Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 6. travnja 2017. - StrasbourgZavršno izdanje
Rusija, uhićenje Alekseja Navaljnog i drugih prosvjednika
 Bjelarus
 Bangladeš, uključujući dječje brakove
 Pravila za veleprodajna tržišta roaminga ***I
 Popis trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (Ukrajina) ***I
 Europske snage solidarnosti
 Primjerenost zaštite u okviru europsko-američkog sustava zaštite privatnosti

Rusija, uhićenje Alekseja Navaljnog i drugih prosvjednika
PDF 259kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. travnja 2017. o Rusiji, uhićenju Alekseja Navaljnog i drugih prosvjednika (2017/2646(RSP))
P8_TA(2017)0125RC-B8-0245/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Rusiji, posebno rezolucije od 23. listopada 2012.(1), od 13. lipnja 2013. o vladavini prava u Rusiji(2), od 13. ožujka 2014. o Rusiji: izricanje presude prosvjednicima koji su sudjelovali u događajima na trgu Bolotnaja(3), svoju preporuku od 2. travnja 2014., svoje rezolucije od 23. listopada 2014. o zatvaranju nevladine organizacije „Memorial” (dobitnice nagrade Saharov 2009. godine) u Rusiji(4), od 15. siječnja 2015. o Rusiji, a posebno o slučaju Alekseja Navaljnog(5), od 12. ožujka 2015. o ubojstvu ruskog oporbenog čelnika Borisa Njemcova i stanju demokracije u Rusiji(6), te od 24. studenoga 2016. o slučaju Ildara Dadina, zatvorenika savjesti u Rusiji(7),

–  uzimajući u obzir ruski Ustav, posebno njegov članak 29., kojim se štiti sloboda govora, i članak 31., kojim je obuhvaćeno pravo na slobodu okupljanja, te međunarodne obveze u području ljudskih prava na koje se Rusija obvezala kao članica Vijeća Europe, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i UN-a,

–  uzimajući u obzir „Partnerstvo za modernizacijuˮ pokrenuto 2010. u Rostovu na Donu te činjenicu da se rusko vodstvo obvezalo na vladavinu prava kao temelj modernizacije Rusije,

–  uzimajući u obzir članak 5. Opće deklaracije o ljudskim pravima i članak 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojih je Ruska Federacija stranka, a kojima je propisano da nitko neće biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o borcima za ljudska prava koju je 9. prosinca 1998. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 16. ožujka 2017. o ukrajinskim zatvorenicima u Rusiji i stanju na Krimu(8),

–  uzimajući u obzir sedmo periodično izvješće o Ruskoj Federaciji koje je razmatrao Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda na svojoj 3136. i 3137. sjednici, koje su održane 16. i 17. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je 26. ožujka 2017. između 33 000 i 93 000 ljudi sudjelovalo u skupovima protiv korupcije, marševima i prosvjedima u više od 80 gradova diljem Rusije; budući da je policija u raznim ruskim gradovima zadržala 2 000 prosvjednika, od kojih njih oko 1 000 u Moskvi; budući da je oporbeni političar Aleksej Navaljni pritvoren i kažnjen novčanom kaznom od 350 USD za organiziranje zabranjenih prosvjeda te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 dana; budući da se ocjenjuje da su to bili najveći prosvjedi nakon demonstracija protiv Kremlja održanih 2011. i 2012. godine;

B.  budući da je presuda Lenjinskog okružnog suda u Kirovu (8. veljače 2017.) izrečena ruskom oporbenom političaru Alekseju Navaljnom zbog optužbi za pokušaj utaje poslužila da se ušutka još jedan neovisni politički glas u Ruskoj Federaciji; budući da je Europski sud za ljudska prava presudio da je Navaljnom bilo uskraćeno pravo na pošteno suđenje u postupku koji se 2013. protiv njega vodio zbog istih optužbi;

C.  budući da je ruska Vlada pokrenula kaznenu istragu protiv nepoznatih počinitelja koji su putem interneta pozvali na prosvjede u Moskvi 2. travnja 2017. na kojima se tražila ostavka predsjednika vlade Dmitrija Medvjedeva, prestanak ruskih vojnih operacija u Ukrajini i Siriji te puštanje Navaljnog na slobodu i plaćanje odštete aktivistima pritvorenima tijekom moskovskih prosvjeda 26. ožujka 2017.; budući da je 2. travnja 2017. najmanje 31 osoba uhićena za vrijeme oporbenih prosvjeda u Moskvi, a zatim pritvorena zbog „ugrožavanja javnog reda”;

D.  budući da se Ruska Federacija, kao punopravna članica Vijeća Europe, potpisnica Opće deklaracije UN-a o pravima čovjeka i Konvencije UN-a protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, obvezala na poštovanje načela demokracije, vladavine prava te temeljnih sloboda i ljudskih prava; budući da je Europska unija u više navrata ponudila dodatnu pomoć i stručno znanje kako bi pomogla Rusiji da modernizira svoj ustavni i pravni poredak, u skladu sa standardima Vijeća Europe, te da ga se pridržava;

E.  budući da postoji zabrinutost u vezi s razvojem događaja u Ruskoj Federaciji u pogledu poštovanja i zaštite ljudskih prava i poštovanja zajednički dogovorenih demokratskih načela i vladavine prava; budući da je Ruska Federacija ratificirala 11 od 18 međunarodnih ugovora o ljudskim pravima;

F.  budući da je Kazneni zakon Ruske Federacije izmijenjen i da je uveden novi članak 212.1, prema kojem se osoba može kazniti za kršenje Zakona o javnom okupljanju bez obzira na činjenicu da se tom izmjenom ograničava sloboda govora i okupljanja;

G.  budući da je prema Centru za ljudska prava „Memorial” broj političkih zatvorenika u zemlji posljednjih godina znatno porastao i da ih je 2016. godine bilo 102;

1.  osuđuje policijske operacije u Ruskoj Federaciji kojima se pokušavaju spriječiti i rastjerati mirni prosvjedi protiv korupcije te pritvaranje stotina građana, uključujući Alekseja Navaljnog, čija je organizacija pokrenula prosvjede;

2.  poziva ruske vlasti da odmah puste na slobodu Alekseja Navaljnog i sve mirne prosvjednike, novinare i aktiviste pritvorene za prosvjedima protiv korupcije održanima u Moskvi i nizu ruskih gradova 26. ožujka i 2. travnja 2017. te da odustanu od svih optužbi protiv njih; naglašava činjenicu da ruske vlasti snose punu odgovornost za sigurnost i dobrobit pritvorenih osoba;

3.  naglašava činjenicu da su izrečene kazne politički motivirane i poziva rusko pravosuđe da pokaže neovisnost od političkih utjecaja; poziva ruske vlasti da prekinu sa zastrašivanjem novinara, političkih protivnika te političkih aktivista i aktivista civilnog društva, da u potpunosti poštuju međunarodne obveze u vezi s ljudskim pravima i da jamče slobodu medija i slobodu okupljanja;

4.  prima na znanje velik odaziv na rasprostranjenim prosvjedima protiv korupcije širom Ruske Federacije u nedjelju, 26. ožujka 2017., osobito veliku mobilizaciju mladih koji su se okupili protiv korupcije i sve autoritarnije vladavine u Rusiji; pozdravlja taj angažman kao znak većeg zanimanja za javna i politička pitanja koji ulijeva nadu;

5.  izražava veliku zabrinutost da je pritvaranje Alekseja Navaljnog dokaz da ruske vlasti koriste Zakon o javnom okupljanju kao sredstvo za izricanje zatvorskih kazni prosvjednicima po brzom postupku i da pritom provode sustavnu zloupotrebu;

6.  osuđuje stalne napore da se Aleksej Navaljni ušutka i izražava potporu naporima njegove organizacije u povećavanju osviještenosti o korupciji u javnim ustanovama i među političkim predstavnicima i javnim dužnosnicima te u borbi protiv korupcije; veoma je zabrinut zbog sudske odluke iz veljače 2017., kojom se Aleksej Navaljni zapravo isključuje iz političke borbe, kojom se dodatno ograničava politički pluralizam u Rusiji i koja postavlja ozbiljna pitanja o pravičnosti demokratskih procesa u Rusiji;

7.  podsjeća da je sloboda mirnog okupljanja pravo, a ne povlastica, i da to pravo, zajedno s pravom na slobodu mišljenja i izražavanja te slobodu okupljanja ima ključnu ulogu u stvaranju i postojanju istinski demokratskog sustava; poziva ruske vlasti da se u potpunosti pridržavaju međunarodnih obveza koje su preuzele, što znači i onih u okviru Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), da poštuju temeljne slobode izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja, što su temeljna prava upisana u ruski Ustav, te da odmah puste na slobodu pritvorene mirne prosvjednike;

8.  poziva ruske vlasti da okončaju sve oblike uznemiravanja, uključujući i one na pravosudnoj razini, usmjerene protiv političkih protivnika, novinara i boraca za ljudska prava u Ruskoj Federaciji, te da se pobrinu za to da oni u svim okolnostima mogu neometano provoditi svoje zakonom dozvoljene aktivnosti;

9.  smatra da je niz suđenja i sudskih postupaka tijekom posljednjih nekoliko godina protiv članova oporbe i nevladinih organizacija bacilo sumnju na neovisnost i nepristranost pravosudnih institucija Ruske Federacije; potiče ruska pravosudna tijela i tijela kaznenog progona da svoje dužnosti obnašaju na nepristran i neovisan način, bez uplitanja politike;

10.  naglašava da se sloboda okupljanja u Ruskoj Federaciji odobrava na temelju članka 31. ruskog Ustava i na temelju Europske konvencije o ljudskim pravima čija je stranka i Rusija pa su ih samim time ruske vlasti obvezne poštovati; poziva Rusku Federaciju da poštuje načela vladavine prava, slobode govora i okupljanja;

11.  podsjeća na važnost toga da Rusija, kao članica Vijeća Europe i OESS-a, u potpunosti poštuje svoje međunarodne pravne obveze te temeljna ljudska prava i vladavinu prava sadržane u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima;

12.  poziva Rusku Federaciju da izmijeni zakonodavstvo kojim se neopravdano ograničava i kriminalizira sloboda okupljanja; osuđuje činjenicu da je Ruska Federacija novim zakonodavnim aktom usvojenim u prosincu 2015. ovlastila Ustavni sud da poništi presude Međunarodnog suda za ljudska prava;

13.  prima na znanje navode o korupciji vodećih ruskih političara; poziva Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da sustavno djeluju protiv svakog pokušaja pranja novca ili nezakonito ostvarene imovine u EU-u; isto tako nalaže Istražnom odboru o „Panamskim dokumentima” da obrati dodatnu pozornost na sve tragove tijeka sumnjivog ruskog novca u banke u EU-u;

14.  poziva Vijeće i države članice da osmisle jedinstvenu politiku prema Rusiji koja će države članice i institucije EU-a obvezati na slanje snažne zajedničke poruke o ulozi ljudskih prava u odnosima EU-a i Rusije te o potrebi ukidanja pritiska na slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja u Rusiji;

15.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i ESVD da se pobrinu za to da se u okviru savjetovanja između EU-a i Rusije o ljudskim pravima, kad se ona obnove, iznesu slučajevi svih osoba koje se progoni iz političkih razloga i da se od ruskih predstavnika na tim savjetovanjima službeno zatraži da daju odgovore za svaki pojedini slučaj; poziva predsjednike Vijeća i Komisije, kao i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da nastave pomno pratiti te slučajeve, da ova pitanja postavljaju u različitim susretima i na sastancima s Rusijom te da izvijeste Parlament o razmjenama mišljenja s ruskim vlastima;

16.  osuđuje teroristički napad u Sankt Peterburgu i traži od predsjednika da izrazi najdublju sućut i solidarnost sa žrtvama, njihovim obiteljima i ruskim narodom;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije.

