Rezolucija Europskog parlamenta od 30. studenoga 2017. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev Grčke – EGF/2017/003 GR/Attica retail) (COM(2017)0613 – C8-0360/2017 – 2017/2229(BUD))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0613 – C8-0360/2017),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006.(1) (Uredba o EGF-u),
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,
– uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,
– uzimajući u obzir tematsko izvješće br. 7/2013 Revizorskog suda prema kojemu EGF pruža istinsku europsku dodanu vrijednost kada se koristi za sufinanciranje usluga za radnike koji su proglašeni viškom ili naknada koje obično ne postoje u okviru sustava povlastica za nezaposlene u državama članicama;
– uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,
– uzimajući u obzir svoje rezolucije usvojene nakon siječnja 2007. o mobilizaciji EGF-a, zajedno s primjedbama Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja u vezi s podnesenim zahtjevima,
– uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,
– uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0367/2017),
A. budući da je Unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine i svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im pomogla da se ponovno uključe na tržište rada;
B. budući da je Grčka podnijela zahtjev EGF/2017/003 GR/Attica retail za financijski doprinos iz EGF-a slijedom otpuštanja 725 radnika u devet poduzeća u gospodarskom sektoru trgovine na malo, u Atici i deset drugih regija(4);
C. budući da je zahtjev podnesen na temelju intervencijskih kriterija iz članka 4. stavka 2. Uredbe o EGF-u;
D. budući da Grčka, kako bi povezala ta otpuštanja s globalnom financijskom i gospodarskom krizom, navodi da je njezino gospodarstvo šest uzastopnih godina (od 2008. do 2013.) bilo u recesiji; budući da su se od 2008. do 2016. grčki BNP i javna potrošnja smanjili za 26,2 % odnosno 22,8 % te da je u 700 000 više nezaposlenih; budući da su od 2008. godine grčke vlade, kako bi mogle otplaćivati vanjski dug, morale znatno povećati porezne stope, racionalizirati javne izdatke i smanjiti plaće zaposlenika u javnom sektoru, osobito mirovine, dok su se plaće u privatnom sektoru također smanjile kao posljedica kombinacije primijenjenih politika; budući da je pad dohotka doveo do pada potrošnje, što se snažno odrazilo na sektor maloprodaje;
1. slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 2. Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Grčka u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 2 949 150 EUR, odnosno 60 % ukupnog troška od 4 915 250 EUR;
2. napominje da je Komisija poštovala rok od 12 tjedana od primitka ispunjenog zahtjeva koji su podnijele grčke vlasti, nakon čega je 23. listopada 2017. završila svoju ocjenu o usklađenosti s uvjetima za pružanje financijskog doprinosa te o tome istog dana obavijestila Parlament;
3. napominje da predmetnih devet poduzeća u vlasništvu ima dućane i supermarkete u kojima se prodaje potrošačka roba; izražava žaljenje zbog velikog pada trgovine na malo u razdoblju od 2008. do 2015., u rasponu od 60% za trgovine kućanskim uređajima preko 30% za trgovine na malo prehrambenim proizvodima do 23 % za supermarkete;
4. uviđa da su predmetna otpuštanja izravno povezana sa smanjenjem prihoda u sektoru maloprodaje od 2008. godine; napominje da je u razdoblju od 2008. do 2015. u sektorima maloprodaje, proizvodnje i građevinarstva izgubljeno 164 000 radnih mjesta, što čini 64,2% svih izgubljenih radnih mjesta;
5. podsjeća da je zbog gospodarske krize kupovna moć grčkih domaćinstava od 2008. pod velikim pritiskom; konstatira da se drastično smanjenje zajmova poduzećima i građanima odrazilo na poduzeća u maloprodajnom sektoru; žali zbog toga što se zbog tih dvaju faktora općeniti indeks prometa u sektoru maloprodaje smanjio, odnosno što je u razdoblju od 2008. do 2016. pao za više od 63%; napominje da su mjere štednje koje se primjenjuju od 2008. godine, osobito smanjenje plaća, ponovno pregovaranje o uvjetima najmova i produženje rokova dospijeća računa, dovele do pogoršanja situacije; ističe da ovaj slučaj pokazuje da se primijenjene mjere ne mogu učinkovito dugoročno nositi s gospodarskom krizom;
6. sa zabrinutošću naglašava da regija Atika, u kojoj je koncentrirano više od 70 % otpuštanja, ima stopu nezaposlenosti od 22,9 %, dok se u ostalih 10 regija kreće od 19,5 % u Egejskoj regiji do 26,8 % u Epiru i Zapadnoj Makedoniji; zabrinut je zbog činjenice da bi ta otpuštanja mogla dodatno pogoršati stanje u pogledu nezaposlenosti s kojim su od početka financijske i gospodarske krize suočene te regije; posebno napominje da 31,8 % stanovništva u Atici živi pod prijetnjom siromaštva ili socijalne isključenosti;
7. napominje da Grčka razmatra pet vrsta mjera: (i) profesionalno usmjeravanje, (ii) osposobljavanje, prekvalifikacija i stručno osposobljavanje, (iii) doprinos za pokretanje poduzeća, (iv) naknada za traženje posla i osposobljavanje i (v) subvencija za otvaranje radnih mjesta.
