Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/2011(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0294/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0294/2017

Rasprave :

PV 24/10/2017 - 18
CRE 24/10/2017 - 18

Glasovanja :

PV 25/10/2017 - 7.7
CRE 25/10/2017 - 7.7
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0413

Usvojeni tekstovi
PDF 307kWORD 67k
Srijeda, 25. listopada 2017. - Strasbourg Završno izdanje
Aspekti temeljnih prava u integraciji Roma u EU-u: borba protiv anticiganizma
P8_TA(2017)0413A8-0294/2017

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2017. o aspektima temeljnih prava u integraciji Roma u EU-u: borba protiv anticiganizma (2017/2038(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir preambulu UEU-a, a posebno njegovu drugu alineju te alineje od četvrte do sedme,

–  uzimajući u obzir, između ostalog, članak 2., članak 3. stavak 3. drugu alineju i članak 6. UEU-a,

–  uzimajući u obzir, između ostalog, članak 10. i članak 19. stavak 1.UFEU-a,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima od 7. prosinca 2000. („Povelja”), koja je proglašena 12. prosinca 2007. u Strasbourgu i koja je stupila na snagu zajedno s Ugovorom iz Lisabona u prosincu 2009.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima koju je 1948. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta donesenu u New Yorku 20. studenoga 1989., a posebno njezin članak 3.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju UN-a A/70/L.1 koju je Opća skupština donijela 25. rujna 2015. naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju UN-a A/RES/60/7 o sjećanju na holokaust, koju je Opća skupština donijela 1. studenoga 2005.,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina,

–  uzimajući u obzir Izjavu Odbora ministara Vijeća Europe o porastu anticiganizma i rasističkog nasilja nad Romima u Europi, usvojenu 1. veljače 2012.,

–  uzimajući u obzir Opću preporuku politike br. 13 Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) o borbi protiv anticiganizma i diskriminacije Roma,

–  uzimajući u obzir Povelju europskih političkih stranaka za društvo bez rasizma, koju je Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe usvojio na svojem 32. zasjedanju u ožujku 2017.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 1985 (2014) naslovljenu „Stanje i prava nacionalnih manjina u Europi” i rezoluciju br. 2153 (2017) naslovljenu „Promicanje uključivanja Roma i Putnika”,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika Vijeća Europe Thorbjørna Jaglanda od 11. travnja 2017. o deset ciljeva za sljedećih deset godina,

–  uzimajući u obzir Konvenciju MOR-a br. 111 iz 1958. o diskriminaciji u odnosu na zaposlenje i zanimanje,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(4),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima(5),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 9. prosinca 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama, zaključke Vijeća od 8. prosinca 2016. o ubrzavanju procesa integracije Roma i zaključke Vijeća od 13. listopada 2016. o tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 14/2016,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. lipnja 2011. o predškolskom obrazovanju i skrbi,

–  uzimajući u obzir komunikacije Komisije o integraciji Roma (COM(2010)0133, COM(2012)0226, COM(2013)0454, COM(2015)0299, COM(2016)0424), uključujući komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020.” (COM(2011)0173),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Tri godine provedbe Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladihˮ (COM(2016)0646),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije 2013/112/EU od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Romima(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2015. povodom Međunarodnog dana Roma – rasna netrpeljivost prema Romima u Europi i priznanje na razini EU-a dana sjećanja na genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2016. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji u 2015. godini(8), a posebno točke od 117. do 122. o pravima Roma,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava o temeljnim pravima za 2016.,

–  uzimajući u obzir istraživanja EU-MIDIS I. i II. Agencije Europske unije za temeljna prava te razna druga istraživanja i izvješća o Romima,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 14/2016 o političkim inicijativama i financijskoj potpori EU-a za integraciju Roma: ostvaren je znatan napredak u posljednjem desetljeću, ali potrebni su dodatni napori na terenu,

–  uzimajući u obzir istraživanje Eurobarometra naslovljeno „Diskriminacija u EU-u u 2015. godini”,

–  uzimajući u obzir izvješća i preporuke Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) te, između ostalog, njezin akcijski plan o poboljšanju situacije Roma i Sintija na području OESS-a,

–  uzimajući u obzir izvješća i preporuke organizacija za praćenje kršenja prava i organizacija civilnog društva, posebno ona koja su sastavili Europski centar za prava Roma (European Roma Rights Centre), Fundación Secretariado Gitano, OSF, ERGO i Amnesty International,

–  uzimajući u obzir referentni dokument o anticiganizmu koji je objavio Savez za borbu protiv anticiganizma,

–  uzimajući u obzir izvješće Centra za europske političke studije naslovljeno „Borba protiv institucijskog anticiganizma: odgovori i perspektivne prakse u EU-u i odabranim državama članicama”,

–  uzimajući u obzir novoosnovani Europski romski institut za umjetnost i kulturu (ERIAC) u Berlinu koji nastoji ostvariti umjetničku i kulturnu prisutnost 12 milijuna Roma u Europi i koji omogućuje njihovo samoizražavanje i time doprinosi borbi protiv anticiganizma,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0294/2017),

A.  budući da se u Europi Romima i dalje uskraćuju ljudska prava;

B.  budući da su Romi dio europske kulture i europskih vrijednosti te da su doprinijeli kulturnom bogatstvu, raznolikosti, gospodarstvu i zajedničkoj povijesti EU-a;

C.  budući da je anticiganizam „posebna vrsta rasizma, ideologija koja se temelji na rasnoj superiornosti, oblik dehumanizacije i institucionalnog rasizma potpirivanog povijesnom diskriminacijom koja se izražava, među ostalim, nasiljem, govorom mržnje, izrabljivanjem, stigmatizacijom i najočitijim oblikom diskriminacije”;(9)

