Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/2114(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0310/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0310/2017

Rasprave :

PV 25/10/2017 - 13
CRE 25/10/2017 - 13

Glasovanja :

PV 26/10/2017 - 10.7
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0418

Usvojeni tekstovi
PDF 454kWORD 69k
Četvrtak, 26. listopada 2017. - Strasbourg Završno izdanje
Ekonomske politike europodručja
P8_TA(2017)0418A8-0310/2017

Rezolucija Europskog parlamenta od 26. listopada 2017. o ekonomskim politikama europodručja (2017/2114(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 121. stavak 2. i članak 136. te Protokole br. 1 i br. 2,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. svibnja 2017. o preporukama po državama članicama za 2017. (COM(2017)0500),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. veljače 2017. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: Godišnji pregled rasta za 2017.(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. veljače 2017. naslovljenu „Europski semestar 2017.: procjena napretka u provedbi strukturnih reformi te sprječavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža i rezultati detaljnih preispitivanja u skladu s Uredbom (EU) br. 1176/2011 (COM(2017)0090),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljena „Godišnji pregled rasta za 2017.” (COM(2016)0725), izvješća naslovljena „Izvješće o mehanizmu upozoravanja za 2017.” (COM(2016)0728) i „Nacrt zajedničkog izvješća Komisije i Vijeća o zapošljavanju” (COM(2016)0729) te preporuku Komisije za preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja (COM(2015)0692),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. studenoga 2016. naslovljenu „Prema razvoju pozitivnog smjera fiskalne politike europodručja” (COM(2016)0727),

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog fiskalnog odbora naslovljeno „Ocjena budućeg fiskalnog stanja koje je primjereno za europodručje” od 20. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir povremenu publikaciju Europske središnje banke br. 182 naslovljenu „Fiskalno stanje europodručja” iz siječnja 2017.,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 21. ožujka 2017. o ekonomskoj politici europodručja(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. svibnja 2017. o detaljnim preispitivanjima i provedbi preporuka za pojedine države za 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. lipnja 2017. o zaključenju postupka u slučaju prekomjernog deficita za dvije države članice i o ekonomskim i fiskalnim politikama,

–  uzimajući u obzir proljetnu europsku gospodarsku prognozu Komisije za 2017. iz svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir pojedinosti o skupovima podataka Eurostata o realnom BDP-u po stanovniku, stopi rasta i ukupnim brojkama od 31. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir statističke podatke OECD-a o ukupnom prihodu od poreza od 30. studenoga 2016.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji,

–  uzimajući u obzir sporazum COP 21 donesen na konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu 12. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1175/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2011/85/EU od 8. studenoga 2011. o zahtjevima za proračunske okvire država članica(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1174/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o provedbenim mjerama za ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u europodručju(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1177/2011 od 8. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1467/97 o ubrzanju i pojašnjenju provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1173/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o učinkovitoj provedbi proračunskog nadzora u europodručju(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 473/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o zajedničkim odredbama za praćenje i procjenu nacrta proračunskih planova i osiguranju smanjenja prekomjernog deficita država članica u europodručju(9),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o jačanju gospodarskog i proračunskog nadzora država članica europodručja koje su u poteškoćama ili kojima prijete ozbiljne poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost(10),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku te mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za regionalni razvoj (A8-0310/2017),

A.  budući da je, prema predviđanjima Komisije, 2016. stopa rasta BDP-a u europodručju iznosila 1,8 % i da će tijekom 2017. mirovati i iznositi 1,7 %, odnosno 1,9 % kada je riječ o cijelom EU-u te da će na taj način premašiti razine prije krize, što će i dalje biti nedovoljno uzimajući u obzir znatne razlike u stopama rasta diljem EU-a; budući da je privatna potrošnja tijekom nekoliko proteklih godina bila glavni pokretač rasta, što će se ove godine možda ublažiti zbog privremenog rasta inflacije potrošačkih cijena, međutim, očekuje se da će domaća potražnja srednjoročno povećati izglede za rast; budući da je rast u EU-u i dalje prenizak da bi se u državama članicama otvorila radna mjesta i da je mnogo niži od prognoziranog rasta za cijeli svijet;

B.  budući da su stope nezaposlenosti u europodručju i EU-28 u travnju 2017. iznosile 9,3 %, odnosno 7,8 %, što predstavlja najniže razine od ožujka 2009. i prosinca 2008., budući da su te razine i dalje iznad razina iz razdoblja prije krize; budući da i dalje postoje znatne razlike u pogledu stopa nezaposlenosti diljem EU-a i to u rasponu od 3,2 % do 23,2 %; budući da su stope nezaposlenosti mladih u europodručju i u 28 država članica EU-a u travnju 2017. i dalje bile na visokim razinama, i to konkretno 18,7 %, odnosno 16,7 %;

C.  budući da se predviđa da će deficit opće države u europodručju 2017. mirovati i iznositi 1,4 %, odnosno 1,3 % u 2018., dok bi uspješnost pojedinačnih država članica trebala biti heterogena; budući da se predviđa da bi udio duga opće države u BDP-u u europodručju 2017. trebao mirovati i iznositi 90,3 %, odnosno 89,0 % u 2018.;

D.  budući da je svjetska ekonomija još uvijek nestabilna i da se ekonomija europodručja suočava s rastućom nesigurnošću i važnim unutarnjim i vanjskim političkim izazovima;

E.  budući da su zbog prekomjerno niske produktivnosti i globalne konkurentnosti EU-a potrebne socijalno uravnotežene strukturne reforme, trajni fiskalni napori i ulaganje u državama članicama kako bi se ostvario održivi i uključivi rast i zapošljavanje te postigla uzlazna konvergencija s ostalim globalnim gospodarstvima te unutar EU-a;

F.  budući da je tijekom 2016. stopa zaposlenosti u europodručju porasla za 1,4 %; budući da je stopa nezaposlenosti u ožujku 2017. iznosila 9,5 %, što predstavlja pad u odnosu na 10,2 % iz ožujka 2016.; budući da se stope nezaposlenosti unatoč nedavnim poboljšanjima još uvijek nisu vratile na razine iz razdoblja prije krize;