(1) SL C 68 E, 7.3.2014., str. 13.
(2) SL C 65, 19.2.2016., str. 150.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0253.
(4) SL C 274, 27.7.2016., str. 21.
(5) SL C 300, 18.8.2016., str. 2.
(6) SL C 316, 30.8.2016., str. 126.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0446.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0087.


Bjelarus
PDF 180kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. travnja 2017. o stanju u Bjelarusu (2017/2647(RSP))
P8_TA(2017)0126RC-B8-0253/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije i preporuke o Bjelarusu, uključujući i one o europskoj politici susjedstva,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika izaslanstva za odnose s Bjelarusom od 27. ožujka 2017., izjavu glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje od 17. ožujka 2017., izjave posebnog izvjestitelja UN-a za stanje ljudskih prava u Bjelarusu od 14. i od 28. ožujka 2017., izjavu donesenu na Parlamentarnoj skupštini OESS-a 24. ožujka 2017., izjave direktora OESS-a/ODIHR-a od 17. i 26. ožujka 2017., izjavu Odbora za ljudska prava Parlamentarne skupštine OESS-a od 27. ožujka 2017. i izjavu Opservatorija za zaštitu ljudskih prava (Međunarodni savez za ljudska prava – Svjetska organizacija za borbu protiv mučenja ) od 29. ožujka 2017. o nedavnim uhićenjima mirnih prosvjednika i nezakonitim pritvaranjima u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Bjelarusu, posebno one od 15. veljače 2016. kojima se ukidaju mjere ograničavanja protiv 170 pojedinaca i tri bjelaruska poduzeća,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2017/350 od 27. veljače 2017.(1) kojom se do 28. veljače 2018. produžuju mjere ograničavanja protiv Bjelarusa koje uključuju embargo na oružje te zamrzavanje imovine i zabranu putovanja za četiri osobe koje su uvrštene na popis zbog povezanosti s nerazriješenim nestankom dvojice oporbenih političara, jednog poduzetnika i jednog novinara tijekom 1999. i 2000.,

–  uzimajući u obzir parlamentarne izbore održane 11. rujna 2016. i predsjedničke izbore održane 11. listopada 2015., uzimajući u obzir brojne izjave bjelaruskih vlasti da će neke od preporuka koje je OESS/ODIHR dao nakon predsjedničkih izbora 2015. biti provedene prije parlamentarnih izbora 2016. i uzimajući u obzir konačno izvješće OESS-a/ODIHR-a od 28. siječnja 2016. o predsjedničkim izborima u Bjelarusu održanima 11. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodnog saveza za ljudska prava i centra za ljudska prava Viasna o prisilnom radu i raširenim kršenjima radničkih prava u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i Deklaraciju UN-a o borcima za ljudska prava, UN-ov Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Europsku konvenciju o ljudskim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je bjelaruska vlada uvela predsjedničku uredbu br. 3 o „sprječavanju ovisnosti o socijalnoj pomoći”, tzv. „porezu na socijalne parazite”, koju je predsjednik Aleksandar Lukašenko potpisao 2015. i koja se počela provoditi u veljači 2017., a riječ je o uredbi kojom se sankcionira nezaposlenost uvođenjem posebne pristojbe za financiranje javnih rashoda, koja iznosi otprilike 240 EUR, odnosno dvije trećine prosječne mjesečne plaće u Bjelarusu, za prisilni rad za one građane koji su zaposleni manje od 183 dana u godini; budući da je ta uredba naišla na široku kritiku građana, aktivista i novinara;

B.  budući da se od 17. veljače i kroz cijeli ožujak 2017., unatoč pritisku državnih medija i sigurnosnih snaga te prisutnosti naoružanih službenika koji su zaduženi za rastjerivanje prosvjednika, u više desetaka gradova diljem Bjelarusa odvijaju masovni mirni prosvjedi u kojima sudjeluju tisuće građana i koji su nastali kao odgovor na donošenje predsjedničke uredbe br. 3 i na izgradnju poslovnog središta u blizini Kurapatija, memorijalnog centra posvećenog Staljinovim žrtvama;

C.  budući da su vlasti nasilno odgovorile na te prosvjede, osobito 25. i 26. ožujka 2017.; budući da su mirni prosvjednici 25. ožujka na Dan slobode krenuli u povorku glavnom avenijom u Minsku, ali ih je spriječio kordon interventne policije; budući da su snage sigurnosti napale prosvjednike, udarajući žene, maloljetnike i starije osobe; budući da su uhićene stotine prosvjednika, uključujući domaće i strane novinare koji su izvještavali o tim događajima; budući da je najmanje 700 osoba pritvoreno u Minsku, od kojih su neki bili slučajni prolaznici;

D.  budući da je pritvorena i velika skupina boraca za ljudska prava koji su promatrali mirne prosvjede; budući da je prema podacima centra za ljudska prava Viasna do kraja dana 27. ožujka 2017. ukupno 177 osoba dobilo sudska rješenja jer ih se teretilo za sudjelovanje u prosvjedima 25. ožujka i da su 74 osobe zadržane u administrativnom pritvoru, a za 93 osobe izrečena je novčana kazna; budući da je prije prosvjeda preventivno uhićeno više od 100 članova oporbe;

E.  budući da je pod optužbom da su planirali nerede sa skupinama obučenima u Ukrajini, Poljskoj i Litvi uhićeno 27 osoba, među kojima i Zmicer Daškevič, bivši politički zatvorenik i vođa pokreta Fronta mladih; budući da su suočeni s kaznenim djelom za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju do tri godine: budući da nacionalna obavještajna agencija KGB odbija dati informacije o broju osoba uhićenih u vezi s tzv. „slučajem masovnih nereda”;

F.  budući da je istaknuti član oporbe i bivši predsjednički kandidat Mikola Statkevič, koji je trebao predvoditi prosvjede u Minsku, bio uhićen i tri dana zadržan u pritvoru KGB-a, bez ikakvih informacija o tome gdje se nalazi; budući da su uhićeni i Sergej Kulinič i Sergej Kuncevič; budući da je poznati bjelaruski pjesnik i kandidat na predsjedničkim izborima 2010. Uladzimir Njakljaev također nezakonito pritvoren uoči okupljanja 25. ožujka 2017. i da je kao posljedica toga morao biti hospitaliziran zbog pogoršanog zdravstvenog stanja; budući da su tijekom ožujka 2017. uhićeni Pavel Sevjarinec, Vitalji Rimaševski, Anatolj Ljabedzka i Jurij Gubarevič zajedno s još nekolicinom aktivista civilnog društva; budući da je 23. ožujka u Minsku uhićen zamjenik predsjednika Pokreta za slobodu Ales Lahvinec; budući da je preventivno pritvoreno otprilike 60 promatrača za ljudska prava;

G.  budući da je 25. ožujka 2017. policija upala u prostorije centra za ljudska prava Viasna u glavnom gradu Bjelarusa i da je preventivno uhitila najmanje 57 osoba uključenih u praćenje mirnih prosvjeda koji su bili u tijeku; budući da su prije toga pritvoreni i osuđeni na kratkotrajnu zatvorsku kaznu drugi borci za ljudska prava, kao što je voditelj centra za ljudska prava „Pravna pomoć za stanovništvo” Oleg Volček i član podružnice centra za ljudska prava Viasna u Gomelju Anatolj Poplavni; budući da je član centra Viasna Leonid Sudalenka također pritvoren i osuđen jer je predao više od 200 pritužbi građana protiv odredbi spomenute predsjedničke uredbe br. 3;

H.  budući da je prema podacima Bjeloruskog udruženja novinara zabilježeno 120 slučajeva kršenja prava novinara; budući da je diljem zemlje bio onemogućen pristup internetu i da su novinari sankcionirani jer su izvještavali o događajima ili su osuđivani na zatvorsku kaznu na temelju optužbi za izgredničko ponašanje ili nepoštovanje policijskih naredbi; budući da neki od njih još čekaju sudski postupak; budući da je od 12. ožujka 2017. zabilježeno 20 slučajeva uznemiravanja novinara televizijske kuće Belsat i budući da su 31. ožujka 2017. policijske snage upale u prostorije Belsata i izvršile pretragu te su zaplijenile i odnijele dio opreme;

I.  budući da je riječ o najozbiljnijim događajima od suzbijanja prosvjeda 2010. i da se nažalost mogu smatrati pogoršanjem; budući da se ovaj novi val represije događa točno jednu godinu nakon što je EU odlučio da će pokrenuti tzv. politiku ponovne uspostave odnosa s Bjelarusom;

J.  budući da je Bjelarus članica OESS-a i da je prihvatio obveze poštovanja prava na mirno okupljanje i udruživanje; budući da su spomenuta masovna uhićenja, pretjerana uporaba sile nad prosvjednicima i izvješća o pretresima prostorija organizacija civilnog društva jasna kršenja tih obveza;