D.  budući da je, unatoč naporima na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini, diljem Europe svakodnevno prisutan stalan i strukturni anticiganizam(10) koji se očituje, npr. u obliku pojedinačnog i institucionalnog zanemarivanja, diskriminacije, nejednakosti, obespravljivanja, omalovažavanja, razlikovanja od drugih i prebacivanja krivnje, stigmatiziranja, govora mržnje te izlaganja nasilju, krajnjem siromaštvu i dubokoj socijalnoj isključenosti; budući da anticiganizam jača i da raste popularnost političkih stranaka koje bez zadrške izražavaju osjećaje usmjerene protiv Roma;

E.  budući da su u državama članicama različiti oblici anticiganizma zabilježeni u djelovanju i radu tijela javnih vlasti i institucija u gotovo svim sferama i na svim razinama, a najčešće su se očitovali u tome što Romima nije omogućen jednak ili bilo kakav pristup javnim objektima i uslugama i što im se uskraćuju jednaka prava i jednako postupanje, u izostavljanju Roma iz postupaka donošenja politika i stvaranja znanja, u njihovoj podzastupljenosti u službenim tijelima na svim razinama društva, u stvaranju diskriminirajućih programa i zlouporabi mogućnosti financiranja za poboljšanje života Roma;

F.  budući da je nenamjeran anticiganizam vidljiv i u radu institucija EU-a, s obzirom na to da brojni programi i fondovi EU-a koji bi mogli pozitivno utjecati na životne uvjete i životnu perspektivu Roma ne dopiru do njih ili simbolično navode Rome kao jedne od svojih korisnika, ali ne uzimaju u obzir njihove stvarne prilike i diskriminaciju s kojom se suočavaju;

G.  budući da se anticiganizam, koliko god da je nesvjestan, može otkriti u pravnoj stečevini EU-a u kojoj se često ne uzimaju u obzir stvarne prilike i izazovi s kojima se suočavaju Romi, koji, zbog toga što su stoljećima bili izloženi višestrukoj diskriminaciji, nisu u mogućnosti uživati ista prava i prilike te istu razinu zaštite koju pravna stečevina EU-a pruža ostalim građanima EU-a;

H.  budući da u našem društvu postoji trajan paternalistički odnos prema Romima vidljiv u jeziku i djelovanju, pri čemu se ističe samo potreba za „uključivanjem” ili „integracijom” Roma, dok je, ustvari, potrebna temeljita promjena u pristupu; budući da je potrebno zajamčiti njihovo potpuno uživanje temeljnih prava i građanstva u našem društvu te pristup tim istome;

I.  budući da se Romi stalno spominju kao ranjiva skupina ljudi, a iz činjenice da se Romima uskraćuju neotuđiva ljudska prava te pravo na jednako postupanje i jednak pristup skrbi, uslugama, informacijama, pravdi, obrazovanju, zdravstvenoj skrbi, zapošljavanju itd. vidljivo je da su upravo strukture koje uspostavljaju i održavaju osobe na vlasti zapravo te koje su diskriminatorne i koje Rome čine ranjivima; budući da to pokazuje da su mjerodavna tijela zanemarila svoje odgovornosti u pogledu ljudskih prava;

Pripadanje i sudjelovanje

1.  naglašava da je za borbu protiv podsvjesnog društvenog konsenzusa oko isključivanja Roma u cilju borbe protiv njihove diskriminacije i socijalnog isključivanja te iskorjenjivanja stereotipa koji su stoljećima stvarani i podupirani kroz popularnu literaturu, medije, umjetnost i jezik ključno obrazovati većinsko društvo o različitosti Roma, njihovoj povijesti i kulturi te oblicima, razmjerima i ozbiljnosti anticiganizma s kojim se suočavaju u svakodnevnom životu; u tom kontekstu poziva države članice da preuzmu punu odgovornost za svoje građane romskog podrijetla i da pokrenu dugoročne kampanje za podizanje razine osviještenosti i višedimenzionalne kampanje za senzibilizaciju;

2.  smatra da je aktivno i istinsko društveno, gospodarsko, političko i kulturno sudjelovanje Roma neophodno za djelotvorno rješavanje problema anticiganizma i stvaranje nadasve potrebnog uzajamnog povjerenja na korist čitavog društva; primjećuje da Komisija i države članice dijele odgovornost u tim pogledu; stoga poziva Komisiju i države članice da izrade strategije koje sadržavaju i proaktivne i reaktivne mjere na temelju stvarnih, sustavnih savjetovanja s predstavnicima Roma i nevladinim organizacijama te da uključe Rome u provedbu, praćenje i ocjenu vodećih programa i projekata na svim razinama, među ostalim i na lokalnoj razini; poziva Komisiju i države članice da promiču uspostavu neovisnih romskih civilnih organizacija i javnih ustanova te osnaživanje mladog i progresivnog romskog vodstva;

Pomirba i izgradnja povjerenja

3.  potiče Komisiju da radi stvaranja ključnog uzajamnog povjerenja osnuje povjerenstvo za istinu i pomirbu na razini EU-a (bilo u okviru postojećih struktura, bilo kao zasebno tijelo), da prizna progon, isključivanje i nepriznavanje Roma tijekom stoljeća, da to zabilježi u službenoj bijeloj knjizi te da u provođenju tih zadaća surađuje s Europskim parlamentom i romskim stručnjacima;

4.  poziva države članice da bilo u okviru postojećih struktura, bilo kao zasebna tijela osnuju povjerenstva za istinu i pomirbu kako bi se priznali progon, isključivanje i nepriznavanje Roma tijekom stoljeća, uz istovremeno uključivanje zastupnika u parlamentu, vladinih dužnosnika, pravnika, predstavnika Roma, nevladinih organizacija i organizacija na lokalnoj razini, i kako bi se to zabilježilo u službenoj bijeloj knjizi te potiče države članice da povijest Roma uključe u nastavne planove u školama;