G.  budući da je 2016. stopa zaposlenosti u 28 država članica EU-a porasla za 1,2 % te da je u prvom tromjesečju 2017. bilo zaposleno 234,2 milijuna ljudi, što predstavlja najvišu dosad zabilježenu brojku(11); budući da, međutim, znatan broj radnih mjesta čije je otvaranje povezano s gospodarskim rastom krije izazove, kao što je nepotpun oporavak u odnosu na odrađene sate i skroman rast produktivnosti; budući da ti čimbenici, ako su dugotrajni, mogu značiti dodatan pritisak na aspekte dugoročnog gospodarskog rasta i socijalnu koheziju u EU-u(12);

H.  budući da su stope zaposlenosti općenito niže među ženama nego među muškarcima: 2015. u 28 država članica EU-a stopa zaposlenosti muškaraca u dobi između 20 i 64 godine iznosila je 75,9 %, a žena 64,3 %;

I.  budući da je u ožujku 2017. stopa nezaposlenosti mladih u europodručju iznosila 19,4 %, u usporedbi s 21,3 % iz ožujka 2016.; budući da je nezaposlenost mladih i dalje neprihvatljivo visoka; budući da je 2015. udio mladih ljudi koji nisu zaposleni, ne obrazuju se niti se osposobljavaju (NEET) i dalje bio visok i obuhvaćao 14,8 % mladih u dobi između 15 i 29 godina, odnosno 14 milijuna osoba; budući da se procjenjuje da Unija zbog mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju snosi trošak od 153 milijarde EUR (1,21 % BDP-a) godišnje u obliku naknada te izgubljenih prihoda i poreza(13), dok bi ukupni procijenjeni trošak uspostave programa Garancija za mlade u europodručju iznosio 21 milijardu EUR godišnje, odnosno 0,22 % BDP-a; budući da je Inicijativi za zapošljavanje mladih trenutačno dodijeljena 1 milijarda EUR, koja će se dopuniti iznosom od 1 milijarde EUR iz Europskog socijalnog fonda za razdoblje 2017. – 2020.;

J.  budući da je stopa dugotrajne nezaposlenosti u 28 država članica EU-a, iako se 2016. spustila s 5 %, koliko je iznosila 2014., na 4 %, i dalje razlog za zabrinutost te da predstavlja gotovo polovinu ukupne stope nezaposlenosti; sa zabrinutošću primjećuje da je stopa vrlo dugotrajne nezaposlenosti od 2,5 % u 2016. još uvijek za 1 % viša od brojke iz 2008.; budući da i dalje postoje velike razlike među državama članicama;

K.  budući da se u mnogim državama članicama broj radno sposobnog stanovništva i radna snaga i dalje smanjuju, posebno kao posljedica niske stope nataliteta; budući da države članice zapošljivost žena kao i u trenutačni priljev migranata, izbjeglica i tražitelja azila mogu iskoristiti kao priliku da riješe to pitanje i ojačaju radnu snagu u EU-u;

L.  budući da je jedan od pet ciljeva strategije Europa 2020. smanjiti broj siromašnih i socijalno isključenih osoba ili pak onih kojima prijeti takvo stanje za najmanje 20 milijuna; budući da se siromaštvo smanjuje ako se u obzir uzme činjenica da je 2015. zabilježeno 4,8 milijuna osoba kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost manje nego 2012.; budući da ta brojka iz 2015. i dalje premašuje brojku od 1,6 milijuna iz 2008.; budući da je 2012. u EU-u 32,2 milijuna osoba s invaliditetom bilo suočeno s rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti; budući da je 2013. u 28 država članica EU-a 26,5 milijuna djece bilo suočeno s rizikom od siromaštva ili socijalne isključenosti; budući da je stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti i dalje neprihvatljivo visoka i iznosi 23,7 %, pri čemu su te brojke u nekim državama članicama i dalje vrlo visoke; budući da je, osim toga, energetsko siromaštvo i dalje tako visoko da se 11 % stanovništva EU-a koji se s njime suočava nalazi u ciklusu nepovoljnog gospodarskog položaja;

M.  budući da se uvjeti na tržištu rada i tržišni pokazatelji znatno razlikuju među državama članicama, iako se te razlike smanjuju;

N.  budući da se s digitalnom revolucijom tržišta rada sve više šire novi oblici zapošljavanja i radne snage;

1.  pozdravlja poboljšane rezultate europskog gospodarstva koji se bilježe u sve širem području i koje prati umjereni rast BDP-a viši od razina iz razdoblja prije krize te zahvaljujući kojima se smanjuju i dalje visoke stope nezaposlenosti; smatra da je taj pozitivni trend posljedica politika koje se provode posljednjih nekoliko godina; napominje da je skroman oporavak ipak još uvijek nestabilan i neujednačeno raspoređen u društvu i po regijama, dok je rast BDP-a po stanovniku blizu stagnacije; žali zbog toga što su ekonomska kretanja i dalje opterećena posljedicama krize; primjećuje da su, unatoč znatnom napretku, razine zaduženosti u mnogim državama članicama i dalje iznad praga navedenog u Paktu o stabilnosti i rastu;

2.  sa zabrinutošću napominje da su BDP i stope rasta produktivnosti i dalje ispod razine punog potencijala i naglašava da stoga nema mjesta pretjeranom zadovoljstvu te da su potrebni neumorni napori kako bi taj umjereni oporavak postao otporniji i srednjoročno do dugoročno održiviji zahvaljujući snažnijem rastu i većoj zaposlenosti;

3.  napominje da Europa ima neiskorišten gospodarski potencijal jer se rast i zaposlenost nejednako razvijaju; ističe da je to posljedica heterogenih rezultata gospodarstava država članica; naglašava da bi se provedbom socijalno uravnoteženih strukturnih reformi i većim privatnim i javnim ulaganjima i u državama članicama i na razini EU-a mogao potaknuti rast veći za barem 1 %; podsjeća da bi, kako bi doprinijela osiguranju konvergencije i stabilnosti u EU-u, koordinacija ekonomske i fiskalne politike trebala i dalje biti jedan od prioriteta Europskog semestra;

4.  smatra da bi dugoročno održavanje gospodarskog oporavka u EU-u i europodručju iziskivalo i veći stupanj uzlazne konvergencije i opće konkurentnosti; primjećuje da su postojeći ekonomski pokazatelji i pokazatelji zaposlenosti od ključne važnosti za jamčenje održivog i uključivog rasta;

