Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/2620(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0534/2017

Podneseni tekstovi :

B8-0534/2017

Rasprave :

PV 03/10/2017 - 13
CRE 03/10/2017 - 13

Glasovanja :

PV 04/10/2017 - 9.13
CRE 04/10/2017 - 9.13
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0380

Usvojeni tekstovi
PDF 400kWORD 64k
Srijeda, 4. listopada 2017. - Strasbourg Završno izdanje
Konferencija UN-a o klimatskim promjenama 2017. u Bonnu u Njemačkoj (COP23)
P8_TA(2017)0380B8-0534/2017

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2017. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2017. u Bonnu u Njemačkoj (COP23) (2017/2620(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP21) i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su se održale u Parizu od 30. studenoga do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir 18. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP18) i 8. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP8) koje su se održale u Dohi (Katar) od 26. studenoga do 8. prosinca 2012. te usvajanje izmjene Protokola kojom se utvrđuje drugo obvezujuće razdoblje u okviru Protokola iz Kyota od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir da je 22. travnja 2016. u sjedištu UN-a u New Yorku otvoreno razdoblje za potpisivanje Pariškog sporazuma i činjenicu da je to razdoblje trajalo do 21. travnja 2017. te da je 195 država potpisalo Pariški sporazum, a 160 država deponiralo je instrumente za njegovu ratifikaciju,

–  uzimajući u obzir 22. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP22) i 1. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma (CMA1), koje su održane u Marakešu (Maroko) od 15. studenoga do 18. studenoga 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2016. o provedbi Pariškog sporazuma i Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2016. u Marakešu, u Maroku (COP22)(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. srpnja 2016. pod nazivom „Ubrzanje prelaska na niskougljično gospodarstvo u Europi” (COM(2016)0500),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. pod nazivom „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 15. veljače 2016., 30. rujna 2016. i 23. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir planirane nacionalno utvrđene doprinose EU-a i njegovih država članica koje su Latvija i Europska komisija 6. ožujka 2015. u ime Europske unije i njezinih država članica podnijele UNFCCC-u,

–  uzimajući u obzir 5. izvješće o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC) i njegovo objedinjeno izvješće,

–  uzimajući u obzir objedinjeno izvješće Programa UN-a za okoliš (UNEP) iz studenoga 2016. pod nazivom „Izvješće o odstupanjima u vrijednostima emisija za 2016.” i njegovo izvješće o odstupanjima u razini prilagodbe za 2016.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju čelnika donesenu na sastanku na vrhu skupine G7 održanom u hotelu Schloss Elmau u Njemačkoj 7. i 8. lipnja 2015. pod naslovom „Mislimo unaprijed. Djelujmo zajedno”, u kojoj su čelnici zemalja skupine G7 ponovno istaknuli svoju namjeru da ispune preuzetu obvezu da do 2050. smanje emisije stakleničkih plinova za 40–70 % u odnosu na 2010., pri čemu smanjenje treba biti bliže iznosu od 70 %, a ne 40 %;

–  uzimajući u obzir priopćenje čelnika zemalja skupine G7 iz 2017., a posebno priopćenje sa sastanka ministara za okoliš zemalja skupine G7 održanog u Bologni,

–  uzimajući u obzir odluku o povlačenju iz Pariškog sporazuma koju je najavio predsjednik Sjedinjenih Američkih Država,

–  uzimajući u obzir encikliku pape Franje „Laudato si”,

–  uzimajući u obzir pitanja upućena Vijeću i Komisiji o konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2017. u Bonnu (COP23) (O-000068/2017 – B8-0329/2017 i O-000069/2017 – B8-0330/2017),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Pariški sporazum stupio na snagu 4. studenoga 2016. i da je 160 od 197 stranaka Konvencije deponiralo pri UN-u svoje instrumente za ratifikaciju, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje (na dan 8. rujna 2017.);

B.  budući da su prijedlog reforme sustava za trgovanje emisijama iz srpnja 2015. i klimatski paket iz srpnja 2016. (koji obuhvaća raspodjelu tereta, prijedloge za korištenje zemljišta, prenamjenu zemljišta i šumarstvo i europsku strategiju za mobilnost s niskom razinom emisije) ključni instrumenti potrebni kako bi se ispunile te obveze i kako bi EU potvrdio svoj vodeći položaj na globalnoj razini u borbi protiv klimatskih promjena;

C.  budući da se nastojanja da se ublaži globalno zatopljenje ne smiju smatrati preprekom težnjama prema gospodarskom rastu već se, naprotiv, trebaju smatrati pokretačem ostvarenja novog i održivog rasta i zapošljavanja;

D.  budući da će se najteže posljedice klimatskih promjena osjetiti u zemljama u razvoju, a posebno u najslabije razvijenim zemljama i malim otočnim državama u razvoju koje nemaju dovoljno resursa za pripremu i prilagodbu na aktualne promjene; budući da je prema mišljenju Međuvladina tijela za klimatske promjene (IPCC) Afrika posebno osjetljiva na te izazove i posebno izložena nestašici vode, ekstremnim vremenskim prilikama i poteškoćama u sigurnosti opskrbe hranom zbog suše i dezertifikacije;

E.  budući da zbog klimatskih promjena u ne tako dalekoj budućnosti može doći do veće borbe za resurse, kao što su hrana, voda i pašnjaci, mogu se produbiti gospodarske teškoće i politička nestabilnost te bi klimatske promjene mogle postati glavni uzrok raseljavanja stanovništva, kako unutar tako i izvan nacionalnih granica; budući da problem migracija uzrokovanih klimatskim promjenama mora biti među glavnim prioritetima međunarodne zajednice;

F.  budući da je 6. ožujka 2015. Europska unija UNFCCC-u podnijela planirane nacionalno utvrđene doprinose EU-a i država članica, čime je prihvatila obvezujući cilj od najmanje 40 % smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova do 2030. u odnosu na razine iz 1990.;

G.  budući da se ambicioznom politikom ublažavanja klimatskih promjena može ostvariti rast i zapošljavanje; budući da, međutim, u određenim sektorima s visokim emisijama ugljika i visokim intenzitetom trgovine može doći do istjecanja ugljika ako druga tržišta ne pokažu sličnu razinu ambicioznosti; budući da je stoga u tim konkretnim sektorima potrebna primjerena zaštita od istjecanja ugljika kako bi se zaštitila radna mjesta;

