Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2015/2062(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0251/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0251/2017

Rasprave :

PV 05/10/2017 - 2
CRE 05/10/2017 - 2

Glasovanja :

PV 05/10/2017 - 4.5
CRE 05/10/2017 - 4.5
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0385

Usvojeni tekstovi
PDF 283kWORD 64k
Četvrtak, 5. listopada 2017. - Strasbourg Završno izdanje
Zatvorski sustavi i uvjeti
P8_TA(2017)0385A8-0251/2017

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. listopada 2017. o zatvorskim sustavima i uvjetima u zatvorima (2015/2062(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji i Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 4., 19., 47., 48. i 49.,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP) (članak 3., članak 8.), protokole uz EKLJP i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, Europsku konvenciju o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1987. te izvješća Europskog odbora za sprječavanje mučenja (CPT),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima (članci 3. i 5.), Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (članak 7.) i Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta donesenu u New Yorku 20. studenoga 1989.,

–  uzimajući u obzir sljedeće Opće napomene Odbora UN-a za prava djeteta: br. 10 (2007.) o pravima djeteta u maloljetničkom pravosuđu, br. 13 (2011.) o pravu djeteta na zaštitu od svih oblika nasilja i br. 17 (2013.) o pravu djece na odmor, slobodno vrijeme, igru, rekreativne aktivnosti, kulturu i umjetnost (članak 31.),

–  uzimajući u obzir minimalna pravila UN-a za postupanje sa zatvorenicima te deklaracije i načela koje je usvojila Opća skupština UN-a; uzimajući u obzir Standardna minimalna pravila UN-a za maloljetničko pravosuđe (Pekinška pravila) koje je usvojila Opća skupština; uzimajući u obzir Smjernice Odbora ministara Vijeća Europe o pravosuđu prilagođenom djeci; uzimajući u obzir preporuke Odbora ministara Vijeća Europe, posebno Preporuku CM/Rec (2006)2 o Europskim zatvorskim pravilima, Preporuku CM/Rec (2006)13 o primjeni pritvora, uvjetima u kojima se izvršava i određenju zaštitnih mehanizama protiv zlouporabe, Preporuku CM/Rec (2008)11 o Europskim pravilima za maloljetne prijestupnike osuđene na sankcije ili mjere, Preporuku CM/Rec (2010)1 o probacijskim pravilima Vijeća Europe te Preporuku CM/Rec (2017)3 o propisima EU-a o sankcijama i mjerama koje se primjenjuju u Zajednici; također uzimajući u obzir preporuke koje je donijela Parlamentarna skupština Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. siječnja 1996. o lošim uvjetima u zatvorima u Europskoj uniji(1) i Rezoluciju od 17. prosinca 1998. o zatvorskim uvjetima u Europskoj uniji: poboljšanja i alternativne kazne(2), Rezoluciju od 25. studenoga 2009. o višegodišnjem programu za razdoblje 2010. – 2014. u području slobode, sigurnosti i pravde (Stockholmski program)(3) i Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o zatvorskim uvjetima u Uniji(4),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica(5),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji(6) („transfer zatvorenika”),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/947/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja na presude i probacijske odluke s ciljem nadzora probacijskih mjera i alternativnih sankcija(7) („probacija i alternativne sankcije”),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2009/829/PUP od 23. listopada 2009. o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru(8) („europski nalog za praćenje”),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima(9),

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava o zatvorskoj kazni i njezinim alternativama: temeljna prava pri obavljanju transfera među državama članicama,

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 14. lipnja 2011. naslovljenu „Jačanje uzajamnog povjerenja u europskom pravosudnom prostoru – Zelena knjiga o provedbi kaznenog zakonodavstva EU-a u području oduzimanja slobode” (COM(2011)0327),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u spojenim predmetima C-404/15 i C-659/15 PPU Pál Aranyosi i Robert Căldăraru,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2015. o suzbijanju radikalizacije i novačenja europskih građana u terorističke organizacije(10) i Priručnik UNODC-a o postupanju s nasilnim ekstremističkim zatvorenicima i sprječavanju radikalizacije koja vodi do nasilja u zatvorima(11),

–  uzimajući u obzir Pisanu izjavu 0006/2011 od 14. veljače 2011. o kršenju temeljnih prava pritvorenika u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir konvencije, preporuke i rezolucije Vijeća Europe o zatvorskim pitanjima,

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Vijeća Europe o prenapučenosti zatvora od 28. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir Preporuku CM/Rec (2012)12 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o zatvorenicima koji su strani državljani koju je donio Odbor ministara 10. listopada 2012.,

–  uzimajući u obzir Preporuku CM/Rec (2012)5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o Europskom etičkom kodeksu za zatvorsko osoblje koju je donio Odbor ministara 12. travnja 2012.,

–  uzimajući u obzir Priručnik Vijeća Europe za zatvorske i probacijske službe u pogledu radikalizacije i nasilnog ekstremizma,

–  uzimajući u obzir studije Europske promatračnice za zatvore (EPO): „Od nacionalnih praksi do europskih smjernica: zanimljive inicijative u upravljanju zatvorima” (2013.) i „Nacionalna tijela za praćenje uvjeta u zatvorima i europske norme” (2015.),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0251/2017),

A.  budući da je 2014. godine u Europskoj uniji bilo više od pola milijuna zatvorenika, što uključuje osuđenike na služenju kazne nakon donošenja pravomoćne presude kao i osobe u pritvoru okrivljene za kazneno djelo;

