživanjima lijekova ako ona uključuju javno financiranje te da promiče da se financiranje projekata javnim bespovratnim sredstvima EU-a, poput onih iz programa Obzor 2020., uvjetuje prihvatljivim cijenama i neisključivosti, ili suvlasništvom kada je riječ o intelektualnom vlasništvu;

77.  poziva Komisiju da promiče etično ponašanje i transparentnost u farmaceutskom sektoru, posebno u pogledu kliničkih ispitivanja i stvarnih troškova istraživanja i razvoja, tijekom postupka odobravanja i ocjenjivanja inovacija;

78.  prima na znanje upotrebu prilagodljivih putova za promicanje bržeg pristupa pacijenata lijekovima; naglašava viši stupanj nesigurnosti povezan sa sigurnosti i učinkovitosti novog lijeka u trenutku ulaska na tržište; ističe zabrinutost koju su izrazili zdravstveni stručnjaci, organizacije civilnog društva i regulatori u pogledu prilagodljivih putova; naglašava ključnu važnost pravilne primjene sustava nadzora nakon stavljanja lijeka u promet; smatra da bi prilagodljive putove trebalo ograničiti na posebne slučajeve vrlo nezadovoljene medicinske potrebe te poziva Komisiju i EMA-u da donesu smjernice kako bi se osigurala sigurnost pacijenata;

79.  poziva Komisiju da zajamči iscrpnu provjeru kvalitete, sigurnosti i djelotvornosti u svim postupcima za brzo odobravanje, osigura da su takva uvjetovana odobrenja moguća samo u iznimnim okolnostima u kojima su utvrđene jasne nezadovoljene zdravstvene potrebe te da osigura uspostavu transparentnog i odgovornog postupka nakon odobrenja za nadzor kvalitete, sigurnosti i djelotvornosti, kao i sankcija u slučaju nepridržavanja;

80.  traži od Komisije i država članica da uspostave okvir za promicanje, jamčenje i povećanje konkurentnosti i upotrebe generičkih i biosličnih lijekova, da osiguraju njihov brži ulazak na tržište i da nadziru nepoštene prakse u skladu s člancima 101. i 102. UFEU-a, kao i da svake dvije godine podnose izvješće o tom pitanju; poziva i Komisiju da prati sporazume o nagodbi o patentima između vlasnika izvornog lijeka i generičke industrije koji se mogu zloporabiti za ograničavanje ulaska generičkih lijekova na tržište;

81.  poziva Komisiju da nastavi i, gdje je to moguće, pojača praćenje i istraživanje mogućih slučajeva zlouporabe tržišta, uključujući takozvano „plaćanje za odgodu”, određivanje pretjeranih cijena, kao i drugih oblika ograničenja tržišta posebno relevantnih za farmaceutska poduzeća koja posluju u EU-u, u skladu s člancima 101. i 102. UFEU-a;

82.  poziva Komisiju da u Uredbu (EZ) br. 469/2009 uvrsti izuzeće od obveznog posjedovanja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti omogućujući proizvodnju generičkih i biosličnih lijekova u Europi u svrhu njihova izvoza u zemlje bez svjedodžbi o dodatnoj zaštiti ili tamo gdje su one ranije istekle, bez narušavanja isključivosti odobrene na temelju režima svjedodžbi o dodatnoj zaštiti na zaštićenim tržištima; smatra da bi takve odredbe mogle imati pozitivan učinak na pristup lijekovima visoke kvalitete u zemljama u razvoju i najslabije razvijenim zemljama kao i na povećanje proizvodnje te istraživanje i razvoj u EU-u stvarajući nova radna mjesta i potičući gospodarski rast;

83.  traži od Komisije da prouči i ojača zakone EU-a o tržišnom natjecanju te njihove nadležnosti na farmaceutskom tržištu radi suzbijanja zlouporabe i promicanja poštenih cijena za pacijente;

84.  traži od Komisije da poboljša dijalog o nezadovoljenim zdravstvenim potrebama između svih relevantnih dionika, pacijenata, zdravstvenih stručnjaka, regulatora, tijela HTA-e, poreznih obveznika i programera tijekom životnog vijeka lijekova;

85.  poziva Komisiju da čim prije predloži zakonodavstvo o europskom sustavu za ocjenu medicinske tehnologije, uskladi transparentne uvjete HTA-e kako bi se procijenila dodana terapijska vrijednost lijekova u usporedbi s najboljom dostupnom alternativom uzimajući u obzir, između ostalog, razinu inovativnosti i vrijednost za pacijente, da na europskoj razini uvede obvezne ocjene relativne učinkovitosti kao prvi korak prema odobravanju novih lijekova te da uspostavi europski klasifikacijski sustav za razine dodane terapijske vrijednosti lijekova upotrebom neovisnog i transparentnog postupka u kojem se izbjegava sukob interesa; smatra da će se takvim zakonodavstvom osigurati da se rezultat HTA-e zajednički dobiven na razini EU-a koristi na nacionalnoj razini; nadalje, poziva Komisiju da ojača rane dijaloge i razmisli o mehanizmu koordinacije temeljenom na nezavisnom tijelu, čime bi se mogla poticati suradnja između nacionalnih tijela za HTA-e te istodobno osigurati da stručno znanje o HTA-i ostane u okviru nacionalne (i regionalne) HTA-e;

86.  poziva Vijeće da pojača suradnju među državama članicama u pogledu postupaka za određivanje cijena kako bi razmjenjivale informacije posebice o dogovorima s pregovora i dobrim praksama te kako bi se izbjegli nepotrebni administrativni zahtjevi i kašnjenja; poziva Komisiju i Vijeće da analiziraju kliničke, ekonomske i socijalne kriterije koje neke nacionalne agencije za ocjenu medicinske tehnologije već primjenjuju te da se pritom poštuju nadležnosti država članica;

87.  poziva Komisiju i države članice da se dogovore o zajedničkoj definiciji „dodane terapijske vrijednosti lijekova”, uz sudjelovanje stručnih predstavnika iz država članica; u tom pogledu prima na znanje definiciju „dodane terapijske vrijednosti” koja se upotrebljava za pedijatrijske lijekove;

88.  poziva Komisiju i države članice da utvrde i/ili razviju okvire, strukture i metodologije kako bi se smisleno uključili nalazi pacijenata u svim fazama ciklusa medicinskog istraživanja i razvoja, od ranog dijaloga do regulatornog odobrenja, ocjene medicinske tehnologije, ocjena relativne djelotvornosti te donošenja odluka o određivanju cijena i povratku troškova, uz sudjelovanje pacijenata i organizacija koje ih predstavljaju;

89.  poziva Komisiju i države članice da potiču ulaganje znatnih javnih sredstava u istraživanje koje se zasniva na nezadovoljenim medicinskim potrebama, osiguraju da javna ulaganja u zdravstvo donesu korist javnosti te uvedu financiranje uvjetovano neisključivim licenciranjem i cjenovno prihvatljivim lijekovima;

90.  poziva Vijeće da potiče razumnu upotrebu lijekova u EU-u, promičući obrazovne kampanje i programe za podizanje svijesti građana u pogledu odgovornije uporabe lijekova kako bi se izbjegla prekomjerna potrošnja, posebice antibiotika, te promicalo izdavanje recepata na temelju djelatnih tvari među zdravstvenim stručnjacima i primjena generičkih lijekova;

91.  poziva države članice da osiguraju dostupnost ljekarni, uključujući njihovu dostupnost i u gradskim i u ruralnim područjima, broj stručnog osoblja, primjereno radno vrijeme, kvalitetnu savjetodavnu službu;

92.  poziva Komisiju i Vijeće da razviju mjere za osiguranje povoljnog pristupa pacijenata lijekovima i društvene koristi, istovremeno izbjegavajući bilo kakav neprihvatljiv utjecaj na proračune za zdravstvo, da se koriste različitim mjerama, poput skeniranja horizonta (engl. horizon scanning), ranog dijaloga, modela inovativnog određivanja cijena, dobrovoljnih zajedničkih javnih nabava i dobrovoljne suradnje pri raspravama o cijenama, kao što je tome slučaj u pogledu zemalja Beneluksa i Austrije, te da istraže brojne alate utemeljene na mehanizmima razdvajanja za zapostavljena područja istraživanja poput AMR-a i bolesti povezanih sa siromaštvom;

93.  traži od Komisije da sa svim relevantnim dionicima utvrdi kako se kriterij ekonomski najpovoljnije ponude, kako je opisan u Direktivi o javnoj nabavi i koji ne podrazumijeva samo kriterij najniže cijene, može na najbolji način primijeniti na javne nabave lijekova u bolnicama na nacionalnoj razini, kako bi se omogućila održiva i odgovorna nabava lijekova; potiče države članice da u svoja nacionalna zakonodavstva na najbolji mogući način prenesu kriterij ekonomski najpovoljnije ponude za medicinske proizvode;

94.  poziva Komisiju i države članice da sa svim relevantnim dionicima, zajedno s predstavnicima Komisije, Parlamenta, država članica, organizacija pacijenata, agencija za plaćanja, zdravstvenih djelatnika, akademske i znanstvene zajednice te industrije pokrenu strateški dijalog na visokoj razini o trenutačnim i budućim razvojima u farmaceutskom sustavu u EU-u, s ciljem uspostave kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih holističkih strategija za osiguranje pristupa lijekovima te održivost zdravstvenih sustava i konkurentnost farmaceutske industrije, što dovodi do pristupačnih cijena i bržeg pristupa za pacijente;

95.  poziva Komisiju i Vijeće da donesu jasna pravila o nespojivosti, sukobima interesa i transparentnosti u institucijama EU-a, kao i pravila za stručnjake uključene u pitanja povezana s lijekovima; poziva stručnjake uključene u postupak odobrenja da objave svoje životopise i da potpišu izjave o nepostojanju sukoba interesa;

96.  traži od Komisije i nacionalnih vlasti za zaštitu tržišnog natjecanja da nadziru nepoštene prakse s ciljem zaštite potrošača od umjetno stvorenih visokih cijena lijekova;

97.  poziva Komisiju i Sud Europske unije da u skladu s člankom 102. UFEU-a pojasne što znači zloporaba dominantnog položaja naplaćivanjem visokih cijena;

98.  traži od Komisije i država članica da iskoriste fleksibilnost Sporazuma WTO-a o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva i da koordiniraju i po potrebi pojasne njezinu korist;

99.  poziva Komisiju da barem svakih pet godina podnese izvješće Vijeću i Parlamentu u pristupu lijekovima u EU-u, a da u slučajevima iznimnih problema u pogledu pristupa lijekovima izvješće podnosi redovitije;

100.  poziva Komisiju da predloži mjere za poboljšanje postupka odobravanja novih terapija, čineći ih raspoloživima za pacijente;