1.  podsjeća da su klimatske promjene jedan od najvažnijih izazova čovječanstva te da sve države i svi dionici u cijelom svijetu moraju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi ograničili s tim povezane probleme; ističe da Pariški sporazum predstavlja važan korak u tom smjeru, iako još mnogo toga treba napraviti;

Znanstvena osnova za klimatske mjere

2.  podsjeća da znanstveni dokazi izneseni u 5. izvješću o procjeni Međuvladina tijela za klimatske promjene iz 2014. upućuju na to da je zatopljenje u klimatskom sustavu neupitno, da su klimatske promjene stvarne te da je ljudsko djelovanje glavni uzrok zabilježenog zatopljenja od sredine 20. stoljeća; zabrinut je zbog toga što su raširene i konkretne posljedice klimatskih promjena već jasno vidljive u prirodnim i ljudskim sustavima na svim kontinentima i u svim oceanima;

3.  prima na znanje globalne proračune za ugljik kako ih je u 5. izvješću o procjeni predstavilo Međuvladino tijelo za klimatske promjene i zaključuje da će se, nastave li se trenutačne razine globalnih emisija stakleničkih plinova, iscrpiti preostali proračun za ugljik koji je usklađen s mjerom ograničavanja porasta prosječne globalne temperature na 1,5 °C u sljedeće četiri godine; ističe da bi sve zemlje trebale ubrzati prijelaz na nulte emisije stakleničkih plinova i otpornost na klimatske promjene u skladu s Pariškim sporazumom kako bi se izbjegle najteže posljedice globalnog zatopljenja;

4.  ponovno ističe da je globalne klimatske mjere važno temeljiti na najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama te pozdravlja pospješujući dijalog 2018. prije roka UNFCCC-a utvrđenog za 2020. do kojeg treba podnijeti nacionalno utvrđene doprinose kao i prvi pregled globalnog stanja 2023. kao prilike da se to načelo primijeni;

5.  potiče na dijalog između stručnjaka IPCC-a i stranaka Sporazuma dok se rezultati šestog ciklusa ocjenjivanja pripremaju i objavljuju; pozdravlja stoga odluku da se 2018. objavi tematsko izvješće IPCC-a o učincima globalnog zatopljenja od 1,5 °C iznad predindustrijskih razina i o povezanim kretanjima globalnih emisija stakleničkih plinova;

Ratifikacija Pariškog sporazuma i provedba preuzetih obveza

6.  pozdravlja dosad neviđenu brzinu ratifikacije i hitro stupanje na snagu Pariškog sporazuma te globalnu odlučnost da se on u potpunosti i brzo provede, kako stoji u Proglasu o djelovanju iz Marakeša; potiče sve stranke da što prije ratificiraju Sporazum;

7.  izražava zadovoljstvo činjenicom da su se na konferenciji COP22 u Marakešu sve stranke obvezale na kontinuirani angažman na temelju obveza preuzetih u Parizu neovisno o promjenama političkih okolnosti;

8.  izražava razočaranost zbog najave američkog predsjednika Donalda Trumpa da namjerava povući Sjedinjene Američke Države iz Pariškog sporazuma; žali zbog te odluke koja predstavlja korak unazad; ističe da službeno povlačenje najranije može stupiti na snagu tek nakon sljedećih predsjedničkih izbora u SAD-u 2020.; pozdravlja snažne reakcije vlada diljem svijeta i njihovu stalnu i pojačanu potporu punoj provedbi Pariškog sporazuma; sa zadovoljstvom prima na znanje obećanja nekih američkih država, gradova i poduzeća da će nastaviti ispunjavati obveze koje je SAD preuzeo u okviru Pariškog sporazuma;

9.  izražava zadovoljstvo činjenicom da su sve velike stranke potvrdile svoj angažman u okviru Pariškog sporazuma nakon najave predsjednika Trumpa;

10.  naglašava da Europa sada mora preuzeti vodstvo u obrani Pariškog sporazuma kako bi se osigurala budućnost i za naš okoliš i za našu industriju; pozdravlja činjenicu da će EU ojačati postojeća partnerstva i tražiti nove saveznike;

11.  ističe brz napredak koji je dosad ostvaren u pogledu prenošenja međunarodnih obveza EU-a u zakonodavstvo EU-a kojim se uspostavlja čvrst okvir klimatske i energetske politike do 2030. i ističe svoju namjeru zaključivanja tog zakonodavnog postupka do kraja 2017.;

12.  ustraje u tome da je, posebno nakon najave predsjednika Trumpa, važno raspolagati odgovarajućim odredbama protiv istjecanja ugljika i pobrinuti se za to da poduzeća koja ostvaruju najbolje rezultate i imaju visoke emisije ugljika i visok intenzitet trgovine besplatno dobiju emisijske jedinice koje su im potrebne; traži od Komisije da ispita učinkovitost i zakonitost dodatnih mjera za zaštitu industrijskih sektora kojima prijeti rizik od istjecanja ugljika, na primjer granične prilagodbe poreznih stopa ovisno o emisiji ugljika i naknada za potrošnju, posebno u pogledu proizvoda koji potječu iz zemalja koje ne ispunjavaju svoje obveze iz Pariškog sporazuma;

13.  naglašava obveze preuzete u okviru Pariškog sporazuma u cilju ograničavanja porasta prosječne globalne temperature na znatno manje od 2 °C u odnosu na predindustrijske razine te daljnjih napora da se porast temperature ograniči na 1,5 °C kao i cilj da se u drugoj polovici ovog stoljeća na temelju načela pravičnosti postigne ravnoteža između antropogenih emisija po izvorima i uklanjanja stakleničkih plinova ponorima („nulte neto emisije”), što zajedno predstavlja ključan iskorak u zajedničkim globalnim naporima da se ostvari prijelaz na klimatski neutralno globalno gospodarstvo otporno na klimatske promjene;

