Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 17. svibnja 2017. - StrasbourgZavršno izdanje
Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2016/008 FI/Nokia Network Systems
 Godišnje izvješće o supsidijarnosti i proporcionalnosti za 2014.
 Financijske tehnologije: utjecaj tehnologije na budućnost financijskog sektora
 Automatizirana razmjena podataka iz registra vozila u Hrvatskoj *
 Prigovor na delegirani akt: Utvrđivanje visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima
 Genetski modificirani pamuk GHB119
 Genetski modificirani kukuruz DAS-40278-9
 Stanje u Mađarskoj
 Europski kvalifikacijski okvir za cjeloživotno učenje

Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2016/008 FI/Nokia Network Systems
PDF 352kWORD 53k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. svibnja 2017. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev iz Finske – EGF/2016/008 FI/Nokia Network Systems) (COM(2017)0157 – C8-0131/2017 – 2017/2058(BUD))
P8_TA(2017)0209A8-0196/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0157 – C8-0131/2017),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006.(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0196/2017),

A.  budući da je Unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine i svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im pomogla da se ponovno uključe na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da Europska unija promiče globalizaciju; budući da se Unija brine za pojedince koji trenutno trpe zbog promjena na svjetskom tržištu; budući da je donošenje Uredbe o EGF-u odraz sporazuma između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o utvrđivanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.  budući da je Finska podnijela zahtjev EGF/2016/008 FI/Nokia Network Systems za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja u ekonomskom sektoru svrstanom u odjeljak 26 NACE-a Rev. 2 (Proizvodnja računalnih, elektroničkih i optičkih proizvoda) u poduzeću Nokia Oy (Mrežni sustavi Nokia) i trima poduzećima dobavljača i daljnjih proizvođača koji većinom djeluju u regijama razine 2 podjele NUTS Helsinki-Uusimaa (Uusimaa) (FI1B), Länsi-Suomi (Pirkanmaa) (FI19) i Pohjois- ja Itä-Suomi (Pohjois-Pohjanmaa) (FI1D) te budući da se predviđa da će mjerama biti obuhvaćeno 821 od 945 otpuštenih radnika koji ispunjavaju uvjete za doprinos iz EGF-a;

E.  budući da je zahtjev podnesen na temelju intervencijskog kriterija iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u kojom se propisuje da najmanje 500 radnika mora biti proglašeno viškom u četveromjesečnom referentnom razdoblju u državi članici, uključujući radnike proglašene viškom kod dobavljača ili daljnjih proizvođača;

1.  slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Finska stoga u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 2 641 800 EUR, što iznosi 60 % ukupnog troška od 4 403 000 EUR;

2.  napominje da je Finska 22. studenog 2016. podnijela zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a te da je Komisija 7. travnja 2017., nakon što je Finska hitno dostavila dodatne informacije, završila izradu ocjene tog zahtjeva i o njemu istog dana obavijestila Parlament;

3.  podsjeća da je za sektor proizvodnje računala te elektroničkih i optičkih proizvoda već podneseno 15 zahtjeva za financijski doprinos iz EGF-a, od kojih su tri bila iz Finske(4), te da su se svi oni temeljili na kriteriju učinaka globalizacije; napominje da su se od tih 15 zahtjeva njih četiri odnosila na poduzeća tvrtke Nokia; napominje da konačno izvješće za 2012. godinu pokazuje da je 44 % sudionika u aktivnostima EGF-a bilo zaposleno dvije godine nakon datuma predaje zahtjeva za mobilizaciju EGF-a iz Finske te da slučaj iz 2013. pokazuje udio zaposlenih od 65 %; očekuje da će Komisijina evaluacija na sredini razdoblja, kojoj je rok 30. lipnja 2017.(5), uključivati detaljne informacije o dugoročnoj stopi reintegracije osoba koje primaju pomoć iz EGF-a, na što je Parlament već pozvao u svojoj rezoluciji od 15. rujna 2016.(6);

4.  podsjeća da sektor IKT-a ima ključnu strukturnu ulogu za finsko gospodarstvo; smatra da su posljednja otpuštanja u poduzeću Nokia Oy odraz trenda kojim je pogođen čitav finski tehnološki industrijski sektor u kojem je broj radnih mjesta u posljednje dvije godine izuzetno nestabilan, što je posljedica velikog pritiska za povećanje učinkovitosti i očuvanje konkurentnosti proizvoda;

5.  podsjeća da je industrija IKT-a vrlo osjetljiva na promjene na svjetskom tržištu; napominje da je konkurencija unutar sektora svjetskih razmjera, što znači da se svi sudionici na tržištu mogu natjecati za iste klijente, a lokacija i kulturna pozadina osoblja ograničenog su značaja;

6.  napominje da su otpuštanja u poduzeću Nokia Oy dio globalnog plana transformacije poduzeća koja je potrebna kako bi ono moglo držati korak s konkurentima iz istočne Azije;

7.  ističe da je, nakon uspostave zajedničkog pothvata za mrežne tehnologije s poduzećem Siemens, Nokia Oy poduzela niz mjera, uključujući prijenos resursa za tehnologije budućnosti i smanjenje broja osoblja, u cilju smanjenja godišnjih operativnih troškova za 900 milijuna EUR do kraja 2018.;

8.  napominje da su osobe koje je otpustilo poduzeće Nokia Oy 2016. visokoobrazovane (40 %) ili imaju srednju stručnu spremu (60 %) te da su se bavile programiranjem i dizajnom, pri čemu su njihove profesionalne vještine u mnogim slučajevima zastarjele; napominje da je 21 % ciljanih korisnika starije od 54 godine, što je dob u kojoj je izuzetno teško ponovno pronaći zaposlenje na tržištu rada; nadalje napominje da su stope nezaposlenosti dugo bile iznad nacionalnog prosjeka u dvije od tri spomenute regije i da je nezaposlenost visoko obrazovanih osoba u tim regijama općenito visoka te da se zaposlenici stariji od 50 godina nalaze u izuzetno teškom položaju;

9.  prima na znanje da je Finska izradila usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama u dogovoru s dionicima i Ministarstvom gospodarstva i zapošljavanja koje je okupilo radnu skupinu u čijem su sastavu predstavnici ciljanih korisnika te socijalnih, nacionalnih i regionalnih partnera;

10.  napominje da Finska planira uvesti sedam vrsta mjera: (i) mjere usmjeravanja i druge pripremne mjere, (ii) usluge zapošljavanja i poslovne usluge, (iii) strukovno osposobljavanje, (iv) bespovratna sredstva za osnivanje poduzeća, (v) stručne procjene, (vi) naknade za plaće i (vii) naknade za putne troškove, troškove smještaja i selidbe; napominje da te inicijative predstavljaju aktivne mjere na tržištu rada; napominje da će te mjere pomoći otpuštenim radnicima pronaći novo zaposlenje;

11.  napominje da će mjere potpore dohotku činiti manje od 13,34 % ukupnog paketa personaliziranih mjera, što je znatno ispod maksimalnog udjela od 35 % koji je utvrđen u Uredbi o EGF-u te da su te mjere uvjetovane aktivnim sudjelovanjem ciljanih korisnika u traženju posla ili aktivnostima osposobljavanja;

12.  pozdravlja korištenje usluga mreže EURES kako bi se oglasi za posao u inozemstvu proslijedili osobama u Finskoj koje traže posao; napominje da će se na regionalnoj razini organizirati događanja za međunarodno zapošljavanje u suradnji sa službama EGF-a i EURES-a; pozdravlja takve mjere i činjenicu da finske vlasti potiču otpuštene radnike da u potpunosti iskoriste svoje pravo na slobodu kretanja;

13.  pozdravlja niz usluga osposobljavanja i savjetovanja te potporu koji će se pružiti osobama koje traže zaposlenje izvan Finske te za osnivanje poduzeća; smatra da su te mjere osobito primjerene s obzirom na dobnu strukturu i vještine radnika o kojima je riječ;

14.  pozdravlja činjenicu da su finske vlasti otpuštenim radnicima počele pružati usluge prilagođene potrebama 2. lipnja 2016., znatno prije podnošenja zahtjeva za doprinos iz EGF-a za predloženi usklađeni paket;

15.  podsjeća na to da bi se u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u pri osmišljavanju usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama financiranom iz EGF-a trebali predvidjeti budući izgledi na tržištu rada i tražene vještine te da bi taj paket trebao biti usklađen s prelaskom na održivo gospodarstvo u kojemu se na učinkovit način gospodari resursima;

16.  pozdravlja dodjelu iznosa od 59 000 EUR za informiranje i oglašavanje te ističe njegovu važnost u poticanju mogućih primatelja na sudjelovanje u mjerama koje podupire EGF;

17.  napominje da su dostatna sredstva dodijeljena za kontrolu i izvješćivanje; napominje da će sustavno izvješćivanje o uslugama koje se financiraju iz EGF-a povećati pravilno korištenje sredstava; pozdravlja dodjelu iznosa od 20 000 EUR za kontrolu i izvješćivanje;

18.  prima na znanje da je poduzeće Nokia Network Systems ispunilo svoje pravne obveze te da se savjetovalo sa svim uključenim dionicima;

19.  naglašava da su finske vlasti potvrdile da za prihvatljive mjere ne primaju financijsku pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije;

20.  podsjeća na važnost povećanja mogućnosti zapošljavanja svih radnika prilagođenim programima osposobljavanja i priznavanjem vještina i sposobnosti koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi ne samo potrebama otpuštenih radnika nego i stvarnom poslovnom okruženju;

21.  ponavlja da doprinosi iz EGF-a ne smiju zamijeniti ni aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća ni mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora; napominje da je Finska potvrdila da ih doprinos iz EGF-a doista neće zamijeniti;

22.  preporučuje državama članicama da pokušaju ostvariti sinergije s drugim mjerama koje se financiraju nacionalnim sredstvima ili sredstvima Unije te iskoriste druge programa EU-a osim mjera EGF-a;

23.  traži od Komisije da javnosti omogući pristup dokumentima povezanima s predmetima EGF-a;

24.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

25.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji na temelju zahtjeva Finske – EGF/2016/008 FI/Nokia Network Systems

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2017/951.)

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4) EGF/2007/004 FI/Perlos, EGF/2012/006 FI/Nokia Salo, EGF/2013/001 FI/Nokia.
(5) Uredba (EU) br. 1309/2013, članak 20.
(6) Rezolucija Europskog parlamenta od 15. rujna 2016. o aktivnostima, učinku i dodanoj vrijednosti Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u razdoblju 2007. – 2014. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0361).


Godišnje izvješće o supsidijarnosti i proporcionalnosti za 2014.
PDF 326kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. svibnja 2017. o godišnjem izvješću za 2014. o supsidijarnosti i proporcionalnosti (2015/2283(INI))
P8_TA(2017)0210A8-0114/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2003. o boljoj izradi zakonodavstva i najnoviju verziju, Međuinstitucijski sporazum od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva,

–   uzimajući u obzir Protokol br. 1. o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir praktične modalitete za provedbu članka 294. stavka 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u slučaju sporazuma u prvom čitanju o kojima su se 22. srpnja 2011. dogovorile nadležne službe Europskog parlamenta i Vijeća,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o godišnjim izvješćima za 2012. i 2013. o supsidijarnosti i proporcionalnosti(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o prikladnosti propisa EU-a, supsidijarnosti i proporcionalnosti ‒ 19. izvješće o boljoj izradi zakonodavstva za 2011.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2012. o 18. izvješću o boljoj izradi zakonodavstva – primjena načela supsidijarnosti i proporcionalnosti (2010.)(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2011. o boljoj izradi zakonodavstva, supsidijarnosti i proporcionalnosti te pametnom donošenju propisa(4),

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europskog parlamenta i Odbora regija koji je potpisan 5. veljače 2014.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije za 2014. o supsidijarnosti i proporcionalnosti (COM(2015)0315),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Odbora regija o supsidijarnosti za 2014.,

–  uzimajući u obzir dvogodišnja izvješća Konferencije odbora za europske poslove (COSAC) o Promjenama u postupcima i praksama Europske unije važnim za parlamentarni nadzor od 19. lipnja 2014., 14. studenog 2014., 6. svibnja 2015. i 4. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir članke 52. i 132. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za ustavna pitanja (A8-0114/2017),

A.  budući da je Komisija 2014. primila 21 obrazloženo mišljenje o 15 prijedloga Komisije; budući da je ukupan broj primljenih podnesaka bio 506, uključujući podneske u okviru političkog dijaloga;

B.  budući da su 2014. tri nacionalne komore (Danski parlament, nizozemski Zastupnički dom i Dom lordova Ujedinjene Kraljevine) objavile izvješća s detaljnim prijedlozima za jačanje uloge nacionalnih parlamenata u postupku donošenja odluka;

C.  budući da su se Sporazumom o suradnji između Europskog parlamenta i Odbora regija potpisanim 5. veljače 2014. obje institucije obvezale na jačanje legitimnosti Europske unije;

D.  budući da je 19. svibnja 2015. Komisija donijela paket mjera za bolju regulativu s novim integriranim smjernicama za bolju regulativu, uključujući ažurirane smjernice za procjenu supsidijarnosti i proporcionalnosti u kontekstu procjene učinka novih inicijativa;

E.  budući da je 2014. Odjel Europskog parlamenta za procjenu učinka donio 31 početno vrednovanje, dva detaljna vrednovanja te tri zamjenske ili dopunske procjene procjena učinka Komisije i jednu procjenu učinka o izmjenama;

F.  budući da se delegirane ovlasti u zakonodavnim aktima Unije dodjeljuju kad je potrebna fleksibilnost i učinkovitost koja se ne može ostvariti u okviru redovnog zakonodavnog postupka; budući da je donošenje propisa nužnih za predviđeni predmet rezervirano za zakonodavce;

G.  budući da su supsidijarnost i proporcionalnost ključne teme razmatranja u kontekstu retrospektivnih evaluacija kojima se procjenjuje ostvaruju li se djelovanjem EU-a uistinu očekivani rezultati u smislu učinkovitosti, djelotvornosti, koherentnosti, relevantnosti i dodane vrijednost EU-a;

1.  pozdravlja kontinuirano uzimanje u obzir načela supsidijarnosti i proporcionalnosti koja su, u skladu s Ugovorima, među vodećim načelima djelovanja Europske unije i koja bi trebalo smatrati sastavnim dijelom postupka oblikovanja politika EU-a; podsjeća na to da, u pogledu svake nove zakonodavne inicijative, Ugovor obvezuje Komisiju da preispita je li Europska unija ovlaštena djelovati i je li to djelovanje opravdano u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti te je li svaka inicijativa popraćena obrazloženjem kojim se, među ostalim, određuje na koji je način sukladna s tim načelima;

2.  ističe da su provjere supsidijarnosti koje provode nacionalni parlamenti država članica među važnim alatima za smanjenje takozvanog „demografskog deficita” i suradnju između europskih i nacionalnih institucija; ističe da nacionalni parlamenti imaju važnu ulogu u jamčenju da se odluke donose na najučinkovitijoj razini koja je što bliža građanima; ističe da je za donošenje pravnih akata potrebna suglasnost velike većine u Vijeću, koje se sastoji od nacionalnih ministara svih država članica koji su politički odgovorni svojim nacionalnim parlamentima, te ističe da je to još jedan način da se u cijelosti poštuje načelo supsidijarnosti;

3.  napominje da se znatno smanjio broj obrazloženih mišljenja zaprimljenih od nacionalnih parlamenata tijekom 2014.; međutim, ukazuje na to da bi takvo smanjenje moglo biti rezultat manjeg broja zakonodavnih prijedloga Komisije; skreće pozornost na činjenicu da 2014. nijedan prijedlog Komisije nije bio predmetom postupka „žutog kartona” ili „narančastog kartona” u skladu s Protokolom br. 2. o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; podsjeća na to da je u prošlosti postupak „žutog kartona” pokrenut dvaput (jedanput 2012. i jedanput 2013.), što pokazuje da sustav funkcionira;

4.  napominje da je 2014. samo 15 domova nacionalnih parlamenata uputilo obrazložena mišljenja, što znači da je u usporedbi s 2013. razina sudjelovanja ukupno 41 doma smanjena za otprilike 50 %;

5.  pozdravlja činjenicu da su 2014. sve institucije EU-a imale aktivnu ulogu u jamčenju kontrole načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u skladu s člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji; pozdravlja činjenicu da je politički dijalog između Komisije i nacionalnih parlamenata poboljšan, među ostalim posjetima povjerenika nacionalnim parlamentima;

