Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 16. ožujka 2017. - StrasbourgZavršno izdanje
Zimbabve, slučaj pastora Evana Mawarirea
 Ukrajinski politički zatvorenici u Rusiji i situacija na Krimu
 Filipini, slučaj senatorice Leile M. De Lime
 Prioriteti EU-a za sjednice Vijeća za ljudska prava UN-a 2017.
 Postupanje s dužnom pažnjom u lancu opskrbe uvoznika minerala i metala koji potječu iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja ***I
 Okvir Unije za prikupljanje, upravljanje i korištenje podataka u sektoru ribarstva ***I
 Ustavne, pravne i institucionalne posljedice zajedničke sigurnosne i obrambene politike: mogućnosti koje daje Ugovor iz Lisabona
 Integrirana politika Europske unije za Arktik
 Izvješće o Crnoj Gori za 2016.
 E-demokracija u EU-u: potencijal i izazovi

Zimbabve, slučaj pastora Evana Mawarirea
PDF 254kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. ožujka 2017. o Zimbabveu, slučaju pastora Evana Mawarirea i drugim slučajevima ograničavanja slobode izražavanja (2017/2608(RSP))
P8_TA(2017)0086RC-B8-0191/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Zimbabveu,

–  uzimajući u obzir lokalnu izjavu EU-a od 30. lipnja 2016. o lokalnom upravljanju,

–  uzimajući u obzir lokalnu izjavu EU-a od 12. srpnja 2016. o nasilju,

–  uzimajući u obzir lokalnu izjavu EU-a od 9. ožujka 2017. o otmici Itaija Dzamare,

–  uzimajući u obzir izjavu za medije Povjerenstva Zimbabvea za ljudska prava o javnim prosvjedima i ponašanju policije,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2016/220 od 15. veljače 2016.(1) o produljenju restriktivnih mjera EU-a protiv Zimbabvea do 20. veljače 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu Visoke predstavnice u ime EU-a od 19. veljače 2014. o preispitivanju odnosa EU-a i Zimbabvea,

–  uzimajući u obzir Globalni politički sporazum koji su 2008. potpisale tri glavne političke stranke: ZANU PF, MDC-T i MDC,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća Europske unije od 23. srpnja 2012. o Zimbabveu i Provedbenu odluku Vijeća 2012/124/ZVSP od 27. veljače 2012. o provedbi Odluke 2011/101/ZVSP o restriktivnim mjerama protiv Zimbabvea(2),

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz lipnja 1981., koju je Zimbabve ratificirao,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir Ustav Zimbabvea,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da narod Zimbabvea godinama trpi autoritarni režim na čelu s predsjednikom Mugabeom, koji je još uvijek na vlasti zahvaljujući korupciji, nasilju, izborima prepunima nepravilnosti i nemilosrdnom sigurnosnom aparatu; budući da narod Zimbabvea desetljećima nije iskusio istinsku slobodu te da velik broj onih mlađih od 30 godina ni ne zna za drugo osim za život u siromaštvu i pod nasilnom represijom;

B.  budući da je nezavisni pokret na društvenim medijima #ThisFlag, koji je osnovao Evan Mawarire, pastor i branitelj ljudskih prava iz Hararea, tijekom prošlogodišnjih prosvjeda protiv nedjelovanja vlade u pogledu korupcije, nekažnjavanja i siromaštva potaknuo nezadovoljstvo građana Mugabeovim režimom; budući da je pastor Mawarire pozvao vladu da riješi loše ekonomsko stanje i poštuje ljudska prava; budući da je pokret #ThisFlag zadobio potporu crkava i srednje klase, koji su se dosad uglavnom klonili ulične politike;

C.  budući da je pastor Evan Mawarire već bio uhićen pod optužbom poticanja na javno nasilje i pušten na slobodu u srpnju 2016. te je nakon toga istog mjeseca napustio Zimbabve iz straha za svoju sigurnosti i sigurnost svoje obitelji;

D.  budući da je 1. veljače 2017. pastor Evan Mawarire uhićen u zračnoj luci Harare kada se vraćao u Zimbabve; budući da je prvo optužen za „rušenje ustavne vlade” u skladu s odjeljkom 22. Zakona o kaznenom postupku, što je kazneno djelo za koje je moguća kazna zatvora do 20 godina; budući da je 2. veljače 2017. dodana druga optužba i to za vrijeđanje zastave u skladu s odjeljkom 6. Zakona o zastavi Zimbabvea; budući da pastor Mawarire pušten uz jamčevinu tek nakon što je u pritvoru proveo devet dana;

E.  budući da je u izjavi za javnost Povjerenstvo Zimbabvea za ljudska prava izrazilo duboku zabrinutost zbog brutalnosti i nasilnog ponašanja policije i navelo da se krše temeljna prava prosvjednika te pozvalo vlasti Zimbabvea da provedu istragu i počinitelje privedu pravdi;

F.  budući da je 9. ožujka 2015. u brijačnici u Harareu pet neidentificiranih muškaraca otelo Itaija Dzamaru, novinara i političkog aktivista; budući da je Visoki sud vladi naredio da traži Dzamaru te da taj sud izvještava o napretku svaka dva tjedna sve dok se ne otkrije gdje se nalazi; budući da je sudbina Itaija Dzamare i dalje nepoznata;

G.  budući da je Promise Mkwananzi, vođa #Tajamuke, društvenog pokreta povezanog sa srpanjskim štrajkom, uhićen i optužen za poticanje na javno nasilje uoči poziva na „opći štrajk 3.0”, planiran za 31. kolovoza 2016., te da je pušten uz jamčevinu; budući da je još jedna aktivistica iz pokreta #Tajamuka Linda Masarira, koje je već bila uhićena u svibnju 2015. i puštena na slobodu uz jamčevinu, ponovo uhićena tijekom prosvjeda u srpnju 2016.;

H.  budući da su u veljači 2017. restriktivne mjere EU-a protiv zimbabveanskog režima produžene do 20. veljače 2018.; budući da će se zamrzavanje imovine i zabrana putovanja i dalje primjenjivati na predsjednika Mugabea, Grace Mugabe i poduzeće Zimbabwe Defence Industries; budući da će embargo na oružje i dalje biti na snazi; budući da je Europska unija ukinula restrikcije za 78 osoba i osam pravnih subjekata;

I.  budući da je Zimbabve potpisnik Sporazuma iz Cotonoua, čijim se člankom 9. utvrđuje da je poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda ključan element suradnje između država AKP-a i EU-a;

J.  budući da su u okviru 11. Europskog razvojnoga fonda Nacionalnom okvirnom programu za Zimbabve za razdoblje od 2014. do 2020. dodijeljena 234 milijuna EUR koja se trebaju usmjeriti u tri glavna sektora: zdravstvo, gospodarski razvoj temeljen na poljoprivredi te upravljanje i jačanje institucija;

1.  izražava žaljenje zbog uhićenja pastora Evana Mawarirea; ističe da njegovo puštanje uz jamčevinu nije dovoljno te da se politički motivirane optužbe protiv njega moraju u potpunosti povući;

2.  poziva vlasti Zimbabvea da zajamče da se kaznenopravni sustav ne zloupotrebljava protiv branitelja ljudskih prava kao što je pastor Evan Mawarire niti za njihovo uznemiravanje ili zastrašivanje;

3.  smatra da su sloboda okupljanja, udruživanja i izražavanja ključni elementi svake demokracije; naglašava da je izražavanje mišljenja na nenasilan način ustavno pravo svih građana Zimbabvea te podsjeća vlasti da je njihova obveza štititi prava svih građana;

4.  izrazito je zabrinut zbog izvješća organizacija za ljudska prava o političkom nasilju te ograničavanju i zastrašivanju branitelja ljudskih prava; žali zbog toga što je od zadnjih izbora i donošenja novog Ustava 2013. postignut slab napredak u pogledu vladavine prava, a posebno u pogledu reforme na području ljudskih prava;

5.  poziva vlasti Zimbabvea da utvrde gdje se nalazi Itai Dzamara te da se pobrine da se osobe odgovorne za njegovu otmicu privedu pravdi; napominje da je izražavanje mišljenja na nenasilan način ustavno pravo svih građana Zimbabvea te da je obveza vlasti štititi prava svih građana;

6.  također izražava zabrinutost zbog slučaja Linda Masarire, koja je bila osuđena za javno nasilje nakon nacionalnog štrajka održanog 6. srpnja 2016.; poziva vladu Zimbabvea da pokaže suzdržanost i poštuje ljudska prava svih građana Zimbabvea, uključujući pravo na slobodu govora i slobodu okupljanja; podsjeća vladu da je odgovorna za poštovanje, praćenje i nepodrivanja Ustava te da mora nepristrano bez iznimke služiti svim građanima Zimbabvea;

7.  poziva delegaciju EU-a u Harareu da i dalje Zimbabveu nudi pomoć u cilju poboljšanja stanja ljudskih prava te da istraži mogućnosti organiziranja misije EU-a za promatranje izbora;

8.  ponovno ističe da je važno da Europska unija u okviru Sporazuma iz Cotonoua započne politički dijalog sa zimbabveanskim vlastima i time potvrdi da se EU zalaže za pružanje pomoći lokalnom stanovništvu;

9.  ustraje u tvrdnji da Europska unija mora osigurati da se financijska sredstva dodijeljena Zimbabveu u okviru Nacionalnog okvirnog programa učinkovito usmjere u relevantne sektore te poziva vladu Zimbabvea da Komisiji omogući nesmetan pristup projektima koje financira EU i da bude otvorenija za primanje tehničke pomoći za provedbu zajednički dogovorenih projekata i programa;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladi i parlamentu Zimbabvea, vladama zemalja Južnoafričke razvojne zajednice i Afričkoj uniji.

(1) SL L 40, 17.2.2016., str. 11.
(2) SL L 54, 28.2.2012., str. 20.


Ukrajinski politički zatvorenici u Rusiji i situacija na Krimu
PDF 265kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. ožujka 2017. o ukrajinskim zatvorenicima u Rusiji i stanju na Krimu (2017/2596(RSP))
P8_TA(2017)0087RC-B8-0190/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju i području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju te njihovih država članica, s jedne strane, i Ukrajine, s druge strane,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Ukrajini i Rusiji, posebno rezoluciju od 4. veljače 2016. o stanju ljudskih prava, osobito krimskih Tatara, na Krimu(1) i rezoluciju od 12. svibnja 2016. o krimskim Tatarima(2), kao i rezolucije u vezi s posebnim slučajevima ukrajinskih građana nezakonito pritvorenih u Rusiji, kao što je rezolucija od 30. travnja 2015. o slučaju Nadije Savčenko(3) i rezolucija od 10. rujna 2015. o Rusiji, posebno o slučaju Estona Kohvera(4), Olega Sencova i Oleksandra Kolčenka(5),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 68/262 od 27. ožujka 2014. naslovljenu „Teritorijalna cjelovitost Ukrajine” i rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 71/205 od 19. prosinca 2016. naslovljenu „Stanje ljudskih prava u Autonomnoj Republici Krimu i gradu Sevastopolju (Ukrajina)”,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Deklaraciju UN-a o pravima autohtonih naroda,

–  uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata,

–  uzimajući u obzir tzv. Paket mjera za provedbu sporazumâ iz Minska, usvojen i potpisan u Minsku 12. veljače 2015. i u cijelosti podržan rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2202 (2015) od 17. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir odluke Vijeća o daljnjoj primjeni sankcija protiv Ruske Federacije u vezi s nezakonitim pripojenjem Krimskog poluotoka,

–  uzimajući u obzir presudu tzv. krimskog Vrhovnog suda od 26. travnja 2016. kojom se Medžlis krimskih Tatara naziva ekstremističkom organizacijom i zabranjuje njegovo djelovanje na Krimskom poluotoku,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se u ožujku 2017. bilježi treća godina od nezakonitog pripojenja Krimskog poluotoka Rusiji;

B.  budući da je pripojenje Krima Ruskoj Federaciji nezakonito i da se njime krši međunarodno pravo i europski sporazumi koje su potpisale Ruska Federacija i Ukrajina, posebno Povelja UN-a, Helsinški završni akt i Memorandum iz Budimpešte kao i Ugovor o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu između Ukrajine i Ruske Federacije iz 1997.;

C.  budući da za trajanja pripojenja ruske vlasti trebaju odgovarati za zaštitu stanovništva i građana Krima, preko de facto vlasti prisutnih na tom području;

D.  budući da, u skladu s podacima organizacija za ljudska prava i javnim izvorima, ruska tijela kaznenog progona nezakonito progone iz političkih razloga najmanje 62 ukrajinska građana, od kojih je 49 stanovnika Krima; budući da se tijekom 2016. broj ukrajinskih političkih zatvorenika u Rusiji povećao, unatoč hvalevrijednom puštanju na slobodu šest Ukrajinaca; budući da se trenutačno 17 ukrajinskih građana nalazi u nezakonitom pritvoru u Ruskoj Federaciji, a 15 na okupiranom Krimu; budući da separatističke snage koje Rusija podupire u ukrajinskim regijama Donjecku i Luhansku drže najmanje sto Ukrajinaca kao taoce u užasnim uvjetima;

E.  budući da postoje navodi o mučenjima i okrutnom i ponižavajućem postupanju u nekoliko slučajeva; budući da ti navodi do danas nisu istraženi na odgovarajući način; budući da se mučenje koristi za iznuđivanje priznanja i da se podupru lažni dokazi krivnje; budući da su meta napada bili i krimski odvjetnici koji pružaju pravnu pomoć tim osobama i borci za ljudska prava koji izvještavaju o politički motiviranim slučajevima prisilnog nestanka na Krimu, kao i novinari koji izvještavaju o situaciji pripadnika tatarskog naroda na Krimu;

F.  budući da se brojni zatvorenici i pritvorenici susreću s teškim i nehumanim uvjetima u zatvorima, što predstavlja fizičke i psihičke rizike za njihovo zdravlje; budući da neki od zatvorenika trebaju hitnu medicinsku pomoć i liječenje;

G.  budući da je Opća skupština Ujedinjenih naroda 16. prosinca 2016. definirala Rusiju kao okupatorsku silu i osudila privremenu rusku okupaciju ukrajinskog teritorija, Autonomne Republike Krima i grada Sevastopolja, i da je ponovno istaknula da ne priznaje to pripajanje;

H.  budući da se u članku 70. Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata navodi da „okupacijska sila ne može uhititi, goniti ili osuditi zaštićene osobe za djela koja su počinile ili za, mišljenja koja su izrazile prije okupacije”; budući da je rezolucijom Opće skupštine UN-a Rusija definirana kao država koja je okupacijska sila i da joj se nameću obveze okupacijske sile, koje uključujući zaštitu stanovništva i građana Krima;

I.  budući da je restriktivno rusko zakonodavstvo kojim se uređuju politička i građanska prava prošireno i na područje Krima, što je dovelo do drastičnog ograničavanja slobode okupljanja, izražavanja, udruživanja, pristupa informacijama i vjere, kao i vjerodostojnih izvješća o zastrašivanju, prisilnim nestancima i mučenju;

J.  budući da oko 20 000 interno raseljenih osoba s Krima boravi u drugim regijama Ukrajine, da je Medžlis krimskih Tatara zabranjen i proglašen ekstremističkom organizacijom i da su zatvorene ukrajinske škole na poluotoku;

K.  budući da je Ukrajina 16. siječnja 2017. pokrenula postupak pred Međunarodnim sudom kako bi Ruska Federacija odgovarala za potporu terorizmu u istočnoj Ukrajini i diskriminaciju nad pripadnicima ukrajinske i tatarske narodnosti na okupiranom Krimu;

1.  podržava suverenost, neovisnost, jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost Ukrajine u njezinim međunarodno priznatim granicama i odlučno ponavlja osudu nezakonitog pripojenja Autonomne Republike Krima i grada Sevastopolja Ruskoj Federaciji; u potpunosti podržava snažnu i trajnu odlučnost EU-a i njegovih država članica da neće priznati pripojenje i mjere ograničavanja poduzete u tom pogledu;

2.  podsjeća da se stanje ljudskih prava na poluotoku Krimu znatno pogoršalo, da su kršenje slobode govora, medijske zlouporabe i prisilno nametanje ruskog državljanstva postali sustavni i da se ne mogu zajamčiti temeljna ljudska prava i slobode na Krimu;

3.  osuđuje diskriminirajuće politike koje su nametnule tzv. vlasti osobito protiv tatarske etničke manjine na Krimu, kršenja njihovih prava vlasništva, sve većeg zastrašivanja pripadnika njihove zajednice i onih koji se protive pripojenju Rusiji, kao i manjak slobode izražavanja i udruživanja na poluotoku;

4.  poziva Rusiju da odmah pusti na slobodu sve nezakonito i proizvoljno pritvorene ukrajinske građane, i u Rusiji i na privremeno okupiranom području Ukrajine, i da osiguran njihov siguran povratak, a među njima su Mikola Karpjuk, Stanislav Klih, Oleksandr Koljčenko, Oleg Sencov, Oleksij Čirnij, Oleksandr Kostenko, Serhij Litvinov, Valentin Vihivskij, Viktor Ščur, Andrij Kolomijec, Ruslan Zejtulajev, Nuri Primov, Rustem Vaitov, Ferat Sajfulajev, Ahtem Čijhoz, Mustafa Dehermendži, Ali Asanov, Inver Bekirov, Muslim Alijev, Vadim Siruk, Arsen Džeparov, Refat Alimov, Zevri Abseitov, Remzi Memetov, Rustem Abiltarov, Enver Mamutov, Artur Panov, Evhenij Panov, Roman Susčenko, borac za ljudska prava Emir-Usein Kuku i drugi, te je poziva da navedenim osobama, uključujući Mikolu Semena, koji je optužen zbog svojeg novinarskog djelovanja za radijsku kuću Radio Free Europe / Radio Liberty, dopusti slobodno kretanje;

5.  naglašava da odluka Ruske Federacije o pripajanju Krima od 21. ožujka 2014. ostaje nezakonita i oštro osuđuje naknadnu odluku ruskih vlasti da svim stanovnicima Krima daju ruske putovnice;

6.  podsjeća Rusku Federaciju, kao okupacijsku silu sa stvarnom kontrolom nad Krimom, koja je obvezana međunarodnim humanitarnim pravom i međunarodnim pravom o ljudskim pravima, na njezinu obvezu da zajamči zaštitu ljudskih prava na poluotoku te poziva ruske vlasti da međunarodnim institucijama i neovisnim stručnjacima iz Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe, kao i svim nevladinim organizacijama za ljudska prava i medijskim kućama koje žele posjetiti Krim i procijeniti stanje i izvještavati, odobre neometan pristup Krimu; poziva ukrajinske vlasti da pojednostavne postupak odobravanja pristupa poluotoku za strane novinare, borce za ljudska prava i odvjetnike;

7.  smatra da su prava tatarskog naroda na Krimu ozbiljno prekršena zabranom djelovanja Medžlisa i snažno ponavlja svoj poziv na hitno poništenje s tim povezane odluke i njezinih učinaka; žali zbog toga što su vodeće ličnosti Medžlisa, kao što su zastupnik u ukrajinskom parlamentu i kandidat za Nagradu Saharov Mustafa Džemilev i predsjednik Medžlisa Refat Čubarov, bile žrtvama kaznenog progona i što im se prijetilo uhićenjem;

8.  ističe da se čini da je represija ponajprije usmjerena protiv pripadnika tatarskog naroda na Krimu, kao autohtonog naroda tog poluotoka, i njihove kulturne baštine; traži da se međunarodnim institucijama i neovisnim stručnjacima iz OESS-a, Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe omogući neograničen pristup Krimu;

9.  podsjeća ruske vlasti da je Rusija, unatoč tome što je pripojenje Krima nezakonito, de facto nadležna i u potpunosti odgovorna za očuvanje pravnog poretka na Krimu i zaštitu krimskih građana od proizvoljnih pravosudnih ili administrativnih mjera;

10.  izražava duboku zabrinutost zbog brojnih vjerodostojnih izvješća o nestancima, mučenjima i sustavnom zastrašivanju lokalnog stanovništva koje se protivi pripojenju Krima i poziva Rusiju da hitno zaustavi sve progone, da stvarno istraži sve slučajeve kršenja ljudskih prava, uključujući i prisilne nestanke, proizvoljna pritvaranja, mučenja i zlostavljanja pritvorenika, i da poštuje temeljne slobode svih stanovnika, uključujući slobodu izražavanja, vjere ili uvjerenja i udruživanja te pravo na mirno okupljanje; poziva da se hitno istraže svi slučajevi nestanaka i otmica tijekom okupacije Krima, uključujući i slučaj Ervina Ibragimova;

11.  podsjeća da prema ruskom zakonodavstvu nadležnost ruskog pravosudnog sustava vrijedi samo za kaznena djela počinjena na teritoriju Rusije; izražava žaljenje zbog činjenice da su ruska tijela kaznenog progona pokrenula nekoliko kaznenih postupaka u vezi s djelima počinjenima na teritoriju Ukrajine i Krima prije pripojenja;

12.  pozdravlja nedavni posjet ukrajinske pravobraniteljice Krimu kako bi se susrela sa zatvorenicima; žali zbog činjenice da pravobraniteljici nije bilo dopušteno da se sastane sa svima od njih i izražava nadu da će ona tijekom budućih posjeta imati neometan pristup ukrajinskim zatvorenici na Krimu, kao i onima koji su prebačeni u Rusku Federaciju;

13.  poziva da se OESS-u i drugim međunarodnim promatračima za ljudska prava i svim humanitarnim akterima omogući neograničen, siguran i neometan pristup Krimskom poluotoku, da se uspostave neovisni mehanizmi praćenja i da se pruži humanitarna i pravna pomoć, ako je to potrebno; podržava inicijative koje predvodi Ukrajina s ciljem rješavanja tih pitanja u Vijeću za ljudska prava i Općoj skupštini UN-a; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i izaslanstvo EU-a u Rusiji da pomno prate suđenja u predmetima protiv ukrajinskih političkih zatvorenika te izvješćuju o načinu na koji se s njima postupa tijekom boravka u pritvoru; izražava zabrinutost zbog navoda o primjeni psihijatrijske obrade u kaznene svrhe; očekuje od izaslanstva EU-a i Europske službe za vanjsko djelovanje i veleposlanstava država članica EU-a da pomno prati sudske postupke protiv ukrajinskih građana u Rusiji i da traže pristup tim osobama, prije, tijekom i nakon suđenja;

14.  osuđuje sveprisutnu praksu premještanja pritvorenika u udaljena područja Rusije jer se time ozbiljno otežava njihova komunikacija s obiteljima i organizacijama za ljudska prava; ističe da se tom praksom krši važeće rusko zakonodavstvo, a posebno članak 73. Zakona o kaznenom progonu, prema kojem bi se kazne trebale služiti u regiji u kojoj osuđenici stanuju ili u regiji u kojoj je donesena sudska presuda; osuđuje praksu uskraćivanja konzularnih posjeta pritvorenicima i poziva vlasti da bezuvjetno odobre takve posjete; zahtijeva pristup Međunarodnog odbora Crvenog križa zatvorima na okupiranim teritorijima i poštovanje prava pritvorenika na redovit kontakt s obitelji i prijateljima, i pisanim putem i primanjem posjeta;

15.  također naglašava da Ukrajina treba osigurati zaštitu prava i potreba raseljenih ukrajinskih građana, uključujući njihovo pravo da glasuju i da uživaju potpunu pravnu i administrativnu zaštitu u svojoj zemlji;

16.  pozdravlja odluku Prezidija Vrhovnog suda Rusije od 22. veljače 2017. kojom se ukida presuda izrečena Ildaru Dadinu zbog sudjelovanja u više nesankcioniranih prosvjeda, uključujući onaj protiv rata Rusije protiv Ukrajine, i kojom se nalaže njegovo puštanje iz pritvora, nakon rezolucije Parlamenta od 24. studenoga 2016.(6) u njegovu obranu;

17.  poziva posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava da stalno prati stanje ljudskih prava na Krimskom poluotoku; naglašava da Europska unija općenito treba zauzeti istaknutiju, djelotvorniju i aktivniju ulogu u promicanju trajnog mirovnog rješenja;

18.  poziva EU da pruži potporu projektima ukrajinskih i tatarskih medija koji se odnose na Krim, kao i projektima Europske zaklade za demokraciju i radijske kuće Radio Free Europe / Radio Liberty, kao i projektima zaštite ukrajinskih škola i škola za pripadnike tatarskog naroda na Krimu i drugim inicijativama za očuvanje njihove kulturne baštine;

19.  poziva da se osobama odgovornima za teška kršenja ljudskih prava nametnu daljnje mjera ograničavanja, uključujući zamrzavanje njihove imovine u bankama u EU-u;

20.  potiče sve strane da u potpunosti provedu odredbe sporazumâ iz Minska, uključujući one o okončanju vojnih aktivnosti u Donbasu i razmjeni talaca, te da hitno oslobode i vrate sve zatočenike; podsjeća da ruska vlada u tom pogledu ima osobitu odgovornost;

21.  traži da se istraži mogućnost uspostave međunarodnog formata za pregovore o okončanju okupacije Krima u kojem će sudjelovati EU i koji bi se temeljio na međunarodnom humanitarnom pravu, ljudskim pravima i međunarodnim načelima;

22.  poziva Vijeće da pronađe načine na koje će pružiti potporu Ukrajini na Međunarodnom sudu u tom predmetu kako bi Ruska Federacija odgovarala za potporu terorizmu u istočnoj Ukrajini i diskriminaciju nad pripadnicima ukrajinske i tatarske narodnosti na okupiranom Krimu;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, državama članicama, predsjedniku Ukrajine, vladama i parlamentima Ukrajine i Ruske Federacije te parlamentarnim skupštinama Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0043.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0218.
(3) SL C 346, 21.9.2016., str. 101.
(4) Estonski građanin.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0314.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0446.