14.  podsjeća da ograničavanje porasta prosječne globalne temperature na znatno manje od 2 °C nije jamstvo da će se izbjeći snažan negativan klimatski utjecaj; uviđa da trenutačna obećanja nisu dovoljna da se ostvare ciljevi iz Pariškog sporazuma; stoga naglašava da bi globalne emisije stakleničkih plinova što prije trebale doseći svoju maksimalnu razinu i da bi nakon pospješujućeg dijaloga 2018. sve stranke Sporazuma, posebno sve članice skupine G20, trebale pojačati napore i ažurirati svoje nacionalno utvrđene doprinose; podsjeća da globalne emisije ugljika treba postupno ukinuti do 2050.; smatra da bi svim zemljama uvođenje politika i mjera za ispunjavanje i u konačnici premašivanje nacionalno utvrđenih doprinosa trebalo biti ključan nacionalni prioritet te da bi ih trebalo preispitati svakih pet godina u skladu s mehanizmom koji se odnosi na ambicije utvrđene u Pariškom sporazumu; uviđa, međutim, da strogost i ambicioznost nacionalnih strategija za smanjenje emisija nisu uvjetovane podnošenjem ažuriranog nacionalno utvrđenog doprinosa;

15.  poziva sve stranke da se pobrinu za to da su njihovi nacionalno utvrđeni doprinosi usklađeni s dugoročnim ciljevima u skladu s dugoročnim ciljem u pogledu temperature iz Pariškog sporazuma; naglašava da je potrebno uzeti u obzir rad u kontekstu tematskog izvješća IPCC-a o učincima i kretanjima globalnog zatopljenja od 1,5 °C, kao i zaključke pospješujućeg dijaloga 2018.; u tom kontekstu podsjeća na obećanje članica skupine G7 da će svoje razvojne strategije za niske emisije stakleničkih plinova za razdoblje do sredine stoljeća predstaviti puno prije 2020. kao dogovorenog roka; izražava svoju spremnost da u potpunosti sudjeluje u izradi strategije EU-a na temelju analize Komisije kako je najavljena u komunikaciji Komisije od 2. ožujka 2016. pod naslovom „Razdoblje nakon Pariza” (COM(2016)0110);

16.  naglašava posebnu odgovornost svih velikih gospodarstava koja su zajedno odgovorna za tri četvrtine ukupnih emisija u svijetu te smatra da klimatske mjere i dalje trebaju biti ključna tema u skupini G7 i G20, posebno u područjima kao što su provedba nacionalno utvrđenih doprinosa, strategije do sredine stoljeća, reforma subvencija za fosilna goriva, objavljivanje podataka o emisijama ugljika, čista energija i druga područja; naglašava potrebu za daljnjim angažmanom ministara velikih gospodarstava u forumima kao što je Ministarski sastanak o čistoj energiji;

17.  poziva EU da se u svojim nacionalno utvrđenim doprinosima za 2030., nakon pospješujućeg dijaloga 2018., obveže na daljnja smanjenja emisija;

18.  ističe da je važno da EU pokaže svoju predanost Pariškom sporazumu, među ostalim provedbom Sporazuma uz pomoć zakonodavstva EU-a, uključujući brzim donošenjem Uredbe EU-a o djelovanju u području klime i revizijom Direktive o sustavu EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama, te da se pravodobno ojačaju ciljevi i instrumenti politike EU-a; podsjeća da se sve stranke poziva da do 2020. tajništvu UNFCCC-a dostave dugoročne razvojne strategije za niske emisije stakleničkih plinova za razdoblje do sredine stoljeća; stoga apelira na Komisiju da, kako bi ispunila obvezu iz Sporazuma, do konferencije COP24 pripremi strategiju za smanjenje emisija na nulu do sredine stoljeća za EU, koja bi uključivala ekonomičan plan postizanja cilja nultih neto emisija, koji je usvojen Pariškim sporazumom u cilju da se porast prosječne globalne temperature zadrži na znatno manje od 2 °C i da se nastave ulagati napori da se on ograniči na 1,5 °C; smatra da bi taj proces trebalo pokrenuti što je prije moguće kako bi se omogućila sveobuhvatna rasprava, u kojoj bi Europski parlament trebao imati ključnu ulogu, u partnerstvu s predstavnicima nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela, kao i civilnog društva i poslovnog sektora; podsjeća, međutim, da neće biti dovoljno djelovati samo na razini EU-a i stoga poziva Komisiju i Vijeće da pojačaju svoje aktivnosti kako bi potaknuli druge partnere da učine isto;

19.  pozdravlja obvezu preuzetu Pariškim sporazumom u pogledu smanjenja globalnih neto emisija na nulu tijekom druge polovice stoljeća; uviđa da to znači da većina sektora u EU-u mora znatno ranije svesti emisije na nulu;

20.  smatra da bi se u pregovorima trebao ostvariti napredak u području ključnih elemenata Pariškog sporazuma, što uključuje unaprijeđeni okvir za transparentnost, pojedinosti u vezi s pregledom globalnog stanja, daljnje smjernice u vezi s predviđenim nacionalno utvrđenim doprinosima, razumijevanje diferencijacije, gubitak i štetu, financiranje borbe protiv klimatskih promjena i pomoć u izgradnji kapaciteta, uključivo upravljanje na više razina te mehanizam za olakšavanje provedbe i promicanje sukladnosti; apelira na Komisiju i države članice da poštuju obveze dogovorene u okviru Pariškog sporazuma, osobito u pogledu doprinosa EU-a ublažavanju i prilagodbi, kao i u pogledu potpore EU-a u području financija, prijenosa tehnologija i izgradnje kapaciteta;

21.  naglašava da je vrijeme ključan element u zajedničkim naporima u borbi protiv klimatskih promjena, kao i za poštovanje Pariškog sporazuma; naglašava da EU ima i kapacitete i odgovornost da bude uzor te da odmah započne usklađivati svoje klimatske i energetske ciljeve s dogovorenim međunarodnim ciljem ograničavanja porasta prosječne globalne temperature na manje od 2 °C, uz istovremeno ulaganje napora kako bi se taj porast ograničio na 1,5 °C;