5.  poziva države članice da odaju počast žrtvama holokausta nad Romima, da obilježavaju 2. kolovoza kao dan sjećanja na romske žrtve holokausta i da putem pojednostavljenog postupka dodijele odgovarajuću, hitnu naknadu štete živućim osobama koje su preživjele holokaust, uz kampanju za podizanje razine osviještenosti; poziva Komisiju i države članice da uključe Rome u svoje komemoracije koje se održavaju 27. siječnja svake godine radi obilježavanja dana sjećanja na holokaust te da organiziraju dobrovoljne tečajeve za javne službenike o holokaustu nad Romima;

Provođenje provjere uspješnosti

6.  zabrinut je zbog toga što, iako se u državama članicama provodi nekoliko ciljanih programa, većina središnjih programa, uključujući i one koji se financiraju s pomoću strukturnih fondova, ne dospijeva do onih koji se nalaze u najnepovoljnijem položaju, posebice Roma; stoga poziva Revizorski sud da temeljitije i redovito provjerava uspješnost programa EU-a, primjerice programa zapošljavanja i obrazovanja EU-a kao što su Erasmus+ i Inicijativa za zapošljavanje mladih;

7.  traži od Komisije da:

   ocijeni programe EU-a i mogućnosti financiranja kako bi se utvrdilo ispunjavaju li zahtjeve nediskriminacije i sudjelovanja i da, po potrebi, bez odgode poduzme korektivne mjere
   za provjeru uspješnosti država članica pri korištenju programa EU-a primijeni snažan financijski računovodstveni sustav za dugoročno praćenje koji je usmjeren na kvalitetu
   na djelotvoran i transparentan način u postupak praćenja i ocjenjivanja projekata aktivno uključi romske korisnike projekata
   osigura da postojeći mehanizam za podnošenje pritužbi bude dostupniji i transparentniji za rezidente, nevladine organizacije i nadležna tijela kako bi im se omogućilo da prijavljuju diskriminatorne fondove i programe EU-a
   obustavi financiranje u slučajevima zlouporabe sredstava EU-a
   reformira europske strukturne i investicijske fondove (ESIF) kako bi se s pomoću njih osigurala financijska potpora za borbu protiv anticiganizma na proaktivniji način i
   proširi programe financiranja Europa za građane i Prava, jednakost i građanstvo, priznajući važnu ulogu organizacija civilnog društva za praćenje kršenja prava i drugih relevantnih dionika u praćenju anticiganizma i jamčenju poštovanja temeljnih prava;

8.  poziva Komisiju i države članice da:

   zajamče da relevantne intervencije koje financira EU, a koje bi mogle utjecati na romsku zajednicu budu uključive te da se njima bori protiv segregacije
   zajamče da su segregacijske prakse jasno opisane i izričito isključene iz financiranja
   poboljšaju mogućnosti financiranja kako bi se osiguralo da stvorene mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja pružaju istinski i održiv način borbe protiv dugoročne nezaposlenosti, što je nužno za dostojan život
   zajamče djelotvorno korištenje svih dostupnih resursa i
   povećaju stopu apsorpcije sredstava EU-a u skladu s prioritetima utvrđenima u nacionalnim strategijama integracije Roma;

9.  poziva države članice da ojačaju koordinaciju među lokalnim i nacionalnim tijelima u cilju uklanjanja administrativnih i političkih prepreka i djelotvorne uporabe sredstava EU-a za poboljšanje položaja Roma, a posebno romske djece;

10.  podsjeća na Preporuku Vijeća iz 2013. u kojoj se navodi da bi promicanje socijalne uključenosti i suzbijanje siromaštva i diskriminacije, uključujući, među ostalim, socioekonomsku integraciju marginaliziranih zajednica kao što su Romi, trebalo biti olakšano dodjeljivanjem barem 20 % ukupnih sredstava u okviru europskih strukturnih fondova u svakoj državi članici za ulaganje u ljude;

Osiguranje jednakih prava i borba protiv anticiganizma s pomoću osposobljavanja

11.  podsjeća na to da su prava manjina i zabrana diskriminacije sastavni dio temeljnih prava te da su sukladno tomu obuhvaćeni vrijednostima EU-a koje je potrebno poštovati u skladu s člankom 2. UEU-a; podsjeća na to da EU može poduzeti mjere ako je jasno da postoji opasnost da bi određena država članica mogla ozbiljno prekršiti te vrijednosti u skladu s člankom 7. UEU-a;

12.  na temelju zabrinjavajućih izvješća nevladinih organizacija i organizacija za praćenje kršenja prava poziva države članice:

   da provedu Direktivu 2000/43/EZ kako bi se djelotvorno spriječili i uklonili svi oblici diskriminacije Roma i kako bi se zajamčilo da nacionalni, regionalni i lokalni upravni propisi nisu diskriminatorni i ne dovode do praksi segregacije;
   da provedu Okvirnu odluku 2008/913/PUP jer pruža alate za uspješnu borbu protiv retorike anticiganizma i nasilja nad Romima;

13.  poziva Komisiju da pruži pomoć državama članicama pri prenošenju i provedbi direktiva o jednakom postupanju i da nastavi s pokretanjem postupaka zbog povrede protiv svih država članica, bez iznimke, koje prekrše, ne prenesu ili ne provedu direktive o jednakom postupanju, kao što su Direktiva o rasnoj jednakosti (2000/43/EZ), Direktiva o slobodnom kretanju i boravištu (2004/38/EZ)(11), Direktiva o pravima žrtava (2012/29/EU), Okvirna odluka (2008/913/PUP) o rasizmu i ksenofobiji, Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama (2010/13/EU)(12) te Direktiva Vijeća o jednakom postupanju prema muškarcima i ženama (2004/113/EZ)(13) i Direktiva Vijeća o jednakom postupanju pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (2000/78/EZ);