K.  budući da je Bjelarus jedina zemlja u Europi u kojoj se i dalje provodi smrtna kazna; budući da je prva smrtna kazna u 2017. izrečena 17. ožujka 2017.;

L.  budući da je EU u veljači 2016. ukinuo većinu svojih mjera ograničavanja protiv bjelaruskih dužnosnika i pravnih subjekata u znak dobre volje kako bi potaknuo Bjelarus na poboljšanje stanja u pogledu ljudskih prava, demokracije i vladavine prava; budući da je Vijeće u svojim zaključcima o Bjelarusu donesenima 15. veljače 2016. naglasilo potrebu za jačanjem suradnje između EU-a i Bjelarusa u nizu područja povezanih s gospodarstvom, trgovinom i pomoći, čime se Bjelarusu otvorila mogućnost da zatraži financiranje od Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj;

M.  budući da je izgledno da će se teško gospodarsko stanje u Bjelarusu dodatno pogoršavati te da su najvažniji sektori i dalje u vlasništvu države i da su pod državnom upravom i sustavom kontrole; budući da Bjelarus sve više ovisi o ruskoj gospodarskoj pomoći;

N.  budući da su ciljevi sudjelovanja Bjelarusa u Istočnom partnerstvu i njegovu parlamentarnom ogranku, Euronestu, jačanje suradnje Bjelarusa i EU-a; budući da bjelaruski parlament nema službeni status u Parlamentarnoj skupštini Euronesta;

O.  budući da je Bjelarus članica Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti (CSTO) i da zajedno s Rusijom sudjeluje u vojnim vježbama pod nazivom „Zapad 2017.”, koje obuhvaćaju scenarije koji uključuju napade na zapadne susjede Bjelarusa u kojima se simulira primjena nuklearnog oružja i koji mogu negativno utjecati na sigurnost i nacionalni suverenitet Republike Bjelarusa i regije;

P.  budući da se EU zalaže za stabilnu, demokratsku i prosperitetnu budućnost Bjelarusa na korist građana te zemlje; budući da su znatno poboljšanje u području slobode govora i medija, poštovanje političkih prava običnih građana i oporbenih aktivista te poštovanje vladavine prava i temeljnih prava preduvjeti za bolje odnose između EU-a i Bjelarusa;

1.  osuđuje primjenu sile na mirne prosvjednike i represivnih mjera prije i tijekom prosvjeda 25. ožujka 2017.; naglašava da je, unatoč pozivima međunarodne zajednice na suzdržanost, odgovor sigurnosnih službi bio nekontroliran i neprimjeren; izražava zabrinutost zbog najnovijih događanja u Bjelarusu te ističe jasnu potrebu za širim procesom demokratizacije u toj zemlji;

2.  osuđuje neopravdano ograničavanje prava na mirno okupljanje, slobode izražavanja i udruživanja, uključujući ograničavanje onih koji izražavaju mišljenja o društvenim i drugim javnim pitanjima, a osobito uznemiravanje i pritvaranje neovisnih novinara, članova oporbe, boraca za ljudska prava i drugih prosvjednika;

3.  poziva bjelaruske vlasti da hitno i bezuvjetno puste na slobodu sve mirne prosvjednike, novinare, borce za ljudska prava, aktiviste civilnog društva i članove oporbe koji su pritvoreni u vezi s trenutačnim valom prosvjeda te da odbace sve optužbe protiv njih; smatra da je praksa preventivnih uhićenja potpuno neprihvatljiva; snažno potiče vlasti da obiteljima i široj javnosti hitno otkriju informacije o svim uhićenim osobama;

4.  ponavlja da se primjena sile protiv osoba koje koriste svoje pravo na mirno prosvjedovanje ne može opravdati ni u kojim okolnostima te da su represivne mjere kojima se krši pravo na slobodu govora i okupljanje u suprotnosti s međunarodnim obvezama i Ustavom Republike Bjelarusa; snažno potiče bjelarusku vladu da se uključi u otvoren dijalog s građanima, neovisnim organizacijama civilnog društva i neovisnim medijima;

5.  snažno potiče bjelaruske vlasti da hitno provedu temeljitu i nepristranu istragu u vezi sa svim optužbama za proizvoljna pritvaranja i druga kršenja prava prosvjednika u kontekstu nedavnih prosvjeda; upozorava da bi u slučaju da se ne provede takva istraga EU mogao primijeniti nove mjere ograničavanja u odnosu na najviše bjelaruske dužnosnike odgovorne za nedavno primijenjene represivne mjere;

6.  snažno potiče vlasti da prestanu politički progoniti neovisne medije i okončaju praksu prekršajnog progona i proizvoljne primjene članka 22. stavka 9. točke 2. Upravnog kodeksa na slobodne novinare zbog toga što surađuju sa stranim medijima bez akreditacije, čime se ograničava pravo na slobodu izražavanja i širenje informacija;

7.  snažno potiče bjelaruske vlasti da prestanu s uznemirivanjem civilnog društva, da omoguće potpuno i slobodno pravno funkcioniranje javnih organizacija, da hitno stave izvan snage članak 193./1. Kaznenog zakona, kojim je predviđena kazna za organiziranje aktivnosti neregistriranih javnih udruga i organizacija i sudjelovanje u njima, te da omoguće potpuno, slobodno i neometano pravno funkcioniranje javnih udruga i organizacija, uključujući one nacionalnih manjina i njihovih neovisnih organizacija;

8.  snažno potiče Parlamentarnu skupštinu OESS-a, koja namjerava održati svoje 26. godišnje zasjedanje u srpnju 2017. u Minsku, da uzme u obzir nedavne događaje u Bjelarusu i da kao minimum osigura sudjelovanje političkih stranaka demokratske oporbe, neovisnih medija i organizacija civilnog društva;

9.  poziva bjelarusku vladu da se uključi u konstruktivan dijalog s oporbom i organizacijama civilnog društva te da u potpunosti surađuje s posebnim izvjestiteljem UN-a za stanje ljudskih prava u Bjelarusu, provodeći dugo očekivane reforme u cilju zaštite ljudskih prava i jačanja demokracije; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju da i dalje pružaju potporu organizacijama civilnog društva u Bjelarusu i u inozemstvu te da je pojačaju; u tom kontekstu naglašava da je potrebno poduprijeti sve neovisne izvore informacija u bjelaruskom društvu, uključujući radiodifuziju na bjelaruskom jeziku i iz inozemstva; nadalje, poziva posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava da ispita načine i sredstva za promicanje potpune i učinkovite zaštite ljudskih prava u Bjelarusu;

10.  preporučuje stavljanje izvan snage predsjedničke uredbe br. 3 kao proizvoljne, oštre i moralno upitne mjere, kojom se krše međunarodna ljudska prava i koja, prema procjenama, utječe na više od 470 000 građana Bjelarusa;

11.  poziva na obnovu mandata posebnog izvjestitelja UN-a za stanje ljudskih prava u Bjelarusu; poziva bjelarusku vladu da prizna ovlasti posebnog izvjestitelja i da u potpunosti surađuje s njim; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da s posebnim izvjestiteljem UN-a bolje koordinira politiku EU-a prema Bjelarusu; poziva Uniju i njezine države članice da promiču i podrže produljenje mandata posebnog izvjestitelja UN-a kako bi se i dalje pratilo stanje u toj zemlji;

12.  poziva bjelaruske vlasti da hitno nastave raditi na sveobuhvatnoj izbornoj reformi u okviru šireg procesa demokratizacije i u suradnji s međunarodnim partnerima; naglašava da je potrebno uvesti relevantne preporuke OESS-a/ODIHR-a znatno prije lokalnih izbora koji su predviđeni za ožujak 2018.;

13.  snažno potiče vladu da se pridruži globalnom moratoriju na izvršenje smrtne kazne kao prvom koraku prema njezinu trajnom ukidanju;

14.  poziva Komisiju da ubrzavanjem postupaka izdavanja viza i dodjele stipendija dodatno podupre obrazovne programe koji mladima iz Bjelarusa omogućuju studiranje u EU-u;

15.  pozdravlja odluku Vijeća od 27. veljače 2017. o produljenju mjera ograničavanja za četiri osobe i embarga na oružje protiv Bjelarusa do 28. veljače 2018.; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da nastavi pomno pratiti i nadzirati stanje u toj zemlji kako bi se mogla ocijeniti učinkovitost politike konstruktivne ponovne uspostave odnosa koju EU provodi; smatra da bi EU trebao utvrditi jasna mjerila koja bi trebala uključivati dosljedne uvjete koji se odnose na ljudska prava u cilju ostvarenja reformi za zaštitu temeljnih sloboda i ljudskih prava;

16.  poziva Komisiju da ispita jesu li za nuklearnu elektranu Ostrovec, koja je trenutačno u fazi izgradnje, zajamčeni najviši standardi nuklearne sigurnosti i bi li se možda jamstvo EU-a EIB-u na koncu moglo koristiti za financiranje tog nuklearnog postrojenja u Bjelarusu te da procijeni bi li takvo jamstvo bilo u skladu sa sankcijama koje je Unija nametnula Ruskoj Federaciji;

17.  ponovno ističe svoju predanost radu na dobrobiti bjelaruskih građana, potpori njihovih prodemokratskih težnji i inicijativa te doprinosu stabilnoj, demokratskoj i prosperitetnoj budućnosti Bjelarusa; ponavlja da će poštovanje temeljnih građanskih sloboda, vladavine prava i ljudskih prava biti ključni za oblikovanje budućih odnosa između EU-a i Bjelarusa;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, državama članicama, OESS-u/ODIHR-u, Vijeću Europe, bjelaruskim vlastima i Parlamentarnoj skupštini OESS-a.

(1) SL L 50, 28.2.2017., str. 81.