Filipini, slučaj senatorice Leile M. De Lime
PDF 256kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. ožujka 2017. o Filipinima – slučaj senatorice Leile M. De Lime (2017/2597(RSP))
P8_TA(2017)0088RC-B8-0193/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju na Filipinima, a posebno onu od 15. rujna 2016.(1),

–  uzimajući u obzir izjave Delegacije EU-a i glasnogovornice potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku,

–  uzimajući u obzir diplomatske odnose između Filipina i EU-a (bivša Europska ekonomska zajednica (EEZ)) uspostavljene 12. svibnja 1964. imenovanjem veleposlanika Filipina u EEZ-u,

–  uzimajući u obzir status Filipina kao osnivača Udruženja država jugoistočne Azije (ASEAN),

–  uzimajući u obzir izjavu Međunarodnog povjerenstva pravnika od 28. veljače 2017.,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Filipina, s druge strane,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR),

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da Filipine i Europsku uniju vežu dugotrajni diplomatski, gospodarski, kulturni i politički odnosi;

B.  budući da je 23. veljače 2017. izdan nalog za uhićenje filipinske senatorice Leile M. De Lime iz oporbene Liberalne stranke pod optužbom za kaznena djela povezana s drogom; budući da je 24. veljače 2017. senatorica De Lima uhićena i pritvorena; budući da bi u slučaju osuđujuće presude senatorici De Limi mogla biti izrečena zatvorska kazna u trajanju od 12 godina pa sve do doživotnog zatvora te bi mogla biti izbačena iz Senata;

C.  budući da postoji ozbiljna zabrinutost da su optužbe za kaznena djela za koja je senatorica De Lima optužena gotovo u potpunosti izmišljene; budući da organizacija Amnesty International senatoricu De Limu smatra zatočenikom savjesti;

D.  budući da se senatorica De Lima zauzima za ljudska prava i da je najistaknutiji kritičar kampanje filipinskog predsjednika Rodriga Dutertea protiv droge; budući da je otvoreno osudila filipinski rat protiv droge; budući da je senatorica De Lima bila predsjednica filipinskog Povjerenstva za ljudska prava; budući da postoji ozbiljna zabrinutost za sigurnost senatorice De Lime; budući da postoje brojne tvrdnje o mučenju u mjestima pritvora koje ne dovode do otvaranja istraga;

E.  budući da je senatorica De Lima 19. rujna 2016. smijenjena s funkcije predsjednice Odbora Senata za pravosuđe i ljudska prava; budući da je u vrijeme kada je bila na čelu Povjerenstva za ljudska prava senatorica De Lima vodila istragu o navodnim izvansudskim pogubljenjima osumnjičenika za kaznena djela povezana s drogom, kojih je prema procjenama bilo 1 000 ili više, izvršenim u Davau dok je predsjednik Duterte ondje bio gradonačelnik; budući da je nakon saslušanja senatorica De Lima bila izložena snažnoj kampanji uznemiravanja i zastrašivanja od strane vlasti, a ti su se napadi intenzivirali tijekom posljednjih osam mjeseci;

F.  budući da je organizacija Human Rights Watch 2. ožujka 2017. objavila izvješće pod naslovom „Dozvola za ubojstvo: policijska ubojstva na Filipinima u Duterteovom ratu protiv droge”, u kojem su dokumentirana izvansudska pogubljenja povezana s kampanjom protiv droge;

G.  budući da je, otkako je predsjednik Duterte započeo svoj mandat 30. lipnja 2016., zabilježeno više od 7 000 ubojstava povezanih s drogom koje je počinila policija ili građani koji su uzeli pravdu u svoje ruke; budući da je predsjednik Duterte obećao da će nastaviti s kampanjom protiv droge sve do kraja svojeg predsjedničkog mandata 2022.;

H.  budući da je predsjednik Duterte, kao odgovor na ubojstva policajaca koja su 8. ožujka 2017. na jugu Filipina počinili pobunjenici komunističke Nove narodne vojske, naredio vojsci da pokrene operacije protiv pobunjenika bez obzira na kolateralnu štetu;

I.  budući da je filipinska državna policija 30. siječnja 2017. privremeno obustavila policijske operacije protiv droge nakon brutalnog ubojstva navodno počinjenog u okviru kampanje protiv droge; budući da je predsjednik Duterte filipinskim oružanim snagama naredio da preuzmu tu ulogu u kampanji protiv droge;

J.  budući da su borci za ljudska prava, aktivisti i novinari na Filipinima, uključujući senatoricu De Limu, izloženi stalnim prijetnjama, uznemiravanju, zastrašivanju i internetskom zlostavljanju; budući da oni koji krše prava tih skupina ne odgovaraju za svoja djela zbog činjenice da se ne provode prave istrage; budući da je predsjednik Duterte u studenom 2016. otvoreno zaprijetio da će ubiti borce za ljudska prava;

K.  budući da je Zastupnički dom 7. ožujka 2017. odobrio prijedlog zakona 4727 kojim bi se ponovno uvela smrtna kazna za teška kaznena djela povezana s drogom; budući da su Filipini bili prva zemlja u regiji koja je 2007. ukinula smrtnu kaznu; budući da bi ponovno uvođenje smrtne kazne predstavljalo očito kršenje Drugog fakultativnog protokola uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR), čiji su Filipini stranka od 2007. godine; budući da vlada predsjednika Dutertea trenutačno razmatra mogućnost donošenja zakonodavstva kojim bi se minimalna dob za kaznenu odgovornost snizila sa sadašnjih 15 na 9 godina;

L.  budući da su Filipini u rujnu 2016. ponovno preuzeli predsjedanje ASEAN-om za 2017.;

1.  traži da se senatorica Leila M. De Lima smjesta oslobodi i da joj se, dok je u pritvoru, pruži odgovarajuća sigurnost; poziva filipinske vlasti da joj osiguraju pravedno suđenje, podsjećajući na pravo na pretpostavku nedužnosti, da odbace sve politički motivirane optužbe protiv nje i da obustave svako daljnje uznemiravanje usmjereno protiv nje;

2.  shvaća da visoka razina ovisnosti o drogama i njezine posljedice negativno utječu na milijune ljudi na Filipinima; oštro osuđuje trgovinu drogom i zloporabu droga na Filipinima; poziva vladu da borbi protiv krijumčarskih mreža i velikih dilera da prednost pred hvatanjem malih potrošača; ističe da ta borba mora istodobno biti popraćena mjerama prevencije i detoksikacije; podržava vladu u njezinim nastojanjima da otvori nove centre za detoksikaciju;

3.  oštro osuđuje velik broj izvansudskih pogubljenja koja su počinile oružane snage i skupine vigilanata u kontekstu kampanje protiv droge; izražava sućut obiteljima žrtava; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog vjerodostojnih izvješća u kojima se navodi da filipinska policija krivotvori dokaze kako bi opravdala izvansudska pogubljenja i da su žrtve tih pogubljenja velikom većinom siromašno urbano stanovništvo; poziva filipinske vlasti da smjesta provedu nepristrane i učinkovite istrage o izvansudskim pogubljenjima i da sve počinitelje kazneno gone i privedu pravdi; poziva EU da podupre te istrage; poziva filipinske vlasti da donesu sve potrebne mjere kako bi se spriječila daljnja ubojstva;

4.  izražava ozbiljnu zabrinutost u vezi s retorikom predsjednika Dutertea nakon ubojstva policajaca 8. ožujka 2017. i snažno apelira na filipinske vlasti i vojsku da se strogo pridržavaju međunarodnog humanitarnog prava kojim se za sve strane oružanog sukoba nameću posebna ograničenja u smislu zaštite civila i osoba koje nisu borci;

5.  poziva EU da podrži pokretanje, u okviru Vijeća UN-a za ljudska prava, neovisne međunarodne istrage o protupravnim pogubljenjima i drugim kršenjima prava na Filipinima u kontekstu „rata protiv droge” predsjednika Dutertea;

6.  izrazito je zabrinut zbog odluke Zastupničkog doma da se ponovno uvede smrtna kazna; poziva filipinske vlasti da smjesta obustave aktualni proces ponovnog uvođenja smrtne kazne; podsjeća na to da EU smrtnu kaznu smatra okrutnim i nečovječnim oblikom kažnjavanja koji ne odvraća od kriminalnog ponašanja; poziva filipinsku vladu da ne snizi minimalnu dob za kaznenu odgovornost;

7.  poziva EU da pomno prati slučaj senatorice De Lime;

8.  apelira na EU da se koristi svim raspoloživim instrumentima kako bi pomogao vladi Filipina da se pridržava svojih međunarodnih obveza u području ljudskih prava, ponajprije u sklopu Okvirnog sporazuma;

9.  apelira na Komisiju da se koristi svim raspoloživim instrumentima kako bi uvjerila Filipine da prekinu izvansudska pogubljenja povezana s kampanjom protiv droge, uključujući, ako u sljedećih nekoliko mjeseci ne bude znatnijeg napretka, postupovne korake u cilju mogućeg ukidanja povlastica u okviru sustava OSP+;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i parlamentu Filipina, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, parlamentima i vladama država članica, visokom povjereniku Ujedinjenih naroda za ljudska prava te vladama država članica ASEAN-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0349.


Prioriteti EU-a za sjednice Vijeća za ljudska prava UN-a 2017.
PDF 377kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. ožujka 2017. o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava 2017. (2017/2598(RSP))
P8_TA(2017)0089RC-B8-0183/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima te konvencije UN-a o ljudskim pravima i njihove neobavezne protokole,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 60/251 Opće skupštine Ujedinjenih naroda o uspostavi Vijeća UN-a za ljudska prava (UNHRC),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Europsku socijalnu povelju i Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o sjednicama Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 7. srpnja 2016. o 71. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda(1),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o kršenju ljudskih prava, uključujući hitne rezolucije iz 2016. o Etiopiji, Sjevernoj Koreji, Indiji, Krimu, Hong Kongu, Kazahstanu, Egiptu, Demokratskoj Republici Kongu, Pakistanu, Hondurasu, Nigeriji, Gambiji, Džibutiju, Kambodži, Tadžikistanu, Vijetnamu, Malaviju, Bahreinu, Mjanmaru, Filipinima, Somaliji, Zimbabveu, Ruandi, Sudanu, Tajlandu, Kini, Brazilu, Rusiji, Tibetu, Iraku, Indoneziji, Srednjoafričkoj Republici, Burundiju, Nikaragvi, Kuvajtu i Gvatemali,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2016. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. godinu i politici Europske unije u tom području(2),

–  uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 5. te članke 18., 21., 27. i 47. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće UNHRC-a za 2015. godinu podneseno Općoj skupštini UN-a,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su promicanje i zaštita univerzalnosti ljudskih prava dio etičke i pravne stečevine Europske unije te jedan od kamena temeljaca europskog jedinstva i integriteta; budući da bi poštovanje ljudskih prava trebalo biti uključeno u sva područja politike EU-a;

B.  budući da je Europska unija odlučno posvećena multilateralizmu i tijelima UN-a kad je riječ o promicanju i zaštiti ljudskih prava;

C.  budući da se redovnim sjednicama UNHRC-a, imenovanjem posebnih izvjestitelja, mehanizmom univerzalnog periodičnog pregleda, posebnim postupcima za rješavanje stanja u određenim državama ili za određene teme doprinosi promicanju i poštovanju ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;

Vijeće UN-a za ljudska prava

1.  pozdravlja rad visokog povjerenika UN-a za ljudska prava Zeida Ra’ada Al Huseina i njegova Ureda (OHCHR); podsjeća na obvezu EU-a da nastavi podupirati i braniti njegov integritet, neovisnost i funkcioniranje; pozdravlja ulogu koju Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava ima u unaprjeđivanju suradnje između međunarodnih i regionalnih mehanizama u području ljudskih prava te u utvrđivanju načina za jačanje uloge „regionalnih dogovora” o univerzalnim standardima u pogledu ljudskih prava;

2.  smatra da djelotvornost i vjerodostojnost UNHRC-a ovisi o stvarnoj posvećenosti njegovih članova da štite sve osobe u svim zemljama od svih povreda ljudskih prava u skladu s međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima u kojima se promiče univerzalnost, nepristranost, objektivnost, neselektivnost, konstruktivan dijalog i suradnja; ističe da je potrebno izbjegavati polarizaciju rasprave u sklopu UNHRC-a i potiče konstruktivan dijalog;

3.  poziva države da dodijele pristup neovisnim stručnjacima UNHRC-a, posebnim izvjestiteljima i stručnjacima OHCHR-a kako bi mogli istražiti navode kršenja ljudskih prava i da se konstruktivno angažiraju radi ispravljanja situacija, da poštuju obveze preuzete u okviru konvencija o ljudskim pravima i da u potpunosti surađuju u posebnim postupcima UNHRC-a;

4.  potiče sve države da poduzmu konkretne korake u pogledu provedbe preporuka iz univerzalnog periodičnog pregleda te da prevladaju nedostatke uspostavom mehanizma za provedbu i praćenje, uključujući uspostavu nacionalnih akcijskih planova i koordinacijskih mehanizama;

5.  podsjeća na obvezu Opće skupštine UN-a da prilikom izbora za članstvo u UNHCR-u mora voditi računa o tome da li kandidati poštuju i promiču zaštitu ljudskih prava, vladavinu prava i demokraciju; pozdravlja odluku UNHRC-a kojom se od Savjetodavnog odbora UNHRC-a traži da pripremi izvješće o ocjeni ostvarenog napretka u pogledu uspostavljanja regionalnih i podregionalnih dogovora o promicanju i zaštiti ljudskih prava; poziva EU i države članice da se jednaka važnost prava odrazi u načinu na koji glasuju i da se u tom smislu poboljša usklađenost stajališta EU-a; odlučno traži od EU-a da djeluje jednoglasno i da zauzme zajedničko stajalište prilikom glasovanja u UNHRC-u;

6.  ponavlja da je u cilju jačanja vjerodostojnosti Europske unije važno zajamčiti da se ona aktivno i dosljedno angažira u mehanizmima UN-a za ljudska prava, posebice u okviru Trećeg odbora Opće skupštine UN-a, Opće skupštine UN-a i UNHRC-a; podupire napore koje su Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD), delegacije EU-a u New Yorku i Ženevi te države članice uložili u jačanje dosljednosti EU-a pred UN-om u pitanjima ljudskih prava;

Tematski prioriteti

7.  ističe važnost uloge nevladinih organizacija za ljudska prava i branitelja ljudskih prava u promicanju i zaštiti ljudskih prava; naglašava činjenicu da se ljudska prava i temeljne slobode trebaju štititi u svim dimenzijama njihova izraza, među ostalim i u kontekstu novih tehnologija; dijeli zabrinutost UNHRC-a u pogledu navoda o prijetnjama i odmazdama usmjerenima protiv članova organizacija civilnog društva i nevladinih organizacija koji su surađivali s UNHRC-om u postupku univerzalnog periodičnog pregleda;

8.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog brojnih, sve češćih pokušaja smanjenja prostora za djelovanje civilnog društva i branitelja ljudskih prava, među ostalim i uvođenjem zakonâ za suzbijanje terorizma; osuđuje svaki čin nasilja, zlostavljanja, zastrašivanja i progona branitelja ljudskih prava, zviždača, novinara ili blogera, bilo na internetu bilo izvan njega; poziva sve države da promiču i jamče sigurno i poticajno okružje za nevladine organizacije, civilno društvo, novinare i branitelje ljudskih prava, uz poseban naglasak na svim ugroženim skupinama, u kojem će moći neovisno i neometano djelovati; ponovno poziva države koje su donijele restriktivne zakone protiv organizacija za ljudska prava da ih ukinu;

9.  smatra da slobodni, neovisni i nepristrani mediji čine jedan od ključnih temelja demokratskog društva u kojem otvorena rasprava ima ključnu ulogu; podržava zahtjev za imenovanje posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a za sigurnost novinara; poziva da se na svim međunarodnim forumima skrene pozornost na pitanja slobode izražavanja na internetu, digitalnih sloboda i važnosti slobodnog i otvorenog interneta; poziva na smanjenje digitalnog jaza i na neograničen pristup informacijama i komunikaciji te na necenzuriran pristup internetu;

10.  podsjeća na to da pravo na slobodu udruživanja i okupljanja i dalje predstavlja velik izazov; toplo pozdravlja rad posebnog izvjestitelja UN-a za pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja Maine Kiaija; poziva sve države da vode računa o njegovim izvješćima;

11.  poziva sve države da brzo ratificiraju fakultativne protokole uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima kojim se uspostavljaju žalbeni i istražni mehanizmi;

12.  protivi se svim vrstama diskriminacije i progona na bilo kojoj osnovi ili na temelju bilo kojeg statusa kao što su rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed ili uvjerenje, rodni identitet ili spolna orijentacija, društveno podrijetlo, kasta, rođenje, dob ili invaliditet; podržava angažman EU-a u posebnim postupcima, uključujući i angažman s novim neovisnim stručnjakom za zaštitu od nasilja i diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta; poziva EU da aktivno nastavi promicati ravnopravnost i nediskriminaciju te da se bori protiv nasilja i diskriminacije svih pojedinaca;

13.  izražava zabrinutost time što mnoge osobe, individualno ili grupno, doživljavaju kršenje svojih prava na slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja koje vrše države i nedržavni akteri, što dovodi do diskriminacije, neravnopravnosti i stigmatiziranja; podsjeća da je potrebno boriti se protiv netolerancije i diskriminacije na temelju vjeroispovijedi ili uvjerenja kako bi se zajamčilo poštovanje ostalih međusobno povezanih ljudskih prava, kao što je sloboda izražavanja;

14.  poziva EU da radi na jamčenju veće zaštite vjerskih i etničkih manjina od progona i nasilja te na ukidanju zakona kojima se kriminaliziraju blasfemija ili apostazija koje služe kao paravan za progon vjerskih i etničkih manjina i nevjernika; poziva na podupiranje rada posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja;

15.  odlučno traži da EU nastavi zagovarati nultu stopu tolerancije smrtne kazne te da nadalje nastoji učvršćivati međuregionalnu potporu predstojećoj rezoluciji Opće skupštine UN-a o moratoriju na smrtnu kaznu; pozdravlja odluku o ukidanju smrtne kazne za sva kaznena djela, koju su 2015. donijeli Fidži, Republika Kongo i Madagaskar; osuđuje nastavak smaknuća u brojnim zemljama, uključujući Bahrein, Bangladeš, Bjelarus, Čad, Indiju, Indoneziju, Kuvajt, Oman i Južni Sudan; nadalje osuđuje porast, prema izvješćima, broja smrtnih kazni izrečenih posebice u Egiptu, Iranu, Kini, Nigeriji, Pakistanu i Saudijskoj Arabiji; podsjeća vlasti tih zemalja da su one potpisnice Konvencije o pravima djeteta, kojom se izričito zabranjuje smrtna kazna za kaznena djela koja su počinile osobe mlađe od 18 godina;

16.  apelira na EU da izrazi svoje mišljenje i da podrži napore koje UN ulaže u borbu protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, masovnih i drugih smaknuća, uključujući smaknuća zbog kaznenih djela povezanih s drogom, te zahtijeva od ESVD-a da na svim razinama dijaloga i svim forumima pojača napore EU-a u borbi protiv izvansudskih pogubljenja, mučenja i drugih oblika zlostavljanja, u skladu sa smjernicama za politiku EU-a prema trećim zemljama u vezi s mučenjem i drugim oblicima okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja; poziva na univerzalnu ratifikaciju i stvarnu provedbu Konvencije UN-a protiv mučenja i Fakultativnog protokola uz nju; ističe da je iznimno važno podupirati sprječavanje mučenja, među ostalim i jačanjem nacionalnih mehanizama za sprečavanje koji su uspostavljeni u okviru Fakultativnog protokola, te kontinuirano podržavati rehabilitaciju žrtava mučenja;

17.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog opetovanih teških povreda i zlouporabe ljudskih prava diljem svijeta; čvrsto podupire Međunarodni kazneni sud kao ključnu instituciju za privođenje počinitelja pravdi i pomaganje žrtvama u ostvarivanju pravde na temelju načela komplementarnosti u pogledu genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina; traži od svih strana da pruže političku, diplomatsku, financijsku i logističku podršku svakodnevnom funkcioniranju Međunarodnog kaznenog suda;

18.  poziva EU da nastavi jačati rad Međunarodnog kaznenog suda; potiče snažan dijalog i suradnju između Suda, UN-a i njegovih agencija te Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC); poziva sve države članice UN-a da se pridruže Međunarodnom kaznenom sudu ratificiranjem Rimskog statuta te da potaknu ratifikaciju izmjena iz Kampale;

19.  najstrože osuđuje teška kršenja ljudskih prava, posebno ona koja provodi Islamska država/Daiš, te napade Boko Harama usmjerene na djecu i sve druge napade terorističkih ili paravojnih organizacija na civile, posebno na žene i djecu; osuđuje učestalost i razmjere uništavanja kulturne baštine te poziva na pružanje potpore relevantnim naporima koji se poduzimaju u okviru raznih foruma UN-a;

20.  osuđuje nepoštovanje međunarodnog humanitarnog prava te izražava ozbiljnu zabrinutost zbog povećanja stope civilne štete u oružanim sukobima diljem svijeta te povećanja broja smrtonosnih napada na bolnice, škole, humanitarne konvoje i druge civilne mete; ustraje u tome da se takva kršenja uzmu u obzir kad je riječ o postupanjima UNHRC-a specifičnima za pojedine zemlje i relevantnim pregledima u sklopu mehanizma univerzalnog periodičnog pregleda;

21.  poziva EU da aktivno radi na inicijativi da UN prizna genocid koji je takozvana Islamska država/Daiš počinila nad vjerskim i etničkim manjinama te da se Međunarodnom kaznenom sudu upute slučajevi za koje postoji sumnja da su u njima počinjeni zločini protiv čovječnosti, ratni zločini i genocid; potiče snažan dijalog i suradnju između Suda, UN-a i njegovih agencija te Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda;

22.  traži od EU-a da pozove sve države da u središte svoje razvojne politike postave ljudska prava i da provode Deklaraciju UN-a o pravu na razvoj iz 1986. godine; pozdravlja činjenicu da je UNHRC nedavno imenovao posebnog izvjestitelja za pravo na razvoj, čiji mandat obuhvaća doprinos promicanju, zaštiti i ispunjavanju prava na razvoj u kontekstu Programa održivog razvoja do 2030. i drugih međunarodnih sporazuma o razvojnoj suradnji; ističe da načelo ljudskih prava za sve mora biti jedan od temeljnih elemenata pri postizanju svih ciljeva Programa održivog razvoja do 2030.;

23.  poziva EU da nastavi promicati ravnopravnost između žena i muškaraca te da u svojim aktivnostima i programima aktivno podupire rad organizacije UN Women i inicijative povezane s rodno osviještenom politikom; poziva na poduzimanje kontinuiranih potpornih mjera za jačanje položaja žena i djevojčica i iskorjenjivanje svih oblika nasilja i diskriminacije nad ženama i djevojčicama, uključujući rodno uvjetovano nasilje; odlučno traži da EU inzistira na međuregionalnim inicijativama za promicanje, zaštitu i ostvarivanje prava žena te potpune i djelotvorne provedbe Pekinške platforme za djelovanje i programa djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju (ICPD) i da se u tom kontekstu i dalje zauzima za spolna i reproduktivna prava;

24.  ponovno ističe obvezu EU-a na provođenje politike kojom se u obzir uzimaju ljudska prava i rodni aspekti, u skladu s ključnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000.) i 1820 (2008.) o ženama, miru i sigurnosti; poziva EU da na međunarodnoj razini podrži priznavanje dodane vrijednosti sudjelovanja žena u sprečavanju i rješavanju sukoba, kao i u mirovnim operacijama, humanitarnoj pomoći te postupcima obnove nakon sukoba i održivog pomirenja;

25.  poziva EU da nastavi promicati prava djece, posebno pomažući zajamčiti djeci pristup vodi, sanitarnim uslugama, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, među ostalim i u zonama sukoba i izbjegličkim kampovima, te iskorjenjujući dječji rad, novačenje djece u vojsku, oduzimanje slobode, mučenje, trgovinu ljudima, dječji, rani i prisilni brak, seksualno iskorištavanje i štetne prakse poput genitalnog sakaćenja žena; poziva na poduzimanje mjera kojima bi se u okviru UN-a poduprli i ojačali međunarodni napori u cilju sprečavanja angažiranja djece u oružanim sukobima te djelotvornijeg razmatranja učinaka stanja tijekom i nakon sukoba na žene, djevojke i djevojčice; poziva sve države članice UN-a da poštuju svoje ugovorne obveze i obveze iz Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena 1989., kako bi se poštovala prava sve djece pod njihovom jurisdikcijom, bez obzira na njihov pravni status i bez ikakvih oblika diskriminacije;

26.  poziva države da promiču prava osoba s invaliditetom, uključujući njihovo ravnopravno sudjelovanje i socijalnu uključenost; poziva sve države da ratificiraju i provode Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

27.  poziva EU da surađuje s partnerima na provedbi Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, uključujući mjere za poticanje većeg broja država na usvajanje nacionalnih akcijskih planova i uključivanje u rad radnih skupina UN-a i OHCHR-a; ponovo poziva sve zemlje, uključujući Europsku uniju, da se aktivno i konstruktivno te što prije uključe u postupak izrade pravno obvezujućeg instrumenta kojim će se u međunarodnom pravu o ljudskim pravima urediti postupanje transnacionalnih korporacija i drugih poduzeća u cilju sprečavanja povrede ljudskih prava, provođenja istrage kada do njih dođe te pružanja pravne zaštite i jamčenja pristupa pravnim lijekovima;

28.  pozdravlja Deklaraciju UN-a iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima u kojoj se razmatra pitanje masovnih kretanja izbjeglica i migranata i koja je rezultirala usvajanjem globalnog pakta o sveobuhvatnom okviru za pomoć izbjeglicama te obvezom u pogledu migranata i izbjeglica čiji su ciljevi spašavanje života, odgovaranje na posebne potrebe, suzbijanje rasizma i ksenofobije, borba protiv trgovine ljudima, jamčenje jednakog priznavanja i zaštite pred zakonom te jamčenje uključenosti u nacionalne razvojne planove; poziva sve uključene strane da zajamče politički angažman, financijska sredstva i konkretna djela solidarnosti kao izraz potpore Deklaraciji iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima te podsjeća na to da bi se pitanje migracija trebalo nastaviti razmatrati na globalnoj, a ne samo na europskoj razini; poziva EU i njegove države članice da zauzmu vodeću ulogu u tim međunarodnim naporima te da u skladu s međunarodnim pravom poštuju svoje obveze zaštite ljudskih prava tražitelja azila, izbjeglica, migranata i svih raseljenih osoba, posebno žena, djece i ugroženih skupina, uključujući osobe s invaliditetom;

29.  podsjeća na to da bi se vraćanje migranata trebalo provoditi uz puno poštovanje njihovih prava i samo kada se može zajamčiti zaštita njihovih prava u njihovim zemljama; poziva vlade da obustave arbitrarna uhićenja migranata i oduzimanje slobode migrantima, među ostalim i kad je riječ o maloljetnicima; poziva sve države da poduzmu konkretne mjere u najboljem interesu maloljetnih izbjeglica i migranata na temelju Konvencije o pravima djeteta te da uvedu mjere za jačanje sustava za zaštitu djece, uključujući osposobljavanje socijalnih radnika i ostalih skupina stručnjaka te suradnju s nevladinim organizacijama; poziva sve države da ratificiraju i provedu Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji;

30.  naglašava da je važno promicati univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava, uključujući građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava, u skladu s člankom 21. Ugovora iz Lisabona i Općim odredbama o vanjskom djelovanju Unije;

31.  naglašava da je potrebno usvojiti pristup utemeljen na ljudskim pravima i integrirati poštovanje ljudskih prava u sve politike EU-a, uključujući one u području trgovine, ulaganja, javnih usluga, razvojne suradnje i migracija, kao i u zajedničku obrambenu i sigurnosnu politiku EU-a;

32.  podsjeća na činjenicu da je unutarnja i vanjska koherentnost u području ljudskih prava ključna za vjerodostojnost politike EU-a povezane s ljudskim pravima u njegovim odnosima s trećim zemljama te poziva EU da ispuni svoje obveze u tom kontekstu;

Bjelarus

33.  izražava duboku zabrinutost zbog kontinuiranog ograničavanja slobode izražavanja te slobode udruživanja i mirnog okupljanja; osuđuje zlostavljanje i zatvaranje neovisnih i oporbenih novinara i aktivista za ljudska prava; osuđuje nastavak primjene smrtne kazne; poziva da se na 35. sjednici Vijeća obnovi mandat posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Bjelarusu i poziva vladu da u potpunosti surađuje s posebnim izvjestiteljem i da se obveže na provedbu odavno potrebnih reformi za zaštitu ljudskih prava, među ostalim primjenom preporuka posebnog izvjestitelja i drugih mehanizama za ljudska prava;

Burundi

34.  izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja političkog i sigurnosnog stanja u Burundiju te sve većeg broja ljudi koji bježe iz zemlje; osuđuje nasilje koje se u Burundiju provodi od 2015. i koje je dovelo do smrti, mučenja i ciljanog nasilja nad ženama, uključujući grupna silovanja i zlostavljanje; osuđuje zatvaranje tisuća ljudi i prisilno raseljavanje stotina tisuća Burundijaca te kršenja slobode tiska i izražavanja, kao i raširenu praksu nekažnjavanja tih zločina; podržava odluku Vijeća EU-a da nakon neuspjelih pregovora započetih na temelju članka 96. Sporazuma iz Cotonoua obustavi izravnu financijsku potporu burundijskoj vladi, uključujući proračunsku potporu, ali da pritom nastavi pružati punu financijsku potporu koja se izravnim kanalima daje za stanovništvo i humanitarnu pomoć; u potpunosti podržava uspostavu istražnog povjerenstva za Burundi u cilju utvrđivanja navodnih počinitelja djela kršenja i povrede ljudskih prava u toj zemlji kako bi se zajamčila puna odgovornost; poziva EU i njegove države članice da iskoriste svoj utjecaj kako bi se zajamčilo da Burundi počne u potpunosti surađivati s istražnim povjerenstvom, Vijećem i njegovim mehanizmima te se aktivno angažira u pogledu istražnog povjerenstva i odgovori na ozbiljne probleme u pogledu ljudskih prava; poziva vlasti Burundija da ponovno razmotre svoju odluku o povlačenju iz Međunarodnog kaznenog suda;