5.  smatra da je potrebno poboljšati strukturne uvjete za rast kako bi se to postiglo; zauzima stajalište da bi se potencijalni rast svih država članica trebao dugoročno povećati na barem 3 %; kako bi se to ostvarilo, veća pozornost mora se pridati ekonomskoj konvergenciji u okviru koje bi se uspostavom jasnih mjerila o načinu poboljšanja potencijalnog rasta država članica mogle pružiti potrebne smjernice za političke mjere; ističe da bi se takvom redovitom vježbom utvrđivanja mjerila u obzir uzele individualne strukturne prednosti i nedostaci država članica te bi se istovremeno težilo ostvarenju uključivog i održivog rasta; ta bi redovita vježba trebala uključivati područja poput digitalne ekonomije, sektora usluga, energetskog tržišta, ali i kvalitete javnih usluga, ulagačkih uvjeta, uključivosti i pripravnosti obrazovnih sustava;

6.  naglašava da bi se time nadopunili postojeći napori u pogledu poboljšanja kvalitete i upravljanja nacionalnim proračunima tako što bi se pozornost posvetila pokretačima rasta u skladu s fiskalnim pravilima Unije i uz puno poštovanje njezine postojeće fleksibilnosti;

Strukturne politike

7.  smatra da stanje nejednakog rasta i zapošljavanja u europodručju zahtijeva bolju koordinaciju ekonomskih politika, posebice poboljšanu i dosljednu nacionalnu odgovornost i ispravnu provedbu preporuka za pojedine države, također i radi promicanja uzlazne konvergencije, među ostalim putem bolje primjene i izvršavanja prava EU-a; ističe da se u okviru reformi u obzir moraju uzeti posebne okolnosti i izazovi u svakoj od država članica; poziva Komisiju da osigura dosljednost između strukturnih reformi i potrošnje EU-a; u tom pogledu podsjeća i na važnost tehničke potpore kako bi se državama članicama pomoglo da izgrade kapacitete i ostvare konvergenciju; smatra da bi pristup koji se temelji na partnerstvu mogao osigurati veću odgovornost za ishod primjene preporuka po državama članicama;

8.   smatra da je nezaposlenost mladih u državama europodručja i dalje previsoka i ističe da je povišena i stalna nezaposlenost mladih dugoročni strukturni rizik; suglasan je s time da uklanjanje posljedica krize, od dugotrajne nezaposlenosti, radnih mjesta na kojima se vještine i mogućnosti ne iskorištavaju u potpunosti, starenja stanovništva pa do visokih razina privatnog i javnog duga i dalje jedan od hitnih prioriteta, koji iziskuje provedbu održivih i uključivih reformi;

9.  mišljenja je da posljedice krize, kao što je visoka razina zaduženosti i nezaposlenosti u nekim gospodarskim sektorima i dalje djeluje kao prepreka održivom rastu i predstavljaju potencijalne negativne rizike; poziva države članice da smanje prekomjerne razine zaduženosti; u tom je pogledu zabrinut da bi trajno visoka razina loših kredita u nekim državama članicama mogla imati znatne učinke prelijevanja s jedne države članice na drugu, te između banaka i država, što predstavlja rizik za financijsku stabilnost u Europi; napominje da su zaštitni slojevi kapitala u financijskom sektoru ojačani, ali da izazovi proizlaze iz niske profitabilnosti u kombinaciji s visokim razinama loših kredita; smatra da bi strategija za hvatanje u koštac s problemom loših kredita na razini EU-a mogla sadržavati obuhvatnije rješenje u kojemu bi se politika na nacionalnoj razini po potrebi kombinirala s mjerama na razini Europe;

10.  smatra da su potrebne reforme i inicijative za poboljšanje poslovne klime kako bi se potaknule produktivnost, cjenovna i necjenovna konkurentnost, ulaganje i zapošljavanje u europodručju; smatra da su potrebni dodatni napori za unapređenje pristupa malih i srednjih poduzeća financijskim sredstvima, što je presudni faktor za inovacije i širenje poduzeća; u tom kontekstu naglašava važnost reformi koje su usmjerene na budućnost i prilagođene i ponudi i potražnji;

11.  smatra da tržišta rada koja dobro funkcioniraju i produktivna su, zajedno s odgovarajućom razinom socijalne zaštite i dijaloga, pomažu u povećanju stope zaposlenja i osiguravaju održivi rast; ističe da je važno zadržati visoke stope zaposlenosti tamo gdje su one već ostvarene; napominje da pomanjkanje vještina, starenje stanovništva te niz drugih izazova također nameću pritisak na daljnji rast zapošljavanja i smanjenje razina nezaposlenosti u svim državama članicama;

12.  ističe da je važno da se plaće kreću na odgovoran način kojim se pogoduje rastu te da omogućuju dobar životni standard, u skladu s produktivnosti i vodeći računa o konkurentnosti; prima na znanje činjenicu da se predviđa da će rast plaća biti relativno umjeren; smatra da bi rast produktivnosti trebao biti prioritetni cilj strukturnih reformi; slaže se s Komisijom da ima prostora za porast plaća koji bi mogao pozitivno utjecati na ukupnu potrošnju;

13.  napominje da bi razine oporezivanja trebale podupirati konkurentnost, ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta; poziva na uvođenje poreznih reformi u cilju poboljšanog ubiranja poreza, sprječavanja izbjegavanja poreza, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja te rješavanja problema velikog poreznog opterećenja rada u Europi uz osiguravanje održivosti sustava socijalne zaštite; smatra da bi se smanjenjem poreznog opterećenja rada povećala zaposlenost i potaknuo rast; ističe da se, kada je to moguće, fiskalnim poticajima kao što su niže stope poreza mogu potaknuti domaća potrošnja, socijalna sigurnost i dotok ulaganja i radne snage na tržište;

Ulaganja

14.  slaže se da je gospodarski procvat potrebno potaknuti javnim i privatnim ulaganjima, prije svega u inovacije, te napominje da i dalje postoji nedostatak ulaganja u europodručju; pozdravlja činjenicu da u nekim državama članicama razine ulaganja već nadmašuju razine prije krize i žali zbog činjenice što u drugima ulaganja još uvijek zaostaju ili se ne odvijaju potrebnom brzinom; ističe da su potrebne dodatne mjere kako bi se riješio problem nedostatka ulaganja nastao nakon izbijanja krize;