B.  budući da su zatvorski uvjeti i upravljanje zatvorima u nadležnosti država članica, a da EU, s druge strane, ima neophodnu ulogu u zaštiti temeljnih prava zatvorenika te u stvaranju europskog prostora slobode, sigurnosti i pravde; budući da je dužnost EU-a poticati razmjenu najboljih praksi između država članica suočenih sa zajedničkim problemima u vezi s pravim sigurnosnim pitanjima na području Europe;

C.  budući da su prema nekim izvješćima, poput onih koje je sastavio Europski odbor Vijeća Europe za sprečavanje mučenja, stanje u zatvorima i ponekad nedostojni i neljudski uvjeti pritvora u nekim državama članicama izuzetno zabrinjavajući;

D.  budući da je prenapučenost zatvora u Uniji trajan problem, što je prepoznalo više od trećine država članica i što pokazuju izvješća poput posljednjeg izdanja godišnje kaznene statistike Vijeća Europe (SPACE) objavljenog 14. ožujka 2017., te da Europski sud za ljudska prava smatra da je prenapučenost u suprotnosti s člankom 3. EKLJP-a;

E.  budući da prenapučenost otežava izručenja ili transfer osuđenih osoba zbog zabrinutosti u vezi s lošim uvjetima u zatvoru države primateljice; budući da se stanje u određenim državama članicama i dalje pogoršava, čak i do te mjere da postaje neodrživo u nekim njihovim zatvorima;

F.  budući da prenapučenost zatvora teško narušava kvalitetu zatvorskih uvjeta, može pogodovati radikalizaciji, ima štetne učinke na zdravlje i dobrobit zatvorenika, predstavlja prepreku društvenoj rehabilitaciji te doprinosi nesigurnom, složenom i nezdravom radnom okruženju zatvorskog osoblja;

G.  budući da je u svojoj presudi od 6. listopada 2005. u predmetu Hirst protiv Ujedinjene Kraljevine Europski sud za ljudska prava potvrdio da opće i automatsko ukidanje prava glasovanja zatvorenicima nije u skladu s demokracijom; budući da je 2011. godine 58,7 % zatvorenika u Poljskoj sposobnih glasovati sudjelovalo na parlamentarnim izborima;

H.  budući da nema povezanosti između strogosti kazni i smanjenja stope kaznenih djela;

I.  budući da je mjera zatvora osobito neprilagođena potrebama određenih ranjivih osoba, kao što su maloljetnici, starije osobe, trudnice i osobe koje pate od teške duševne ili fizičke bolesti ili invaliditeta; budući da je tim osobama potrebna prilagođena i odgovarajuća skrb;

J.  budući da se u članku 37. Konvencije UN-a o pravima djeteta navodi da se oduzimanje slobode kada je riječ o djeci treba primjenjivati „kao krajnja mjera i na najkraće moguće vrijeme” i da će se djeca „držati odvojeno od odraslih, osim kad bi to bilo suprotno njihovu najboljem interesu”;

K.  budući da je ukupan broj zatvorenika u istražnom pritvoru u 2014. prema podacima Eurostata iznosio više od 20 % ukupnog broja zatvorenika;

L.  budući da istražni zatvor treba primjenjivati samo kao krajnju mjeru; budući da djeca ne smiju biti smještena u objektu u kojem su izložena negativnim utjecajima; budući da uvijek treba voditi računa o potrebama koje su specifične za njihovu fazu razvoja;

M.  budući da mjeru zatvora, uključujući istražni zatvor, treba primjenjivati samo u pravno opravdanim slučajevima, a primjena sankcija kao alternativne mjere zatvoru, u što se ubrajaju kućni pritvor ili druge mjere, trebala bi imati prednost kada je riječ o zatvorenicima koji ne predstavljaju ozbiljan rizik za društvo kako bi im se tako osiguralo izvršenje kazne zatvora u otvorenom ili poznatom okružju, bolji pristup socijalnim uslugama, skrbi i reintegraciji;

N.  budući da bi maloljetni prijestupnici u načelu uvijek trebali imati pravo na alternativne mjere koje ne uključuju oduzimanje slobode, bez obzira na počinjeno kazneno djelo;

O.  budući da prema podacima Vijeća Europe za 2015. godinu u prosjeku čak 10,8 % zatvorenika u europskim zatvorima čine stranci – a ta je brojka 2014. iznosila 13,7 % – na koje se, osim toga, zbog pretpostavljenog većeg rizika od bijega najčešće primjenjuje kazna pritvora;

P.  budući da zatvorsko osoblje ima ključnu funkciju koju provodi u ime društva te treba uživati u uvjetima zaposlenja koji odgovaraju njihovim kvalifikacijama i kojima se uzima u obzir zahtjevna priroda njihova posla; budući da su, s obzirom na tešku i osjetljivu prirodu njihova posla, mjere poput boljeg početnog i trajnog osposobljavanja zatvorskog osoblja, povećanja namjenskih financijskih sredstava, razmjene najboljih praksi, dostojanstvenih i sigurnih radnih uvjeta i povećanja razine osoblja od presudne važnosti za osiguravanje dobrih zatvorskih uvjeta; budući da bi trajno osposobljavanje pomoglo zatvorskom osoblju u rješavanju novih i nadolazećih izazova kao što je radikalizacija u zatvoru;

Q.  budući da je motivirano, posvećeno i poštovano zatvorsko osoblje preduvjet za humane zatvorske uvjete, te stoga i za uspješnost koncepata pritvaranja koji su usmjereni na poboljšanje upravljanja zatvorima, uspješnu reintegraciju u društvo te smanjenje rizika od radikalizacije i ponavljanja kaznenog djela;