6.  međutim, napominje da većinu mišljenja nacionalnih parlamenata podnosi samo nekoliko nacionalnih domova; potiče ostale domove nacionalnih parlamenata da se više uključe u raspravu na europskoj razini;

7.  napominje da je nekoliko nacionalnih parlamenata naglasilo da je obrazloženje supsidijarnosti i proporcionalnosti u nekim zakonodavnim prijedlozima Komisije nepotpuno ili da zapravo ne postoji; poziva Komisiju da poboljša svoja obrazloženja tako da uvijek pruži iscrpnu, sveobuhvatnu i činjenično potkrijepljenu analizu svojih prijedloga u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti, što bi nacionalnim parlamentima pomoglo da učinkovitije razmotre te prijedloge;

8.  napominje da Odbor za procjenu učinka (IAB – Impact Assessment Board) za otprilike 32 % procjena učinka (IAs – impact assessments) koje je pregledao 2014. smatra da su obuhvaćale nezadovoljavajuću analizu načela supsidijarnost ili proporcionalnosti, ili obaju načela; primjećuje da je taj postotak sličan postotcima iz prethodnih godina i stoga smatra da su potrebna poboljšanja;

9.  napominje, u vezi s prethodno navedenim, da su procjene učinka od presudne važnosti kao sredstva za pomoć pri donošenju odluka u zakonodavnom postupku te u tom kontekstu naglašava potrebu za odgovarajućim razmatranjem pitanja koja se odnose na supsidijarnost i proporcionalnost; u tom pogledu pozdravlja paket mjera za bolju regulativu koji je Komisija donijela 19. svibnja 2015. kako bi se zajamčilo da zakonodavstvo EU-a bolje služi interesima građanima, i u kojem se, među ostalim, razmatra zabrinutost Odbora za procjenu učinka u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti; pozdravlja uključivanje detaljnijeg obrazloženja Komisije u paket mjera za bolju regulativu o tome kako se u okviru zakonodavnih prijedloga poštuju pravne obveze u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti, posebno u analizama učinka; ističe, u svakom slučaju, da se paket mjera za bolju regulativu mora iskoristiti za izradu čvrstog europskog zakonodavstva koje se odnosi na pitanja u pogledu kojih se stvarni napredak i dodana vrijednost najbolje mogu postići na europskoj razini;

10.  podsjeća na važnost godišnjih izvješća o supsidijarnosti i proporcionalnosti koje priprema Komisija; u tom pogledu poziva Komisiju da dostavi detaljnija godišnja izvješća o supsidijarnosti i proporcionalnosti, uključujući temeljitiju analizu načela proporcionalnosti;

11.  pozdravlja izvješća brojnih nacionalnih parlamenata, posebno ona koja su sastavili Danski parlament, nizozemski Zastupnički dom i Dom lordova Ujedinjene Kraljevine, kao vrijedan doprinos raspravi o ulozi nacionalnih parlamenata u postupku donošenja odluka u EU-u te prima na znanje prijedloge koji su njima obuhvaćeni; napominje da ona sadržavaju ideje o tome kako proširiti djelokrug mehanizma kontrole poštovanja supsidijarnosti i da se u njima predlaže da bi se obrazložena mišljenja također trebala odnositi na sukladnost prijedloga s načelom proporcionalnosti; međutim, smatra da praktičnost tih prijedloga zahtijeva temeljitu evaluaciju i reviziju odgovarajućih Ugovora i protokola s obzirom na to da oni nisu obuhvaćeni postojećim Ugovorima; potiče ostale nacionalne parlamente da razmijene stajališta o ulozi koju bi nacionalni parlamenti trebali imati u postupku donošenja odluka u EU-u; pozdravlja sudjelovanje nacionalnih parlamenata u raspravi na europskoj razini i potiče ih na još bližu međusobnu suradnju i suradnju s Europskim parlamentom;

12.  predlaže da bi se u mogućem pregledu Ugovora i njihovih Protokola u obzir trebalo uzeti pitanje trebaju li obrazložena mišljenja biti ograničena na preispitivanje razloga za supsidijarnost ili trebaju li se njima obuhvatiti procjene proporcionalnosti, na odgovarajući broj odgovora nacionalnih parlamenata potreban za pokretanje postupka „žutog kartona” ili „narančastog kartona” te na to koji bi trebao biti učinak u slučajevima u kojima je dosegnut prag za te postupke u skladu s člankom 7. stavkom 2. Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

13.  napominje da je nekoliko nacionalnih parlamenata, u okviru Konferencije parlamentarnih odbora za poslove Unije (COSAC), izrazilo svoj interes za prijedlog uvođenja mehanizma „zelenog kartona” kao instrumenta za poboljšanje političkog dijaloga; mišljenja je da bi se moglo razmotriti uvođenje tog mehanizma „zelenog kartona”, čime bi se nacionalnim parlamentima pružila mogućnost da Komisiji predlože zakonodavnu inicijativu za preispitivanje; s tim u vezi predlaže da bi se u obzir mogao uzeti broj nacionalnih parlamenata potreban za pokretanje takvog postupka i razmjer njegova učinka; ističe da moguće uvođenje takvog mehanizma ne bi trebalo ugroziti institucije EU-a i redovni zakonodavni postupak;

14.  prima na znanje zahtjev nekih nacionalnih parlamenata za produljenje roka od osam tjedana tijekom kojeg mogu uputiti obrazloženo mišljenje u skladu s člankom 6. Protokola br. 2; smatra da bi, u tom pogledu, trebalo razmotriti pitanje odgovarajućeg roka u kojemu bi nacionalni parlamenti trebali objavljivati obrazložena mišljenja ako to žele zatražiti na temelju vremenskih ograničenja utemeljenih na opravdanim objektivnim razlozima, kao što su elementarne nepogode i razdoblja stanki, koja dogovaraju nacionalni parlamenti i Komisija; smatra da bi se to moglo postići političkim pothvatom o kojemu se dogovaraju institucije i nacionalni parlamenti u prvostupanjskom postupku, a da se pritom ne prouzroči kašnjenje pri donošenju relevantnog zakonodavstva; ističe da bi takvo razdoblje trebalo biti rezultat postizanja pravedne ravnoteže između prava nacionalnih parlamenata da podnose prigovore na temelju supsidijarnost i učinkovitosti kojom bi Unija trebala odgovoriti na zahtjeve svojih građana; u tom pogledu napominje da nacionalni parlamenti imaju priliku uključiti se u pitanja o poštovanju načela supsidijarnosti i raspravljati o njima prije nego što Komisija predstavi zakonodavnu inicijativu u okviru predstavljanja Zelene ili Bijele knjige ili svojeg godišnjeg programa rada; smatra da se od donošenja Ugovora iz Lisabona sudjelovanje nacionalnih parlamenata u poslovima EU-a znatno proširilo, među ostalim njihovim redovitim međusobnim povezivanjem;

15.  smatra da ako se države članice usuglase u vezi s produljenjem roka danog nacionalnim parlamentima da objave obrazloženo mišljenje u skladu s člankom 6. Protokola br. 2, to bi trebao uključiti u iduću reviziju Ugovora; trajanje tog produženja tada bi se moglo utvrditi i u sekundarnom zakonodavstvu;

16.  podsjeća na to da u okviru postupka savjetovanja ili političkog dijaloga nacionalni parlamenti u svakom trenutku mogu izraziti dvojbe u pogledu supsidijarnosti dostavljanjem mišljenja Komisiji;

17.  poziva nacionalne parlamente i Europski parlament na učinkovitiju međusobnu suradnju, među ostalim uspostavom neformalne komunikacije zastupnika u Europskom parlamentu i zastupnika u nacionalnim parlamentima o određenim područjima politike;

18.  smatra da je važno podržati nacionalne i regionalne parlamente instrumentima kojima se omogućuje razmjena informacija, kao što je informatička platforma kojoj mogu pristupiti građani EU-a; ističe da bi, osobito s obzirom na to da je količina zaprimljenih obrazloženih mišljenja nacionalnih parlamenata tijekom 2014. ostala jednaka u odnosu na broj prijedloga Komisije, trebalo razviti mehanizam za poboljšanje sudjelovanja nacionalnih parlamenata u zakonodavnom postupku EU-a, iako se u potpunosti moraju poštovati nadležnosti svake institucije i načelo supsidijarnosti;

19.  potiče na međuparlamentarnu suradnju kako bi se ojačala uloga nacionalnih parlamenata u zakonodavnom postupku EU-a; ističe važnost bolje primjene međuparlamentarnih mehanizama koji su stavljeni na raspolaganje nacionalnim parlamentima, kao što su Konferencija odbora za europske poslove (COSAC), međuparlamentarni sastanci koje organizira Europski parlament i međuparlamentarna konferencija za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku te zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku;

20.  smatra da je važno podići razinu osviještenosti nacionalnih parlamenata o njihovoj posebnoj ulozi u donošenju odluka na europskoj razini te i dalje promicati upotrebu platforme Međuparlamentarne razmjene informacija o EU-u (IPEX), čime se olakšava razmjena informacija; podsjeća na to da bi javna savjetovanja koja redovito organizira Komisija mogla biti izvor informacija, no da ih zastupnici u nacionalnim parlamentima i dalje uglavnom ne koriste;

21.  preporučuje daljnju uporabu mreže predstavnika nacionalnih parlamenata radi podizanja razine osviještenosti o načelu supsidijarnosti i proporcionalnosti te poboljšanja funkcioniranja IPEX-a;

22.  smatra da bi sve institucije EU-a uključene u postupak donošenja odluka u Uniji trebale propisno u obzir uzeti obrazložena mišljenja koja su objavili nacionalni parlamenti u skladu s člankom 7. stavkom 1. Protokola br. 2. te, s tim u vezi, potiče institucije EU-a da provedu odgovarajuće modalitete kako bi to osigurale;

23.  podsjeća na to da se načelom proporcionalnosti sadržanim u članku 5. UEU-a zahtijeva „da u sadržaj i oblik djelovanja Unije ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva Ugovora”; ističe da je Sud Europske unije procijenio da se načelom proporcionalnosti „zahtijeva da mjere provedene u skladu s odredbama zakona Europske unije budu primjerene za postizanje legitimnih ciljeva predmetnog zakonodavstva i da ne smiju premašiti okvire koji su potrebni za njihovo postignuće”;

24.  poziva Komisiju da sustavno provodi bolje procjene proporcionalnosti svakog zakonodavnog prijedloga, što bi trebalo obuhvaćati primjerenu analizu različitih zakonodavnih mišljenja koja su joj dostupna i opsežno obrazloženje okolišnih, socijalnih i gospodarskih učinaka koji se očekuju iz odabrane alternative te njezinih potencijalnih učinaka na konkurentnost i MSP-ove; smatra da bi te bolje procjene proporcionalnosti trebale pomoći Komisiji da odbaci alternative s nerazmjernim učinkom ili koje su nepotrebno opterećujuće dotičnim pojedincima, poduzećima, posebno MSP-ovima, civilnom društvu, zaposlenicima i ostalim subjektima, i omogućiti bolje razmatranje prijedloga o razlozima za proporcionalnost; smatra da bi se moglo razmotriti proširenje područja primjene obrazloženih mišljenja kako bi se obuhvatilo pridržavanje načela proporcionalnosti;

25.  poziva Komisiju da procijeni, uz pomoć nacionalnih parlamenata, mogućnost utvrđivanja neobvezujućih smjernica kojima bi se nacionalnim parlamentima omogućilo procjenjivanje sukladnosti zakonodavnih prijedloga s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti;

26.  pozdravlja izjavu predsjednika talijanskog Zastupničkog doma, francuske Nacionalne skupštine, njemačkog Saveznog parlamenta i luksemburškog Zastupničkog doma, koji su istaknuli „da je potrebna jača, a ne slabija Europa kako bi se odgovorilo na unutarnje i vanjske izazove s kojima se suočavamo”;

27.  ponovno ističe da bi se moglo uvesti više inicijativa za poboljšanje suradnje između europskih institucija i nacionalnih parlamenata te ih učiniti efikasnijima, a posebice:

   predlaže da se suzakonodavcima bez odgađanja proslijede obrazložena mišljenja nacionalnih parlamenata upućena u skladu s člankom 6. Protokola br. 2 priloženog UEU-u i UFEU-u
   predlaže da bi Komisija mogla izraditi smjernice za obrazložena mišljenja o pitanjima supsidijarnosti uz sudjelovanje nacionalnih parlamenata i bez ugrožavanja njihove diskrecije;
   potiče nacionalne parlamente na razmjenu zapažanja o procjenama koje je izradila Europska komisija;

28.  mišljenja je da bi Komisija, Vijeće i Parlament trebali u obzir uzeti procjene Odbora regija o sukladnosti s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti ako Odbor objavi mišljenja o zakonodavnim prijedlozima;

29.  ističe da zakonodavstvo treba biti razumljivo i jasno, da stranama treba omogućiti lako razumijevanje prava i obaveza, da treba obuhvaćati odgovarajuće uvjete u pogledu izvješćivanja, praćenja i ocjenjivanja, da njime treba izbjegavati nerazmjerne troškove te da treba biti praktično za provedbu;

30.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0103.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0061.
(3) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 117.
(4) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 87.


Financijske tehnologije: utjecaj tehnologije na budućnost financijskog sektora
PDF 391kWORD 63k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. svibnja 2017. o financijskoj tehnologiji: utjecaj tehnologije na budućnost financijskog sektora (2016/2243(INI))
P8_TA(2017)0211A8-0176/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o virtualnim valutama(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o pristupu financiranju za mala i srednja poduzeća i povećanju raznolikosti financiranja malih i srednjih poduzeća u uniji tržišta kapitala(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o Zelenoj knjizi o maloprodajnim financijskim uslugama(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. pod nazivom „Unija tržišta kapitala – ubrzavanje reforme” (COM(2016)0601),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. svibnja 2016. naslovljen „Skupno financiranje u uniji tržišta kapitala” (SWD(2016)0154),

–  uzimajući u obzir dokument o javnom savjetovanju Komisije od 10. siječnja 2017. naslovljen „Stvaranje europskog podatkovnog gospodarstvaˮ (COM(2017)0009),

–  uzimajući u obzir izvješće europskih nadzornih tijela od 16. prosinca 2016. o automatizaciji u financijskom savjetovanju,

–  uzimajući u obzir dokument za raspravu europskih nadzornih tijela od 19. prosinca 2016. o upotrebi velike količine podataka od strane financijskih institucija (JC 2016 86),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo od 26. veljače 2015. o masovnom financiranju putem interneta temeljenom na pozajmljivanju (EBA/Op/2015/03),

–  uzimajući u obzir dokument za raspravu Europskog nadzornog tijela za bankarstvo od 4. svibnja 2016. o inovativnom korištenju financijskih institucija podacima potrošača (EBA/DP/2016/01),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala od 18. prosinca 2014. o masovnom financiranju temeljenom na ulaganju (ESMA/2014/1378),

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala od 7. siječnja 2017. o primjeni decentraliziranog vođenja evidencije transakcija na tržištu vrijednosnih papira,

–  uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog odbora europskih nadzornih tijela od 7. rujna 2016. o rizicima i ranjivosti financijskog sustava EU-a,

–  uzimajući u obzir prikaz rizika Europskog nadzornog tijela za bankarstvo temeljen na podacima od trećeg tromjesečja 2016.,

–  uzimajući u obzir prikaz rizika Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) iz ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir Peto izvješće EIOPA-e o potrošačkim trendovima od 16. prosinca 2016. (EIOPA-BoS-16-239),

–  uzimajući u obzir prikaz rizika Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala iz četvrtog tromjesečja 2016.,

–  uzimajući u obzir povremenu publikaciju Europske središnje banke br. 172. iz travnja 2016. naslovljenu „Decentralizirano vođenje evidencije transakcija nakon trgovanja vrijednosnim papirima: Revolucija ili evolucija?”,

–  uzimajući u obzir publikaciju Odbora za platne i tržišne infrastrukture iz veljače 2017. naslovljenu „Decentralizirano vođenje evidencije transakcije pri plaćanju, poravnanju i namiri: analitički okvir”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0176/2017),

A.  budući da financijsku tehnologiju (FinTech) treba shvatiti kao financije omogućene ili uvedene zahvaljujući novim tehnologijama i koje utječu na cijeli financijski sektor u svim njegovim sastavnim dijelovima, od bankarstva do osiguranja, mirovinskih fondova, investicijskog savjetovanja, usluga platnog prometa i tržišne infrastrukture;

