Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/2742(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0565/2017

Podneseni tekstovi :

B8-0565/2017

Rasprave :

Glasovanja :

PV 24/10/2017 - 5.16
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0401

Usvojeni tekstovi
PDF 264kWORD 53k
Utorak, 24. listopada 2017. - Strasbourg Završno izdanje
Dokument za razmatranje o budućnosti financija EU-a
P8_TA(2017)0401B8-0565/2017

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. listopada 2017. o Dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a (2017/2742(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 311., 312. i 323. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(1), a posebno njezin članak 2.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. naslovljenu „Priprema poslijeizborne revizije višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.: mišljenje Parlamenta prije prijedloga Komisije”(3),

–  uzimajući u obzir Dokument za razmatranje Komisije o budućnosti financija EU-a od 28. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu Komisije od 4. srpnja 2017. o dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o proračunskom kapacitetu europodručja(4),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za proračune,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

1.  smatra da se o budućem financiranju Europske unije ne može raspravljati, a da se ne uzmu u obzir iskustva stečena tijekom prethodnih višegodišnjih financijskih okvira (VFO), a posebnom tijekom VFO-a za razdoblje 2014. – 2020.; ukazuje na ozbiljne nedostatke sadašnjeg VFO-a, koji je bio rastegnut do krajnjih granica kako bi se pružila sredstva potrebna Uniji za suočavanje s nizom ozbiljnih kriznih situacija i novim izazovima te za financiranje njezinih novih političkih prioriteta; ističe svoje uvjerenje da se niska razina sredstava u aktualnom VFO-u pokazala nedovoljnom za stvarne potrebe i političke ambicije Unije;

2.  pozdravlja činjenicu da je Komisija predstavila Dokument za razmatranje o budućnosti financija EU-a; napominje da je Komisija u tom dokumentu pet scenarija za budući model Europske unije predstavljenih u ožujku 2017. u Bijeloj knjizi o budućnosti Europe obradila u proračunskom smislu i pritom razmotrila neke osnovne značajke i načela proračuna EU-a; podržava predloženu metodologiju i pozitivnom smatra izjavu Komisije da se budući VFO mora temeljiti na jasnoj viziji europskih prioriteta; vjeruje da je ovim dokumentom uspostavljena jasna struktura za raspravu, odnosno da se njime omogućuje prijeko potrebna politička debata o smjeru, namjeni i visini proračuna EU-a u svjetlu temeljnih ciljeva Unije i budućih izazova; poziva države članice da se savjetuju s građanima i da aktivno i konstruktivno izlože svoju viziju budućnosti proračuna EU-a;

3.  žali, međutim, zbog toga što četiri od pet predstavljenih scenarija („Kontinuitet”, „Manje zajedničkih djelovanja”, „Neki čine više” i „Radikalni preustroj”) u praksi znače smanjenje ambicija Unije te da se njima predviđaju rezovi u dvama dugotrajnim politikama utvrđenima Ugovorima koje su temelji europskog projekta – zajedničkoj poljoprivrednoj politici i kohezijskoj politici; ističe svoje dugogodišnje stajalište da bi dodatne političke prioritete trebalo poduprijeti dodatnim financijskim sredstvima, a ne financirati nauštrb postojećih politika EU-a; smatra peti scenarij („Mnogo više zajedničkih djelovanja”) pozitivnim i konstruktivnim temeljem za raspravu o budućnosti financija EU-a koja je u tijeku i, posljedično, o budućem modelu Europske unije; potiče Komisiju da, kako bi se odgovorilo na trenutačne i buduće izazove te kako bi se definirao novi skup prioriteta, razvije i scenarij koji bi se temeljio na preporukama Parlamenta;

4.  podsjeća da, u skladu s člankom 311. UFEU-a, Unija sama osigurava sredstva za postizanje svojih ciljeva; vjeruje da nedostaci trenutnog VFO-a, opseg novih prioriteta te učinak istupanja Ujedinjene Kraljevine vode k istom zaključku: kako bi se odgovorilo na predstojeće izazove, potrebno je probiti gornju granicu za rashode u iznosu od 1 % bruto nacionalnog dohotka EU-a (BND), odnosno znatno povećati proračun Unije; u tom se smislu protivi bilo kakvom nominalnom smanjenju proračuna EU-a u okviru sljedećeg VFO-a i stoga smatra da bi sljedeći VFO trebao biti na razini od najmanje 1,23 % BND-a EU-a; zalaže se za to da države članice povedu raspravu o tom pitanju;