R.  budući da su samoozljeđivanje i nasilno ponašanje zatvorenika često rezultat prenapučenosti i loših uvjeta u zatvorima; budući da je dodatni faktor to što osoblje nije adekvatno osposobljeno ili kvalificirano; budući da razina napetosti u brojnim zatvorima uzrokuje osobito teške uvjete rada za osoblje, što u nekim slučajevima dovodi do kolektivnog djelovanja u državama članicama;

S.  budući da učinkovita uprava za kaznionice mora dobiti odgovarajuća sredstva i osoblje kako bi mogla provoditi svoje sigurnosne i rehabilitacijske zadaće;

T.  budući da je zabrana mučenja ili drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja univerzalna norma primjenjiva na odrasle osobe kao i na djecu, te da se svakim kršenjem temeljnih prava zatvorenika koje ne proizlazi iz ograničenja koja su ključna za lišenje slobode narušava ljudsko dostojanstvo;

U.  budući da je stopa samoubojstava u zatvorima u EU-u posebno alarmantna;

V.  budući da je radikalizacija u mnogim zatvorima u EU-u zabrinjavajuća pojava koja zahtijeva posebnu pozornost i koju treba riješiti na odgovarajući način, uz potpuno poštovanje ljudskih prava i međunarodnih obveza; budući da faktori koji utječu na taj sve izraženiji fenomen mogu uključivati nehumane uvjete pritvora i prenapučenost, što može potaknuti utjecaj osoba koje regrutiraju za potrebe nasilnog ekstremizma;

W.  budući da je Europska unija u okviru Europskog programa sigurnosti osigurala sredstva za rješavanje problema radikalizacije u zatvorima; budući da bi s obzirom na kontekst sigurnosti u Europi svaka država članica trebala što žurnije poduzeti mjere sprječavanja radikalizacije u zatvorima; budući da je od presudne važnosti razmjena dobrih praksi na razini Europe;

X.  budući da dio postojećih zatvorskih sustava i ustanova te veliki dio zgrada koje se u više europskih zemalja trenutačno koriste kao zatvori potječe iz 19. stoljeća; budući da neke od tih zgrada više nisu prikladne za korištenje u 21. stoljeću s obzirom na to da pružaju vrlo loše uvjete kojima se krše temeljna ljudska prava;

Y.  budući da je zaključak ispitivanja da je razvijanje predstavničke demokracije i konstruktivnog dijaloga u zatvorima korisno za zatvorenike, zatvorsko osoblje i šire društvo, što pomaže u poboljšavanju odnosa zatvorskog osoblja i zatvorenika;

1.  iznimno je zabrinut zbog uvjeta koji vladaju u zatvorima u nekim državama članicama i zbog stanja brojnih europskih zatvora; potiče države članice da poštuju zatvorska pravila koja proizlaze iz instrumenata međunarodnog prava i standarda Vijeća Europe; podsjeća na to da lišavanje slobode ne znači lišavanje dostojanstva; poziva države članice da uvedu neovisne mehanizme nadzora zatvora predviđene neobaveznim protokolom Konvencije o sprečavanju mučenja (OPCAT);

2.  poziva države članice da osnaže svoje pravosudne sustave te da ulažu u izobrazbu sudaca;

3.  potvrđuje da zatvorski uvjeti predstavljaju odlučujući čimbenik za primjenu načela uzajamnog priznavanja sudskih odluka u području slobode, sigurnosti i pravde Europske unije, kao što je Sud naveo u predmetima Aranyosi i Căldăraru; podsjeća na temeljnu važnost načela uzajamnog priznavanja sudskih odluka koje je predviđeno Ugovorom o Europskoj uniji;

4.  izražava žaljenje zbog toga što je prenapučenost zatvora vrlo raširena pojava u Europi; iznimno je zabrinut zbog novih rekorda prenapučenosti u određenim državama članicama; ističe da prema posljednjem izdanju godišnje kaznene statistike Vijeća Europe od 14. ožujka 2017. broj zatvorenika i dalje premašuje broj raspoloživih mjesta u trećini europskih kaznenih institucija; poziva države članice da slijede preporuke iz Bijele knjige Vijeća Europe o prenapučenosti u zatvorima od 28. rujna 2016. i Preporuku R(99)22 Odbora ministara Vijeća Europe od 30. rujna 1999. o prenapučenosti u zatvorima i rastu broja zatvorenika;

5.  podsjeća da države članice kapacitet svojih zatvora te posljedično i stope prenapučenosti izračunavaju prema prostornim parametrima koji se znatno razlikuju od jedne države članice do druge, zbog čega je vrlo teško, odnosno nemoguće napraviti usporedbe na razini Unije;

6.  nadalje izražava žaljenje zbog toga što prenapučenost često ima ozbiljne posljedice na sigurnost zatvorskog osoblja i zatvorenika i utječe na životne uvjete i zdravlje, dostupne aktivnosti, zdravstvenu i psihološku skrb i rehabilitaciju te praćenje zatvorenika; apelira na države članice da uspostave sustave i baze podataka za praćenje zatvorskih uvjeta u stvarnom vremenu te da osiguraju učinkovitu raspodjelu svoje zatvorske populacije;

7.  smatra da povećanje kapaciteta zatvora nije jedino rješenje problema njihove prenapučenosti, ipak poziva države članice da dodijele odgovarajuća sredstva za obnovu i modernizaciju zatvora kako bi se dala prednost malim jedinicama sa smještajem za ograničeni broj zatvorenika, osigurali dostojanstveni uvjeti pritvora, stvorili zajednički prostori koji odgovaraju ciljevima socijalizacije i omogućavanja aktivnosti, potaknule rehabilitacija i reintegracija u društvo, razvile dodatne obrazovne ustanove i osiguralo sigurnije okružje za zatvorenike i osoblje;