Demokratska Narodna Republika Koreja (DNRK)

35.  izražava duboku zabrinutost zbog stalnog pogoršanja stanja u pogledu ljudskih prava u DNRK-u; poziva vladu DNRK-a da ispuni svoje obveze u skladu s instrumentima za zaštitu ljudskih prava, čiji je potpisnik, te da se pobrine za to da humanitarne organizacije, neovisni promatrači za ljudska prava i posebni izvjestitelj UN-a za stanje ljudskih prava u DNRK-u mogu ući u zemlju te da im se pruži potrebna suradnja; poziva DNRK da dopusti slobodu izražavanja i medijsku slobodu kako nacionalnim tako i međunarodnim medijima te da građanima omogući necenzurirani pristup internetu; oštro osuđuje sustavnu primjenu smrtne kazne u DNRK-u u velikim razmjerima; poziva vladu DNRK-a da proglasi moratorij na sva pogubljenja, u cilju ukidanja smrtne kazne u bliskoj budućnosti; zahtijeva da se počinitelji zločina protiv čovječnosti u DNRK-u pozovu na odgovornost i izvedu pred Međunarodni kazneni sud te da im se izreknu ciljane kazne; strogo osuđuje testiranje nuklearnog oružja te ga smatra nepotrebnom i opasnom provokacijom, kršenjem relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i ozbiljnom prijetnjom miru i stabilnosti na Korejskom poluotoku i u sjeveroistočnoj Aziji; traži obnavljanje mandata posebnog izvjestitelja; traži od stručne skupine da predstavi izvješće Općoj skupštini i Vijeću sigurnosti UN-a; predlaže da se u rezoluciju uvrste ključne preporuke o odgovornosti iz izvješća stručnjaka, uključujući jačanje kapaciteta Ureda u Seulu u vidu stručnih istražitelja i tužitelja, kao i imenovanje stručnjaka za kazneno pravosuđe kako bi se unaprijedili koraci poduzeti radi jamčenja odgovornosti;

Demokratska Republika Kongo (DR Kongo)

36.  osuđuje ozbiljna kršenja ljudskih prava koja uz potpuno nekažnjavanje provode sigurnosne snage te traži da se počinitelji privedu pravdi; posebno poziva na temeljitu istragu o nemilosrdnom nasilju nad civilima u istočnom Kongu, koje uključuje silovanje žena i dječje ropstvo; poziva na moguće produljenje mandata mirovnih snaga UN-a u istočnom Kongu; poziva Vijeće da, ako nasilje potraje, razmotri mogućnost produženja postojećih restriktivnih mjera kao što su ciljane sankcije EU-a, uključujući zabranu putovanja i zamrzavanje imovine odgovornima za nasilno gušenje i narušavanje demokratskog procesa u DR Kongu, kako je predviđeno Sporazumom iz Cotonoua; potiče vlasti DR Konga da provedu sporazum sklopljen u prosincu 2016. te da do prosinca 2017. održe izbore uz potporu međunarodnih aktera; poziva UNHRC da kontinuirano nadzire DR Kongo sve do održavanja izbora i provedbe demokratske tranzicije te potiče Ured visokog povjerenika da obavještava Vijeće o stanju u DR Kongu i po potrebi poduzme snažnije mjere;

Gruzijske regije Abhazija i Chinvali/Južna Osetija

37.  i dalje je zabrinut zbog slobode izražavanja i slobode medija te zbog onemogućavanja pristupa regijama Abhaziji i Chinvaliju/Južnoj Osetiji, koje je nezakonito okupirala Rusija i u kojima je kršenje ljudskih prava i dalje rašireno; potiče na jačanje kontakata među narodima između područja pod nadzorom Tbilisija i dviju okupiranih regija; poziva na puno poštovanje suverenosti i teritorijalnog integriteta Gruzije, kao i nepovredivosti njezinih međunarodno priznatih granica; naglašava potrebu za sigurnim i dostojanstvenim povratkom izbjeglica i interno raseljenih osoba u njihova mjesta stalnog boravišta; poziva gruzijsku vladu da poduzme odgovarajuće mjere kako bi se omogućila provedba preporuka iz univerzalnog periodičnog pregleda i daljnje postupanje na temelju njih;

Mjanmar/Burma

38.  iznimno je zabrinut zbog izvješća o nasilnim sukobima u sjevernoj državi Rakhine i žali zbog izgubljenih života, životne egzistencije i domova te navoda o nerazmjernoj upotrebi sile oružanih snaga Mjanmara/Burme; potiče vojne i sigurnosne snage da smjesta stanu na kraj ubijanju, zlostavljanju i silovanju pripadnika naroda Rohingya te paležu njihovih domova; ustraje u tome da vlada i civilne vlasti Mjanmara/Burme smjesta prekinu diskriminaciju i segregaciju pripadnika manjine Rohingya; poziva na zaštitu prava pripadnika naroda Rohingya i jamčenje sigurnosti, zaštite i ravnopravnosti svih građana Mjanmara/Burme; pozdravlja odluku vlade Mjanmara/Burme o tome da mir i nacionalno pomirenje budu prioritet; pozdravlja najavu vlade Mjanmara/Burme o osnivanju istražnog povjerenstva za nedavna nasilja u državi Rakhine; ističe da je nužan odgovarajući kazneni progon odgovornih i primjerena pravna zaštita za žrtve kršenja prava; poziva vladu Mjanmara/Burme da nastavi postupak demokratizacije te da poštuje vladavinu prava, slobodu govora i temeljna ljudska prava; poziva EU i njegove države članice da podrže obnovljeni mandat posebnog izvjestitelja za Mjanmar/Burmu;

Okupirana palestinska područja

39.  duboko je zabrinut zbog upornog zastoja u bliskoistočnom mirovnom procesu i poziva na to da se bez odgode nastavi s vjerodostojnim mirovnim naporima; zabrinut je zbog humanitarnog stanja i kršenja ljudskih prava na okupiranim palestinskim područjima, kako je navedeno u Rezoluciji od 10. rujna 2015. o ulozi EU-a u bliskoistočnom mirovnom procesu(3); ističe da je potreban kontinuirani angažman EU-a i njegovih država članica u pogledu praćenja provedbe rezolucija UNHRC-a o povredama i kršenjima, kao što je rezolucija od 3. srpnja 2015. o „jamčenju odgovornosti i pravednosti u svim slučajevima kršenja međunarodnog prava na okupiranom palestinskom području, uključujući i istočni Jeruzalem”; prima na znanje trenutačnu preliminarnu istragu Međunarodnog kaznenog suda; ponavlja svoju punu potporu Međunarodnom kaznenom sudu i sustavu međunarodnog kaznenog pravosuđa; u tom kontekstu podsjeća na Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima(4) i poziva ESVD da izvještava Parlament o uništavanju struktura i projekata koje EU financira, kao i o šteti koja im se nanosi; ističe da sve strane moraju nastaviti poštovati prekid vatre u Gazi te poziva na kraj blokade; poziva i Izraelce i Palestince da izbjegavaju poteze koji bi mogli izazvati daljnju eskalaciju, uključujući govor mržnje i huškanje u javnosti te jednostrane mjere kojima bi se mogao prejudicirati ishod pregovora i ugroziti održivost rješenja koje podrazumijeva postojanje dviju država; ističe činjenicu da se trajno rješenje sukoba može postići samo u regionalnom kontekstu uz sudjelovanje svih relevantnih regionalnih aktera i potporu međunarodne zajednice;

Južni Sudan

40.  poziva sve strane da se suzdrže od kršenja ljudskih prava i kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući ona koja se smatraju međunarodnim zločinima, kao što su izvansudska pogubljenja, etnički usmjereno nasilje, seksualno nasilje povezano sa sukobima, uključujući silovanje, te rodno uvjetovano nasilje, novačenje i iskorištavanje djece, prisilni nestanci, arbitrarna uhićenja i oduzimanje slobode; napominje da je vlada Južnog Sudana 16. ožujka 2016. potpisala Sporazum o smjernicama te je nakon toga razjasnila svoje obveze u pogledu uključenja drugih relevantnih dionika u nacionalni dijalog te nastavka poštovanja svih odluka postignutih između potpisnika iz oporbe i Mehanizma 7+7, upravnog odbora za nacionalni dijalog; ustraje u tome da sve strane trebaju ispunjavati svoje obveze te poziva na kontinuirani dijalog u cilju uspostave konačnog prekida vatre; poziva EU i njegove države članice da se dodatno obvežu podupirati Afričku uniju u naporima koje ulaže u postizanje mira u Južnom Sudanu i među stanovnicima Sudana u razdoblju tranzicije prema demokraciji reformiranoj iznutra; poziva EU i njegove države članice da obnove mandat Komisije za ljudska prava u Južnom Sudanu te da ojačaju njezinu ulogu u cilju istraživanja kršenja ljudskih prava i utvrđivanja slučajeva seksualnog nasilja; potiče da se preporuke te Komisije uvrste u izvješće koje će se proslijediti Općoj skupštini i Vijeću sigurnosti UN-a;

Sirija

41.  najoštrije osuđuje zlodjela i rašireno kršenje ljudskih prava i međunarodnog prava koje uz pomoć Rusije i Irana provode snage Asadova režima, kao i povrede ljudskih prava i kršenje međunarodnog prava koje provode državni i nedržavni akteri, uključujući naoružane terorističke skupine, posebno IDIS/Daiš, koji je odgovoran za zločine koji predstavljaju genocid, Džabat Fatah al-Šam/front al-Nusra i druge džihadističke skupine; ustraje u tome da je potrebno nastaviti istragu u vezi s upotrebom kemijskog oružja u Siriji na svim uključenim stranama i njegovim uništavanjem te žali zbog toga što su Rusija i Kina odlučile blokirati novu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o upotrebi kemijskog oružja; ponavlja svoj poziv na potpun i neometan humanitarni pristup te na posljedice i odgovornost za krivce za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti; podržava inicijativu Europske unije da se slučaj stanja u Siriji uputi Međunarodnom kaznenom sudu te poziva Vijeće sigurnosti UN-a da u tom smislu djeluje; podržava mandat istražnog povjerenstva za provedbu posebne istrage o Alepu, o kojoj bi izvješće trebalo podnijeti najkasnije u ožujku na 34. sjednici UNHRC-a, te traži da se to izvješće predstavi Općoj skupštini i Vijeću sigurnosti;

Ukrajina

42.  žali zbog toga što je aktualna ruska agresija prouzročila iznimno teško humanitarno stanje u Donbasu te što ukrajinskim i međunarodnim humanitarnim organizacijama nije dopušten pristup okupiranim regijama; izražava duboku zabrinutost zbog teških humanitarnih uvjeta u kojima se nalazi više od 1,5 milijuna interno raseljenih osoba; izražava duboku zabrinutost zbog kontinuiranog seksualnog nasilja povezanog sa sukobom; duboko je zabrinut zbog kršenja ljudskih prava na području Krima, posebno kada je riječ o krimskim Tatarima; naglašava da EU treba nastaviti pružati financijsku pomoć Ukrajini; ponavlja svoju potpunu predanost suverenosti, neovisnosti, jedinstvu i teritorijalnom integritetu Ukrajine u njezinim međunarodno priznatim granicama te njezinom slobodnom i suverenom opredjeljenju za europski put; poziva sve strane da odmah krenu s mirnom reintegracijom okupiranog Krimskog poluotoka u pravni poredak Ukrajine preko političkog dijaloga i uz potpuno poštovanje međunarodnog prava; poziva ESVD i Vijeće da povećaju pritisak na Rusku Federaciju kako bi međunarodnim organizacijama dopustila pristup Krimu u cilju nadziranja stanja u pogledu ljudskih prava, a u svjetlu stalnih teških kršenja temeljnih sloboda i ljudskih prava na tom poluotoku, te u cilju uvođenja stalnih međunarodnih nadzornih mehanizama koji bi se temeljili na konvencijama; nadalje poziva na potpunu provedbu Sporazuma iz Minska i u tom pogledu podržava produljenje sankcija Rusiji sve do vraćanja Krima; podsjeća da su sve strane uključene u sukob obvezne poduzeti razumne mjere kako bi zaštitile stanovništvo koje je pod njihovom kontrolom od posljedica vojnih djelovanja; podržava i potiče interaktivni dijalog koji je predviđen za 34. sjednicu Vijeća za ljudska prava;

Jemen

43.  izrazito je zabrinut zbog katastrofalnog humanitarnog stanja u Jemenu; ponovno ističe da je predan nastavku pružanja potpore Jemenu i jemenskom narodu; osuđuje činjenicu da su mete civili, koji su u neizdrživoj situaciji između zaraćenih strana koje krše međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo o ljudskim pravima; naglašava da je novačenje i iskorištavanje djece u oružanim sukobima strogo zabranjeno prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima i međunarodnom humanitarnom pravu te da se u slučaju novačenja djece mlađe od petnaest godina može smatrati ratnim zločinom; poziva sve strane da odmah puste takvu djecu te da ih više ne novače; potiče sve strane da smire napetosti i odmah uspostave stabilno primirje koje će na temelju pregovora dovesti do političkog i uključivog rješenja sukoba; u tom kontekstu u potpunosti podržava napore posebnog izaslanika UN-a za Jemen Ismaila Oulda Šeika Ahmeda, kao i provedbu rezolucije Vijeća za ljudska prava 33/16 iz listopada 2016. u kojoj se od UN-a zahtijeva da surađuje s nacionalnih neovisnim istražnim povjerenstvom i kojom se podupiru svi napori uloženi u neovisnu međunarodnu istragu kako bi se okončalo nekažnjavanje u Jemenu; poziva države članice EU-a da podrže aktualne napore usmjerene na izražavanje zabrinutosti zbog kršenja i povreda u Jemenu i traži njihovu temeljitu i nepristranu istragu; potiče visokog povjerenika da koristi format izvještavanja između sjednica kako bi Vijeće za ljudska prava redovno informirao o rezultatima svojih istraga;

o
o   o

44.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica EU-a, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku 71. zasjedanja Opće skupštine UN-a, predsjedniku Vijeća UN-a za ljudska prava, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava i glavnom tajniku Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0317.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0502.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0318.
(4) http://www.ohchr.org/documents/issues/business/A.HRC.17.31.pdf


Postupanje s dužnom pažnjom u lancu opskrbe uvoznika minerala i metala koji potječu iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja ***I
PDF 334kWORD 58k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. ožujka 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju sustava Unije za samocertificiranje odgovornih uvoznika kositra, tantala i volframa, njihovih ruda i zlata koji potječu iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja postupanjem s dužnom pažnjom u lancu opskrbe (COM(2014)0111 – C7-0092/2014 – 2014/0059(COD))
P8_TA(2017)0090A8-0141/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0111),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0092/2014),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 8. prosinca 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za razvoj (A8‑0141/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(1);

2.  prima na znanje izjavu Vijeća i izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. ožujka 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/821)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Vijeća o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja

Vijeće se, iznimno, slaže da se Komisiji delegira ovlast za donošenje delegiranih akata kojima se izmjenjuju pragovi iz Priloga I., kako je utvrđeno u članku 1. stavcima 4. i 5., kako bi se osiguralo pravodobno donošenje pragova i ostvarenje ciljeva ove Uredbe. Tim sporazumom ne dovode se u pitanje budući zakonodavni prijedlozi u području trgovine, kao ni u području vanjskih odnosa kao cjeline.

Izjava Komisije br. 1 o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja

Komisija će razmotriti dodatne zakonodavne prijedloge usmjerene na poduzeća EU-a koja posluju s proizvodima koji sadrže kositar, tantal, volfram i zlato u lancu opskrbe, bude li zaključila da su ukupni napori tržišta EU-a o odgovornom globalnom lancu opskrbe mineralima nedovoljni za poticanje odgovornog ponašanja pri nabavljanju u zemlji proizvođača, ili bude li ocijenila nedostatnim odaziv subjekata s kraja lanca koji imaju uspostavljane programe postupanja s dužnom pažnjom u lancu opskrbe u skladu sa Smjernicama OECD-a.

Izjava Komisije br. 2 o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja

Izvršavajući svoje ovlasti za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 1. stavkom 5., Komisija će uzeti u obzir ciljeve ove Uredbe posebno iz uvodnih izjava (1), (7), (10) i (17).

Pritom će Komisija posebno razmotriti posebne rizike povezane s funkcioniranjem početka lanca opskrbe zlatom u sukobima pogođenim i visokorizičnim područjima i uzeti u obzir položaj mikropoduzeća i malih poduzeća u Uniji koji uvoze zlato u EU.

Izjava Komisije br. 3 o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja

Kao odgovor na zahtjev Europskog parlamenta za posebne smjernice, Komisija je voljna razviti pokazatelje uspješnosti koji se odnose na odgovorno nabavljanje konfliktnih minerala. Uz pomoć takvih smjernica, relevantna poduzeća s više od 500 zaposlenika koja moraju otkriti nefinancijske podatke u skladu s Direktivom 2014/95/EU potiču se da objavljuju informacije u vezi s proizvodima koji sadrže kositar, tantal, volfram i zlato.

(1) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 20. svibnja 2015. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0204).


Okvir Unije za prikupljanje, upravljanje i korištenje podataka u sektoru ribarstva ***I
PDF 323kWORD 52k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. ožujka 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira Unije za prikupljanje, upravljanje i korištenje podataka u sektoru ribarstva i podršci za znanstveno savjetovanje vezano uz zajedničku ribarstvenu politiku (preinaka) (COM(2015)0294 – C8-0160/2015 – 2015/0133(COD))
P8_TA(2017)0091A8-0150/2016

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0294),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0160/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 16. rujna 2015.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 10. veljače 2016.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(3),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 28. siječnja 2016. upućeno Odboru za ribarstvo u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 20. siječnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0150/2016),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, prijedlog Komisije ne sadrži suštinske izmjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije neizmijenjenih odredaba prethodnih akata i tih izmjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmjeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. ožujka 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira Unije za prikupljanje i upotrebu podataka u sektoru ribarstva te upravljanje njima i potporu za znanstveno savjetovanje u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom, i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 199/2008 (preinaka)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/1004.)

(1) SL C 13, 15.1.2016., str. 201.
(2) SL C 120, 5.4.2016., str. 40.
(3) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Ustavne, pravne i institucionalne posljedice zajedničke sigurnosne i obrambene politike: mogućnosti koje daje Ugovor iz Lisabona
PDF 494kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. ožujka 2017. o ustavnim, pravnim i institucijskim posljedicama zajedničke sigurnosne i obrambene politike: mogućnosti koje daje Ugovor iz Lisabona (2015/2343(INI))
P8_TA(2017)0092A8-0042/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor iz Lisabona,

–  uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 36. UEU-a o ulozi Europskog parlamenta u zajedničkoj vanjskoj, sigurnosnoj i obrambenoj politici,

–  uzimajući u obzir članak 42. stavke 2., 3., 6. i 7., članak 45. i članak 46. UEU-a o postupnom oblikovanju zajedničke obrambene politike,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1 Ugovorima o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 Ugovorima o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013., 26. lipnja 2015. i 15. prosinca 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici od 25. studenoga 2013., 18. studenoga 2014., 18. svibnja 2015., 27. lipnja 2016. i 14. studenoga 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o EU-u u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2012. o klauzulama EU-a o uzajamnoj obrani i solidarnosti: politička i operativna dimenzija(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o Europskoj obrambenoj uniji(3),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2016. o klauzuli o uzajamnoj obrani (članak 42. stavak 7. Ugovora o Europskoj uniji)(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. studenoga 2016. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije razvijanjem potencijala sadržanog u Ugovoru iz Lisabona(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(7) („Financijska uredba”),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2015/1835 od 12. listopada 2015. o utvrđivanju statuta, sjedišta i načina djelovanja Europske obrambene agencije(8),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) od 22. siječnja 2001. o osnivanju Političkog i sigurnosnog odbora(9),

–  uzimajući u obzir završne zaključke s međuparlamentarnih konferencija o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (ZVSP) te zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (ZSOP) iz Haaga od 8. travnja 2016., iz Luxembourga od 6. rujna 2015., iz Rige od 6. ožujka 2015., iz Rima od 7. studenoga 2014., iz Atene od 4. travnja 2014., iz Vilniusa od 6. rujna 2013., iz Dublina od 25. ožujka 2013. te iz Pafosa od 10. rujna 2012.,

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: Jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Sjevernoatlantski ugovor potpisan 4. travnja 1949. u Washingtonu D. C.,

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Provedbeni plan za sigurnost i obranu”, koji je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica predstavila 14. studenoga 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice te čelnice Europske obrambene agencije od 7. srpnja 2014. o napretku u provedbi zaključaka Europskog vijeća iz prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika Europskog vijeća i Komisije te glavnog tajnika NATO-a od 8. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir rezultat referenduma održanog u Ujedinjenoj Kraljevini 23. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir rezultate Posebnog izvješća Eurobarometra Europskog parlamenta provedenog u 28 država članica Europske unije od 9. do 18. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. studenoga 2016. upućenu Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija o europskom akcijskom planu u području obrane (COM(2016)0950),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za vanjske poslove i Odbora za ustavna pitanja u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i Odbora za ustavna pitanja i mišljenje Odbora za proračune (A8-0042/2017),

A.  budući da je Europska unija odlučna u namjeri da uspostavi okvir zajedničke obrambene politike koja će dovesti do zajedničke obrane i kojom bi se osnažili njezino jedinstvo, strateška autonomija i integracija radi promicanja mira, sigurnosti i stabilnosti u europskom susjedstvu i u svijetu; budući da zajednička obrana iziskuje jednoglasnu odluku Europskog vijeća te da države članice usvoje takvu odluku u skladu sa svojim ustavnim odredbama;

B.  budući da pojava novih geopolitičkih i geostrateških okolnosti, u kojima azijska regija prevladava nad euroatlantskom, i novih aktera, kao i pojava stvarnih novih prijetnji i područja djelovanja, pokazuje da se države ne mogu same suočiti s novim rizicima te da je potrebna zajednička reakcija;

C.  budući da se procjenjuje da troškovi neujedinjene Europe u području sigurnosti i obrane iznose više od 100 milijardi EUR godišnje i da razina učinkovitosti EU-a iznosi od 10 % do 15 % razine SAD-a;

D.  budući da pogoršavanje globalnog konteksta upozorava na važnost poboljšanja suradnje i razmjene informacija i najboljih praksi među državama članicama EU-a te na potrebu za znatno većim financiranjem vojne potrošnje EU-a iz vlastitih izvora izdvojenih za tu svrhu;

E.  budući da cilj vojne i obrambene integracije potječe od utemeljitelja Unije, čija je glavna namjera bila uspostaviti legitimni mehanizam kolektivne obrane i održavati mir na europskom kontinentu;

F.  budući da su u članku 21. stavku 1. i 2. te članku 42. UEU-a jasno definirani načela i ciljevi u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) te zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) te mehanizmi i okvir za njihovo postizanje; budući da je u ispunjenju tih ciljeva postignut vrlo ograničen napredak unatoč mnogim pozivima i prijedlozima Parlamenta i Komisije za njihovu provedbu;

G.  budući da razvoj ZSOP-a iznad svega iziskuje političku volju država članica koja počiva na zajedničkim vrijednostima i načelima, kao i na zajedničkim interesima i prioritetima, te uspostavu struktura za institucijsku suradnju; budući da bi ZSOP trebao biti učinkovita, strukturirana zajednička politika koja stvara dodanu vrijednost, a ne puki zbroj nacionalnih politika država članica ili njihov najmanji zajednički nazivnik;

H.  budući da je Francuska u studenome 2015. aktivirala članak 42. stavak 7. UEU-a, što je pokazalo potencijal svih odredbi Ugovora povezanih sa sigurnošću i obranom;

I.  budući da EU, u skladu s člankom 42. stavkom 2. UEU-a i člankom 2. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ima nadležnost za određivanje i provedbu zajedničke sigurnosne i obrambene politike koja uključuje postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike Unije; budući da bi Unija trebala iskoristiti tu nadležnost kako bi poboljšala koordinaciju i učinkovitost te kako bi dopunila djelovanja država članica, pritom ne ugrožavajući i ne zamjenjujući njihovu nadležnost u području obrane;

J.  budući da postoje europske multinacionalne strukture koje su godinama primjeri dobre prakse i suradnje među državama članicama, kao što je Eurocorps; budući da bi te strukture mogle biti polazna točka na putu prema zajedničkoj obrambenoj politici Unije;

K.  budući da građani EU-a očekuju više djelovanja EU-a u području obrane i sigurnosti; budući da prema Eurobarometru 85.1 iz lipnja 2016. dvije trećine ispitanih građana EU-a želi da se EU preko obveza država članica više angažira u području sigurnosne i obrambene politike;

L.  budući da postoji potreba za uspostavom obrambene kulture kojom će se građanima EU-a osigurati jasna predodžba o ulozi koju obrana ima u našem društvu i njezinu doprinosu stabilnosti, održavanju mira i jačanju međunarodne sigurnosti;

M.  budući da je potrebno poduzeti korake radi povećanja operabilnosti i djelotvornosti europske sigurnosne politike kako bi mogla dovesti do stvarnog poboljšanja sigurnosti Europe;

N.  budući da bi Europsko vijeće trebalo smjesta osnovati Europsku obrambenu uniju, kao što to zagovara Parlament, te uspostaviti zajedničku obranu Unije; budući da bi države članice trebale donijeti odluku o zajedničkoj obrani u skladu sa svojim ustavnim odredbama;

O.  budući da bi obrambena politika EU-a trebala povećati sposobnost Europe da ojača sigurnost unutar i izvan EU-a i konsolidirati partnerstvo s NATO-om te učvrstiti transatlantske odnose, čime će ujedno doprinijeti jačanju NATO-a;

P.  budući da Parlament aktivno podupire Europsku obrambenu uniju te da će nastaviti podnositi odgovarajuće prijedloge u tu svrhu; budući da bi međuparlamentarna konferencija o ZVSP-u i ZSOP-u trebala postati forum za djelotvornu i redovitu međuparlamentarnu suradnju u vezi sa ZSOP-om i postupnim oblikovanjem zajedničke obrambene politike Unije;

Q.  budući da se potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica redovito savjetuje s Parlamentom o postupnom oblikovanju zajedničke obrambene politike Unije, da se brine da se stajališta Parlamenta propisno uzmu u obzir u tom procesu te da obavješćuje Parlament o napretku postignutom prema ostvarenju Europske obrambene unije;

R.  budući da je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica u svojoj izjavi na neformalnom „sastanku Gymnich” ministara vanjskih poslova EU-a 2. rujna 2016. spomenula da se otvara prilika da države članice ostvare konkretan napredak u području obrane;

S.  budući da Komisija osigurava primjenu Ugovora i mjera koje su institucije usvojile u skladu s njima, među ostalim u području ZSOP-a;

T.  budući da bi godišnji i višegodišnji programi Unije u budućnosti trebali uključivati obrambenu politiku; budući da bi Komisija trebala inicirati rad na odgovarajućim međuinstitucijskim sporazumima, uključujući bijelu knjigu EU-a o obrani, kako bi se mogli prvi put implementirati u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog i političkog okvira EU-a;

U.  budući da Parlament predstavlja europske građane te izvršava zakonodavnu i proračunsku funkciju, kao i funkciju političke kontrole i savjetovanja, zbog čega ima središnju ulogu u uspostavi Europske obrambene unije;

V.  budući da bi aktivna uloga Parlamenta te njegova politička potpora i demokratski nadzor u uspostavi okvira zajedničke obrambene politike Unije i zajedničke obrane učvrstila i unaprijedila predstavničke i demokratske temelje Unije;

W.  budući da bi globalna strategija EU-a trebala služiti kao vrlo jasan i vrijedan strateški okvir za budući razvoj ZSOP-a;

X.  budući da postoje ograničenja s obzirom na vojno osposobljavanje u inozemstvu u pogledu potrebnih akcijskih planova i vojne logističke potpore;

Y.  budući da se stoga misije osposobljavanja ne mogu provoditi u inozemstvu, kao u slučaju misija vojnog osposobljavanja u Srednjoafričkoj Republici (EUTM CAR) ili Maliju (EUTM Mali), ako vlade predmetnih zemalja vojnim jedinicama ne osiguraju potrebno naoružanje i opremu; budući da bez osposobljavanja koje uključuje oružje i opremu nije moguće stvoriti jedinice koje će biti sposobne suočiti se s izazovima rata i provoditi operacije;