22.  podsjeća da je za postizanje tog cilja u pogledu prosječne globalne temperature nužna rana dekarbonizacija i da razine globalnih emisija stakleničkih plinova moraju što prije doseći vrhunac; podsjeća da je globalne emisije potrebno postupno ukinuti do 2050. ili neposredno nakon toga kako bi se svijet zadržao na troškovno učinkovitom putu prema ostvarenju cilja u pogledu temperature iz Pariškog sporazuma; poziva sve stranke koje su u mogućnosti to napraviti da nastoje ostvariti nacionalne ciljeve i strategije dekarbonizacije tako što će prioritet dati postupnom ukidanju emisija iz ugljena, najvećeg zagađivača među energentima, te poziva EU da u tu svrhu surađuje s međunarodnim partnerima pružajući primjere dobre prakse;

23.  pozdravlja uključivost procesa UNFCCC-a; smatra da je, kako bi se zajamčilo učinkovito i transparentno sudjelovanje, potrebno riješiti pitanje interesnih skupina i sukoba interesa; u tom kontekstu poziva sve sudionike procesa da uspostave smjernice ili postupke kojima se poboljšava otvorenost, transparentnost i uključivost bez ugrožavanja ciljeva UNFCCC-a i Pariškog sporazuma;

24.  poziva sve države članice da ratificiraju izmjene Kyotskog protokola donesene u Dohi;

COP23 u Bonnu

25.  pozdravlja obveze preuzete u Marakešu koje se odnose na dovršenje programa rada u cilju izrade detaljnih provedbenih pravila za Pariški sporazum do 2018.; smatra da je konferencija COP23 ključan događaj za taj tehnički posao;

26.  sa zadovoljstvom iščekuje pojašnjenje strukture pospješujućeg dijaloga 2018. tijekom konferencije COP23, koji će predstavljati ključnu priliku za pregled napretka ostvarenog u postizanju cilja ublažavanja klimatskih promjena iz Sporazuma te za usmjeravanje pripreme i revizije nacionalno utvrđenih doprinosa stranaka za 2030. kako bi se ostvarili ciljevi iz Sporazuma; smatra da na tom prvom pospješujućem dijalogu EU treba imati proaktivnu ulogu kako bi se napravio pregled zajedničkih ambicija i napretka u ispunjenju preuzetih obveza; poziva Komisiju i države članice da znatno prije održavanja pospješujućeg dijaloga podnesu planove za dodatno smanjenje stakleničkih plinova koji će nadmašiti postojeće obveze preuzete u okviru Pariškog sporazuma i adekvatno doprinijeti uklanjanju razlika u ublažavanju klimatskih promjena u skladu s mogućnostima EU-a;

27.  podsjeća da je povećanje opsega mjera za ublažavanje u razdoblju prije 2020. nužan preduvjet za postizanje dugoročnih ciljeva Pariškog sporazuma i poziva EU da se pobrine za to da kratkoročne mjere ostanu na dnevnom redu konferencije COP23;

Financijska sredstva za borbu protiv klimatskih promjena i drugi načini provedbe

28.  pozdravlja „Plan za 100 milijardi dolara” u kojem je postavljen cilj mobilizacije 100 milijardi USD do 2020. za mjere u području klime u zemljama u razvoju; naglašava da je na konferenciji COP21 odlučeno produžiti rok za taj cilj do 2025.;

29.  pozdravlja obvezu stranaka Pariškog sporazuma prema kojoj sve financijske tokove moraju uskladiti s nastojanjima da se postignu niske razine emisija stakleničkih plinova i razvoj otporan na klimatske promjene; stoga smatra da se EU hitno treba pozabaviti pitanjem financijskih tokova za fosilna goriva i infrastrukture s visokom razinom emisija ugljika;

30.  uviđa važnost rješavanja pitanja mehanizma za gubitke i štetu uvrštenog u Pariški sporazum te snažno podupire raspravu o tom mehanizmu tijekom konferencije COP23 u Bonnu;

31.  naglašava da je važno zadržati ljudska prava u središtu djelovanja u području klime te inzistira na tome da Komisija i države članice moraju zajamčiti da se prilikom pregovora o mjerama prilagodbe prepozna nužnost poštovanja, zaštite i promicanja ljudskih prava, što obuhvaća među ostalim rodnu ravnopravnost, potpuno i ravnopravno sudjelovanje žena te aktivno promicanje pravedne tranzicije za radnu snagu kojom se stvaraju dostojanstvena i kvalitetna radna mjesta za sve;

32.  pozdravlja činjenicu da financijska sredstva EU-a za borbu protiv klimatskih promjena stalno rastu, no ističe da su potrebni dodatni napori; ističe da je važno da i ostale razvijene države koje su stranke Sporazuma ispune svoju obvezu doprinosa cilju od 100 milijardi USD; poziva međunarodnu zajednicu i EU da preuzmu konkretne obveze kako bi se pronašli dodatni izvori financiranja;

33.  poziva vlade te javne i privatne financijske institucije, uključujući banke, mirovinske fondove i osiguravajuća društva, da se obvežu na ambiciozan plan u pogledu usklađivanja praksi kreditiranja i ulaganja s ciljem ograničavanja porasta temperature znatno ispod od 2 °C u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (c) Pariškog sporazuma i napuštanja ulaganja u fosilna goriva, među ostalim postupnim ukidanjem izvoznih kredita za ulaganja u fosilna goriva; poziva na uvođenje posebnih državnih jamstava za promicanje zelenih ulaganja i oznaka te davanje fiskalnih povlastica za fondove za zelena ulaganja i za izdavanje zelenih obveznica;

34.  priznaje da su promjene u nacionalnim i međunarodnim poreznim sustavima, među kojima su prijenos poreznog opterećenja s rada na kapital, primjena načela „onečišćivač plaća”, napuštanje ulaganja u fosilna goriva i određivanje odgovarajuće cijene ugljika, od temeljne važnosti za stvaranje gospodarskog okruženja pogodnog za poticanje javnih i privatnih ulaganja koja će omogućiti ostvarenje ciljeva održivog razvoja u okviru industrijskih politika;

35.  potiče pojačanu suradnju između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, među ostalim u okviru partnerstva u pogledu nacionalno utvrđenih doprinosa, kako bi zemlje imale učinkovitiji pristup tehničkom znanju i financijskoj potpori koji su potrebni za donošenje politika za ispunjavanje i premašivanje njihovih nacionalno utvrđenih doprinosa;