101.  poziva Komisiju i Vijeće da bolje odrede koncept i analiziraju uzroke nestašice lijekova te da u tom pogledu procijene utjecaj paralelne trgovine i kvota opskrbe, da zajedno s državama članicama, EMA-om i relevantnim dionicima utvrde i ažuriraju popis osnovnih lijekova kojih nedostaje u opskrbi koristeći se popisom WHO-a kao referentnim dokumentom, nadziru pridržavanje članka 81. Direktive 2001/83/EZ o nestašicama u opskrbi, istraže mehanizme za rješavanje povlačenja djelotvornih lijekova s tržišta isključivo iz komercijalnih razloga i poduzmu mjere da otklone te nestašice;

102.  poziva Komisiju i Vijeće da uspostave mehanizam kojim se nestašice lijekova diljem EU-a mogu prijaviti na godišnjoj razini;

103.  poziva Komisiju i Vijeće da pregledaju zakonske osnove EMA-e i razmotre povećanje njezine nadležnosti za koordinaciju paneuropske aktivnosti s ciljem rješavanja problema nestašica lijekova u državama članicama EU-a;

104.  ističe da bi izgradnja čvrstih sustava nadzora i isporuke na svim razinama, od razine zajednice do razine okruga, provincije i nacionalne razine, uz potporu visokokvalitetnih laboratorijskih usluga i snažnih logističkih sustava mogla učiniti pristup lijekovima izvedivijim, dok prijenos zdravstvenih tehnologija u zemlje u razvoju (putem sporazuma o licenciranju i pružanja informacija, stručnih znanja i praktičnih vještina te tehničkih materijala i opreme) zemljama primateljicama može omogućiti da lijekove proizvode lokalno, a može značiti i bolji pristup proizvodima te bolje zdravlje;

105.  poziva Komisiju i države članice da razviju jedinstvenu platformu e-zdravlje i m-zdravlje, uključujući, posebno, razvoj i valorizaciju pilot projekata na nacionalnoj razini, modernizaciju modela povratka troškova kojima se potiče pomak prema zdravstvenim sustavima temeljenima na zdravstvenim rezultatima te definiciju poticaja za uključivanje zdravstvene zajednice u ovu digitalnu revoluciju, kao i to da poboljšaju obrazovanje zdravstvenih stručnjaka, pacijenata i svih relevantnih dionika kako bi se omogućilo njihovo osnaživanje;

106.  potiče države članice na evaluaciju postupaka i politika u okviru zdravstvene zaštite u cilju poboljšanja ishoda liječenja pacijenata i financijske održivosti sustava, posebno zalaganjem za digitalna rješenja radi poboljšanja pružanja zdravstvenih usluga pacijentima i radi utvrđivanja gubitaka resursa;

107.  poziva Europsku uniju da pojača napore kako bi poboljšala kapacitete zemalja u razvoju i pomogla im osmisliti funkcionalne zdravstvene sustave kojima je cilj poboljšati pristup uslugama, posebno za ugrožene zajednice;

108.  ističe da bi se aktualnom revizijom (REFIT) Uredbe EU-a (EZ) br. 953/2003 o diferenciranom određivanju cijena trebale dodatno promicati niže cijene u zemljama u razvoju te poziva Uniju da otvori širu i transparentniju raspravu o regulativi i strategijama određivanja cijena kojima se omogućava pristup kvalitetnim lijekovima po pristupačnoj cijeni; podsjeća da diferencirano određivanje cijena ne dovodi nužno do pristupačnih cijena te da za razliku od toga iskustvo pokazuje da snažno tržišno natjecanje u području generičkih lijekova i prijenos tehnologije rezultiraju nižim cijenama;

109.  poziva Uniju da snažnije podržava globalne programe i inicijative kojima se promiče pristup lijekovima u zemljama u razvoju jer su ti programi bili ključni u promicanju zdravstvenih ciljeva i uvelike su poboljšali pristup lijekovima i cjepivima;

o
o   o

110.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 24, 22.1.2016., str. 119.
(2) http://ec.europa.eu/smart-regulation/roadmaps/docs/2016_sante_144_health_technology_assessments_en.pdf.
(3) http://ec.europa.eu/health/technology_assessment/docs/2014_strategy_eucooperation _hta_en.pdf.
(4) http://ec.europa.eu/health/social_determinants/docs/healthinequalitiesineu_2013_en.pdf.
(5) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/lsa/145978.pdf.
(6) SL L 293, 5.11.2013., str. 1.
(7) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/542219/IPOL_STU(2015) 542219_EN.pdf
(8) http://ec.europa.eu/health/preparedness_response/docs/jpa_agreement_medicalcounter measures_en.pdf
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0088.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0323.
(11) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 31.
(12) Pravo na zdravstvenu zaštitu je gospodarsko, socijalno i kulturno pravo na univerzalni minimalni standard zdravstvene zaštite na koji svi pojedinci imaju pravo.


Provedba programa Kreativna Europa
PDF 367kWORD 60k
Rezolucija Europskog parlamenta od 2. ožujka 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ (2015/2328(INI))
P8_TA(2017)0062A8-0030/2017

Europski parlament

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ(1) („Uredba”),

–  uzimajući u obzir članke 167. i 173. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja koju je 20. listopada 2005. usvojila Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europske komisije i visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. lipnja 2016. naslovljenu „Ususret strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose” (JOIN(2016)0029),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. rujna 2012. naslovljenu „Promicanje kulturnog i kreativnog sektora za rast i radna mjesta u EU-u” (COM(2012)0537),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. lipnja 2010. naslovljenu „Europa, vodeće svjetsko turističko odredište – novi politički okvir za turizam u Europi” (COM(2010)0352),

–  uzimajući u obzir zelenu knjigu Komisije od 27. travnja 2010. naslovljenu „Iskorištavanje potencijala kulturnih i kreativnih industrija” (COM(2010)0183),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 27. svibnja 2015. o kulturnim i kreativnim preplitanjima u svrhu poticanja inovacija, ekonomske održivosti i socijalne uključenosti,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. rujna 2015. naslovljenu „Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi”(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2015. o europskom filmu u digitalnom dobu(5),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Europske prijestolnice kulture: strategije uspjeha i dugoročni učinci” koju je 2013. proveo Resorni odjel B za strukturnu i kohezijsku politiku na zahtjev Odbora za kulturu i obrazovanje,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o promicanju europskih kulturnih i kreativnih sektora kao izvora gospodarskog rasta i radnih mjesta(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o kulturnoj dimenziji vanjskog djelovanja EU-a(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o iskorištavanju potencijala kulturnih i kreativnih industrija(8),

–  uzimajući u obzir Plan rada EU-a za kulturu za razdoblje 2015. – 2018.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva između Parlamenta, Vijeća i Komisije od 13. travnja 2016., a posebno njegove stavke od 20. do 24. o ex-post evaluaciji postojećeg zakonodavstva,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenje Odbora za proračun (A8-0030/2017),

A.  budući da su ciljevi programa Kreativna Europa zaštita i promicanje europske kulturne i jezične raznolikosti, uz istovremeno promicanje europske kulturne baštine, s jedne strane, i jačanje konkurentnosti europskog kulturnog i kreativnog sektora, s druge strane;

B.  budući da je kultura ključni čimbenik u promicanju europske integracije;

C.  budući da Kreativna Europa, a osobito njezin potprogram Kultura, nema ni približno dovoljno sredstava na raspolaganju te stoga ne uspijeva ispuniti visoka očekivanja;

D.  budući da su, u skladu s člancima 3. i 4. Uredbe, promicanje europske kulturne i jezične raznolikosti i europske kulturne baštine, a osobito promicanje transnacionalnog kruženja kulturnih i kreativnih djela, među osnovnim ciljevima programa;

E.  budući da je, u skladu s člankom 12. Uredbe, promicanje transnacionalnog kruženja i mobilnosti, a osobito podupiranje kruženja europske književnosti u cilju osiguravanja njezine najšire moguće dostupnosti, među prioritetima potprograma Kultura;

F.  budući da struktura jedinstvenog programa nosi prednosti koje omogućuju dostizanje kritične mase i potencijalno daje vidljivost područjima koja su i dalje podcijenjena i suočena s istim izazovima u pogledu fragmentacije, globalizacije, nedostatka podataka i poteškoća u pristupu kreditu;

G.  budući da podjela strukture programa na dva potprograma, čime se štite posebnosti i identiteti oba potprograma, i dodatak Međusektorskog potprograma predstavljaju prednost u pogledu boljeg razumijevanja suradnje i razvoja u području kulture, povezivanjem s trećim zemljama;

H.  budući da je Međusektorski potprogram samo djelomično razvio svoj strateški cilj promicanja transnacionalne i transsektorske kulturne suradnje;

I.  budući da se programom Kreativna Europa omogućuje suradnja i zajedničko djelovanje sa zemljama koje ne sudjeluju u Programu i s međunarodnim organizacijama koje su aktivne u kulturnom i kreativnom sektoru, kao što su UNESCO, Vijeće Europe i Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), na temelju zajedničkih doprinosa ostvarivanju ciljeva Programa;

J.  budući da sustav pokazatelja uspješnosti iz članka 18. Uredbe, uključujući pokazatelje za opće ciljeve programa, pokazatelje povezane s potprogramima MEDIA i Kultura i posebne pokazatelje koji se tiču Instrumenta jamstva, i dalje nije uspostavljen ili nije još postao operativan;

K.  budući da se trenutačni sustav ocjenjivanja pokazao neprikladnim za prirodu i specifičnu prirodu programa te ga stoga treba poboljšati;

L.  budući da su konkretna djelovanja, kao što su inicijativa Europskih prijestolnica kulture, uključujući njezinu mrežu, nagrade i Oznaka europske baštine, pokazala potencijal za održiv lokalni gospodarski razvoj i kulturni turizam te bi ih stoga trebalo unaprijediti i proaktivnije promicati;

M.  budući da je 2016. pokrenut poziv za izbjeglice koji se uključuju u europsko društvo u okviru Međusektorskog potprograma radi promicanja i pružanja podrške kreativnosti i međukulturnom dijalogu;

N.  budući da financiranje područja „projekata suradnje” u okviru potprograma Kultura predstavlja 70 % proračuna potprograma, budući da je to područje veoma popularno među kulturnim subjektima i budući da je usmjereno na zajedničke pristupe na prekograničnoj osnovi, te omogućuje otvoreno definiranje nepredvidivih, veoma inovativnih i kreativnih projekata, koji su posebno poželjni;

O.  budući da je, iako se Uredbom uređuje uspostava bilateralnih sporazuma s trećim zemljama u cilju njihova sudjelovanja u programu ili u dijelovima programa, do ovog trenutka samo nekoliko zemalja završilo postupak;

P.  budući da su, zahvaljujući djelovanju Parlamenta, kultura, kulturne i kreativne industrije te audiovizualni sektor uključeni, premda nedovoljno, u višegodišnje programe Erasmus +, Obzor 2020. i Cosme, u strukturne fondove i u prioritete Europskog fonda za strateška ulaganja;

Q.  budući da postoji snažna sinergija između informalnog učenja i kreativnog i medijskog sektora, s obzirom na to da mnoge organizacije u području umjetnosti, medija i kulture pružaju mogućnosti informalnog obrazovanja;

R.  budući da je udio uspješnih podnositelja prijava 15 % u potprogramu Kultura i 44 % u potprogramu MEDIA, ali je u potprogramu MEDIA još i manji (32 %) ako se ne računaju automatski programi;

