Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/2663(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0535/2017

Podneseni tekstovi :

B8-0535/2017

Rasprave :

PV 03/10/2017 - 10
CRE 03/10/2017 - 10

Glasovanja :

PV 04/10/2017 - 9.12
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0379

Usvojeni tekstovi
PDF 267kWORD 53k
Srijeda, 4. listopada 2017. - Strasbourg Završno izdanje
Zustavljanje prakse dječjih brakova
P8_TA(2017)0379B8-0535/2017

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2017. o zaustavljanju prakse dječjih brakova (2017/2663(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a posebno njezin članak 16., kao i sve ostale ugovore i instrumente Ujedinjenih naroda povezane s ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta, koju je Opća skupština UN-a usvojila 20. studenoga 1989.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(1),

–  uzimajući u obzir članak 16. Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir članak 23. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 10. stavak 1. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 9.,

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi naslovljen „Rodna ravnopravnost i osnaživanje žena: vanjskim odnosima EU-a do preobrazbe života djevojčica i žena 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. o Akcijskom planu za ravnopravnost spolova 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju 2015. – 2019.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta (2017.) – „Ne zaboravimo nijedno dijete”,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju u kojem je naglašena obveza EU-a u pogledu uključivanja ljudskih prava i rodne ravnopravnosti u skladu s Programom održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir članke 32. i 37. te članak 59. stavak 4. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir izvješće Fonda UN-a za stanovništvo (UNFPA) iz 2012. naslovljeno „Marrying Too Young – End Child Marriage” (Premladi u brak – Zaustavljanje prakse dječjih brakova),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je EU predan promicanju prava djeteta i budući da dječji, rani i prisilni brakovi predstavljaju kršenje tih prava; budući da se EU obvezao sveobuhvatno štititi i promicati prava djeteta u svojoj vanjskoj politici, u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta i njezinim fakultativnim protokolima te ostalim relevantnim međunarodnim standardima i ugovorima;

B.  budući da su dječji, rani i prisilni brakovi u okviru međunarodnog prava u području ljudskih prava prepoznati kao štetne prakse te su često povezani s teškim oblicima nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući i nasilje od strane partnera;

C.  budući da dječji, rani i prisilni brakovi imaju razarajući učinak na općenito ostvarivanje i uživanje prava žena i djevojčica, kao i na zdravlje djevojčica, uključujući i ozbiljnu opasnost od komplikacija u trudnoći i infekcije virusom HIV-a; budući da ti brakovi izlažu djevojčice seksualnom zlostavljanju, nasilju u obitelji, pa čak i ubojstvu iz časti;

D.  budući da ozbiljnu zabrinutost izazivaju ponovno uvođenje i proširenje takozvanog pravila globalnog blokiranja i rezanje financijskih sredstava namijenjenih organizacijama poput UNFPA-e, koje djevojčicama koje su bile žrtve dječjeg braka pružaju usluge planiranja obitelji te usluge povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem u cilju smanjenja rizika od zaraze virusom HIV-a i komplikacija u ranoj trudnoći;

E.  budući da dječji, rani i prisilni brakovi predstavljaju temeljno nijekanje njihova prava na vlastito tijelo i tjelesni integritet, kao i autonomije u tom pogledu;

F.  budući da je dječji brak vrsta prisilnog braka, s obzirom na to da djeca zbog svoje dobi nisu u mogućnosti dati svoj puni, slobodni i informirani pristanak na brak ili na vrijeme sklapanja tog braka;

G.  budući da svaka treća djevojčica u zemljama u razvoju stupi u brak prije navršenih 18, a svaka deveta prije navršenih 15 godina; budući da su djevojčice u najvećoj opasnosti jer čine 82 % djece koje pogađa taj problem;

H.  budući da su udane djevojčice pod velikim društvenim pritiskom da dokažu svoju plodnost, zbog čega su više izložene ranim i čestim trudnoćama; budući da su komplikacije u trudnoći i pri porodu vodeći uzroci smrti djevojčica u dobi između 15 i 19 godina u zemljama s niskim ili srednje visokim dohotkom;

I.  budući da su dječji, rani i prisilni brakovi povezani s visokom stopom smrtnosti majki, niskom stopom planiranja obitelji i neželjenim trudnoćama te djevojčice o kojima je riječ zbog njih najčešće napuste obrazovanje; budući da je iskorjenjivanje dječjih, ranih i prisilnih brakova čvrsto ugrađeno u Program održivog razvoja do 2030., u sklopu cilja održivog razvoja broj 5 i podcilja 5.3. i budući da su ti brakovi jasno prepoznati kao prepreke postizanju rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena;