Bangladeš, uključujući dječje brakove
PDF 256kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. travnja 2017. o Bangladešu, uključujući dječje brakove (2017/2648(RSP))
P8_TA(2017)0127RC-B8-0252/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bangladešu, posebno Rezoluciju od 18. rujna 2014. o kršenjima ljudskih prava u Bangladešu(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava 2017.(2),

–  uzimajući u obzir zaključna razmatranja Odbora UN-a za ljudska prava od 22. ožujka 2017. o Bangladešu,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava od 2. srpnja 2015. o jačanju napora za sprečavanje i iskorjenjivanje dječjih, ranih i prisilnih brakova,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti prava djeteta, koje je donijelo Vijeće 6. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR),

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Pekinšku platformu za djelovanje iz 1995., koje su bile rezultat Četvrte svjetske konferencije o ženama i potpisane su u Bangladešu, te uzimajući u obzir periodične preglede napretka njihove provedbe u Bangladešu iz 2000., 2005., 2009. i 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 16. Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz 2001. o suradnji između Europske zajednice i Bangladeša u pogledu partnerstva i razvoja,

–  uzimajući u obzir Zakon o ograničavanju dječjih brakova u Bangladešu od 11. ožujka 2017. te Zakon o sprečavanju dječjih brakova od 15. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir Nacionalni akcijski plan Bangladeša za iskorjenjivanje dječjih brakova za razdoblje 2015. – 2021.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da EU ima dugotrajne odnose s Bangladešom, među ostalim i na temelju Sporazuma o suradnji za partnerstvo i razvoj; budući da su poštovanje i promicanje ljudskih prava i demokratskih načela temelj domaće i međunarodne politike obiju strana te da moraju biti ključan dio vanjskog djelovanja EU-a;

B.  budući da posljednjih mjeseci nevladine organizacije i neovisni mediji izvješćuju o nizu slučajeva kršenja ljudskih prava, među kojima su prisilni nestanci, pritisak na civilno društvo, napadi na političke aktiviste i mučenje;

C.  budući da je, u skladu s najnovijim podacima UN-a, stopa dječjih brakova u Bangladešu i dalje jedna od najviših u svijetu te najviša u Aziji; budući da se 52 % djevojčica u Bangladešu uda prije nego što napuni 18 godina, a 18 % njih i prije nego što napuni 15 godina;

D.  budući da UN priznaje dječje brakove kao kršenje ljudskih prava u okviru kojega djeca nemaju izbora niti imaju mogućnost dati puni pristanak te su često izložena psihološkim i fizičkim rizicima;

E.  budući da je Bangladeš jedna od 12 ciljnih zemalja Globalnog programa UNFPA-UNICEF-a za ubrzavanje djelovanja za okončanje dječjih brakova, koji EU podržava;

F.  budući da je Bangladeš član Južnoazijske inicijative za okončanje nasilja nad djecom, u okviru koje je donesen regionalni akcijski plan za okončanje dječjih brakova;

G.  budući da se Vlada Bangladeša na sastanku na vrhu posvećenom djevojčicama i održanom u srpnju 2014. obvezala da će do 2021. za jednu trećinu smanjiti broj djevojčica koje se udaju u dobi između 15 i 18 godina, da će do 2021. iskorijeniti brakove koji se sklapaju s djecom mlađom od 15 godina te da će do 2041. okončati brakove djece mlađe od 18 godina;

H.  budući da je Bangladeš u okviru Indeksa rodne ravnopravnosti zauzeo 119. mjesto od ukupno 159 zemalja u kojima je provedeno ispitivanje u sklopu razvojnog programa UN-a;

I.  budući da je 27. veljače 2017. Vlada Bangladeša donijela Zakon o ograničavanju dječjih brakova kojim se, osim što je za žene utvrđena minimalna starost za brak od 18, a za muškarce od 21 godine, uz sudsko odobrenje uvode iznimke za „posebne slučajeve” ili radi „najboljeg interesa” adolescenata, dok se istodobno za te slučajeve ne definiraju kriteriji niti se utvrđuje minimalna dob za takve brakove; budući da pristanak djeteta nije potreban; budući da je taj Zakon stupio na snagu nakon što ga je 11. ožujka 2017. odobrio predsjednik;

J.  budući da bi Zakon mogao dovesti do eskalacije zloupotrebe miraza, seksualnog uznemiravanja, silovanja i napada kiselinom te do ozakonjenja silovanja maloljetnica; budući da bi se njime također moglo dopustiti roditeljima da prisiljavaju kćeri na udaju za svoje silovatelje;

K.  budući da se u smjernicama EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta potvrđuje obveza EU-a da u okviru vanjske politike u području ljudskih prava na sveobuhvatan način štiti i promiče prava djeteta;

1.  ponovno osuđuje sve slučajeve prisilnih i dječjih brakova te seksualnog nasilja nad ženama i djevojčicama diljem svijeta;

2.  prima na znanje napredak koji je Bangladeš ostvario u svojim nastojanjima da smanji stopu dječjih brakova;

3.  pozdravlja činjenicu da je Bangladeš u posljednjih nekoliko godina donio više zakonodavnih i institucionalnih mjera u cilju zaštite djece; no zabrinut je zbog nedovoljne provedbe ili neprovedbe tih mjera;

4.  duboko žali zbog donošenja Zakona o ograničavanju dječjih brakova 2017. te zbog pravnih nedostataka koje on sadrži i kojima se dječji brakovi pravno odobravaju; nadalje žali zbog nepostojanja pravnih kriterija u tom Zakonu, što stvara rizik od moguće široke zloupotrebe;

5.  poziva Vladu Bangladeša da izmijeni taj Zakon kako bi se uklonili pravni nedostaci i zabranili svi brakovi koji uključuju djecu;

6.  ustraje u tome da, dok se ne uklone pravni nedostaci u Zakonu, Vlada Bangladeša mora donijeti jasne kriterije na kojima sudovi, zajedno sa stručnjacima iz područja zdravstva i socijalne skrbi te na temelju razgovora s dotičnom djevojčicom bez prisutnosti članova obitelji, moraju temeljiti svoje odluke o odobravanju brakova s maloljetnicama;

7.  sa zabrinutošću napominje da je nedavno doneseni Zakon korak unatrag za Bangladeš u nastojanjima da iskorijeni dječje brakove; podsjeća da takvim ublažavanjem zakona Vlada Bangladeša potkopava vlastite ciljeve povezane sa smanjenjem broja dječjih brakova;

8.  potvrđuje moguće učinke dječjih brakova, među kojima su ograničena mogućnost obrazovanja, izolacija, siromaštvo, ekonomska ovisnost i sužanjstvo, osobito djevojčica u ruralnim područjima, te sa zabrinutošću napominje da u okviru dječjih brakova postoji povećan rizik od silovanja, fizičkog nasilja i prisilne trudnoće;

9.  sa zabrinutošću napominje da su dječji brakovi često povezani s neželjenom i maloljetničkom trudnoćom; u tom smislu podsjeća da je ženama i djevojčicama važno pružiti informacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, pomoći i sigurnom liječenju, uključujući siguran i zakonit pobačaj;

10.  poziva Vladu Bangladeša da nastavi razvijati Nacionalni akcijski plan za iskorjenjivanje dječjih brakova za razdoblje 2015. – 2021. te da objasni kako planira ostvariti svoje ciljeve i u potpunosti iskorijeniti dječje brakove;

11.  poziva vlasti Bangladeša da se djelotvorno obvežu na postizanje održivih razvojnih ciljeva nedavno donesenih na međunarodnoj razini, posebno radi smanjenja nejednakosti te jamčenja ravnopravnosti spolova i prava žena;

12.  smatra da se problem dječjih brakova može učinkovito riješiti promicanjem ljudskih prava i ljudskog dostojanstva te javnih socijalnih politika; stoga poziva vlasti Bangladeša da sustavno uključuju zajednice i civilno društvo, među ostalim nevladine organizacije i organizacije za zaštitu djece, kako bi se riješilo pitanje temeljnih uzroka dječjih brakova u Bangladešu i podigla razina svijesti u školama;

13.  u tom smislu poziva vlasti Bangladeša da izmijene Zakon o reguliranju stranih donacija (dobrovoljne djelatnosti) iz 2014. kako bi se osiguralo da djelovanje organizacija civilnog društva ne podliježe proizvoljnoj kontroli države i da sve odluke koje se donose u skladu s tim Zakonom budu predmet neovisnog preispitivanja;

14.  potiče vlasti Bangladeša da osude užasna djela protiv slobode izražavanja koja se stalno događaju te da smjesta stanu na kraj svim oblicima nasilja, zlostavljanja, zastrašivanja i cenzure novinara, blogera i civilnog društva; nadalje potiče vlasti Bangladeša da provode neovisne istrage o izvansudskim pogubljenjima, prisilnim nestancima i prekomjernoj primjeni sile te da odgovorne izvode pred sud u skladu s međunarodnim normama;

15.  poziva Komisiju i Delegaciju EU-a u Bangladešu da o tim pitanjima raspravljaju s vlastima Bangladeša te poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da se o pitanju Zakona raspravlja na sljedećem sastanku Zajedničke komisije EU-a i Bangladeša;

16.  poziva EU da se koristi svim raspoloživim instrumentima kako bi pružio potporu Vladi Bangladeša u poštovanju njezinih međunarodnih obveza u području zaštite ljudskih prava;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Europskoj komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava te Vladi i Parlamentu Bangladeša.

(1) SL C 234, 28.6.2016., str. 10.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0089.


Pravila za veleprodajna tržišta roaminga ***I
PDF 320kWORD 44k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 6. travnja 2017. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 531/2012 u pogledu pravila za veleprodajna tržišta roaminga (COM(2016)0399 – C8-0219/2016 – 2016/0185(COD))
P8_TA(2017)0128A8-0372/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0399),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0219/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 19. listopada 2016.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 8. veljače 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0372/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 6. travnja 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 531/2012 u pogledu pravila za veleprodajna tržišta roaminga

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/920.)

(1) SL C 34, 2.2.2017., str. 162.


Popis trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (Ukrajina) ***I
PDF 321kWORD 48k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 6. travnja 2017. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (Ukrajina) (COM(2016)0236 – C8-0150/2016 – 2016/0125(COD))
P8_TA(2017)0129A8-0274/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0236),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 77. stavak 2. točku (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0150/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 2. ožujka 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za pravna pitanja (A8-0274/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmjeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 6. travnja 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (Ukrajina)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/850.)