S.  budući da je u okviru potprograma MEDIA do ovog trenutka ukupno zaprimljeno 13 000 prijava, a financirano je više od 5500 projekata;

T.  budući da automatski sustav bodovanja u potprogramu MEDIA, koji je usmjeren na osiguravanje jednakih uvjeta za sve države članice, dovodi do narušavanja tržišta i znatno oštećuje države s visokim kapacitetom audiovizualne produkcije;

U.  budući da vrsta bespovratnih sredstava koja se dodjeljuje za projekte suradnje u okviru potprograma Kultura u sklopu programa Kreativna Europa ne ispunjava potrebe mreža, koje se temelje na operativnoj strukturi i aktivnostima, kao i u prethodnom programu Kultura 2007. – 2013.;

V.  budući da su dionici kritizirali administrativno upravljanje (postupci prijave, ocjenjivanja i izvještavanja) jer je i dalje previše opterećujuće; nadalje ističe potrebu za pojednostavljivanjem postupka podnošenja zahtjeva kako bi se olakšao pristup programu i potaknulo sudjelovanje među potencijalnim korisnicima;

W.  budući da su deskovi Kreativne Europe ključni posrednici između Komisije, Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) i podnositelja prijava te budući da bi trebali biti bolje informirani o tekućem postupku donošenja odluka i snažno uključeni u pružanje informacija o projektima i promicanje njihovih rezultata;

X.  budući da akteri žale zbog velikog administrativnog opterećenja u postupku prijave, koji uključuje opsežne smjernice i brojne dokumente s ponekad proturječnim informacijama;

Y.  budući da je registracija poduzeća u Servis Europske komisije za provjeru autentičnosti (ECAS) prijavljena kao problematična; budući da je, međutim, e-obrazac vrlo pozitivno prihvaćen;

1.  potiče države članice da povećaju proračun Kreativne Europe kako bi ga se uskladilo i s očekivanjima europskih građana i s ambicijama svakog potprograma, prihvaćajući na taj način da vrijednosti kulturne produkcije nije moguće procijeniti samo na temelju ekonomskih brojki i omogućujući veću učinkovitost i bolje rezultate;

2.  pozdravlja niz mjera uvedenih 2014. u cilju pojednostavljivanja upravljanja programom;

3.  izražava žaljenje zbog toga što nedostatak financijskih kapaciteta i dalje ostaje jedna od glavnih prepreka, uz one administrativne i regulatorne, za potencijalne podnositelje zahtjeva; potiče Komisiju, Izvršnu agenciju za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu i nacionalne deskove programa Kreativna Europa da posvete pozornost nedovoljnoj zastupljenosti kulturnih mikrosubjekata među financiranim organizacijama i određenim sektorima potprograma Kultura;

4.  zahtijeva od Komisije da poboljša usklađenost programa sa svim relevantnim politikama EU-a i drugim izvorima financiranja;

5.  traži od Komisije da zajamči bolju koordinaciju među glavnim upravama nadležnima za program Kreativna Europa, kao i s Izvršnom agencijom za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu i s deskovima Kreativne Europe, brinući se o različitim fazama provedbe Kreativne Europe i podsjeća da je uloga deskova Kreativne Europe i Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu ključna jer su izravno povezani ne samo s korisnicima, već i s čitavim kulturnim i kreativnim sektorom;

6.  traži od Komisije što je moguće užu suradnju s UNESCO-om, Vijećem Europe i OECD-om kako bi se razvila čvršća osnova zajedničkih doprinosa u pogledu ciljeva programa i procjene učinke, posebno u međunarodnoj dimenziji i u pogledu poštovanja specifičnih ljudskih i ekonomskih vrijednosti kulture i stvaralaštva;

7.  poziva Komisiju da zadrži postojeću strukturu Kreativne Europe, uz istovremeno razmatranje i bolje definiranje specifičnosti ta dva različita potprograma, kako bi se ojačao potencijal Međusektorskog potprograma i kako bi se provjerilo je li provedba Instrumenta jamstva djelotvorna;

8.  zahtijeva od Komisije da stvori bolju ravnotežu u oba potprograma i u smjernicama za ocjenjivače između umjetničke i kreativne komponente te između upravljačkih i inovativnih aspekata, posebice u kulturnoj i kreativnoj industriji;

9.  traži od Komisije da koristi sustav pokazatelja uspješnosti iz članka 18. pravne osnove Kreativne Europe, inzistirajući na taj način na umjetničkoj i kreativnoj komponenti programa koju se prečesto žrtvuje u ime argumenata isključivo ekonomske prirode, poput upravljačkih kapaciteta ili kvantitativnog razvoja publike;

10.  potiče Komisiju da uspostavi više od postojećih šest područja stručnosti za ocjenjivače kako bi se učinkovitije pozabavilo konkretnim područjima;

11.  potiče Komisiju i Izvršnu agenciju za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu da unaprijede postupak ocjenjivanja povećanjem broja ocjenjivača u prvom krugu te da uspostave krug za donošenje de visu kolegijalne odluke za odabir između onih kandidata koji su u drugom krugu uvršteni u uži izbor; ističe da razina transparentnosti mora biti veoma visoka, a razlozi za odbijanje projekata jako temeljito i jasno objašnjeni kako se prihvaćanje programa ne bi dovelo u pitanje zbog nerazumljivosti;

12.  traži od Komisije da pruži mogućnosti osposobljavanja i izgradnje kapaciteta za kulturne subjekte koji žele poboljšati svoje vještine u pogledu postupaka prijave, cjelokupnog upravljanja projektima i provedbe projekata;

13.  traži od Komisije i Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu da u većoj mjeri podrže kulturne subjekte u traženju partnera za projekte suradnje, pomoću mjera koje su među ostalim usmjerene na uspostavljanje posvećenih dijelova za povezivanje u okviru najvažnijih europskih kulturnih događanja, poboljšanje postojećih tražilica i baza podataka i organiziranje prilika za umrežavanje u pogledu prethodno najavljenih tema;

14.  traži od Komisije i Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu da poduzmu mjere za poboljšanje transparentnosti postupka žalbe za odbijene prijave, smanjujući na taj način opće nezadovoljstvo među kandidatima i povećavajući dugoročnu vjerodostojnost programa;

15.  potiče Komisiju da još više pojednostavi postupke prijave i izvješćivanja, ograničavanjem i pojednostavljivanjem smjernica i drugih dokumenata, uspostavljanjem fleksibilnijih vremenskih tablica i sastavljanjem obrasca za sporazume o suradnji;

16.  poziva Komisiju da upotrijebi sve raspoložive instrumente za još bolje promicanje i širenje rezultata provedenih projekata, kao i informacija o europskoj dodanoj vrijednosti svih djelovanja izvršenih u okviru programa;

17.  potiče Komisiju da izbjegne mijenjanje ili dodavanje novih prioriteta i pravila bez pružanja deskovima Kreativne Europe i dionicima dovoljno vremena za pripremu za sljedeće pozive;

18.  potiče Komisiju da dodatno pojednostavi financijske aspekte, među ostalim proširenjem instrumenta paušalnog plaćanja i poticanjem veće uporabe fiksnih povrata troškova i uporabe kriterija kojima se ne ometa pristup malih projekata financiranju, te da se pobrine da se završno plaćanje bespovratnih sredstava izvrši pravovremeno, što bi trebalo biti kriterij izvrsnosti za rad Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu, i za potprogram Kultura i za potprogram MEDIA;

19.  napominje da postoje znatne nacionalne razlike u razinama plaća osoblja uključenog u projekte suradnje, što zatim dovodi do znatnih nejednakosti u pogledu sposobnosti sufinanciranja među partnerima iz različitih država članica; stoga poziva Komisiju da razmotri moguću alternativu za ocjenu rada osoblja u okviru projekata suradnje, na osnovi pokazatelja koji nisu samo platni razred;

20.  potiče Komisiju da zajedno s Eurostatom nastavi uspostavljanje posebnih kriterija primjerenih za specifičnu prirodu tih sektora (stvaralaštvo, kulturna i umjetnička vrijednost, inovacije, rast, socijalna uključenost, izgradnja zajednice, internacionalizacija, poboljšanje poduzetništva, naklonost stvaranju prelijevanja i ispreplitanja itd.) te da razmotri moguće uključivanje Zajedničkog istraživačkog centra u taj postupak; u tom pogledu ističe važnost izgradnje visokokvalitetnog znanja o sektorima, kao i statističkih istraživanja i pristupa usporedivim podacima u tom području, omogućujući na taj način efektivno praćenje i analizu kulturnog, ekonomskog i društvenog učinka politika na kulturni i kreativni sektor;

MEDIA

21.  pozdravlja trenutačni rad Komisije i Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu na izmjeni automatskog sustava bodovanja kako bi se omogućili istinski jednaki uvjeti za sve, uzimajući na uravnotežen način u obzir sve kriterije navedene u programu Kreativna Europa (transnacionalni karakter, razvoj transnacionalne suradnje, ekonomije razmjera, kritična masa, učinak poluge), kao i proizvodne kapacitete i postojeće nacionalne programe podrške za audiovizualnu industriju;

22.  potvrđuje da se potprogram MEDIA pokazao duboko ukorijenjenim u raznolik audiovizualni sektor te da učinkovito podupire kulturnu raznolikost i industrijsku politiku;

23.  potiče veći razvoj podnaslovljavanja i sinkronizacije kako bi se olakšalo kruženje audiovizualnih proizvoda unutar i izvan EU-a;

24.  preporučuje da se europska audiovizualna baština zaštiti i da ju se stavi na raspolaganje za istraživanje, angažiranje publike i ekonomsko promicanje, pomoću digitalizacije filmova i audiovizualnih arhiva;

25.  ističe da u međunarodnom filmskom okruženju u kojem je sve veća konkurencija, europski audiovizualni sektor i dalje mora održati mjere za zaštitu svoje raznolikosti i neovisnosti; ističe da je za europsku audiovizualnu produkciju potrebna izravna potpora, osobito tijekom faze razvoja projekta, a trebalo bi je provesti proširenjem osposobljavanja kako bi se njime obuhvatio veći broj djelovanja i povećala konkurentnost sektora;

26.  preporučuje jačanje mjera za susjedne zemlje u okviru programa, u cilju poticanja promicanja europskih dijela na njihovu teritoriju i zajedničkih kreativnih projekata;

27.  uviđa da europske internetske platforme i dalje nisu konkurentne na međunarodnoj razini unatoč podršci koja se pruža internetskoj distribuciji i da je na postojećim platformama teško pronaći europski sadržaj ili mu pristupiti;

28.  pozdravlja podjelu razvoja publike na inicijative za filmsku pismenost, s naglaskom na filmsko obrazovanje u školama, i inicijative za razvoj publike;

29.  ističe potrebu da Komisija osmisli projekt europskog angažiranja publike temeljen na podacima, kojem bi cilj bio usmjeren na razmatranje i jačanje kapaciteta europskog audiovizualnog i filmskog sektora u pogledu prikupljanja, analize i predviđanja podataka povezanih s ponašanjem publike kako bi se povećala potražnja za nenacionalnim europskim filmovima;