14.  poziva Komisiju i Vijeće da prekinu zastoj i ponovno pokrenu pregovore o direktivi protiv diskriminacije;

15.  osuđuje činjenicu da određene države članice niječu da postoji nejednakost njihovih državljana romskog podrijetla, da im nedostaje političke volje da isprave svoj neuspjeh u tome da se Romima osigura pristup njihovim temeljnim pravima i uživanje u njima, kao i činjenicu da te države krive Rome za njihovu socijalnu isključenost koja je prouzročena strukturnim rasizmom;

16.  poziva države članice da:

   jasno osude i kazne nijekanje holokausta nad Romima, govor mržnje i prebacivanje krivnje od strane političara i javnih dužnosnika na svim razinama i u svim vrstama medija jer to izravno osnažuje anticiganizam u društvu
   poduzmu daljnje mjere za sprečavanje, osuđivanje i suzbijanje govora mržnje usmjerenog protiv Roma, pa i u okviru kulturnog dijaloga;

17.  potiče Komisiju i države članice da pojačaju svoju suradnju s nevladinim organizacijama u cilju osposobljavanja u pogledu najboljih praksi za suzbijanje predrasuda te uspostave kampanja za djelotvornu borbu protiv govora mržnje evidentiranjem posebnih potreba i zahtjeva partnera iz nevladinih organizacija u tom pogledu; poziva Komisiju da potakne civilno društvo na praćenje i prijavljivanje govora mržnje, zločina iz mržnje i nijekanja holokausta u državama članicama;

18.  poziva svojeg predsjednika da osudi i kazni zastupnike u Europskom parlamentu koji se služe klevetničkim, rasističkim ili ksenofobnim govorom ili koji pokazuju takvo ponašanje u Parlamentu;

19.  osuđuje kršenje prava Roma na slobodno kretanje; poziva države članice da priznaju da se temeljna načela EU-a moraju primjenjivati na sve građane te da se sukladno s Direktivom o slobodnom kretanju ne dozvoljava kolektivno protjerivanje ni bilo kakvo rasno profiliranje; poziva države članice podrijetla da preuzmu odgovornost za borbu protiv siromaštva i isključenosti svih svojih građana, a države članice dolaska da pojačaju prekograničnu suradnju u cilju borbe protiv diskriminacije i iskorištavanja te radi sprečavanja daljnjeg isključivanja u zemlji dolaska;

20.  poziva države članice da riješe problem predrasuda prema izbjeglicama i tražiteljima azila romskog podrijetla u kontekstu migracija; podsjeća na to da države članice primaju tražitelje azila iz zemalja zapadnog Balkana koji u brojčanom pogledu obuhvaćaju mnoge Rome iz Srbije i bivše jugoslavenske republike Makedonije te da to može biti povezano s određenim čimbenicima koji utječu na tamošnje romske zajednice; poziva na uključivanje posebnog poglavlja o progonu kao posljedici anticiganizma u sklopu informacija o zemlji podrijetla za relevantne zemlje;

21.  duboko je zabrinut zbog broja romskih apatrida u Europi, što dovodi do toga da je takvim Romima u potpunosti uskraćen pristup socijalnim, obrazovnim i zdravstvenim uslugama i da su prisiljeni na život na samim marginama društva; poziva države članice da stanu na kraj apatridnosti i da svima osiguraju uživanje temeljnih ljudskih prava;

22.  poziva države članice da upis u matične knjige rođenih provode bez diskriminacije te da zajamče identifikaciju svih svojih građana kako bi se izbjeglo da se Romima uskraćuje pristup svim ključnim osnovnim uslugama; poziva države članice da poduzmu hitne korektivne mjere u cilju zaustavljanja diskriminirajućih praksi upisa u matične knjige rođenih te da putem svojih lokalnih tijela poduzmu aktivne korake kako bi se zajamčilo da svako dijete bude upisano u matičnu knjigu rođenih; poziva Komisiju da ocijeni i prati stanje u državama članicama, dijeli najbolje prakse o identifikaciji i zaštiti osoba čije državljanstvo nije utvrđeno i koje nemaju pristup osobnim ispravama te pokrene kampanje za podizanje osviještenosti o važnosti upisa u matičnu knjigu rođenih;

23.  duboko je zabrinut zbog nejednakog pristupa Roma zdravstvenim informacijama, uslugama i skrbi, zbog činjenice da mnogi od njih nemaju iskaznicu zdravstvenog osiguranja te zbog zlostavljanja Roma na temelju rase; poziva države članice da poduzmu djelotvorne mjere u cilju uklanjanja svih prepreka pristupu sustavu zdravstvene zaštite; traži od država članica da po potrebi osiguraju financijska sredstva za programe zdravstvenih posrednika za Rome, podignu razinu osviještenosti u pogledu zdravstvene skrbi te poboljšaju pristup cijepljenju i preventivnoj zdravstvenoj skrbi u romskim zajednicama;

24.  izražava veliku zabrinutost zbog diskriminacije Romkinja, koje se često smještaju u odvojene odjele za porodništvo nezadovoljavajuće kvalitete te se suočavaju s fizičkim nasiljem, zanemarivanjem te nedovoljnom brigom ili lošim postupanjem medicinskog osoblja kada žele ostvariti pristup zdravstvenim uslugama u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i koje često nemaju pristup mobilnim zdravstvenim pregledima; potiče države članice da u tu svrhu smjesta uspostave mehanizam za praćenje i korektivne mjere te da zajamče da medicinsko osoblje koje krši etička načela odgovara za to; poziva Komisiju i države članice da ojačaju napore koje ulažu u poticanje održive i sveobuhvatne izgradnje kapaciteta za Romkinje, izgrade specijalizirane strukture kao što su informativne točke radi pružanja prilagođenih materijala sa zdravstvenim informacijama i pruže potrebnu potporu za zdravstvene inicijative na razini zajednica;