15.  smatra da bi se reformama kojima se uklanjanju uska grla za privatna i javna ulaganja omogućilo trenutačno poticanje gospodarske aktivnosti i istodobno omogućilo uspostavljanje uvjeta za dugoročni održivi rast; ističe da bi se ulaganjima u obrazovanje, inovacije, istraživanje i razvoj omogućila lakša prilagodba gospodarstvu znanja; nadalje, naglašava da je dovršetak procesa stvaranja unije tržišta kapitala ključan faktor za privlačenje i povećanje ulaganja i povećanje financiranja rasta i zapošljavanja;

16.  smatra da su istraživanja, tehnologija i obrazovanje od ključne važnosti za dugoročni gospodarski razvoj europodručja; ističe nejednakosti koje postoje među državama članicama kad je riječ o ulaganjima u tim područjima i naglašava da bi se ulaganjima doprinijelo razvoju inovacija i omogućila lakša prilagodba gospodarstvu znanja u skladu sa strategijom Europa 2020.;

17.  pozdravlja činjenicu što će se pravovremenim sporazumom o revidiranom Europskom fondu za strateška ulaganja (EFSU) doprinijeti poboljšanju učinkovitosti tog instrumenta i rješavanju nedostataka primijećenih pri njegovoj dosadašnjoj primjeni tako što će se olakšati financiranje više projekata s velikim potencijalom, zajamčiti stroga provedba načela dodatnosti i povećati zemljopisna pokrivenost i korištenje, čime će se poduprijeti ulaganja koja se u protivnom ne bi ostvarila;

18.  podsjeća na razliku u ciljevima europskih strukturnih i investicijskih fondova i EFSU-a, a u skladu s tim i na važnost europskih strukturnih i investicijskih fondova ubuduće, uključujući i radi potpore održivim strukturnim reformama;

19.  ističe da potpuno funkcionalna unija tržišta kapitala može u dugoročnoj perspektivi pružiti nove izvore financiranja za mala i srednja poduzeća, kao dopunu onima iz bankovnog sektora; naglašava da su mala i srednja poduzeća osnova europskog gospodarstva i da bi jedan od ključnih prioriteta trebao biti da im se olakša pristup financijskim sredstvima i suzbije poslovna neizvjesnost povezana s njihovim aktivnostima kako bi se povećala konkurentnost u europodručju; ističe potrebu da se smanji birokracija i urede javne usluge te učine učinkovitijima;

Fiskalne politike

20.  smatra da oprezne i dalekovidne fiskalne politike imaju temeljnu ulogu za stabilnost europodručja i Unije kao cjeline; naglašava da snažna koordinacija fiskalnih politika, dobra provedba i usklađenost s pravilima Unije u tom području, uključujući puno poštovanje postojećih odredbi o fleksibilnosti, predstavljaju pravni zahtjev i ključ za pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije;

21.  pozdravlja u tom smislu činjenicu da se javne financije oporavljaju s obzirom na to da se predviđa smanjenje javnog deficita u europodručju; međutim, trebaju se nastaviti nastojanja da se smanji dug uz istovremeno promicanje gospodarskog rasta kako bi se spriječila osjetljivost država članica na vanjske šokove;

22.  slaže se s Komisijom da je javni dug nekih država članica i dalje velik i da postoji potreba da se jave financije učine održivima uz istodobno promicanje gospodarskog rasta i zapošljavanja; u tom kontekstu ističe da su plaćanje niskih kamatnih stopa, prilagodljive monetarne politike, jednokratne mjere i ostali čimbenici kojima se olakšava postojeći teret duga samo privremene prirode te stoga ističe da postoji potreba da se javne financije učine održivima i da se njima uzimaju u obzir buduće obveze i predvidi dugoročan rast; ističe da je postoji mogućnost rasta troškova servisiranja duga; naglašava važnost smanjenja ukupnih razina duga;

23.  naglašava da se smjerovima fiskalne politike na nacionalnoj razini i razini europodručja treba uravnotežiti dugoročna održivost javnih financija koje su u cijelosti usklađene s Paktom o stabilnosti i rastu, poštujući njegove odredbe o fleksibilnosti, s kratkotrajnom makroekonomskom stabilizacijom;

24.  ističe da je trenutačni opći smjer fiskalne politike europodručja tijekom 2016. uglavnom bio neutralan i da će tako ostati i u 2017.; podsjeća da se Komisija u svojoj komunikaciji iz 2016. založila za pozitivni smjer fiskalne politike dok se euroskupina, nakon što je zaključeno da je uglavnom neutralan smjer fiskalne politike tijekom 2017. omogućio odgovarajuću ravnotežu, složila s tim da se istakne važnost osiguravanja odgovarajuće ravnoteže između potrebe za jamčenjem održivosti i potrebe za poticanjem ulaganja u cilju jačanje oporavka doprinoseći na taj način uravnoteženijoj kombinaciji politika; u tom smislu prima na znanje prvu procjenu budućeg smjera fiskalne politike za europodručje od 20. lipnja 2017. koju je proveo neovisni Europski fiskalni odbor; poziva Komisiju i države članice da predvide smjer fiskalne politike koji će odgovarati okolnostima ovisno o slučaju;

25.  međutim, naglašava da se općim smjerom treba uzeti u obzir heterogena situacija među državama članicama i potreba za razlikovanjem fiskalnih politika koje su potrebne svakoj pojedinoj državi članici; naglašava da načelo zajedničkog smjera fiskalne politike ne podrazumijeva da će se deficiti i suficiti u različitim državama članicama međusobno poništiti;

Preporuke za pojedine države

26.  prima na znanje da su države članice s vremenom ostvarile barem „određeni napredak” u pogledu dvije trećine preporuka za 2016.; stajališta je međutim da provedba preporuka za pojedine države još uvijek kasni i time ugrožava proces konvergencije u europodručju; stajališta je da države članice snose odgovornost za posljedice izostanka provedbe preporuka za pojedine države i stoga očekuje od država članica da s većom odlučnošću poduzmu potrebne političke korake na temelju dogovorenih preporuka;