5.  izražava žaljenje zbog toga što se proračun EU-a uglavnom financira iz nacionalnih doprinosa temeljenih na BND-u, a ne putem istinskih vlastitih sredstava za koja postoje temelji u Ugovorima EU-a; ponavlja svoju predanost istinskoj reformi sustava vlastitih sredstava EU-a koja bi se temeljila na ključnim načelima jednostavnosti, pravednosti i transparentnosti i koja bi bila u skladu s preporukama Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva; ističe da bi svaki takav sustav trebao uključivati uravnoteženi paket novih vlastitih sredstava EU-a kojima bi se pružila potpora ciljevima politika EU-a, a koje bi trebalo postupno uvesti kako bi se osigurala pravedna raspodjela financija EU-a i njihova stabilnost; ističe, nadalje, da se istupanjem Ujedinjene Kraljevine iz Unije otvara mogućnost za ukidanje svih rabata za države članice; očekuje od Komisije da u tom cilju podnese ambiciozne zakonodavne prijedloge te ističe da će se u predstojećim pregovorima rashodovna i prihodovna strana idućeg VFO-a smatrati jedinstvenim pitanjem;

6.  uvjeren je da će, osim ako Vijeće ne odluči znatno povećati razinu nacionalnih doprinosa u proračunu EU-a, uvođenje novih vlastitih sredstava EU-a biti jedina mogućnost za adekvatno financiranje sljedećeg VFO-a na razini koja odgovara trenutnim potrebama i političkim ambicijama Unije; stoga očekuje da Vijeće o tom pitanju zauzme političko stajalište, uzimajući u obzir da je de facto blokada neke vrste reforme sustava vlastitih sredstava EU-a sada nezamisliva; u tom smislu podsjeća na to da je Skupina na visokoj razini o vlastitim sredstvima svoje izvješće donijela jednoglasno, dakle i glasovima članova skupine koje je imenovalo Vijeće;

7.  pozdravlja namjeru Komisije da proračun EU-a u budućnosti priprema u skladu s načelom dodane vrijednosti za EU te s naglaskom na rezultatima, odgovornosti, većoj fleksibilnosti unutar stabilnog okvira i pojednostavljenju pravila, kako je najavljeno u ovom dokumentu za razmatranje;

8.  u tom smislu ističe važnost temeljitog preispitivanja učinkovitosti i djelotvornosti trenutačnih politika, programa i instrumenata EU-a; u tom pogledu s interesom iščekuje rezultate trenutačne revizije potrošnje i očekuje da će oni biti uzeti u obzir pri pripremi VFO-a za razdoblje nakon 2020.; posebno naglašava da je potrebno, s jedne strane, zajamčiti stopu uspješnosti programa EU-a za kojima vlada velika potražnja te, s druge strane, utvrditi zašto su neki drugi programi nedovoljno iskorišteni; smatra da je važno postići sinergije između proračuna EU-a i nacionalnih proračuna te omogućiti da se razina i uspješnost trošenja proračunskih sredstava prate i na nacionalnoj i na razini EU-a;

9.  potvrđuje da je potraga za europskom dodanom vrijednošću temeljno pitanje koje treba riješiti te se slaže da bi proračun Unije, među ostalim, trebao poslužiti kao sredstvo za ostvarenje ciljeva Ugovora i pružanje europskih javnih dobara; ističe, međutim, da je pojam europske dodane vrijednosti višedimenzionalan i da ga je moguće različito tumačiti te se protivi pokušajima da se njegova definicija koristi kako bi se na temelju čisto kvantitativnih ili kratkoročnih gospodarskih pokazatelja dovodila u pitanje relevantnost politika i programa EU-a; smatra da se dodana vrijednost jasno ostvaruje ako se djelovanjem na europskoj razini:

   dobivaju bolji rezultati od onih koje bi bilo moguće ostvariti djelovanjem na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini (učinak prelijevanja),
   potiču djelovanja na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini kojima se postižu ciljevi Ugovora o EU-u koji inače ne bi bili ostvarivi,
   pruža potpora djelovanjima koje je, zbog vrlo visokih financijskih zahtjeva, moguće financirati samo udruživanjem sredstava na razini EU-a te
   doprinosi uspostavi i podupiranju mira i stabilnosti u susjedstvu EU-a i širem području;

poziva Komisiju da dodatno razvije pojam europske dodane vrijednosti, uzimajući pritom u obzir teritorijalne posebnosti; poziva Komisiju da u tu svrhu predloži odgovarajuće pokazatelje uspješnosti;

10.  smatra da bi sljedeći VFO trebalo strukturirati tako da proračun Unije bude pregledniji i razumljiviji građanima EU-a te da se njime omogući jasniji prikaz svih područja rashoda Unije; podsjeća da je potrebno istovremeno omogućiti i kontinuitet u planiranju i fleksibilnost unutar naslova; vjeruje da bi općom strukturom VFO-a trebalo odraziti političku raspravu o glavnim stupovima i ciljevima rashoda EU-a, među kojima su održivi razvoj, rast i inovacije, klimatske promjene, solidarnost te sigurnost i obrana; uvjeren je, stoga, da je postojeće naslove VFO-a potrebno prilagoditi;

11.  smatra da proračun EU-a mora biti transparentan i demokratičan; podsjeća na svoju čvrstu predanost ideji jedinstva proračuna EU-a te izražava svoju dvojbu u pogledu nužnosti stvaranja dodatnih instrumenata izvan VFO-a, odnosno njihove dodane vrijednosti; ponavlja svoje dugogodišnje stajalište prema kojemu bi Europski razvojni fond, zajedno s ostalim instrumentima izvan višegodišnjeg financijskog okvira, trebalo uključiti u proračun Unije; naglašava da bi to uključivanje trebalo podrazumijevati da se financijske omotnice za te instrumente dodaju povrh trenutačnih gornjih granica VFO-a, kako se ne bi ugrozilo financiranje ostalih politika i programa EU-a;

12.  naglašava da je, nakon što su iscrpljene sve raspoložive razlike do gornjih granica, proračunsko tijelo na temelju odredbi o fleksibilnosti iz Uredbe o VFO-u odobrilo sveobuhvatnu mobilizaciju povezanih posebnih instrumenata kako bi se u okviru trenutačnog VFO-a osigurala dodatna sredstva potrebna za pružanje odgovora na krizne situacije i financiranje novih političkih prioriteta; naglašava da je tijekom revizije VFO-a u sredini programskog razdoblja uklonjeno više prepreka za korištenja mehanizama fleksibilnosti iz VFO-a kako bi se unutar postojećeg financijskog okvira omogućila veća fleksibilnost;

13.  u tom smislu naglašava da bi u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru od početka trebalo pružiti odgovarajući stupanj fleksibilnosti kojim će se Uniji omogućiti da odgovara na nepredviđene okolnosti i da financira svoje različite političke prioritete; smatra, stoga, da bi odredbama o fleksibilnosti iz VFO-a trebalo omogućiti da se sve nedodijeljene razlike do gornje granice, kao i sva opozvana odobrena sredstva, bez ikakvih ograničenja prenose u sljedeće financijske godine te da ih proračunsko tijelo u okviru godišnjeg proračunskog postupka može u bilo koju svrhu mobilizirati; poziva, nadalje, na znatno jačanje posebnih instrumenata VFO-a, koje bi i u pogledu preuzetih obveza i u pogledu plaćanja trebalo računati izvan gornjih granica VFO-a, kao i na stvaranje posebne krizne pričuve kojom bi trebalo omogućiti trenutačnu mobilizaciju sredstava u slučaju nužde;