Z.  budući da je europskim vojnicima trenutačno zabranjeno sudjelovati u vojnim operacijama u svojstvu promatrača, što znači da nisu u mogućnosti utvrditi probleme s kojima se osposobljene jedinice suočavaju te stoga neće biti u mogućnosti rješavati operativne probleme u kasnijim fazama;

AA.  budući da su te jedinice, i u Maliju i u Srednjoafričkoj Republici, uspostavljene za borbene operacije te budući da nakon tri godine bez odgovarajuće opreme i osposobljavanja, kao što je to u slučaju misije vojnog osposobljavanja u Maliju (EUTM Mali), nisu ni približno operativne;

AB.  budući da će se bez potrebnog naoružanja misije osposobljavanja provoditi u inozemstvu samo ako vlada dotične zemlje jedinicama osigura naoružanje i opremu koje će one moći upotrebljavati i nakon dovršetka osposobljavanja;

Ustavni i pravni okvir

1.  podsjeća da ZSOP, kao što je predviđeno UEU-om, uključuje postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike Unije koje će dovesti do buduće zajedničke obrane kada Europsko vijeće jednoglasno tako odluči i kada države članice usvoje tu odluku u skladu s vlastitim ustavnim odredbama; poziva države članice da im prioritet bude pridržavanje odredbi Ugovora u vezi sa ZSOP-om te da ulože veće napore u ostvarenje konkretnog napretka u postizanju ciljeva određenih u tim odredbama;

2.  napominje da reforme i inovacije, koje su Ugovorom iz Lisabona ušle u ZSOP, čine dostatan i dosljedan okvir i da bi trebale otvoriti put prema istinski zajedničkoj politici temeljenoj na zajedničkim resursima i sposobnostima, kao i na koordiniranom planiranju na razini Unije; ističe da napredak ZSOP-a u trenutačnom institucijskom i pravnom okviru više ovisi o političkoj volji država članica nego o pravnim aspektima; ističe da je člankom 43. UEU-a obuhvaćen čitav raspon zadataka za upravljanje krizama čijoj brzoj i odlučnoj uporabi EU stremi;

3.  stoga poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu, Vijeće i države članice da, kako je i predviđeno Ugovorom o Europskoj uniji, osiguraju dosljednost između različitih područja vanjskog djelovanja, osmisle globalni i sveobuhvatni pristup prema tim područjima te da iskoriste sve mogućnosti predviđene Ugovorom, a osobito mehanizme sadržane u članku 42. stavku 6. UEU-a, članku 46. UEU-a, Protokolu br. 10 o stalnoj strukturiranoj suradnji uspostavljenoj člankom 42. UEU-a, a u operativnoj fazi, u članku 44. UEU-a o provedbi zadaće u okviru ZSOP-a od strane skupine država članica kako bi se postigla brža, učinkovitija i fleksibilnija provedba misija i operacija; ističe da bi pravila suradnje u okviru stalne strukturirane suradnje (PESCO) trebala biti jasno definirana;

4.  napominje da bi se, u slučajevima kada UEU predviđa da Vijeće kvalificiranom većinom donosi odluke u okviru ZSOP-a, osobito one iz članka 45. stavka 2. i članka 46. stavka 2. UEU-a, svi izdaci koji proizlaze iz provedbe tih odluka trebali financirati novim dodatnim sredstvima unesenima u proračun EU-a i da bi se trebali financirati iz tog proračuna; smatra da je za tu svrhu potrebno dodatno financiranje ili sufinanciranje od država članica;

5.  stoga smatra da bi se s Europskom obrambenom agencijom i PESCO-om trebalo postupati kao s institucijama Unije sui generis, kao što je slučaj s Europskom službom za vanjsko djelovanje (ESVD); smatra da to iziskuje izmjene Financijske uredbe kako bi se Europska obrambena agencija i PESCO uvrstili u njezin članak 2.b, uz poseban dio u proračunu Unije; podsjeća na to da bi Parlament, zajedno s Vijećem, trebao izvršavati zakonodavne i proračunske funkcije, kao i funkcije političkog nadzora i savjetovanja kako je navedeno u Ugovorima;

6.  uvjeren je da se članak 41. stavak 1. UEU-a primjenjuje na administrativne izdatke Europske obrambene agencije i PESCO-a;

7.  napominje da se članak 41. stavak 2. UEU-a primjenjuje na administrativne izdatke Europske obrambene agencije i PESCO-a; podsjeća na to da bi se operativni izdaci koji proizlaze iz vojnih misija, navedenih u članku 42. stavku 1. UEU-a, operativni izdaci koji proizlaze iz obrambenih operacija države članice koja je žrtva oružane agresije na svoje državno područje te operativni izdaci koji proizlaze iz obrambenih operacija država članica ako ispunjavaju svoju obvezu pružanja pomoći i potpore u skladu s člankom 42. stavkom 7. UEU-a trebali financirati kolektivno, ali ne iz proračuna Unije; pozdravlja aktivaciju članka 42. stavka 7. o klauzuli o uzajamnoj obrani;

8.  stoga smatra da je, prema Ugovorima, financiranje administrativnih i operativnih izdataka Europske obrambene agencije i PESCO-a iz proračuna Unije jedina opcija bez obzira na to što se obje te institucije mogu koristiti sredstvima dobivenim izravno od država članica;

9.  poziva države članice da osiguraju potrebna dodatna financijska sredstva koja su potrebna za financiranje administrativnih i operativnih troškova Europske obrambene agencije i PESCO-a iz proračuna Unije;

10.  potiče Vijeće da u tu svrhu revidira Odluku (ZVSP) 2015/1835 o utvrđivanju statuta, sjedišta i načina djelovanja Europske obrambene agencije;

11.  smatra da produbljivanje suradnje u području obrane među državama članicama na razini EU-a treba ići ruku pod ruku s jačanjem parlamentarnog nadzora i kontrole koje provode Europski parlament i nacionalni parlamenti;

12.  u tom kontekstu ističe ulogu Parlamenta kao proračunskog tijela; odlučan je u namjeri da izvršava djelotvoran parlamentarni i proračunski nadzor nad Europskom obrambenom agencijom i PESCO-om, kao što je predviđeno Ugovorima;

13.  potiče Vijeće da djeluje u skladu s člankom 41. stavkom 3. UEU-a i da bez odgode donese odluku o osnivanju početnog fonda za hitno financiranje početnih faza vojnih operacija za zadaće iz članka 42. stavka 1. i članka 43. UEU-a;

14.  potiče Vijeće da, u skladu s člankom 42. stavkom 2. UEU-a, poduzme konkretne korake prema usklađivanju i standardizaciji europskih oružanih snaga kako bi se olakšala suradnja osoblja oružanih snaga u okviru nove Europske obrambene unije kao korak u postupnom oblikovanju zajedničke obrambene politike Unije;

Europska dodana vrijednost ZSOP-a

15.  naglašava da je, s obzirom na pogoršavanje sigurnosnog stanja, više no ikad prije potrebno ostvariti ciljeve ZSOP-a kako bi se ojačala operativna sposobnost Europske unije za vanjsko djelovanje u očuvanju mira, sprečavanju sukoba i jačanju međunarodne sigurnosti predviđena Ugovorom o Europskoj uniji; duboko vjeruje da su sigurnosne i obrambene prijetnje s kojima se EU-u suočava i koje su usmjerene na građane i teritorij EU-a zajedničke i da ih države članice ne mogu samostalno riješiti; uvjeren je da će sigurnost i obrana Unije biti snažnije ako Unija i države članice odluče da će ostati ujedinjene i surađivati; stajališta je da EU mora uspostaviti djelotvoran sustav za dijeljenje opterećenja na europskoj razini kada je riječ o njegovoj vlastitoj sigurnosti i obrani, što još uvijek nije ostvareno; poziva države članice da u tom pogledu pokažu puni politički angažman i suradnju;

16.  naglašava da su sigurnost i obrana područje u kojem je europska dodana vrijednost u smislu učinkovitosti očita, s obzirom na to da se državama članicama pružaju veći i isplativiji kapaciteti te da se postiže veća dosljednost, koordinacija i interoperabilnost sigurnosti i obrane, kao i u smislu doprinošenja konsolidaciji solidarnosti, kohezije i strateške autonomije, kao i otpornosti Unije; skreće pozornost na procjenu da svaki euro uložen u obranu generira povrat od 1,6 eura, posebno preko zapošljavanja visokokvalificiranih radnika, istraživanja i tehnologije te izvoza;

17.  ističe da bi primjena svih mogućnosti predviđenih u Ugovorima poboljšala konkurentnost i funkcioniranje obrambene industrije na jedinstvenom tržištu, dodatno potaknula obrambenu suradnju s pomoću pozitivnih poticaja, s usmjerenošću na projekte koje države članice nisu u mogućnosti provoditi, smanjujući nepotrebno dupliciranje, te promičući učinkovitiju upotrebu javnog novca;

18.  ističe da pojačanje ZSOP-a u skladu s Ugovorima neće narušiti nacionalni suverenitet jer tu politiku provode države članice; uvjeren je da nema većeg poštovanja suvereniteta od obrane teritorijalnog integriteta Europske unije zajedničkom obrambenom politikom;

19.  naglašava da pokretanje misija ZSOP-a, na temelju članka 44. UEU-a, pridonosi ostvarenju Europske obrambene unije; poziva EU da iskoristi puni potencijal članka 44. kako bi nastavila i pojačala tu vrstu djelovanja u cilju stvaranja temelja za operativnu sigurnosnu i obrambenu politiku;

20.  smatra da je ključno povećati nacionalne izdatke za obranu na 2 % BDP-a EU-a; naglašava da bi to podrazumijevalo dodatne izdatke od gotovo 100 milijardi EUR za obranu do kraja sljedećeg desetljeća; smatra da bi tu injekciju trebalo iskoristiti za pokretanje više strateških programa suradnje unutar i diljem Unije boljim strukturiranjem potražnje i ponude te povećavanjem njihove učinkovitosti i djelotvornosti; smatra da će injekcija pridonijeti potpori na europskoj razini za europsku obrambenu industriju i otvaranje radnih mjesta, osobito u malim i srednjim poduzećima; mišljenja je da bi se znatan dio tih izdataka trebao preusmjeriti u istraživanja i razvoj, kao i u strateške programe suradnje, s naglaskom na novim tehnologijama dvojne namjene i obrambenim tehnologijama, koje su ključne za postizanje tih ciljeva i pritom mogu donijeti veću dodanu vrijednost Europskoj uniji; napominje da bi ti dodatni izdaci trebali zajamčiti veću odgovornost, transparentnost i nadzor u pogledu uporabe europskih javnih sredstava;

21.  uvjeren je da bi se ulaganjima Unije u obranu trebala osigurati mogućnost sudjelovanja svih država članica u uravnoteženom, dosljednom i usklađenom unapređivanju njihovih vojnih sposobnosti; smatra da to predstavlja stratešku mogućnost za poboljšanje sigurnosti i obrane Unije;

Institucijski okvir

Vijeće ministara obrane

22.  naglašava kontinuiranu potrebu za uspostavom Vijeća ministara obrane pod predsjedanjem visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u svrhu koordiniranja provedbe ZSOP-a i povećanja njezine učinkovitosti;

Upravljački odbor za obranu

23.  smatra da je Upravljački odbor Europske obrambene agencije, koji čine predstavnici ministarstava obrane država članica, tijelo prikladno za izvršavanje savjetodavne i nadzorne funkcije koje su potrebne za provedbu članaka 42., 45. i 46. UEU-a;

24.  smatra da članak 4. stavak 4. Odluke (ZVSP) 2015/1835 o utvrđivanju statuta, sjedišta i načina djelovanja Europske obrambene agencije pruža potrebnu i snažnu osnovu za djelovanje Upravljačkog odbora Europske obrambene agencije u svojstvu trećeg odbora stalnih predstavnika Unije, odnosno Upravljačkog odbora za obranu; smatra da bi taj odbor također trebao izvršavati savjetodavnu i nadzornu funkciju koje su potrebne za provedbu stalne strukturirane suradnje kada ona bude uspostavljena;

25.  uvjeren je da se mandat Političkog i sigurnosnog odbora (PSC) iz članka 38. UEU-a treba tumačiti restriktivno; smatra da, prema Ugovorima, njegov mandat obuhvaća isključivo stanje i misije izvan Unije, kao i određene aspekte primjene klauzule solidarnosti; posebice smatra da njegovi razrađeni mehanizmi rada nisu prilagođeni daljnjoj provedbi dijela ZSOP-a definiranog u članku 42. stavku 2. UEU-a;

26.  potiče Vijeće da u tu svrhu revidira Odluku 2001/78/ZVSP o osnivanju Političkog i sigurnosnog odbora, kao i Odluku (ZVSP) 2015/1835 o utvrđivanju statuta, sjedišta i načina djelovanja Europske obrambene agencije;

Europska obrambena agencija

27.  podsjeća na to da su ciljevi Europske obrambene agencije podupiranje država članica u razvoju njihove sposobnosti obrane te jačanje njihove industrijske i tehnološke obrambene baze; upozorava na neiskorišten potencijal Europske obrambene agencije u podupiranju razvoja ZSOP-a i ostvarivanju tih ciljeva, koji zahtijevaju cjelovito iskorištavanje kapaciteta Agencije; poziva na to da se razmotri buduća uloga i zadaće Agencije; poziva države članice da odrede zajedničku razinu ambicije unutar reformirane Europske obrambene agencije i da se obvežu na njezino ispunjavanje; poziva na povećanje političke potpore, financiranja i resursa za Europsku obrambenu agenciju, kao i na njezinu bolju koordinaciju s djelovanjima Komisije, država članica i drugih aktera, osobito u području razvoja sposobnosti, javne nabave u području obrane, istraživanja i promicanja interoperabilnosti među oružanim snagama država članica; smatra da Agencija može sufinancirati pretkomercijalnu i javnu nabavu inovativnih rješenja zajedno s nadležnim tijelima država članica i privatnim subjektima na tržištu;

28.  prima na znanje odluku Europske obrambene agencije da revidira plan za razvoj sposobnosti u skladu s globalnom strategijom EU-a te sa zadovoljstvom iščekuje budući plan za razvoj sposobnosti koji će na relevantniji način odražavati prioritete i potrebe država članica i EU-a;

29.  poziva države članice da izrade zajedničku europsku politiku kapacitetâ i naoružanja unutar Europske obrambene agencije, kao što je predviđeno člankom 42. stavkom 3. UEU-a, te poziva Komisiju i Europsku obrambenu agenciju da iznesu prijedloge o tom pitanju; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da obavješćuje Parlament o rezultatima postignutima u okviru postojećeg radnog odnosa između Europske obrambene agencije i Komisije te s Europskom svemirskom agencijom i Zajedničkom organizacijom za suradnju u području naoružanja (OCCAR); poziva države članice da propisno provedu Zajedničko stajalište 2008/944/ZVSP o izvozu oružja te da uspostave zajedničku politiku izvoza oružja kojom će se zajamčiti njegovo podvrgavanje zajedničkim kriterijima na razini EU-a kojima će se upravljati izvozom oružja, streljiva, obrambene opreme i tehnologije u treće zemlje;

Stalna strukturirana suradnja (PESCO)

30.  potiče države članice da što prije uspostave PESCO i pridruže mu se u okviru Unije radi održavanja i poboljšavanja svojih vojnih sposobnosti kroz razvoj doktrine i vodstva, razvoj i osposobljavanje osoblja, razvoj obrambenih sredstava i infrastrukture te interoperabilnost i izdavanje certifikata; naglašava važnost i nužnost sudjelovanja u stalnoj i učinkovitoj strukturiranoj suradnji za sve države članice koje žele poboljšati svoju obrambenu integraciju i pritom dosegnuti najvišu razinu ambicije; smatra da bi se stalne „europske integrirane snage” trebale uspostaviti u obliku multinacionalnih snaga, kako je navedeno u članku 1. Protokola br. 10 PESCO-a, te staviti na raspolaganje Uniji za provedbu ZSOP-a, kao što je predviđeno člankom 42. stavkom 3. UEU-a; poziva Visoku predstavnicu / potpredsjednicu Komisije da podnese prijedloge za operacionalizaciju PESCO-a u prvoj polovici 2017.;

31.  smatra da bi Unija trebala, u dogovoru s predmetnim državama članicama, poduzeti korake za sudjelovanje u programima za sposobnosti koje one provode; smatra da financijski doprinos Unije takvim programima ne bi trebao biti veći od doprinosa država članica koje u njima sudjeluju;

32.  stajališta je da bi se sustav borbenih skupina EU-a trebao dovesti pod okrilje PESCO-a, uz stvaranje stalnog civilnog i vojnog stožera, zajedno s jednako važnim vojnim kapacitetom za planiranje i vođenje operacija (MPCC) te civilnim kapacitetom za planiranje i vođenje operacija (CPCC), čime bi se ojačalo strateško i operativno planiranje tijekom čitava ciklusa planiranja, poboljšala civilno-vojna suradnja te unaprijedila sposobnost EU-a da brzo reagira na krize; smatra da u PESCO također treba uključiti druge europske multinacionalne strukture kao što su Europsko zapovjedništvo zračnog prijevoza, Eurocorps i OCCAR, kao i sve bilateralne i multilateralne oblike vojne suradnje između zemalja sudionica PESCO-a; smatra da bi povlastice i imuniteti EU-a također trebali vrijediti za te multinacionalne strukture koje su dio PESCO-a;

33.  smatra da bi tijekom faze pripreme (engl. stand-up), faze pripravnosti (engl. standby) i faze otpuštanja (engl. stand-down) Unija trebala pokriti sve troškove borbenih skupina EU-a;

34.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i Vijeće da u potpunosti provedu Rezoluciju 1325 Vijeća sigurnosti UN-a i imenuju posebnog predstavnika za žene i sukobe;

Europski parlament

35.  naglašava da bi Parlament trebao imati istaknutu ulogu u praćenju i nadzoru nad provedbom i u evaluaciji ZSOP-a, u skladu s člankom 14. stavkom 1. UEU-a; smatra da bi međuparlamentarna konferencija o ZVSP-u i ZSOP-u trebala također služiti kao platforma za međuparlamentarno savjetovanje i nadzor nad ZSOP-om; ustraje u tome da se o važnim odlukama u području ZSOP-a, osobito u vezi s vojnim i civilnim misijama izvan EU-a i operacijama strateške obrane, treba savjetovati s Parlamentom na djelotvoran način;

36.  u tom pogledu poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da u potpunosti primijeni članak 36. UEU-a te da zajamči da se stajališta Parlamenta propisno uzimaju u obzir u okviru savjetovanja s Parlamentom o glavnim aspektima i osnovnim opredjeljenjima ZSOP-a kao dijela ZVSP-a; poziva na to da se Parlamentu redovitije pruža više informacija kako bi se ojačali raspoloživi mehanizmi parlamentarne i političke kontrole;

37.  apelira na Parlament da pretvori svoj Pododbor za sigurnost i obranu u punopravni parlamentarni odbor koji bi imao istaknutu ulogu u provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike, a posebno ulogu u nadzoru nad pravnim aktima povezanim s obrambenim tržištem i u postupcima kao što je usklađeni godišnji pregled sektora obrane;

38.  poziva na pojačanu suradnju između Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata kao ključan element za postizanje konkretnih rezultata u području ZSOP-a i njegove legitimnosti; napominje da se tom suradnjom ne smije ugroziti provedba ZSOP-a i postizanje njegovih ciljeva kao politike Unije;

39.  smatra da bi Parlament trebao nastaviti poticati posebne inicijative i davati preporuke Vijeću, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici te Komisiji o pitanjima zajedničke sigurnosti i obrane povrh svoje uloge u proračunskim postupcima;

Odnos EU-a i NATO-a

40.  poziva na bliskiji odnos ZSOP-a i NATO-a, čime bi se pružila politička mogućnost za suradnju i komplementarnost na svakoj razini, a da se ne dovede u pitanje članak 42. stavak 7. drugi podstavak UEU-a; podsjeća na potrebu da se uravnoteži i proširi strateško partnerstvo između EU-a i NATO-a kako bi se osigurala kompatibilnost, razvijale zajedničke sposobnosti i izbjeglo dupliciranje djelovanja i struktura, čime bi se potrošnja smanjila i učinila djelotvornijom; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da se odmah uključi u suradnju s transatlantskim partnerima u cilju razjašnjenja njihova stajališta o različitim temama koje pokriva globalna strategija;

41.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i glavnog tajnika NATO-a da izrade detaljnu analizu pravnih i političkih posljedica moguće britanske aktivacije članka 50. UEU-a za razvoj partnerstva EU-a i NATO-a;

42.  ističe da je potrebno dubinski izmijeniti odredbe sporazuma „Berlin plus” kako bi ih se prilagodilo trenutačnom strateškom kontekstu i kako bi se riješili utvrđeni nedostaci, primjerice poboljšanjem taktičkih i operativnih mehanizama u scenarijima u kojima su prisutni i EU i NATO, te omogućavanjem NATO-u da primijeni EU-ove instrumente;

Političke preporuke

43.  podupire prijedlog za usklađeni godišnji pregled sektora obrane, u čijem bi kontekstu države članice koordinirale svoje planove potrošnje i sposobnosti za obranu u sklopu otvorenog procesa u kojem bi sudjelovali i Europski parlament i nacionalni parlamenti;

44.  poziva Vijeće i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da izrade bijelu knjigu EU-a o sigurnosti i obrani u kojoj bi se nalazila odgovarajuća definicija prijetnji i opasnosti europskoj sigurnosti s kojima su suočeni EU i njegove države članice, kao prvi korak prema uspostavi kapaciteta potrebnih europskoj obrani te plan s jasno određenim fazama i raspored postupnih koraka koje treba poduzeti u cilju uspostave Europske obrambene unije i djelotvornije zajedničke obrambene politike; smatra da bi ta bijela knjiga trebala biti rezultat doprinosa različitih institucija EU-a te da bi trebala biti što opsežnija i obuhvaćati različite mjere koje Unija predviđa;

45.  pozdravlja europski obrambeni akcijski plan koji je Komisija predstavila u studenom 2016.; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da detaljno razjasne upravljanje, financiranje i ciljeve mogućeg europskog obrambenog fonda, posebno s obzirom na okvire kapaciteta i istraživanja; smatra da djelotvorna provedba tog plana zahtijeva snažnu potporu i političku predanost država članica i institucija EU-a; u tom pogledu žali zbog toga što Komisija, Europska obrambena agencija i države članice još nisu ispunile sve zadaće koje proizlaze iz sastanaka Europskog vijeća o obrani iz 2013. i 2015.;

46.  podsjeća na to da se u različitim inicijativama koje je iznijela Europska komisija trebaju uzeti u obzir posebnosti obrambenog sektora (pravila za sudjelovanje, prava intelektualnog vlasništva, upravljanje i poveznica s operativnim potrebama); u tom pogledu bit će vrlo oprezan tijekom pregovora za razdoblje 2021. – 2027., posebice kad je riječ o uspostavi budućeg europskog programa za istraživanje u području obrane;

47.  smatra da bi se donošenje bijele knjige EU-a o sigurnosti i obrani trebalo nadovezati na plan provedbe u pogledu sigurnosti i obrane u okviru globalne strategije kako bi se potaknulo postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike Unije; ističe da bi taj dokument trebao odraziti trenutačne vojne sposobnosti država članica, ali i analizirati vrstu potrebne suradnje i način na koji se ona može postići, vrstu operacija koje bi EU mogao provoditi te potrebne sposobnosti i sredstva, pritom također pridonoseći koordinaciji i suradnji između NATO-a i EU-a;

48.  poziva na hitnu reformu mehanizma Athena radi proširenja njegova potencijala za dijeljenje troškova i zajedničko financiranje te pravednog dijeljenja operativnih troškova, kako bi se države članice potaknule na to da doprinesu snagama i da pritom ne budu ograničene financijskim sposobnostima; smatra da bi se takvom reformom zajamčilo da Athena uvijek snosi sve zajedničke troškove navedene u Prilozima I. – IV. Odluci Vijeća (ZVSP) 2015/528 od 27. ožujka 2015.; smatra da bi se izmijenjeni mehanizam Athena trebao primjenjivati i za financiranje izdataka operacija „europskih integriranih snaga” (nakon što budu uspostavljene u okviru PESCO-a), među ostalim i za borbene skupine EU-a;

49.  traži da europske misije vojnog osposobljavanja u inozemstvu ostvare svoju zadaću osposobljavanja lokalnih nacionalnih vojnih jedinica sposobnih za djelovanje u ratnim uvjetima i rješavanje sigurnosnih prijetnji (pobune i terorizam); smatra da bi, slijedom toga, one trebale imati oružje i opremu koji su potrebni i za njihovo osposobljavanje i za njihovu sposobnost za operacije na terenu, a europska vojska nadležna za njihovo osposobljavanje trebala bi ih moći pratiti u svojstvu promatrača bez interveniranja u operacije kako bi mogla ocijeniti učinkovitost osposobljavanja te posljedično provesti prilagodbe i ponovno osposobljavanje;

50.  ističe potrebu za detaljnijim raspravama o budućem odnosu Unije i Ujedinjene Kraljevine u pitanjima ZSOP-a, a posebno u području vojnih sposobnosti, u slučaju da Ujedinjena Kraljevina odluči aktivirati članak 50. UEU-a; smatra da bi se nova zapovjedna rješenja trebala utvrditi uzimajući u obzir operativno sjedište Northwood za operaciju Atalanta;

51.  poziva Vijeće i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da zajamči koordinaciju na svim razinama interakcije: civilnoj i vojnoj, između ESVD-a i Komisije te između EU-a i država članica; pozdravlja unutarnju/vanjsku sigurnosnu sponu uspostavljenu globalnom strategijom te poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije i Komisiju da zajamče dosljednost i propisnu koordinaciju unutarnjih i vanjskih sigurnosnih aspekata, pa i na administrativnoj razini;

52.  ističe da EU mora pojačati svoje napore kako bi ojačao globalno upravljanje, što će dovesti do poboljšanja strateške i sigurnosne situacije; poziva države članice da potiču reformu UN-a u cilju poboljšanja njegove legitimnosti, transparentnosti, odgovornosti i učinkovitosti; smatra da se Vijeće sigurnosti UN-a mora reformirati, posebno u pogledu njegova sastava i postupaka glasovanja, kako bi se povećao njegov kapacitet za odlučno djelovanje u rješavanju globalnih sigurnosnih izazova te proširio njegov vidokrug izvan čisto vojnoga;

53.  ističe da je ljudski faktor jedna od najvećih vrijednosti u postupku ostvarivanja zajedničke obrane; smatra da je potrebno više ulagati u edukaciju i obrazovanje u okviru ZSOP-a, među ostalim u okviru ostvarivanja integriranog sustava temeljenog na vojnim centrima, s obzirom na to da su osposobljavanje i obrazovanje moćan instrument za napredovanje u tom području;

54.  smatra da stajališta koja Europski parlament izražava ovom Rezolucijom predstavljaju preporuke Vijeću i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici, kao što je navedeno u članku 36. UEU-a; smatra da bi, kao znak dobre prakse u cilju lojalne zajedničke suradnje među institucijama Unije, potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica trebala te preporuke propisno uzeti u obzir u svakom prijedlogu za razvoj ZSOP-a, kao i Vijeće prilikom usvajanja tih prijedloga;

55.  ističe da se u skladu s člankom 21. UEU-a, djelovanje Unije na međunarodnoj sceni vodi načelima koja su nadahnjivala njezino stvaranje, razvoj i proširenje i koja ona nastoji promicati u ostatku svijeta, to jest demokracijom, vladavinom prava, univerzalnošću i nedjeljivošću ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanjem ljudskog dostojanstva, načelima ravnopravnosti i solidarnosti te poštovanja načelâ Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava.”;

Moguće promjene i prilagodbe aktualnog institucijskog ustroja Europske unije

56.  poziva članice buduće konvencije da:

   uzmu u obzir preporuke i smjernice iz ove rezolucije te iz rezolucije Parlamenta o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike i o Europskoj obrambenoj uniji
   na temelju preporuka i smjernica iz tih rezolucija u budući ugovor Unije uvrste odredbe kojima se:
   uspostavljaju europske oružane snage, osposobljene za slanje borbenih snaga u sukobe visokog intenziteta, stabilizacijske snage koje osiguravaju prekid vatre ili mirovne sporazume te zadaće evakuacije i zdravstvene usluge, uključujući pokretne poljske bolnice, kao i snage za vojnu logistiku i vojno inženjerstvo;
   u okviru zajedničke obrambene politike Unije utvrđuju precizne i obvezujuće smjernice za aktivaciju i primjenu klauzule o uzajamnoj pomoći i potpori;
   osigurava obvezno dijeljenje informacija na europskoj razini među nacionalnim obavještajnim tijelima unutar odgovarajućih struktura za suradnju;
   uspostavlja stalna radna skupina za pitanja obrane koju će činiti članovi Komisije, a predsjedati joj potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica; Parlament povezuje s tom skupinom preko stalnih predstavnika; Komisija dodatno uključuje u obranu s pomoću usredotočenog istraživanja, planiranja i provedbe; omogućuje potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici da klimatske promjene uključi u sva vanjska djelovanja EU-a, a posebice u ZSOP;
   uzima u obzir ocjena financijske i proračunske politike u pogledu potrošnje država članica na obranu u okviru budućeg europskog semestra za obranu, tj. razmatra potrošnja svake države članice u tom području kako bi se važnost pojedinačne potrošnje povezala sa sigurnošću cijele Europe; smatra da bi EU dugoročno trebao istražiti mogućnosti za zajednički proračun i težiti takvom proračunu;

o
o   o

57.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, glavnom tajniku Organizacije sjevernoatlantskog ugovora, agencijama EU-a u područjima svemira, sigurnosti i obrane te nacionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0120.
(2) SL C 419, 16.12.2015., str. 138.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0435.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0019.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0440.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0049.
(7) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(8) SL L 266, 13.10.2015., str. 55.
(9) SL L 27, 30.1.2001., str. 1.