Europske snage solidarnosti
PDF 334kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. travnja 2017. o Europskim snagama solidarnosti (2017/2629(RSP))
P8_TA(2017)0130B8-0238/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. prosinca 2016. naslovljenu „Europske snage solidarnostiˮ (COM(2016)0942),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. listopada 2016. o Europskoj volonterskoj službi i poticanju volonterstva u Europi(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. travnja 2008. o doprinosu volontiranja ekonomskoj i socijalnoj koheziji(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. srpnja 2014. o zapošljavanju mladih(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2013. o Jamstvu za mlade(5)

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i iskustvenog učenja(6),

–  uzimajući u obzir Plan politike volontiranja u Europi (PAVE) i nacrt Europske povelje o pravima i odgovornostima volontera(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ(9),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o volontiranju i Europskoj volonterskoj službi (O-000107/2016 – B8-1803/2016),

–  uzimajući u obzir pitanja Komisiji o Europskim snagama solidarnosti (O-000020/2017 –B8-0210/2017 i O-000022/2017 – B8-0211/2017),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za kulturu i obrazovanje,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da temeljne ideje, vrijednosti i načela predstavljaju osnovu Europske unije o kojoj su se dogovorile države članice i na koje se obvezuju;

B.  budući da je načelo solidarnosti Europske unije jedno od njezinih osnovnih načela koje se temelji na dijeljenju koristi i tereta;

C.  budući da je načelo solidarnosti pokretač razvoja Europske volonterske službe koja je tijekom svojih 20 godina postojanja dovela do izvanrednih rezultata koje je potrebno očuvati;

D.  budući da institucije EU-a i njegove države članice trebaju zauzeti čvrst stav u pogledu pružanja aktivne potpore građanskoj uključenosti i priznavanja da se volontiranjem doprinosi osnaživanju osjećaja solidarnosti i društvene odgovornosti te zajedničkih građanskih vrijednosti i iskustava;

E.  budući da se stvaranje Europskih snaga solidarnosti treba temeljiti na zajedničkim vrijednostima EU-a kako su definirane u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima; budući da bi cilj Europskih snaga solidarnosti trebala biti izgradnja osjećaja zajedništva, solidarnosti i društvene odgovornosti u Europi, pružajući istovremeno značajno i osnažujuće iskustvo volontiranja, rada, stažiranja ili naukovanja;

F.  budući da se kvalitetnim volontiranjem mogu stvoriti mogućnosti zapošljavanja, kao i prilike za socijalnu uključenost;

G.  budući da se većina volonterskih inicijativa odvija izvan programa EU-a i da ih je potrebno podržati stvaranjem pogodnog pravnog i financijskog okruženja;

H.  budući da Europska volonterska služba predstavlja postojeći referentni okvir za volonterske aktivnosti u EU-u koji je u svojih više od 20 godina postojanja dokazao svoju učinkovitost i stručnost te postigao brojne rezultate u području učenja; budući da bi se svi novi programi volontiranja na razini EU-a trebali nadovezati na i nadopuniti iskustvo Europske volonterske službe i drugih uspješnih programa volontiranja EU-a kao što su Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a;

I.  budući da bi Europske snage solidarnosti mogle biti prilika za mlade, koji su njihova glavna ciljna skupina (posebno mladi iz marginaliziranih zajednica i siromašnih socio-ekonomskih pozadina), da daju vrijedan doprinos društvu i da se time poveća vidljivost angažiranosti EU-a te ponovno pokrene opsežna rasprava o volontiranju u Europi i njegovim koristima za društvo;

J.  budući da civilno društvo i organizacije mladih imaju važnu ulogu pružatelja kvalitetnih lokalnih, nacionalnih i prekograničnih volonterskih iskustava; budući da je u tom pogledu potrebna trajna potpora te pogodno pravno i financijsko okruženje;

K.  budući da se više od 20 000 osoba već prijavilo u Europsku volontersku službu otkada je Komisija u prosincu 2016. pokrenula internetsku platformu;

L.  budući da se Komisiju potiče da osmisli jasan i detaljan pravni okvir za Europske snage solidarnosti, uzimajući u obzir sljedeće preporuke Europskog parlamenta;

Europska solidarnost

1.  smatra da je nužna jasna definicija solidarnog djelovanja na razini EU-a; traži od Komisije da definira ciljeve Europskih snaga solidarnosti i da njihovo djelovanje bude mjerljivo i učinkovito, uzimajući u obzir važan pozitivan učinak aktivnosti solidarnosti na pojedinačne sudionike i zajednicu; ističe da je nužno utvrditi definicije koje su potrebne kako bi se to olakšalo, u bliskoj suradnji s državama članicama i relevantnim organizacijama dionika aktivnima u području volontiranja, civilne službe i djelovanja mladih te u skladu s temeljnim vrijednostima EU-a definiranima u Ugovorima i Povelji;

2.  naglašava da je potrebno svim građanima EU-a zajamčiti jednak pristup Europskim snagama solidarnosti; potiče intenzivnije promicanje mogućnosti pomoću kojih bi se osobe s posebnim potrebama i osobe u nepovoljnom položaju uključile u inicijativu;

3.  snažno vjeruje da iako su komponenta učenja, među ostalim učenje kroz iskustvo neformalnog i informalnog obrazovanja, i utjecaj na pojedinačnog volontera, mladog radnika, stažista ili naučnika važni elementi, glavni cilj Europskih snaga solidarnosti treba biti pozitivan učinak na korisnike projekata i aktivnosti te na širu zajednicu kao jasan izraz solidarnosti i društvene odgovornosti;

4.  smatra, štoviše, da bi se uključivanjem u inicijative Europskih snaga solidarnosti pomoglo sudionicima u razvijanju njihovih životnih vještina, odgovornosti i dijeljenja te u prevladavanju razlika u pogledu jezika, kulture, vjeroispovijesti, uvjerenja ili ekonomske situacije, kao i pogrešnih uvjerenja i predrasuda; smatra da bi se inicijativom Europskih snaga solidarnosti također pomoglo u promicanju aktivnog građanstva i pomoglo sudionicima da kritički analiziraju realnost i društvene probleme s kojima se suočavaju; poziva Komisiju da u provedbu Europskih snaga solidarnosti uključi rodno osviještenu politiku;

5.  ističe da civilna zaštita i humanitarna pomoć ne mogu ovisiti o mladima u okviru Europskih snaga solidarnosti; u tom pogledu poziva Europsku komisiju i države članice da zajamče trajna ulaganja u strukturiranu civilnu zaštitu i humanitarnu pomoć;

Financiranje Europskih snaga solidarnosti

6.  veoma je zabrinut zbog namjere Komisije da provede Europske snage solidarnosti u njihovoj prvoj početnoj fazi uvođenjem te inicijative u postojeće programe i inicijative, posebno u obrazovne i kulturne programe kao što su Erasmus+, Europa za građane, Jamstvo za mlade i Program za zapošljavanje i socijalne inovacije, bez pružanja dostatne jasnoće o točnim financijskim i ljudskim resursima koji su im namijenjeni; podsjeća da se Parlament, kao suzakonodavac u području programa EU-a i proračunsko tijelo, protivi preraspodjeli sredstava iz prioritetnih programa te mu često nedostaju dostatna sredstva za financiranje temeljnih aktivnosti i novih političkih inicijativa;

7.  poziva Komisiju da u svoj budući zakonodavni prijedlog o Europskim snagama solidarnosti uključi jasan opis proračunskih mjera kojima će se omogućiti učinkovito funkcioniranje Europskih snaga solidarnosti; ističe da financiranje Europskih snaga solidarnosti ne smije imati negativan učinak na postojeće programe namijenjene mladima i inicijative, kao što su Europa za građane i Erasmus+, Program za zapošljavanje i socijalne inovacije i inicijative poput Jamstva za mlade, te da se njime neće ugroziti funkcioniranje postojećih uspješnih alata kao što je Europska volonterska služba;

8.  poziva Komisiju da uspostavi učinkovit mehanizam praćenja i evaluacije Europskih snaga solidarnosti kako bi se zajamčila ispravna realizacija te inicijative, kvaliteta prilika koje se njome pružaju i održivost njezinih rezultata;

Integriranje Europskih snaga solidarnosti u okvir šire strategije za volontiranje

9.  predlaže da Komisija integrira Europske snage solidarnosti, u cilju ostvarenja njihova uspjeha, u širu političku strategiju kojoj je cilj stvaranje okruženja pogodnog za volontiranje u Europi, te da se istovremeno trebaju izbjeći preklapanja i osnažiti postojeće inicijative koje uspješno funkcioniraju, kao što je Europska volonterska služba;

10.  naglašava da se većina volonterskih aktivnosti odvija na lokalnoj razini na kojoj se zadovoljavaju lokalne potrebe te da bi se Europske snage solidarnosti stoga u početku trebale usmjeriti na volontiranje na lokalnoj razini, a ne na prekogranične prilike za koje je potrebna međunarodna mobilnost i iz kojih mogu biti isključene osobe u nepovoljnom položaju;

11.  ističe da Europske snage solidarnosti ne bi trebale predstavljati nikakav dodatni administrativni teret za pojedince ili uključene organizacije te da bi ta inicijativa trebala usko surađivati s postojećim i dobro utemeljenim volonterskim prilikama koje već pružaju organizacije civilnog društva;

12.  potiče Komisiju da stremi ostvarenju ravnoteže između velikog broja prijava za Europske snage solidarnosti na internetskoj platformi i broja dostupnih prilika za volontiranje kako bi se izbjegnula frustracija među mladima koji se prijavljuju za Europske snage solidarnosti;

13.  poziva Komisiju da potiče volontiranje u okviru europskih programa i fondova kao što su strukturni fondovi, Fond za azil, migracije i integraciju, program LIFE te programi i fondovi EU-a za vanjsko djelovanje; u tom pogledu ističe da je važno uvesti jedinstvenu točku za koordiniranje politika i programa EU-a u području volontiranja;

14.  predlaže da bi obrazovne institucije u svoje kurikulume trebale uvrstiti obuku u području volontiranja, uz posebnu usmjerenost na aktivnosti solidarnosti, kako bi se podržala realizacija Europskih snaga solidarnosti;

Jasno razlikovanje volontiranja i zapošljavanja te kvalitetne mogućnosti za mlade u okviru područja zapošljavanja

15.  poziva Komisiju da pri provedbi inicijative Europskih snaga solidarnosti učini jasnu razliku između volonterskih aktivnosti i zapošljavanja kako bi se zadržale temeljne razlike između volontiranja i rada, pri čemu je primarni naglasak na potrebama korisnika ili na osposobljavanju i razvojnim potrebama sudionika, te kako bi se izbjegao svaki pokušaj da se zamijene potencijalno kvalitetna plaćena radna mjesta; u tu svrhu ističe da volonterske prilike ne bi trebale ispunjavati uvjete za financiranje sredstvima za suzbijanje nezaposlenosti mladih, kao što je Inicijativa za zapošljavanje mladih;