27.  prepoznaje da su države članice napredovale u provedbi preporuka za pojedine države u području fiskalne politike i aktivnih politika tržišta rada, dok u područjima kao što su tržišno natjecanje u pružanju usluga i poslovno okruženje nije ostvaren dovoljan napredak; očekuje veću predanost država članica poduzimanju potrebnih političkih mjera temeljenih na preporukama za pojedine države čija je provedba ključna za rješavanje problema neravnoteža u europodručju;

28.  pozdravlja preporuke Komisije za zatvaranje postupaka u slučaju prekomjernog deficita za nekoliko država članica; pozdravlja prijašnje i tekuće fiskalne napore i napore u cilju provedbe reformi kako bi te države članice izišle iz postupka u slučaju prekomjernog deficita, ali ipak ustraje na tome da će se ti napori trebati nastaviti kako bi se i dugoročno osigurale održive javne financije uz promicanje rasta i zapošljavanja; poziva Komisiju da dosljednom primjenom pravila Pakta o stabilnosti i rastu osigura njegovu dobru provedbu;

29.  napominje da se 12 država članica suočava s makroekonomskim neravnotežama koje se razlikuju po naravi i ozbiljnosti, dok u šest država članica postoje prekomjerne neravnoteže; prima na znanje zaključak Komisije da trenutačno ne postoji osnova za intenziviranje postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže ni za jednu državu članicu;

30.  naglašava da je cilj postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže sprječavanje neravnoteža unutar država članica radi sprječavanja negativnih učinaka prelijevanja na ostale države članice;

31.  stoga smatra da je od ključne važnosti da sve države članice poduzmu potrebne političke mjere kako bi se riješile makroekonomske neravnoteže, osobito visoke razine zaduženosti, trenutačni suficiti na tekućem računu platne bilance i neravnoteže u konkurentnosti, i da se obvežu na socijalno usklađene i uključive strukturne reforme kojima se osigurava gospodarska održivost svake pojedine države članice, čime se osigurava opća konkurentnost i otpornost europskog gospodarstva;

Sektorski doprinosi za Izvješće o ekonomskim politikama europodručja

Politike zapošljavanja i socijalne politike

32.  smatra da su potrebni stalni napori kako bi se postigla ravnoteža između gospodarske i socijalne dimenzije procesa Europskog semestra te kako bi se promicale socijalno i ekonomski uravnotežene strukturne reforme kojima se smanjuju nejednakosti i potiče otvaranje pristojnih radnih mjesta koja rezultiraju kvalitetnim zapošljavanjem, održivim rastom i socijalnim ulaganjem; podržava primjenu Pregleda socijalnih pokazatelja u okviru Europskog semestra; poziva da se u preporukama za pojedine države stavi veći naglasak na strukturne neravnoteže na tržištu rada;

33.  ponavlja svoj poziv da se tri nova glavna pokazatelja zaposlenosti izjednače s postojećim ekonomskim pokazateljima te da se na taj način zajamči bolja procjena unutarnjih neravnoteža i poveća uspješnost strukturnih reformi; predlaže da se u pripremu preporuka za pojedine države uvede nerepresivni postupak u slučaju socijalne neravnoteže kako bi se izbjegla utrka do dna u pogledu socijalnih standarda te da se na taj način nadoveže na djelotvornu upotrebu socijalnih pokazatelja i pokazatelja zaposlenosti u okviru makroekonomskog nadzora; primjećuje da se nejednakost povećala u otprilike deset država članica te da predstavlja jedan od glavnih društveno-gospodarskih izazova u EU-u(14);

34.  naglašava činjenicu da se društveno i gospodarski odgovorne reforme moraju temeljiti na solidarnosti, integraciji i socijalnoj pravdi; ističe da bi se u reformama trebalo voditi računa i o pružanju stalne potpore gospodarskom i društvenom oporavku, da bi se zahvaljujući njima trebala otvoriti kvalitetna radna mjesta, poticati socijalna i teritorijalna kohezija, zaštititi ugrožene skupine i poboljšati životni standardi za sve građane;

35.  smatra da bi proces Europskog semestra trebao pomoći u suočavanju ne samo s postojećim, već i s novim društvenim izazovima kako bi se zajamčila veća gospodarska učinkovitost i veća socijalna kohezija Europske unije; u tom smislu prepoznaje potrebu za procjenom socijalnog učinka politika EU-a;

36.  poziva Komisiju da osigura odgovarajuće financiranje za borbu protiv nezaposlenosti mladih, koja je i dalje na neprihvatljivo visokoj razini u EU-u, da nastavi primjenjivati Inicijativu za zapošljavanje mladih i nakon završetka aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) te da istovremeno poboljša njezino funkcioniranje i primjenu, uzimajući pritom u obzir najnovije zaključke iz tematskog izvješća Europskog revizorskog suda o zapošljavanju mladih i primjeni Inicijative za zapošljavanje mladih; traži od država članica da provedu preporuke Europskog revizorskog suda i da zajamče potpunu dostupnost Garancije za mlade; žali zbog toga što je proračun preusmjeren iz Europskog socijalnog fonda, uključujući i Inicijativu za zapošljavanje mladih, na Europske snage solidarnosti, koje bi se umjesto toga trebale financirati svim dostupnim sredstvima u skladu s postojećom Uredbom o VFO-u; ističe da je potrebno i kvalitativno i kvantitativno ocijeniti otvorena radna mjesta; naglašava da se financiranje EU-a ne bi trebalo koristiti kao zamjena za nacionalne socijalne naknade;

37.  ističe da bi provedbu Garancije za mlade trebalo ojačati na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te naglašava njezinu važnost za ulazak na tržište rada nakon školovanja; ističe da se posebna pozornost mora posvetiti mladim ženama i djevojkama, koje bi se pri dobivanju kvalitetne ponude za posao, nastavka školovanja, naukovanja ili pripravništva mogle suočiti sa spolno uvjetovanim preprekama; ističe da treba zajamčiti da se Garancijom za mlade dopre do mladih osoba koje su izložene višestrukom isključenju i krajnjem siromaštvu;

38.  poziva države članice da provedu prijedloge iz Preporuke Vijeća od 15. veljače 2016. o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada(15);