Integrirana politika Europske unije za Arktik
PDF 459kWORD 68k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. ožujka 2017. o integriranoj politici Europske unije za Arktik (2016/2228(INI))
P8_TA(2017)0093A8-0032/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) sklopljenu 10. prosinca 1982. i koja je na snazi od 16. studenoga 1994. i Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC),

–  uzimajući u obzir Sporazum donesen u Parizu na 21. sjednici Konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime održane 12. prosinca 2015. (Pariški sporazum) te glasovanje Europskog parlamenta o ratifikaciji Sporazuma 4. listopada 2016.(1),

–  uzimajući u obzir Minamatsku konvenciju, Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka, Protokol iz Göteborga, Stockholmsku konvenciju, Arhušku konvenciju i Konvenciju o biološkoj raznolikosti,

–  uzimajući u obzir Sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju i zaključni dokument koji je Opća skupština donijela 25. rujna 2015. pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”(2),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine od 16. studenoga 1972. godine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (ILO) br. 169,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Ilulissata koju je na konferenciji o Arktičkom oceanu održanoj 28. svibnja 2008. u Ilulissatu na Grenlandu objavilo pet obalnih država Arktičkog oceana,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o načelima razvoja resursa Vijeća Inuita polarnog kruga u Inuit Nunaatu(3),

–   uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a 61/295 o pravima autohtonih naroda (UNDRIP) koju je donijela Opća skupština UN-a 13. rujna 2007.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća koji se odnose na pitanja Arktika, posebno one od 20. lipnja 2016., 12. svibnja 2014., 8. prosinca 2009. i 8. prosinca 2008.,

–   uzimajući u obzir globalnu strategiju EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije iz lipnja 2016. o „Zajedničkoj viziji, zajedničkom djelovanju: Jača Europa”. kao i „Izvješće o ZVSP-u – naši prioriteti u 2016.” koje je Vijeće odobrilo 17. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 27. travnja 2016. o integriranoj politici Europske unije za Arktik (JOIN(2016)0021), zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice od 26. lipnja 2012. o razvoju politike Europske unije prema arktičkoj regiji (JOIN(2012)0019) i komunikaciju Komisije od 20. studenoga 2008. o Europskoj uniji i arktičkoj regiji (COM(2008)0763),

–  uzimajući u obzir nacionalne strategije za Arktik arktičkih država, posebno strategije Kraljevine Danske (2011.), Švedske (2011.) i Finske (2013.) te strategije ostalih država članica EU-a i zemalja članica EGP-a,

–   uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/137/EU od 14. ožujka 2014. o odnosima između Europske unije, s jedne strane, i Grenlanda i Kraljevine Danske s druge strane,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o uspostavi Arktičkog vijeća i trenutačni program Arktičkog vijeća za razdoblje 2015. – 2017. pod predsjedanjem Sjedinjenih Američkih Država,

–   uzimajući u obzir izjavu povodom 20. godišnjice euroarktičke suradnje za regiju Barentsovog mora, podnesenu u Kirkenesu u Norveškoj 3. i 4. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir izjave Konferencije parlamentarnih zastupnika arktičke regije (CPAR) i Konferencije parlamentarnih zastupnika regije Barentsovog mora (BPC), posebno izjavu s Konferencije donesenu na 12. sjednici Konferencije parlamentaraca arktičke regije u Ulan Udeu u Rusiji 14. – 16. lipnja 2016.,

–   uzimajući u obzir zajedničku izjavu s trećeg ministarskog sastanka obnovljene Sjeverne dimenzije održanog u Bruxellesu 18. veljače 2013.,

–   uzimajući u obzir izjave donesene na Parlamentarnom forumu Sjeverne dimenzije u Reykjaviku na Islandu u svibnju 2015., u Arhangelsku Rusiji u studenome 2013., u Tromsøu u Norveškoj u veljači 2011. i u Bruxellesu u rujnu 2009.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni kodeks za brodove koji plove u polarnim vodama koji je donijela međunarodna pomorska organizacija (IMO),

–   uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o sprečavanju onečišćenja s brodova (MARPOL),

–   uzimajući u obzir Konvenciju o izljevima nafte, Fond za izljeve nafte i Dodatni fond,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 21. studenoga 2013. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike (na temelju godišnjeg izvješća Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici)(4), od 12. rujna 2013. o pomorskoj dimenziji zajedničke sigurnosne i obrambene politike(5), od 22. studenoga 2012. o ulozi zajedničke sigurnosne i obrambene politike u slučaju krize izazvane klimatskim promjenama i prirodnim nepogodama(6), i od 12. rujna 2012. o godišnjem izvješću Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici(7),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije koje se odnose na Arktik, posebno rezolucije od 12. ožujka 2014. o strategiji EU-a za Arktik(8), od 20. siječnja 2011. o održivoj politici EU-a za krajnji sjever(9) i od 9. listopada 2008. o upravljanju Arktikom(10),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 2. veljače 2016. o reviziji strategije EU-a o biološkoj raznolikosti u sredini razdoblja(11) i od 12. svibnja 2016. o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030.(12),

–  uzimajući u obzir relevantne preporuke Izaslanstva za odnose sa Švicarskom i Norveškom te Zajednički parlamentarni odbor EU-a i Islanda i Zajednički parlamentarni odbor Europskoga gospodarskog prostora (Izaslanstvo SINEAA),

–   uzimajući u obzir Svemirsku strategiju za Europu (COM(2016)0705) koju je Komisija objavila 26. listopada 2016.,

–   uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1775 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2015. o trgovini proizvodima od tuljana,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za vanjske poslove i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane u okviru članka 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za regionalni razvoj i Odbora za ribarstvo (A8-0032/2017),

A.  budući da je Europska unija globalni akter; budući da je Europska unija povijesno, geografski, gospodarski i u pogledu istraživanja već dugo aktivno prisutna na Arktiku; budući da su njezine tri države članice, Danska, Finska i Švedska, arktičke zemlje; budući da je Arktik okružen međunarodnim vodama i budući da građani i vlade diljem svijeta, uključujući Europsku uniju, imaju odgovornost podupirati zaštitu Arktika;

B.  budući da je angažman EU-a u sjevernoj regiji i na Arktiku započeo već ranih 1990-ima sudjelovanjem Unije u uspostavi Vijeća za regiju Baltičkog mora (CBSS) i Euroarktičkog vijeća za regiju Barentsovog mora (BEAC) te punim članstvom Komisije u tim tijelima;

C.  budući da se politika Sjeverne dimenzije, koja obuhvaća i unutarnje poslove i vanjske odnose EU-a, razvila u ravnopravno partnerstvo između EU-a, Rusije, Norveške i Islanda; budući da uz navedene partnere još nekoliko multilateralnih organizacija sudjeluje u Sjevernoj dimenziji, među kojima su Arktičko vijeće, Vijeće za regiju Baltičkog mora i Euroarktičko vijeće za regiju Barentsovog mora, dok Kanada i SAD imaju status promatrača; budući da je tom politikom pokriveno široko geografsko područje i da ona u praksi ima važnu ulogu u regionalnoj suradnji u pogledu održivog razvoja, javnog zdravlja i društvenog blagostanja, kulture, zaštite okoliša te logistike i prijevoza;

D.  budući da je Europska unija postupno izgradila i unaprijedila svoju politiku za Arktik; budući da se sve veća uključenost i zajednički interesi Europske unije najbolje osiguravaju primjenom dobro koordiniranih zajedničkih sredstava; budući da izazovi u vezi s Arktikom zahtijevaju zajednički odgovor i na regionalnoj i na međunarodnoj razini;

E.  budući da se Arktik suočava s jedinstvenim socijalnim, ekološkim i gospodarskim izazovima;

F.  budući da je europski dio Arktika slabo naseljen i da se prostire na širokom području koje karakterizira slaba prometna povezanost cestom i željeznicom te, u smjeru istok – zapad, zračnim putem; budući da u se u europski dio Arktika nedovoljno ulaže;

G.  budući da se na Arktik primjenjuje opsežan međunarodni pravni okvir;

H.  budući da je Arktičko vijeće primarni forum za suradnju u pogledu Arktika; budući da je Arktičko vijeće, u svojih 20 godina postojanja, pokazalo da može održavati suradnju na konstruktivnoj razini i u pozitivnom duhu te se prilagođavati novim izazovima i preuzimati nove odgovornosti;

I.  budući da arktičke države imaju suverenitet i jurisdikciju na svojem teritorijalnom području i u svojim vodama; budući da se pravo stanovništva Arktika na održivu održivo korištenje njegovih prirodnih resursa mora poštovati;

J.  budući da se interes za Arktik i njegove resurse povećava zbog promjena u okolišu tog područja i manjka resursa; budući da geopolitička važnost te regije raste; budući da učinci klimatskih promjena, sve veća konkurencija u pogledu pristupa Arktiku i njegovim prirodnim resursima te rast gospodarskih aktivnosti za posljedicu imaju rizike za regiju, uključujući izazove koji se odnose na okoliš i sigurnost ljudi, ali pružaju i nove mogućnosti, poput visoko razvijenog i održivog biogospodarstva; budući da će se kao posljedica klimatskih promjena otvoriti novi plovni putovi te da bi nova ribolovna područja i prirodni resursi mogli dovesti do povećanja ljudske aktivnosti i ekoloških izazova u toj regiji;

K.  budući da je Arktik dugo bio područje konstruktivne međunarodne suradnje i budući da postoji potreba za očuvanjem Arktika kao područja niske razine napetosti;

L.  budući da je dobra povezanost ruralnih krajeva sjeverne regije s ostatkom EU-a preduvjet za održiv i konkurentan gospodarski razvoj u sjevernim centrima rasta, uzimajući u obzir sve veću pozornost ulagača i dionika usmjerenu na njihove neiskorištene resurse i s time povezane ekološke izazove;

M.  budući da je Ruska Federacija od 2015. uspostavila najmanje šest novih baza sjeverno od Arktičkog kruga, što uključuje i šest luka dubokog gaza i 13 uzletišta, i da ona pojačava prisutnost svojih kopnenih snaga na Arktiku;

N.  budući da je stabilan, zdrav i održiv arktički ekosustav u kojem žive održive zajednice strateški važan za političku i gospodarsku stabilnost Europe i svijeta; ističe da se na Arktiku nalazi polovica svjetskih močvara te da on ima ključnu ulogu u pročišćavanju vode; budući da Arktik doprinosi postizanju cilja dobrog stanja vode u Europskoj uniji iz Okvirne direktive o vodama; budući da, kada je riječ o zaštiti arktičkih društveno-ekoloških sustava, troškovi nedjelovanja eksponencijalno rastu;

O.  budući da se arktički morski led znatno smanjio od 1981., da su područja vječnog leda sve manja (čime se povećava opasnost od popratnog otpuštanja velikih količina ugljikovog dioksida(13) i metana u atmosferu), da se snježni pokrivač i dalje smanjuje i da otapanje ledenjaka pridonosi globalnom povećanju razine mora; budući da je primijećeno da morski led nestaje i brže nego što je predviđeno znanstvenim modelima, pri čemu se obujam morskog leda u ljetnom razdoblju smanjio za više od 40 % u 35 godina; budući da je proces klimatskih promjena u polarnim regijama dvostruko brži i da se i dalje ubrzava, uzrokujući nepoznate i nepredvidljive promjene u svjetskim ekosustavima;

P.  budući da su tri države članice (Danska, Finska i Švedska) i jedna prekomorska zemlja i područje (Grenland) članovi osmočlanog Arktičkog vijeća i budući da je sedam drugih država članica (Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Poljska, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina) u statusu promatrača; budući da Europska unija iščekuje konačnu potvrdu svoga službenog statusa promatrača u Arktičkom vijeću;

Q.  budući da su zaštita okoliša i održivi razvoj dva glavna načela Deklaracije iz Ottawe kojom su 1996. položeni temelji za Arktičko vijeće;

R.  budući da u arktičkoj regiji živi četiri milijuna ljudi, od kojih su otprilike 10 % autohtoni narodi; budući da se osjetljiv arktički okoliš, ali i temeljna prava autohtonih naroda, moraju poštovati i zaštiti strožim zaštitnim mjerama; budući da treba zajamčiti pravo autohtonih naroda da sudjeluju u postupku donošenja odluka u pogledu iskorištavanja prirodnih resursa i da odobre te odluke; budući da porast onečišćujućih tvari i teških metala na Arktiku ima negativne posljedice na prehrambeni lanac jer su prisutni u životinjskom i biljnom svijetu, osobito ribama, te da predstavljaju znatan zdravstveni problem za lokalno stanovništvo, ali i za potrošače proizvoda ribarstva u drugim dijelovima svijeta;

S.  budući da su ekosustavi na Arktiku, uključujući njegovu floru i faunu, posebno osjetljivi na poremećaje, s obzirom na to da je za njihov oporavak potrebno relativno dugo razdoblje; budući da su negativne posljedice na okoliš često kumulativne i nepovratne te da one imaju geografski širi učinak na okoliš (primjerice negativan utjecaj na oceanske ekosustave);

T.  budući da je posljednjih nekoliko desetljeća stopa porasta temperature na Arktiku dvostruko viša od prosječne stope na globalnoj razini;

U.  budući da povećane količine stakleničkih plinova i onečišćenje zraka u atmosferi pridonose klimatskim promjenama na Arktiku; budući da onečišćenje prisutno u klimi na Arktiku najvećim dijelom dolazi od azijskih, sjevernoameričkih i europskih zagađivača, pa mjere smanjenja emisija u EU-u imaju važnu ulogu u rješavanju klimatskih promjena na Arktiku;

V.  budući da su rizici od uporabe teškog loživog ulja (HFO) u arktičkom pomorskom prometu višestruki: u slučaju izljeva to vrlo gusto gorivo emulgira i tone te može biti preneseno na iznimno velike udaljenosti ako ostane zarobljeno u ledu; izljevi teškog loživog ulja predstavljaju ogroman rizik za sigurnost opskrbe hranom arktičkih autohtonih zajednica čija prehrana ovisi o ribolovu i lovu; izgaranje teškog loživog ulja stvara sumporove okside i teške metale te velike količine crnog ugljika koji, nakon taloženja u arktičkom ledu, potiču apsorpciju vrućine u ledenoj masi i time ubrzavaju topljenje leda i klimatske promjene; budući da je Međunarodna pomorska organizacija (IMO) zabranila prijevoz i uporabu teških loživih ulja u morima oko Antarktike;

W.  budući da Unija mora preuzeti vodeću ulogu u raspravama i pregovorima u međunarodnim tijelima kako bi svi dionici preuzeli odgovornost u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova ili onečišćujućih tvari i kako bi se riješio rastući problem održivog upravljanja prirodnim resursima;

X.  budući da je potrebno uzeti u obzir rizike koji proizlaze iz uporabe nuklearne energije u ledolomcima i obalnim objektima i budući da je te rizike potrebno svesti na najmanju moguću mjeru u svim aktivnostima koje se odnose na pripravnost i odgovor;

Y.  budući da odlaganje bilo kakvog otpada u arktički vječni led nije, ni u kakvim okolnostima, održivo rješenje za upravljanje otpadom, kako je dokazano najnovijim nalazima u bazi Camp Century na Grenlandu;

Z.  budući da bi politika EU-a u arktičkoj regiji trebala u većoj mjeri odražavati ciljeve održivog razvoja koje se EU obvezao ostvariti do 2030.;

AA.  budući da je donošenje odluka na temelju znanstvenih podataka, uključujući na temelju lokalnih znanja i znanja autohtonih naroda, ključno za zaštitu osjetljivih ekosustava Arktika, smanjenje rizika, omogućavanje prilagodbe lokalnih zajednica i promicanje održivog razvoja; budući da je Europska unija vodeći svjetski ulagač u istraživanja Arktika i da ona promiče slobodnu razmjenu rezultata;

AB.  budući da uravnotežena kombinacija industrijske stručnosti i specijaliziranosti za područje Arktika, s jedne strane, i predanost ekološkim i održivim razvojnim ciljevima, s druge strane, potencijalno mogu potaknuti ekološke inovacije, simbiozu industrija i djelotvorno upravljanje otpadom u području Arktika i time pridonijeti da se u tom području očuva netaknuti okoliš i razvije potencijal za nove poslovne prilike i rast radnih mjesta, čime se također doprinosi zapošljavanju mladih i rješavanju izazova koji predstavlja starenje stanovništva;

AC.  budući da bi tehnički kapaciteti postojećih satelitskih komunikacijskih sustava u Europskoj uniji, na razini usluga i infrastrukture koje pružaju sustavi Copernicus ili Galileo, mogli zadovoljiti potrebe korisnika koji se nalaze na Arktiku;

AD.  budući da je uključenost lokalnih zajednica od ključne važnosti za uspješno upravljanje prirodnim resursima i jačanje otpornosti ranjivih ekosustava;

AE.  budući da je Parlament svjestan da je važno da se u postupku donošenja odluka na Arktiku uzimaju u obzir tradicionalna i lokalna znanja;

AF.  budući da se kulture naroda Sami, Neneci, Hanti, Evenki, Čukči, Aleuti, Jupik i Inuiti moraju zaštititi u skladu s Deklaracijom Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda (UNDRIP); budući da autohtono stanovništvo Arktika ima pravo na iskorištavanje prirodnih resursa na svojem području te da bi ono stoga trebalo biti uključeno u sve buduće planove u vezi s gospodarskim ribolovom;

AG.  budući da se sve ribolovne aktivnosti u arktičkoj regiji moraju provoditi u skladu s postojećim međunarodnim sporazumima kojima se regulira to područje, uključujući Ugovor iz Spitsbergena iz 1920., i, konkretnije, svim pravima država potpisnica tog ugovora, te također u skladu s povijesnim ribolovnim pravima;

1.  pozdravlja zajedničku komunikaciju kojom se utvrđuju posebna područja djelovanja kao pozitivan korak prema integriranoj politici EU-a o pitanjima Arktika te prema razvoju usklađenijeg okvira za djelovanje EU-a usmjerenom na europski dio Arktika; naglašava potrebu za većim stupnjem usklađenosti unutarnjih i vanjskih politika EU-a u pogledu pitanja Arktika; poziva Komisiju da nastavno na svoju komunikaciju uspostavi konkretne provedbene mjere i mjere praćenja; ponovno poziva na donošenje sveobuhvatne strategije i konkretnog plana djelovanja EU-a na Arktiku, pri čemu bi početna točka trebao biti cilj očuvanja ranjivog ekosustava Arktika;

2.  pozdravlja navođenje triju prioritetnih područja u zajedničkoj komunikaciji, odnosno klimatske promjene, održivi razvoj i međunarodnu suradnju;

3.  ističe važnost Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) koja pruža temeljni pravni okvir za sve aktivnosti u oceanima, uključujući u Arktičkom oceanu, za razgraničavanje na arktičkom epikontinentalnom pojasu i rješavanje pitanja suvereniteta na Arktičkom oceanu; napominje da je u pogledu jurisdikcije na Arktiku neriješeno još samo nekoliko pitanja; smatra da je poštovanje međunarodnog prava na Arktiku od temeljne važnosti; ističe da su vode oko Sjevernog pola uglavnom međunarodne vode; zalaže se za istaknutu ulogu EU-a u promicanju učinkovitih multilateralnih sporazuma i globalnog poretka utemeljenog na pravilima, jačanjem i principijelnom provedbom odgovarajućih međunarodnih, regionalnih i bilateralnih sporazuma i okvira; ističe da bi Europska unija trebala imati pozitivnu ulogu u promicanju i podupiranju sporazuma kojima se jača upravljanje bioraznolikošću i okolišem na područjima u Arktičkom oceanu koja su izvan nacionalne jurisdikcije; napominje da se to ne odnosi na plovidbu i tradicionalna sredstva za život; potiče EU na tijesnu suradnju s državama članicama u cilju pružanja potpore očuvanju i zaštiti okoliša u toj regiji; naglašava važnost uloge Arktičkog vijeća u održavanju konstruktivne suradnje, mira i stabilnosti te obuzdavanju napetosti u arktičkoj regiji;

4.  pozdravlja ratifikaciju Pariškog sporazuma od strane Europske unije i njegovo stupanje na snagu 4. studenoga 2016.; poziva sve strane da ga brzo i učinkovito provedu; potiče države članice da ratificiraju Pariški sporazum radi nastavka provedbe ambicioznih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova i mjera za sektore trgovanja emisijama i raspodjelu napora, imajući u vidu cilj da se povećanje temperature do 2100. ograniči na 1,5 C;

5.  poziva Komisiju i države članice da preuzmu značajniju ulogu u učinkovitoj provedbi međunarodnih konvencija kao što su Pariški sporazum, Minimatska konvencija, Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka, Protokol iz Göteborga, Stockholmska konvencija, Međunarodni kodeks za brodove koji plove u polarnim vodama i Konvencija o biološkoj raznolikosti; poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost na međunarodni postupak koji trenutačno provodi Povjerenstvo za razmatranje postojanih organskih onečišćujućih tvari radi daljnjeg povlačenja iz uporabe postojanih organskih onečišćujućih tvari i crnog ugljika; poziva zemlje partnere EU-a da učine isto;

6.  podupire razvoj mreže zaštićenih arktičkih područja i zaštitu međunarodnog morskog područja oko Sjevernog pola izvan gospodarskih zona obalnih država;

7.  poziva na to da se razvoj gospodarskog ribolova u arktičkoj regiji provodi na način koji je potpuno sukladan s osjetljivom, posebnom prirodom regije; ustraje na tome da se prije započinjanja novih aktivnosti u okviru gospodarskog ribolova u arktičkoj regiji mora provesti pouzdana i predostrožna znanstvena procjena stokova kako bi se odredile razine ribolova kojima će se ciljani riblji stokovi zadržati iznad razina koje omogućuju najveći održiv ulov, a da pritom ne vode iscrpljenju drugih vrsta ili ozbiljno škode morskom okolišu; ističe da svaki oblik ribolova na otvorenom moru mora biti uređen od strane regionalne organizacije za upravljanje u ribarstvu koja se pridržava znanstvenih uputa i ima opsežan program kontrole i nadziranja radi jamčenja poštovanja tih mjera upravljanja; ističe da ribolov unutar isključivih gospodarskih pojaseva mora ispunjavati iste standarde; poziva na moratorij na industrijski ribolov, uključujući ribolov pridnenim povlačnim mrežama, u arktičkim vodama u kojima se ribolov dosad nije odvijao;

8.  pozdravlja tekuće pregovore o međunarodnom sporazumu između arktičkih obalnih država i međunarodnih stranaka radi sprječavanja nereguliranog ribolova u međunarodnim vodama Arktika i poziva Komisiju i države članice da potpišu tu deklaraciju i da se založe za to da ona postane pravno obvezujuća za svoje potpisnice;

9.  poziva Komisiju da podrži i potiče arktičke države da i dalje rade na širenju dostupnih informacija i analiza koje se odnose na sve stokove u toj regiji;

10.  poziva Komisiju i države članice da ulože dodatne napore unutar zakonodavnog okvira EU-a kako bi u pregovorima o Direktivi o nacionalnim gornjim granicama emisija postigli dogovor o ambicioznim ciljevima smanjenja emisija, smanjili razinu lokalnog onečišćenja pomoću paketa mjera za čisti zrak kako bi se smanjilo dalekosežno onečišćenje, a posebno onečišćenje čađom, te pregovorima utvrdili ambiciozne ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova i mjere za sektor trgovanja emisijama i raspodjelu napora, imajući na umu cilj da se povećanje temperature do 2100. ograniči na 1,5 C;

11.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da sporazum UN-a o oceanima za zaštitu biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne jurisdikcije o kojem se trenutačno pregovara bude jak i djelotvoran te da se njime zajamči pouzdan postupak za identifikaciju, proglašavanje, gospodarenje i zaštitu zaštićenih morskih područja, uključujući i morske rezervate u kojima je izlov zabranjen;

12.  potiče Komisiju i države članice da potvrde svoju ulogu u učinkovitoj provedbi Konvencije o biološkoj raznolikosti i povezanih međunarodnih sporazuma; smatra važnim da se strateški plan u pogledu identificiranja i prioritiziranja opasnih nepoznatih vrsta koje su prijetnja ekosustavima i utvrđivanja njihovih putova širenja dogovoren člankom 10. Protokola iz Nagoye provede tako da se najopasnije invazivne vrste stave pod kontrolu ili istrijebe i da se uspostave ciljane mjere za njihove putove širenja radi onemogućivanja prijenosa i invazije tih vrsta, što se odnosi i na arktičko područje;

13.  poziva države članice da u cilju odvraćanja od iskorištavanja i uporabe fosilnih goriva zabrane subvencije za fosilna goriva kojima se smanjuju troškovi energetske proizvodnje na osnovi takvih goriva;

14.  poziva EU da na međunarodnoj razini promiče stroge zaštitne regulatorne standarde u području zaštite okoliša i sigurnosti za istraživanje, traženje i proizvodnju nafte; poziva na zabranu bušenja nafte u ledenim arktičkim vodama EU-a i EGP-a te poziva EU da promiče usporedive zaštitne standarde u Arktičkom vijeću i za arktičke obalne države;

15.  ističe da je važno da EU potiče brzu ratifikaciju Minimatske konvencije u cilju sprečavanja i smanjenja emisija žive;

16.  pozdravlja nakanu Komisije da usmjeri sredstva europskih strukturnih i investicijskih fondova prema klimatskim mjerama na Arktiku, uzimajući u obzir lokalne okolnosti i osobitost arktičkih regija;

17.  ističe da bi sve veću uporabu prirodnih resursa na Arktiku trebalo provoditi tako da se poštuje lokalno stanovništvo i da ono ima koristi od toga te da se preuzima potpuna odgovornost za osjetljivi arktički okoliš; vjeruje da je taj strateški izbor ključan kako bi se osigurala legitimnost i lokalna podrška za angažman EU-a na Arktiku;