36.  poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu procjenu utjecaja koji bi Pariški sporazum mogao imati na proračun EU-a te da razvije namjenski, automatski mehanizam EU-a za financiranje kojim bi se osigurala dodatna i adekvatna sredstva kako bi se zajamčio doprinos EU-a ukupnom cilju od 100 milijardi USD za financiranje borbe protiv klimatskih promjena;

37.  poziva na konkretne obveze u pogledu osiguravanja dodatnih izvora financiranja za borbu protiv klimatskih promjena, među ostalim uvođenjem poreza na financijske transakcije, odvajanjem određenih emisijskih jedinica u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama za razdoblje od 2021. do 2030. i dodjelom prihoda od mjera EU-a i međunarodnih mjera za emisije iz zrakoplovstva i pomorskog prometa u korist međunarodnog financiranja za borbu protiv klimatskih promjena i Zelenog klimatskog fonda;

Uloga nedržavnih dionika

38.  ističe da sve širi krug nedržavnih dionika ulaže trud u cilju dekarbonizacije i veće otpornosti na klimatske promjene; stoga ističe važnost strukturiranog i konstruktivnog dijaloga između vlada, poslovne zajednice, gradova, regija, međunarodnih organizacija, civilnog društva i akademskih institucija te osiguravanja njihovog sudjelovanja u planiranju i provedbi prilagodljivih klimatskih mjera kako bi se potaknulo snažno i globalno djelovanje u cilju stvaranja otpornih društava s niskim razinama emisija ugljika i postigao napredak u ostvarivanju ciljeva Pariškog sporazuma;

39.  poziva EU i države članice da zajedno s drugim strankama UNFCCC-a promiču postupak kojim se nedržavni dionici aktivno uključuju u pregovore o provedbi Pariškog sporazuma, podupiru se napori koje ulažu kako bi pridonijeli ispunjavanju državnih nacionalno utvrđenih doprinosa usprkos nacionalnim političkim transformacijama te im se omogućava istraživanje novih oblika sudjelovanja i udruživanja u okviru UNFCCC-a;

40.  naglašava važnu ulogu Zone nedržavnih dionika za klimatska pitanja (NAZCA) u promicanju i praćenju djelovanja nedržavnih dionika, kao što su Globalni sporazum gradonačelnika, Misija za inovacije, inicijativa InsuResilience, Održiva energija za sve i partnerstvo u pogledu nacionalno utvrđenih doprinosa;

41.  pozdravlja napore koje su predvodnici borbe za zaštitu klime („Climate Champions”) uložili u okviru Partnerstva iz Marakeša za klimatsko djelovanje;

42.  poziva EU i države članice da surađuju sa svim dionicima civilnog društva (institucijama, privatnim sektorom, nevladinim organizacijama i lokalnim zajednicama) kako bi izradile inicijative za smanjenje emisija u ključnim sektorima (energija, tehnologija, gradovi, promet) te inicijative za prilagodbu i otpornost kako bi se odgovorilo na probleme prilagodbe, posebice u pogledu pristupa vodi, sigurnosti opskrbe hranom i sprečavanja rizika; poziva sve vlade i sve dionike civilnog društva da podrže i ojačaju taj program djelovanja;

43.  podsjeća UN i stranke UNFCCC-a da je djelovanje na individualnoj razini jednako važno kao i djelovanje vlada i institucija; stoga zahtijeva da se poduzmu veći napori za organiziranje kampanja i aktivnosti za senzibiliziranje i informiranje javnosti u vezi s malim ili velikim postupcima kojima se može doprinijeti borbi protiv klimatskih promjena u razvijenim zemljama te zemljama u razvoju;

Sveobuhvatni napori svih sektora

44.  pozdravlja razvoj sustavâ za trgovanje emisijama širom svijeta, uključujući 18 sustava za trgovanje emisijama koji su uvedeni na četiri kontinenta i čine 40 % svjetskog BDP-a; potiče Komisiju da promiče povezivanje sustava EU-a za trgovanje emisijama i drugih sustava za trgovanje emisijama u cilju uspostave mehanizama za međunarodno tržište ugljika kako bi se povećala razina klimatske ambicioznosti i istodobno doprinijelo smanjenju rizika od istjecanja ugljika pružanjem jednakih tržišnih uvjeta za sve; poziva Komisiju da uvede zaštitne mjere kako bi se zajamčilo da povezivanje sustava EU-a za trgovanje emisijama trajno doprinosi ublažavanju klimatskih promjena i ne ugrožava ciljeve EU-a za smanjenje nacionalnih emisija stakleničkih plinova;

45.  naglašava da je potrebno još više ambicioznosti i djelovanja kako bi se održali dostatni poticaji za postizanje smanjenja emisija stakleničkih plinova koja su potrebna za postizanje klimatskih i energetskih ciljeva EU-a do 2050.; ističe da nije ostvaren dovoljan napredak u smanjenju emisija stakleničkih plinova u sektorima prometa i poljoprivrede s obzirom na ciljeve za 2020. te da je potrebno uložiti više napora kako bi se ispunili ciljevi tih sektora u pogledu doprinosa smanjenju emisija do 2030.;

46.  naglašava važnost integriteta okoliša u svim budućim pristupima tržištu, i u okviru Pariškog sporazuma i izvan njega, tako da se vodi računa o rizicima kao što su propusti kojima se omogućuje dvostruko računanje, problemi u pogledu trajnosti i aditivnosti smanjenja emisija, potencijalni negativni učinci na održivi razvoj te neprimjereni poticaji za smanjenje ambicioznosti nacionalno utvrđenih doprinosa;

47.  ističe da su ciljevi 20-20-20 za smanjenje emisija stakleničkih plinova, energiju iz obnovljivih izvora i uštedu energije imali ključnu ulogu u poticanju tog napretka i očuvanju radnih mjesta za više od 4,2 milijuna zaposlenih u raznim ekološkim industrijama, uz stalan rast zabilježen tijekom gospodarske krize;

48.  prima na znanje odluku skupštine Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) 2016. o uspostavi programa za kompenzaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo (CORSIA);