B.  budući da se financijske usluge oduvijek oslanjaju na tehnologiju i razvijaju u skladu s tehnološkim inovacijama;

C.  budući da svaki sudionik može djelovati kao poduzeće FinTecha bez obzira na to koja je vrsta pravnog subjekta; budući da vrijednosni lanac u financijskim uslugama u sve većoj mjeri obuhvaća alternativne sudionike, kao što su novoosnovana inovativna poduzeća ili tehnološki giganti; budući da taj pojam stoga uključuje širok raspon poduzeća i usluga koje se međusobno znatno razlikuju, predstavljaju različite izazove i čiji se regulatorni tretman mora razlikovati;

D.  budući da temelj za razvoj širokog raspona financijskih tehnologija čine nove tehnologije, kao što su aplikacije za decentralizirano vođenje evidencije transakcija (DLT), inovativna plaćanja, robotizirano savjetovanje, korištenje velikih količina podataka (Big Data), primjena računalstva u oblaku, inovativna rješenja pri upisivanju/identificiranju korisnika, platforme za masovno financiranje putem interneta i mnoge druge tehnologije;

E.  budući da ulaganje u aplikacije financijske tehnologije iznosi više milijardi EUR i povećava se svake godine;

F.  budući da primjene tehnologija sazrijevaju različitim tempom, dok razmjer i učinak njihova razvoja ostaje nejasan, iako bi mogle korjenito izmijeniti financijski sektor; budući da bi neke aplikacije financijske tehnologije mogle jednog dana steći sistemsku važnost;

G.  budući da bi razvoj financijske tehnologije trebao doprinijeti razvoju i konkurentnosti europskog financijskog sustava i gospodarstva, uključujući dobrobit europskih građana, a istovremeno poboljšati financijsku stabilnost i zadržati najvišu moguću razinu zaštite potrošača;

H.  budući da financijska tehnologija može potrošačima i poduzećima donijeti znatne koristi, na primjer brže, jeftinije, prilagođenije, uključivije, otpornije te transparentnije i bolje financijske usluge te da europskim poduzetnicima može otvoriti brojne nove poslovne mogućnosti; budući da je na području maloprodajnih financijskih usluga iskustvo potrošača pokretač za tržišne sudionike; budući da napredak i inovacije u financijskom sektoru ne bi smjele istisnuti gotovinu kao sredstvo plaćanja;

I.  budući da će razvoj novih financijskih usluga i digitalizacija postojećih usluga promijeniti dinamiku tržišta u sektoru financijskih usluga zbog uvođenja novih oblika natjecanja, inovacija, partnerstava te izdvajanja poslova od strane i između sudionika;

J.  budući da su promicanje poštenog tržišnog natjecanja, neutralizacija ekonomske rente tamo gdje postoji i stvaranje ravnopravnih uvjeta za financijske usluge u EU-u preduvjet za poticanje financijskih tehnologija u Europi i za ostvarenje suradnje među svim sudionicima;

K.  budući da su ekonomska istraživanja pokazala da bi ekonomičnost financijskog sustava mogla dovesti do nižih potrošačkih cijena maloprodajnih financijskih proizvoda i usluga; budući da financijska tehnologija može doprinijeti smanjenju cijena;

L.  budući da financijskotehnološka rješenja mogu prekograničnim financijskim uslugama te alternativnim kanalima kreditiranja i ulaganja kao što su masovno financiranje (crowdfunding) i uzajamno kreditiranje (peer-to-peer lending) povećati pristup kapitalu, osobito za mala i srednja poduzeća, te tako učvrstiti uniju tržišta kapitala;

M.  budući da razvoj financijske tehnologije također može olakšati prekogranične financijske tokove i integraciju tržišta kapitala u Europi te tako potaknuti prekogranično poslovanje, čime se omogućava potpuno ostvarenje unije tržišta kapitala;

N.  budući da razvoj financijske tehnologije, posebno u području rješenja za domaća i prekogranična plaćanja, također može pružiti potporu neprestanom razvoju jedinstvenog tržišta robe i usluga te olakšati ostvarenje „ciljeva 5x5” skupine G20 i G8 u pogledu smanjenja troškova doznačavanja sredstava;

O.  budući da financijska tehnologija može poslužiti kao učinkovit alat financijskog uključivanja kojim se pristup prilagođenim financijskim uslugama omogućava onima koji im ranije nisu mogli pristupiti i time može rast učiniti uključivijim; budući da je probleme financijskog obrazovanja i digitalnih vještina europskih građana potrebno rješavati kako bi financijska tehnologija dovela do stvarnog financijskog uključivanja;

P.  budući da se zakonodavstvo, reguliranje i nadzor moraju prilagoditi inovacijama i pronaći pravu ravnotežu između poticaja za inovativne potrošače, zaštite ulagača i financijske stabilnosti; budući da financijska tehnologija zahtijeva uravnoteženije stajalište između „uređivanja institucije” i „uređivanja djelatnosti”; budući da složeno međudjelovanje financijske tehnologije i sadašnjih propisa može dovesti do neusklađenosti, što se odražava u činjenici da se poduzeća i pružatelji usluga različito uređuju čak i kada obavljaju u osnovi identične djelatnosti te u činjenici da određene djelatnosti nisu dobro obuhvaćene definicijom i/ili opsegom djelatnosti u sadašnjim propisima; budući da se postojeći okvir EU-a za zaštitu potrošača i ulagača koji se odnosi na financijske usluge ne bavi svim inovacijama u području financijske tehnologije na odgovarajući način;

Q.  budući da su europska nadzorna tijela počela prepoznavati potencijalne rizike i koristi inovativnih financijskih tehnologija; budući da nacionalna nadležna tijela prate taj tehnološki razvoj i da su osmislila različite pristupe; budući da je dosad razvoj ekosustava financijske tehnologije u Europi bio otežan zbog različitih propisa u različitih državama članicama i nedostatka suradnje diljem tržišta; smatra da je odlučno djelovanje EU-a u cilju jačanja zajedničkog pristupa financijskoj tehnologiji značajno za razvoj snažnog ekosustava financijske tehnologije u Europi;

R.  budući da financijska tehnologija može doprinijeti smanjenju rizika u financijskom sustavu decentraliziranjem i dekoncentriranjem rizika, bržim poravnanjem i namirom gotovinskih plaćanja i trgovanja vrijednosnim papirima te boljim upravljanjem kolateralom i optimizacijom kapitala;

S.  budući da se može očekivati da će se neki od glavnih učinaka financijske tehnologije odraziti na vrijednosni lanac u fazi koja slijedi nakon trgovanja, a koji uključuje usluge kao što su poravnanje, namira, skrbništvo imovine i regulatorno izvješćivanje, gdje bi tehnologije kao što je decentralizirano vođenje evidencije transakcija mogle preoblikovati cjelokupan sektor; budući da bi, unutar ovog vrijednosnog lanca, neki posrednici kao što su skrbnici, središnje druge ugovorne strane i središnji depozitoriji vrijednosnih papira mogli, dugoročno gledano, postati suvišni, dok bi određene druge funkcije i dalje trebali provoditi neovisni, regulirani subjekti;

T.  budući da regulatorna tehnologija (RegTech) financijskim institucijama i tijelima za nadzor može donijeti znatne koristi omogućavajući primjenu novih tehnologija za transparentnije i djelotvornije ispunjavanje regulatornih zahtjeva i zahtjeva o usklađenosti u stvarnom vremenu;

U.  budući da se tehnologija osiguranja (InsurTech) odnosi na osiguranje koje se omogućava ili uvodi novim tehnologijama, na primjer automatiziranim savjetovanjem, procjenom rizika i velikom količinom podataka, ali i osiguranjem od novih rizika poput kibernapada;

V.  budući da radi poticanja financijskih inovacija u Europi hitno treba povećani pristup financiranju za poduzeća koja rade na proizvodima i uslugama FinTecha i inovativne poslovne partnere koji ih opskrbljuju tehnološkim materijalima potrebnima za pružanje tih proizvoda i usluga, a posebno zato da bi novoosnovana inovativna poduzeća mogla rasti; budući da su u tom kontekstu dostupnost poduzetničkog kapitala kao izvora financiranja i prisutnost snažnog tehnološkog sektora ključni faktori za poticanje dinamičnog ekosustava financijske tehnologije u Europi;

W.  budući da kibernapadi predstavljaju sve veću prijetnju cijeloj digitalnoj infrastrukturi, a samim time i financijskoj infrastrukturi; budući da je financijski sektor tri puta izloženiji riziku od napada nego ijedan drugi sektor; budući da su sigurnost, pouzdanost i kontinuitet njegovih usluga preduvjeti povjerenja javnosti u taj sektor; budući da su privatni korisnici tih usluga također vrlo izloženi sličnim napadima ili krađi identiteta;

X.  budući da su povezani uređaji sastavni dio financijskotehnoloških usluga; budući da je internet stvari posebno osjetljiv na kibernapade i stoga predstavlja poseban izazov za kibersigurnost; budući da je povezani sustav siguran onoliko koliko je siguran njegov najslabiji dio;

Y.  budući da se i uz pojavu financijske tehnologije potrošači i ulagači moraju i dalje moći oslanjati na visoke standarde zaštite potrošača i ulagača, zaštite podataka i prava na privatnost te pravne odgovornosti pružatelja financijskih usluga;

Z.  budući da je radi poticanja financijske tehnologije važno stvoriti dosljedan regulatorni okvir za potporu i konkurentno okruženje koje može omogućiti financijskoj tehnologiji da razvija i koristi različite inovativne alate za sigurno šifriranje, identifikaciju i autentikaciju na internetu pomoću jednostavnog sučelja;

AA.  budući da automatizacija u financijskom sektoru, kao i u drugim sektorima, može omesti postojeće obrasce zapošljavanja; budući da će se obuke i prekvalifikacija za poboljšanje i razvoj vještina trebati nalaziti u središtu svake europske strategije financijske tehnologije;

AB.  budući da zbog mrežnih učinaka u mnogim područjima digitalnoga gospodarstva dolazi do strukture tržišta s pojedinim malobrojnim sudionicima na tržištu, što predstavlja izazove u područjima tržišnog natjecanja i protumonopolnog zakonodavstva;

Definiranje okvira EU-a za financijsku tehnologiju

1.  pozdravlja novi razvoj događaja na području financijske tehnologije i poziva Komisiju da sastavi opsežan Akcijski plan za financijsku tehnologiju u okviru strategije za uniju tržišta kapitala i jedinstveno digitalno tržište, kojim bi se općenito moglo doprinijeti ostvarenju učinkovitog i konkurentnog, dubljeg i snažnije integriranog te stabilnog i održivog europskog financijskog sustava, stvoriti dugoročne koristi za realno gospodarstvo i obuhvatiti potrebe potrošača i ulagača za zaštitom, kao i za regulatornom sigurnošću;

2.  pozdravlja nedavnu uspostavu Radne skupine za financijsku tehnologiju, čija je uloga vrednovati inovacije u tom području te istovremeno razvijati strategije za prevladavanje potencijalnih izazova financijskih tehnologija, kao i činjenicu da je Komisija pokrenula javno savjetovanje o financijskoj tehnologiji; poziva Komisiju da u rad Radne skupine za financijsku tehnologiju uključi Parlament; smatra te nedavne inicijative Komisije temeljnim koracima prema njezinu razvoju sveobuhvatne strategije za financijsku tehnologiju i smanjenje regulatorne nesigurnosti za FinTech;

3.  smatra da financijska tehnologija može pomoći u omogućivanju uspjeha inicijativa za uniju tržišta kapitala, na primjer diversificiranjem mogućnosti financiranja u EU-u, te potiče Komisiju da iskoristi prednosti financijske tehnologije u provedbi projekta unije tržišta kapitala;

4.  poziva Komisiju da u radu na financijskoj tehnologiji upotrijebi razmjeran, međusektorski i sveobuhvatan pristup, da izvuče pouke iz onoga što je učinjeno u drugim jurisdikcijama te se prilagodi raznolikosti aktera i primijenjenih poslovnih modela; poziva Komisiju da bude predvodnik kada je to potrebno radi stvaranja okruženja koje pogoduje europskim centrima financijske tehnologije i rastu poduzeća;

5.  ističe da zakonodavstvo o financijskim uslugama treba po potrebi revidirati i na razini EU-a i na nacionalnoj razini i da ono treba biti dovoljno otvoreno prema inovacijama kako bi se mogli uspostaviti i održavati jednaki uvjeti među sudionicima; posebno preporučuje da se u skladu s „načelom inovacija” potencijalni učinci zakonodavstva na inovacije prikladno procijene u sklopu procjene učinka, što bi trebalo dovesti do toga da ti događaji omoguće potpuno ostvarenje „znantnih gospodarskih i društvenih koristi”;

6.  ističe da bi se, u cilju jamčenja ravnopravnih uvjeta natjecanja, uz istovremeno olakšavanje ulaska novih igrača na tržište i sprečavanja regulatorne arbitraže među državama članicama, zakonodavstvo i nadzor u području financijske tehnologije trebali temeljiti na sljedećim načelima:

   (a) iste usluge i isti rizici: ista pravila trebala bi se primjenjivati bez obzira na vrstu dotičnog pravnog subjekta ili njezinu lokaciju u Uniji;
   (b) tehnološka neutralnost;
   (c) pristup temeljen na riziku, pri čemu se u obzir uzima proporcionalnost zadonodavnih i nadzornih mjera u odnosu na rizike i njihovu važnost;

7.  preporučuje da nadležna tijela dozvole i potiču kontrolirano eksperimentiranje s novim tehnologijama i novim i postojećim sudionicima na tržištu; napominje da bi takvo kontrolirano okruženje za eksperimentiranje moglo imati oblik regulatornog zaštićenog okruženja za financijskotehnološke usluge s potencijalnim koristima za društvo, koje okuplja širok raspon sudionika na tržištu i uspješno postoji već u nekoliko država članica; naglašava da je proaktivno i dalekovidno djelovanje tijela vlasti, u dijalogu sa sudionicima na tržištu i svim ostalim relevantnim dionicima, nužno i da može pomoći u nadzornim i regulatornim tijelima da steknu tehnološko znanje; poziva nadležna tijela da razmisle o izradi financijskih i/ili operativnih alata za testiranje otpornosti aplikacija FinTecha na stres tamo gdje one mogu uzrokovati sistemske rizike, čime se nadopunjuje rad Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB);

8.  ističe da neke središnje banke već isprobavaju digitalne valute središnje banke (CBDC), kao i druge nove tehnologije; potiče nadležna tijela u Europi da procijene učinak mogućih rizika i koristi verzije CBDC-a utemeljene na decentraliziranom vođenju evidencije transakcija i s tim povezane nužne zahtjeve u pogledu zaštite potrošača i transparentnosti; potiče ih i na eksperimentiranje kako bi išla ukorak s promjenama na tržištu;

9.  naglašava koliko je važno da regulatorna i nadzorna tijela stječu dovoljno tehničko znanje da mogu adekvatno nadzirati sve složenije financijskotehnološke usluge; ističe da će, zahvaljujući toj kontinuiranoj kontroli, regulatori moći otkrivati i predviđati specifične rizike različitih tehnologija te po potrebi odmah reagirati i s jasnim planom;

10.  stoga naglašava važnost jedinstvene kontaktne točke pri regulatornim i nadzornim tijelima za pružatelje i korisnike financijskotehnoloških usluga; prepoznaje potrebu da se uklone nadzorne prepreke diljem sektora (1119637: za premošćivanjem jaza diljem sektora) i preporučuje blisku suradnju nadzornih tijela financijskog sektora s drugim relevantnim nacionalnim i europskim tijelima koja imaju potrebno tehnološko znanje;

11.  poziva Komisiju i države članice da potiču i podržavaju više istraživačkih projekata u vezi s financijskom tehnologijom;

12.  naglašava važnost poticanja financijskih inovacija u Europi; poziva na lakši pristup financiranju pružatelja inovativnih financijskih usluga i inovativnih poduzeća koja ih opskrbljuju materijalom potrebnim za pružanje takvih usluga;

13.  ističe da poduzeća koja se bave financijskom tehnologijom pozitivno doprinose razvoju financijskog posredovanja, ali i da stvaraju nove rizike povezane s financijskom stabilnošću; napominje da regulatorna i nadzorna tijela primaju veliku količinu informacija putem bilanci etabliranih financijskih institucija povezanih s provedbom brojnih regulatornih okvira kao što su kapitalni zahtjevi, omjer financijske poluge, omjer likvidnosti i ostali, dok je u slučaju nebankarskih kreditnih subjekata kao što su masovno financiranje i uzajamno kreditiranje teško dobiti dovoljno informacija o aktivnostima financijskog posredovanja na temelju njihovih bilanci; stoga potiče regulatorna i nadzorna tijela da razmotre kako bi mogla dobiti odgovarajuće informacije za nadzor radi održavanja financijske stabilnosti i, prema potrebi, da nametnu regulatorna ograničenja na njihove bilance kako bi se financijska stabilnost postigla i održala;