25.  poziva države članice da u provedbi Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma daju prednost djeci, posebno osiguravanjem pristupa zdravstvenoj skrbi, dostojnih životnih uvjeta i pristupa obrazovanju za romsku djecu; ističe da je suzbijanje nepismenosti među romskom djecom ključno za bolju integraciju i uključivanje Roma jer će budućim generacijama omogućiti bolji pristup zapošljavanju;

26.  potiče države članice da osude prisilnu sterilizaciju i osiguraju naknadu štete Romkinjama koje su bile izložene sustavnoj sterilizaciji i sterilizaciji uz potporu države, uz javnu ispriku žrtvama tog zločina protiv čovječnosti;

27.  duboko je zabrinut zbog pojave nezakonitog oduzimanja romske djece roditeljima; poziva države članice da bez odgode istraže takve slučajeve i poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se oni spriječili;

28.  osuđuje neuspjeh država članica da Romima osiguraju jednak pristup pravdi i jednakost pred zakonom, što se očituje u sljedećem:

   neuspjehu da se zajamči pravda za žrtve zločina iz mržnje, osobito zločina koje čine policijski službenici, ili neprihvatljivo sporim postupcima za isto
   nerazmjernoj kriminalizaciji Roma
   prekomjernoj primjeni policijskih mjera (etničko profiliranje, prekomjerni postupci pretresa, iznenadne racije u romskim naseljima, neosnovane zapljene i uništavanje imovine, prekomjerna uporaba sile tijekom uhićenja, napadi, prijetnje, omalovažavajuće postupanje, fizičko zlostavljanje i uskraćivanje prava tijekom policijskog ispitivanja i pritvora)
   i u nedovoljnoj primjeni policijskih mjera u slučaju kaznenih djela počinjenih protiv Roma pružanjem nedovoljno pomoći i zaštite (primjerice u slučajevima trgovine ljudima i žrtava obiteljskog nasilja), nedovoljnim istraživanjem slučajeva kaznenih djela koje prijavljuju Romi ili pak izostankom tih mjera;

29.  poziva države članice da:

   zajamče da su svi građani jednaki pred zakonom i da se pobrinu za to da svi imaju jednak pristup pravdi i postupovnim pravima
   osiguraju obvezno osposobljavanje na radnom mjestu temeljeno na ljudskim pravima i usmjereno na pružanje usluga, namijenjeno službenicima za provedbu zakona i službenicima u pravosudnom sustavu na svim razinama
   istraže i kazneno progone zločine iz mržnje te da pruže najbolje prakse za utvrđivanje i istraživanje zločina iz mržnje, uključujući zločine koji su posebno motivirani anticiganizmom
   u sklopu policijskih snaga osnuju odjele za borbu protiv zločina iz mržnje, sa znanjem u području borbe protiv anticiganizma
   potiču odgovarajuću primjenu policijskih mjera i primjenu kazni u slučaju lošeg policijskog postupanja
   zaposle stručnjake za rješavanje sporova koji će surađivati s policijom
   potiču aktivno zapošljavanje Roma kao pripadnika policijskih snaga
   zajamče da se programima za potporu žrtvama zadovoljavaju posebne potrebe Roma te da im se pruža pomoć pri prijavi zločina i podnošenju pritužbi
   nastave zajednički program Komisije i Vijeća Europe JUSTROM u pogledu pristupa Romkinja pravdi te prošire njegovo područje primjene u geografskom smislu
   u potpunosti provedu Direktivu EU-a o suzbijanju trgovanja ljudima te pojačaju policijsku i pravosudnu suradnju radi borbe protiv trgovine ljudima i
   u potpunosti provedu Direktivu 2011/93/EU(14) u cilju sprečavanja i suzbijanja seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece te zaštite žrtava;

30.  poziva Europsku policijsku akademiju (CEPOL) da i dalje pruža tečajeve osposobljavanja u području temeljnih prava i s time povezane višedimenzionalne senzibilizacije policijskih snaga;

31.  duboko je zabrinut zbog raširene diskriminacije Roma u području stanovanja, koju obilježavaju diskriminirajuće tržište najma nekretnina i vlasništva nad imovinom i sustav socijalnog stanovanja, prisilne deložacije i rušenje domova Roma, a da im se pritom ne osigura odgovarajući alternativan stambeni prostor, smještanje Roma u odvojene kampove i skloništa za hitne slučajeve koji su udaljeni od osnovnih usluga, izgradnja zidova oko romskih naselja i neuspjeh javnih tijela da Romima osiguraju svakodnevan puni pristup pitkoj vodi iz slavine na i kanalizacijskim sustavima;

32.  poziva države članice da poduzmu djelotvorne mjere u cilju jamčenja jednakog postupanja prema Romima u pogledu pristupa stanovanju i da u potpunosti iskoriste fondove EU-a za poboljšanje stambenog pitanja Roma, posebno promicanjem desegregacije, uklanjanjem svake prostorne segregacije te promicanjem lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice i integriranog teritorijalnog ulaganja uz potporu ESIF-a, kao i s pomoću dosljednih politika u području javnog stanovanja; potiče države članice da zajamče pristup javnim komunalnim uslugama, kao što su voda, električna energija i plin, te infrastrukturi za stanovanje u skladu s nacionalnim pravnim zahtjevima;

33.  poziva Komisiju da prizna svoju nadležnost u kontekstu rasno motiviranih prisilnih deložacija; poziva države članice da zajamče da su prisilne deložacije u potpunosti u skladu s pravom Unije te s drugim međunarodnim obvezama u pogledu ljudskih prava, kao što su obveze koje proizlaze iz Europske konvencije o ljudskim pravima; nadalje, poziva na povećanje broja i dostupnosti stručnjaka za desegregaciju u državama članicama u kojima je to najviše potrebno, kako bi se pružila potpora vlastima u jamčenju djelotvornog promicanja desegregacije u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova te poziva na to da se u okviru Europskog socijalnog fonda i Europskog fonda za regionalni razvoj (ESF-ERDF) namijene sredstva za mjere prostorne desegregacije;