18.  poziva Komisiju i države članice koje su članovi Arktičkog vijeća ili promatrači u njemu da pruže potporu radu Arktičkog vijeća u pogledu razvoja procjena utjecaja na arktički okoliš (EIA) radi očuvanja osjetljivog arktičkog ekosustava, u skladu s Konvencijom o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica; ističe ključnu važnost tih procjena utjecaja na arktički okoliš za jamčenje održivog razvoja gospodarskih aktivnosti i zaštite arktičkih posebno osjetljivih ekosustava i zajednica; skreće pozornost na sljedeći neiscrpan popis kriterija koje je Inuit Circumpolar Council (ICC) predstavio kao kriterije za ocjenjivanje projekta koji se odvijaju na Arktiku:

   treba razmotriti sve potencijalne učinke na okoliš, ali i socioekonomske i kulturne učinke, tijekom i nakon provedbe projekta, uključujući kumulativne učinke trenutačnih i budućih projekata;
   načelo predostrožnosti i načelo „onečišćivač plaća” moraju se primjenjivati u svim fazama projekata, što uključuje planiranje, procjenu, provedbu i sanaciju;
   za sanaciju i obnovu staništa i zahvaćenih područja moraju se unaprijed pripremiti detaljni planovi i u potpunosti osigurati potrebna financijska sredstva;
   prijedlozi projekata za pružanje odgovora na izljeve nafte moraju uključivati potvrdu sposobnosti industrije da ukloni prolivenu naftu u svim uvjetima u kojima se led može naći (zamrznut, razlomljen ili u procesu ponovnog zamrzavanja);
   mora se uspostaviti sustav međunarodne odgovornosti i isplate naknada u slučaju zagađenja tla, voda i morskih područja kao posljedice odobalnog istraživanja i iskorištavanja nafte;

19.  ističe da je važno iznaći mehanizam za primjenu načela korporativne društvene odgovornosti (CSR) u aktivnostima poduzeća koja posluju u arktičkoj regiji, posebno u okviru suradnje s predstavnicima poslovnog sektora kao što je Arktičko gospodarsko vijeće; preporučuje da se ispita potencijal dobrovoljnih mehanizama za poticanje visokih industrijskih standarda u socijalnom i ekološkom djelovanju, primjerice isticanjem najboljih djelovanja u indeksu korporativne odgovornosti na Arktiku koji bi se mogao temeljiti na Protokolu o poslovnim ulaganjima na Arktiku i inicijativi Ujedinjenih naroda o Globalnom sporazumu;

20.  poziva Komisiju i države članice da podupru sve napore koje IMO ulaže u cilju postizanja globalnog sporazuma o smanjenju emisija iz pomorskog prometa;

21.  prepoznaje važnost neprestanog i dostatnog financiranja rijetko naseljenih sjevernih područja za borbu protiv trajnih problema kao što su rijetka naseljenost, teški klimatski uvjeti i velike udaljenosti;

22.  potiče blisku suradnju institucija EU-a i zainteresiranih država članica u pitanjima povezanima s Arktikom; poziva države članice koje su članice Arktičkog vijeća da obavješćuju ostale države članice i Visoku predstavnicu o svim pitanjima od zajedničkog interesa u Arktičkom vijeću u skladu s člankom 34. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji;

23.  naglašava da je potrebno da EU stupi u politički dijalog sa svim arktičkim partnerima i poziva na pojačanu suradnju između EU-a, Arktičkog vijeća u okviru Sjeverne dimenzije, Euroarktičkog vijeća za regiju Barentsovog mora i ostalih tijela za suradnju na krajnjem sjeveru; ističe važnu ulogu promatrača u Arktičkom vijeću koji imaju veliko iskustvo i koji su već dugo uključeni u znanstvenu i političku suradnju na Arktiku; u tom pogledu pozdravlja dijalog koji je u tijeku između promatrača i predsjedništva Arktičkog vijeća;

24.  snažno podupire dodjeljivanje statusa promatrača EU-u u Arktičkom vijeću; uvjeren je da bi dodjela statusa službenog promatrača EU-u ojačala političku i institucionalnu ulogu Arktičkog vijeća u rješavanju pitanja koja se odnose na Arktik;

25.  pozdravlja poboljšanu koordinaciju između Komisije i ESVD-a u pogledu Arktika; predlaže da se, kako bi se zajamčio dosljedan, koordiniran i integriran pristup u odgovarajućim ključnim područjima politika, unutar ESVD-a osnuje odjel za sjeverne politike i poboljša suradnja među službama ESVD-a i Komisije;

26.  ističe da EU ima kapacitet pridonijeti rješavanju mogućih sigurnosnih izazova; poziva EU da zajedno sa svojim državama članicama i u suradnji s arktičkim zemljama pridonese naporima koji se ulažu u izgradnju civilnih sigurnosnih mehanizama i da poboljša kapacitete za rješavanje slučajeva katastrofa i kriza, i onih prirodnih i onih uzrokovanih djelovanjem ljudi, te infrastrukturu za potragu i spašavanje;

27.  skreće pozornost na činjenicu da je energetska sigurnost usko povezana s klimatskim promjenama; smatra da se energetska sigurnost mora poboljšati smanjenjem ovisnosti EU-a o fosilnim gorivima; naglašava činjenicu da preobrazba Arktika predstavlja jednu od glavnih posljedica klimatskih promjena za sigurnost EU-a; ističe da je potrebno riješiti pitanje tog multiplikatora rizika putem ojačane strategije EU-a za Arktik te putem osnažene politike obnovljivih energija proizvedenih u EU-u i energetske učinkovitosti kojom se znatno smanjuje oslanjanje Unije na vanjske izvore i poboljšava njezin sigurnosni položaj;

28.  poziva na razvoj planova za odgovor na slučajeve ugrožavanja divljih vrsta zbog izljeva nafte u skladu s utvrđenom dobrom praksom, u svim arktičkim državama, što uključuje i utvrđivanje ugroženih vrsta te pripremu izvedive strategije za prevenciju i odgovor kako bi se zajamčila njihova zaštita;

29.  ističe postojeću konstruktivnu i pragmatičnu prekograničnu suradnju u okviru Sjeverne dimenzije i njezinih partnerstava i suradnju u regiji Barentsovog mora;

30.  naglašava važnost daljnjih kontakata i dijaloga s Rusijom u okviru regionalne strukture na Arktiku, s posebnim naglaskom na prekograničnoj suradnji EU-a i Rusije, bez obzira na to što Rusija pojačava raspoređivanje ruskih vojnih snaga u regiji, izgradnju i ponovno otvaranje baza te na to što je uspostavljen ruski arktički vojni okrug; naglašava da je potrebno da EU selektivnim angažmanom dodatno istakne svoje strateške interese prema Rusiji i da se pokuša ostvariti napredak u pitanjima od zajedničkog interesa u onim slučajevima u kojima postoje globalna rješenja za zajedničke izazove i prijetnje; poziva da se ovo pitanje uključi u strategiju EU-a za Arktik; naglašava da je arktička regija sastavni dio ekološke, gospodarske i političke sfere međunarodnih odnosa;

31.  mišljenja je da politika Sjeverne dimenzije služi kao uspješan model stabilnosti, zajedničke odgovornosti i djelovanja za suradnju na Arktiku; naglašava važnost sektorskih partnerstava u okviru Sjeverne dimenzije, osobito u pogledu okoliša te infrastrukture i logistike;

32.  napominje da su migracijski putovi u EU uspostavljeni i na Arktiku; naglašava da bi te migracijske putove i povećanja u prometu trebalo uzeti u obzir pri sastavljanju strategije EU-a za Arktik;

33.  ponovno poziva EU i njezine države članice da aktivno podupiru načela slobode plovidbe i neškodljivog prolaza;

34.  pozdravlja planove za osnivanje foruma dionika europskog dijela Arktika; naglašava potrebu da se unaprijede sinergije između postojećih instrumenata financiranja kako bi se izbjeglo moguće udvostručivanje i postigla najviša razina interakcije između unutarnjih i vanjskih programa EU-a; napominje da je Finska ponudila da se prvi forum održi 2017. godine u Finskoj;

35.  ističe važnost uključivanja tradicionalnih i lokalnih znanja u donošenje odluka na Arktiku;

36.  ponovno potvrđuje da EU podupire Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda; posebno podsjeća na njezin članak 19. kojim se utvrđuje da se države u dobroj vjeri savjetuju s dotičnim autohtonim narodima te s njima surađuju posredstvom njihovih predstavničkih institucija kako bi dobile njihov dobrovoljni, prethodni i informirani pristanak prije donošenja i provedbe zakonodavnih i upravnih mjera koje mogu utjecati na njih; poziva na kvalitetnije i ranije uključivanje pripadnika autohtonih naroda u pripremu arktičke politike kojoj su u središtu građani i u rad Arktičkog vijeća; ističe da bi njihovo uključivanje u proces donošenja odluka olakšalo održivo upravljanje prirodnim resursima na Arktiku; naglašava nužnost očuvanja i promicanja njihovih prava, kultura i jezika; ističe potrebu za održivim razvojem resursa obnovljive energije u arktičkoj regiji, uz poštovanje osjetljivosti tog okružja i punu uključenost autohtonih naroda;

37.  obraća posebnu pozornost na cilj održivog razvoja 4.5, kojim se pripadnicima autohtonih naroda jamči ravnopravan pristup svim razinama obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, i to, također, na njihovim jezicima;

38.  ističe da pristupačan, međusobno povezan, siguran i održiv turizam u ruralnim i slabo naseljenim područjima europskog dijela Arktika može doprinijeti poslovnim aktivnostima, što zauzvrat može povećati broj radnih mjesta u malim i srednjim poduzećima i općenito potaknuti pozitivan razvoj u regiji; stoga naglašava da bi turizam u tom području trebalo promicati zbog povezanih socijalnih i ekoloških učinaka na infrastrukturu i istraživanja te obrazovanje i osposobljavanje;

39.  ističe ulogu pripadnika autohtonih naroda i lokalnih zajednica u očuvanju održivosti arktičke regije; poziva Komisiju da se usmjeri na to da se tim zajednicama pruži pristupi svim relevantnim informacija o zahtjevima jedinstvenog tržišta, najboljim praksama i instrumentima financiranja EU-a; naglašava bitnu ulogu neometanog prometa, komunikacije i električnih mreža, ali i geolokacijskih i telekomunikacijskih tehnologija, za uspostavu gospodarske aktivnosti na tom području; podsjeća Komisiju na njezinu obvezu u skladu s Uredbom (EU) 2015/1775 o izvješćivanju i obavješćivanju javnosti i nadležnih tijela o odredbama Uredbe; ističe da je u postupak donošenja odluka potrebno uključiti autohtona i lokalna znanja i zajamčiti tješnje sudjelovanje, prihvaćanje i angažman autohtonih i lokalnih zajednica; ističe potrebu odgovarajuće potpore i financiranja; u tom smislu predlaže otvaranje predstavništva arktičkih autohtonih naroda u Bruxellesu kako bi to sudjelovanje bilo vidljivije; mišljenja je da bi EU trebao podupirati uspostavu inovativnih tehnologija na Arktiku u cilju razvoja obnovljivih arktičkih izvora;

40.  naglašava da je očuvanje održivo razvijenih zajednica s visokom kvalitetom života na Arktiku i s najnovijim informacijskim tehnologija na raspolaganju od najveće važnosti i da u tom pitanju EU može imati ključnu ulogu; ponovno podsjeća na pravo stanovnika Arktika da sami odrede svoja sredstva za život i prepoznaje njihovu želju za održivim razvojem toga područja; poziva ESVD i Komisiju da se pojačan dijalog s tim stanovništvom i da se ispita mogućnost da se njihovim udruženjima pruže financijska sredstva i zajamči da se njihovo mišljenje uzima u obzir u raspravama na razini EU-a koje su povezane s pitanjima Arktika; pozdravlja rad posebnog izvjestitelja UN-a o stanju u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda autohtonih naroda i djelovanje mehanizma stručnjaka UN-a za prava autohtonih naroda;

41.  naglašava da se, kad je riječ o zaštiti okoliša i borbi protiv klimatskih promjena, političke odluke za Arktik moraju temeljiti na znanstvenim spoznajama;

42.  ističe ključnu ulogu koju europski strukturni i investicijski fondovi imaju u razvoju europskog Arktika, stvaranju održivog rasta i otvaranju kvalitetnih radnih mjesta u sektorima usmjerenima prema budućnosti; ističe također potrebu za odgovornim razvojem prirodnih resursa Arktika; skreće pozornost na ustrajne probleme kojima treba posvetiti posebnu pozornost (članak 174. UFEU-a); ističe dugoročnu važnost strateškog pristupa u područjima kao što su digitalni program, klimatske promjene, plavi rast itd.;

43.  naglašava važnost lakog pristupa arktičke regije transeuropskoj prometnoj mreži i njezinog planiranog proširenja temeljnih koridora Sjeverno more – Baltik i Skandinavija – Mediteran te pristupnih putova druge razine koji su ključna prometna struktura za omogućavanje održive mobilnost ljudi i dobara; podsjeća na potencijal koji financijska sredstva EU-a, primjerice ona iz Instrumenta za povezivanje Europe ili Europskog fonda za strateška ulaganja, imaju za financiranje infrastrukturnih projekata u europskom Arktiku; napominje da u tom smislu ključnu ulogu ima Europska investicijska banka; predlaže da Komisija ispita mogućnost šire međunarodne financijske suradnje u pogledu razvoja novih infrastruktura i povezanosti, što se odnosi i na IKT-sustave;

44.  pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala razinu financiranja istraživanja Arktika u okviru programa Obzor 2020. u najmanju ruku zadržati na istoj razini i, posebno, njezinu nakanu da se pruži potpora korištenju inovativnih tehnologija; poziva Komisiju da poveća financijska sredstva EU-a za istraživanje Arktika u višegodišnjem financijskom okviru (MFF) u razdoblju nakon 2020.; poziva Komisiju da nastavi i pojača uporabu programa Obzor 2020. i drugih programa financiranja za izučavanje Arktika;

45.  napominje da su arktički morski ekosustavi ključni za očuvanje bioraznolikosti na globalnoj razini; napominje da je zbog smanjenja arktičkog morskog leda i drugih ekoloških promjena na Arktiku, u kombinaciji s ograničenim znanstvenim spoznajama o morskim resursima u tom području, nužno potreban oprezan pristup koji za cilj ima uspostavu odgovarajućih međunarodnih mjera kojima bi se zajamčilo dugoročno očuvanje i održivo korištenje resursa u otvorenom moru na Arktiku;

46.  budući da je bolje poznavanje Arktika ključno za zadovoljavajuće rješavanje svih izazova, potiče promicanje i olakšavanje međunarodne znanstvene i istraživačke suradnje među svim dionicima aktivnima u područjima istraživanja Arktika i uspostave istraživačke infrastrukture; podržava suradnju između vodećih arktičkih istraživačkih institucija u cilju razvoja integriranog europskog programa za polarna istraživanja u okviru inicijative EU-PolarNet koji bi uključivao tradicionalna i lokalna znanja; prima na znanje da je Komisija pozvana na međunarodnu znanstvenu konferencija o Arktiku koja će se održati u Europi 2018. godine; ističe važnost uspješne suradnje s Kanadom i SAD-om u okviru Transatlantskog saveza za istraživanje oceana;

47.  ponovno poziva Komisiju da na Arktiku osnuje Informacijski centar EU-a za Arktik i da mu osigura odgovarajuću razinu sredstava kako bi se omogućio učinkovit pristup informacijama i znanju o Arktiku te potaknuo turizam; ističe da bi se, radi znatnog smanjenja troškova, takav informacijski centar EU-a za Arktik mogao povezati s već postojećim centrima za Arktik ili drugim arktičkim institucijama;

48.  poziva na sustavnije dugoročno prikupljanje podataka koji su rezultat projekata istraživanja Arktika; izražava žaljenje zbog toga što se postignuća pojedinačnih projekata često gube tijekom prelaska iz jednog razdoblja financiranja u drugo; poziva Komisiju da teži kontinuitetu tijekom planiranja okvira za istraživanja Arktika poslije 2020.;

49.  pozdravlja potporu Komisije u uspostavi zaštićenih morskih područja na Arktiku; podsjeća Komisiju i države članice da je zaštita najmanje 10 % obalnih i morskih područja među ciljevima održivog razvoja; napominje, međutim, da bi svaki novi prijedlog o tim pitanjima trebao biti u skladu s ishodom rasprave arktičkih država u Arktičkom vijeću; naglašava da su zaštićena morska područja od ključne važnosti za očuvanje arktičkih ekosustava; podsjeća na to da je nužno da lokalne zajednice u cijelosti sudjeluju u planiranju, realizaciji i gospodarenju tim zaštićenim područjima;

50.  ukazuje na važnost svemirskih tehnologija i istraživačkih aktivnosti povezanih sa svemirom koje su ključne za sigurno odvijanje pomorskog prometa, ali praćenje okoliša i klimatskih promjena na Arktiku; potiče Komisiju da, s obzirom na promjene u arktičkoj regiji prepoznate u njezinoj Svemirskoj strategiji za Europu (COM(2016)0705), ispita mogućnosti intenzivnije uporabe budućih i sadašnjih satelitskih programa EU-a u tom području u suradnji s članicama Arktičkog vijeća te da u okviru inicijative GOVSATCOM uzme u obzir potrebe korisnika; poziva sve dionike da u tom smislu u potpunosti iskoriste potencijal programa Galileo za satelitsku navigaciju i programa Copernicus za promatranje Zemlje;

51.  poziva Komisiju i države članice da promiču i podrže uvođenje zaštićenog morskog područja na arktičkom otvorenom moru u skladu s mandatom povjerenstva OSPAR-a (Konvencije o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika), pri čemu bi se zabranile sve ekstraktivne aktivnosti, uključujući ribolov, u međunarodnim vodama oko Sjevernog pola obuhvaćenima OSPAR-om;

52.  poziva Komisiju da podrži inicijative kojima bi se zabranio ribolov pridnenim povlačnim mrežama u ekološki ili biološki značajnim morskim područjima (EBSA) i na arktičkom otvorenom moru;

53.  poziva na to da ciljevi očuvanja nove zajedničke ribarstvene politike te kvantitativni cilj obnavljanja i održavanja stokova iznad razina koje mogu proizvesti najveći održivi prinos budu osnova za sve vrste gospodarskog ribolova u regiji;

54.  poziva EU da bude predvodnik u prevenciji nereguliranog ribolova na Arktiku; smatra da EU ima puno pravo na takvo djelovanje, s obzirom na to da države članice sudjeluju na svim razinama upravljanja u arktičkoj regiji;

55.  ističe da europske ribolovne flote ne smiju predstavljati prijetnju biološkoj raznolikosti te regije; pozdravlja utvrđivanje ekološki i biološki važnih područja u arktičkoj regiji prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti kao važan proces za jamčenje djelotvornog očuvanja arktičke biološke raznolikosti i naglašava važnost primjene pristupa upravljanju zasnovanom na ekosustavima u obalnim, morskim i kopnenim područjima Arktika, kako je naglasila skupina stručnjaka Arktičkog vijeća za upravljanje zasnovano na ekosustavima; poziva države da svoje obveze iz Konvencije o biološkoj raznolikosti i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora ispune uspostavom mreže zaštićenih morskih područja i morskih rezervata u Arktičkom oceanu;

56.  snažno se zalaže za to da svaki daljnji razvoj gospodarskog ribolova u arktičkoj regiji nužno bude u skladu s međunarodnim sporazumima koji se odnose na tu regiju, uključujući Ugovor iz Spitsbergena iz 1920., i pravima svih država potpisnica tih sporazuma te u skladu s postojećim povijesnim ribolovnim pravima;

57.  poziva Komisiju da ispita mogućnost osnaživanja arktičke telekomunikacijske infrastrukture, što se odnosi i na satelite, te da u tom pogledu iznese prijedloge, kako bi se pružila pomoć u području znanstvenog istraživanja i praćenja klimatskih promjena i poticao lokalni razvoj, plovidba i sigurnost na moru;

58.  ponavlja svoj poziv upućen Komisiji i državama članicama 2014. godine da poduzmu sve potrebne mjere kako bi aktivno doprinijele zabrani uporabe i prijevoza teškog loživog ulja kao brodskog goriva na plovilima koja plove morima Arktika provedbom Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja s brodova (Konvencije MARPOL) i/ili državnim kontrolama u lukama, kako je propisano za vode oko Antarktike; poziva Komisiju da u svojoj studiji o rizicima većeg opsega plovidbe u Sjevernom moru iznese i rizike uporabe teškog loživog ulja koji se odnose na okoliš i klimu; poziva Komisiju da u nedostatku prikladnih međunarodnih mjera iznese prijedloge za pravila o plovilima koja pristaju u lukama EU-a prije ili poslije putovanja kroz arktičke vode, u cilju zabrane uporabe i prijevoza teških loživih ulja;

59.  iščekuje stupanje na snagu Polarnog kodeksa IMO-a u 2017. i 2018. koji će plovidbu Arktikom učiniti sigurnijom; ističe važnost razvoja jedinstvenog sustava bijega, evakuacije i spašavanja (EER) koji bi se mogao ujednačeno primjenjivati na svim arktičkim odobalnim platformama i plovilima;

60.  podsjeća da su Island i Norveška prema Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) preuzeli obveze u pogledu očuvanja kvalitete okoliša i jamčenja održivog korištenja prirodnih resursa, u skladu s relevantnim zakonodavstvom EU-a;

61.  ističe sve veći interes Kine za arktičku regiju, posebno kada je riječ o pristupu njezinim plovnim putovima i energetskim resursima; prima na znanje sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini između Islanda i Kine i poziva Komisiju da pomno prati njegove moguće posljedice ne samo na održivi gospodarski razvoj islandskog dijela arktičke regije nego i na gospodarstvo i unutarnje tržište EU-a;

62.  podsjeća da na temelju Sporazuma o partnerstvu o održivom ribarstvu između EU-a i Grenlanda iz 2007. godine EU toj zemlji dodjeljuje financijsku pomoć kako bi se zajamčilo odgovorno ribarstvo i održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u isključivom gospodarskom pojasu Grenlanda;

63.  poziva države članice na brzu ratifikaciju i pristupanje Protokolu Međunarodne konvencije o odgovornosti i naknadi štete uzrokovane prijevozom opasnih i štetnih tvari morem (Konvencija HNS) iz 2010.;

64.  smatra da su parlamentarni angažman i bliska međuparlamentarna suradnja u pitanjima Arktika, posebno s nacionalnim parlamentima relevantnih država članica EU-a, presudni za provedbu politika za Arktik;

65.  poziva Visoku predstavnicu i Komisiju da pomno prate razvoj događaja u pogledu klime, zaštite okoliša, mora te socioekonomskih i sigurnosnih pitanja na Arktiku te da o njima i o provedbi politike EU-a za Arktik redovito obavještavaju Parlament i Vijeće;

66.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladama i parlamentima država arktičkog područja.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0363.
(2) Rezolucija Opće skupštine UN-a A/RES/70/1.
(3) http://www.inuitcircumpolar.com/uploads/3/0/5/4/30542564/ declaration_on_resource_development_a3_final.pdf
(4) SL C 436, 24.11.2016., str. 17.
(5) SL C 93, 9.3.2016., str. 131.
(6) SL C 419, 16.12.2015., str. 153.
(7) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 77.
(8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0236.
(9) SL C 136 E, 11.5.2012., str. 71.
(10) SL C 9 E, 15.1.2010., str. 41.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0034.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0224.
(13) Procjenjuje sa da je u Arktiku pohranjeno 1,5 milijardi tona CO2.


Izvješće o Crnoj Gori za 2016.
PDF 290kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. ožujka 2017. o Izvješću Komisije o Crnoj Gori za 2016. (2016/2309(INI))
P8_TA(2017)0094A8-0050/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. i 20. lipnja 2003. i njihov prilog naslovljen „Solunski program za zapadni Balkan: kretanje prema europskoj integracijiˮ,

–  uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju od 29. ožujka 2010. između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Crne Gore, s druge strane(1),

–  uzimajući u obzir ishod sastanka Konferencije o pristupanju između EU-a i Crne Gore na razini zamjenika održanog 30. lipnja 2016. i onog na ministarskoj razini održanog 13. prosinca 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. lipnja 2012. u kojima je odlučeno da će se 29. lipnja 2012. započeti pristupni pregovori s Crnom Gorom, te zaključke od 13. prosinca 2016. koje je naknadno poduprla velika većina izaslanstava;

–  uzimajući u obzir sedmi sastanak Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje između Crne Gore i EU-a održan u Bruxellesu 20. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. studenoga 2016. naslovljenu „Komunikacija iz 2016. o politici proširenja EU-a” (COM(2016)0715) i priloženi radni dokument službi Komisije naslovljen „Izvješće o Crnoj Gori za 2016.” (SWD(2016)0360),

–  uzimajući u obzir završnu izjavu predsjedavajućeg sa sastanka na vrhu o zapadnom Balkanu održanog u Parizu 4. srpnja 2016. te preporuke organizacija civilnog društva za taj sastanak,

–  uzimajući u obzir odluku Ministara vanjskih poslova zemalja članica NATO-a od 2. prosinca 2015. i potpisivanje Protokola o pristupanju Crne Gore NATO-u 19. svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće izborne promatračke misije OESS-a/ODIHR-a o parlamentarnim izborima od 16. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu s 8. sjednice Zajedničkog savjetodavnog odbora civilnog društva između EU-a i Crne Gore održane u Budvi 8. studenoga 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu i preporuke s 12. sjednice Parlamentarnog odbora EU-a i Crne Gore za stabilizaciju i pridruživanje održane u Podgorici 19. i 20. svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Crnoj Gori,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0050/2017),

A.  budući da su euroatlantske integracije ključni vanjskopolitički prioritet Crne Gore;

B.  budući da je u pristupnim pregovorima ostvaren daljnji napredak; budući da se, kada je riječ o procesu pristupanja, Crna Gora smatra najnaprednijom zemljom kandidatkinjom; budući da je pravni okvir u području vladavine prava uglavnom dovršen te je uspostavljeno institucionalno ustrojstvo;

C.  budući da i dalje postoji zabrinutost oko polarizirane domaće klime i oporbenog bojkota parlamentarnih aktivnosti; budući da su za održavanje napretka u pristupnom procesu neophodni održivi dijalog i konstruktivna suradnja između vladajuće koalicije i oporbe;

D.  budući da su korupcija i organizirani kriminal i dalje ozbiljni problemi;

E.  budući da organizacije civilnog društva mogu sudjelovati u radnim skupinama, uključujući u pregovorima o pristupanju, no da su izrazile su nezadovoljstvo razinom svoje uključenosti u donošenje politika i mogućnosti pristupa informacijama; budući da je vrlo zabrinjavajuće što su neki aktivisti civilnog društva osobno na meti medija preko kampanja ocrnjivanja;

F.  budući da je napredak Crne Gore u skladu s poglavljima 23. i 24. o vladavini prava i dalje bitan za cjelokupni tempo postupka pregovaranja;

G.  budući da su sloboda izražavanja i sloboda medija temeljne vrijednosti EU-a i okosnica svake demokracije; budući da je crnogorska medijska zajednica izrazito politizirana, da cenzura i autocenzura ne jenjavaju te da se vrši ekonomski i politički pritisak na novinare;

1.  pozdravlja kontinuirani napredak u integraciji Crne Gore; pozdravlja činjenicu da je Crna Gora ostvarila postojan napredak u pregovorima o pristupanju, napominjući da je dosad otvoreno 26 pregovaračkih poglavlja, a dva su privremeno zatvorena; poziva Vijeće da ubrza pregovore s Crnom Gorom; potiče otvaranje i zatvaranje dodatnih poglavlja u pregovorima o pristupanju 2017. godine; pohvaljuje crnogorsku vladu za donošenje Programa pristupanja Crne Gore EU-u za razdoblje 2017. – 2018.; potiče Crnu Goru da ubrza tempo reformi, poveća svoje napore u pogledu ispunjavanja svih referentnih mjerila i da se i dalje usredotoči na bitne dijelove pristupnog procesa; podsjeća da je ključno ostvariti konkretne rezultate te snažnu i održivu provedbu, posebice u području vladavine prava, pravde i borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala;