14.  naglašava da regulatorna tehnologija može poboljšati postupke usklađenosti, posebno kvalitetu i pravovremeno dobivanje informacija o nadzoru, time što ih čini manje složenima i isplativijima; poziva tijela da pojasne pravne uvjete pod kojima je dozvoljeno da subjekti koje nadziru povjeravaju aktivnosti provjere sukladnosti trećim stranama kao vanjskim izvršiteljima, pri čemu se jamči da nema odgovarajućih nadzornih režima na snazi nad trećim stranama i da pravnu odgovornost za usklađenost snose nadzirani subjekti; poziva odgovarajuća tijela, a posebno Komisiju u sklopu njezinih aktivnosti povezanih s Europskim posttrgovinskim forumom, da proaktivnim pristupom pokušaju shvatiti prepreke uporabi novih rješenja iz područja financijske i regulatorne tehnologije tijekom procesa koji prethode i slijede trgovini, a koji su obuhvaćeni Direktivom o tržištima financijskih instrumenata, Uredbom o infrastrukturi europskog tržišta i Uredbom o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira, i da tamo gdje prepreke ne postoje pojasne pravo sudionika da se koriste takvim rješenjima radi ispunjavanja svojih obveza koje proizlaze iz tih zakonodavnih akata;

15.  podsjeća da bi inovativne financijske usluge trebale biti dostupne diljem EU-a i da stoga ne bi trebalo neopravdano ometati njihovo prekogranično pružanje unutar Unije; poziva Komisiju i europska nadzorna tijela da prate i izbjegavaju preklapanja propisa, nove prepreke za ulazak na tržište i nacionalne prepreke tim uslugama; poziva Komisiju da spriječi prepreke između država članica zbog nedosljednosti između nacionalnih sustava i da promiče dobre prakse u regulatornim pristupima država članica; nadalje poziva Komisiju i europska nadzorna tijela da po potrebi primjenjuju sustave putovnica na pružatelje novih financijskih usluga koje se nude u cijeloj Uniji; podupire napore Komisije u pronalaženju načina na koji EU može pomoći u poboljšanju izbora, transparentnosti i konkurentnosti maloprodajnih financijskih usluga u korist europskih potrošača te naglašava da bi taj cilj trebao nadopunjavati cilj za poboljšanje učinkovistosti financijskog sustava;

16.  pozdravlja činjenicu da se diljem EU-a pojavio dinamičan niz zajednica u području financijske tehnologije; poziva Komisiju i povezana tijela EU-a za gospodarsko upravljanje da usko surađuju s centrima koji se bave financijskom tehnologijom i podupru pametno poduzetništvo tih zajednica i njihova nastojanja, potičući i financirajući inovacije i prihvaćajući ih kao izvor buduće konkurentne prednosti EU-a u financijskom sektoru;

17.  napominje da su novoosnovana inovativna poduzeća u području financijske tehnologije posebno izložena zlouporabiteljima patenata odnosno subjektima koji kupuju patente s namjerom djelovanja protiv društava koja već upotrebljavaju tehnološka prava, s pomoću prijetnji tužbama zbog povrede patentnih prava; poziva Komisiju da analizira situaciju i predloži mjere za borbu protiv zlouporabe patenata u području financijske tehnologije;

18.  ističe potencijalnu ulogu financijske tehnologije pri digitalizaciji javnih službi, čime bi doprinijela njihovoj većoj učinkovitosti, primjerice u području ubiranja poreza i sprečavanja poreznih prijevara;

19.  ističe da zbog mrežnih učinaka u mnogim područjima digitalnoga gospodarstva dolazi do strukture tržišta s malobrojnim sudionicima na tržištu, što predstavlja izazove u području tržišnog natjecanja i protumonopolnog zakonodavstva; poziva Europsku komisiju da preispita prikladnost pravnog okvira za tržišno natjecanje s obzirom na izazove digitalnoga gospodarstva općenito te konkretno izazove financijske tehnologije;

20.  ističe da postoji prostor za daljnja poboljšanja načina koji se mogu koristiti za prekogranična plaćanja; podržava razvoj takvih načina plaćanja u Europi i izražava žaljenje zbog velike fragmentiranosti tržišta internetskog bankarstva u EU-u i nedostatka jedinstvenog sustava kreditnih ili debitnih kartica na razini EU-a koji bi bio u europskom vlasništvu; smatra da je to neophodno za ispravno funkcioniranje unije tržišta kapitala i da predstavlja jedan od najvažnijih dijelova jedinstvenog digitalnog tržišta jer se na taj način podržava europska e-trgovina i prekogranično tržišno natjecanje u području financijskih usluga; poziva Komisiju da utvrdi korake koje je potrebno poduzeti kako bi se stvorilo okruženje koje pogoduje razvoju tog sustava; smatra da bi u svrhu konkurentnosti takav sustav po potrebi trebao djelovati usporedno s drugim inovativnim sustavima plaćanja i s njima biti interoperabilan;

21.  naglašava da su potrošači ti koji potiču napredak poduzeća koja se bave financijskom tehnologijom; ističe da bi cilj svih budućih zakonodavnih promjena trebalo biti davanje podrške potrošačima u toj transformaciji;

Podaci

22.  podsjeća da prikupljanje i analiza podataka imaju središnju ulogu kod financijske tehnologije i zato ističe potrebu za dosljednom i tehnološki neutralnom primjenom postojećeg zakonodavstva o podacima, uključujući Opću uredbu o zaštiti podataka, revidiranu Direktivu o uslugama platnog prometa, Uredbu o elektroničkoj identifikaciji i autentikaciji, četvrtu Direktivu o sprečavanju pranja novca te Direktivu o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti; naglašava da je za povećanje inovativnog financiranja u Europi potreban slobodan protok podataka unutar Unije; poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi se zajamčilo da se samo objektivni i relevantni podatkovni elementi upotrebljavaju u kontekstu pružanja financijskih usluga; pozdravlja javno savjetovanje Komisije od 10. siječnja 2017. o „podatkovnom gospodarstvu” (COM(2017)0009), kojim bi se trebali prikupiti dokazi i utvrditi postoje li prepreke za slobodan protok podataka u cijeloj Uniji;

23.  naglašava potrebu za jasnim pravilima o vlasništvu podataka, pristupu podacima i njihovu prijenosu; naglašava da se sve veće količine podataka stvaraju strojevi ili postupci koji se temelje na novim tehnologijama, kao što je strojno učenje; ističe da se Općom uredbom o zaštiti podataka pruža jasan pravni okvir o osobnim podacima, no da je za druge kategorije podataka potrebna veća pravna sigurnost; u tom pogledu smatra da je potrebno odrediti jasnu razliku između neobrađenih podataka i podataka koji proizlaze iz dodatne obrade;

24.  ističe da otvoreno bankarstvo i razmjena podataka doprinose jamstvu da svi poslovni modeli financijske tehnologije mogu zajednički rasti, na korist potrošača; u tom pogledu naglašava da je nedavna postignuća iz revidirane Direktive o uslugama platnog prometa u pogledu iniciranja plaćanja i pristupa podacima o računu;

25.  naglašava prednosti koje računalstvo u oblaku može imati za potrošače i pružatelje financijskih usluga u smislu troškovne učinkovitosti, kraćeg vremena potrebnog za stavljanje na tržište i bolje uporabe resursa IKT-a; konstatira da za financijski sektor ne postoje jasna i sveobuhvatna europska pravila ili smjernice za prijenos podataka u oblak; naglašava potrebu za izradom takvih smjernica i za zajedničkim pristupom upotrebi računalstva u oblaku među nacionalnim nadležnim tijelima; ističe da su takva pravila ili smjernice potrebni za lakoću i brzinu usvajanja uporabe oblaka; naglašava da bi visoki standardi sigurnosti podataka i zaštite potrošača trebali biti dio tih smjernica; poziva Komisiju i europska nadzorna tijela da prouče različite mogućnosti u tom pogledu, kao što su prethodno odobreni ugovori između pružatelja usluga računalstva u oblaku i financijskih institucija;

26.  napominje potrebu za podizanjem svijesti među potrošačima u pogledu vrijednosti njihovih osobnih podataka; napominje da potrošači mogu sklapati ugovore kako bi dijelili digitalni sadržaj u zamjenu za plaćanje naknade; naglašava da to može dovesti do gospodarskih koristi, no da se može upotrebljavati i na diskriminirajući način; poziva Komisiju da istraži mogućnost europske strategije za dijeljenje podataka u cilju uspostavljanja nadzora potrošača nad njihovim podacima; smatra da će jasan pristup usmjeren na potrošače povećati povjerenje u usluge temeljene na oblaku te potaknuti nove inovativne usluge koje nude različiti akteri u financijskom vrijednosnom lancu, npr. uporabom sučelja za programiranje aplikacija (API) ili olakšavanjem izravnog pristupa podacima za usluge elektroničkog plaćanja; zahtijeva od Komisije da istraži budući potencijal sustava upravljanja osobnim podacima kao tehničkih alata s pomoću kojih potrošači upravljaju svojim osobnim podacima;

27.  s obzirom na to da financijske institucije sve više upotrebljavaju podatke potrošača ili velike količine podataka, podsjeća na odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka u skladu s kojim ispitanik ima pravo na objašnjenje odluke donesene automatiziranom obradom te na osporavanje te odluke(4); ističe potrebu da se zajamči mogućnost izmjene netočnih podataka i da se koriste samo provjerljivi i relevantni podaci; poziva sve dionike da pojačaju napore kako bi se zajamčilo ostvarivanje tih prava; smatra da privola za uporabu osobnih podataka treba biti dinamična te da ispitanici moraju imati mogućnost mijenjati i prilagođavati svoju privolu;

28.  napominje da povećana upotreba podataka o klijentima ili velikih podataka od strane financijskih institucija može potrošačima donijeti koristi, kao što je izrada prilagođenijih, segmentiranih i jeftinijih ponuda na temelju učinkovitije raspodjele rizika i kapitala; s druge strane, konstatira razvoj dinamičnog određivanja cijena i njegovu mogućnost da uzrokuje upravo suprotno, što bi moglo narušiti usporedivost ponuda i učinkovito tržišno natjecanje, te udruživanje i objedinjavanje rizika, primjerice u sektoru osiguranja;

29.  potvrđuje da se za pružanje usluga poput robotiziranog savjetovanja sve više kombiniraju osobni podaci i algoritmi; naglašava da bi robotizirano savjetovanje moglo biti učinkovito te pozitivno utjecati na financijsku uključivost; ističe da pogreške ili pristranosti algoritama ili podataka na kojima se temelje mogu dovesti do sistemskih rizika i naštetiti potrošačima, na primjer povećanjem isključenosti; poziva Komisiju i europska nadzorna tijela da prate te rizike kako bi se osiguralo da se automatizacijom u financijskom savjetovanju doista može stvoriti bolje, transparentnije, pristupačnije i ekonomičnije savjetovanje te da rješava sve veće poteškoće s praćenjem odgovornosti za štetu prouzročenu takvim rizicima u postojećem okviru pravne odgovornosti koji se odnosi na korištenje podacima; ističe da za robotizirano savjetovanje trebaju vrijediti iste odredbe o zaštiti potrošača kao i za osobno savjetovanje klijenata;

Kibersigurnost i rizici povezani s IKT-om

30.  naglašava potrebu za sigurnošću s kraja na kraj u cijelom lancu vrijednosti financijskih usluga; upozorava na velike i raznovrsne rizike koje predstavljaju kibernapadi usmjereni na infrastrukturu naših financijskih tržišta, internet stvari, valute i podatke; poziva Komisiju da joj kibersigurnost postane glavni prioritet u Akcijskom planu za financijsku tehnologiju te poziva europska nadzorna tijela i ESB u njegovoj ulozi nadziranja banaka da to postane ključan element njihovih regulatornih i nadzornih programa;

31.  poziva europska nadzorna tijela da u suradnji s nacionalnim regulatornim tijelima redovito preispituju postojeće operativne standarde koji obuhvaćaju rizike financijskih institucija na području IKT-a; s obzirom na različite razine zaštite u strategijama država članica za kibersigurnost, nadalje poziva na smjernice europskih nadzornih tijela za nadziranje tih rizika; ističe važnost tehnološkog znanja i iskustva europskih nadzornih tijela koje im omogućava da ispunjavaju svoje zadatke; potiče na više istraživanja na tom području;

32.  ističe potrebu za razmjenom informacija i primjera najbolje prakse među nadzornim tijelima, regulatorima i vladama na odgovarajućim razinama, među istraživačima i sudionicima na tržištu te samim sudionicima na tržištu; poziva Komisiju, države članice, sudionike na tržištu i Agenciju EU-a za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) da istraže potencijal transparentnosti i razmjene informacija kao sredstva za borbu protiv kibernapada; predlaže da se u tom pogledu istraže moguće koristi jedinstvene kontaktne točke za sudionike na tržištu, kao i da se razmotri koordiniraniji pristup u istraživanju kiberkriminala u području financijskih usluga s obzirom na njihov sve jači prekogranični karakter;

33.  naglašava da se propisima o uspostavi infrastrukture za financijske usluge trebaju omogućiti odgovarajuće poticajne strukture kako bi pružatelji usluga prikladno ulagali u kibersigurnost;

34.  poziva države članice da osiguraju pravovremeno prenošenje Direktive o mrežnim i informacijskim sustavima (Direktiva NIS) u nacionalna zakonodavstva; pozdravlja novo javno-privatno partnerstvo za kibersigurnost koje je Komisija nedavno pokrenula u suradnji s dotičnom industrijom; traži od Komisije da izradi niz novih i konkretnih inicijativa kako bi se povećala otpornost poduzeća koja se bave financijskom tehnologijom u tom sektoru na kibernapade, posebno kada je riječ o malim i srednjim te start-up poduzećima;

35.  napominje da je povjerenje javnosti u predmetne tehnologije ključno za budući rast financijske tehnologije i ističe potrebu za boljim obrazovanjem i podizanjem svijesti u pogledu pozitivnog učinka financijske tehnologije na svakodnevne aktivnosti, ali i u pogledu mrežnih i informacijskih sigurnosnih rizika za građane i poduzeća, a posebno mala i srednja poduzeća;

36.  pozdravlja kontinuirane napore oko normizaacije zbog kojih povezani uređaji postaju sigurniji; međutim, naglašava da treba zajamčiti sigurnost koja nadilazi minimalnu razinu normizacije, posebno zato što se jedinstvenim standardiziranim mjerama opreza povećava rizik od velikih povreda sigurnosti zbog mogućeg domino učinka; snažno potiče poduzeća da razviju heterogene vlastite odgovore radi osiguranja svojih uređaja i operacija;

Lanci blokova (blockchains)

37.  naglašava potencijal aplikacija utemeljenih na lancima blokova za prijenos gotovine i vrijednosnih papira, kao i za olakšavanje „pametnih ugovora” kojima se otvaraju brojne mogućnosti za obje strane u financijskim ugovorima, posebno u financiranju trgovine te aranžmanima kreditiranja poduzeća koji mogu pojednostaviti složene trgovinske i financijske ugovorne odnose među poduzećima (B2B) te između poduzeća i potrošača (B2C); ističe da su platforme na kojima se temelje lanci blokova također prikladne za pojednostavljenje složenih transakcija među poduzećima te između poduzeća i potrošača;

38.  podsjeća na prednosti i rizike nedozvoljenih aplikacija blockchain; poziva Komisiju da organizira godišnje konferencije raznih dionika o toj temi; zabrinut je zbog sve veće upotrebe nedozvoljenih aplikacija blockchain za kaznena djela, utaju poreza, izbjegavanje plaćanja poreza i pranje novca; poziva Komisiju da pažljivo prati ta pitanja, uključujući ulogu pružatelja usluga miješanja (mixers/tumblers) u tom procesu, te da ih obuhvati izvješćem;

Interoperabilnost

39.  potvrđuje da su sučelja za programiranje aplikacija (API) važna kao dodatak drugim alatima koje potrošač može koristiti da bi novim sudionicima omogućio pristup financijskoj infrastrukturi; preporučuje da se izradi niz standardiziranih sučelja API koja prodavatelji mogu upotrebljavali, na primjer u području otvorenog bankarstva, usporedno s mogućnošću takvih prodavatelja da osmisle vlastiti softver;