8.  smatra da su različita zatvorska pravila, ovisno o vrsti zatvorenika i stupnju njihove opasnosti, dobro rješenje za sprječavanje ponavljanja kaznenih djela i poticanje reintegracije u društvo; ponavlja da se mjere reintegracije moraju internalizirati i provoditi već na samom početku boravka u zatvoru; potiče države članice da pri donošenju odluka o raspodjeli zatvorske populacije uzmu u obzir vrstu počinjenog kaznenog djela kako bi spriječile kontakt zatvorenika koji služe kratkotrajne kazne i onih koji su osuđeni zbog lakših kaznenih djela sa zatvorenicima koji služe dugotrajne kazne;

9.  poziva države članice da zatvorenicima osiguraju uravnotežen program aktivnosti i da im omoguće da provode onoliko sati dnevno izvan ćelija koliko je potrebno za primjerenu razinu ljudske i društvene interakcije i za smanjenje nezadovoljstva i nasilja; naglašava da se pri smještaju zatvorenika, posebno u pogledu uvjeta spavanja, poštuje ljudsko dostojanstvo i privatnost te zadovoljavaju zdravstveni i higijenski uvjeti, pazeći pritom osobito na unutarnje klimatske uvjete, posebno na površinu prostora, količinu zraka u kubičnim metrima, osvjetljenje, izbjegavanje velikih razina buke, grijanje i ventilaciju; poziva sve države članice da usvoje zajedničku definiciju „najmanjeg prostora” koji se pruža svakom zatvoreniku; podsjeća na to da je Komisija nedavno spomenula mogućnost da države članice koriste sredstva iz strukturnih fondova EU-a;

10.  poziva države članice da razmotre angažiranje dobrovoljaca u okviru izvršenja kazni, kao potpore stručnom osoblju, kako bi se stvorila pogodna veza za reintegraciju pojedinaca u društvo; smatra da bi se zadaci za koje bi bili zaduženi dobrovoljci trebali jasno razlikovati od zadataka koje izvršava stručno osoblje i da bi trebali biti u granicama njihovih kompetencija;

11.  predlaže državama članicama da uvedu glavnog nadzornika ustanova za oduzimanje slobode, kao što se to već čini u određenim državama članicama, kako bi se iskoristio rad neovisnih tijela pri ocjenjivanju zatvorskih uvjeta;

12.  izražava zabrinutost zbog rastuće privatizacije zatvorskih sustava u EU-u i podsjeća na to da privatizacija kaznenih sustava često donosi brojna otvorena pitanja u pogledu njezina učinka na zatvorske uvjete i na poštovanje temeljnih prava; izražava žaljenje što je provedeno vrlo malo usporednih studija radi procjene troškova i kvalitete upravljanja što se tiče državnih i privatnih zatvora; ističe da glavni zadaci upravljanja, nadzora i sudske uprave moraju ostati u nadležnosti države;

13.  ističe da pritvor mora ostati krajnja mjera koja se koristi samo kada je to strogo potrebno i u najkraćem mogućem vremenskom razdoblju, u skladu s važećim nacionalnim postupcima kaznenog zakona; izražava žaljenje zbog toga što se u mnogim državama članicama prakticira sustavna upotreba pritvora koja, u kombinaciji s lošim zatvorskim uvjetima, ali ne samo njima, podrazumijeva povredu temeljnih prava zatvorenika; smatra da su za rješavanje problema pretjerane primjene istražnog zatvora potrebna inovativna rješenja, između ostalog modernizacija postupaka kaznenog zakona i osnaživanje sudstva;

14.  podsjeća da je u Europskim zatvorskim pravilima, koja je usvojio Odbor ministara Vijeća Europe, naglašeno da zatvorenici trebaju imati mogućnost sudjelovanja u izborima i referendumima te drugim aspektima javnog života, ukoliko im to pravo nije ograničeno nacionalnim zakonom; podsjeća da sudjelovanje u izbornim aktivnostima omogućava zatvorenicima da ponovno postanu aktivni članovi društva, što doprinosi procesu njihove reintegracije; potiče države članice da omoguće praktičan pristup zatvorenika biračkim pravima, kao što je postavljanje glasačkih kabina u zatvorima tijekom izbora;

15.  ustraje u tome da je potrebna provedba dugoročnog upravljanja kaznenim sustavima kako bi se smanjio broj zatvorenika češćom primjenom kaznenih mjera koje ne uključuju oduzimanje slobode, kao što su nalozi za rad za opće dobro i stavljanje pod elektronički nadzor, i smanjenjem istražnog zatvora na najmanju moguću mjeru;

16.  poziva države članice da zajamče da se uz kazneni aspekt zatvaranja stavi naglasak i na razvijanje praktičnih vještina i rehabilitaciju zatvorenika kako bi se omogućilo bolje upravljanje kaznom, uspješno ponovno uključivanje u društvo i smanjenje ponavljanja kaznenih djela; ističe da kazna zatvora u usporedbi s alternativnim mjerama dovodi do većeg broja ponavljanja kaznenog djela za kratkotrajne kazne;

17.  potiče države članice na provedbu mjera prilagodbe kazni, ponajprije za najkraće kazne, uključujući primjenu puštanja na slobodu tijekom jednog dana, omogućavanje izvršenja kazne za vrijeme godišnjeg odmora kako bi se spriječio gubitak posla, naloge za rad za opće dobro i pojačanu primjenu kućnog pritvora i stavljanja pod elektronički nadzor; također se slaže da je važno prilagoditi kaznu osuđeniku kako bi se osiguralo njezino bolje izvršavanje;