39.  smatra da bi se područje primjene, učinkovitost i djelotvornost aktivnih i održivih politika tržišta rada trebali povećati s pomoću odgovarajućeg i prilagođenog financiranja usmjerenog na zaštitu okoliša, poslodavca, radnika, zdravlje i potrošača; drži da bi se pozornost trebala posvetiti pojavi siromaštva zaposlenih;

40.  žali zbog toga što je Komisija zanemarila socijalnu ekonomiju u svojem paketu ocjena/preporuka; naglašava da taj sektor obuhvaća 2 milijuna poduzeća koja zapošljavaju više od 14 milijuna ljudi i doprinose postizanju ciljeva do 2020.; poziva Komisiju i države članice da preko Europskog akcijskog plana za socijalnu ekonomiju poduzećima socijalne ekonomije daju veće priznanje i bolju vidljivost; smatra da im taj nedostatak priznanja otežava pristup financiranju; poziva Komisiju da podnese prijedlog za europski statut udruga, zaklada i uzajamnih društava;

41.  podsjeća da je potrebno podržavati i poboljšati socijalni dijalog, kolektivno pregovaranje i položaj radnika u sustavima određivanja plaća, koji imaju ključnu ulogu kada je riječ o ostvarenju uvjeta rada na visokoj razini; naglašava da zakon o radu i visoki socijalni standardi imaju ključnu ulogu u socijalnom tržišnom gospodarstvu jer se zahvaljujući njima podupiru prihodi i potiču ulaganja u kapacitete; ističe da se zakonodavstvom EU-a moraju poštovati prava i slobode sindikata te kolektivni ugovori u skladu s praksama država članica te da se mora podržavati jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju radnih zadataka;

42.  traži od Komisije da se nadoveže na rezoluciju Parlamenta i da donese ambiciozne prijedloge za snažan europski stup socijalnih prava te da u potpunosti slijedi socijalne ciljeve Ugovora kako bi se poboljšali uvjeti rada i života za sve i kako bi se svima pružile dobre prilike;

43.  upozorava na sve manji udio plaća u EU-u, na sve veće nejednakosti u pogledu plaća i prihoda te na sve češću pojavu siromaštva zaposlenih; podsjeća da je i u Općoj deklaraciji Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima iz 1948. i u Ustavu Međunarodne organizacije rada iz 1919. prepoznato da bi radnici trebali primati plaću dostatnu za život, kao i da su sve deklaracije o ljudskim pravima suglasne u tome da bi plaća trebala biti dovoljna za uzdržavanje obitelji;

44.  ističe da se plaćama radnicima mora omogućiti da zadovolje svoje potrebe i potrebe svojih obitelji te da bi svaki radnik u Europskoj uniji trebao primati plaću dostatnu za život koja mu ne osigurava samo zadovoljenje osnovnih potreba kao što su osnovna hrana, smještaj i odjeća već može pokriti i zdravstvenu skrb, obrazovanje, prijevoz i rekreaciju te se od nje nešto može i uštedjeti kako bi se lakše prebrodili nepredviđeni događaji kao što su bolesti i nesreće; naglašava da je to pristojan životni standard koji bi plaće dostatne za život trebale pružati radnicima i njihovim obiteljima u EU-u;

45.  poziva Komisiju da prouči način na koji bi se moglo utvrditi što bi mogla obuhvaćati plaća dostatna za život i kako bi je trebalo mjeriti i to kako bi se uveo referentni alat za socijalne partnere i doprinijelo razmjeni najboljih praksi u tom pogledu;

46.  podsjeća da su pristojne plaće važne ne samo za društvenu koheziju nego i za održavanje snažnog gospodarstva i produktivne radne snage; poziva Komisiju i države članice da provedu mjere za poboljšanje kvalitete radnih mjesta i smanjenje disperzije plaća;

47.  skreće pozornost na stalnu potrebu za time da se na europskoj razini bolje koordiniraju sustavi socijalne sigurnosti, za koje su nadležne države članice; naglašava da je prijeko potrebno osigurati održivost i pravednost sustava socijalne sigurnosti jer su oni okosnica europskog socijalnog modela; ističe da su odgovarajuće i održive mirovine univerzalno pravo; poziva države članice da osiguraju odgovarajuće i održive mirovine u svjetlu stalnih demografskih promjena; naglašava da bi mirovinski sustavi trebali osigurati odgovarajuću mirovinu koja je iznad granica siromaštva kako bi se umirovljenicima omogućilo da zadrže prikladan standard života; smatra da se održive, sigurne i odgovarajuće mirovine za žene i muškarce najbolje mogu zajamčiti povećanjem ukupne stope zaposlenosti i broja pristojnih radnih mjesta dostupnih u svim dobnim skupinama kao i poboljšanjem uvjeta rada i zapošljavanja; ističe da su razlike u mirovinama između žena i muškaraca i dalje velike i da imaju negativne socijalne i ekonomske posljedice; u tom smislu naglašava važnost integracije žena na tržište rada i drugih odgovarajućih mjera za smanjenje razlike u plaćama između žena i muškaraca i smanjenje siromaštva u starijoj dobi; smatra da bi reforme mirovinskih sustava, posebno u pogledu dobi umirovljenja, trebale odražavati i kretanja na tržištu rada, stopu nataliteta, zdravlje i bogatstvo, uvjete rada i omjer ekonomske ovisnosti;

48.  smatra da se u okviru tih reformi u obzir treba uzeti i situacija u kojoj se nalaze milijuni radnika u Europi, posebno žene, mladi i samozaposlene osobe, koji su suočeni s nesigurnim oblicima zaposlenja, razdobljima nedobrovoljne nezaposlenosti i skraćenim radnim vremenom;

49.  traži od Komisije da i dalje posvećuje posebnu pozornost poboljšanju usluga dječje skrbi i fleksibilnom radnom vremenu, potrebama starijih muškaraca i žena te drugih ovisnih osoba u pogledu dugoročne skrbi;