16.  ističe da bi područje volontiranja trebalo biti temeljeno na jasnom razumijevanju načela kvalitetnog volontiranja kao što su načela navedena u Europskoj povelji o pravima i odgovornostima volontera; nadalje ističe da bi se volontiranjem trebale uvijek podržavati neprofitne aktivnosti solidarnosti kojima se zadovoljavaju utvrđene potrebe zajednice;

17.  ističe da bi se područje zapošljavanja trebalo usmjeriti na pružanje kvalitetnih radnih mjesta, stažiranja i naukovanja u duhu neprofitnog i socijalnog djelovanja sektora solidarnosti;

18.  ističe važnost pružanja prikladne administrativne i financijske potpore organizacijama i tijelima domaćinima iz oba područja te jamčenja potrebnih znanja i vještina za prikladno ugošćivanje sudionika Europskih snaga solidarnosti;

19.  traži od organizacija domaćina da se obvežu na poštovanje povelje o kvaliteti koja sadrži dogovorene ciljeve, načela i norme kao što su one iz Europske povelje o kvaliteti stažiranja i strukovnog naukovanja(10); potiče organizacije domaćine da unaprijed opišu vještine i kompetencije koje bi trebalo steći tijekom tog iskustva; traži da vještine i kompetencije stečene tijekom tog iskustva budu usporedive, priznate i vrednovane, kao što se zahtijeva u Preporuci Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja, kako bi se njima doprinijelo održivom uključivanju mladih na tržište rada; naglašava da će jasne norme pomoći u nadzoru provedbe Europskih snaga solidarnosti;

20.  ističe da mladim volonterima treba pružiti prikladnu financijsku naknadu, a mladim radnicima adekvatnu plaću te zdravstveno osiguranje, obuku i mentorstvo; naglašava da je nužno nadzirati njihovo radno opterećenje i okružje s obzirom na specifične volonterske zadaće koje moraju ispuniti volontiranjem ili radom u sklopu Europskih snaga solidarnosti;

21.  ponavlja svoj poziv državama članicama da politike zapošljavanja mladih povežu s kvalitetnim i održivim ugovorima o radu kako bi se riješio problem nesigurnih radnih mjesta i nedovoljne zaposlenosti;

22.  poziva Komisiju i države članice da mladima koji su u nepovoljnom položaju ili imaju posebne potrebe osiguraju puni pristup Europskim snagama solidarnosti; stoga ističe da je potrebno dodijeliti konkretna proračunska sredstva za plaćanje troškova osobne pomoći ili posebne potpore određenoj mladoj osobi; smatra da se Europska volonterska služba u tom pogledu može promatrati kao primjer dobre prakse;

Koordinacija među službama i savjetovanje s dionicima

23.  poziva Komisiju da prikladno koordinira Europske snage solidarnosti i da ih uvrsti u sve svoje službe i sve ostale europske i nacionalne institucije kako bi se zajamčila usklađena i dosljedna provedba; predlaže da Glavna uprava Komisije za obrazovanje, mlade, sport i kulturu bude odgovorna za koordinaciju Europskih snaga solidarnosti i olakšavanje njihova rada;

24.  podsjeća Komisiju da je prije izrade nacrta zakonodavnog prijedloga potrebno osigurati odgovarajuće uvjete za prikladno savjetovanje s ključnim dionicima kao što su organizacije mladih, europski socijalni partneri, organizacije utemeljene na volontiranju, sindikati i države članice; ističe da ti dionici trebaju biti redovito uključeni u provedbu i, kada je to prikladno, nadziranje inicijative kako bi se zajamčila njezina pravilna provedba, kvaliteta angažmana i održivost njezinih rezultata;

o
o   o

25.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0425.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0005.
(3) SL C 259 E, 29.10.2009., str. 9.
(4) SL C 224, 21.6.2016., str. 19.
(5) SL C 440, 30.12.2015., str. 67.
(6) SL C 398, 22.12.2012., str. 1
(7) http://ec.europa.eu/citizenship/pdf/volunteering_charter_en.pdf
(8) SL L 347, 20.12.2013., str. 470.
(9) SL L 347, 20.12.2013., str. 50.
(10) http://www.youthforum.org/assets/2014/04/internship_charter_EN.pdf


Primjerenost zaštite u okviru europsko-američkog sustava zaštite privatnosti
PDF 284kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. travnja 2017. o primjerenosti zaštite u okviru europsko-američkog sustava zaštite privatnosti (2016/3018(RSP))
P8_TA(2017)0131B8-0235/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članke 6., 7., 8., 11., 16., 47. i 52. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka(1) (Direktiva o zaštiti podataka),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(3) i Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(4),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 6. listopada 2015. u predmetu C-362/14 Maximillian Schrems/Data Protection Commissioner(5),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu i Vijeću od 6. studenog 2015. o prijenosu osobnih podataka iz EU-a u Sjedinjene Američke Države u skladu s Direktivom 95/46/EZ nakon presude Suda u predmetu C-362/14 (Schrems) (COM(2015)0566),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. siječnja 2017. upućenu Europskom parlamentu i Vijeću o razmjeni i zaštiti osobnih podataka u globaliziranom svijetu (COM(2017)0007),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 21. prosinca 2016. u predmetima C-203/15 Tele2 Sverige AB/Post- och telestyrelsen i C-698/15 Secretary of State for the Home Department/Toma Watsona i ostalih(6);

–  uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije (EU) 2016/1250 od 12. srpnja 2016. u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o primjerenosti zaštite u okviru europsko-američkog sustava zaštite privatnosti(7),

–  uzimajući u obzir Mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka 4/2016 o nacrtu odluke o primjerenosti zaštite privatnosti između EU-a i SAD-a(8),

–  uzimajući u obzir mišljenje Radne skupine osnovane na temelju članka 29. od 13. travnja 2016. o nacrtu odluke o primjerenosti europsko-američkog sustava zaštite privatnosti(9) i njezinu izjavu od 26. srpnja 2016.(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o transatlantskom protoku podataka(11),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Sud Europske unije u presudi od 6. listopada 2015. u predmetu C-362/14 Maximillian Schrems/Data Protection Commissioner poništio odluku o sigurnoj luci i razjasnio da se odgovarajuća razina zaštite u trećoj zemlji mora shvatiti kao „bitno ekvivalentna” onoj zaštiti koja se jamči u Europskoj uniji na temelju Direktive 95/46/EZ, tumačene u svjetlu Povelje o temeljnim pravima Europske unije (dalje u tekstu: „Povelja EU-a” ), što je potaknulo potrebu da se zaključe pregovori o novom sustavu kako bi se zajamčila pravna sigurnost u vezi s načinom na koji bi se osobni podaci trebali prenositi iz EU-a u SAD;

B.  budući da je Komisija pri analiziranju razine zaštite koju pruža treća zemlja obvezna procijeniti sadržaj pravila koja se primjenjuju u toj zemlji, a proizlaze iz njezina nacionalnog prava ili međunarodnih obveza, kao i praksu kojoj je cilj osigurati poštovanje tih pravila jer u skladu s člankom 25. stavkom 2. Direktive 95/46/EZ mora uzeti u obzir sve okolnosti prijenosa osobnih podataka u treću zemlju; budući da se ta procjena ne smije odnositi samo na zakonodavstvo i prakse povezane sa zaštitom osobnih podataka koji se koriste u komercijalne i osobne svrhe, već mora obuhvaćati i sve aspekte okvira primjenjivog na tu zemlju ili na taj sektor, a posebno, ali ne isključivo kazneni progon, nacionalnu sigurnost i poštovanje temeljnih prava;

C.  budući da su prijenosi osobnih podataka između komercijalnih organizacija EU-a i SAD-a važan element transatlantskih odnosa; budući da bi te prijenose trebalo vršiti uz puno poštovanje prava na zaštitu osobnih podataka i prava na privatnost; budući da je zaštita temeljnih prava, kako je utvrđena u Povelji EU-a, jedan od temeljnih ciljeva EU-a;

D.  budući da je Europski nadzornik za zaštitu podataka u svojem Mišljenju 4/2016 istaknuo nekoliko zabrinjavajućih elemenata u vezi s nacrtom sustava zaštite privatnosti; budući da u istom Mišljenju Europski nadzornik za zaštitu podataka pozdravlja napore koje su sve stranke poduzele kako bi pronašle rješenje za prijenos osobnih podataka iz EU-a u SAD-a u komercijalne svrhe u okviru sustava vlastitog potvrđivanja;

E.  budući da je Radna skupina osnovana na temelju članka 29. u svom Mišljenju 01/2016 o nacrtu odluke o primjerenosti europsko-američkog sustava zaštite privatnosti pozdravila znatna poboljšanja koja je sustav zaštite privatnosti donio u odnosu na Odluku o „sigurnoj luci”, ali je istovremeno izrazila ozbiljnu zabrinutost zbog komercijalnih aspekata i pristupa javnih tijela podacima koji se prenose u okviru sustava zaštite privatnosti;

F.  budući da je Komisija 12. srpnja 2016. nakon dodatnih rasprava s vladom SAD-a donijela Provedbenu odluku (EU) 2016/1250 u kojoj je proglasila odgovarajućom razinu zaštite osobnih podataka koji se prenose iz Unije organizacijama u SAD-u u okviru europsko-američkog sustava zaštite privatnosti;

G.  budući da je europsko-američki sustav zaštite privatnosti popraćen većim brojem pisama i unilateralnih izjava vlade SAD-a u kojima se razjašnjavaju, između ostalog, načela zaštite podataka, funkcioniranje nadzora, provedba zakona i pravna zaštita te zaštitne mjere u skladu s kojima sigurnosne agencije mogu pristupiti osobnim podacima i obrađivati ih;

H.  budući da Radna skupina osnovana na temelju članka 29. u svojoj izjavi od 26. srpnja 2016. pozdravlja znatna poboljšanja koja je europsko-američki sustav zaštite privatnosti donio u odnosu na „sigurnu luku” te je pohvalila Komisiju i vladu SAD-a zbog toga što su uzeli u obzir njezine dvojbe; budući da ta Skupina navodi da je i dalje zabrinuta zbog nekoliko pitanja u vezi s komercijalnim aspektima i pristupom američkih javnih tijela podacima prenesenim iz EU-a, kao što su primjerice nedostatak konkretnih pravila o automatiziranim odlukama i općem pravu na prigovor, potreba za strožim jamstvima neovisnosti te ovlasti mehanizma pravobranitelja ili pak nedostatak konkretnih jamstava da se ne provodi masovno neselektivno prikupljanje osobnih podataka;