30.  ističe da se i dalje pruža podrška neovisnim televizijskim producentima serija koji se žele natjecati na svjetskoj razini, posebno kako bi se pružili uistinu europski odgovori na trenutačnu veliku potražnju za visokokvalitetnim serijama, iako se zasad najbolji rezultati postižu u sektorima dokumentaraca i sadržaja za djecu;

31.  traži od Komisije da zadrži svoju potporu mrežama kino dvorana, poput mreže Europa Cinemas, koje promiču europski film diljem svijeta pružanjem financijske i operativne pomoći kino dvoranama koje prikazuju znatan broj europskih filmova i naglašava ključnu ulogu koju kina imaju u podizanju osviještenosti publike i održavanju društvenog elementa odlaska u kino;

32.  traži od Komisije da izmijeni sustav bonusa za istovremeni izlazak sadržaja u kina i na platforme koje pružaju usluge video sadržaja na zahtjev (VOD);

33.  preporučuje da se ocjenjivačima pruži niz instrumenata kojima će se uzeti u obzir posebnosti programa potpore svake zemlje, kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve u okviru potprograma MEDIA;

34.  poziva Komisiju da poveća gornje granice financiranja za europske videoigre kako bi se uzelo u obzir njihove visoke i sve veće troškove izrade; nadalje ističe potrebu za preispitivanjem kriterija prihvatljivosti koji se tiče isključivo narativne prirode videoigara kako bi se proširilo područje primjene i obuhvatilo projekte s potencijalom za transnacionalnu distribuciju (sportske videoigre, videoigre otvorenog svijeta(sandbox), itd.) i u kriterije za ocjenu projekata uključilo „ključne elemente igre” (gameplay) i na taj način odrazila središnja važnost tog aspekta u uspješnosti proizvoda;

Potprogram kultura

35.  traži od Komisije da uspostavi ravnotežu između ekonomske dimenzije i intrinzične vrijednosti umjetnosti i kulture te da se u većoj mjeri usredotoči na umjetnike i stvaratelje;

36.  predlaže da se europskim projektima suradnje uzimaju u obzir inovacije, mobilnost i proširene koprodukcije;

37.  traži od Komisije da uvede moguće mjere za ograničenje nerazmjera između broja korisnika i broja podnositelja zahtjeva, uključujući povećanje proračuna potprograma Kultura, adekvatniju zastupljenost svih kulturnih i kreativnih sektora i veću potporu za manje projekte;

38.  ističe važnost prevođenja za promicanje baštine jezične raznolikosti i predlaže da projekti književnog prevođenja budu uključeni u promicanje knjiga i čitanja, kao i podržavanje sudjelovanja na sajmovima knjige, uključujući razmatranje mogućnosti godišnjeg europskog sajma knjige kako bi se povećalo kruženje knjiga, promicalo europske književne razmjene i zajamčilo predstavljanje različitih nacionalnih književnosti, kao i pristup pismenosti za sve, uključujući osobe s invaliditetom;

39.  pozdravlja stvaranje „centara” (projekti europskih platformi) kako bi se podržalo nove umjetnike i stvaratelje i kako bi im se omogućile razmjene i suradnja;

40.  inzistira na tome da su stabilne i veoma reprezentativne europske kulturne mreže ključne za vidljivost kulture i umjetničkih aktivnosti, u Europi i s trećim zemljama, jer su one najčešće prve koje pokreću suradnje s novim područjima, sektorima ili zemljama; smatra da bi njihovu ulogu koordinatora djelovanja i promicatelja kulture i kreativnosti za čitava umjetnička područja trebalo podržati operativnim bespovratnim sredstvima; smatra da bi u tom pogledu trebalo unaprijed uspostaviti jasne i transparentne kriterije odabira;

41.  poziva Komisiju i Izvršnu agenciju za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu da potprogramu Kultura pruže mogućnosti da se predstavi prema vani i da održava strukturirane sastanke sa subjektima u tom sektoru;

42.  predlaže da se ponovno uvede Europska kazališna nagrada i da se dodijeli odgovarajuća razina sredstava;

43.  ističe uspješnost i značaj programa Europskih prijestolnica kulture, koji se temelji na dinamici gradova i regija uključenih u postupak, što tu oznaku i financijski doprinos EU-a, koji je i dalje jako skroman, čini pravim adutom za dodatno financiranje i aktivnosti, znatno nakon te jedne godine;

44.  pozdravlja nadolazeće proširenje programa Europskih prijestolnice kulture na zemlje kandidatkinje i zemlje članice Europskog udruženja slobodne trgovine od 2020. te predlaže bolje širenje tog iskustva unutar i izvan EU-a;

45.  preporučuje da se Oznaci europske baštine pruži veća vidljivost te naglašava značaj dotičnih (materijalnih i nematerijalnih) lokacija u pogledu europskog identiteta te promicanja zajedničkog osjećaja pripadnosti Europi, izgradnje EU-a i učenja o različitim baštinama u cilju bolje budućnosti;

46.  preporučuje da se poduzmu mjere za koordinaciju i adekvatno podržavanje inicijativa u sklopu Europske godine kulturne baštine 2018. s Kreativnom Europom, počevši s pripremnom godinom 2017., iako kroz za to namijenjenu proračunsku liniju i bez korištenja sredstava dodijeljenih potprogramu Kultura, kao što je predložila Komisija;

47.  traži od Komisije da razmotri načine za olakšavanje pristupa programu Kreativna Europa za izbjeglice koji posjeduju umjetničke vještine;

Međusektorski program

48.  potiče Komisiju da razvije i u potpunosti iskoristi potencijal potprograma kako bi se postigli njegovi ciljevi navedeni u Uredbi, a osobito promicanje transnacionalne i međusektorske suradnje;

49.  predlaže uvođenje tri nove mjere potpore u sklopu potprograma: (a) Kreativna Europa Mundus za transnacionalnu suradnju, (b) socijalno uključivanje te (c) inovativni transverzalni i međusektorski projekti;

50.  traži od Komisije da teži ostvarivanju zemljopisne i sektorske ravnoteže u Instrumentu jamstva, da zajamči jednak pristup za manje organizacije i lokalne inicijative i projekte iz svih država članica, da ocijeni učinak osobito na mala kulturna poduzeća, kulturne posrednike i subjekte koji stvaraju mreže kontakata te da razmotri mogućnosti u pogledu razvoja sinergija s EFSU-om i drugim programima, osobito COSME-om, kako bi se zajamčilo da se Instrument jamstva koristi na najučinkovitiji mogući način kako bi se pomoglo kulturnom i kreativnom sektoru;

51.  iščekuje prve rezultate instrumenta financijskog jamstva uvedenog 2016.; očekuje da će olakšavanjem pristupa kreditiranju malim i srednjim poduzećima i mikropoduzećima taj novi tržišni instrument doprinijeti povećanju broja projekata u kulturnom i kreativnom sektoru, koji čini 4,4% BDP-a EU-a i zapošljava 3,8 % njegove radne snage, kako bi ostvario svoj puni potencijal perspektivnog izvora rasta i radnih mjesta te pokretača konkurentnosti, kulturne raznolikosti i prekogranične suradnje; međutim, žali zbog toga što će taj instrument postati potpuno operativan samo u onim zemljama u kojima već postoji sličan instrument;

52.  pozdravlja mjere koje su poduzele Komisija i Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu u cilju pružanja osposobljavanja i izjednačavanja vještina u svim deskovima Kreativne Europe te preporučuje da se nastave provoditi takvi napori;

53.  poziva Komisiju i Izvršnu agenciju za obrazovanje audiovizualnu politiku i kulturu da poboljša svoju komunikaciju i razmjenu informacija s deskovima Kreativne Europe o tekućim postupcima donošenja odluka, uključujući o financijskim instrumentima i novim međusektorskim inicijativama; predlaže Komisiji da, u cilju poboljšanja provedbe programa, uzme u obzir stručnost deskova Kreativne Europe prije i nakon postupka odabira i da instrumente i dokumentaciju koje razrade deskovi Kreativne Europe stavi na raspolaganje na internetu kao primjere dobre prakse; ističe potrebu za boljom suradnjom među deskovima Kreativne Europe kako bi ih se učinilo djelotvornijim savjetodavnim instrumentima za nacionalne podnositelje zahtjeva; ističe da povjerljiva razmjena izvješća o ocjeni, čak i onih negativnih, može biti pomoć za poboljšanje njihovih kapaciteta, te poziva Komisiju da poveća transparentnost evaluacija i postupaka odabira;

Preporuke za buduće generacije programa

54.  predlaže da se Kreativna Europa nastavi, preispita i poboljša tijekom razdoblja 2021. – 2028., kao program koji uključuje sve kulturne i kreativne sektore, s naglaskom na visokokvalitetnim projektima, s jednakim vrijednostima i prioritetima, s dva potprograma i međusektorskim potprogramom koji obuhvaća osposobljavanje, razvoj publike, pristup tržištu, socijalnu uključenost, suradnju, međusektorske i transverzalne projekte te uzajamno podučavanje, kao i komunikaciju, studije, potporu prilagođenu kulturnim i kreativnim sektorima, instrument jamstva te potporu za deskove Kreativne Europe;

55.  u svjetlu golemog priljeva migranata i izbjeglica u Europsku uniju tijekom posljednjih godina, pozdravlja sve jaču međukulturnu dimenziju programa i nada se da će to od 2017. rezultirati većim brojem projekata kojima se potiču kulturna raznolikost i međukulturni dijalog te promiče višejezičnost; ističe da bi se to trebalo poduprijeti kao redovita programska komponenta s obzirom na to da će u predstojećim godinama kulturna integracija vjerojatno ostati izazov za mnoge države članice;

56.  preporučuje da se u pravnu osnovu za sljedeći program, među ciljeve programa i potprograma te među kriterije za odabir i ocjenu, eksplicitno uvrste promicanje kulturne i umjetničke kvalitete i intrinzična vrijednost kulture;

57.  poziva Komisiju da prilikom revizije potprograma MEDIA razmotri bi li pružena potpora mogla biti učinkovitija dodjelom manjih projekata programskim dijelovima za produkciju, festivale, kino dvorane i distribuciju;

58.  potiče Komisiju da primijeni proaktivan pristup prijemu novih država u program, uz poseban status za države južnog i istočnog europskog susjedstva;

59.  napominje da su europske filmske koprodukcije ključne za jamčenje toga da su naši proizvodi dovoljno konkurentni i za odgovaranje na izazove tržišta, te preporučuje da ih se razvije korištenjem proporcionalnih metoda i resursa, među ostalim suradnjom s vodećim europskim institucijama u tom sektoru, kao što je Eurimages;

60.  poziva Komisiju da razmotri bi li imalo smisla, s obzirom na raznolikost kreativnih industrija, stvoriti europski opservatorij za kulturu i kreativnost sličan Europskom audiovizualnom opservatoriju, sa standardima sličnima onima tog opservatorija i, u slučaju pozitivnog zaključka, poziva Komisiju da razradi kvalitativne kriterije koji odgovaraju specifičnoj prirodi sektora;

o
o   o

61.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Izvršnoj agenciji za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 221.
(2) SL L 169, 1.7.2015., str. 1.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0293.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0005.
(5) SL C 346, 21.9.2016., str. 10.
(6) SL C 93, 9.3.2016., str. 95.
(7) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 135.
(8) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 142.