18.  smatra da bi, u cilju učinkovitosti, uvođenje novih mjera koje ne uključuju oduzimanje slobode trebalo biti popraćeno drugim mjerama, kao što su kaznene, obrazovne i socijalne reforme u cilju promicanja reintegracije i kontakta s vanjskim društvom i gospodarstvom; u tom pogledu smatra da bi uprave kaznionica trebale uspostaviti snažne veze s lokalnim zajednicama i izraditi dokumente s obrazloženjima i statističkim podacima kako bi se uvjerila javnost da su mjere koje ne uključuju oduzimanje slobode nužne za smanjenje ponavljanja kaznenih djela, kao i za osiguravanje dugoročne sigurnosti društva; u tom pogledu naglašava najbolje prakse koje se danas primjenjuju u skandinavskim zemljama;

19.  poziva Komisiju da provede komparativnu studiju s analizom alternativnih mjera država članica te da podupre širenje najboljih nacionalnih praksi;

20.  poziva države članice da provode pojačane mjere praćenja zatvorenika po izlasku iz zatvora kada su osuđeni zbog teških kaznenih djela; predlaže da se nakon izlaska na slobodu provode mjere praćenja, sazivanjem rasprave koju vodi sudac, na kojoj bi sudjelovali službenici za probaciju i reintegraciju, kako bi se ocijenila reintegracija u društvo i opasnost od ponavljanja kaznenog djela;

21.  naglašava da se Okvirnom odlukom o probaciji i alternativnim sankcijama predviđaju mehanizmi za uzajamno priznavanje primjenjivi na mjere kojima se koriste države članice, kao što su ograničavanje kretanja, nalozi za rad za opće dobro, ograničavanje komunikacije i mjere udaljavanja te da se Okvirnom odlukom o europskom nalogu za praćenje predviđa isto u pogledu pritvora;

22.  traži od država članica da slijede posebne preporuke o zatvorskim uvjetima za ranjive zatvorenike; izražava žaljenje zbog činjenice da se u nekim slučajevima duševno bolesne osobe zatvaraju i drže u zatvoru samo zato što na slobodi ne postoje odgovarajuće službe te podsjeća na to da se prema Europskom sudu za ljudska prava neodgovarajuće postupanje s duševno bolesnim osobama može izjednačiti s povredom članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i njezina članka 2. (pravo na život) u slučaju suicidalnih zatvorenika;

23.  žali zbog činjenice da se ranjivost zatvorenika starije životne dobi i zatvorenika s invaliditetom u nekim državama članicama ne uzima u potpunosti u obzir; poziva države članice da zajamče puštanje na slobodu zatvorenika starije životne dobi koji su postali nesposobni te da zatvorenicima s invaliditetom osiguraju potrebnu infrastrukturu;

24.  poziva države članice da djeluju protiv svakog oblika diskriminacije u postupanju sa zatvorenicima koji se temelji na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu te da osiguraju prava zatvorenika na seksualnost;

25.  naglašava da zatvorenice imaju posebne potrebe te da moraju imati pristup odgovarajućim medicinskim uslugama, liječničkim pregledima i odgovarajućim sanitarnim mjerama; poziva države članice da slijede važeće preporuke o postupanju sa zatvorenicama kako bi se spriječila svaka diskriminacija na temelju spola;

26.  smatra da je ključno posvetiti posebnu pozornost potrebama žena u zatvoru tijekom trudnoće i nakon poroda pružanjem prikladnih prostora namijenjenih za dojenje i pružanje skrbi od strane kvalificiranog i specijaliziranog osoblja; smatra da je prikladno razmotriti alternativne modele kojima se u obzir uzima dobrobit djece u zatvorima; smatra da automatsko razdvajanje majke i djeteta stvara snažne emocionalne poremećaje kod djeteta i može se smatrati dodatnom kaznom kojom se utječe na majku i dijete;

27.  izražava zabrinutost visokom razinom samoubojstava u zatvoru; poziva svaku državu članicu da na nacionalnoj razini izradi akcijski plan za sprječavanje samoubojstava zatvorenika;

28.  potiče države članice da zatvorenicima osiguraju mogućnost održavanja redovnog kontakta s obiteljima i prijateljima na način da im dopuste izvršavanje kazni u zatvorima u blizini njihova doma, kao i potičući mogućnost posjeta, telefonskih poziva i uporabu elektroničkih komunikacija, uz odobrenje suca i praćenje od strane zatvorske uprave, u svrhu očuvanja obiteljskih veza; podsjeća da pojam obitelji treba tumačiti u širem smislu kako bi se obuhvatili i neformalizirani odnosi; smatra da je važno osigurati prikladne uvjete za održavanje tih veza;

29.  osuđuje razmještanje zatvorenika koje primjenjuju neke države članice jer to predstavlja dodatnu kaznu kojom se utječe na obitelji zatvorenika; apelira na uvođenje mjera kojima će se omogućiti da svi zatvorenici koji su daleko dođu bliže mjestu prebivališta ako pravosudno tijelo ne odluči drukčije iz zakonski opravdanih razloga; podsjeća na to da prema Europskom sudu za ljudska prava, pritvaranje osobe u zatvoru koji je toliko udaljen od njegove ili njezine obitelji da su obiteljski posjeti vrlo teško ostvarivi ili čak nemogući može predstavljati kršenje članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života);