1.  pozdravlja napore koje su Komisija i vlada SAD-a uložile u rješavanje problematičnih točaka koje su istaknuli Sud Europske unije, države članice, Europski parlament, tijela za zaštitu podataka i dionici kako bi Komisija mogla donijeti provedbenu odluku kojom se europsko-američki sustav zaštite privatnosti proglašava primjerenim;

2.  priznaje da europsko-američki sustav zaštite privatnosti sadrži znatna poboljšanja u pogledu jasnoće standarda u odnosu na prijašnji europsko-američki sustav „sigurne luke” i da će organizacije iz SAD-a koje same potvrđuju svoje poštovanje europsko-američkog sustava zaštite privatnosti morati ispunjavati jasnije standarde zaštite podataka nego u sklopu sustava „sigurne luke”;

3.  prima na znanje činjenicu da je 1 893 organizacija iz SAD-a 23. ožujka 2017. pristupilo europsko-američkom sustavu za zaštitu privatnosti; žali zbog činjenice da se taj sustav temelji na dobrovoljnom vlastitom potvrđivanju pa se stoga primjenjuje samo na američke organizacije koje su se dobrovoljno prijavile, što znači da mnoga poduzeća nisu obuhvaćena tim sustavom;

4.  priznaje da europsko-američki sustav zaštite privatnosti olakšava prijenos podataka malih i srednjih poduzeća i trgovačkih društava iz Unije u SAD;

5.  napominje da u skladu s presudom Suda u predmetu Schrems odluka o primjerenosti ne utječe na ovlasti europskih tijela za zaštitu podataka i da ta tijela stoga mogu izvršavati svoje ovlasti, uključujući suspenziju ili zabranu prijenosa podataka organizacijama registriranima u europsko-američkom sustavu zaštite privatnosti; pozdravlja u tom pogledu važnu ulogu koja je okvirom za zaštitu privatnosti dodijeljena agencijama država članica za zaštitu podataka u ispitivanju i istraživanju navoda povezanih sa zaštitom osobnih podataka u skladu s Poveljom EU-a te za suspenziju prijenosa podataka, kao i obvezu povjerenu Ministarstvu trgovine SAD-a za rješavanje takvih pritužbi;

6.  primjećuje da u skladu s okvirom za zaštitu privatnosti osobe iz EU-a čiji se podaci obrađuju raspolažu različitim načinima da ostvare zadovoljenje pravde u SAD-u: kao prvo, prigovori se mogu podnositi izravno poduzeću ili preko Ministarstva trgovine nakon što na njega uputi agencija za zaštitu podataka ili neovisnom tijelu za rješavanje sporova; potom, kad je riječ o ometanju temeljnih prava u svrhu nacionalne sigurnosti, moguće je podnijeti tužbeni zahtjev na američkom sudu, a slične pritužbe može razmotriti novoosnovani neovisni pravobranitelj; te konačno pritužbe u vezi s ometanjem temeljnih prava radi kazneno-pravnog progona i koje su od javnog interesa mogu se rješavati prijedlozima kojima se osporavaju pozivi na sud; potiče Europsku komisiju i agencije za zaštitu podataka da pružaju daljnje smjernice kako bi ti pravni lijekovi bili lakše dostupni i raspoloživi;

7.  potvrđuje da se Ministarstvo trgovine SAD-a jasno obvezalo na to da će pomno pratiti poštuju li američke organizacije načela europsko-američkog sustava zaštite privatnosti i jesu li spremne poduzeti provedbene mjere protiv subjekata koji ne poštuju ta načela;

8.  ponovno upućuje poziv Komisiji da traži razjašnjenje u vezi s pravnim statusom „pisanih jamstava” koje pruža SAD i da zajamči da se sve obveze ili dogovori predviđeni u okviru sustava zaštite privatnosti zadrže i nakon što nova vlada SAD-a preuzme vlast;

9.  smatra da unatoč obvezama i jamstvima koja je vlada SAD-a priložila sporazumu o sustavu zaštite privatnosti i dalje postoje bitna problematična pitanja u vezi s određenim komercijalnim aspektima, nacionalnom sigurnošću i kazneno-pravnim progonom;

10.  posebno primjećuje znatne razlike između zaštite koja se pruža člankom 7. Direktive 95/46/EZ i načela obavijesti i mogućnosti izbora iz sporazuma o sustavu zaštite privatnosti, kao i one između članka 6. Direktive 95/46/EZ i načela o cjelovitosti podataka i ograničenju svrhe iz sporazuma o sustavu zaštite privatnosti; ističe da umjesto potrebe za pravnom osnovom (kao što je privola ili ugovor) koja se primjenjuje na sve postupke obrade, prava osoba čiji se podaci obrađuju u skladu s načelima sporazuma o zaštiti privatnosti odnose se samo na dva uska postupka obrade (obavijest i promjena svrhe) i omogućuju pravo na prigovor („odustajanje”);

11.  smatra da bi ta brojna problematična područja mogla u budućnosti dovesti do novog pobijanja odluke o primjerenosti zaštite na sudovima; naglašava štetne posljedice i u pogledu poštovanja temeljnih prava i u pogledu potrebne pravne sigurnosti za dionike;

12.  primjećuje, među ostalim, nedostatak konkretnih pravila o automatiziranom donošenju odluka i općem pravu na prigovor te nedostatak jasnih načela o tome kako se načela sustava zaštite privatnosti primjenjuju na izvršitelje obrade (posrednike);

13.  uviđa da, dok pojedinci imaju mogućnost prigovora u odnosu na nadzornika EU-a u vezi sa svakim prijenosom svojih podataka u SAD te u vezi s daljnjom obradom tih podataka u SAD-u gdje poduzeće koje je pristupilo sustavu zaštite privatnosti djeluje kao izvršitelj obrade u ime nadzornika EU-a, u sustavu zaštite privatnosti nedostaju konkretna pravila o općem pravu na prigovor u odnosu na američka poduzeća koja sama potvrđuju da se pridržavaju načela;

14.  primjećuje da je samo neznatan dio američkih organizacija koje su se pridružile sustavu zaštite podataka odabralo da će se služiti agencijama EU-a za zaštitu podataka kao mehanizam za rješavanje sporova; izražava zabrinutost da to dovodi građane EU-a u nepovoljan položaj kad žele ostvariti svoja prava;

15.  primjećuje nedostatak jasnih načela o tome kako se načela sustava zaštite privatnosti primjenjuju na izvršitelje obrade (posrednike), no istodobno priznaje da se sva načela primjenjuju na obradu podataka koju provodi bilo koje američko poduzeće koje samo potvrđuje da se pridržava načela „osim ako nije navedeno drukčije” te da je za prijenos u svrhu obrade uvijek potreban ugovor s nadzornikom EU-a u kojem će se odrediti svrha i sredstva obrade, uključujući je li izvršitelj obrade ovlašten za provođenje daljnjeg prijenosa (npr. podobrade);

16.  kad je riječ o državnoj sigurnosti i nadzoru, ne dovodeći u pitanje objašnjenja koja je u pismima priloženima okviru sustava zaštite privatnosti iznio Ured direktora Nacionalne obavještajne službe (ODNI), naglašava da je masovni nadzor i dalje moguć bez obzira na drukčiju terminologiju koju koriste vlasti SAD-a; žali zbog toga što ne postoji jednoobrazna definicija pojma masovnog nadzora i što je usvojena američka terminologija, pa stoga poziva da se donese jednoobrazna definicija masovnog nadzora povezana s europskim shvaćanjem tog pojma, u kojoj evaluacija ne ovisi o selekciji; naglašava da se svakom vrstom masovnog nadzora krši Povelja EU-a;

17.  podsjeća da se u Prilogu VI. (pismo Roberta S. Litta, Ured direktora Nacionalne obavještajne službe) razjašnjava da je u okviru Predsjedničkog ukaza 28 (PPD-28) korištenje masovno prikupljenim osobnim podacima i komunikacijom osoba koje nisu državljani SAD-a i dalje dopušteno u šest slučajeva; ističe da se takvo masovno prikupljanje samo mora „prilagoditi koliko je moguće” i biti „razumno”, što ne ispunjava strože kriterije nužnosti i proporcionalnosti utvrđene Poveljom EU-a;

18.  s velikom zabrinutošću napominje da je 7. siječnja 2017. Odbor za nadzor zaštite privatnosti i građanskih sloboda (PCLOB), koji se spominje u Prilogu VI. (pismo Roberta S. Litta, Ured direktora nacionalne obavještajne službe – ODNI) kao neovisno tijelo uspostavljeno statutom i zaduženo za analizu i preispitivanje protuterorističkih programa i politika, uključujući praćenje signala, kako bi osiguralo da se njima adekvatno štite privatnost i građanske slobode, ostao bez kvoruma te da će biti u stanju nedostatka kvoruma dok predsjednik SAD-a ne imenuje nove članove Odbora i dok ih ne potvrdi Senat SAD-a; ističe da je u stanju nedostatka kvoruma PCLOB ograničeniji u svojim ovlastima i da ne može poduzimati određene mjere za koje je potrebno odobrenje Odbora, kao što je započinjanje projekata nadzora ili davanje preporuka o nadzoru, čime se ozbiljno narušavaju jamstva i uvjeravanja u pogledu sukladnosti i nadzora koja su u tom području dala tijela SAD-a;

19.  žali zbog činjenice da se europsko-američkim sustavom zaštite privatnosti ne zabranjuje masovno prikupljanje osobnih podataka u svrhe kazneno-pravnog progona;

20.  naglašava da je Sud Europske unije u svojoj presudi od 21. prosinca 2016. objasnio da se Povelja EU-a „treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onoga u glavnom postupku, koji u cilju borbe protiv kriminaliteta određuje opće i neselektivno zadržavanje svih podataka o prometu i lokaciji svih pretplatnika i registriranih korisnika u pogledu svih sredstava elektroničke komunikacije”; ističe stoga da masovni nadzor u SAD-u ne jamči bitno ekvivalentnu razinu zaštite osobnih podataka i komunikacija;