Provedba programa Europa za građane
PDF 348kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 2. ožujka 2017. o Uredbi Vijeća (EU) br. 390/2014 od 14. travnja 2014. o uspostavljanju programa „Europa za građane” za razdoblje 2014. – 2020. (2015/2329(INI))
P8_TA(2017)0063A8-0017/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 10. i 11. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) u kojima se navodi da „svaki građanin ima pravo sudjelovati u demokratskom životu Unije”, da „institucije građanima i predstavničkim udrugama na odgovarajući način omogućuju da objave i javno razmijene svoje stavove u svim područjima djelovanja Unije” i da „institucije održavaju otvoren, transparentan i redovit dijalog s predstavničkim udrugama i civilnim društvom”,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–   uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 390/2014 od 14. travnja 2014. o uspostavljanju programa „Europa za građane” za razdoblje 2014. – 2020.(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a(2),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom Parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o provedbi, rezultatima i općoj procjeni programa „Europa za građane” za razdoblje 2007. – 2013. (COM(2015)0652),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za ustavna pitanja (A8-0017/2017),

A.  budući da je program Europa za građane jedinstven i izrazito simboličan program, odnosno primjer slušanja rasprave civilnog društva, s obzirom na to da se njime potiče kritičko razmišljanje o europskom projektu, njegovoj povijesti te povijesti pokreta i ideja kojima se taj projekt promicao te s obzirom na to da taj program doprinosi boljem poznavanju europskih postupaka odlučivanja, čime se poboljšavaju uvjeti za građansko i demokratsko sudjelovanje na razini Unije;

B.  budući da je program Europa za građane usmjeren na jačanje osviještenosti o europskom građanstvu i osjećaja pripadnosti, povećanje solidarnosti, uzajamne tolerancije i poštovanja, promicanje boljeg razumijevanja EU-a, njezina osnutka i razvoja, njezinih vrijednosti, institucija i nadležnosti te poticanje aktivnog dijaloga među građanima EU-a; budući da se aktivnosti u okviru programa mogu smatrati neformalnim cjeloživotnim obrazovanjem na području građanstva;

C.  budući da je kampanja „jedan euro po građaninu” u sklopu programa Europa za građane usmjerena na slanje snažne simboličke poruke o slušanju glasova europskih građana;

D.  budući da trenutni porast euroskepticizma, koji se očituje u činjenici da protueuropske snage propitkuju samo postojanje europskog projekta i koji je kulminirao nedavnim glasovanjem u korist Brexita, ističe važnost takvih programa i jača potrebu za poticanjem razvoja zajedničkog osjećaja europskog identiteta, za razmišljanjem o uzrocima gubitka vjerodostojnosti Europske unije, za poticanjem sudjelovanja građana i pokretanjem dubinske rasprave o europskim vrijednostima, koja bi trebala uključivati cjelokupno civilno društvo te same institucije, kao i obrazovnu kampanju o funkcioniranju institucija EU-a, uz istovremeno isticanje mogućnosti koje nudi pripadnost EU-u;

E.  budući da je prije pristupanja neke zemlje Europskoj uniji potrebna temeljita i sveobuhvatna priprema u pogledu tema sjećanja, pomirenja s prošlošću te jamčenja aktivnog sudjelovanja građana u javnom životu dotične zemlje;

F.  budući da su u skladu s člankom 11. UEU-u institucije EU-a obvezne građanima i predstavničkim udrugama dati priliku da javno iznesu svoja gledišta o svim područjima djelovanja Unije; budući da ta odredba podrazumijeva i obvezu institucija EU-a o vođenju otvorenog, transparentnog i redovitog dijaloga s civilnim društvom te dužnost Komisije da provodi podrobno savjetovanje sa svim dionicima;

G.  budući da se člankom 20. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđuje temeljni status građanstva Unije i iznose pojedinosti o pravima koja su s njim povezana te budući da je bolje razumijevanje EU-a i njegovih vrijednosti važan preduvjet za osvještavanje građana o njihovim pravima kako bi ih mogli u potpunosti uživati;

H.  budući da su aktivno građanstvo, građanski odgoj i međukulturni dijalog ključni za izgradnju otvorenih, uključivih i otpornih društava;

I.  budući da se sadašnji program temelji na članku 352. UFEU-a kojim je Parlamentu tek dano pravo da izrazi mišljenje u okviru postupka suglasnosti, čemu se on oštro usprotivio u trenutku kada je Komisija podnijela prijedlog jer je to u suprotnosti s demokratskim karakterom programa;

J.  budući da je evaluacijom ex post koju je provela Komisija potvrđena relevantnost ciljeva programa i činjenica da su, s obzirom na to da je drugačiji od drugih programa u pogledu područja primjene, ciljeva, aktivnosti i ciljanih skupina, njime omogućene inicijative koje se drugdje ne bi mogle financirati;

K.  budući da je slijedom proračunskih rezova kao posljedice pregovora o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2014. – 2020., financijska omotnica za program Europa za građane smanjena za oko 29,5 milijuna EUR i da ograničena financijska omotnica od 185,47 milijuna EUR za program predstavlja tek 0,0171 % VFO-a;

L.  budući da je primijećeno da se države članice često povuku iz sufinanciranja tih projekata i da se zbog toga lokalna tijela nađu u teškoj situaciji kad je riječ o europskim projektima s visokim stopama sufinanciranja;

M.  budući da je uslijed smanjenja financijske omotnice broj projekata koji su se mogli financirati u 2014. pao za gotovo 25 % u usporedbi s prijašnjim programom;

N.  budući da neformalno i informalno učenje, kao i volontiranje, sport, umjetnost i kultura nude mnoge mogućnosti za građanski odgoj i aktivno građanstvo;

O.  budući da su potrebne daljnje sinergije s ostalim programima i bolja komunikacija s ostalim glavnim upravama kako bi se smanjilo preklapanje i pojačao učinak programa;

P.  budući da je dokazana vrijednost postojećeg međunarodnog bratimljenja gradova i općina (Bratimljenje gradova – Mreže gradova), čime se povećava međusobno razumijevanje građana i potiču prijateljstvo i suradnja;

Glavni zaključci

1.  ističe da su sveukupna financijska sredstva (185,47 milijuna EUR) dostupna za jedini program u potpunosti posvećen europskom građanstvu, odnosno za program Europa za građane, zanemariva u usporedbi sa sredstvima za ostale programe iz područja obrazovanja i kulture, kao što su Kreativna Europa (1,46 milijarde EUR) i Erasmus + (14,7 milijarde EUR), što će dovesti do razočaranja podnositelja prijava;

2.  pozdravlja činjenicu da u prve dvije godine novog ciklusa financiranja program „Europa za građane”, čiji je cilj premostiti jaz između institucija EU-a i europskih građana, dobro funkcionira, bilježi sve veći broj prijava, veliku kvalitetu projekata te njihovu solidnu provedbu;

3.  uviđa da je glavna prepreka uspješnoj provedbi programa nedovoljan iznos dodijeljenih financijskih sredstava te duboko žali zbog njegova smanjenja za 13,7 % u okviru VFO-a za razdoblje 2014. – 2020., čime je drastično smanjen broj projekata koji se mogu financirati, što znači da se ne može zadovoljiti velika potražnja i što uzrokuje frustraciju kandidata s kvalitetnim projektima;

4.  napominje da je zbog proračunskih ograničenja ukupan broj financiranih projekata premalen kako bi se ostvarili ambiciozni ciljevi programa te da se 2015. uspjelo financirati samo oko 6 % projekata iz potprograma Europsko sjećanje i Civilno društvo, što je vrlo malo u usporedbi s rezultatima programa Kreativna Europa za istu godinu (19,64 % za potprogram Kultura i 45,6 % za potprogram MEDIA); napominje da bi se sredstva za financiranje ovih dvaju potprograma programa Europa za građane trebala znatno povećati, u skladu ambicijama programa;

5.  uviđa uspjeh projekata bratimljenja gradova diljem EU-a te poziva države članice da takve projekte promiču među općinama i olakšaju suradnju;

6.  pozdravlja bilten programa Europa za građane i bazu podataka financiranih projekata koje je pokrenula Komisija;

7.  ističe da nacionalne kontaktne točke u okviru programa Europa za građane imaju važnu ulogu u podizanju razine osviještenosti te pružanju potpore i smjernica potencijalnim podnositeljima prijava (posebno onima iz ciljanih zemalja koji se prvi put prijavljuju), kao i europskim i nacionalnim udruženjima lokalnih i regionalnih vladinih organizacija i organizacija civilnog društva;

8.  pozdravlja multidisciplinaran pristup programa, njegov jasan i jednostavan obrazac za prijavu, uvjete u pogledu izvještavanja o napretku projekata te njegov fokus na određene aktivnosti;

9.  pozdravlja činjenicu da su prioriteti obaju potprograma, Europsko sjećanje i Demokratski angažman i građansko sudjelovanje, koji su se prethodno revidirali jednom godišnje, sada postali višegodišnji i da će se primjenjivati u preostalom razdoblju programa od 2016. do 2020.;

10.  prima na znanje činjenicu da je utjecaj programa i dalje razmjerno velik, što potkrepljuje činjenica da je 2015. u 408 izabranih projekata prema procjeni sudjelovalo 1 100 000 sudionika; također smatra da velik broj podnositelja prijava, 2087 u 2014. i 2791 u 2015., i kvaliteta projekata ukazuju na visoku razinu interesa za program i činjenicu da je programu potrebno posvetiti više ljudskih i financijskih resursa kako bi se povećao broj projekata koji primaju potporu;

Preporuke

Pravni aspekti provedbe

11.  preporučuje da se sljedeća generacija programa Europa za građane donese s pravnom osnovom kojom bi se Europskom parlamentu omogućilo da kao suzakonodavac u okviru redovnog zakonodavnog postupka sudjeluje u donošenju programa kao institucija ravnopravna Vijeću; poziva Komisiju da razmisli o mogućim rješenjima za postizanje tog cilja;

Financijski aspekt provedbe

12.  smatra da su neki visokokvalitetni projekti odbijeni zbog nedovoljnih financijskih sredstava u okviru programa Europa za građane, poput onih iz potprograma Europsko sjećanje i Civilno društvo (stopa uspješnosti 6 %, u odnosu na 19,64 % za potprogram Kultura i 45,6 % za potprogram MEDIA programa Kreativna Europa); s obzirom na presudnu ulogu tog programa kao preduvjeta za sudjelovanje građana u demokratskom životu Unije, smatra da je za postizanje veće ciljane stope potrebno znatno povećanje postojećeg proračuna; stoga poziva Komisiju, Vijeće i države članice da razmisle o ukupnoj financijskoj omotnici od otprilike 500 milijuna EUR za program Europa za građane u okviru sljedećeg VFO-a, što predstavlja samo 1 euro po građaninu;