30.  potvrđuje da je važno osigurati da se prema djeci u zatvoru postupa u skladu s njihovim najboljim interesom tako što ih se sve vrijeme odvaja od odraslih, uključujući tijekom transfera zatvorenika, i daje pravo da ostanu u kontaktu sa svojim obiteljima, osim ako sud ne odluči drukčije; izražava žaljenje zbog toga što su u nekim državama članicama maloljetni prijestupnici zatvoreni zajedno s odraslim osobama, čime su izloženi riziku od zlostavljanja i nasilja te im je uskraćena posebna skrb koja je potrebna ranjivoj skupini; podsjeća na to da se u Direktivi (EU) 2016/800 o postupovnim jamstvima za djecu navodi da se prednost daje primjeni alternativnih mjera; poziva države članice na uspostavu centara za poduku adolescenata;

31.  podsjeća na to da djeca u zatvoru trebaju dobiti skrb, zaštitu i svu potrebnu individualnu pomoć – socijalnu, obrazovnu, stručnu, psihološku, liječničku i tjelesnu – koja im može zatrebati s obzirom na njihovu dob, spol i osobnost; potiče države članice da daju prednost zatvorenim obrazovnim centrima, uz objekte pedijatrijsko-psihijatrijske skrbi za najteže slučajeve maloljetnika, umjesto da se provodi kazna zatvora; poziva države članice da djeci u zatvorima pružaju osobitu pažnju i posebnu zaštitu;

32.  poziva države članice da osiguraju odgovarajuće obrazovne objekte za maloljetne zatvorenike; napominje da djeca u zatvoru moraju imati pristup programima kojima ih se unaprijed priprema za povratak u svoje zajednice, te da im se posvećuje posebna pozornost s obzirom na njihove emocionalne i tjelesne potrebe, obiteljske odnose, mogućnosti smještaja, školovanja i zapošljavanja te socioekonomski status;

33.  potiče Komisiju na uspostavljanje posebnih radnih skupina sastavljenih od predstavnika ministarstava pravosuđa država članica i nacionalnih tijela, kao i nevladinih organizacija koje djeluju u tom području radi razmjene najboljih praksi;

34.  ističe da djeca u zatvoru trebaju održavati redovite i smislene kontakte s roditeljima, obitelji i prijateljima putem posjeta i dopisivanja, osim ako su u interesu pravde i djeteta potrebna ograničenja; podsjeća na to da se ograničenja tog prava nikada ne trebaju primjenjivati kao kazna;

35.  kako bi se potaknula njihova socijalna integracija te izgradilo uključivo i pravedno društvo, traži Komisiju da promiče politike kojima bi se nadvladala diskriminacija kojoj bi mogla biti izložena djeca čiji su roditelji u zatvoru;

36.  priznaje pravo djece na održavanje izravnog kontakta s roditeljem u zatvoru i ponovno naglašava da zatvorenici imaju pravo na odgoj djeteta; u tom pogledu smatra da bi se zatvori trebali opremati s prikladnim prostorima za djecu, u kojima o djeci brinu odgovarajuće osposobljeni zatvorski službenici, socijalni radnici i dobrovoljci iz nevladinih organizacija koji mogu pomagati djeci i obiteljima tijekom zatvorskih posjeta;

37.  poziva Komisiju da ocijeni mogućnost sklapanja memoranduma o razumijevanju na razini EU-a kako bi se osiguralo da djeca očuvaju odnos s roditeljima koji su u zatvoru i kako bi se roditeljima omogućilo da prisustvuju važnim događajima u dječjem obrazovanju, čime se štite interesi maloljetnika;

38.  naglašava da zatvorenici koji su pritvoreni u državi članici koja nije njihova država članica boravišta imaju više poteškoća u održavanju kontakta sa svojim obiteljima;

39.  poziva države članice da slijede važeće preporuke o postupanju sa zatvorenicima koji su strani državljani, utemeljene na njihovu pravu na nediskriminatorno postupanje, a osobito da potiču djelovanje kulturnih posrednika;

40.  poziva države članice da zatvaranje u samice koriste samo u krajnjem slučaju i ako zatvorenik predstavlja opasnost za druge zatvorenike ili za sebe, te da stvore sve moguće mehanizme za sprečavanje zlouporabe; poziva države članice da prestanu primjenjivati zatvaranje u samice na maloljetnike;

41.  poziva države članice na učinkovitiju borbu protiv pojave prodaje nedopuštenih tvari i droga u zatvorima;

42.  podsjeća na načelo općeg prava na zdravlje, te poziva države članice da osiguraju pristup primjerenoj zdravstvenoj skrbi i odgovarajuće liječničke ustanove u zatvoru te da zajamče da zatvorenici imaju pristup zdravstvenoj skrbi kad god je to potrebno na način da se u svaki zatvor imenuje dovoljan broj kvalificiranih liječnika; izražava zabrinutost zbog teškoća kojima su izloženi zatvorenici u nekoliko država članica kada žele doći do liječnika ili dobiti psihološku podršku;

43.  apelira na države članice da zatvorenicima s teškim ili kroničnim oboljenjima, uključujući rak, zajamče specifično liječenje koje im je potrebno;

44.  poziva one države članice koje još ne koriste takve prakse da razmotre prilagodbu kazne teško bolesnih zatvorenika iz humanitarnih razloga na temelju sudskog odobrenja i uzimajući u obzir stupanj opasnosti pritvorenika i mišljenje stručnog odbora;

45.  poziva države članice na borbu protiv sve učestalije pojave radikalizacije u zatvorima, uz istovremenu zaštitu slobode vjeroispovijedi i sprječavanje diskriminacije na temelju određene ispovijedane vjere; naglašava da se svakim posebnim programom usmjerenim na određenu skupinu zatvorenika, kao što su oni za koje se smatra da su „radikalizirani”, moraju poštovati isti kriteriji ljudskih prava i međunarodne obveze koji se primjenjuju na sve druge zatvorenike; preporučuje da zatvorske uprave obavješćuju nadležna tijela vlasti u pogledu radikalizacije pojedinaca;