14.  zagovara stvarno i opipljivo pojednostavljenje provedbenih pravila za korisnike i smanjenje administrativnog opterećenja; u tom smislu potiče Komisiju da utvrdi i ukloni preklapanja među instrumentima iz proračuna EU-a koji imaju slične ciljeve i kojima se financiraju slična djelovanja; mišljenja je, međutim, da ta pojednostavljenja ne bi trebala dovesti do toga da se bespovratna sredstava zamijene financijskim instrumentima, odnosno da ne bi smjela dovesti do podjele programa i politika EU-a po sektorima, već bi njima trebalo zajamčiti horizontalan pristup temeljen na komplementarnosti; poziva na dalekosežno usklađivanje pravila kako bi se uspostavila jedinstvena pravila za sve instrumente EU-a;

15.  prepoznaje potencijal financijskih instrumenata kao subvencijama i bespovratnim sredstvima komplementarnog načina financiranja; ističe, međutim, da oni nisu prikladni za sve vrste djelovanja i sva područja politika, s obzirom na to da sve politike nisu u potpunosti orijentirane na tržište; poziva Komisiju da pojednostavi pravila za korištenje financijskih instrumenata i promiče mogućnost kombiniranja različitih izvora sredstava EU-a u skladu s usklađenim pravilima jačanjem sinergije različitih oblika financiranja i sprječavanjem njihova konkurentskog odnosa; izražava zabrinutost u pogledu u dokumentu za razmatranje najavljene mogućnosti osnivanja jedinstvenog fonda kojim bi se ujedinili europski financijski instrumenti i kojim bi se osiguravali zajmovi, jamstva i instrumenti za podjelu rizika za različita područja politika te namjerava temeljito preispitati taj prijedlog;

16.  ponavlja svoje stajalište da bi trajanje VFO-a trebalo uskladiti s političkim ciklusom Parlamenta i Komisije te da bi njime trebalo osigurati dugoročno planiranje; u tom smislu ističe da bi pri donošenju odluke o trajanju razdoblja VFO-a trebalo u cijelosti uzeti u obzir potrebu za dugoročnom predvidljivosti u provedbi programa europskih strukturnih i investicijskih fondova u okviru podijeljenog upravljanja, s obzirom na to da je njima potrebna stabilnost koju pruža razdoblje od najmanje sedam godina; stoga predlaže da za sljedeći VFO dogovori razdoblje od 5 + 5 godina s obveznom revizijom u sredini programskog razdoblja;

17.  napominje da je predsjednik Komisije u svom govoru o stanju Unije najavio pripremu prijedloga o zasebnoj proračunskoj liniji za europodručje; poziva Komisiju da u tom smislu pruži dodatna i detaljnija pojašnjenja; podsjeća da je u rezoluciji Parlamenta od 16. veljače 2017. upućen poziv na uspostavu zasebnog proračunskog kapaciteta europodručja koji bi trebao biti dio proračuna Unije, povrh trenutačnih iznosa gornjih granica višegodišnjega financijskog okvira, i koji bi trebale financirati članice europodručja i države korisnice iz izvora prihoda o kojima će se dogovoriti države članice i korisnice, a koje bi trebalo smatrati namjenskim prihodima i jamstvima;

18.  očekuje da Komisija svoje prijedloge o budućem VFO-u i o vlastitim sredstvima predstavi do svibnja 2018.; iznosi svoju namjeru da pravodobno iznese vlastito stajalište o svim povezanim aspektima te očekuje da će stajališta Parlamenta u potpunosti biti uključena u predstojeće prijedloge Komisije;

19.  izražava spremnost sudjelovati u strukturiranom dijalogu s Komisijom i Vijećem radi postizanja konačnog sporazuma o sljedećem VFO-u prije isteka ovog parlamentarnog saziva; uvjeren je da će se ranim donošenjem Uredbe o VFO-u omogućiti pravodobno usvajanje svih sektorskih zakonodavnih akata kako bi novi programi bili spremni do početka sljedećeg razdoblja; ističe štetne učinke kasnog pokretanja programa u okviru sadašnjeg VFO-a; u tom smislu potiče Europsko vijeće da iskoristi „pasarelu”, klauzulu iz članka 312. stavka 2. UFEU-a kojom se omogućuje da Vijeće o VFO-u odlučuje kvalificiranom većinom;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, drugim relevantnim institucijama i tijelima te vladama i parlamentima država članica.

(1)SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(2)SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(3)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0309.
(4)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0050.

Pravna napomena