J.  budući da je iskorjenjivanje dječjih, ranih i prisilnih brakova zacrtano kao jedan od prioriteta vanjskog djelovanja EU-a u području promicanja ženskih i ljudskih prava;

K.  budući da više od 60 % udanih djevojčica u zemljama u razvoju nije formalno obrazovano, što predstavlja oblik rodne diskriminacije, i budući da dječji brak narušava pravo djece školske dobi na obrazovanje koje im je potrebno za osobni razvoj, pripremu za odrasli život i njihovu sposobnost doprinošenja zajednici;

L.  budući da taj problem nije prisutan samo u trećim zemljama, već i u državama članicama EU-a;

M.  budući da je EU nedavno odlučio potpisati Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija);

N.  budući da se u Istanbulskoj konvenciji prisilni brak prepoznaje kao oblik nasilja nad ženama te da se njome zahtijeva kriminaliziranje čina prisiljavanja djece na stupanje u brak te mamljenje djece u drugu zemlju kako bi ih se prisililo na stupanje u brak;

O.  budući da je dostupno vrlo malo statističkih podataka na nacionalnoj razini, na razini EU-a i na globalnoj razini da bi se pokazala ozbiljnost problema dječjih, ranih i prisilnih brakova u državama članicama EU-a(2);

P.  budući da su se tijekom nedavne migracijske krize pojavili novi slučajevi dječjih brakova koji su sklopljeni u inozemstvu, a koji su katkad uključivali djecu mlađu od 14 godina;

Q.  budući da su djeca koja stupe u brak prije navršene 18. godine izloženija opasnosti od napuštanja školovanja i riziku od života u siromaštvu;

R.  budući da oružani sukobi i nestabilne situacije znatno povećavaju pojavu dječjih, ranih i prisilnih brakova;

1.  podsjeća na povezanost između pristupa utemeljenog na pravima, koji obuhvaća sva ljudska prava, i rodne ravnopravnosti te podsjeća da je EU i dalje posvećen promicanju, zaštiti i ostvarivanju svih ljudskih prava te punoj i djelotvornoj provedbi Pekinške platforme za djelovanje, Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), Istanbulske konvencije i akcijskog plana EU-a za ravnopravnost spolova i jačanje položaja žena;

2.  naglašava da je dječji brak kršenje prava djeteta i oblik nasilja nad ženama i djevojčicama; ističe da je stoga vrijedan osude;

3.  poziva EU i države članice da ispune ciljeve Programa održivog razvoja do 2030. kako bi se na djelotvorniji način borilo protiv štetnih praksi i kako bi se odgovorne osobe izvele pred lice pravde; poziva EU i države članice da surađuju s organizacijom UN Women, Fondom Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF), UNFPA-om i drugim partnerima kako bi skrenuli pozornost na problem dječjih, ranih i prisilnih brakova usredotočenjem na osnaživanje žena, među ostalim u okviru obrazovanja, jačanja ekonomskog položaja i većeg sudjelovanja u odlučivanju, kao i usredotočenjem na zaštitu i promicanje ljudskih prava svih žena i djevojčica, uključujući i pravo na spolno i reproduktivno zdravlje;

4.  poziva EU i države članice da povećaju pristup zdravstvenim uslugama, uključujući i usluge u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, za žene i udane djevojčice;

5.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da iskoristi sve dostupne instrumente izrađivanjem politika, programa i zakonodavstva, uključujući političke dijaloge, dijaloge o ljudskim pravima, bilateralnu i multilateralnu suradnju, strategiju „Trgovina za sve”, OSP+ i ostale instrumente, kako bi se riješila i suzbila praksa dječjih, ranih i prisilnih brakova;

6.  poziva EU i države članice da primjenjuju ujednačene pravne standarde u vezi s postupkom za rješavanje problema dječjih brakova, među ostalim imajući na umu ratifikaciju Istanbulske konvencije;

7.  poziva EU i države članice da surađuju s tijelima kaznenog progona i pravosudnim sustavima u trećim zemljama te da osiguraju osposobljavanje i tehničku pomoć kako bi pomogli pri donošenju i provedbi zakonodavstva u vezi sa zabranom ranih i prisilnih brakova, uključujući minimalnu dobnu granicu za stupanje u brak;