46.  ističe da neljudski zatvorski uvjeti, zlostavljanje i prenapučenost zatvora mogu predstavljati čimbenike koji povećavaju opasnost od radikalizacije;

47.  smatra da se radikalizacija može učinkovito suzbijati, između ostalog, s pomoću boljeg otkrivanja ranih znakova njezine pojave (na primjer osposobljavanjem osoblja i poboljšanjem informiranosti službi u zatvoru), unapređenja mehanizama za suočavanje s ekstremističkim ponašanjem, razvoja obrazovnih mjera i podupiranja međuvjerskog dijaloga i komunikacije; smatra da su u borbi protiv radikalizacije od ključnog značaja bolje mentorstvo, veća psihološka skrb i kontakt s deradikaliziranim pojedincima; podsjeća da su mladi osobito osjetljivi na propagandu koju provode terorističke organizacije; potiče države članice da uspostave programe deradikalizacije;

48.  mišljenja je da bi aktivnosti država članica u pogledu praćenja trebale obuhvaćati i obavješćivanje pravosudnih tijela i/ili nacionalnih tijela zaduženih za borbu protiv terorizma o najopasnijim radikaliziranim zatvorenicima;

49.  potiče države članice da razmjenjuju najbolje prakse radi sprječavanja radikalizacije u zatvorima i ustanovama za maloljetnike i borbe protiv nje; podsjeća na to da je Europska unija u okviru Europskog programa sigurnosti osigurala sredstva za podupiranje osposobljavanja zatvorskog osoblja u cilju suzbijanja radikalizacije u zatvorima; poziva države članice da u potpunosti iskoriste Centar izvrsnosti Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji (RAN) i posebno na daljnju razmjenu stručnog znanja putem pripadajuće radne skupine za zatvor i probaciju;

50.  ističe da diferencirana zatvorska pravila za zatvorenike koji se smatraju radikaliziranima ili koje su unovačile terorističke organizacije predstavljaju moguću mjeru za ograničavanje radikalizacije u zatvorima; međutim upozorava da se sve takve mjere moraju nametnuti isključivo na temelju pojedinačnih slučajeva te da bi trebale biti zasnovane na sudskoj odluci i podložne reviziji od strane nadležnih pravosudnih tijela;

51.  ističe da zatvorsko osoblje obavlja vrlo zahtjevan posao u ime zajednice, te bi stoga trebalo imati odgovarajuća primanja i dostojanstvene radne uvjete, uključujući besplatno psihološko savjetovanje i posebne linije za pomoć, osmišljene za pružanje potpore zaposlenicima suočenima s problemima koji se vjerojatno javljaju u njihovom radu;

52.  podsjeća na to da su društvena potpora i sustavno osposobljavanje zatvorskog osoblja od presudne važnosti za osiguravanje sigurnih i odgovarajućih zatvorskih uvjeta; potiče države članice na razmjenu informacija i primjenu najboljih praksi te na usvajanje etičkog kodeksa za svoje zatvorsko osoblje; u tu svrhu traži sazivanje opće skupštine uprava za zatvorski sustav, na kojoj bi trebali sudjelovati predstavnici zatvorskog osoblja;

53.  podsjeća na ključnu ulogu socijalnog dijaloga sa zatvorskim osobljem, kao i na potrebu uključivanja osoblja s pomoću informiranja i savjetovanja, osobito prilikom izrade novih koncepata pritvaranja koji su usmjereni na poboljšanje zatvorskih sustava i uvjeta u zatvorima, uključujući one čiji je cilj zaustavljanje prijetnji od radikalizacije;

54.  poziva države članice da osiguraju redovit dijalog između zatvorenika i zatvorskog osoblja, jer su dobri radni odnosi između osoblja i zatvorenika ključni element dinamične sigurnosti pri suzbijanju mogućih sukoba ili obnavljanju reda putem dijaloga;

55.  poziva države članice da potiču angažman upravitelja zatvorskih sustava u pogledu stvaranja zatvorskih vijeća u svim ustanovama;

56.  poziva Komisiju na to da pokrene europski forum o uvjetima u zatvorima radi poticanja razmjene najboljih praksi između stručnjaka i profesionalaca svih država članica;

57.  poziva Komisiju i institucije EU-a da u okviru svojih nadležnosti poduzmu potrebne mjere kako bi se osiguralo poštovanje i zaštita temeljnih prava zatvorenika, posebno ranjivih osoba, djece, duševno bolesnih osoba, osoba s invaliditetom i žena, uključujući usvajanje zajedničkih europskih zatvorskih standarda i pravila u svim državama članicama;

58.  poziva Komisiju da prati i prikuplja informacije i statističke podatke o zatvorskim uvjetima u svim državama članicama i o svim slučajevima kršenja temeljnih prava zatvorenika, na temelju poštovanja načela supsidijarnosti; poziva države članice da zastupnicima u Europskom parlamentu omoguće pravo neometanog pristupa zatvorima i ustanovama za pritvaranje;

59.  poziva države članice da u skladu s Preporukom Vijeća Europe 1656/2004 od 27. travnja 2004. donesu europsku povelju o zatvorima;

60.  poziva države članice da prednost daju politikama usmjerenima na reintegraciju zatvorenika u društvo, osobito politikama usmjerenima na uklanjanje strukturnih prepreka koje sprječavaju reintegraciju bivših zatvorenika u društvo te da uspostave politike praćenja i prilagodbe kazni; podsjeća da je ponavljanje kaznenog djela rjeđe kada zatvorenici postupno prelaze iz života u zatvoru u život izvan zatvora;