34.  pozdravlja proaktivne inicijative kojima se nastoji poboljšati stambena situacija Roma u gradovima; prepoznaje inicijativu mreže Eurocities u sklopu koje se prikupljaju dokazi uz pomoć istraživanja i evidentiranja obilježja romskih zajednica koje žive u gradovima, izazova s kojima se one suočavaju i odgovora gradova na te izazove;

35.  žali zbog i dalje prisutne segregacije u školama, što uključuje prekomjernu zastupljenost romske djece u „posebnim školama”, školama samo za Rome, odvojenim razredima, „školama kontejnerima” itd.; poziva države članice da osmisle i poduzmu konkretne mjere desegregacije u školama i druge djelotvorne mjere za jamčenje jednakog postupanja i potpunog pristupa visokokvalitetnom i redovnom obrazovanju za romsku djecu te da zajamče da sva romska djeca završe barem obvezno obrazovanje; u tom pogledu naglašava da je važno istražiti razloge ranog napuštanja školovanja, a posebno ulogu anticiganizma u toj pojavi; nadalje, potiče države članice da istraže nove načine prevladavanja postojećeg jaza u obrazovanju s pomoću obrazovanja odraslih, strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te informalnog i neformalnog učenja; ustraje u tome da bi se to trebalo odvijati uz posvećivanje pozornosti višedimenzionalnoj diskriminaciji i sudjelovanje romskih stručnjaka i školskih medijatora te osiguranje odgovarajućih resursa za takve mjere;

36.  smatra zabrinjavajućom i neprihvatljivom diskriminaciju Roma u području zapošljavanja, koju najčešće obilježavaju dugotrajna nezaposlenost, ugovori bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati, nesigurni uvjeti zapošljavanja uz nepostojanje zdravstvenog i socijalnog ili mirovinskog osiguranja, prepreke na tržištu radu (koje postoje čak i u slučajevima Roma s tercijarnim obrazovanjem) i nedostatak prilika za ponovno osposobljavanje; stoga potiče države članice da poduzmu djelotvorne mjere za jamčenje jednakog postupanja prema Romima u pogledu pristupa tržištu rada i mogućnostima zapošljavanja te da uklone izravne i neizravne prepreke, uključujući diskriminaciju;

37.  poziva države članice na suradnju s privatnim sektorom u pružanju potpore mogućnostima osposobljavanja i zapošljavanja te poslovnim mogućnostima za Rome, osobito u rastućim tehnološkim sektorima; poziva države članice da ambiciozno istraže načine na koje nove tehnologije mogu pomoći i doprinijeti socijalnom i ekonomskom uključivanju Roma te borbi protiv anticiganizma; ističe važnost regionalnog razvoja za otvaranje održivih radnih mjesta u najmanje razvijenim regijama;

38.  poziva države članice da promiču politike za koje se pokazalo da imaju znatan pozitivan učinak, kao što su politike koje uključuju strukovno osposobljavanje i osposobljavanje na radnom mjestu, usluge individualnog savjetovanja, samozapošljavanje, socijalno poduzetništvo i programe za stjecanje prvog radnog iskustva, kako bi se potaknulo sudjelovanje Roma na tržištu rada i spriječilo nastavljanje siromaštva iz generacije u generaciju u romskim zajednicama;

39.  osuđuje višestruke i višedimenzionalne oblike diskriminacije Roma, koji su često prikriveni ili nevidljivi; naglašava da bi se u sklopu politika usmjerenih na jednu vrstu diskriminacije trebalo voditi računa o položaju određenih skupina koje su posebno izložene višestrukoj diskriminaciji; potiče Komisiju i države članice da posebnu pozornost posvete poboljšanju razine obrazovanja, sudjelovanja, pristupa zapošljavanju, stanovanja i zdravstvene skrbi te sprečavanju diskriminacije u slučajevima Roma koji se suočavaju s višestrukom i višedimenzionalnom diskriminacijom, kao i da u Okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma nakon 2020. uključe posebne programe za te osobe;

40.  sa zabrinutošću napominje da su Romkinje izložene višestrukoj i višedimenzionalnoj diskriminaciji zbog toga što su žene i zato što pripadaju romskoj etničkoj manjini te su stoga u nepovoljnom položaju kad je riječ o sudjelovanju u društvu na svim razinama i pristupu osnovnim uslugama i resursima; naglašava da diskriminacija još jače pogađa romske žene i djevojčice koje nemaju osobne isprave; ističe da su za poboljšanje položaja žena i djevojčica Romkinja potrebne posebne i ciljane nediskriminirajuće politike koje omogućuju jednak pristup zapošljavanju i obrazovanju, uključujući cjeloživotno učenje, i koje jamče kvalitetno stanovanje, što je ključno za poboljšanje njihovih životnih uvjeta i borbu protiv siromaštva i isključenosti;

41.  poziva države članice da se pobrinu za to da njihove nacionalne strategije integracije Roma uključuju posebno poglavlje o pravima žena i rodnoj jednakosti te da svaki odjeljak uključuje mjere rodne osviještenosti kojima se promiču ženska prava i perspektiva rodne jednakosti, posebno kad je riječ o dodjeli financijskih sredstava, u skladu s zaključcima Vijeća o Okviru EU-a za nacionalne strategije integracije Roma u kojima se „traži primjena rodne perspektive u svim politikama i aktivnostima za unapređenje uključivanja Roma”; poziva vlade i lokalna tijela država članica da uključe Romkinje u pripremu, provedbu, ocjenjivanje i praćenje nacionalnih strategija integracije Roma; naglašava da je potrebno sustavno prikupljati i redovno analizirati podatke razvrstane po spolu te poziva Komisiju i države članice da ocijene postižu li se politikama željena poboljšanja za žene i djevojčice Romkinje te da poduzmu potrebne mjere u slučaju da nije postignut napredak; poziva Komisiju da podrži promicanje rodne jednakosti u provedbi svih aspekata strategije Europa 2020. u skladu sa strategijom za jednakost žena i muškaraca za razdoblje od 2010. do 2015.;