40.  smatra da je interoperabilnost financijskotehnoloških usluga ključan uvjet za budući razvoj europskog sektora financijske tehnologije i potpuno ostvarenje mogućnosti koje ona može ponuditi, i to unutar Europe i kroz suradnju s jurisdikcijama trećih zemalja i drugim gospodarskim sektorima; da bi se to olakšalo, potiče normizaciju obrazaca podataka kad god je to moguće, kao što je slučaj u revidiranoj Direktivi o uslugama platnog prometa;

41.  poziva Komisiju da koordinira aktivnosti državama članicama i sudionika na tržištu kako bi se osigurala interoperabilnost među različitim nacionalnim sustavima elektroničke identifikacije; ističe da bi privatnom sektoru trebalo omogućiti korištenje tim sustavima; smatra da bi sredstva identifikacije na daljinu koja nisu uspostavljena u Uredbi o elektroničkoj identifikaciji (eIDAS) također trebala biti prihvatljiva, sve dok je njihova razina sigurnosti jednaka znatnoj sigurnosnoj razini eIDAS-a te dok su obje sigurne i interoperabilne;

42.  ističe važnost interoperabilnosti tradicionalnih i novih rješenja za plaćanja kako bi se postiglo cjelovito i inovativno europsko tržište plaćanja;

43.  traži od europskih nadzornih tijela da utvrde u kojim slučajevima ciljana autentikacija ili ona temeljena na riziku može biti alternativa strogoj autentikaciji; nadalje traži od Komisije da istraži mogu li drugi subjekti, osim banaka, provoditi postupke stroge autentikacije;

44.  poziva nacionalna nadležna tijela da u suradnji s europskim nadzornim tijelima razviju tehnološki neutralne standarde i licence za tehnike „upoznaj svog klijenta” i tehnike identifikacije na daljinu, primjerice na temelju biometrijskih kriterija, kojima se poštuje privatnost korisnika;

Financijska stabilnost te zaštita potrošača i ulagača

45.  poziva Komisiju da pri osmišljavanju svojeg Akcijskog plana za financijsku tehnologiju obrati posebnu pozornost na potrebe malih potrošača i ulagača te na rizike na koje bi oni mogli biti osjetljivi, i to u svjetlu sve većeg širenja financijske tehnologije pri pružanju usluga neprofesionalnim klijentima, na primjer u masovnom financiranju putem interneta i uzajamnom kreditiranju; ističe da se na financijskotehnološke usluge primjenjuju isti standardi zaštite potrošača kao i na druge financijske usluge, bez obzira na distribucijski kanal ili lokaciju potrošača;

46.  poziva europska nadzorna tijela da nastave i ubrzaju svoje kontinuirano praćenje tehnološkog napretka i analiziranje njegovih prednosti i potencijalnih rizika, posebno u pogledu zaštite potrošača i ulagača te financijskog uključivanja;

47.  poziva Komisiju da istraži u kojoj mjeri financijska tehnologija može pomoći u tome da se potrošačima pruži kvalitetnije financijsko savjetovanje te je li fragmentirani regulatorni okvir EU-a koji se bavi savjetovanjem dovoljan da se to ostvari;

48.  smatra da i dalje postoji znatna regulatorna nesigurnost u pogledu tehnologije osiguranja te ističe da se to treba riješiti kako bi se zajamčila sigurnost, privatnost, pošteno tržišno natjecanje i financijska stabilnost; naglašava da će veća pravna sigurnost pomoći da potrošači poduzeća sa slabo reguliranom tehnologijom osiguranja ne postanu žrtve gubitaka ili zavaravajuće prodaje te će pomoći i poduzećima i potrošačima da bolje iskoriste rješenja tehnologije osiguranja;

49.  ističe potrebu da se zajamči poboljšanje financijske stabilnosti uz razvoj financijsko-tehnoloških rješenja; potiče ispitivanje istorazinski stručno ocijenjene tehnologije otvorenog koda kao sredstva za postizanje tog cilja; poziva europska nadzorna tijela da surađuju sa sudionicima iz privatnog sektora pri razvoju i procjeni inovativnih tehnologija koje imaju potencijal za očuvanje financijske stabilnosti i povećanje zaštite potrošača, na primjer ublažavanjem pristranosti u algoritmima ili podizanjem svijesti potrošača o kiberprijetnjama;

50.  napominje da su raznolikost i konkurentnost među sudionicima na tržištu glavni čimbenici koji doprinose financijskoj stabilnosti; poziva regulatorna i nadzorna tijela da prate učinak digitalizacije na konkurentnost u svim relevantnim segmentima financijskog sektora te da osmisle i upotrebljavaju alate za sprečavanje ili ispravljanje nenatjecateljskog ponašanja ili poremećaja natjecanja;

Financijsko obrazovanje i informatičke vještine

51.  naglašava da su financijska i digitalna pismenost ključni čimbenici za učinkovitu uporabu financijske tehnologije i manje razine rizika u okruženju financijske tehnologije;

52.  ističe da je financijsko obrazovanje malih potrošača i ulagač nužno da bi financijska tehnologija postala pravi instrument financijskog uključivanja i da bi omogućila tim potrošačima i ulagačima koji su još izravnije izloženi odmah dostupnim prilagođenim proizvodima i uslugama financijskog ulaganja da samostalno donose dobre financijske odluke o tim ponudama i da shvate sve rizike koji proizlaze iz upotrebe tih inovativnih tehnologija; poziva Komisiju i europska nadzorna tijela da daju veću potporu inicijativama za poboljšanje financijskog obrazovanja; ističe da bi stručno osposobljavanje i informacije o pravima potrošača i ulagača trebale biti lako dostupne;

53.  podsjeća na predviđanja Komisije da će se do 2020. godine Europa možda suočiti s nedostatkom od 825 000 stručnjaka u području IKT-a; smatra da je potrebno više računalnih znanstvenika te potiče države članice da se pripreme za promjene na tržištu rada koje se mogu dogoditi brže nego što danas očekujemo;

54.  ističe potrebu za boljim digitalnim obrazovanjem i vještinama u financijskom sektoru, regulatornim tijelima i u društvu kao cjelini, uključujući strukovno osposobljavanje; poziva Komisiju da u okviru svoje Koalicije za digitalne vještine i radna mjesta iznese primjere dobre prakse;

o
o   o

55.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0228.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0358.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0434.
(4) Vidi uvodnu izjavu 71. Opće uredbe o zaštiti podataka.


Automatizirana razmjena podataka iz registra vozila u Hrvatskoj *
PDF 235kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. svibnja 2017. o nacrtu provedbene odluke Vijeća o pokretanju automatizirane razmjene podataka iz registra vozila u Hrvatskoj (05318/2017 – C8-0033/2017 – 2017/0801(CNS))
P8_TA(2017)0212A8-0171/2017

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Vijeća (05318/2017),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0033/2017),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala(1), a posebno njezin članak 33.,

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0171/2017),

1.  prihvaća nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 210, 6.8.2008., str. 1.


Prigovor na delegirani akt: Utvrđivanje visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima
PDF 254kWORD 49k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. svibnja 2017. o Delegiranoj uredbi Komisije od 24. ožujka 2017. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2016/1675 o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu brisanja Gvajane iz tablice u točki I. Priloga te dodavanja Etiopije u tu tablicu (C(2017)01951 – 2017/2634(DEA))
P8_TA(2017)0213B8-0294/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2017)01951) („Delegirana uredba o izmjeni”),

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ(1) (4AMLD), a posebno njezin članak 9. stavak 2. i članak 64. stavak 5.,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2016/1675 od 14. srpnja 2016. o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima(2), a posebno njezin Prilog,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o Delegiranoj uredbi Komisije od 24. studenoga 2016. o izmjeni Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/1675 o dopuni Direktive (EU) 2015/849 utvrđivanjem visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima(3),

–  uzimajući u popratni dopis Komisije od 24. ožujka 2017. priložen Delegiranoj uredbi o izmjeni,

–  uzimajući u obzir dosadašnji rad i donesene zaključke dvaju posebnih odbora Parlamenta, Odbora za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka te Istražnog odbora za pranje novca, izbjegavanje plaćanja poreza i utaju poreza,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 3. Poslovnika,

A.  budući da je cilj Delegirane uredbe, njezina priloga i Delegirane uredbe o izmjeni utvrditi visokorizične zemlje sa strateškim nedostacima u pogledu sprečavanja pranja novca i suzbijanja financiranja terorizma koji predstavljaju opasnost za financijski sustav EU-a i za koje su potrebne poboljšane mjere dubinske analize stranke za obveznike u EU-u u skladu s četvrtom Direktivom o sprečavanju pranja novca;

B.  budući da je posljednja Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/1675 o dopuni Direktive (EU) 2015/849 utvrđivanjem visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima na snazi od 23. rujna 2016.;

C.  budući da će Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/1675 ostati na snazi čak i ako se odbije Delegirana uredba o izmjeni;

D.  budući da popis zemalja i nakon uvođenja izmjena u okviru Delegirane uredbe o izmjeni koju je Komisija donijela 24. ožujka 2017. odgovara popisu zemalja koji je utvrdila Radna skupina za financijsko djelovanje na svojoj 29. plenarnoj sjednici održanoj od 20. do 24. veljače 2017.;

E.  budući da je procjena Komisije autonoman postupak, kao što je utvrđeno u uvodnoj izjavi 28. četvrte Direktive o sprečavanju pranja novca i ponovljeno u obrazloženju (C(2016)04180) Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/1675; budući da je stoga Komisija slobodna odmaknuti se od standarda Radne skupine za financijsko djelovanje, i to zadržavanjem treće zemlje na svom popisu čak i ako ju je Radna skupina za financijsko djelovanje skinula s popisa ili uključivanjem dodatnih trećih zemalja sve dok je to u skladu s posebnim kriterijima iz članka 9. stavka 2. četvrte Direktive o sprečavanju pranja novca;

F.  budući da je procjena Komisije autonoman postupak koji se treba provesti na sveobuhvatan i nepristran način, uz procjenu svih trećih zemalja na temelju istih kriterija utvrđenih u članku 9. stavku 2. četvrte Direktive o sprečavanju pranja novca;

G.  budući da je Parlament odbio raniju Delegiranu uredbu o izmjeni (C(2016)07495) na temelju činjenice da postupak Komisije nije dovoljno autonoman te da nije priznao nepotpun karakter popisa kriterija („posebno”) u članku 9. stavku 2. četvrte Direktive o sprečavanju pranja novca, isključujući na taj način predikatna kaznena djela za pranje novca, kao što su porezna kaznena djela;

H.  budući da Parlament i dalje smatra da bi nedostaci u sprečavanju pranja novca i suzbijanju financiranja terorizma mogli potrajati u pogledu nekoliko aspekata članka 9. stavka 2. koji nisu uključeni u popis visokorizičnih trećih zemalja u Delegiranoj uredbi o izmjeni;

I.  budući da je Parlament primio na znanje dopis Komisije od 24. ožujka 2017., koji se odnosi na njezin trenutačni pregled stanja u pogledu mogućnosti manjeg oslanjanja na vanjske izvore informacija; budući da je uspostava autonomnog postupka ocjenjivanja za popis EU-a na kojem se navode visokorizične treće zemlje, koju je zatražio Parlament, jedna od mogućnosti koje se trenutačno ocjenjuju;

J.  budući da Parlament cijeni vrijeme i resurse koji mogu biti potrebni za uspostavu autonomnog postupka ocjenjivanja, posebno s obzirom na iznimno ograničenu količinu osoblja i resursa dostupnih Komisiji za sprečavanje financijskog kriminala, no da očekuje da se Komisija snažnije obveže i odredi fiksne i ambiciozne korake (npr. u obliku plana) da bi odaslala jasnu poruku o zajedničkoj predanosti institucija borbi protiv pranja novca, utaje poreza i financiranja terorizma;

K.  budući da su parlamentarni Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove zajedno zatražili od povjerenika zaduženog za taj delegirani akt da se pojavi pred njima radi održavanja prikladne rasprave o prijedlogu i o prigovorima Parlamenta;

1.  ulaže prigovor na Delegiranu uredbu Komisije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji te da je obavijesti da Delegirana uredba ne može stupiti na snagu;

3.  poziva Komisiju da podnese novi delegirani akt kojim će se uzeti u obzir gore navedeni problemi, uključujući svoju preporuku za donošenje plana za uspostavu autonomnog postupka ocjenjivanja;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 141, 5.6.2015., str. 73.
(2) SL L 254, 20.9.2016., str. 1.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0008.


Genetski modificirani pamuk GHB119
PDF 276kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. svibnja 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk GHB119 (BCS-GHØØ5-8), sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D050182 – 2017/2675(RSP))
P8_TA(2017)0214B8-0293/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk GHB119 (BCS-GHØØ5-8), sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D050182),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(1), a posebno njezin članak 7. stavak 3., članak 9. stavak 2., članak 19. stavak 3. i članak 21. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir glasovanje Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 od 27. ožujka 2017. na kojem nije usvojeno nikakvo mišljenje,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) usvojeno 21. rujna 2016. i objavljeno 21. listopada 2016.(3),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 182/2011 o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (COM(2017)0085, COD(2017)0035),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima se protivi odobravanju genetski modificiranih organizama(4),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.  budući da je poduzeće Bayer 25. ožujka 2011. nadležnom tijelu u Nizozemskoj podnijelo zahtjev u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 kojim traži odobrenje za stavljanje na tržište hrane, sastojaka hrane i hrane za životinje koji sadržavaju pamuk GHB119, sastoje se ili su proizvedeni od njega; budući da je taj zahtjev obuhvaćao i stavljanje na tržište genetski modificiranog pamuka GHB119 u proizvodima koji se sastoje od njega ili ga sadržavaju za namjenu koja ne obuhvaća hranu i hranu za životinje isto kao i za svaki drugi pamuk, osim za uzgoj;

B.  budući da je 21. rujna 2016. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) usvojila pozitivno mišljenje u skladu s člancima 6. i 18. uredbe (EZ) br. 1829/2003 koja je objavljena 21. listopada 2016.;

C.  budući da jedinstveni identifikator BCS-GHØØ5-8 koji je dodijeljen pamuku GHB119, kako je opisano u zahtjevu, izražava protein PAT koji dovodi do tolerancije na herbicide koji se temelje na glufosinat amoniju i protein Cry2Ae koji dovodi do otpornosti na određene leptire nametnike; budući da bi odobrenje uvoza tog pamuka u Uniju bez sumnje dovelo do povećanja u njegovom uzgoju u drugim dijelovima svijeta i samim time do povećane upotrebe herbicida koji se temelje na glufosinat amoniju;

D.  budući da se glufosinat klasificira kao tvar koja je toksična za reproduktivno zdravlje i stoga spada pod kriterije za isključivanje navedene u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(5); budući da odobrenje za glufosinat istječe 31. srpnja 2018.;

E.  budući da je u okviru neovisnog istraživanja izražena zabrinutost u pogledu velikih nedostataka u usporednoj procjeni, npr. činjenica da, usprkos tome što su pronađene statistički značajne razlike u sastavima mnogih spojeva, nisu smatrane potrebnima dodatne istrage; kao i zabrinutost u vezi s ozbiljnim nedostacima u pogledu toksikološke ocjene, npr. činjenica da je uzet u obzir samo jedan način djelovanja Bt toksina, da nisu provedene istrage u pogledu kombiniranih učinaka i da nije provedena ocjena ostataka pesticida; te zabrinutost u pogledu nedostatka jasne procjene mogućeg učinka na imunološki sustav(6);

F.  budući da su države članice dostavile mnoge kritike tijekom tromjesečnog razdoblja savjetovanja; budući da se ti komentari, među ostalim, odnose na: podatke koji nedostaju u pogledu identifikacije i kvantifikacije ostataka herbicida i metabolita u genetski modificiranim biljkama i sjemenju korištenima za hranu/hranu za životinje, nedostatke u procjeni rizika za okoliš i plan za nadzor okoliša, među ostalim, u vezi s različitim gledištima o tome jesu li divlji srodnici prijavljeni u Europi, ili podatke koji nedostaju u pogledu snage klijanja uvezenog sjemena, kao i na činjenicu da nisu uzeti u obzir neželjeni učinci; budući da se nekim od komentara nadalje kritizirala općenito veoma siromašna baza podataka i, konkretnije, činjenica da je u obzir uzet samo veoma ograničen broj studija i da, na primjer, nisu provedena odgovarajuća ispitivanja toksičnosti s biljnim materijalom iz pamuka GHB119, te da nisu provedene odgovarajuće studije o učincima genetski modificiranog pamuka na ljudsko i životinjsko zdravlje, a podnesena nutritivna studija nije smatrana prihvatljivom(7);