2.  pohvaljuje nadležna tijela koja su 16. listopada 2016. održala parlamentarne izbore koji su protekli mirno i u kojima su temeljne slobode bile općenito poštovane; potiče dodatno usklađivanje s međunarodnim standardima; pozdravlja činjenicu da je odaziv bio najveći od 2002. godine; pozdravlja revidirani pravni okvir na temelju kojeg su održani izbori, ali napominje da i dalje postoje određeni administrativni nedostaci, pa i u sklopu Državnog izbornog povjerenstva, kao i zabrinutosti oko točnosti registra birača i politizacije;

3.  izražava žaljenje zbog postojanja potrebe za privremenim zatvaranjem platformi za internetsku komunikaciju na dan izbora te zbog hakiranja internetske stranice Centra za demokratsku tranziciju (CDT) nekoliko dana prije izbora, što je također omelo rad organizacija civilnog društva u pogledu praćenja izbora; poziva nadležna tijela da u skladu s preporukama OESS-a/ODIHR-a na brz i transparentan način uklone nedostatke i istraže navodne postupovne nepravilnosti, uključujući navodne zlouporabe državnih sredstava i položaja, te sve druge prijavljene nedostatke; očekuje da se održi neovisnost DIP-a; smatra da je potrebno poboljšanje izbornog postupka kako bi se izgradilo potpuno povjerenje u njega; sa žaljenjem primjećuje da oporba nije priznala rezultate izbora; svjestan je pokušaja vanjskih aktera da diskreditiraju izborni postupak i poteškoća koje je to prouzročilo; očekuje od nove vlade da zadrži političku predanost procesu reforme i poziva sve političke stranke da se ponovno angažiraju u konstruktivnom dijalogu;

4.  napominje da se vlada izbornog povjerenja oformila u razdoblju koje je prethodilo izborima; pozdravlja činjenicu da je taj proces ostvaren pod vodstvom Crne Gore i na međustranačkoj osnovi;

5.  napominje sa zabrinutošću navodne pokušaje Rusije da utječe na zbivanja u Crnoj Gori, jer bi takvo ponašanje u regiji moglo podrazumijevati daljnju destabilizaciju zemalja zapadnog Balkana; zabrinut je zbog ozbiljnih incidenata, uključujući navodni državni udar, koji su se dogodili 16. listopada 2016. te poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisiju da pomno prate tekuće istrage nadležnih tijela; pohvaljuje spremnost Srbije za suradnju u tim istragama; smatra bitnim da relevantne službe država članica razmjenjuju informacije koje se odnose na te incidente među sobom, ali i s potpredsjednicom Komisije / Visokom predstavnicom i Komisijom;

6.  i dalje je duboko zabrinut zbog polariziranog ozračja u toj zemlji i oporbenog bojkota parlamentarnih aktivnosti; poziva oporbu da iskoristi ponudu crnogorskog premijera za sudjelovanje u vladi u zamjenu za završetak bojkota; ponovno ističe potrebu da sve političke snage ponovno započnu konstruktivni dijalog i suradnju u okviru crnogorskog parlamenta; poziva na daljnje jačanje parlamentarnog nadzora nad pristupnim procesom te kapaciteta za proračunski nadzor; pohvaljuje parlament zbog toga što i dalje pokazuje visoku razinu transparentnosti; izražava zabrinutost zbog nerazmjerne upotrebe policijske sile tijekom prosvjedâ protiv vlade; opetovano ustraje na potrebi za primjerenim praćenjem afere „snimak”; poziva na poboljšanje parlamentarnog nadzora provedbe mjera za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije;

7.  poziva vladu da poboljša pristup javnim informacijama, posebice u vezi s velikim infrastrukturnim projektima, kao što su izgradnja autocesta, privatizacija, javna nabava i sudski postupci;

8.  pozdravlja novu strategiju reforme javne uprave za razdoblje 2016. – 2020., program reforme upravljanja javnim financijama, stupanje na snagu novog zakona o plaćama i pojednostavnjenje administrativnih postupaka; poziva na donošenje mjera za dodjelu odgovarajućih proračunskih sredstava za provedbu strategije reforme javne uprave, kao i na ustrajnu političku volju za racionalizacijom javne uprave, također u svjetlu priprema koje prethode pristupanju; napominje da je ostvaren ograničen napredak u jačanju administrativnih kapaciteta; potiče potpunu depolitizaciju javne uprave; smatra da je od ključne važnosti pridržavati se načela zaslužnosti, odgovornosti i transparentnosti, pravodobne procjene učinka propisa te zaštititi pravo građana na dobru i nekorumpiranu upravu te njihovo pravo na informacije;

9.  primjećuje napredak u reformi pravosuđa, uključujući poboljšanje institucionalnih kapaciteta; i dalje je zabrinut zbog neprimjerenog utjecanja na neovisnost pravosuđa, osobito u pogledu imenovanja sudaca; ističe da se odgovornost pravosuđa treba ojačati uz pomoć praćenja rezultata provedbe kodeksa ponašanja te novih disciplinarnih sustava za suce i tužitelje; naglašava da treba smanjiti troškove pravosudne mreže i dodatno poboljšati kapacitete za praćenje broja zaostalih predmeta na sudovima i za daljnje smanjenje broja neriješenih predmeta; poziva na ostvarenje učinkovitije institucionalne i pojedinačne odgovornosti kada je riječ o obradi optužnica za korupciju, pranje novca i organizirani kriminal; naglašava potrebu za učinkovitim provođenjem sudskih odluka u pogledu pristupa informacijama te borbom protiv prevladavajuće prakse proglašavanja dokumenata povjerljivima kako bi im se ograničio pristup; ističe važnost podizanja razine javne osviještenosti u pogledu postojećih mehanizama pritužbi;

10.  iako primjećuje određeni napredak u praćenju ratnih zločina, poziva nadležna tijela na učinkovitu istragu, progon, suđenje i kažnjavanje ratnih zločina, kao i borbu protiv prakse njihova nekažnjavanja u skladu s međunarodnim normama, posebno u pogledu odgovornih dužnosnika na vrhu zapovjednog lanca; pozdravlja donošenje strategije kaznenih postupaka u cilju otvaranja novih slučajeva i bilježenja konkretnih rezultata; ističe da je žrtvama ratnih zločina potrebno zajamčiti neometan pristup pravdi i odštetama te u potpunosti zaštititi svjedoke tijekom postupaka povezanih s ratnim zločinima;

11.  sa zabrinutošću napominje da korupcija i dalje prevladava u mnogim područjima, no pozdravlja daljnje jačanje okvira za borbu protiv korupcije, među ostalim, tako da se Agencija za borbu protiv korupcije učini u potpunosti funkcionalnom i da se imenuju posebni tužitelji za borbu protiv korupcije, kao i rješavanjem potreba za specijaliziranim dugoročnim osposobljavanjem; smatra da je ključno osigurati njihovu neovisnost u istragama; naglašava važnost politički nepristranih, profesionalnih i transparentnih aktivnosti Agencije za borbu protiv korupcije, posebice u pogledu slučajeva korupcije na visokoj razini i financiranja političkih stranaka; opetovano naglašava da treba uspostaviti evidenciju uspješno završenih istraga i presuda, posebno u slučajevima korupcije na visokoj razini, te mjera poduzetih radi sprečavanja korupcije, uključujući učinkovitijom primjenom pravnih sankcija; poziva novu vladu da borbu protiv korupcije učini jednim od prioriteta tako da joj dodijeli dostatne ljudske i financijske resurse;

12.  poziva na učinkovitu provedbu sektorskih akcijskih planova za područja koja su posebno osjetljiva na korupciju, kao što su javna nabava, privatizacija, urbano planiranje, obrazovanje, zdravstvena skrb, lokalna vlast i policija; poziva na učinkovitu istragu potencijalnih slučajeva djelovanja zviždača i njihovu odgovarajuću zaštitu; poziva na uvođenje kaznenog djela nezakonitog obogaćivanja u crnogorski kazneni zakon; poziva na učinkovitu provedbu sporazuma o suradnji između Eurojusta i Crne Gore kako bi se poboljšala pravosudna suradnja u borbi protiv ozbiljnog kriminala; poziva na donošenje mjera za poboljšanje zaštite zviždača;

13.  prima na znanje donošenje akcijskog plana za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, kao i potpisivanje Dodatnog protokola uz Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju terorizma; ističe da je potrebno i dalje uspješno procesuirati slučajeve organiziranog kriminala, posebno kada je riječ o trgovini ljudima i drogom te pranju novca, pobrinuti se za tješnju suradnju među agencijama te dodatno ojačati regionalnu i međunarodnu suradnju u borbi protiv organiziranog kriminala; ističe da je potrebno da u uobičajenim istragama pomažu stručnjaci za forenzičko računovodstvo;

14.  pozdravlja poboljšanje pravnog okvira za borbu protiv trgovine ljudima; međutim ističe da je potrebno poboljšanje u pogledu identifikacije žrtava trgovine ljudima i njihova pristupa pomoći, naknadama i mjerama zaštite;

15.  pozdravlja novu strategiju za borbu protiv nasilnog ekstremizma za razdoblje 2016. – 2018., koja dopunjuje nacionalnu strategiju za sprečavanje i suzbijanje terorizma, pranja novca i financiranja terorizma; prima na znanje osnivanje nove obavještajne jedinice zadužene za identificiranje i praćenje potencijalnih članova nasilnih ekstremističkih skupina; smatra da je od ključne važnosti prepoznati te osobe u ranim fazama radikalizacije kako bi se spriječilo da ih nasilne ekstremističke skupine privuku u svoje redove te ih uspješno reintegrirati u društvo; smatra da je važno da sve mjere u tom području budu usmjerene na jamčenje poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda u skladu s međunarodnim obvezama; ističe važnost podizanja institucionalne svijesti u pogledu praćenja mogućih terorističkih prijetnji;

16.  iako uzima u obzir sudjelovanje organizacija civilnog društva u pripremama za pristupanje, poziva nadležna tijela da organizacijama civilnog društva još više poboljšaju pristup informacijama u vezi s EU-om te da se pobrinu da se savjetovanja s organizacijama civilnog društva održavaju, ako je to moguće, na svrsishodan način; poziva nadležna tijela da razviju uključiv pristup kojim se pruža bolja potpora kako bi se olakšale osnovne aktivnosti organizacija civilnog društva i potaknulo njihovo aktivno sudjelovanje u pregledu cijelog izbornog procesa; snažno potiče nadležna tijela da na održiviji, transparentniji i učinkovitiji način razviju sustav javnog financiranja za organizacije civilnog društva na nacionalnoj i lokalnoj razini; poziva relevantna tijela da stvore uvjete pogodne za dobrovoljan rad i viši stupanj građanskog angažmana; duboko je zabrinut zbog kontinuiranih kampanja ocrnjivanja određenih aktivista organizacija civilnog društva i pokušaja njihova zastrašivanja; poziva nadležna tijela da istraže i razjasne uzrok tih pokušaja te da nastave ulagati više truda kako bi se zaštitili aktivisti organizacija civilnog društva;

17.  primjećuje određen napredak u poboljšanju položaja manjina, uključujući dovršavanjem nekoliko zakonodavnih reformi radi dodatnog usklađivanja s europskim i međunarodnim standardima u pogledu ljudskih prava; pozdravlja donošenje strategije i akcijskog plana za razdoblje 2016. – 2020. za socijalno uključivanje zajednica Roma i Egipćana; poziva da se tom akcijskom planu dodijele adekvatna sredstva kako bi se mogao provesti na odgovarajući način; izražava zabrinutost zbog dvostruke diskriminacije s kojom se suočavaju Romkinje te u pogledu pristupa Roma, egipatske manjine i Aškalija zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, stanovanju i zapošljavanju; potiče nadležna tijela da nastave ulagati više truda u zaštitu prava pripadnika zajednice LGBTI; poziva nadležna tijela da poduzmu dodatne napore za podizanje razine osviještenosti protiv diskriminacije u općoj javnosti; i dalje je zabrinut zbog toga što osobama s invaliditetom i dalje nije omogućen pristup većini javnih zgrada, uključujući bolnice i sveučilišta, te da je broj zaposlenih osoba s invaliditetom i dalje vrlo ograničen; poziva na daljnje mjere zaštite kako bi se zaštitio multietnički identitet područja Boke Kotorske;

18.  poziva na dodatno jačanje institucija za ljudska prava, uključujući pučkog pravobranitelja i ministarstvo za ljudska prava i manjine, te smatra da bi se njihovo znanje o međunarodnom i europskom pravu i standardima o ljudskim pravima trebalo povećati; izražava zabrinutost zbog nedostatka jedinstvenog pristupa i blagih kazni za kršenje ljudskih prava;

19.  i dalje je zabrinut zbog stalno prisutnog rodno uvjetovanog spolnog nasilja i nasilja u obitelji, izostanka kaznenog progona i odgovarajućih osuda počinitelja u skladu s međunarodnim normama te neučinkovitog pružanja potpore i zaštite žrtvama; poziva na donošenje mjera kojima će se uspostaviti odgovarajuće službe za zaštitu, unaprijediti relevantna međuinstitucijska koordinacija, učinkovito iskoristiti nova jedinstvena baza podataka o slučajevima obiteljskog nasilja te provesti strategija o suzbijanju nasilja u obitelji za razdoblje 2016. – 2020.; naglašava važnost obrazovanja i osposobljavanja zaposlenika u državnim institucijama za rad sa žrtvama; poziva nadležna tijela da zajamče ispravnu zaštitu, dugoročan smještaj, financijsku potporu i obrazovne programe za žrtve prisilnih brakova, kao i učinkovit kazneni progon i kažnjavanje počinitelja; ističe važnost poticanja zastupljenosti žena u politici, uključujući na ključnim položajima za donošenje odluka, kao i njihova pristupa tržištu rada i bolje zastupljenosti na njemu; poziva na razvoj javne politike koja pomaže u uspostavljanju ravnoteže između posla i obitelji; prima na znanje kontinuiranu provedbu akcijskog plana za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2013. – 2017.; potiče nadležna tijela da osiguraju dovoljno sredstava za njegovu provedbu; napominje da postoje izazovi u koordinacijskim politikama koje se odnose na djecu te da je nasilje nad djecom i dalje problem;

20.  poziva crnogorska nadležna tijela da poduzmu odgovarajuće mjere za sprečavanje nasilja nad djecom, trgovine ljudima i prisilnih dječjih brakova koje i dalje prijavljuju nevladine organizacije;

21.  naglašava potrebu da se stalno i ozbiljno radi na usklađivanju crnogorskog pravnog sustava s međunarodnim pravnim standardima za ljudska prava i slobode osoba s invaliditetom, kako bi se zajamčilo da se poštuju načela vladavine prava, ustavnosti i zakonitosti;

22.  i dalje je zabrinut zbog stanja sa slobodom izražavanja i slobodom medija u Crnoj Gori te zbog nedostatka učinkovitih istraga vlade u pogledu napada na novinare; apelira na nadležna tijela da riješe slučajeve nasilja nad novinarima, njihova zastrašivanja i prijetnji koje su im upućene, a koji dugo čekaju na rješavanje, da poduzmu mjere za zaštitu medijskih djelatnika i da stvore sigurno okruženje za slobodno i istraživačko novinarstvo; izražava zabrinutost zbog napada koje provode policijske snage i zbog nedavnih slučajeva pritiska i zastrašivanja novinara, uključujući kampanje ocrnjivanja, fizičke napade i prijetnje, kao i slučajeve uplitanja u medije tijekom prosvjeda protiv vlade, uključujući neosnovana uhićenja i zapljenu opreme; izražava zabrinutost zbog stalnog nedostatka ispravne istrage tih napada i rješavanja tih slučajeva; napominje da je broj slučajeva klevete i dalje visok; ustraje na transparentnom državnom oglašavanju u privatnim medijima, na izmjeni crnogorskog kaznenog zakona i uvođenju novih kaznenih djela u cilju sprečavanja i kažnjavanja napada na novinare koji izvršavaju svoju profesionalnu dužnost; uviđa pravne mjere koje su poduzete kako bi se osigurala veća financijska neovisnost i održivost javne radiotelevizije RTCG te poziva na daljnje korake radi jamčenja njezine neovisnosti, uključujući i uredničku neovisnost; ističe potrebu za podupiranjem i jačanjem postojećih mehanizama za samoregulaciju; ističe da se revidirani etički kodeks za novinare treba učinkovito i ujednačeno primjenjivati diljem medijske zajednice; poziva promatrače delegacije EU-a i veleposlanstava država članica EU-a da po potrebi češće prisustvuju na suđenjima novinarima i medijskim stručnjacima;

23.  napominje da je DIP tijekom izbora 2016. godine ograničio medijski pristup; poziva na provedbu preporuka u pogledu medija iz završnog izvješća izborne promatračke misije OESS-a/ODIHR-a o parlamentarnim izborima 2016. godine;

24.  iako uviđa da gospodarstvo napreduje, apelira na novu vladu da poduzme mjere za osiguranje fiskalne održivosti, poveća socijalna prava i zaštitu potrošača, pokrene daljnje strukturne reforme radi poboljšanja poslovne i ulagačke klime kojima će se stvoriti radna mjesta i izgraditi raznolikije gospodarstvo, uključujući mjere usmjerene na smanjenje neformalnog sektora, te da insistira na učinkovitoj borbi protiv utaje poreza; pozdravlja otvaranje poglavlja 19. te je duboko uvjeren da je to najbolji poticaj vladi da ubrza svoj rad u pogledu socijalne uključenosti te smanjenja siromaštva i neformalnog sektora; poziva na racionalizaciju javne potrošnje, kao i na veće napore za jačanje vladavine prava i provedbu ugovora; ističe potrebu za rješavanjem velikih vanjskih neravnoteža te ponovnom procjenom projekata ulaganja u javnu infrastrukturu kojima se dovodi u pitanje fiskalna održivost; poziva na daljnje financijske i nefinancijske mjere pružanja potpore malim i srednjim poduzećima te daljnjih ulaganja u inovacije i održive projekte u cilju stimuliranja gospodarstva; poziva na unaprjeđenje socijalnog dijaloga;

25.  napominje da, iako je postignut napredak u pogledu razvoja prometne infrastrukture, uključujući preko Transportnog opservatorija jugoistočne Europe, nedostatak prekograničnih prometnica ometa trgovinu i turizam; pozdravlja napore koji su do sada poduzeti u cilju liberalizacije željezničkog sektora u Crnoj Gori; ističe potrebu za koordinacijom sa susjednim zemljama u pitanjima povezanosti te da im se omogući da postanu dio postupka planiranja u pogledu infrastrukturnih projekata;

26.  ističe važnost jačanja sektora malih i srednjih poduzeća te pružanja potpore s pomoću boljeg zakonodavstva, financiranja i provedbe industrijske politike, kao i smanjenja neslužbenoga gospodarstva te ubrzanja elektroničke registracije trgovačkih društava diljem zemlje;

27.  napominje da siva ekonomija u Crnoj Gori i dalje predstavlja veliki udio ukupnog BDP-a; podsjeća da veliko neslužbeno gospodarstvo uzrokuje znatan zastoj poduzetništva i gospodarskog rasta te potiče Crnu Goru da poduzme korake za smanjenje veličine sive ekonomije;

28.  sa zabrinutošću napominje da određeni učinci izgradnje kapaciteta financirani iz pretpristupnog instrumenta nisu u cijelosti iskorišteni ili ih nadležna tijela nisu pratila; ističe da za postizanje pozitivnih rezultata nadležna tijela trebaju zajamčiti odgovarajuću dostupnost osoblja, donijeti potrebno zakonodavstvo kako bi se omogućila uporaba rezultata i dodijeliti potrebnu neovisnost novoosnovanim institucijama;

29.  prima na znanje umjereni pad nezaposlenosti; pozdravlja nove nacionalne strategije za razdoblje 2016. – 2020. u području zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa te popratni akcijski plan za 2016.; i dalje izražava zabrinutost zbog visoke stope nezaposlenosti mladih i slabe mobilnosti radne snage; poziva na proaktivne mjere za tržište rada radi povećanja kvalitetnog zapošljavanja te pružanja potpore ženama, ugroženom stanovništvu, osobama s invaliditetom i mladima preko obrazovanja, profesionalnog usmjeravanja, osposobljavanja, zapošljavanja i prava radnika; ponovno ističe važnost aktivnog sudjelovanja u regionalnim inicijativama za mlade, kao što je Regionalni ured za suradnju mladih na zapadnom Balkanu, uključujući iskorištavanjem postojećih programa osmišljenih za poticanje povezanosti u regiji i borbu protiv nezaposlenosti mladih;

30.  napominje da je javna potrošnja za obrazovanje i dalje na razini nižoj od prosjeka EU-a; naglašava potrebu da se uvedu potrebne mjere, posebice u pogledu rane skrbi o djeci i predškolskog obrazovanja, u kojem sudjeluje razočaravajuće mali broj djece i koji je daleko ispod cilja EU-a od 95 % djece do 2020. godine; smatra da je potrebno obratiti posebnu pozornost na nedostatak pristupa osoba s invaliditetom nekim javnim sveučilištima;

31.  pozdravlja donošenje novog zakona o okolišu, kao i nacionalne strategije za prenošenje i provedbu pravne stečevine EU-a u području okoliša i klimatskih promjena te pratećeg akcijskog plana za razdoblje 2016. – 2020.; naglašava potrebu za jačanjem napora pri njihovoj provedbi, posebno u području kvalitete vode, gospodarenja otpadom te zaštite prirode, kao i povezanih administrativnih kapaciteta na svim razinama; zabrinut je zbog znatnog kašnjenja u uspostavi zaštite nad ulcinjskom solanom koja bi mogla postati područje mreže Natura 2000; poziva na daljnje ulaganje napora radi očuvanja biološke raznolikosti solane i održivog razvoja priobalnog područja;

32.  poziva nadležna tijela da poduzmu potrebne mjere zaštite i očuvanja u pogledu Skadarskog jezera kako bi se zadržala njegova ekološka obilježja, uključujući njegov ekološki integritet; poziva vladu da zajamči da pretvorba nacionalnih parkova u dioničko društvo u vlasništvu države neće imati negativne učinke na njihovu zaštitu; prepoznaje u tom smislu zabrinutost izraženu u okviru konvencija iz Ramsara i Berna u vezi s prostornim planom za posebne namjene za Nacionalni park Skadarsko jezero, uključujući projekt Porto Skadar Lake; izražava zabrinutost zbog znatnih kašnjenja u uspostavi zaštite zaštićenih područja koja su utvrđena kao potencijalna područja mreže Natura 2000, kao što je Nacionalni park Skadarsko jezero; podsjeća da je potrebno provesti pouzdanu i stratešku procjenu utjecaja na okoliš u skladu s pravnom stečevinom EU-a i međunarodnim normama;

33.  ističe potrebu za provedbom međunarodnih obveza u području ublažavanja klimatskih promjena; duboko je zabrinut zbog vladinog plana za razvoj elektrane na ugljen Pljevlja II koji nije u skladu s obvezama iz Pariškog sporazuma;

34.  priznaje dobar napredak postignut u području energetike, uključujući u području međusobne povezanosti s partnerskim zemljama; poziva Crnu Goru da uvede zakonodavstvo kojim se provodi Treći energetski paket, posebno Direktivu o obnovljivoj energiji; i dalje izražava zabrinutost zbog neodrživog hidroenergetskog razvoja i činjenice da se izgradnja mnogih tih elektrana planira bez pouzdane procjene utjecaja na okoliš, posebno u pogledu zaštite bioraznolikosti i njihova utjecaja na zaštićena područja kako to zahtijeva zakonodavstvo EU-a; poziva nadležna tijela da pozorno nadziru odobalno istraživanje nafte i plina te da provedu sve zaštitne mjere u skladu s donesenim zakonodavstvom, propisima i pravnom stečevinom EU-a;

35.  poziva crnogorska nadležna tijela da u svjetlu priprema za sastanak na vrhu o zapadnom Balkanu u Italiji 2017. ulože više truda u provedbu pravnih i regulatornih mjera u području prometnog i energetskog sektora (neobvezujuće mjere) kako bi se ispunio program povezanosti Europske unije;

36.  pozdravlja proaktivno sudjelovanje i stalnu konstruktivnu ulogu Crne Gore u dobrosusjedskoj, regionalnoj i međunarodnoj suradnji; potiče na daljnju suradnju u tom pogledu; izražava iznimno zadovoljstvo što je Crna Gora nastavila raditi na potpunom usklađivanju svoje vanjske politike sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a, uključujući Odluku Vijeća (ZVSP) 2016/1671 kojom se obnavljaju restriktivne mjere EU-a prema Rusiji; pozdravlja sudjelovanje Crne Gore u misijama EU-a u okviru ZSOP-a; potiče je da što prije u pristupnom procesu na konstruktivan način i u duhu dobrosusjedskih odnosa nastavi rješavati preostala bilateralna pitanja sa svojim susjedima, uključujući neriješene granične sporove sa Srbijom i Hrvatskom; ponavlja poziv vlastima da doprinesu rješenju sukcesijskih pitanja vezanih uz nasljeđe bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ); pozdravlja sporazum o utvrđivanju granica s Bosnom i Hercegovinom i ratifikaciju sporazuma o utvrđivanju granica s Kosovom; ističe potrebu za nastavkom pregovora u vezi s prilagodbom sporazuma o prelasku granica i graničnom prometu; pohvaljuje suradnju sa susjednim zemljama u okviru procesa Sarajevske deklaracije; potiče Crnu Goru da se uskladi sa zajedničkim stajalištem EU-a o integritetu Rimskog statuta i s povezanim vodećim načelima EU-a o bilateralnim sporazumima o imunitetu;

37.  napominje da je Crna Gora, iako nije na zapadnobalkanskoj ruti, i dalje tranzitna zemlja za izbjeglice i migrante, od kojih većina dolazi iz Sirije; poziva crnogorska nadležna tijela da zajamče da se s migrantima i izbjeglicama koji traže azil u Crnoj Gori ili prelaze preko teritorija Crne Gore postupa u skladu s međunarodnim pravom i pravom EU-a, što uključuje i Konvenciju o izbjeglicama iz 1951. i Povelju EU-a o temeljnim pravima; pozdravlja usvajanje Schengenskog akcijskog plana i strategije za integrirano upravljanje migracijama za razdoblje 2017. – 2020.;

38.  poziva Komisiju da nastavi rad na pitanjima u pogledu migracija sa svim zemljama zapadnog Balkana kako bi se osiguralo poštovanje europskih i međunarodnih pravila i standarda; pozdravlja dosadašnji rad u tom pogledu;

39.  pozdravlja aktivno sudjelovanje Crne Gore na sastanku na vrhu u Parizu 2016. o zapadnom Balkanu, točnije o programu povezanosti; poziva nadležna tijela da provedu novosklopljeni sporazum o prelasku granica s Albanijom te da provedu uredbu o transeuropskoj mreži u pogledu licenciranja i dopuštanja otvorenog pristupa željezničkom tržištu; napominje da, iako je za željezničko tržište u Crnoj Gori raspisan natječaj od 2014., do danas nijedan privatni operater nije pokazao interes za ulazak na tržište; poziva novu vladu da omogući otvoreno željezničko tržište, s transparentnim pristojbama za pristup prugama i dodjelom kapaciteta koji su u cijelosti usklađeni s pravnom stečevinom;

40.  pozdravlja činjenicu, dajući priznanje nastojanjima Crne Gore u cilju provedbe reformi, da je Protokol o pristupanju Crne Gore NATO-u potpisan u svibnju 2016. te da ga trenutačno ratificiraju članice NATO-a, jer je NATO važan čimbenik stabilnosti i mira na zapadnom Balkanu; potiče članice NATO-a koje su ujedno članice EU-a da daju prednost postupku ratifikacije te da uvide da je članstvo Crne Gore u NATO-u važan simbolički i strateški dio euroatlantskog procesa integracije te zemlje; podsjeća da su pregovori o pristupanju EU-u neovisni o procesu pristupanju NATO-u;

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Crne Gore.

(1) SL L 108, 29.4.2010., str.1.