13.  prepoznaje zajednički cilj i moguće sinergije između europske građanske inicijative i programa Europa za građane u pružanju mogućnosti građanima da izravno sudjeluju u razvoju politika EU-a; međutim, poziva Komisiju da zajamči da se europska građanska inicijativa ne financira u okviru ograničenog proračuna programa Europa za građane, kao što je to sada slučaj, te poziva države članice da budu više uključene u pružanje financijske potpore objema mjerama;

14.  napominje da bi se sustavom paušalnih iznosa trebale u obzir uzeti cjenovne razlike diljem EU-a, ovisno o troškovima života u državama članicama; preporučuje da se ta shema i smanjenje pretfinanciranja ponovno razmotre kako bi se zajamčila održivost financiranih projekata te pružila veća potpora suradnji među lokalnim upravama ili organizacijama na širem području, a posebno kako bi se olakšalo sudjelovanje malih organizacija ograničenih financijskih kapaciteta te sudionika s posebnim potrebama;

15.  traži od Komisije i Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) da redovno ocjenjuju utjecaj niza proračunskih mjera na podnositelje prijava i potencijalne prihvatljive podnositelje prijava; posebice zahtijeva da se procijeni jesu li smanjenom stopom pretfinanciranja (s 50 % na 40 % za projekte, a s 80 % na 50 % za bespovratna sredstva za poslovanje i nacionalne kontaktne točke) primijenjenom 2015. zbog ozbiljnog manjka odobrenih sredstava za plaćanje, potrebe za sufinanciranjem i primjene istih parametara neovisno o stvarnim troškovima života i geografskoj udaljenosti, možda neke vrste organizacija i određene države članice stavljene u nepovoljan položaj i je li možda i dalje tako; nadalje, zahtijeva razvijanje daljnjih strategija s ciljem približavanja europskih institucija građanima te boljeg informiranja građana o raznim politikama EU-a;

16.  napominje da bi u sustav pušalnih iznosa trebalo uključiti dodatni parametar kako bi se na djelotvorniji način vodilo računa o osobama s posebnim potrebama, s obzirom na to da je kako bi se omogućilo sudjelovanje osobama s invaliditetom potreban puno veći broj članova osoblja, a često i dodatne mjere, što za sobom povlači više troškove;

17.  ističe da se bespovratnim sredstvima za poslovanje jamči neovisnost korisnika (tj. skupine za strateško promišljanje) te nudi mogućnost dugoročnog planiranja u cilju realizacije vizionarskih aktivnosti i razvijanja stručnosti; preporučuje korištenje određenih kriterija i pokazatelja te godišnje izvještavanje kako bi se pratio napredak projekata i zajamčilo da te sheme financiranja ne dovedu do ovisnosti korisnika o Komisiji;

18.  poziva Komisiju i EACEA-u da javno odgovaraju za troškove nastale u sklopu potprograma 3. u sklopu horizontalnog djelovanja (Vrednovanje) za analizu, širenje i korištenje rezultata projekta;

19.  poziva Komisiju i EACEA-u da u privremenu evaluaciju, koja se očekuje do 31. prosinca 2017., uključe temeljitu procjenu financijske i proračunske provedbe programa te da iz nje izvedu pouke u cilju redefiniranja budućih ciljeva i prilagodbe proračunskih zahtjeva programa u sklopu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira;

Koordinacijski i komunikacijski aspekti

20.  poziva Komisiju da sakupi sve korisne informacije o programu Europa za građane (priručnik za korisnike programa, prioriteti, pozivi na podnošenje prijava, tekući i prošli projekti, rezultati i pouke, bilten) te ostalim programima, akcijama, bespovratnim sredstvima i strukturnim fondovima koji su obuhvaćeni tematskim područjem europskog građanstva (poput europske građanske inicijative i Europske volonterske službe) i objedini ih na jedinstvenom i za korištenje jednostavnom komunikacijskom portalu (internetska platforma „sve na jednom mjestu”) koji će biti dostupan i osobama s invaliditetom; preporučuje da se ta platforma koristi kao javni registar kontaktnih podataka korisnika te kao instrument za pristup opisima projekata i pronalaženje partnera u drugim zemljama;

21.  naglašava da se na odbijene prijave treba odgovoriti na zadovoljavajući način i da u odgovoru treba navesti razlog odbijanja, pogotovo kad subjekt koji je podnio prijavu traži objašnjenje; predlaže da se, kad je to moguće, razmotri utvrđivanje prioritetnih pitanja iz sličnih odbijenih prijava;

22.  naglašava da su određeni ciljevi programa Europa za građane slični ciljevima europske građanske inicijative ili da se s njima međusobno nadopunjavaju, posebno kad je riječ o želji da se potakne sudjelovanje građana u EU-u; stoga smatra da bi trebalo nastojati slijediti zajednički pristup pri oblikovanju politika EU-a u području sudjelovanja građana i participativne demokracije, koji bi bio popraćen dosljednom komunikacijskom strategijom, kako bi se na jednom mjestu okupili svi programi Komisije povezani s europskim građanstvom, primjerice promicanjem i unaprjeđivanjem izravnih iskustava i sudjelovanja lokalnih dionika;

23.  ističe da je potrebno sastaviti otvoren popis potencijalnih partnera u svakoj državi članici kako bi se olakšalo sklapanje partnerstava među onima koji bi željeli pristupiti programu Europa za građane;

24.  također preporučuje stvaranje internetske platforme za glavne organizacije koje djeluju u području građanstva i koje su korisnice programa, radi prikupljanja dobrih praksi, jačanja kapaciteta i povećanja vidljivosti nakon završetka projekata;

25.  poziva Komisiju da poveća prepoznatljivost programa i osviještenost javnosti o njegovim ciljevima provođenjem poticajne komunikacijske strategije na temu europskog građanstva – putem društvenih mreža, radija, televizijskih oglasa i reklamnih plakata – te da ojača lokalni angažman aktivnim uključivanjem nacionalnih kontaktnih točaka, stalnim ažuriranjem sadržaja i privlačenjem nove publike u zemljama sudionicama, uz posvećivanje posebne pažnje zemljama u kojima je razina sudjelovanja niža te mladima, osobama s invaliditetom i ranjivim osobama;

26.  smatra da bi se programom također trebalo oglašavati postojeće kanale izravnog sudjelovanja u Europskoj uniji, kao što su europska građanska inicijativa, građanski forumi i javna savjetovanja, kako bi se građanima približile mogućnosti izravnog sudjelovanja koje se nude u institucijskom okviru EU-a;

27.  poziva zemlje sudionice koje to još nisu učinile da odrede nacionalnu kontaktnu točku; preporučuje jačanje koordinacije i sinergije među tim zemljama, državama članicama i Komisijom;

28.  priznaje da je najveći izazov ostvariti sadašnje ambiciozne ciljeve uz ograničena sredstva koja su na raspolaganju; naglašava važnost država članica, regija i lokalnih vlada u povećanju djelotvornosti i popularnosti programa, među ostalim optimizacijom potencijala nacionalnih kontaktnih točaka s pomoću razmjene iskustava sa subjektima odgovornim za slične projekte, primjerice za Erasmus + i za program Kreativna Europa; potiče EACEA-u da kad god je to moguće olakšava i potiče sinergije programa EU-a kao što su Kreativna Europa, Erasmus + i Europski socijalni fond radi poboljšanja učinka;

29.  poziva Komisiju da dodatno poveća napore koje ulaže u pojednostavnjenje administracije, s obzirom na to da je vrlo malim organizacijama katkad teško zadovoljiti formalne uvjete i da se one ne bi smjele diskriminirati iz birokratskih razloga;

30.  preporučuje da se sredstva dodijeljena za komunikaciju ne koriste u svrhu institucionalne komunikacije o političkim prioritetima Unije, kako je trenutno utvrđeno člankom 12. sadašnjeg programa, nego smatra da bi se trebala koristiti za oglašavanje samog programa u zemljama sudionicama, posebno u onima u kojima je razina sudjelovanja niža;

Fokus i ciljevi programa

31.  preporučuje, u okviru sljedeće generacije programa, formaliziranje višegodišnjeg pristupa utvrđivanjem prioriteta i poticanjem sinergija između potprograma i sastavnica programa; naglašava da bi se svaka izmjena strukture programa trebala uvesti na način da se spriječi mogućnost nejasnoća za krajnje korisnike koje bi narušile njegov učinak;

32.  pozdravlja jaku usredotočenost na građane i društvene aspekte EU-a, čime se institucijama EU-a omogućava da izravno dođu u dodir s civilnim društvom; među prioritetima programa ističe važnost projekata usmjerenih na rješavanje trenutnih izazova u Europi, odnosno na pitanja poput raznolikosti, migracija, izbjeglica, sprječavanja radikalizacije, poticanja socijalne uključenosti, međukulturnog dijaloga, rješavanja problema s financiranjem i utvrđivanja zajedničkog europskog kulturnog nasljeđa; poziva Komisiju i države članice da ojačaju veze među prioritetima i politikama povezanima s europskim građanstvom te svakodnevnim životom europskih građana;

33.  smatra da bi program trebao biti usmjeren na širi raspon sudionika te da bi se njime trebalo jamčiti sudjelovanje osoba s posebnim potrebama i promicati sudjelovanje marginaliziranih i obespravljenih osoba, uključujući migrante, izbjeglice i tražitelje azila;

34.  mišljenja je da bi se po potrebi program trebao nadograđivati na postojeće uspješne lokalne inicijative kao što je bratimljenje gradova;

35.  ističe da je u okviru potprograma Europsko sjećanje potrebno razviti europski identitet koji bi trebao biti usmjeren na budućnost, a ne samo na prošlost te koji bi trebao biti pluralan, transkulturalan i otvoren migracijskim tokovima i utjecajima iz ostatka svijeta, u cilju postizanja zajedničke integracije utemeljene na europskim vrijednostima te europskoj sekularnoj i duhovnoj baštini; ističe da je potrebno zajamčiti da se povijest ne koristi kao instrument razdora, nego kao prilika za rješavanje suvremenih izazova pažljivim tumačenjem i dobro osmišljenim, ciljanim obrazovnim programima; naglašava važnost poticanja međugeneracijskih projekata kojima se omogućuju razmjene iskustava među starijim i mlađim generacijama;

36.  ističe da je potrebno poticati projekte kojima se uvode novi formati rasprave s građanima, atraktivnog oblika i stila, uz višedimenzionalan pristup;

37.  predlaže da Komisija na godišnjoj osnovi objavljuje sintetizirano izvješće u koje će uvrstiti glavne prijedloge za poboljšanje europskog projekta koje su izrazili sudionici u projektima koji se financiraju u okviru programa Europa za građane;

38.  ističe da je program potrebno obogatiti prijedlozima o sudjelovanju građana u demokratskom procesu i donošenju odluka na razini EU-a, tako da se doprinosi poticanju građana na ostvarivanje njihovih prava, na primjer provedbom e-demokracije; kako bi se to ostvarilo, poziva Uniju i njezine države članice da osmisle mjere i politike u cilju jačanja vještina prenosivog, kritičkog i kreativnog razmišljanja, kao i digitalne i medijske pismenosti, uključivanja građana i poticanja znatiželje, posebno među djecom i mladima, kako bi mogli donositi utemeljene odluke i pozitivno doprinositi demokratskim procesima;

39.  ističe da sudjelovanje država koje su zatražile članstvo u EU-u u ovom programu vodi do boljeg međusobnog razumijevanja i bliže suradnje; preporuča veću internacionalizaciju programa, naročito na način da se pozovu sve zemlje članice Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) i Europskog gospodarskog prostora (EGP), države pristupnice i kandidatkinje da surađuju s državama članicama EU-a u prijavama za projekte, te poziva na veću suradnju između nevladinih organizacija iz EU-a, zemalja Istočnog i Južnog partnerstva i potencijalnih država kandidatkinja kako bi se EU približio građanima; predlaže promicanje suradnje u području europskih vrijednosti među organizacijama u EU-u i u susjednim zemljama;

40.  ističe da je potrebno razviti program bratimljenja gradova, uz usredotočenje na pronalazak načina za bolje iskorištavanje i promicanje programa te njegove bolje rezultate, uključujući primjerenu dodjelu financijskih sredstava;

o
o   o

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 115, 17.4.2014., str. 3.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0005.