8. napominje da je 85,2 % ciljanih korisnika starije od 55 godina, te da ih je 24,8 % starije od 64 godine; žali što nije bilo moguće pronaći održivo rješenje kako bi se izbjeglo njihovo otpuštanje, posebno uzimajući u obzir činjenicu da je starija dob otegotna okolnost pri traženju posla; pozdravlja odluku Grčke da se radnicima, a posebno starijim korisnicima pruže tečajevi za strukovno osposobljavanje koji odgovaraju njihovim potrebama te trenutačnim zahtjevima na tržištu rada;
9. ističe i pozdravlja činjenicu da je usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama izrađen u dogovoru s glavnim tajnikom i predstavnicima Instituta rada Općeg saveza grčkih radnika; podsjeća da je snažan socijalni dijalog utemeljen na uzajamnom povjerenju i zajedničkoj odgovornosti najbolji instrument u potrazi za dogovorenim rješenjima i zajedničkim gledištima u predviđanju i sprečavanju postupaka restrukturiranja i upravljanju njima; ističe da bi se tim dijalogom moglo pomoći u sprečavanju zatvaranja radnih mjesta i time nastajanja novih slučajeva za EGF;
10. napominje da će mjere potpore dohotku iznositi 34,72 % ukupnog paketa mjera prilagođenih potrebama, što je tik ispod maksimuma od 35 % koji je utvrđen u Uredbi o EGF-u i što predstavlja mnogo viši udio od onih koji su predloženi za ostale nedavne primjere; napominje da ta djelovanja ovise o aktivnom sudjelovanju ciljanih korisnika u traženju zaposlenja ili aktivnostima osposobljavanja;
11. napominje da su grčke vlasti potvrdile da za mjere prihvatljive za financiranje iz EGF-a nije dodijeljena pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije;
12. podsjeća na to da bi se pri osmišljavanju usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama financiranih iz EGF-a trebalo usmjeriti na inicijative kojima se doprinosi zapošljavanju, osposobljavanju radnika i valoriziranju njihova radnog iskustva radi približavanja poslodavcima, što se odnosi i na zadruge, ali i uskladiti ih s postojećim programima Unije, među ostalim i s Europskim socijalnim fondom; uvjeren da je bi se koherentnom strategijom smanjila opasnost od preseljenja i stvorilo okružje pogodno za povratak industrijske proizvodnje u Uniju; naglašava da bi ozbiljna politika prevencije i predviđanja restrukturiranja trebala dobiti prednost pred korištenjem sredstava iz EGF-a; ističe također važnost istinske industrijske politike na razini Unije, koja donosi održiv i uključiv rast;
13. podsjeća na to da je u svojoj Rezoluciji od 15. rujna 2016. o aktivnostima, učinku i dodanoj vrijednosti Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u razdoblju 2007. – 2014.(5) već izrazio zabrinutost zbog razlike između sredstava zatraženih od EGF-a i iznosa koje su države članice vratile; poziva Komisiju da nastavi poticati države članice na izradu realističnijih procjena vjerojatnih troškova kako bi se potreba za naknadnim povratom sredstava svela na najmanju moguću razinu;
14. podsjeća da bi u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u prilikom izrade usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika trebalo predvidjeti buduće perspektive na tržištu rada i tražene vještine te da bi taj paket trebao odgovarati zaokretu prema održivom gospodarstvu koje se temelji na učinkovitom korištenju resursa;
15. ponavlja da doprinosi iz EGF-a ne smiju zamijeniti ni aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća ni mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;
16. podsjeća na svoj poziv Komisiji da javnosti omogući pristup svim dokumentima povezanima s predmetima EGF-a;
17. odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;
18. nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;
19. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.
Istočnoj Makedoniji, Trakiji (EL11), Središnjoj Makedoniji (EL12), Zapadnoj Makedoniji (EL13), Tesaliji (EL14), Epiru (EL21), Zapadnoj Grčkoj (EL23), Središnjoj Grčkoj (EL24), Peloponezu (EL25), Južnom Egeju (EL42) te Kreti (EL43).