50.  ističe da nedostatno i neodgovarajuće usmjereno ulaganje u razvoj vještina i cjeloživotno učenje, posebno kada je riječ o digitalnim vještinama i programiranju te drugim vještinama koje su nužne u rastućim sektorima poput zelenog gospodarstva, može ugroziti konkurentni položaj Unije; traži od država članica da zajamče bolju razmjenu znanja, najbolje prakse i suradnje na razini EU-a kako bi ažuriranjem kvalifikacija te odgovarajućim obrazovanjem, programima osposobljavanja i nastavnim programima potaknule razvoj vještina; skreće pozornost na važnost vještina i sposobnosti stečenih u neformalnim i informalnim obrazovnim okruženjima; stoga ističe važnost uspostave sustava vrednovanja neformalnih i informalnih oblika znanja, posebno onih koji su stečeni u okviru volontiranja;

51.  smatra da je za rješavanje problema nedostatka kvalificirane radne snage i neusklađenosti postojećih i traženih kvalifikacija nužno bolje usklađivanje i uzajamno priznavanje kvalifikacija; ističe ulogu koju u tom pogledu mogu imati strukovno obrazovanje i osposobljavanje te naukovanje; poziva Komisiju da razvije alat za predviđanje potreba za vještinama na razini cijele Europe, koji će obuhvaćati i vještine koje se traže u rastućim sektorima; vjeruje da predviđanje vještina koje će biti potrebne u budućnosti iziskuje snažno sudjelovanje svih dionika tržišta rada na svim razinama;

52.  traži od Komisije da uspostavi sve prikladne mehanizme za veću mobilnost među mladima, uključujući i naukovanje; poziva države članice da podrže naukovanje i da u potpunosti koriste sredstva iz programa Erasmus + koja su raspoloživa za naučnike kako bi se zajamčile kvaliteta i privlačnost te vrste osposobljavanja; poziva na bolju provedbu Uredbe o EURES-u; ističe da bi bolja suradnja javnih uprava i dionika na lokalnoj razini te bolja sinergija između različitih razina vlade povećala doseg i utjecaj tih programa;

53.  smatra da bi se trebao poboljšati pristup obrazovanju i kvaliteta obrazovanja; podsjeća da je uloga država članica da osiguraju cjenovno pristupačan pristup kvalitetnom obrazovanju i osposobljavanju, ne dovodeći u pitanje potrebe tržišta rada diljem EU-a; napominje da je u mnogim državama članicama potreban pojačan trud u cilju obrazovanja radne snage, što obuhvaća obrazovanje odraslih i mogućnosti za strukovno osposobljavanje; stavlja poseban naglasak na cjeloživotno učenje, uključujući za žene, jer ono pruža priliku za stjecanje drugih vještina u kontekstu tržišta rada koje se neprestano mijenja; poziva da se djevojčice i djevojke i dalje ciljano potiče kada je riječ o predmetima u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM), kako bi se uhvatilo u koštac s postojećim obrazovnim stereotipima i razlikama u dugotrajnom zaposlenju, plaćama i mirovinama između žena i muškaraca;

54.  naglašava potrebu da se što ranije u životnom ciklusu ulaže u ljude kako bi se smanjila nejednakost i potaklo socijalno uključivanje u ranoj dobi; stoga poziva da se svoj djeci u svim državama članicama omogući pristup kvalitetnim, uključivim i cjenovno pristupačnim uslugama odgoja i obrazovanja u ranom djetinjstvu; također ističe da se od najranije dobi u školama treba boriti protiv stereotipa promicanjem ravnopravnosti spolova na svim razinama obrazovanja; poziva Komisiju i države članice da u cijelosti provedu preporuku o ulaganju u djecu i da pozorno prate napredak u toj provedbi; poziva Komisiju i države članice da osmisle i uvedu inicijative poput Garancije za djecu, čime će se djeci dati središnje mjesto u postojećim politikama za borbu protiv siromaštva;

55.  skreće pozornost na korjenite promjene koje će u budućnosti utjecati na tržište rada kao posljedica razvoja umjetne inteligencije; poziva države članice i Komisiju da osmisle instrumente i inicijative za suradnju, koji će uključivati socijalne partnere, kako bi se preliminarnim, početnim i trajnim osposobljavanjem poboljšale vještine u tom sektoru;

56.  u tom kontekstu i u cilju ostvarenja ravnoteže između poslovnog i privatnog života traži da se u suradnji sa socijalnim partnerima pozornost posveti fleksigurnosti, koja obuhvaća i rad na daljinu te fleksibilno radno vrijeme;

57.  ističe važnost ulaganja u ljudski kapital, koji je pokretačka snaga razvoja, konkurentnosti i rasta;

58.  ističe da su bolja usklađenost poslovnog i privatnog života i veća jednakost između spolova ključni za pružanje potpore sudjelovanju žena na tržištu rada; ističe da je za ekonomsko osnaživanje žena ključno da se tržište rada i sustav socijalne pomoći izmijene i prilagode kako bi se u obzir uzeli životni ciklusi žene;

59.  pozdravlja prijedlog direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života te ga smatra pozitivnim prvim korakom prema pomirenju poslovnog i privatnog života za muškarce i žene koji skrbe o svojoj djeci i drugim ovisnim osobama te prema većem sudjelovanju žena na tržištu rada; ustraje u tome da je jamčenje odgovarajuće naknade te snažne socijalne sigurnosti i zaštite ključno za ostvarenje tih ciljeva;

60.  poziva Komisiju i države članice da osmisle transformativne politike i ulažu u kampanje za podizanje razine osviještenosti u svrhu prevladavanja rodnih stereotipa i promicanja veće jednakosti u pogledu podjele skrbi i kućanskih poslova te da naglasak stave na to da muškarci imaju pravo i obvezu preuzeti odgovornosti, a da ih se pritom ne stigmatizira ili kažnjava;

61.  poziva države članice da uspostave proaktivne politike i primjerena ulaganja koji će biti prilagođeni i osmišljeni kako bi se njima podržalo žene i muškarce koji nakon roditeljskog dopusta i dopusta povezanih sa skrbi ulaze na tržište rada, vraćaju se na njega i ostaju na njemu, i to preko stabilnih i kvalitetnih radnih mjesta, u skladu s člankom 27. Europske socijalne povelje;