8.  ističe da je potrebno osmisliti posebne mjere rehabilitacije i pomoći za udane djevojčice kako bi im se omogućilo da se ponovno uključe u sustav obrazovanja ili osposobljavanja i da izbjegnu obiteljske i društvene pritiske povezane s ranim brakom;

9.  ističe da je potrebno dodijeliti proračunska sredstva za programe namijenjene za sprečavanje dječjih brakova kojima se nastoji stvoriti okružje u kojem djevojčice mogu ostvariti svoj puni potencijal, među ostalim i preko obrazovnih, socijalnih i gospodarskih programa za djevojčice koje nisu u obrazovnom sustavu, programa za zaštitu djece, skloništa za djevojčice i žene, pravnog savjetovanja i psihološke potpore;

10.  pozdravlja projekte razvijene u okviru programa Daphne, koji su usredotočeni na pomoć žrtvama i sprečavanje dječjih, ranih i prisilnih brakova; smatra da bi se takvi projekti trebali ojačati i da bi im se trebala dodijeliti odgovarajuća dodatna financijska sredstva;

11.  poziva na to da se posebna pozornost posveti djeci iz zajednica u nepovoljnom položaju i naglašava da je potrebno usredotočiti se na podizanje razine osviještenosti, obrazovanje i ekonomsko osnaživanje žena kao načina za rješavanje tog problema;

12.  naglašava da je potrebno razviti i uspostaviti posebne postupke kako bi se zajamčila zaštita djece među izbjeglicama i tražiteljima azila u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta; poziva zemlje domaćine da djeci izbjeglicama zajamče potpuni pristup obrazovanju te da koliko je god moguće promiču njihovu integraciju i uključenost u nacionalne obrazovne sustave;

13.  poziva na uspostavu posebnih postupaka u prihvatnim centrima za izbjeglice i tražitelje azila kako bi se otkrili slučajevi dječjih, ranih i prisilnih brakova i kako bi se pružila pomoć žrtvama;

14.  naglašava potrebu za propisnim i usklađenim praćenjem slučajeva dječjih brakova u državama članicama EU-a te za prikupljanjem podataka razvrstanih po spolu kako bi se omogućila bolja procjena ozbiljnosti tog problema;

15.  ističe veliki nesklad između službeno registriranih slučajeva i slučajeva potencijalnih žrtava koje traže pomoć, što ukazuje na mogućnost da u mnogim slučajevima dječji brakovi prođu nezamijećeno od strane vlasti; poziva na to da se socijalnim radnicima, nastavnicima i drugom osoblju koje dolazi u kontakt s potencijalnim žrtvama pruži posebno osposobljavanje i priručnici o načinu identifikacije žrtava te o tome kako pokrenuti postupke pružanja pomoći žrtvama;

16.  poziva na jačanje posebnih projekata i kampanja u okviru vanjskog djelovanja EU-a usmjerenog na rješavanje problema dječjih, ranih i prisilnih brakova; naglašava da je potrebno posvetiti posebnu pozornost kampanjama za podizanje razine osviještenosti i kampanjama usmjerenima na obrazovanje i osnaživanje žena i djevojčica u zemljama kandidatkinjama za pristupanje i u europskom susjedstvu;

17.  ističe da bi EU trebao podržavati i poticati treće zemlje u jamčenju mogućnosti sudjelovanja civilnog društva i u osiguravanju neovisnog pristupa pravdi za djecu žrtve dječjeg, ranog i prisilnog braka i njihove predstavnike, na način koji je prilagođen djeci;

18.  ističe da je u sklopu humanitarne pomoći potrebno financirati projekte usmjerene na sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja i na obrazovanje u izvanrednim situacijama kako bi se smanjio pritisak na žrtve dječjih, ranih i prisilnih brakova;

19.  ističe da je potrebno utvrditi čimbenike rizika za dječje brakove u humanitarnim krizama uključivanjem adolescentica i da u humanitarne operacije od samog početka kriza treba integrirati pružanje potpore udanim djevojčicama;

20.  snažno osuđuje ponovno uvođenje i širenje takozvanog pravila globalnog blokiranja i njegov utjecaj na globalno pružanje zdravstvene skrbi ženama i djevojčicama te na njihova prava; ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da popune financijski jaz koji je SAD ostavio u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, koristeći i nacionalna i europska sredstva namijenjena za financiranje razvoja;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 289, 9.8.2016., str. 57.
(2) http://fileserver.wave-network.org/home/ForceEarlyMarriageRoadmap.pdf

Pravna napomena