42.  potiče države članice da uzmu u obzir posebne probleme s kojima se susreću žene i djevojčice Romkinje u vezi s ranim i prisilnim brakovima te narušavanjem njihova tjelesnog integriteta; također potiče države članice da promiču i podupiru prikupljanje i širenje podataka o pravnim i drugim mjerama koje se poduzimaju na nacionalnoj razini radi sprečavanja i suzbijanja nasilja nad romskim ženama i djevojčicama;

43.  potiče poduzeća i lokalna tijela da uspostave programe osposobljavanja i pruže mogućnosti zapošljavanja za Romkinje;

44.  poziva vlade da potiču i podržavaju efektivno sudjelovanje Romkinja u javnom i političkom životu;

45.  smatra da tijela za promicanje jednakosti imaju ključnu ulogu u informiranju Roma o njihovim pravima, pružanju pomoći Romima u ostvarenju njihovih prava i prijavljivanju diskriminacije; poziva Komisiju i države članice da uspostave standarde kojima će se tijelima za promicanje jednakosti osigurati odgovarajuće ovlasti i resursi potrebni za djelovanje u slučajevima anticiganizma i njegovo praćenje; poziva države članice da podupiru rad i institucionalni kapacitet tijela nadležnih za pitanja jednakosti u pogledu promicanja jednakog postupanja, na način da im dodijele dostatna sredstva za pružanje djelotvorne pravne i pravosudne pomoći te da potiču njihov rad s romskim pravnim savjetnicima kako bi se olakšalo prijavljivanje kršenja prava;

46.  zabrinut je zbog niske razine sudjelovanja Roma kao sugovornika s lokalnim, regionalnim i nacionalnim vladama ili kao predstavnika tih vlada te zbog neuspjeha vlada da Romima zajamče potpuno ostvarivanje građanskih prava; u tom pogledu uviđa ključnu ulogu civilnog društva; poziva na širu suradnju između relevantnih nacionalnih i lokalnih tijela, EU-a, Vijeća Europe i nevladinih organizacija; potiče institucije i političke stranke EU-a i država članica da aktivno promiču političko sudjelovanje i osnaživanje Roma te njihovo zapošljavanje u javnim upravama; poziva na donošenje programa za osnaživanje Roma, uključujući programe usmjerene na povećanje i osiguravanje dugoročnog sudjelovanja Roma iz višedimenzionalne perspektive kao predstavnika lokalnih, regionalnih i nacionalnih vlada; poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere u cilju jamčenja većeg sudjelovanja žena i djevojčica Romkinja u donošenju politika i odlučivanju;

47.  poziva države članice da za sve javne službenike koji su nositelji dužnosti i ključni akteri u ispravnoj provedbi zakonodavstva EU-a i država članica osiguraju obvezne, praktične i višedimenzionalne tečajeve osposobljavanja u području temeljnih prava i nediskriminacije kako bi ih se osposobilo da imaju znanja i vještine potrebne da služe svim građanima primjenjujući pristup temeljen na ljudskim pravima;

48.  s obzirom na moć medija u stvaranju predodžbe javnosti o etničkim manjinama, poziva države članice da:

   osiguraju obvezno osposobljavanje za djelatnike u javnim radiotelevizijskim kućama i medijima kako bi podigle njihovu razinu osviještenosti o problemima i diskriminaciji s kojima se Romi suočavaju te o štetnim stereotipima
   promiču zapošljavanje Roma u javnim medijima i
   promiču zastupljenost Roma u upravnim odborima javnih medija;

49.  radi uspješnog zaustavljanja daljnjeg anticiganizma potiče države članice da u nastavne planove u školama na svim razinama uključe obvezno osposobljavanje u području ljudskih prava, demokratskog građanstva i političke pismenosti, kako bi se stalo na kraj nesigurnosti Roma u pogledu identiteta te kako bi se ojačalo njihovo samopouzdanje i mogućnost uživanja i zahtijevanja jednakih prava;

50.  ozbiljno je zabrinut zbog rezova u javnom sektoru koji su dramatično utjecali na aktivnosti za promicanje jednakosti za Rome, a koje provode državne nevladine organizacije i nevladine organizacije pod financijskim pokroviteljstvom države, te ograničili dosege tih projekata; ističe da država i njezine institucije imaju temeljnu ulogu u promicanju jednakosti koja je nezamjenjiva;

Nacionalne strategije integracije Roma

51.  sa zabrinutošću napominje da uloženi napori i financijska sredstva te brojni europski i nacionalni programi i fondovi koji su bili namijenjeni romskoj zajednici nisu znatno doprinijeli poboljšanju životnih uvjeta Roma i nisu unaprijedili integraciju Roma, osobito na lokalnoj razini; stoga, u cilju borbe protiv marginalizacije, diskriminacije i isključenosti Roma te u cilju poboljšanja procesa integracije Roma i suzbijanja anticiganizma poziva države članice:

   da pokažu ambicioznost pri utvrđivanju nacionalnih strategija integracije Roma, više istražuju uspješne lokalne prakse i programe s aktivnim sudjelovanjem Roma radi stjecanja uvida u njihovu situaciju, stvarne prilike i izazove s kojima se suočavaju, te da pridaju posebnu pozornost anticiganizmu i njegovim posljedicama kako bi se razvio poboljšani, sveobuhvatan i cjelovit pristup tom problemu, čime se ne uzimaju u obzir samo društveni i gospodarski aspekt već doprinosi i borbi protiv rasizma, uz rad na uzajamnom povjerenju
   da u potpunosti provedu svoje nacionalne strategije integracije Roma
   da ocijene uspješnost tih strategija i redovito ih ažuriraju, da jasno utvrde aktivnosti i prilagođene mjere te da uspostave mjerljive ciljeve i ključne etape
   da blisko surađuju sa svim dionicima, uključujući regionalne i lokalne subjekte, akademsku zajednicu, privatni sektor, lokalne organizacije i nevladine organizacije, te da aktivno uključuju Rome
   da dodatno razvijaju financijski i kvalitativno usmjerene metodologije praćenja i izvješćivanja temeljene na terenskom radu u cilju prikupljanja podataka jer su takve metodologije potpora djelotvornim politikama koje se temelje na dokazima i mogu doprinijeti poboljšanju djelotvornosti poduzetih strategija, aktivnosti i mjera te otkrivanju razloga zbog kojih programi i strategije ne dovode do očekivanih rezultata;
   da osnaže svoje nacionalne kontaktne točke za Rome tako da im zajamče odgovarajući mandat, potrebne resurse i prikladne radne uvjete kako bi mogle obavljati svoje koordinacijske zadaće;

Stavljanje anticiganizma u prvi plan unaprijeđene strategije za razdoblje nakon 2020.

52.  pozdravlja uložene napore i širok raspon korisnih mehanizama i fondova koje je Komisija uspostavila u cilju poticanja društvenog i gospodarskog uključivanja Roma, kao i činjenicu da je Komisija pokrenula Okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020., pozivajući države članice na donošenje nacionalnih strategija;

53.  poziva Komisiju da:

   unaprijedi Okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma nakon 2020. nadovezujući se na nalaze i preporuke Revizorskog suda, Agencije Europske unije za temeljna prava, nevladinih organizacija i organizacija za praćenje kršenja prava te svih relevantnih dionika, kako bi se stvorio poboljšan, ažuriran i još sveobuhvatniji pristup
   u sklopu Okvira EU-a za razdoblje nakon 2020. stavi naglasak na anticiganizam, uz socijalnu isključenost, i da uvede pokazatelje povezane s borbom protiv diskriminacije u područjima obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja, zdravstva itd. jer anticiganizam narušava uspješnu provedbu nacionalnih strategija integracije Roma
   na anticiganizam gleda kao na horizontalno pitanje i da u partnerstvu s državama članicama, Agencijom Europske unije za temeljna prava i nevladinim organizacijama razvije niz praktičnih koraka za države članice u cilju borbe protiv anticiganizma
   upotpuni radnu skupinu za Rome relevantnih službi Komisije uspostavom projektnog tima na razini povjerenika za pitanja Roma, koji bi okupljao sve relevantne povjerenike koji djeluju u području jednakih prava i nediskriminacije, građanstva, socijalnih prava, zapošljavanja, obrazovanja i kulture, zdravstva i stanovanja te vanjskih dimenzija istoga, kako bi se zajamčila uspostava nediskriminirajućih i komplementarnih fondova i programa na razini EU-a
   ojača i dopuni rad Odjela za nediskriminaciju i koordinaciju Roma u sklopu Komisije jačanjem tima, dodjelom dostatnih resursa i zapošljavanjem dodatnog osoblja kako bi se osigurao dostatan kapacitet za borbu protiv anticiganizma, podizanje razine osviještenosti o holokaustu nad Romima i promicanje sjećanja na taj holokaust;

54.  poziva institucije EU-a da uključe prava Roma u kontekst vanjskih odnosa; snažno ustraje u potrebi za borbom protiv anticiganizma i promicanjem prava Roma u zemljama kandidatkinjama i potencijalnim zemljama kandidatkinjama za članstvo u Europskoj uniji;

55.  poziva Komisiju i države članice da primjenjuju i aktivno šire radnu definiciju anticiganizma koju je donio ECRI kako bi se državnim tijelima pružile jasne smjernice;

56.  poziva sve klubove zastupnika u Parlamentu i političke stranke u državama članicama da poštuju revidiranu Povelju europskih političkih stranaka za društvo bez rasizma i traži od njih da redovito obnavljaju svoju obvezu te da osuđuju i sankcioniraju govor mržnje;

57.  poziva Agenciju Europske unije za temeljna prava da izradi studiju o anticiganizmu u EU-u i zemljama kandidatkinjama za članstvo u Europskoj uniji te da se u svom radu u pogledu pitanja povezanih s Romima usredotoči na anticiganizam i da ga prati u svim relevantnim područjima;

o
o   o

58.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica i zemalja kandidatkinja, Vijeću Europe i Ujedinjenim narodima.

(1) SL L 180, 19.7.2000., str. 22.
(2) SL L 303, 2.12.2000., str. 16.
(3) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(4) SL L 166, 30.4.2004., str. 1.
(5) SL L 328, 6.12.2008., str. 55.
(6) SL C 4 E, 7.1.2011., str. 7.; SL C 308 E, 20.10.2011., str. 73., SL C 199 E, 7.7.2012., str. 112.; SL C 468, 15.12.2016., str. 36.; SL C 468, 15.12.2016., str. 157.
(7) SL C 328, 6.9.2016., str. 4.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0485.
(9) Opća preporuka politike br. 13 Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) o borbi protiv anticiganizma i diskriminacije Roma.
(10) Riječ „anticiganizam” ponekad se piše drugačije te se u različitim državama članicama ponekad javlja u neznatno drugačijim oblicima kao na primjerice u njemačkom Antiziganismus.
(11) SL L 158, 30.4.2004., str. 77.
(12) SL L 95, 15.4.2010., str. 1.
(13) SL L 373, 21.12.2004., str. 37.
(14) SL L 335, 17.12.2011., str. 1.

Pravna napomena