49.  međutim, izražava razočaranje zbog činjenice da ICAO nije postigao dogovor oko smanjenja emisija nakon uspostave CORSIA-e nego se prvenstveno usredotočio na njihovu kompenzaciju; žali što kvaliteta kompenzacija uopće nije zajamčena, što je primjena programa CORSIA pravno obvezujuća tek od 2027. nadalje i što se ključni članovi ICAO-a još nisu obvezali na sudjelovanje u dobrovoljnoj fazi, dok se drugi veliki zagađivači nisu obvezali na ugljično neutralan rast, što otvara mnoga pitanja o stvarnom učinku na klimu s obzirom na to da rezultati ni približno ne ispunjavaju očekivanja koja je EU imao kad je odlučio „zaustaviti sat” za sustav EU-a za trgovanje emisijama; poziva na to da se što prije dovrši čvrst skup pravila kako bi program CORSIA postao operativan, kako bi se pravovremeno proveo na nacionalnoj i regionalnoj razini i kako bi ga sve stranke pravilno provodile; poziva, nadalje, na poboljšanje svih tehnoloških inovacija povezanih s karakteristikama motora i kvalitetom goriva;

50.  podsjeća da se, iako će letovi unutar Europe i dalje biti obuhvaćeni sustavom EU-a za trgovanje emisijama, bilo kakva izmjena postojećeg zakonodavstva i predviđenog postizanja operativnosti CORSIA-e mogu razmatrati samo u kontekstu razine ambicioznosti sustava i provedbenih mjera koje tek treba osmisliti;

51.  prima na znanje plan za razvoj „Sveobuhvatne strategije Međunarodne pomorske organizacije za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz brodova”, koji je donesen na 70. sjednici Odbora Međunarodne pomorske organizacije za zaštitu morskog okoliša; potiče Međunarodnu pomorsku organizaciju da razvije globalni mehanizam u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma postavljanjem ambicioznog cilja za smanjenje emisija i izradom konkretnog rasporeda u okviru početne strategije Međunarodne pomorske organizacije za smanjenje stakleničkih plinova, koja će biti usvojena u proljeće 2018.;

52.  pozdravlja izmjene iz Kigalija o postupnom globalnom ukidanju fluorougljikovodika (HFC), koji doprinose porastu temperature; smatra da to predstavlja konkretan korak u ispunjavanju obveza iz Pariškog sporazuma, čime bi se do 2050. mogao izbjeći ekvivalent od više od 70 milijardi tona emisija CO2, što je jednako količini od ukupno 11 godišnjih emisija SAD-a, te stoga potiče sve stranke Montrealskog protokola da poduzmu sve nužne korake za ubrzanje ratifikacije; podsjeća da je EU usvojio ambiciozno zakonodavstvo o postupnom ukidanju fluorougljikovodika za 79 % do 2030., s obzirom na to da su klimatski prihvatljive alternative dostupne i njihov bi se potencijal trebao u potpunosti iskoristiti;

Otpornost na klimatske promjene koja se ostvaruje prilagodbom

53.  prima na znanje da prioriteti predsjedanja Fidžija konferencijom COP23 obuhvaćaju područja u kojima istaknutu ulogu imaju mjere za prilagodbu i otpornost; naglašava da su mjere za prilagodbu nužnost za sve države koje žele maksimalno smanjiti negativne učinke i u potpunosti iskoristiti prilike za održivi razvoj i rast otporan na klimatske promjene;

54.  poziva da se u skladu s time odrede dugoročni ciljevi prilagodbe; podsjeća da su zemlje u razvoju, a posebno najslabije razvijene zemlje i male otočne zemlje u razvoju, koje su najmanje doprinijele klimatskim promjenama, najosjetljivije na njihove štetne učinke i imaju najmanje kapaciteta za prilagodbu;

55.  naglašava da je prilagodbu klimatskim promjenama potrebno istinski uvrstiti u nacionalne razvojne strategije, uključujući financijsko planiranje, te istovremeno poboljšati koordinacijske kanale između različitih razina vlasti i dionika; smatra da je također važna usklađenost s planovima i strategijama za smanjenje rizika od katastrofa;

56.  naglašava važnost procjene konkretnih učinaka klimatskih promjena na gradove te procjene njihovih jedinstvenih izazova i prilika u pogledu ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama; smatra da je povećanje sposobnosti gradskih i lokalnih vlasti u pogledu sudjelovanja i rada na otpornosti njihovih zajednica ključno za rješavanje lokalne dimenzije učinaka klimatskih promjena;

57.  smatra da potpora klimatskim politikama može biti dovoljna pod uvjetom da su one popraćene socijalnim mjerama, uključujući fond za pravedan prijelaz radi povezivanja postojećih izazova koje donosi borba protiv klimatskih promjena s trudom uloženim u borbu protiv nezaposlenosti i nesigurnog zaposlenja;

58.  poziva Komisiju da preispita Strategiju EU-a za prilagodbu iz 2013. kako bi se više pozornosti i dodane vrijednosti dalo radu na prilagodbi na razini EU-a jačanjem veza s Pariškim sporazumom i podupiranjem daljnjeg razvoja učinkovite razmjene dobre prakse, primjera i informacija o radovima na prilagodbi; naglašava da je potrebno razviti sustave i instrumente kako bi se pratili napredak i učinkovitost nacionalnih planova i mjera za prilagodbu;

59.  podsjeća da će poljoprivredna zemljišta, močvare i šume, koje se prostiru na više od 90 % kopnene površine EU-a, biti teško pogođeni klimatskim promjenama; ističe da je taj sektor, poznat i kao korištenje zemljišta, prenamjena zemljišta i šumarstvo, istodobno i ponor i izvor emisija te je ključan za ublažavanje klimatskih promjena i jačanje otpornosti;

60.  podsjeća da je, u skladu s njegovim člankom 2., cilj Pariškog sporazuma od 4. studenoga 2016., između ostaloga, povećati sposobnost prilagodbe na negativne učinke klimatskih promjena, poticati otpornost na klimatske promjene i smanjiti emisije stakleničkih plinova na način kojim se ne ugrožava proizvodnju hrane; poziva Komisiju i države članice da financijske tokove usklade s tom namjerom;