E-demokracija u EU-u: potencijal i izazovi
PDF 356kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. ožujka 2017. o e-demokraciji u Europskoj uniji: potencijal i izazovi (2016/2008(INI))
P8_TA(2017)0095A8-0041/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća Europe CM/Rec(2009)1 o elektroničkoj demokraciji (e-demokraciji), koju je Odbor ministara usvojio 18. veljače 2009. kao prvi međunarodni pravni instrument kojim su utvrđeni standardi u području e-demokracije,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegove članke 2., 3., 6., 9., 10. i 11. te Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 8. – 20. i članak 24.,

–   uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, Europsku konvenciju o ljudskim pravima i Europsku socijalnu povelju,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o europskoj građanskoj inicijativi(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Akcijski plan EU-a za e-upravu 2016. – 2020.: Ubrzavanje digitalne transformacije uprave” (COM(2016)0179),

–   uzimajući u obzir indeks razvoja e-uprave (EGDI) Ujedinjenih naroda za 2014.,

–  uzimajući u obzir tri studije, naslovljene „Potencijal i izazovi e-sudjelovanja u Europskoj uniji”, „Potencijal i izazovi e-glasovanja u Europskoj uniji” i „Pravni i politički kontekst uspostave europske osobne isprave”, koje je 2016. objavio njegov Resorni odjel C,

–   uzimajući u obzir dvije studije Odjela za ocjenjivanje znanstvenih i tehnoloških mogućnosti (STOA) naslovljene „E-javnost, e-sudjelovanje i e-glasovanje u Europi – izgledi i izazovi: završno izvješće” iz studenoga 2011. i „Tehnološki odabiri i sustavi za jačanje participativne i izravne demokracije” koja će biti objavljena 2017. godine,

–   uzimajući u obzir rad na elektroničkoj demokraciji Konferencije regionalnih zakonodavnih skupština Europe (CALRE) u okviru sustava suradnje UN-a IT4all,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o ljudskim pravima i tehnologiji: utjecaj protuprovalnih i nadzornih sustava na ljudska prava u trećim zemljama(2),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0041/2017),

A.  budući da nedavne krize i zastoji u financijskom, gospodarskom, političkom i socijalnom području teško pogađaju pojedine države članice i Uniju u cjelini u vremenu kad su sve one suočene s globalnim izazovima kao što su klimatske promjene, migracije i sigurnost; budući da odnos građana s politikom postaje sve napetiji jer odbijaju sudjelovati u političkim procesima donošenja odluka te postoji sve veća opasnost od nezadovoljstva javnosti politikom; budući da su, uz transparentnost i obaviještenost, angažman i sudjelovanje građana i civilnog društva u demokratskom životu ključni za funkcioniranje demokracije i za legitimitet i odgovornost svake razine strukture višerazinskog upravljanja EU-a; budući da postoji jasna potreba za poboljšanjem demokratske povezanosti građana i političkih institucija;

B.  budući da se tijekom posljednjih desetljeća naše društvo iznimno brzo mijenjalo i građani osjećaju potrebu da svoja mišljenja o problemima koji određuju budućnost našeg društva izražavaju češće i izravnije te budući da bi stoga bilo razumno da političke institucije i institucije za kreiranje politike ulože sredstva u demokratske inovacije;

C.  budući da je odaziv glasača na europskim izborima u stalnom padu od 1979. godine, a na izborima 2014. pao je na 42,54 %;

D.  budući da je važno ponovno steći povjerenje građana u europski projekt; budući da se instrumentima za e-demokraciju može doprinijeti poticanju aktivnijega građanstva unapređenjem sudjelovanja, transparentnosti i odgovornosti u donošenju odluka, podupiranjem mehanizama demokratskog nadzora i znanja o EU-u kako bi se glas građana u političkom životu jače čuo;

E.  budući da bi se demokracija trebala razvijati i prilagođivati promjenama i mogućnostima povezanima s novim tehnologijama i alatima informacijske i komunikacijske tehnologije koji se moraju smatrati općim dobrom koje bi, pod uvjetom da je propisno primijenjeno i popraćeno odgovarajućom razinom obaviještenosti, moglo doprinijeti stvaranju demokracije s većom transparentnošću i participativnošću; budući da bi zbog toga svaki građanin trebao imati mogućnost osposobljavanja za uporabu novih tehnologija;

F.   budući da je napredak kibernetičke sigurnosti i zaštite podataka glavni čimbenik za intenzivniju primjenu novih tehnologija u institucionalnom i političkom životu te za poticanje građana da kroz te tehnologije sudjeluju u postupcima odlučivanja;

G.  budući da bi val novih alata za digitalnu komunikaciju te otvorenih platformi i platformi za dijeljenje mogao pružiti nadahnuće i nova rješenja kojima bi se potaknulo političko sudjelovanje i angažman građana i pritom smanjilo nezadovoljstvo političkim institucijama te pružila pomoć u povećanju razine njihova povjerenja, transparentnosti i odgovornosti u pogledu demokratskog sustava;

H.  budući da je u svojem posljednjem obraćanju o stanju Unije predsjednik Juncker predstavio paket mjera za povećanje uporabe elektroničkih komunikacija, među kojima su WiFi4EU i razvoj mreže 5G u Europi;

I.  budući da otvoreni podaci javnih uprava mogu potaknuti gospodarski rast, povećati djelotvornost javnog sektora i poboljšati transparentnost i odgovornost europskih i nacionalnih institucija;

J.  budući da je pristup neutralnoj mreži pod istim uvjetima preduvjet za jamčenje djelotvornosti temeljnih ljudskih prava;

K.  budući da bi e-demokracija mogla pogodovati razvoju dopunskih oblika angažmana koji bi mogao doprinijeti umanjivanju porasta nezadovoljstva javnosti tradicionalnom politikom; budući da bi k tomu mogla pomoći promicanju komunikacije, dijaloga i osviještenosti o našoj Uniji, njezinim stajalištima i politikama te interesu za njih, dajući stoga prednost lokalnoj podršci europskom projektu i smanjujući takozvani europski „demokratski deficit”;

L.  budući da su novi oblici sudjelovanja u virtualnom javnom prostoru neodvojivi od poštovanja prava i obveza povezanih sa sudjelovanjem u javnom prostoru, što obuhvaća, između ostalog, postupovna prava u slučaju klevete;

M.  budući da je, kako bi se zajamčila uloga interneta kao valjana i djelotvorna demokratskog alata, nužno iskorijeniti digitalni jaz i omogućiti građanima usvajanje odgovarajuće medijske pismenosti i digitalnih vještina;

N.  budući da su sustavi informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) u samom središtu suvremenih upravnih postupaka, no još je uvijek potrebno uložiti napore u poboljšanje pružanja usluga e-uprave;

O.  budući da bi se e-glasovanjem moglo pomoći osobama koje žive ili rade u državi članici čiji nisu državljani ili u trećoj zemlji da iskoriste svoja prava glasovanja; budući da u trenutku davanja i bilježenja glasa u elektroničkom glasovanju moraju biti zajamčene sigurnost i tajnost, posebno u pogledu mogućnosti kibernetičkih napada;

Potencijal i izazovi

1.  ističe moguće prednosti e-demokracije, koja se definira kao potpora i unapređenje tradicionalne demokracije informacijskim i komunikacijskim tehnologijama (IKT), a koja može dopuniti i ojačati demokratske procese elementima osnaživanja građana preko raznih aktivnosti na internetu koje, među ostalim, obuhvaćaju e-upravu, e-upravljanje, e-sudjelovanje i e-glasovanje; pozdravlja činjenicu da zahvaljujući novim informacijskim i komunikacijskim alatima sve više građana može sudjelovati u demokratskim procesima;

2.  ističe da se u preporuci Vijeća Europe CM/Rec(2009)1 poziva države članice da zajamče da se e-demokracijom „promiče, jamči i povećava transparentnost, odgovornost, spremnost na djelovanje, angažman, spremnost na raspravu, uključivost, dostupnost, sudjelovanje, supsidijarnost i socijalna kohezija”; podsjeća da se u toj preporuci države članice poziva na izradu mjera za osnaživanje ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;

3.  naglašava da je svrha e-demokracije promicanje demokratske kulture koja obogaćuje i ojačava demokratske prakse pružanjem dodatnih sredstava za povećanje transparentnosti i sudjelovanja građana, a ne uspostavljanje alternativnoga demokratskog sustava na štetu predstavničke demokracije; ističe da e-demokracija sama po sebi ne jamči političko sudjelovanje i da je usporedno s e-demokracijom potrebno razmotriti nedigitalno okruženje kako bi se nastavilo političko sudjelovanje građana;

4.  ističe važnost e-glasovanja i glasovanja na daljinu preko interneta kao sustava sposobnih za povećanje sudjelovanja građana i pogodovanje demokratskom sudjelovanju, posebno u područjima koja su geografski i socijalno više marginalizirana, koji nude brojne potencijalne prednosti, osobito za mlade, osobe sa smanjenom mobilnošću, starije osobe i osobe koje stalno ili privremeno žive ili rade u državi članici koje nisu državljani ili u trećoj zemlji, pod uvjetom da su pritom zajamčeni najstroži standardi zaštite podataka; podsjeća da države članice prilikom uspostave glasovanja na daljinu preko interneta moraju zajamčiti transparentnost i vjerodostojnost pri prebrojavanju glasova te poštovati načela jednakosti, tajnosti glasovanja i pristupa glasovanju i slobodnog biranja;

5.  naglašava da bi se svi procesi digitalne interakcije trebali temeljiti na načelu otvorenosti institucija, uz poštovanje kombinacije transparentnosti u stvarnom vremenu i sudjelovanja zasnovanog na informiranosti;

6.  ističe i potiče korištenje e-sudjelovanjem kao ključno obilježje e-demokracije, koje obuhvaća tri oblika interakcije između institucija EU-a i vlada s jedne strane i građana s druge strane, i to e-informiranje, e-savjetovanje i e-donošenje odluka; priznaje da mnogi slučajevi e-sudjelovanja na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini mogu poslužiti kao dobri primjeri korištenja IKT-om u participativnoj demokraciji; potiče države članice da nastave s razvojem tih praksi na nacionalnoj i lokalnoj razini;

7.  naglašava da informacijske i komunikacijske tehnologije doprinose stvaranju prostora za sudjelovanje i raspravljanje koji pak povećavaju kvalitetu i legitimitet naših demokratskih sustava;

8.   naglašava potrebu uključivanja mladih ljudi u političku raspravu i napominje da uporaba IKT-a u demokratskim postupcima može biti djelotvoran alat za tu svrhu;

9.  podsjeća na prvi europski primjer internetskoga glasovanja u Estoniji na njezinim pravno obvezujućim izborima 2005., no smatra da bi uspješno uvođenje mogućeg e-glasovanja u drugim državama članicama iziskivalo procjenu toga može li se zajamčiti stvarno sudjelovanje svih stanovnika te isto tako evaluaciju koristi i izazova, kao i posljedica, raznih ili vrlo različitih tehnoloških pristupa; naglašava da je postojanje sigurnih, brzih internetskih veza i sigurnih infrastruktura elektroničkog identiteta važan preduvjet za uspješno e-glasovanje; ističe potrebu za iskorištavanjem prednosti novih tehnologija u aktualnim procesima glasovanja na biračkim mjestima i smatra da bi se razmjenom najbolje prakse i istraživanja na svim političkim razinama mogao ostvariti znatan napredak;

10.   ističe izazov pružanja odgovora na nedoumice građana u vezi s uporabom internetskih alata demokracije; smatra da su rješavanje sigurnosnih pitanja i jamčenje privatnosti iznimno važni za izgradnju povjerenja građana u rastuću digitalnu političku arenu;

11.  naglašava da je za demokratske procese nužna opsežna debata na svakoj razini društva u EU-u, kao i nadzor i razmatranje koji dovode do poštenog, potpunog i razumnog odlučivanja; upozorava na rizik od narušavanja i manipulacije ishoda odlučivanja na internetskim alatima za raspravu; smatra da je najbolje jamstvo protiv toga rizika transparentnost dionika koji ulaze u interakciju i pružanje informacija o kampanjama koje se mogu, izravno ili neizravno, promicati na digitalnim platformama za sudjelovanje;

12.   napominje da su vjera građana u institucije i demokratski procesi temelj za funkcioniranje demokracije; stoga naglašava da uvođenje alata e-demokracije treba biti popraćeno odgovarajućim komunikacijskim strategijama i strategijama obrazovanja;

13.   naglašava važnost uključivanja e-sudjelovanja u politički sustav kako bi se doprinosi građana uklopili u postupke donošenja odluka i osiguralo praćenje; napominje da nedostatak spremnosti na djelovanje donositelja odluka dovodi do razočaranja i nepovjerenja;

14.   naglašava da uporaba alata IKT-a treba dopunjavati ostale kanale komunikacije s javnim institucijama kako bi se izbjegla svaka diskriminacija na temelju digitalnih vještina ili nedostatka sredstava i infrastruktura;

Prijedlozi za unapređenje demokratskog sustava sredstvima IKT-a

15.   smatra da se sudjelovanje u demokratskim postupcima ponajprije zasniva na učinkovitom i nediskriminirajućem pristupu informacijama i znanju;

16.   nadalje poziva EU i države članice da se suzdrže od donošenja nepotrebnih mjera usmjerenih na proizvoljno ograničavanje pristupa internetu i uživanja temeljnih ljudskih prava, kao što su nerazmjerne mjere cenzure ili kriminalizacija zakonitog izražavanja kritike i neslaganja;

17.  poziva države članice i EU da stave na raspolaganje obrazovna i tehnička pomagala za poticanje demokratskog osnaživanja građana i poboljšanje kompetencija u području IKT-a i omoguće digitalnu pismenost te jednak i siguran digitalni pristup svim građanima EU-a kako bi se premostio digitalni jaz (e-uključenost), od čega će krajnju korist imati demokracija; potiče države članice da usvajanje digitalnih vještina uvrste u školske kurikule i cjeloživotno učenje te da daju prednost programima digitalnog osposobljavanja starijih osoba; podupire umrežavanje sveučilišta i obrazovnih ustanova radi promicanja istraživanja i uvođenja novih alata za sudjelovanje; također poziva EU i države članice da promiču programe i politike usmjerene na razvoj kritičkog uvažavanja uporabe IKT-a utemeljenog na provjerenim informacijama;

18.   predlaže da se nastavi s ocjenjivanjem uporabe novih tehnologija radi poboljšanja demokracije u upravama u EU-u, uz uvođenje ciljeva koji bi bili pokazatelji za mjerenje kvalitete internetskih usluga;

19.  preporučuje da Europski parlament, kao jedina izravno izabrana institucija Europske unije, preuzme vodstvo u jačanju e-demokracije; smatra da u tu svrhu valja razviti inovativna tehnološka rješenja koja će građanima omogućiti da smisleno komuniciraju i dijele svoje nedoumice s predstavnicima koje su izabrali;

20.   poziva na pojednostavljenje jezika i postupaka institucija i organiziranje multimedijskih sadržaja kojima bi se objasnili glavni elementi postupaka odlučivanja, promicalo razumijevanje i sudjelovanje; naglašava da je potrebno proširiti taj pristup e-sudjelovanju s pomoću segmentiranih i proaktivnih alata koji omogućuju pristup svim dokumentima sadržanima u parlamentarnim spisima;

21.  snažno potiče države članice i EU da omoguće cjenovno pristupačnu i brzu digitalnu infrastrukturu, osobito u rubnim regijama te ruralnim i gospodarski slabije razvijenim područjima, te da zajamče jednakost građana, pridajući posebnu pozornost najugroženijim skupinama građana i učeći ih vještinama kojima se jamči sigurna uporaba tehnologije; preporučuje da knjižnice, škole i zgrade u kojima se pružaju javne usluge imaju na raspolaganju odgovarajuću brzu, suvremenu informatičku infrastrukturu jednako dostupnu svim građanima, posebno najugroženijim skupinama, kao što su osobe s invaliditetom; ističe potrebu da se odgovarajući financijski resursi i resursi za osposobljavanje namijene za ostvarenje tih ciljeva; preporučuje Komisiji da pruži resurse za projekte usmjerene na poboljšanje digitalne infrastrukture u području socijalnoga i solidarnoga gospodarstva;

22.  naglašava da su žene premalo zastupljene u donošenju političkih odluka na svim razinama pa tako i u sektorima informacijskih i komunikacijskih tehnologija; napominje da su žene, djevojke i djevojčice često suočene sa stereotipima u području digitalnih tehnologija; stoga poziva Komisiju i države članice da ulažu u ciljane programe koji potiču obrazovanje u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija i e-sudjelovanje žena, djevojaka i djevojčica, posebno pripadnica ugroženih i marginaliziranih skupina, koristeći formalno, informalno i neformalno učenje;

23.  napominje da je za jamčenje jednakog pristupa alatima e-demokracije važno osigurati višejezičan prijevod kako bi u zemljama koje imaju više od jednog službenog jezika i u kojima žive stanovnici različitog etničkog podrijetla svi građani mogli primati i čitati informacije;

24.  potiče države članice i EU da promiču, podupiru i primjenjuju mehanizme i instrumente kojima se omogućuje sudjelovanje građana i njihova interakcija s vladama i institucijama EU-a, kao što su platforme za skupno financiranje; ističe da bi IKT trebao olakšati pristup neovisnim informacijama, transparentnost, odgovornost i sudjelovanje u donošenju odluka; u tom smislu poziva na to da se svi alati Europske komisije za komunikaciju i odnose s građanima bolje prilagode izazovima e-demokracije, osobito portal Europe Direct; obvezuje se da će sve postojeće alate zakonodavnih popratnih mjera učiniti dostupnijima, razumljivijima, poučnijima i interaktivnijima te poziva Komisiju da učini isto na svojim internetskim stranicama;

25.  poziva države članice i EU da u vezi s funkcioniranjem demokracije razmotre sadržaje koji se nalaze na službenim stranicama njihovih institucija, kako bi se, s jedne strane, omogućila uporaba pedagoških alata s pomoću kojih bi mlađe osobe mogle posjećivati te stranice i bolje razumjeti njihov sadržaj, a s druge strane, kako bi ih se učinilo dostupnima za osobe s invaliditetom;

26.  potiče uprave da svoj angažman usuglase s načelom institucionalne otvorenosti, i to posredstvom promjena u svojem strateškom modelu i korporativnoj kulturi, proračunima i procesima organizacijske promjene koji se provode radi poboljšanja demokracije primjenom novih tehnologija;

27.  traži da se izradi internetska platforma kako bi se sistematiziralo savjetovanje s članovima javnosti koje prethodi donošenju odluka europskog zakonodavca, radi njihova boljeg povezivanja s javnim životom;

28.  smatra da razvoj tih novih alata mora biti popraćen kampanjama za upoznavanje s mogućnostima koje oni pružaju i za promicanje građanskih vrijednosti kao što su suodgovornost i sudjelovanje;

29.  podsjeća na važnost europske građanske inicijative kao sredstva za uključivanje europskih građana u politički život Unije i njihovo izravno sudjelovanje u njemu te stoga poziva Komisiju da preispita njezine mehanizme rada kako bi se ostvario njezin potpuni potencijal, pridržavajući se smjernica Europskog parlamenta navedenih u njegovoj Rezoluciji od 28. listopada 2015.; stoga skreće pozornost na važnost pojednostavljivanja i ubrzavanja administrativnih radnji u vezi s europskom građanskom inicijativom i šire upotrebe IKT-a, na primjer digitalnih platformi i drugih aplikacija usklađenih s mobilnim uređajima, kako bi se taj važan alat bolje prilagodio korisnicima i našao u fokusu javnosti; smatra da bi se upotrebom nove tehnologije osobito mogao poboljšati sustav prikupljanja potpisa preko interneta putem usluga elektroničke identifikacije i provjere identiteta (e-IDAS), čime bi se građanima omogućilo jednostavnije primanje i razmjena informacija u vezi s postojećim ili potencijalnim europskim građanskim inicijativama kako bi mogli aktivno sudjelovati u raspravama i/ili podupirati te inicijative;

30.  naglašava da bi nekoliko procesa koje vodi Komisija, kao što su javna savjetovanja preko interneta, aktivnosti e-sudjelovanja i ocjene učinka, moglo imati koristi od šire upotrebe novih tehnologija radi poticanja sudjelovanja javnosti i povećanja odgovornosti u tim procesima, transparentnosti institucija EU-a te unapređenja europskog upravljanja; u tu svrhu podsjeća na potrebu da postupci javnog savjetovanja budu djelotvorni i da se njima može koristiti što veći broj ljudi, a da su pritom tehničke prepreke svedene na najmanju moguću mjeru;

31.   ističe potrebu za pružanjem opširnijih informacija građanima o postojećim platformama e-sudjelovanja na razini EU-a, nacionalnoj i lokalnoj razini;

32.  poziva Komisiju da proširi i razvije e-sudjelovanje u reviziji na sredini Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta na sredini razdoblja koja će biti pokrenuta 2017. te da potiče razvoj i financiranje novih instrumenata povezanih s e-građanstvom Europske unije; nadalje, preporučuje Komisiji da se usredotoči na rješenja otvorenog koda koja se mogu jednostavno primijeniti na cijelom jedinstvenom digitalnom tržištu; posebno poziva Komisiju da integrira ponovnu uporabu prethodnih projekata poput platforme D-CENT, projekta koji se financira sredstvima EU-a i kojim se pružaju tehnološki alati za participativnu demokraciju;

33.  ističe da bi razvoj e-uprave trebao biti prioritet za države članice i institucije EU-a te pozdravlja ambiciozan i sveobuhvatan akcijski plan Komisije za e-upravu, za koji će ključna biti propisna provedba na nacionalnoj razini i koordinacija raspoloživih financijskih sredstava EU-a, u sinergiji s agencijama i nacionalnim tijelima za digitalizaciju; smatra da treba uložiti veće napore u poticanje uporabu otvorenih podataka i alata za IKT temeljenih na otvorenom kodu i besplatnom softveru, i u institucijama EU-a i u državama članicama;

34.  poziva na snažniju suradnju na razini EU-a i preporučuje razmjenu najboljih praksi za projekte e-demokracije kao sredstva za napredak prema participativnijem obliku demokracije utemeljenom na raspravi, koji odgovara zahtjevima i interesima građana te ih želi uključiti u postupke donošenja odluka; ističe potrebu da se upoznaju stavovi građana prema provedbi glasovanja na daljinu preko interneta; poziva Komisiju da poduzme neovisnu ocjenu javnog mišljenja, ili savjetovanje s javnošću, o glasovanju preko interneta uz analizu njegovih prednosti i nedostataka kao dodatne mogućnosti glasovanja za građane koje bi države članice mogle razmotriti do kraja 2018.;

35.  ističe prioritetnu potrebu za zaštitom privatnosti i osobnih podataka prilikom upotrebe alata e-demokracije te za podupiranjem sigurnijeg internetskog okruženja, posebno u smislu sigurnosti informacija i podataka, uključujući „pravo na zaborav”, i za pružanjem jamstava u vezi sa nadzornim softverom i provjerljivošću izvora; štoviše, poziva na daljnju upotrebu digitalnih usluga temeljenih na ključnim poticajnim čimbenicima kao što su siguran i šifriran digitalni identitet u skladu s uredbom o eIDAS-u; promiče sigurne javne digitalne registre i potvrđivanje električnih potpisa radi sprečavanja prijevarnih višestrukih interakcija, što je u skladu s europskim i međunarodnim normama ljudskih prava te sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije; naposljetku naglašava da sigurnosna pitanja ne smiju obeshrabriti uključivanje pojedinaca i skupina u demokratske procese;

36.   ističe potrebu za jačanjem demokracije tehnološkim sredstvima koja bi se trebala rabiti u sigurnom okruženju u kojem ne dolazi do zlouporabe tehnoloških alata (npr. programa koji šalju neželjenu poštu, anonimne izrade profila i prisvajanja identiteta) i podsjeća da je potrebno poštovati najviše pravne norme;

37.   podsjeća na ključnu ulogu koju zviždači imaju (uglavnom preko interneta) u razotkrivanju korupcije, prijevare, lošeg upravljanja i drugih prijestupa koji ugrožavaju javno zdravlje i sigurnost, financijski integritet, ljudska prava, okoliš i vladavinu prava, istodobno jamčeći pravo javnosti na informiranost;

38.  potiče predstavnike javnosti da zajedno s građanima aktivno sudjeluju u postojećim, posve neovisnim forumima i da upotrebljavaju nove medije i informatičke platforme u cilju poticanja rasprave i razmjene gledišta i prijedloga s građanima (e-parlament) te stvaraju izravnu povezanost s njima; poziva klubove zastupnika u Europskom parlamentu i europske političke stranke da građanstvu pruže više mogućnosti za javnu raspravu i digitalno sudjelovanje;

39.  poziva svoje zastupnike i druge institucije EU-a da nastave povećavati transparentnost u svojem radu, posebice s obzirom na trenutačni izazovni politički kontekst, te poziva tijela javne vlasti da razmotre mogućnost uspostave digitalnih platformi, uključujući najnovije informatičke alate; potiče izabrane predstavnike da se koriste tim alatima i da učinkovito komuniciraju s biračima i dionicima i da im uz pozitivan angažman pružaju informacije o aktivnostima EU-a i parlamentarnim aktivnostima, čime se otvaraju procesi raspravljanja i kreiranja politika i povećava razina osviještenosti o europskoj demokraciji;

40.  sa zadovoljstvom dočekuje inicijative Parlamenta u području e-sudjelovanja; podupire kontinuirane napore u jačanju reprezentativnog karaktera, legitimnosti i učinkovitosti Parlamenta i potiče svoje zastupnike da prošire upotrebu novih tehnologija kako bi razvile svoj potpuni potencijal, uzimajući istodobno u obzir potrebna ograničenja nametnuta pravom na privatnost i na zaštitu osobnih podataka; ističe potrebu za opsežnim postupkom razmatranja o tome kako poboljšati način na koji njegovi zastupnici upotrebljavaju IKT, ne samo za surađivanje s javnošću nego i u pogledu zakona, predstavki, savjetovanja i drugih aspekata važnih za njihov svakodnevni rad;

41.  potiče političke stranke na razini EU-a i na nacionalnoj razini da što bolje iskoriste digitalne alate kako bi osmislile nove načine za promicanje unutarnje demokracije, uključujući transparentnost u svojem upravljanju, financiranju, postupcima donošenja odluka i kako bi se omogućila bolja komunikacija s njihovim članovima i pristašama te s civilnim društvom, kao i njihovo sudjelovanje; također ih potiče da budu iznimno transparentne i odgovorne prema građanima; u tu svrhu predlaže da se razmotre moguće izmjene statuta europskih političkih stranaka kako bi obuhvatili i poticali prakse digitalnog sudjelovanja;

42.  poziva EU i njegove institucije da budu otvoreni prema većem eksperimentiranju s novim metodama e-sudjelovanja, kao što je skupno financiranje na razini EU-a te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, uzimajući u obzir najbolje prakse koje su već razrađene u državama članicama te da u tu svrhu pokrenu posebne pilot-projekte; istodobno ponavlja potrebu za dopunom tih mjera kampanjama za podizanje razine osviještenosti kako bi se objasnile mogućnosti tih alata;

43.  poziva europske institucije da pokrenu participativni postupak kako bi se razradila Europska povelja o internetskim pravima, oslanjajući se, među ostalim tekstovima, na Povelju o internetskim pravima koju je 28. srpnja 2015. objavio Zastupnički dom Italije radi promicanja i jamčenja svih prava koja se odnose na digitalnu sferu, među kojima su i stvarno pravo na pristup internetu i neutralnost mreže;

44.  napominje da postoji pregršt različitih informacija koje se danas mogu pronaći na internetu te naglašava da bi trebalo povećati sposobnost građana za kritično razmišljanje kako bi mogli bolje razlikovati pouzdane od nepouzdanih izvora informacija; stoga potiče države članice da prilagode i ažuriraju zakonodavstvo u skladu s aktualnim događanjima te da u potpunosti provedu i primijene postojeće zakonodavstvo o govoru mržnje, na internetu i izvan njega, istovremeno jamčeći temeljna i ustavna prava; naglašava da bi Unija i njezine države članice trebale razviti aktivnosti i politike za jačanje vještina prenosivog, kritičkog i kreativnog razmišljanja kao i digitalne i medijske pismenosti te uključenosti i znatiželje među svojim građanima, posebno mladima, kako bi mogli donositi informirane odluke i pozitivno doprinositi demokratskim procesima;

o
o   o

45.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0382.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0288.

Pravna napomena