62.  poziva države članice da povećaju zaštitu protiv diskriminacije i nezakonitog otpuštanja povezanog s usklađivanjem poslovnog i privatnog života; u tom smislu poziva Komisiju i države članice da predlože politike za poboljšanje provedbe mjera za borbu protiv diskriminacije na radnom mjestu, uključujući podizanje razine osviještenosti o zakonskim pravima na jednako postupanje putem vođenja informativnih kampanja, prebacivanje tereta dokazivanja i ovlaštenje nacionalnih tijela za jednakost da na vlastitu inicijativu provedu službene istrage o pitanjima jednakosti i pomognu potencijalnim žrtvama diskriminacije;

63.  naglašava da je integracija dugotrajno nezaposlenih osoba uz pomoć individualno prilagođenih mjera ključan čimbenik u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te da će naposljetku doprinijeti održivosti nacionalnih sustava socijalnog osiguranja; smatra da je ta integracija nužna uzimajući u obzir društvene okolnosti tih građana i njihove potrebe u pogledu dostatnih prihoda, odgovarajućeg stanovanja, javnog prijevoza, zdravstva i skrbi za djecu; ističe da je potrebno na europskoj razini učinkovitije pratiti politike koje se provode na nacionalnoj razini;

64.  ističe da je važno razumjeti nove oblike zapošljavanja i rada te prikupljati usporedive podatke o tom pitanju, kako bi zakonodavstvo u području tržišta rada bilo učinkovitije i kako bi se naposljetku povećali zaposlenost i održivi rast;

65.  poziva na donošenje integrirane strategije za borbu siromaštva kako bi se postigao cilj strategije Europa 2020. koji se odnosi na siromaštvo; naglašava ulogu sustava minimalnog dohotka u državama članicama kojima se nastoji smanjiti siromaštvo, posebno kada su popraćeni mjerama za socijalno uključivanje koje obuhvaćaju korisnike; traži da države članice rade na postupnom uvođenju sustava minimalnog dohotka koji neće biti samo primjereni, već će se njima osigurati i dovoljna pokrivenost i iskorištenost; smatra da je odgovarajući minimalni dohodak dohodak koji je nužan za dostojan život i za potpuno sudjelovanje u društvu tijekom cijelog životnog vijeka; ističe da je minimalni dohodak odgovarajući samo ako je iznad granice siromaštva kako bi se zadovoljile osnovne ljudske potrebe, uključujući i nenovčane aspekte, npr. pristup obrazovanju i cjeloživotno učenje, pristojno stanovanje, kvalitetne zdravstvene usluge, društvene aktivnosti i društveni angažman;

66.  poziva nacionalne, regionalne i lokalne vlasti na učinkovitije, usmjerenije i pažljivije praćenje korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi se potaknulo ulaganje u kvalitetne socijalne, zdravstvene i obrazovne usluge te usluge zapošljavanja i kako bi se riješio problem energetskog siromaštva, rastućih troškova života, socijalne isključenosti, nedostatka mjesta za stanovanje te nedovoljne kvalitete postojećih stambenih prostora;

67.  poziva Komisiju da podupre države članice u uspostavi posebnih programa ulaganja u svoje regije u kojima stope nezaposlenosti, nezaposlenosti mladih i dugotrajne nezaposlenosti premašuju 30 %;

68.  poziva Komisiju da predstojeću proljetnu sjednicu Vijeća posveti socijalnom ulaganju u sektore za koje postoje snažni dokazi da promiču socijalnu i gospodarsku dobit (npr. obrazovanje i skrb u ranom djetinjstvu, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, osposobljavanje i aktivne politike tržišta rada, pristupačno i socijalno stanovanje te zdravstvena skrb);

69.  poziva na donošenje plana u kojemu će se stajalištu Parlamenta dati veća važnost i u kojemu će se ono uzeti u obzir prije donošenja odluke; poziva da se u okviru Europskog semestra ojača uloga Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO);

70.  poziva na dodatne zajedničke napore za poboljšanje integracije migranata i osoba s migrantskim podrijetlom na tržište rada;

Regionalne politike

71.  pozdravlja činjenicu da financiranje iz kohezijske politike u aktualnim cijenama iznosi 454 milijardi EUR za razdoblje 2014. – 2020.; međutim, ističe da kohezijska politika EU-a nije samo instrument, nego dugoročna strukturna politika usmjerena na smanjivanje nejednakosti u regionalnom razvoju i promicanje ulaganja, zapošljavanja, konkurentnosti, održivog razvoja i rasta te je jedna od najvažnijih i najsveobuhvatnijih politika za jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije u svim državama članicama, bez obzira na to jesu li članice europodručja; podsjeća da je proračun EU-a 50 puta manji od ukupne državne potrošnje 28 država članica EU-a te iznosi otprilike 1 % BDP-a 28 država članica EU-a; stoga ističe da bi trebalo uspostaviti sinergije između proračuna EU-a i država članica te političkih prioriteta, mjera i projekata koji su usmjereni na postizanje ciljeva EU-a, uz istovremeno održavanje ravnoteže između ekonomske i socijalne dimenzije političkog okvira EU-a; ističe da su zahtjevi za sufinanciranja iz fondova ESI važan mehanizam za postizanje sinergija; smatra da je potrebno očuvati jedinstvo proračuna EU-a; pozdravlja mjere uvedene u tekućem programskom razdoblju radi boljeg usklađivanja kohezijske politike sa strategijom Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast;

o
o   o

72.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i nacionalnim parlamentima država članica, kao i Europskoj središnjoj banci.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0038.
(2) SL C 92, 24.3.2017., str. 1.
(3) SL L 306, 23.11.2011., str. 12.
(4) SL L 306, 23.11.2011., str. 41.
(5) SL L 306, 23.11.2011., str. 8.
(6) SL L 306, 23.11.2011., str. 33.
(7) SL L 306, 23.11.2011., str. 25.
(8) SL L 306, 23.11.2011., str. 1.
(9) SL L 140, 27.5.2013., str. 11.
(10) SL L 140, 27.5.2013., str. 1.
(11) Employment and Social Developments in Europe (Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi), Godišnji pregled za 2017., str. 11.
(12) Ibid, str. 46.
(13) Izvješće Eurofounda o nezaposlenosti mladih.
(14) Employment and Social Developments in Europe (Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi), Godišnji pregled za 2017., str. 47.
(15) SL C 67, 20.2.2016., str. 1.

Pravna napomena