61.  skreće pozornost na izrazito negativne i često nepovratne posljedice nedjelovanja te podsjeća na to da klimatske promjene utječu na sve dijelove svijeta na različite, ali vrlo štetne načine, što uzrokuje migracije, smrtna stradanja te ekonomsku, ekološku i društvenu štetu; ističe da je globalno usuglašeni politički i financijski poticaj za inovacije u području čiste i obnovljive energije ključan za postizanje naših klimatskih ciljeva i poticanje rasta;

62.  priznaje mnoge teškoće pri utvrđivanju općeprihvaćene univerzalne definicije klimatskih izbjeglica, no traži da se ozbiljno shvate problem i razmjer klimatski izazvanog raseljavanja i migracija kao posljedica katastrofa prouzročenih globalnim zatopljenjem; sa zabrinutošću primjećuje da je od 2008. do 2013. godišnje otprilike 166 milijuna ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove zbog prirodnih katastrofa, porasta razine mora, ekstremnih vremenskih pojava, dezertifikacije, nestašice vode i širenja tropskih bolesti i bolesti koje se prenose vektorima; posebno podsjeća da zbivanja povezana s klimatskim promjenama u nekim dijelovima Afrike i Bliskog istoka mogu doprinijeti političkoj nestabilnosti, gospodarskim teškoćama i intenziviranju izbjegličke krize u Sredozemlju;

63.  napominje da 20 % globalnih emisija stakleničkih plinova nastaje zbog krčenja i degradacije šuma te naglašava ulogu šuma i aktivnog održivog upravljanja šumama u ublažavanju klimatskih promjena i potrebu da se povećaju kapacitet prilagodbe i otpornost šuma na klimatske promjene; naglašava da je potrebno uložiti napore u ublažavanje klimatskih promjena usmjerene na sektor tropskih šuma (REDD+); ističe da cilj ograničenja globalnog porasta temperature na manje od 2 °C vjerojatno neće biti moguće ostvariti ako se ne ulože napori u pogledu ublažavanja; nadalje, poziva EU da poveća međunarodno financiranje za smanjenje krčenja šuma u zemljama u razvoju;

Potpora zemljama u razvoju

64.  naglašava i važnost uloge zemalja u razvoju u ostvarivanju ciljeva Pariškog sporazuma, kao i to da tim zemljama treba pomoći da provedu svoje klimatske planove, potpuno iskorištavajući sinergiju s relevantnim ciljevima održivog razvoja u okviru mjera provedenih u području klime, Akcijskog plana iz Addis Abebe i Programa do 2030.;

65.  ističe nužnost poticanja univerzalnog pristupa održivoj energiji u zemljama u razvoju većom upotrebom obnovljivih izvora energije, posebice u Africi; ističe da Afrika raspolaže ogromnim prirodnim resursima koji joj mogu jamčiti energetsku sigurnost; ističe, na koncu, da Europa iz Afrike može dobivati dio energije koja joj je potrebna ako se uspješno uspostave elektroenergetske veze;

66.  ističe da EU ima iskustvo, kapacitete i globalni utjecaj potreban da bude predvodnik u izgradnji pametnije, čišće i otpornije infrastrukture nužne za ostvarenje globalne tranzicije potaknute Pariškim sporazumom; poziva EU da podrži napore država u razvoju u prijelazu prema društvu s niskim razinama emisija ugljika koje je uključivije, održivije u pogledu društva i okoliša, bogatije i sigurnije;

Industrija i konkurentnost

67.  pozdravlja kontinuirani trud i ostvareni napredak europske industrije u ispunjavanju svojih obveza i iskorištavanja svih prilika koje je donio Pariški sporazum i koje mogu rezultirati uspješnim i ekonomičnim klimatskim djelovanjem;

68.  ističe da je borba protiv klimatskih promjena globalni prioritet kojemu bi se trebalo doista težiti na globalnoj razini i pritom jamčiti energetsku sigurnost i održivo gospodarstvo;

69.  naglašava da bi stabilan i predvidiv pravni okvir i jasni politički signali na globalnoj razini i razini EU-a potaknuli i poboljšali ulaganja povezana s klimom;

70.  ističe da je stalna predanost, osobito od strane vodećih globalnih izvora emisija, ključna za klimatsko djelovanje i Pariški sporazum; izražava duboko žaljenje zbog najave vlasti SAD-a kad je riječ o Pariškom sporazumu; međutim, čvrsto podržava kontinuiranu potporu velikih američkih industrija koje jasno razumiju rizike koje donose klimatske promjene te prilike koje proizlaze iz klimatskog djelovanja;

71.  smatra da će, u slučaju da se i druga velika gospodarstva ne obvežu u istoj mjeri kao i EU kad je riječ o smanjenju emisija stakleničkih plinova, biti potrebno zadržati odredbe o istjecanju ugljika, posebno one namijenjene sektorima izloženima i visokom intenzitetu trgovine i visokom udjelu troška ugljika u proizvodnji, kako bi se osigurala globalna konkurentnost europske industrije;

72.  pozdravlja činjenicu da Kina i drugi veliki konkurenti energetski intenzivnih industrija EU-a uvode mehanizme za trgovanje emisijama ugljika ili druge mehanizme za određivanje cijena; smatra da, sve dok se ne postignu jednaki uvjeti za sve, EU treba zadržati odgovarajuće i razmjerne mjere kako bi osigurao konkurentnost svoje industrije i kako bi se, ondje gdje je to potrebno, spriječilo istjecanje ugljika, uzimajući u obzir činjenicu da su politike u području energije, industrije i klime usko povezane;

73.  ističe važnost povećanja broja kvalificiranih radnika u industriji i promicanja znanja i najboljih praksi za poticanje otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, uz istovremeno podržavanje pravednog prijelaza radne snage gdje je to potrebno;

Energetska politika

74.  poziva EU da potiče međunarodnu zajednicu da bez odgode donese konkretne mjere, uključujući raspored, za postupno ukidanje subvencija štetnih za okoliš, među ostalim i onih za fosilna goriva, kojima se narušava tržišno natjecanje, obeshrabruje međunarodna suradnja i koče inovacije;