61.  smatra da kaznenopravni sustavi u kojima se vodi računa o reintegraciji i zaštiti automatski podrazumijevaju veće poštovanje ljudskog dostojanstva pojedinca jer imaju za cilj zaštitu društva i rehabilitaciju osobe, uz olakšavanje postizanja ciljeva kazne koji se odnose na prekvalifikaciju, reintegracije zatvorenika u društvo i smanjenja ponavljanja kaznenih djela; izražava žaljenje zato što su u većini država članica prakse mirenja i rehabilitacije u odnosu na stegovne postupke gotovo u potpunosti izostavljene; potiče države članice da prednost daju politikama i zakonodavstvima čiji su cilj korektivna pravda i mirenje koji se služe socijalnim, ekonomskim i kulturnim instrumentima, a ne samo kažnjavanjem;

62.  naglašava da je važno zatvorenicima osigurati pristup obrazovnim i stručnim kvalifikacijama; potiče države članice da svim zatvorenicima ponude svrhovite aktivnosti, kao što su osposobljavanje ili mogućnosti zaposlenja u skladu s međunarodnim standardima, u cilju resocijalizacije zatvorenika i pružanja mogućnosti za život bez kriminala nakon isteka kazne; potiče države članice da se pobrinu za to da zatvorenici rade, da se pripremaju za stjecanje kvalifikacije ili pohađaju osposobljavanje za vrijeme boravka u zatvoru, kako bi bolje upravljali svojim vremenom i pripremili svoju reintegraciju u društvo; smatra da maloljetnici moraju imati pristup školovanju i stručnom osposobljavanju;

63.  potiče države članice na razvijanje alata za potporu povratku zatvorenika radnom životu kako bi se utvrdile mogućnosti pronalaska radnog mjesta s obzirom na potrebe određenog područja, na što je moguće više personalizirano organiziranje i nadzor osposobljavanja i rada te na stalni dijalog s predstavnicima poslodavaca; preporučuje državama članicama da uspostave programe osposobljavanja u cilju poticanja poslodavaca i privatnih poduzeća na pružanje stručnog osposobljavanja za zatvorenike kako bi ih zaposlili nakon isteka kazne; potiče države članice da uvedu poticaje za poslodavce koji žele zapošljavati zatvorenike ili da, između ostaloga, financijskim i fiskalnim poticajima podupru bivše zatvorenike u pokretanju vlastite poslovne djelatnosti; također potiče države članice na uspostavu kontaktnih točaka za zatvorenike koji su pušteni na slobodu koje nude informacije i potporu za aktivnosti traženja zaposlenja, kao i obvezno i strogo nadzirano učenje na daljinu;

64.  podsjeća da je Europski socijalni fond financijski instrument Unije usmjeren na poboljšanje mogućnosti zapošljavanja za milijune građana Europe, osobito onih koji imaju poteškoća sa zapošljavanjem, uključujući zatvorenike i bivše prijestupnike; pozdravlja uspostavu projekata koji nakon odsluženja kazne pomažu u ponovnom uključivanju zatvorenika u društvo i na tržište rada;

65.  naglašava da se posao koji zatvorenik obavlja ne smije nikada smatrati oblikom kazne i da se moguća zlostavljanja moraju suzbiti; ističe da prilike za zapošljavanje koje se nude zatvorenicima trebaju odgovarati suvremenim radnim normama i tehnikama i da bi trebale biti organizirane u skladu s modernim sustavima upravljanja i proizvodnim procesima; zahtijeva od država članica da zajamče da rad u zatvoru bude bolje plaćen nego što je sada slučaj; poziva Komisiju da provede komparativnu studiju o plaćama zatvorenika u državama članicama u cilju utvrđivanja pravednih i održivih razina primanja koje omogućavaju zapošljavanje svakog zatvorenika;

66.  potiče države članice na razmjenu najboljih praksi iz programa obrazovanja, rehabilitacije i reintegracije, prije svega u cilju poboljšavanja reintegracije nakon izlaska iz zatvora te kako bi se pridonijelo sprječavanju ponavljanja kaznenih djela i daljnje radikalizacije;

67.  poziva institucije EU-a da, koliko je god moguće, financijski i tehnički podupiru unapređenje zatvorskih sustava i uvjeta u zatvorima, osobito u državama članicama suočenih s teškim financijskim poteškoćama;

68.  poziva Komisiju na objavljivanje detaljnih izvješća o stanju u europskim zatvorima svakih pet godina nakon usvajanja ove rezolucije, uključujući detaljnu analizu kvalitete obrazovanja i obuke koja se pruža zatvorenicima i ocjenu rezultata (uključujući stope ponavljanja kaznenih djela) mjera koje ne uključuju oduzimanje slobode;

69.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, povjereniku Vijeća Europe za ljudska prava i Europskom odboru za sprečavanje mučenja.

(1) SL C 32, 5.2.1996., str. 102.
(2) SL C 98, 9.4.1999., str. 299.
(3) SL C 285 E, 21.10.2010., str. 12.
(4) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 82.
(5) SL L 190, 18.7.2002., str. 1.
(6) SL L 327, 5.12.2008., str. 27.
(7) SL L 337, 16.12.2008., str. 102.
(8) SL L 294, 11.11.2009., str. 20.
(9) SL L 132, 21.5.2016., str. 1.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0410.
(11) www.unodc.org/documents/brussels/News/2016.10_Handbook_on_VEPs.pdf

Pravna napomena