Zajednička trgovinska politika EU-a u kontekstu imperativa očuvanja divlje faune i flore
PDF 350kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 2. ožujka 2017. o zajedničkoj trgovinskoj politici EU-a u kontekstu imperativa očuvanja divlje faune i flore (2016/2054(INI))
P8_TA(2017)0064A8-0012/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, posebno njegove članke 191. i 207.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 21. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Trgovina za sve: prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

–  uzimajući u obzir tekst poglavlja o trgovini i održivom razvoju u Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP) koji je predložio EU, a posebno njegove članke od 10. do 16.,

–  uzimajući u obzir zaključni dokument sa sastanka na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju iz 2015. pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”, a posebno njegove stavke 9. i 33. te njegov cilj 15.,

–  uzimajući u obzir Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT), a posebno njegov članak XX. stavke (a) i (g),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom (COM(2016)0087) (dalje u tekstu „akcijski plan”),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. lipnja 2016. o Akcijskom planu EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima(1) i Direktivu 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava(2),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a 69/314 o suzbijanju nezakonitog trgovanja divljom faunom i florom te Rezoluciju Skupštine za okoliš UN-a 1/3 o nezakonitoj trgovini divljom faunom i florom,

–  uzimajući u obzir ishod 17. konferencije potpisnica Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES CoP17) u Johannesburgu,

–  uzimajući u obzir ishod Konferencije o nezakonitoj trgovini divljom faunom i florom održane u veljači 2014. u Londonu te preispitivanja ostvarenog napretka u Kasaneu u ožujku 2015.,

–  uzimajući u obzir ishod Svjetskog kongresa Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) održanog 2016. na Havajima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta,

–  uzimajući u obzir Globalni program za divlju faunu i floru Fonda za globalni okoliš Svjetske banke,

–  uzimajući u obzir Izvješće o kaznenim djelima u području divlje faune i flore u svijetu iz 2016. koje je sastavio Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC),

–  uzimajući u obzir izjavu iz lipnja 2014. Vijeća za carinsku suradnju Svjetske carinske organizacije o nezakonitoj trgovini divljom faunom i florom,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je u Buckinghamskoj palači u Londonu dala radna skupina United for Wildlife Transport (dalje u tekstu „Buckinghamska izjava”),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0012/2017),

A.  budući da je na globalnoj razini došlo do nezabilježenog porasta nezakonite trgovine divljom faunom i florom koja za sobom povlači izbijanje biološke krize izazvane kontinuiranim nezakonitim i neodrživim iskorištavanjem i komercijalizacijom svjetske faune i flore;

B.  budući da je nekontrolirano i prekomjerno korištenje divljih vrsta životinja i biljaka druga po redu prijetnja za njihov opstanak u prirodi, odmah poslije uništavanja staništa;

C.  budući da se procjenjuje da je nezakonita trgovina divljom faunom i florom četvrta po profitabilnosti kriminalna aktivnost sa procijenjenim obrtom od čak 20 milijardi EUR;

D.  budući da najnoviji pokazatelji upućuju na sve veću umiješanost velikih mreža organiziranog kriminala koje se koriste sve složenijim metodama;

E.  budući da se nezakonitom trgovinom divljom faunom i florom doprinosi potpirivanju sukoba i da postoje sumnje da se terorističke mreže financiraju, među ostalim, nezakonitom trgovinom divljom faunom i florom i da pritom ostvaruju znatnu dobit;

F.  budući da povezani problemi korupcije i slabih upravljačkih struktura dodatno pogoršavaju postojeće slabe točke okvira za trgovinu divljom faunom i florom;

G.  budući da je Europska unija trenutačno ciljno tržište za te vrste, čvorište za tranzit prema drugim regijama, ali i područje iz kojeg potječu određene vrste namijenjene za nezakonitu trgovinu;

H.  budući da je za rješavanje korijenskih uzroka nezakonite trgovine divljom faunom i florom ključno osigurati da ruralne zajednice iz zemalja podrijetla budu uključene u očuvanje divlje faune i flore i da imaju koristi od tih napora;

I.  budući da je kiberkriminal povezan s divljom faunom i florom ozbiljna prijetnja ugroženim divljim biljnim i životinjskim vrstama, uključujući slonove, nosoroge, ljuskavce, gmazove, vodozemce, ptice i žirafe;

J.  budući da trgovinska politika, kada je povezana s razvojnom suradnjom, može biti snažan pokretač gospodarskog rasta u zemljama u razvoju;

K.  budući da porast nezakonite trgovine brojnim biljnim i životinjskim vrstama ima za posljedicu gubitak biološke raznolikosti i uništenje ekosustava te da sve više životinja i biljaka postaje ugroženo ili čak izumire;

L.  budući da održiva trgovina divljom faunom i florom može biti od ključne važnosti za neke marginalizirane zajednice koje se radi očuvanja lokalnih resursa i doprinosa smanjenju siromaštva oslanjaju na pravne okvire;

Trendovi, načela i opće napomene

1.  s velikom zabrinutošću primjećuje nedavni porast nezakonite trgovine divljom faunom i florom i povezanih kriminalnih djelatnosti koji bi, ako se ne zaustavi i zatim smanji, mogao imati ozbiljne i trajne posljedice za očuvanje biološke raznolikosti i održivost okoliša;

2.  napominje da EU, u svojstvu potpisnika brojnih svjetskih konvencija za zaštitu okoliša, ima pravnu obvezu zajamčiti da svojim politikama i međunarodnim sporazumima doprinosi tom cilju;

3.  smatra da pojačani gospodarski razvoj koji proizlazi iz integracije u globalna tržišta i korištenje prirodnih resursa s ciljem održivog gospodarskog razvoja nisu međusobno isključivi, nego ih treba promatrati kao uzajamno osnažujuće;

4.  stoga snažno podržava pristup pitanjima divlje faune i flore kojim se ispunjavaju ciljevi EU-a i njegovih trgovinskih partnera u pogledu zaštite okoliša, ali i omogućuje uspostava održivih i zakonitih trgovinskih okvira kojima se jača pozitivan utjecaj trgovinske politike na održivi razvoj;

5.  sa zabrinutošću ističe da je EU, uz SAD, i dalje važno ciljno tržište i tranzitni pravac za nezakonite proizvode od divlje faune i flore;

6.  pozdravlja Akcijski plan EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom koji će imati ključnu ulogu u borbi protiv alarmantnog porasta vrlo unosne nezakonite trgovine divljom faunom i florom uslijed koje dolazi do destabilizacije gospodarstava i zajednica kojima su divlja fauna i flora izvor sredstava za život te se ugrožava mir i sigurnost nestabilnih regija trgovinskih partnera EU-a jačanjem nezakonitih trgovinskih pravaca;

7.  smatra da se nezakonita trgovina u konačnici može ograničiti i iskorijeniti samo integriranim pristupom kaznenim djelima u području divlje faune i flore te da EU mora biti predvodnik ne samo u rješavanju pitanja koja se tiču ponude, među kojima i pitanja lokalnog razvoja u trećim zemljama, nego i onih povezanih s potražnjom za nezakonitim proizvodima na domaćim tržištima, uključujući internetske platforme;

Međunarodne institucije i vlade

8.  podsjeća da je, u skladu s pravilima WTO-a, zemljama dopušteno uvesti iznimke od općih pravila Općeg sporazuma o carinama i trgovini u članku XX. stavku (g) radi reguliranja neobnovljivih prirodnih resursa i u članku XX. stavku (a) radi zaštite javnog morala; naglašava da žalbeno tijelo WTO-a ekstenzivno tumači „neobnovljive prirodne resurse” na način da se uvrštavaju i živuće vrste kojima prijeti izumiranje i da je u sudskoj praksi WTO-a posebno istaknuto da uvrštenje živućih vrsta u priloge Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) predstavlja konkretnu potvrdu njihove neobnovljivosti; također naglašava da žalbeno tijelo WTO-a ekstenzivno tumači „javni moral” na način da se podrazumijeva i sprječavanje okrutnosti prema životinjama;

9.  pozdravlja napore koje je EU uložio u okviru WTO-a da se smanje štetne subvencije za ribarstvo kojima se može ugroziti održivo upravljanje ribarstvom i očuvanje vrsta kao što su kornjače, morski psi, morske ptice i morski sisavci;

10.  ponovno iskazuje svoju snažnu predanost ciljevima UN-a za održivi razvoj i postizanju cilja br. 15. u kojem je preuzeta obveza da se stane na kraj krivolovu i nezakonitoj trgovini zaštićenim vrstama faune i flore te da se protiv krijumčarenih proizvoda bori i na strani ponude i na strani potražnje;

11.  pozdravlja tekuće aktivnosti Međunarodnog konzorcija za borbu protiv kriminala povezanog s divljom faunom i florom (ICCWC), inicijative kojom su povezani CITES, Interpol, Ured UN-a za droge i kriminal (UNODC), Svjetska banka i Svjetska carinska organizacija;

Carinske kontrole i trgovina preko interneta

12.  pozdravlja projekt INAMA Svjetske carinske organizacije koji za cilj ima poboljšati mogućnosti carinskih tijela za pojačanje kapaciteta za borbu protiv kriminala povezanog s divljom faunom i florom; poziva na veće sudjelovanje carinskih tijela u operacijama suzbijanja nezakonite trgovine divljom faunom i florom i na pojačane aktivnosti podizanja razine osviještenosti u cilju kvalitetnijeg osposobljavanja i funkcioniranja carinskih tijela;

13.  smatra da je internetski kriminal povezan s divljom faunom i florom ozbiljna prijetnja ugroženim životinjama, uključujući slonove, nosoroge, vodozemce, gmazove i ptice, te da bi se vlade, poduzeća i nevladine organizacije trebale zajedno boriti protiv toga;