G.  budući da usprkos svim tim razlozima za zabrinutost EFSA nije smatrala da je nakon stavljanja na tržište potrebno nadzirati hranu/hranu za životinje dobivenu od pamuka GHB119;

H.  budući da na glasovanju Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, održanom 27. ožujka 2017., nije usvojeno nikakvo mišljenje; budući da je 15 država članica glasovalo protiv, a samo 11 država članica koje predstavljaju tek 38,69 % stanovništva Unije glasovalo je za, uz tri države članice koje su bile suzdržane;

I.  budući da je Komisija i u obrazloženju svojeg zakonodavnog prijedloga predstavljenog 22. travnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 u pogledu mogućnosti država članica da ograniče ili zabrane uporabu genetski modificirane hrane i hrane za životinje na svojem državnom području (COM(2015)0177) i u obrazloženju zakonodavnog prijedloga predstavljenog 14. veljače 2017. o izmjeni Uredbe (EU) br. 182/2011 izrazila žaljenje zbog činjenice da od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 odluke o odobrenju donosi Komisija bez podrške mišljenja odbora država članica, kao i da je vraćanje predmeta Komisiji radi konačne odluke, što je inače iznimka za postupak u cjelini, postalo pravilo pri odlučivanju o izdavanju odobrenja za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje; budući da je predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker tu praksu više puta ocijenio kao nedemokratičnu(8);

J.  budući da je Parlament 28. listopada 2015. u prvom čitanju(9) odbio zakonodavni prijedlog od 22. travnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 te je pozvao Komisiju da ga povuče i da podnese novi prijedlog;

K.  budući da je u uvodnoj izjavi 14. Uredbe (EU) br. 182/2011 o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije jasno navedeno sljedeće: „Prilikom razmatranja donošenja ostalih nacrtima predviđenih provedbenih akata o posebno osjetljivim sektorima, posebno o oporezivanju, zdravlju potrošača, sigurnosti hrane i zaštiti okoliša, Komisija će, kako bi pronašla uravnoteženo rješenje, u najvećoj mogućoj mjeri djelovati na takav način da izbjegne suprotstavljanje bilo kojem prevladavajućem stajalištu koje može nastati u okviru žalbenog odbora protiv primjerenosti provedbenog akta”;

1.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

2.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu s pravom Unije jer je nespojiva s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003, a on je, u skladu s općim načelima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(10), predvidjeti osnovu za visoku razinu zaštite zdravlja i života ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, okoliša i interesa potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje te pritom zajamčiti učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

3.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke;

4.  poziva Komisiju da suspendira sve provedbene odluke o zahtjevima za odobrenje genetski modificiranih organizama dok se postupak za odobrenje ne revidira tako da se riješe nedostaci trenutačnog postupka, koji se pokazao neadekvatnim;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 268, 18.10.2003., str. 1.
(2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(3) Dostupno na: https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/4586
(4)–––––––––––– – Rezoluciju od 16. siječnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o stavljanju na tržište, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kukuruza za uzgoj (Zea mays L., linije 1507), genetski modificiranog kako bi bio otporan na određene leptire nametnike (SL C 482, 23.12.2016., str. 110.),Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2015/2279 od 4. prosinca 2015. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 × T25, sastoje se ili su proizvedeni od njega (P8_TA(2015)0456),Rezoluciju od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87705 × MON 89788, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (P8_TA(2016)0040),Rezoluciju od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87708 × MON 89788, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (P8_TA(2016)0039),Rezoluciju od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju FG72 (MST-FGØ72-2), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (P8_TA(2016)0038),Rezoluciju od 8. lipnja 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz Bt11 × MIR162 × MIR604 × GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificiranih kukuruza koji su kombinacija dviju ili triju tih promjena (P8_TA(2016)0271),Rezoluciju od 8. lipnja 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište genetski modificiranog karanfila (Dianthus caryophyllus L., linije SHD-27531-4) (P8_TA(2016)0272),Rezoluciju od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza MON 810 za uzgoj (P8_TA(2016)0388),Rezoluciju od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda od genetski modificiranog kukuruza MON 810 (P8_TA(2016)0389),Rezoluciju od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza Bt11 za uzgoj (P8_TA(2016)0386),Rezoluciju od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza linije 1507 za uzgoj (P8_TA(2016)0387),Rezoluciju od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk 281-24-236 × 3006-210-23 × MON 88913, sastoje se ili su proizvedeni od njega (P8_TA(2016)0390),Rezoluciju od 5. travnja 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže genetski modificirani kukuruz Bt11 × 59122 × MIR604 × 1507 × GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificiranih kukuruza koji su kombinacija dviju, triju ili četiriju promjena Bt11, 59122, MIR604, 1507 i GA21 na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (P8_TA(2017)0123).
(5) SL L 309, 24.11.2009., str. 1.
(6) Bauer-Panskus/Then: Komentar instituta Testbiotech o znanstvenom mišljenju o zahtjevu (EFSA-GMO-NL-2011-96) poduzeća Bayer CropScience AG za stavljanje na tržište genetski modificiranog pamuka GHB119 otpornog na herbicide dostupan je na poveznici: https://www.testbiotech.org/node/1860
(7) http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2011-00311
(8) Primjerice u uvodnoj izjavi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta uključenoj u političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju (Strasbourg, 15. srpnja 2014.) ili u govoru o stanju Unije 2016. (Strasbourg, 14. rujna 2016.).
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0379.
(10) SL L 31, 1.2.2002., str. 1.


Genetski modificirani kukuruz DAS-40278-9
PDF 277kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. svibnja 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz DAS-40278-9, sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (D050183 – 2017/2674(RSP))
P8_TA(2017)0215B8-0292/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz DAS-40278-9, sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (D050183),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(1), a posebno njezin članak 7. stavak 3., članak 9. stavak 2., članak 19. stavak 3. i članak 21. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir glasovanje Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 od 27. ožujka 2017. na kojem nije usvojeno nikakvo mišljenje,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) usvojeno 26. listopada 2016. i objavljeno 5. prosinca 2016.(3),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 182/2011 o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (COM(2017)0085, COD(2017)0035),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima se protivi odobravanju genetski modificiranih organizama(4),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.  budući da je 11. studenoga 2010. poduzeće Dow AgroSciences Europe nacionalnom nadležnom tijelu u Nizozemskoj podnijelo zahtjev u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 kojim traži odobrenje za stavljanje na tržište hrane, sastojaka hrane i hrane za životinje koji sadržavaju kukuruz DAS-40278-9, sastoje se ili su proizvedeni od njega; budući da je taj zahtjev obuhvaćao i stavljanje na tržište genetski modificiranog kukuruza DAS-40278-9 u proizvodima koji se sastoje od njega ili ga sadržavaju za namjenu koja ne obuhvaća hranu i hranu za životinje isto kao i za svaki drugi kukuruz, osim za uzgoj;

B.  budući da je 26. listopada 2016. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) usvojila pozitivno mišljenje u skladu s člancima 6. i 18. uredbe (EZ) br. 1829/2003 koje je objavljeno 5. prosinca 2016.(5);

C.  budući da kukuruz DAS-40278-9 izražava protein AAD-1 koji dovodi do tolerancije na herbicide 2,4-diklorfenoksioctenu kiselinu (2,4-D) i ariloksifenoksipropionat;

D.  budući da je u okviru neovisnog istraživanja izražena zabrinutost u vezi s rizikom u pogledu aktivnog sastojka herbicida 2,4-D kada je riječ o razvoju zametka, urođenih mana i endokrine disrupcije; budući da nije jasno sadrže li, i ako da u kojoj mjeri, proizvodi herbicida 2,4-D nečistoće veoma toksičnih dioksina i furana, koji su za ljude karcinogeni i endokrini disruptori i koji ostaju u okolišu i gomilaju se u prehrambenom lancu(6);

E.  budući da je odobrenje aktivne tvari 2,4-D obnovljeno 2015. godine; budući da je priznata prisutnost nečistoća, kao što su dioksini i furani, ispod određenih razina; budući da informacije u pogledu mogućih endokrinih svojstava te tvari još nisu podnesene(7);

F.  budući da će odobrenje uvoza kukuruza DAS-40278-9 u Uniju bez sumnje dovesti do povećanja u njegovom uzgoju drugdje, npr. u SAD-u, Brazilu i Argentini, i do povećane upotrebe herbicida 2,4-D i ariloksifenoksipropionata; budući da je u okviru neovisnog istraživanja također izražena zabrinutost u pogledu velikih nedostataka u usporednoj procjeni, ozbiljnih nedostataka u pogledu toksikološke ocjene (npr. činjenica da nije zatraženo ispitivanje cijele biljke u ispitivanju hranidbe, da nisu razmotreni dugoročni ili nagomilani učinci, da nije raspravljen učinak na reproduktivne sustave i da postoje metodološki nedostaci u istraživanjima na životinjama) i nedostatka jasne procjene mogućeg učinka na imunološki sustav(8);

G.  budući da su države članice dostavile mnoge kritike tijekom tromjesečnog razdoblja savjetovanja; budući da se ti komentari, među ostalim, odnose na: podatke koji nedostaju ili nedostatne podatke, nedostatak objašnjenja, proturječne izjave u zahtjevu, loše osmišljeno ispitivanje, nedostatak ispitivanja, npr. u pogledu alergeničnosti, dvojbeni rezultati studija o ocjeni sigurnosti, nedostatak bilo kakve 90-dnevne studije subkronične toksičnosti provedene na cijelom prehrambenom proizvodu, zbog čega nije moguće procijeniti potencijalni rizik od konzumacije prehrambenih proizvoda koji sadrže taj kukuruz, te na odluku o ispitivanjima i izgleda ispitivanja razmotrenih u procjeni rizika(9);

H.  budući da usprkos svim tim razlozima za zabrinutost EFSA nije smatrala da je nakon stavljanja na tržište potrebno nadzirati hranu/hranu za životinje dobivenu od kukuruza DAS-40278-9;

I.  budući da na glasovanju Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, održanom 27. ožujka 2017., nije usvojeno nikakvo mišljenje; budući da je 16 država članica glasovalo protiv, a samo 9 država članica koje predstavljaju tek 36,22 % stanovništva Unije glasovalo je za, uz tri države članice koje su bile suzdržane;

J.  budući da je Komisija i u obrazloženju svojeg zakonodavnog prijedloga predstavljenog 22. travnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 u pogledu mogućnosti država članica da ograniče ili zabrane uporabu genetski modificirane hrane i hrane za životinje na svojem državnom području (COM(2015)0177) i u obrazloženju zakonodavnog prijedloga predstavljenog 14. veljače 2017. o izmjeni Uredbe (EU) br. 182/2011 izrazila žaljenje zbog činjenice da od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 odluke o odobrenju donosi Komisija bez podrške mišljenja odbora država članica, kao i da je vraćanje predmeta Komisiji radi konačne odluke, što je inače iznimka za postupak u cjelini, postalo pravilo pri odlučivanju o izdavanju odobrenja za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje; budući da je predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker tu praksu više puta ocijenio kao nedemokratičnu(10);

K.  budući da je Parlament 28. listopada 2015. u prvom čitanju(11) odbio zakonodavni prijedlog od 22. travnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 te je pozvao Komisiju da ga povuče i da podnese novi prijedlog;

L.  budući da je u uvodnoj izjavi 14. Uredbe (EU) br. 182/2011 o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije jasno navedeno sljedeće: „Prilikom razmatranja donošenja ostalih nacrtima predviđenih provedbenih akata o posebno osjetljivim sektorima, posebno o oporezivanju, zdravlju potrošača, sigurnosti hrane i zaštiti okoliša, Komisija će, kako bi pronašla uravnoteženo rješenje, u najvećoj mogućoj mjeri djelovati na takav način da izbjegne suprotstavljanje bilo kojem prevladavajućem stajalištu koje može nastati u okviru žalbenog odbora protiv primjerenosti provedbenog akta”;

1.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

2.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu s pravom Unije jer je nespojiva s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003, a on je, u skladu s općim načelima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 178/2002 europskog Parlamenta i Vijeća(12), predvidjeti osnovu za visoku razinu zaštite zdravlja i života ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, okoliša i interesa potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje te pritom zajamčiti učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

3.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke;

4.  poziva Komisiju da suspendira sve provedbene odluke o zahtjevima za odobrenje genetski modificiranih organizama dok se postupak za odobrenje ne revidira tako da se riješe nedostaci trenutačnog postupka, koji se pokazao neadekvatnim;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 268, 18.10.2003., str. 1.
(2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(3) https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/4633
(4)–––––––––––– – Rezoluciju od 16. siječnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o stavljanju na tržište, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kukuruza za uzgoj (Zea mays L., linije 1507), genetski modificiranog kako bi bio otporan na određene leptire nametnike (SL C 482, 23.12.2016., str. 110.),Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2015/2279 od 4. prosinca 2015. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 × T25, sastoje se ili su proizvedeni od njega (P8_TA(2015)0456),Rezoluciju od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87705 × MON 89788, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (P8_TA(2016)0040),Rezoluciju od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87708 × MON 89788, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (P8_TA(2016)0039),Rezoluciju od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju FG72 (MST-FGØ72-2), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (P8_TA(2016)0038),Rezoluciju od 8. lipnja 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz Bt11 × MIR162 × MIR604 × GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificiranih kukuruza koji su kombinacija dviju ili triju tih promjena (P8_TA(2016)0271),Rezoluciju od 8. lipnja 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište genetski modificiranog karanfila (Dianthus caryophyllus L., linije SHD-27531-4) (P8_TA(2016)0272),Rezoluciju od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza MON 810 za uzgoj (P8_TA(2016)0388),Rezoluciju od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda od genetski modificiranog kukuruza MON 810 (P8_TA(2016)0389),Rezoluciju od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza Bt11 za uzgoj (P8_TA(2016)0386),Rezoluciju od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza linije 1507 za uzgoj (P8_TA(2016)0387),Rezoluciju od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk 281-24-236 × 3006-210-23 × MON 88913, sastoje se ili su proizvedeni od njega (P8_TA(2016)0390),Rezoluciju od 5. travnja 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže genetski modificirani kukuruz Bt11 × 59122 × MIR604 × 1507 × GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificiranih kukuruza koji su kombinacija dviju, triju ili četiriju promjena Bt11, 59122, MIR604, 1507 i GA21 na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (P8_TA(2017)0123).
(5) Dostupno na: https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/4633
(6) http://www.pan-europe.info/sites/pan-europe.info/files/public/resources/reports/pane-2014-risks-of-herbicide-2-4-d.pdf
(7) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 2015/2033 od 13. studenog 2015. o produljenju odobrenja aktivne tvari 2,4-D u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (SL L 298, 14.11.2015., str. 8.).
(8) Bauer-Panskus/Then: Komentar instituta Testbiotech o znanstvenom mišljenju EFSA-e o zahtjevu poduzeća DOW Agrosciences LLC (EFSA-GMO-NL-2010-89) za stavljanje na tržište genetski modificiranog kukuruza DAS-40278-9 otpornog na herbicide dostupan je na poveznici: https://www.testbiotech.org/node/1862
(9) Vidi Registar pitanja EFSA-e, Prilog G pitanju broj EFSA-Q-2010-01326, dostupan na internetskoj adresi: http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2010-01326
(10) Primjerice, u uvodnoj izjavi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta uključenoj u političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju (Strasbourg, 15. srpnja 2014.) ili u govoru o stanju Unije 2016. (Strasbourg, 14. rujna 2016.).
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0379.
(12) SL L 31, 1.2.2002., str. 1.