21.  alarmiran je nedavnim otkrićem da je američki pružatelj usluga elektroničkih komunikacija nadzirao svu elektroničku poštu koja bi pristigla do njegovih servera, na zahtjev Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) i FBI-a, još 2015. godine odnosno godina dana nakon što je donesen Predsjednički ukaz br. 28. te za vrijeme trajanja pregovora o europsko-američkom sustavu zaštite privatnosti; inzistira na tome da Komisija od američki vlasti traži puno objašnjenje te da odgovore koje dobije stavi na raspolaganje Vijeću, Parlamentu i nacionalnim agencijama za zaštitu podataka; smatra da je to razlog za čvrstu sumnju u jamstva koja je dao Ured direktora Nacionalne obavještajne službe; svjestan je činjenice da se europsko-američki sustav zaštite privatnosti zasniva na Predsjedničkom ukazu 28, koji je izdao predsjednik, te da ga isto tako svaki budući predsjednik može staviti izvan snage bez odobrenja Kongresa;

22.  sa zabrinutošću napominje da su 23. i 28. ožujka 2017. i Senat i Zastupnički dom SAD-a glasovali za odbijanje pravila koje je podnijela Savezna komisija za komunikacije i koja se odnose na „Zaštitu privatnosti klijenata širokopojasnih i drugih telekomunikacijskih usluga”, čime se u praksi eliminiraju pravila o širokopojasnoj privatnosti kojima bi se od pružatelja internetskih usluga zahtijevalo da od klijenata dobiju izričitu suglasnost prije nego što oglašivačima i drugim trgovačkim društvima prodaju ili s njima podijele informacije o pretraživanju mreže i druge privatne informacije; smatra to još jednom prijetnjom za mehanizme zaštite privatnosti u Sjedinjenim Američkim Državama;

23.  izražava duboku zabrinutost zbog objave dokumenta o postupcima za dostupnost ili širenje neobrađenih obavještajnih podataka SIGINT od strane NSA-e na temelju odjeljka 2.3. Izvršnog naloga 12333, koji je glavni tužitelj odobrio 3. siječnja 2017., čime je NSA-u omogućeno da dijeli izuzetno velike količine privatnih podataka dobivenih bez sudskog naloga, sudskih odluka ili kongresnog odobrenja sa 16 drugih agencija, uključujući FBI, Upravu za suzbijanje droge (DEA) i Ministarstvo domovinske sigurnosti; poziva Komisiju da odmah procijeni usklađenost tih novih pravila s obvezama koje je preuzela američka vlada u skladu sa sustavom zaštite privatnosti, te njihov utjecaj na razinu zaštite osobnih podataka u SAD-u;

24.  podsjeća da, dok pojedinci, uključujući osobe iz EU-a čiji se podaci obrađuju, imaju na raspolaganju različite oblike pravne zaštite ako su u SAD-u bili predmetom nezakonitog (elektroničkog) nadzora za potrebe nacionalne sigurnosti, očito je da nisu obuhvaćene barem neke pravne osnove koje obavještajna tijela SAD-a (npr. Izvršni nalog br. 12333) mogu upotrijebiti; štoviše ističe da, čak i ako osobe koje nisu državljani SAD-a u načelu imaju na raspolaganju mogućnosti sudske zaštite, kao u slučaju nadzora u skladu s FISA-om, dostupne pravne osnove ograničene su i tužbe koje podnose pojedinci (uključujući državljane SAD-a) proglasit će se neprihvatljivima ako se ne može dokazati „osnovanost”, čime se ograničava pristup redovnim sudovima;

25.  poziva Komisiju da procijeni utjecaj izvršnog naloga o jačanju javne i unutarnje sigurnosti u Sjedinjenim Američkim Državama (en. Enhancing Public Safety in the Interior of the United States) od 25. siječnja 2017., a posebno njegov dio o isključivanju stranih državljana iz zaštite u okviru Zakona o privatnosti koji se odnosi na informacije na temelju kojih se mogu identificirati osobe, što je u suprotnosti s pisanim jamstvima da mehanizmi sudske zaštite pojedinaca postoje u slučajevima kad su podacima pristupila tijela SAD-a; traži od Komisije da dostavi detaljnu pravnu analizu posljedica mjera u okviru tog izvršnog naloga na mogućnosti pravne zaštite te pravo na sudsku zaštitu Europljana u SAD-u;

26.  žali zbog toga što ni načela sustava zaštite privatnosti ni pisma vlade SAD-a s objašnjenjima i jamstvima ne dokazuju postojanje efektivnog prava na sudsku zaštitu za pojedince u EU-u čiji se osobni podaci prenose američkoj organizaciji u okviru načela sustava zaštite privatnosti, kojima dalje mogu pristupiti javna tijela SAD-a i obrađivati ih za potrebe provođenja zakona ili u svrhu javnog interesa, što je Sud Europske unije u svojoj presudi od 6. listopada 2015. naglasio kao bit temeljnog prava iz članka 47. Povelje;

27.  podsjeća na svoju rezoluciju od 26. svibnja 2016. u kojoj je istaknuo da mehanizam pravobranitelja uspostavljen u Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a nije dovoljno neovisan i da mu nisu dane dostatne stvarne ovlasti kako bi mogao obavljati svoje zadatke i pružati efektivnu pravnu zaštitu pojedincima u EU-u; ističe da nova administracija SAD-a još nije imenovala novog pravobranitelja nakon što je istekao mandat podtajniku za gospodarski rast, energetiku i okoliš, koji je na tu dužnost imenovan u srpnju 2016.; smatra da su zbog nepostojanja imenovanog neovisnog pravobranitelja koji ima dostatne ovlasti jamstva SAD-a u pogledu pružanja učinkovite pravne zaštite pojedincima iz EU-a ništavna; općenito je zabrinut činjenicom da pojedinac na kojeg se odnosi kršenje pravila može tražiti samo brisanje informacija i podataka i/ili prestanak daljnje obrade, ali nema pravo na naknadu;

28.  sa zabrinutošću napominje da su od 30. ožujka 2017. u Saveznoj trgovinskoj komisiji (FTC), koja provodi sustav zaštite privatnosti, tri radna mjesta od ukupno pet nepopunjena;

29.  žali zbog toga što u sklopu postupka donošenja odluke o primjerenosti nije predviđeno formalno savjetovanje s relevantnim dionicima kao što su trgovačka društva i, posebno, predstavničke organizacije malih i srednjih poduzeća;

30.  žali zbog toga što je Komisija slijedila postupak donošenja provedbene odluke na praktičan način čime je Parlamentu de facto uskraćeno pravo da efektivno koristi svoje pravo nadzora u pogledu nacrta provedbenog akta;

31.  poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere kako bi osigurala da sustav zaštite privatnosti bude u potpunosti usklađen s Uredbom (EU) 2016/679 koja će se početi primjenjivati od 16. svibnja 2018. i s Poveljom EU-a;

32.  poziva Komisiju da posebno zajamči da se podaci koji se prenose u SAD u skladu sa sustavom zaštite privatnosti mogu prenijeti u treću zemlju samo ako je prijenos kompatibilan sa svrhom za koju su se podaci prvotno prikupljali te ako u toj trećoj zemlji vrijede ista pravila posebnog i ciljanog pristupa u cilju provođenja zakona;

33.  poziva Komisiju da prati jesu li osobni podaci koji više nisu potrebni za svrhe za koje su prvotno prikupljeni obrisani, uključujući od strane agencija za kazneno-pravni progon;

34.  poziva Komisiju da pomno prati omogućava li sustav zaštite privatnosti agencijama za zaštitu podataka da u potpunosti izvršavaju sve svoje ovlasti, a ako to nije slučaj, da utvrdi odredbe koje ometaju izvršavanje tih ovlasti;

35.  poziva Komisiju da tijekom prve zajedničke godišnje revizije provede temeljitu i dubinsku analizu svih nedostataka i mana navedenih u ovoj Rezoluciji i u Rezoluciji Parlamenta od 26. svibnja 2016. o transatlantskom protoku podataka te nedostataka koje su utvrdili Radna skupina osnovana na temelju članka 29., Europski nadzornik za zaštitu podataka i dionici, da pokaže na koji se način prionulo na rješavanje tih problema kako bi se zajamčila usklađenost s Poveljom i pravom Unije te da detaljno procijeni jesu li mehanizmi i zaštitne mjere navedeni u jamstvima i objašnjenjima vlade SAD-a djelotvorni i izvedivi;

36.  poziva Komisiju da se pobrine za to da pri provedbi zajedničke godišnje revizije svi članovi tima imaju potpun i neograničen pristup svim dokumentima i prostorijama koji su potrebni za izvršavanje njihovih zadataka, među kojima su elementi kojima se omogućava ispravna procjena nužnosti i proporcionalnosti te pristupa podacima koje prenose javna tijela, u svrhe kazneno-pravnog progona ili nacionalne sigurnosti;

37.  naglašava da se svim članovima tima zajedničke revizije mora zajamčiti neovisnost u izvršavanju zadataka te im se mora priznati pravo da u konačnom izvješću zajedničke revizije, koje će biti javno i priloženo zajedničkom izvješću, izraze različito mišljenje;

38.  poziva agencije Unije za zaštitu podataka da nadziru funkcioniranje europsko-američkog sustava zaštite privatnosti te da izvršavaju svoje ovlasti, uključujući suspenziju ili definitivnu zabranu prijenosa podataka organizacijama registriranima u europsko-američkom sustavu zaštite privatnosti ako smatraju da nisu zajamčena temeljna prava na privatnost i zaštita osobnih podataka osoba iz Unije čiji se podaci obrađuju;

39.  naglašava da bi Parlament trebao imati potpuni pristup svim relevantnim dokumentima povezanima sa zajedničkom godišnjom revizijom;

40.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, vladama i parlamentima država članica te vladi i Kongresu SAD-a.

(1) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.
(2) SL L 350, 30.12.2008., str. 60.
(3) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.
(4) SL L 119, 4.5.2016., str. 89.
(5) ECLI:EU:C:2015:650.
(6) ECLI:EU:C:2016:970.
(7) SL L 207, 1.8.2016., str. 1.
(8) SL C 257, 15.7.2016., str. 8.
(9) http://ec.europa.eu/justice/data-protection/article-29/documentation/opinion-recommendation/files/2016/wp238_en.pdf
(10) http://ec.europa.eu/justice/data-protection/article-29/press-material/press-release/art29_press_material/2016/20160726_wp29_wp_statement_eu_us_privacy_shield_en.pdf
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0233.

Pravna napomena