75.  ističe važnost energetskih ušteda i učinkovitosti te obnovljivih izvora energije za smanjenje emisija i za postizanje financijskih ušteda, energetske sigurnosti te za sprečavanje i ublažavanje energetskog siromaštva kako bi se zaštitila ugrožena i siromašna kućanstva i kako bi im se pomoglo; poziva na to da se na globalnoj razini zalaže za mjere energetske učinkovitosti i uštede te za razvoj obnovljivih izvora energije (primjerice, poticanjem vlastite proizvodnje i potrošnjom energije iz obnovljivih izvora), kao i za njihovo učinkovito korištenje; podsjeća da su među vodećim ciljevima energetske unije EU-a davanje prednosti energetskoj učinkovitosti i vodećem globalnom položaju u obnovljivim izvorima energije;

76.  ističe važnost razvoja tehnologija za skladištenje energije, pametnih mreža i upravljanja potrošnjom, što će doprinijeti poboljšanju učinkovitog korištenja energije iz obnovljivih izvora u sektorima proizvodnje električne energije, grijanja i hlađenja kućanstava;

Istraživanje, inovacije i digitalne tehnologije

77.  ističe činjenicu da su kontinuirana i poboljšana istraživanja i inovacije u području ublažavanja klimatskih promjena, politika prilagodbe, učinkovitosti resursa, tehnologija s niskim emisijama i održive upotrebe sekundarnih sirovina („kružno gospodarstvo”) ključ za ekonomičnu borbu protiv klimatskih promjena te za smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima; stoga poziva na globalno preuzimanje obveza u cilju poticanja i usmjeravanja ulaganja u tom području;

78.  ističe da će napredak u tehnologiji potrebnoj za dekarbonizaciju iziskivati jasne političke signale, uključujući smanjenje tržišnih i regulatornih prepreka za nove tehnologije i poslovne modele, kao i dobro usmjerene javne rashode;

79.  podsjeća da se istraživanje, inovacije i konkurentnost ubrajaju među pet stupova strategije EU-a za energetsku uniju; napominje da je EU odlučan u tome da ostane globalni predvodnik u tim područjima i da pritom razvija usku znanstvenu suradnju s međunarodnim partnerima; ističe važnost izgradnje i očuvanja snažnog kapaciteta za inovacije i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju, u cilju primjene tehnologija za čistu i održivu proizvodnju energije;

80.  podsjeća na temeljnu ulogu digitalnih tehnologija u olakšavanju energetske tranzicije, pri čemu se stvaraju novi održivi poslovni modeli te poboljšavaju energetska učinkovitost i uštede; ističe korist za okoliš koju digitalizacija europske industrije može donijeti zahvaljujući učinkovitoj upotrebi resursa i manje intenzivnoj upotrebi materijala;

81.  ističe važnost toga da se u potpunosti iskoriste postojeći programi i instrumenti EU-a kao što su Obzor 2020., koji su otvoreni sudjelovanju trećih zemalja, osobito u području energije, klimatskih promjena i održivog razvoja;

82.  poziva na bolju upotrebu tehnologija kao što su svemirski sateliti za detaljno prikupljanje podataka o emisijama, temperaturi i klimatskim promjenama; posebno skreće pozornost na doprinos programa Copernicus; osim toga, poziva na transparentnu suradnju i razmjenu informacija između zemalja i na otvorenost podataka za znanstvenu zajednicu;

Klimatska diplomacija

83.  snažno podupire kontinuiranu usmjerenost EU-a na klimatsku diplomaciju, što je nužno kako bi se povećala vidljivost klimatskog djelovanja u partnerskim zemljama i u javnom mišljenju na globalnoj razini; ističe da klimatske promjene trebaju i dalje biti strateški prioritet u diplomatskim dijalozima, uzimajući u obzir najnovija dostignuća i promjenjivu geopolitičku sliku; naglašava činjenicu da Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice imaju golem vanjskopolitički kapacitet te se u raspravama o klimi moraju postaviti kao predvodnici; ističe da ambiciozno i hitno klimatsko djelovanje, zajedno s provedbom obveza s konferencije COP21, moraju i dalje biti među prioritetima EU-a u bilateralnim i biregionalnim dijalozima na visokoj razini s partnerskim zemljama, u skupinama G7 i G20, pri UN-u i na drugim međunarodnim forumima;

84.  ponavlja da smatra da se ciljevi klimatske politike moraju staviti u središte vanjske politike i globalnog plana EU-a; potiče EU i države članice da pokažu vodstvo u globalnom klimatskom djelovanju kontinuiranim pridržavanjem Pariškog sporazuma te aktivnim kontaktom sa strateškim partnerima na nacionalnoj i podnacionalnoj razini u cilju uspostave ili jačanja klimatskih savezništava usmjerenih na održavanje zamaha u uspostavi ambicioznog sustava klimatske zaštite;

85.  potiče EU i države članice da rade na postizanju šire osviještenosti, na analizi i upravljanju klimatskim rizicima te pružanju potpore partnerima EU-a diljem svijeta u njihovim naporima usmjerenima na bolje razumijevanje, integraciju, predviđanje i upravljanje učincima klimatskih promjena na nacionalnu stabilnost, međunarodnu sigurnost i raseljavanje stanovništva;

86.  obvezuje se da će koristiti svoju međunarodnu ulogu i članstvo u međunarodnim parlamentarnim mrežama kako bi dosljedno težio napretku prema brzoj provedbi Pariškog sporazuma;

Uloga Europskog parlamenta

87.  smatra da Parlament treba biti sastavni dio izaslanstva EU-a, s obzirom na to da kao suzakonodavac mora dati svoju suglasnost za međunarodne sporazume i ima ključnu ulogu u provedbi Pariškog sporazuma na nacionalnoj razini; stoga očekuje da će mu biti dopušteno prisustvovati koordinacijskim sastancima EU-a u Bonnu i da će imati zajamčen pristup svim pripremnim dokumentima već od samog početka pregovora;

o
o   o

88.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te tajništvu UNFCCC-a, uz molbu da je proslijedi svim strankama koje nisu članice EU-a.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0383.

Pravna napomena