Stanje u Mađarskoj
PDF 267kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. svibnja 2017. o stanju u Mađarskoj (2017/2656(RSP))
P8_TA(2017)0216B8-0295/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 2., 6. i 7.,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine članke 4., 12., 13., 14., 16., 18. i 21.,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, a posebno slučajeve Sabo i Viši protiv Mađarske, Karačonj i drugi protiv Mađarske, Mađar Kerestenj Menonita Eđhaz i drugi protiv Mađarske, Baka protiv Mađarske i Ilias i Ahmed protiv Mađarske,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i brojne sporazume UN-a o ljudskim pravima koji su obvezujući za sve države članice,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2014. naslovljenu „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava” (COM(2014)0158),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 16. prosinca(1) i 10. lipnja 2015.(2) o stanju u Mađarskoj i Rezoluciju od 3. srpnja 2013. o stanju temeljnih prava: norme i prakse u Mađarskoj(3), Rezoluciju od 16. veljače 2012. o nedavnim političkim promjenama u Mađarskoj(4) i Rezoluciju od 10. ožujka 2011. o mađarskom zakonu o medijima(5),

–  uzimajući u obzir saslušanje o stanju u Mađarskoj, održano 27. veljače 2017. u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir plenarnu raspravu od 26. travnja 2017. o stanju u Mađarskoj,

–  uzimajući u obzir Rimsku deklaraciju koju su 25. ožujka 2017. potpisali čelnici 27 država članica, Europskog vijeća, Europskog parlamenta i Europske komisije,

–  uzimajući u obzir Zakon CLXVIII iz 2007. o proglašenju Ugovora iz Lisabona o izmjeni Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o osnivanju Europske zajednice koji je mađarska Nacionalna skupština donijela 17. prosinca 2007.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 2162 (2017) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 27. travnja 2017. pod naslovom „Zabrinjavajući razvoj događaja u Mađarskoj: nacrt zakona o nevladinim organizacijama kojim se ograničava civilno društvo i moguće zatvaranje Srednjoeuropskog sveučilišta”,

–  uzimajući u obzir izjavu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 8. ožujka 2017. o novom zakonu u Mađarskoj kojim se dopušta automatsko pritvaranje tražitelja azila i njegovo pismo predsjedniku mađarske Nacionalne skupštine od 27. travnja 2017. u kojem traži da se odbije prijedlog nacrta zakona o nevladinim organizacijama koje se financiraju iz inozemstva,

–  uzimajući u obzir odluku Komisije o pokretanju postupka zbog povrede prava protiv Mađarske u vezi sa zakonom o izmjeni Zakona o nacionalnom visokom obrazovanju, kao i druge postupke protiv Mađarske zbog povrede prava koji su u tijeku ili koji tek predstoje,

–  uzimajući u obzir odgovor Komisije na nacionalne konzultacije u Mađarskoj nazvane „Zaustavite Bruxelles”,

–  uzimajući u obzir posjet povjerenika Avramopoulosa Mađarskoj 28. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove upućeno potpredsjedniku Europske komisije Fransu Timmermansu u kojem se traži mišljenje Komisije o usklađenosti zakona o izmjeni određenih zakona u vezi s jačanjem postupka koji se provodi u čuvanim graničnim područjima s odredbama pravne stečevine Unije u području azila te o usklađenosti s Poveljom o temeljnim pravima prilikom provedbe mjera spomenutih u tom zakonu,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se Europska unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina, te budući da su te vrijednosti univerzalne i zajedničke državama članicama (članak 2. UEU-a);

B.  budući da je Povelja o temeljnim pravima Europske unije dio primarnog zakonodavstva EU-a i da se njome zabranjuje bilo kakva diskriminacija na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkoga ili bilo kakvoga drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolnog usmjerenja;

C.  budući da je Mađarska članica Europske unije od 2004. i budući da, prema ispitivanjima javnog mnijenja, velika većina stanovnika Mađarske podržava članstvo te zemlje u EU-u;

D.  budući da se Poveljom jamči sloboda umjetnosti i znanstvenog istraživanja, kao i poštovanje akademske slobode; budući da se njome jamči i sloboda osnivanja obrazovnih ustanova uz poštovanje demokratskih načela;

E.  budući da se slobodu udruživanja treba štititi i budući da dinamičan sektor civilnog društva ima ključnu ulogu u promicanju sudjelovanja javnosti u demokratskom procesu i odgovornosti vlada za njihove pravne obveze, uključujući zaštitu temeljnih prava, očuvanje okoliša i borbu protiv korupcije;

F.  budući da se jamči pravo na azil u skladu s pravilima Ženevske konvencije od 28. srpnja 1951. i pripadajućeg Protokola od 31. siječnja 1967. o statusu izbjeglica te UEU-om i UFEU-om;

G.  budući da je 2016. odbijeno 91,54 % zahtjeva za azil; budući da su zbog novih zakona i postupaka u vezi s azilom koji su doneseni u Mađarskoj svi tražitelji azila od 2015. prisiljeni ulaziti u Mađarsku kroz tranzitnu zonu na mađarskom teritoriju kroz koju se dnevno pušta ograničen broj ljudi – trenutačno 10; budući da su nevladine organizacije u više navrata izvještavale da se migrante na Mađarskoj granici po kratkom postupku prisilno vraća u Srbiju, u nekim slučajevima na okrutan i nasilan način, te da se pritom ne uzimaju u obzir njihovi zahtjevi za zaštitu; budući da mađarska vlada nije ispunila svoje obveze koje se tiču premještanja tražitelja azila u skladu s pravom EU-a;

H.  budući da je povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava izjavio da su „zbog sveobuhvatnih promjena zakona i prakse u području azila u Mađarskoj posljednjih mjeseci tražitelji azila koji su vraćeni u tu zemlju izloženi ozbiljnom riziku od kršenja ljudskih prava”, što je povezano s pisanim primjedbama koje je predao 17. prosinca 2016. Europskom sudu za ljudska prava u vezi s dvjema pritužbama protiv Austrije koje se odnose na transfer podnositelja zahtjeva iz Austrije u Mađarsku u skladu s Dublinskom uredbom;

I.  budući da je 11 izbjeglica, poznatih kao „jedanaestorica iz Riske”, koji su ondje bili 16. rujna 2016., dan nakon što je Mađarska zatvorila svoju granicu sa Srbijom, optuženo za terorističke radnje i osuđeno na zatvorsku kaznu, uključujući Ahmeda H., Sirijca koji ima boravište na Cipru i koji je nakon nepoštenog suđenja u studenom 2016. osuđen na 10 godina zatvora isključivo zato što je koristio megafon kako bi smirio napetosti i jer je bacio tri predmeta na pripadnike granične policije;

J.  budući da se od usvajanja Rezolucije Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015., pojavila zabrinutost o nizu pitanja, to jest o uporabi javnih sredstava, napadima na organizacije civilnog društva i borce za ljudska prava, pravima tražitelja azila, masovnom nadzoru građana, slobodi udruživanja, slobodi izražavanja, medijskom pluralizmu i gašenju novina Népszabadság, pravima Roma, uključujući prisilno iseljavanje Roma u Miskolcu i segregaciju romske djece u obrazovanju, pravima LGBTI osoba, pravima žena, pravosudnom sustavu, uključujući mogućnost izricanja kazne doživotnog zatvora bez izgleda za oslobađanje, kao i prisilnu deložaciju mađarskih nevladinih organizacija „Romski parlament” i „Neovisne ciganske organizacije Phralipe” iz njihovih sjedišta, kao i riziku od zatvaranja Lukácseva arhiva;

K.  budući da su sadržaj i jezik koji se koriste u okviru nacionalnih konzultacija „Zaustavite Bruxelles”, to jest nacionalnih konzultacija o imigraciji i terorizmu i pratećih promidžbenih kampanja vlade, izuzetno obmanjujući i pristrani;

L.  budući da je u predmetu Szabó i Vissy protiv Mađarske Europski sud za ljudska prava presudio da je u okviru donošenja mađarskog zakonodavstva 2011. o tajnim mjerama nadzora u cilju borbe protiv terorizma došlo do kršenja prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja; budući da je u predmetu Ilias i Ahmed protiv Mađarske Sud utvrdio kršenje prava na slobodu i sigurnost, prava na djelotvoran pravni lijek u vezi s uvjetima u tranzitnom području Röszke te prava na zaštitu od neljudskog ili ponižavajućeg postupanja u pogledu izgona podnositelja zahtjeva u Srbiju; budući da je u predmetu Baka protiv Mađarske Sud presudio da je Mađarska prekršila pravo na pravedno suđenje i slobodu izražavanja Andrása Bake, bivšeg predsjednika mađarskog Vrhovnog suda;

M.  budući da su najnovija zbivanja u Mađarskoj, to jest akt o izmjeni određenih akata povezanih s postrožavanjem postupaka koji se provode u području upravljanja granicama i azila, akt o izmjeni Zakona o nacionalnom visokom obrazovanju koji predstavlja izravnu prijetnju Srednjoeuropskom sveučilištu i koji je uzrokovao veliko negodovanje javnosti te predloženi zakon o transparentnosti organizacija koje primaju potporu iz inozemstva (Zakon T/14967 mađarskog parlamenta) izazvala zabrinutost u pogledu njihove usklađenosti s pravom EU-a i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima;

1.  podsjeća na to da sve države članice EU-a moraju poštovati vrijednosti iz članka 2. UEU-a;

2.  žali zbog toga što su događaji u Mađarskoj tijekom posljednjih nekoliko godina doveli do ozbiljnog pogoršanja stanja u pogledu vladavine prava, demokracije i temeljnih prava, među ostalim u pogledu slobode izražavanja, akademske slobode, ljudskih prava migranata, tražitelja azila i izbjeglica, slobode okupljanja i udruživanja, ograničavanja i sputavanja aktivnosti organizacija civilnog društva, prava na jednako postupanje, prava pripadnika manjina, uključujući Rome, Židove i osobe LGBTI, socijalnih prava, funkcioniranja ustavnog sustava, neovisnosti pravosuđa i drugih institucija, kao i u vezi s brojnim zabrinjavajućim optužbama za korupciju i sukobe interesa koji bi, sve u svemu, mogli predstavljati početak sustavne prijetnje vladavini prava u toj državi članici; smatra da će se na primjeru Mađarske vidjeti hoće li EU dokazati svoju sposobnost i spremnost da reagira na prijetnje i kršenje svojih temeljnih vrijednosti koje provodi jedna država članica; sa zabrinutošću napominje da razvoj događaja u nekim drugim državama članicama pokazuje zabrinjavajuće znakove sličnog ugrožavanja vladavine prava kao u Mađarskoj;

3.  poziva mađarsku vladu da se uključi u dijalog s Komisijom o svim pitanjima navedenima u ovoj rezoluciji, osobito o ljudskim pravima migranata, tražitelja azila i izbjeglica, slobodi udruživanja, slobodi obrazovanja i akademskog istraživanja, segregaciji Roma u obrazovanju i zaštiti trudnica na radnom mjestu; ponavlja da bi obje strane trebale sudjelovati u tom dijalogu na nepristran način i u međusobnoj suradnji te se pri tome oslanjati na dokazane činjenice; poziva Komisiju da redovno obavještava Parlament o svojim procjenama;

4.  izražava zabrinutost zbog posljednjih izjava i inicijativa mađarske vlade, posebno u pogledu nastavljanja konzultacijske kampanje „Zaustavimo Bruxelles” i istražnih mjera protiv stranih zaposlenika Srednjoeuropskog sveučilišta, kao i izjava vođa vladajuće stranke koji se protive svakoj zakonodavnoj promjeni kojom bi se u obzir uzele preporuke institucija EU-a i međunarodnih organizacija; žali zbog toga što takvi signali upućuju na činjenicu da mađarske vlasti nisu u potpunosti predane usklađivanju svog djelovanja s primarnim i sekundarnim zakonodavstvom EU-a;

5.  poziva Komisiju da pomno prati na koji način mađarska vlada koristi sredstva EU-a, posebno u području azila i migracija, javne komunikacije, obrazovanja, socijalne uključenosti i gospodarskog razvoja, kako bi se osigurala potpuna usklađenost svih sufinanciranih projekata s primarnim i sekundarnim pravom EU-a;

6.  poziva mađarsku vladu da u međuvremenu stavi izvan snage akt o izmjeni određenih akata povezanih s postrožavanjem postupaka koji se provode u području upravljanja granicama i azila, kao i akt o izmjeni Zakona o nacionalnom visokom obrazovanju te da povuče predloženi zakon o transparentnosti organizacija koje primaju potporu iz inozemstva (Zakon T/14967 mađarskog parlamenta);

7.  poziva mađarsku vladu da bez odlaganja ukine sve rokove iz akta o izmjeni Zakona o nacionalnom visokom obrazovanju, da odmah stupi u kontakt s odgovarajućim američkim tijelima kako bi osigurala daljnje funkcioniranje Srednjoeuropskog sveučilišta koje izdaje diplome priznate u SAD-u te da se javno obveže na to da Sveučilište može ostati u Budimpešti kao neovisna institucija;

8.  žali zbog toga što Komisija nije odgovorila na poziv Parlamenta da aktivira okvir EU-a za jačanje vladavine prava, kao što je navedeno u rezolucijama od 10. lipnja 2015. i 16. prosinca 2015. o stanju u Mađarskoj, kako bi se kroz dijalog s dotičnom državom članicom spriječilo daljnje zaoštravanje početka sustavne prijetnje vladavini prava; smatra da je pristup koji Komisija trenutačno primjenjuje usmjeren uglavnom na marginalne, tehničke aspekte zakonodavstva, dok se zanemaruju trendovi, obrasci i kombinirani učinak mjera na vladavinu prava i temeljna prava; smatra da posebno postupci zbog kršenja u većini slučajeva nisu uspjeli polučiti stvarne promjene niti se s pomoću njih razmotrilo stanje u širem smislu;

9.  smatra da trenutačna situacija u Mađarskoj predstavlja jasan rizik od ozbiljnog kršenja vrijednosti o kojima je riječ u članku 2. UEU-a te opravdava pokretanje postupka iz članka 7. stavka 1. UEU-a;

10.  stoga nalaže svom Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da pokrene postupak i u skladu s člankom 83. Poslovnika sastavi posebno izvješće radi održavanja glasovanja na plenarnoj sjednici o obrazloženom prijedlogu kojim se poziva Vijeće da djeluje u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a;

11.  ponovno ističe potrebu za redovitim postupkom praćenja i dijaloga u kojem sudjeluju sve države članice radi zaštite temeljnih vrijednosti EU-a koje uključuju demokraciju, temeljna prava i vladavinu prava, te Vijeće, Komisija i Parlament, kao što je izneseno u Rezoluciji od 25. listopada 2016. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(6) (Pakt za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava) i kako bi se izbjegli dvostruki standardi;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću, predsjedniku, vladi i parlamentu Mađarske, vladama i parlamentima država članica i Vijeću Europe.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0461
(2) SL C 407, 4.11.2016., str. 46.
(3) SL C 75, 26.2.2016., str. 52.
(4) SL C 249 E, 30.8.2013., str. 27.
(5) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 154.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0409.