14.  smatra da bi carinsku dimenziju akcijskog plana Europske unije trebalo dodatno ojačati, kako u pogledu suradnje s partnerskim zemljama tako i u pogledu njegove bolje i učinkovitije provedbe unutar Unije; stoga sa zadovoljstvom iščekuje da Komisija 2016. provede preispitivanje primjene i provedbe trenutačnog pravnog okvira EU-a i traži da se u to preispitivanje uključi ocjena carinskih postupaka;

15.  poziva Komisiju da istraži do koje mjere carinski službenici odgovorni za kontrolu u različitim državama članicama EU-a ujednačeno primjenjuju zakonodavstvo EU-a u području trgovine divljom faunom i florom;

16.  poziva Komisiju i države članice da rade na razmjeni informacija i izgradnji kapaciteta, što se odnosi i na specifično osposobljavanje za carinske službenike;

Uloga privatnog sektora i nevladinih organizacija

17.  ističe da je važno uključiti privatni sektor u borbu protiv nezakonite trgovine divljom faunom i florom, kao i angažirati internetska tržišta i društvene mreže;

18.  pozdravlja ostvariva rješenja kojima će se, kada budu integrirana u postojeće sustave upravljanja opskrbnim lancima i trgovinom, privatnom sektoru omogućiti da postane istinski partner vladama i međunarodnim tijelima u osiguravanju odgovornog upravljanja globalnim opskrbnim lancima; naglašava, međutim, da bi zajedničkom trgovinskom politikom trebalo promicati obvezujuće standarde društveno odgovornog poslovanja i privatnom sektoru pružiti smjernice i potporu u pogledu društveno odgovornih praksi; smatra da su standardi društveno odgovornog poslovanja osobito važni unutar prometnih mreža;

19.  pozdravlja nove suradničke pristupe nulte tolerancije između stručnjaka u području trgovine divljom faunom i florom i logističkih poduzeća; smatra da bi Komisija trebala razmisliti o najboljem načinu korištenja relevantnim pravnim okvirima za bolje rješavanje rizika povezanih s e-trgovinom te komercijalnim oglašavanjem na internetu i izvan njega;

20.  pozdravlja pozitivnu ulogu nevladinih organizacija i civilnog društva ne samo u borbi protiv nezakonite trgovine divljom faunom i florom i podizanju razine osviještenosti o njoj te smanjenju potražnje, kako na području EU-a, tako i na području trećih zemalja iz kojih ta divlja fauna i flora potječe, nego i unutar lokalnih savjetničkih skupina čija je uloga, prema sporazumima o slobodnoj trgovini EU-a, praćenje provedbe odredbi o trgovini i održivom razvoju;

21.  pozdravlja Izjavu koju je u Buckinghamskoj palači u ožujku 2016. dala radna skupina United for Wildlife Transport, čiji je cilj uključiti aktere iz privatnog sektora u rješavanje problema slabih točaka u području prijevoza i carinskih postupaka koje često iskorištavaju osobe koji se bave nezakonitom trgovinom, kao i poboljšati razmjenu informacija uzduž globalnih opskrbnih lanaca i trgovinskih pravaca;

22.  poziva Komisiju i države članice da surađuju s nevladinim organizacijama u smanjivanju nezakonite trgovine i potražnje za divljom faunom i florom te promjeni navika potrošača, među ostalim, kampanjama za podizanje razine osviještenosti o pitanjima povezanima s izazovima koje predstavlja borba protiv nezakonite trgovine divljom faunom i florom, osobito u zemljama u kojima je ta potražnja veća;

Pravni okvir EU-a i trgovinski sporazumi

23.  smatra da unutar postojećih nacionalnih okvira u ovom trenutku ključan izazov i prioritet za države članice EU-a predstavlja provedba postojećih pravila; međutim, uviđa da treba razmotriti dodatne zakonodavne odredbe, vodeći pritom računa o pravilima koja su na snazi u drugim državama, kako bi se zabranilo stavljanje na raspolaganje i stavljanje na tržište te prijevoz i nabava divlje flore i faune koja je prema pravnom okviru tih zemalja protuzakonito ulovljena ili ubrana ili kojom se protuzakonito trguje u trećim zemljama; smatra da bi također trebalo preispitati trenutačni pravni okvir kako bi se bolje odgovorilo na rizike povezane s e-trgovinom;

24.  podržava pristup kojim bi se u buduće trgovinske sporazume EU-a uključile odredbe usmjerene na suzbijanje nezakonite trgovine divljom florom i faunom;

25.  pozdravlja prijedlog Komisije da se, u skladu s preuzetim obvezama za jamčenje održivog razvoja, u Transatlantsko partnerstvo za trgovinu i ulaganja uvrsti i poglavlje o trgovini i održivom razvoju; napominje da je SAD u svojim trgovinskim sporazumima nastojao pregovorima postaviti standarde u području trgovine divljom faunom i florom, među ostalim, ograničavanjem subvencija za ribarstvo; ističe da bi u okviru svih budućih sporazuma EU-a o slobodnoj trgovini, pregovorima trebalo dogovoriti unošenje rigoroznih odredbi o zaštiti divlje faune i flore, što se odnosi i na unošenje odredbi i preuzimanje obveza u pogledu pravilne provedbe sklopljenih multilateralnih sporazuma o zaštiti okoliša u okviru poglavlja o trgovini i održivom razvoju;

26.  pozdravlja ambiciozniji pristup EU-a zaštiti divlje faune i flore u poglavlju o trgovini i održivom razvoju sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama, koji ne uključuje samo obveze u pogledu pravilne provedbe i poštovanja multilateralnih sporazuma o zaštiti okoliša kao što su CITES, Konvencija o biološkoj raznolikosti (CBD) i Međunarodna konvencija za regulaciju kitolova (ICRW), nego i odredbe povezane s izgradnjom trgovinskih kapaciteta, razmjenom informacija i podizanjem razine osviještenosti i potiče EU i države članice da zajamče odgovarajuću provedbu tih obveza i odredbi; smatra da bi, kako bi se zajamčilo njihovo djelotvorno i trajno poštovanje, te odredbe trebale biti provedive, među ostalim i nalaženjem odgovarajuće uloge za nevladine organizacije i organizacije civilnog društva;

27.  podržava pristup iznesen u strategiji „Trgovina za sve”, odnosno unošenje protukorupcijskih odredbi u buduće trgovinske sporazume, s obzirom na to da je poznato koju ulogu korupcija ima u omogućavanju nezakonite trgovine divljom faunom i florom, kao i obvezu EU-a da uvede trgovinske politike kojima se promiče održivi razvoj i doprinosi postizanju globalnih ciljeva dogovorenih u sklopu programa održivog razvoja do 2030.;

Preporuke

28.  podržava pristup trgovinskoj politici EU-a u kojem se pitanju borbe protiv nezakonite trgovine divljom florom i faunom ne samo daje prioritet, nego se radi smanjenja i, u konačnici, iskorjenjivanja te prakse, odredbe u tom smislu uključuju u sve buduće sporazume, zajedno sa snažnim i učinkovitim dopunskim mjerama, ponajprije u području osposobljavanja, prevencije i primjene sankcija u području upravljanja šumama, zdravlja i carina;

29.  ističe da ništa u trgovinskoj politici EU-a ne bi smjelo sprječavati EU i njegove trgovinske partnere da donose odluke nužne za zaštitu divlje faune i flore te prirodnih resursa pod uvjetom da se tim mjerama nastoje ostvariti legitimni ciljevi javnih politika i da se njima ne provodi arbitrarna i neopravdana diskriminacija;

30.  smatra da ne postoji jedinstveno rješenje za globalan problem očuvanja divlje faune i flore i borbu protiv nezakonite trgovine; podsjeća u tom smislu da je potrebno omogućiti punu fleksibilnost i dijeliti informacije, podatke i najbolje prakse u cilju olakšavanja dijaloga radi jačanja suradnje, imajući na umu prekograničnu narav te vrste kaznenih djela;

31.  preporučuje državama članicama EU-a da razmotre politička rješenja kojima bi se zatvorile sve preostale rupe u zakonima kojima se omogućuje „pranje” nezakonito stečene divlje faune i flore te proizvoda dobivenih od nje; nadalje, u tom pogledu preporučuje da se provodi strog nadzor, kao i da se učinkovito iskoriste postojeći resursi i strukture kako bi se ostvario taj cilj;

32.  poziva EU i njegove države članice da na europskoj razini razmotre zabranu trgovine, izvoza ili ponovnog izvoza slonovače, uključujući i slonovaču iz razdoblja prije Konvencije, u Europsku uniju i izvan nje, poštujući pravila Svjetske trgovinske organizacije (WTO);

33.  zahtijeva da se za politike i mjere namijenjene ispunjavanju ciljeva EU-a u pogledu borbe protiv nezakonite trgovine divljom faunom i florom zajamče odgovarajuća sredstva, što podrazumijeva i sredstva za treće zemlje i izgradnju kapaciteta u njima, s posebnim naglaskom na carinskim postupcima i tijelima, transparentnosti i dobrom upravljanju;

34.  traži da Komisija i države članice nastave surađivati sa svim predmetnim akterima kako bi osigurale integrirani pristup koji nije usmjeren samo na porijeklo nezakonite faune i flore i proizvoda dobivenih od nje, nego djeluje i u pogledu smanjenja potražnje i podizanja razine osviještenosti na tržištima potražnje;

35.  traži da države članice i Komisija poduzmu više kako bi zajamčile da se na nezakonite kriminalne mreže i udruge koje se bave nezakonitom trgovinom divljom faunom i florom usmjere napori u cilju njihova razbijanja, uništenja i kaznenog progona te da države članice zajamče da kazne i presude za kriminal povezan s divljom faunom i florom budu razmjerne i odvraćajuće te da, kada je to prikladno, budu u skladu s obvezama iz Konvencije UN-a protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta;

36.  poziva EU da, u granicama okvira koji je postavio WTO, istraži načine na koje bi se svjetski sustavi trgovine i zaštite okoliša mogli bolje uzajamno potpomagati, prije svega u kontekstu tekućih napora u pogledu veće dosljednosti između WTO-a i multilateralnih sporazuma o okolišu, te u svjetlu Sporazuma o olakšavanju trgovine;

37.  smatra da bi trebalo istražiti dodatne prilike za suradnju između WTO-a i CITES-a, posebno u vidu pružanja tehničke pomoći službenicima iz zemalja u razvoju i jačanja njihova kapaciteta u području trgovine i okoliša; traži da Komisija nastavi razmatrati to pitanje u okviru rasprava nakon konferencije u Nairobiju i budućih elemenata o kojima će biti riječi na sljedećoj Ministarskoj konferenciji u Buenos Airesu 2017.;

o
o   o

38.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama, CITES-u, Uredu Ujedinjenih naroda za droge i kriminal, Svjetskoj carinskoj organizaciji, WTO-u i Interpolu.

(1) SL L 61, 3.3.1997., str. 1.
(2) SL L 328, 6.12.2008., str. 28.

Pravna napomena