Europski kvalifikacijski okvir za cjeloživotno učenje
PDF 275kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. svibnja 2017. o Europskom kvalifikacijskom okviru za cjeloživotno učenje (2016/2798(RSP))
P8_TA(2017)0217B8-0298/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog preporuke Vijeća o europskom kvalifikacijskom okviru za cjeloživotno učenje i o stavljanju izvan snage Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (COM(2016)0383),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. o Novom programu vještina za Europu (COM(2016)0381),

–  uzimajući u obzir Preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje(1),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 2241/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o jedinstvenom okviru Zajednice za transparentnost kvalifikacija i kompetencija (Europass)(2), s pomoću kojeg ljudi mogu predstaviti svoje vještine i kvalifikacije,

–  uzimajući u obzir nove prioritete za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja do 2020., utvrđene u Zajedničkom izvješću Vijeća i Komisije iz 2015. o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.)(3),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju izvanškolskog i neformalnog učenja(4),

–   uzimajući u obzir opći pregled Eurydicea o priznavanju prethodnog izvanškolskog i neformalnog učenja u visokom obrazovanju,

–  uzimajući u obzir višejezičnu europsku klasifikaciju vještina, kompetencija, kvalifikacija i zanimanja (ESCO) za koju će se, kao i za Europski kvalifikacijski okvir, upotrebljavati zajednički format za elektroničko objavljivanje informacija o kvalifikacijama, kako je utvrđeno u Prilogu VI. prijedlogu,

–  uzimajući u obzir Preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za osiguravanje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET)(5),

–  uzimajući u obzir neovisan Europski registar osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju(6), koji predstavlja registar agencija za osiguranje kvalitete koje su dokazale da u znatnoj mjeri poštuju standarde i smjernice za osiguranje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja,

–  uzimajući u obzir Europski sustav prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS)(7) razvijen u kontekstu Europskog prostora visokog obrazovanja i Europskog sustava bodova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) uspostavljenog Preporukom Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009.(8),

–  uzimajući u obzir Bolonjski proces za visoko obrazovanje, priopćenje ministara iz Erevana i izvješće pod naslovom „Europski prostor visokog obrazovanja 2012.: izvješće o provedbi Bolonjskog procesa”,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: program Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport,(9)

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju u europskoj regiji (Lisabonska konvencija o priznavanju) i Preporuku o upotrebi kvalifikacijskih okvira u priznavanju stranih kvalifikacija, u kojima se izričito upućuje na Europski kvalifikacijski okvir kao alat koji će se upotrebljavati u akademskom priznavanju,

–   uzimajući u obzir strategiju „Širenje sudjelovanja za pravičnost i rast: Strategija razvoja socijalne dimenzije i cjeloživotnog učenja u Europskom prostoru visokog obrazovanja do 2020.”, koja obuhvaća sve države koje sudjeluju u Europskom kvalifikacijskom okviru,

–   uzimajući u obzir izvješće UNESCO-a iz 2015. o priznavanju, vrednovanju i potvrđivanju izvanškolskog i neformalnog učenja u državama članicama UNESCO-a,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija(10), kako je izmijenjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013.(11),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o Europskom kvalifikacijskom okviru za cjeloživotno učenje (O-000038/2017 – B8-0218/2017),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da odgovarajuće priznavanje, razumijevanje i vrednovanje vještina nadilazi ono što se traži na tržištu rada; budući da bi za raspoložive i tražene vještine na tržištu rada mogao biti koristan Europski kvalifikacijski okvir uz pomoć kojeg bi se moglo identificirati i upariti navedene vještine i tako ostvariti društvene i gospodarske koristi; budući da je ključno da se pojedincima pomogne da tijekom čitavog života stječu i unapređuju vještine;

B.  budući da veća usporedivost kvalifikacija povećava mogućnosti za zapošljavanje i profesionalni rast za sve radnike migrante;

C.  budući da naglasak treba staviti na vještine u području IKT-a i da treba uvesti strukturne mjere kako bi se ljudima pomoglo da steknu i vrednuju te vještine;

D.  budući da se daljnjim razvojem Europskog kvalifikacijskog okvira, vodeći pritom računa o novim izazovima u društvu te tehnološkim i demografskim promjenama, može pružiti podrška cjeloživotnom učenju kada je riječ o podupiranju jednakih mogućnosti i pravednosti u obrazovanju, ali i ostvarivanju bolje povezanosti sustava obrazovanja i osposobljavanja; budući da programi obrazovanja i osposobljavanja trebaju pomoći ljudima da se prilagode bilo kakvim okolnostima u kojima bi se mogli naći tako da im se omogući cjelovito usavršavanje i obrazovanje, kako bi mogli kritički razmišljati i biti pouzdani i neovisni, kao i kako bi stekli vještine koje su im potrebne za 21. stoljeće;

E.  budući da kontinuirani razvoj znanja, vještina i kompetencija (što nazivamo cjeloživotnim učenjem) može doprinijeti poboljšanju izbora koji se pojedincu otvaraju u vezi s radom i privatnim životom, može ljudima pomoći u osobnom razvoju, ostvarivanju punog potencijala te doprinošenju društvu, kao i poboljšati izglede za pronalaženje posla i očuvanje karijere;

F.  budući da je jedan od ciljeva Europskog kvalifikacijskog okvira olakšati usporedbu među obrazovnim sustavima i na taj način pružiti poticaj za promjene i reforme na nacionalnoj i sektorskoj razini, kako bi se omogućilo postizanje ciljeva strategije Europa 2020. i okvira ET 2020.;

G.  budući da, unatoč dosadašnjem trudu, zbog manjka ambicija u državama članicama kvalifikacije još uvijek nisu transparentne, a stopa priznavanja inozemnih kvalifikacija još je niska; budući da su potrebne prilagodbe Europskog kvalifikacijskog okvira kako bi kvalifikacije postale transparentnije i usporedive;

H.  budući da bi Europski kvalifikacijski okvir trebao biti metaokvir za korisnike i omogućiti suradnju između tijela država članica, socijalnih partnera, pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja, sindikata, civilnog društva te ostalih dionika na međunarodnoj razini;

I.  budući da samo Nizozemska i Švedska imaju posebne postupke uspostavljene u okviru svojih nacionalnih kvalifikacijskih okvira za uključivanje izvanškolskih kvalifikacija; budući da nijedna država članica nema posebne postupke za neformalno učenje u okviru svojih nacionalnih kvalifikacijskih okvira;

J.  budući da države članice trebaju što je prije moguće, a najkasnije do 2018., u skladu s Europskim kvalifikacijskim okvirom uspostaviti mehanizme za vrednovanje izvanškolskog i neformalnog učenja povezanog s nacionalnim kvalifikacijskim okvirima, što uključuje vještine koje su stečene tijekom volonterskih aktivnosti;

K.  budući da su se države članice u priopćenju iz Erevana 2015 izričito obvezale preispitati nacionalna zakonodavstva s ciljem potpunog usklađivanja s Lisabonskom konvencijom o priznavanju te preispitati svoje nacionalne kvalifikacijske okvire kako bi se osiguralo da se u obrazovnim putovima unutar određenog okvira adekvatno priznaje prethodno obrazovanje;

L.  budući da su države članice odgovorne i isključivo nadležne za jamčenje kvalitete nastavnog sadržaja i organizaciju obrazovnih sustava; budući da Europski kvalifikacijski okvir ne utječe na tu njihovu zadaću;

M.  budući da u priznavanju certifikacija trenutačno postoje razlike među regijama, posebno među prekograničnim regijama, što vodi do razlika u zapošljivosti;

N.  budući da knjižnice, i javne i privatne, znatno doprinose cjeloživotnom učenju i unaprjeđenju pismenosti i digitalnih vještina;

O.  budući da u Europskom kvalifikacijskom okviru trenutačno sudjeluje 39 država: države članice EU-a, države EGP-a, države kandidatkinje za članstvo u EU-u, potencijalne države kandidatkinje (Bosna i Hercegovina i Kosovo) i Švicarska;

1.  prima na znanje inicijativu Komisije o reviziji Europskog kvalifikacijskog okvira i daljnjoj potpori modernizaciji europskih sustava obrazovanja i osposobljavanja, istovremeno poštujući nacionalne nadležnosti i jamčeći poštovanje posebnih obilježja obrazovnih sustava država članica;

2.  ističe da je poticanje kritičkog i slobodnog razmišljanja ključno za razvoj novih vještina koje će biti potrebne u budućnosti;

3.  preporučuje da se očuva bogatstvo tehničkih, ali i manualnih vještina koje se prenose i koje su omogućile razvoj i rast proizvodnih zanatskih sektora, a koje je potrebno očuvati kako bi se zaštitio individualni identitet svake države članice;

4.  primjećuje da je jedna od uloga Europskog kvalifikacijskog okvira povećati usporedivost kvalifikacija stečenih u državama članicama, čuvajući pritom posebna obilježja nacionalnih obrazovnih sustava;

5.  ističe da bi Unija trebala svima, bez obzira na dob ili status, omogućiti veću vidljivost i bolje prepoznavanje i priznavanje vještina i kompetencija, uključujući one koje su stečene volontiranjem, i to na jasan i dostupan način, posebice u prekograničnim područjima, bez obzira na to gdje su i kako te vještine i kompetencije stečene; naglašava da države članice trebaju uložiti veće napore u ostvarivanje bržeg i učinkovitijeg priznavanja kvalifikacija i upućivanja na relevantnu razinu Europskog kvalifikacijskog okvira;

6.  podsjeća da je potrebno staviti naglasak na provedbu Europskog kvalifikacijskog okvira radi povećanja kvalitete i potencijala tog okvira;

7.  preporučuje veću fleksibilnost u pogledu pravovremenog ažuriranja kada je riječ o povezivanju nacionalnih okvira s Europskim kvalifikacijskim okvirom;

8.  podsjeća da je jedan od glavnih zadataka Europskog kvalifikacijskog okvira omogućavanje i promicanje prijenosa kvalifikacija i vrednovanja formalnog i neformalnog osposobljavanja i obrazovanja među različitim sustavima obrazovanja i osposobljavanja kako bi se omogućila transnacionalna profesionalna i obrazovna mobilnost i kako bi se riješio problem neusklađenosti na europskom tržištu rada i bolje zadovoljile potrebe građana i društva u cjelini;

9.  poziva Komisiju da razmisli je li potrebno dodatno revidirati tri horizontalna područja (znanje, vještine i kompetencije) kako bi postala razumljivija i jasnija; poziva na to da se Europski okvir ključnih kompetencija iz 2006. koristi kao vrijedan izvor i kao glavni referentni dokument kako bi se postigla veća terminološka dosljednost među različitim okvirima EU-a i kako bi se naposljetku ostvario pristup koji se istinski temelji na rezultatima učenja;

10.  ističe važnost analize i razvoja alata za predviđanje budućih potreba za vještinama; stoga potiče države članice i sve relevantne dionike, kao što su poslodavci, da razmjenjuju dobre prakse;

11.  naglašava važnost programa osposobljavanja i naukovanja u oblikovanju vještina; stoga ističe potrebu promicanja dvojnih sustava obrazovanja u državama članicama, u kojima se kombinira naukovanje u poduzećima i obrazovanje u strukovnim ustanovama; podsjeća da poslodavci i poduzetnici imaju ključnu ulogu u osposobljavanju na radnom mjestu i pružanju mogućnosti za naukovanje te smatra da bi se njihova uloga trebala dodatno poticati i razvijati;

12.  preporučuje da Europski kvalifikacijski okvir bude u dovoljnoj mjeri povezan s potrebama društva, uključujući potražnju na tržištu rada, kako bi se unaprijedilo konkurentnost europskog gospodarstva i pomoglo pojedincima da razviju svoj potencijal u svrhu ostvarivanja ciljeva strategije Europa 2020.;

13.  ističe da je potrebno iskoristiti mogućnosti koje pruža Europski kvalifikacijski okvir kako bi se potaknula i olakšala mobilnost učenika i radnika unutar EU-a, čime se promiče cjeloživotno učenje i potiče razvoj mobilne i fleksibilne radne snage diljem Europe u razdoblju gospodarskih izazova i globalizacije tržišta;

14.  ističe činjenicu da je određeni broj država članica još uvijek u ranoj fazi provedbe svojih pojedinačnih nacionalnih kvalifikacijskih okvira, koji se temelje na osam razina Europskog kvalifikacijskog okvira; poziva Komisiju da potakne države članice da se pobrinu za nastavak provedbe tog procesa;

15.  naglašava važnost inicijative ESCO, koja na 25 jezika utvrđuje i kategorizira vještine, kompetencije, kvalifikacije i zanimanja koja su relevantna za tržište rada, obrazovanje i osposobljavanje u EU-u;

16.  poziva na pružanje jake podrške i promicanje zajedničkih europskih načela o osiguravanju i brzom vrednovanju i priznavanju procesa izvanškolskog i neformalnog učenja, s obzirom da je to posebno važno za uključivanje „netipičnih” učenika; u tom kontekstu ističe sve učestalije osposobljavanje u okviru sektorskog pristupa, koje bi trebalo uključiti u postupak vrednovanja, te ističe da je posebnu pozornost potrebno posvetiti osobama starije životne dobi, osobama s invaliditetom, dugotrajno nezaposlenima, starijim radnicima te drugim skupinama; potiče Komisiju da ocijeni mogu li se ECVET krediti koristiti za vrednovanje i priznavanje neformalnog i izvanškolskog učenja; smatra da neće doći do gubitka vrijednosti službenih postignuća;

17.  ističe potrebu za boljom usklađenosti Europskog kvalifikacijskog okvira s drugim postojećim instrumentima za priznavanje i transparentnost kao što su ECTS, ECVET i Europass, uz potporu sustava za osiguranje kvalitete, kako bi se stvorile sinergije i povećala učinkovitost instrumenata za transparentnost;

18.  preporučuje Komisiji da izradi alat za samoocjenu za poslodavce kako bi se osigurala učinkovitija uporaba Europskog kvalifikacijskog okvira; potiče poslodavce da kritički razmišljaju o razinama vještina i kvalifikacija potrebnih za zapošljavanje;

19.  ističe da postoje potencijalni rizici povezani s definiranjem rezultata učenja u Europskom kvalifikacijskom okviru u smislu utjecaja na kurikulume; naglašava važnost raznolikosti obrazovnih sustava u EU-u i državama sudionicama;

20.  poziva preostale države članice da što prije povežu svoje nacionalne kvalifikacijske okvire s Europskim kvalifikacijskim okvirom; traži brže djelovanje kako bi se uklonile sve preostale prepreke za priznavanja;

21.  preporučuje Komisiji da preispita troškove poboljšanja Europskog kvalifikacijskog okvira s obzirom da trenutno nisu predviđeni dodatni troškovi; brine ga da je opseg rada na reviziji Europskog kvalifikacijskog okvira podcijenjen;

22.  apelira na države članice da provedu strategije socijalne dimenzije za svoje sustave obrazovanja i osposobljavanja kako bi se snažnije podupirale jednake mogućnosti, povećala pravednost u obrazovanju i borba protiv nejednakosti te osigurala bolja povezanost sustava obrazovanja i osposobljavanja; apelira na Komisiju da državama članicama u tome pruži potporu;

23.  poziva Komisiju da preispita promicanje financiranja temeljenog na uspješnosti u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju te visokom obrazovanju, kao i školarine u okviru programa modernizacije, kako bi se očuvala socijalna uloga sustava obrazovanja i osposobljavanja te osigurao pristup kvalifikacijama;

24.  apelira na Komisiju da razjasni predviđene uloge ECTS bodova i ECVET kredita kako bi se zainteresiranim stranama zajamčila veća transparentnost revizije;

25.  poziva Komisiju i države članice da posebnu pozornost obrate na obvezu uvrštavanja neformalnog i izvanškolskog učenja, koji su trenutačno isključeni iz većine nacionalnih kvalifikacijskih okvira, a stoga i iz Europskog kvalifikacijskog okvira, a posebice neformalnog učenja, koje je trenutačno u potpunosti isključeno;

26.  ističe potrebu za boljim razumijevanjem kvalifikacija stečenih izvan EU-a u svrhu njihova vrednovanja i priznavanja te kako bi se mogla poboljšati integracija migranata i izbjeglica u europskom društvu, na tržištu rada EU-a i u sustavima obrazovanja i osposobljavanja u EU-u; u tom kontekstu pozdravlja preporuku kojom se postavljaju temelji za povezivanje nacionalnih i regionalnih kvalifikacijskih okvira trećih zemalja, nacionalnih kvalifikacijskih okvira država članica i Europskog kvalifikacijskog okvira, a posebice mogućnost strukturiranih dijaloga sa susjednim zemljama EU-a koje su potpisale sporazume o pridruživanju s EU-om, čime bi se, zahvaljujući Europskom kvalifikacijskom okviru i EU-u, mogli ojačati njihovi nacionalni kvalifikacijski okviri i pojačati potpora trećim zemljama (npr. kroz razvojnu potporu) u cilju razvoja nacionalnih kvalifikacijskih okvira;

27.  uviđa da je u interesu trećih zemalja da se koriste Europskim kvalifikacijskim okvirom kao referentnom točkom za svoje sustave kvalifikacija i da se Europski kvalifikacijski okvir revidira kako bi se pojednostavila službena usporedba kvalifikacija stečenih u trećim zemljama i onih stečenih u EU-u;

28.  ustraje u tome da bi relevantni dionici, kao što su javne službe za zapošljavanje, socijalni partneri, pružatelji usluga obrazovanja i osposobljavanja i civilno društvo, trebali biti snažnije uključeni i blisko surađivati u izradi, provedbi, promicanju i praćenju Europskog kvalifikacijskog okvira na razini EU-a i na nacionalnoj razini kako bi se za njega osigurala šira potpora;

29.  smatra da instrument poput Europskog kvalifikacijskog okvira treba stalno ažurirati i prilagođavati te da ga stoga treba dopunjavati i poboljšavati redovitim praćenjem, osobito kada je riječ o prilagođenosti korisnicima, povezanosti i transparentnosti; naglašava da će Europski kvalifikacijski okvir biti uspješan samo ako se države članice zaista posvete njegovoj provedbi i upotrebi;

30.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 111, 6.5.2008., str. 1.
(2) SL L 390, 31.12.2004., str. 6.
(3) SL C 417, 15.12.2015., str. 25.
(4) SL C 398, 22.12.2012., str. 1
(5) SL C 155, 8.7.2009., str. 1.
(6) https://www.eqar.eu
(7) http://ec.europa.eu/education/library/publications/2015/ects-users-guide_en.pdf
(8) SL C 155, 8.7.2009., str. 11.
(9) SL L 347, 20.12.2013., str. 50.
(10) SL L 255, 30.9.2005., str. 22.
(11) SL L 354, 28.12.2013., str. 132.

Pravna napomena