Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 18. svibnja 2017. - StrasbourgZavršno izdanje
Zambija, posebice slučaj Hakaindea Hichileme
 Etiopija, posebice slučaj dr. Merere Gudine
 Južni Sudan
 Sporazum između EU-a, Islanda, Lihtenštajna i Norveške o financijskom mehanizmu EGP-a za razdoblje 2014. – 2021. ***
 Prava kombinacija financiranja za europske regije: uravnotežena primjena financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava u kohezijskoj politici EU-a
 Buduće perspektive za tehničku potporu u okviru kohezijske politike
 Prekogranična prenosivost usluga internetskog sadržaja na unutarnjem tržištu ***I
 Provedba Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Koreje
 Postizanje dvodržavnog rješenja na Bliskom istoku
 Strategija EU-a za Siriju
 Cestovni prijevoz u Europskoj uniji
 Izbjeglički kamp Dadaab
 Realizacija procesa premještanja
 Provedba LGBTI smjernica Vijeća, posebice u pogledu progona muškaraca za koje se smatra da su homoseksualci u Čečeniji (Rusija)

Zambija, posebice slučaj Hakaindea Hichileme
PDF 254kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2017. o Zambiji, posebno o slučaju Hakaindea Hichileme (2017/2681(RSP))
P8_TA(2017)0218RC-B8-0361/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Zambiji,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje od 16. travnja 2017. o političkim napetostima u Zambiji,

–  uzimajući u obzir izvješće misije EU-a za promatranje izbora o izborima 2016. u Zambiji,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Ustav Republike Zambije,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Zambija već dugo primjer demokracije i bilježi 25 godina mirne tranzicije; budući da je razdoblje uoči izbora 2016. bilo narušeno nasilnim sukobima između pristaša dviju vodećih stranaka, Patriotske fronte i Ujedinjene stranke za nacionalni razvoj (UPND, oporbena stranka);

B.  budući da je 11. svibnja 2017. obilježen jedan mjesec od zatvaranja Hakaindea Hichileme, čelnika UPND-a, kojega su teško naoružani policijski službenici uhapsili zajedno s petero njegovih zaposlenika u raciji na njegovu kuću 11. travnja;

C.  budući da je Hichilema optužen za ugrožavanje života predsjednika navodnim ometanjem predsjedničke automobilske povorke u Monguu 9. travnja 2017., te smjesta optužen za izdaju, što je prekršaj za koji se u Zambiji ne može položiti jamčevina, kao i za nepoštovanje zakonske dužnosti, nepokoravanje zakonitim nalozima i upotrebu uvredljiva govora; budući da je odbacio sve te optužbe;

D.  budući da je najstroža kazna za izdaju i dalje smrtna kazna, unatoč činjenici da je Zambija zemlja u kojoj je smrtna kazna de facto ukinuta s obzirom na to da je posljednja izvršena 1997.;

E.  budući da su Hichilemini odvjetnici taj predmet nazvali neutemeljenim i zatražili da Magistratski sud u Lusaki odbaci optužbe; budući da je taj Sud potvrdio optužbe na temelju činjenice da je samo Visoki sud nadležan za slučajeve izdaje:

F.  budući da je Hichilema trenutačno zatvoren u središnjoj kaznenoj ustanovi u Lusaki te mu je ondje pristup privatnim medijima, odvjetnicima, pristašama i prijateljima ograničen; budući da su Hichilema i njegovi odvjetnici prijavili ponižavajuće postupanje prema njemu u pritvoru;

G.  budući da UPND optužbe smatra politički motiviranima i budući da je Hichilemino hapšenje prouzročilo val prosvjeda, nasilnih sukoba i rastućih političkih napetosti u toj zemlji;

H.  budući da su organizacije za ljudska prava pozvale zambijske vlasti da odbace optužbe tvrdeći da su podignute kako bi se Hichilemu šikaniralo i zastrašilo te odvratilo od političkoga angažmana; budući da je predsjednik Lungu 14. travnja 2017. izjavio da se neće upletati u slučaj Hichilema;

I.  budući da je Konferencija katoličkih biskupa Zambije kritizirala brutalno hapšenje glavnih oporbenih čelnika te zemlje i osudila uporabu nacionalne policije kako bi se po svemu sudeći spriječilo organiziranje i opće funkcioniranje političke oporbe;

J.  budući da je UPND, nakon predsjedničkih izbora u kolovozu 2016. u kojima je predsjednik Lungu tijesno porazio Hichilemu, osporio legitimnost izbornih rezultata i neovisnost pravosuđa, ali je pritužba odbačena bez saslušanja pred sudom;

K.  budući da je Hichileminoj optužnici 18. travnja 2017. dodana još jedna optužba za izdaju, zajedno s još petero članova UPND-a, zbog navodnog pokušaja rušenja vlade između 5. i 8. travnja;

L.  budući da je 13. studenoga 2016. misija EU-a za promatranje izbora podnijela svoje konačno izvješće navodeći da su opći izbori 2016. pripremljeni na uglavnom profesionalan način, ali da su obje glavne političke stranke iznosile izjave kojima su tijekom kampanje povećane napetosti, što je dovelo do nekoliko ozbiljnih nasilnih incidenata;

M.  budući da su i Europska unija i Sjedinjene Američke Države izrazile zabrinutost zbog zatvaranja čelnika oporbe te pozvale na miran dijalog između vlade i UPND-a kako bi se smanjile napetosti između tih dviju stranaka;

N.  budući da je zambijski predsjednik 20. travnja 2017. zaprijetio nametanjem izvanrednoga stanja nakon niza slučajeva podmetanja požara u trgovinama i policijskim postajama pripisanih UPND-u; budući da će to vjerojatno pojačati postojeće napetosti te da treba dati prednost političkom rješenju;

O.  budući da do slučaja Hichilema dolazi u kontekstu povećane političke napetosti nakon osporenih prošlogodišnjih izbora; budući da su promatrači za ljudska prava prijavili represiju nad političkim aktivistima i oporbenim strankama, uporabu prekomjerne sile za rastjerivanje mirnih prosvjeda i pritiske na medije i neovisne novinare;

P.  budući da je vlada izrazila spremnost za sudjelovanje u dijalogu uz uvjet da sve oporbene stranke prihvate ishod izbora 2016.;

Q.  budući da je Zambija potpisnica Sporazuma iz Cotonoua, u čijem se članku 9. navodi da se stranke obvezuju na promicanje i zaštitu svih temeljnih sloboda i ljudskih prava, uključujući politička prava;

R.  budući da je 27. ožujka 2017. vlada Zambije započela javno savjetovanje o članstvu te zemlje u Međunarodnom kaznenom sudu;

1.  izražava zabrinutost zbog hapšenja i zatvaranja Hakaindea Hichileme i ustraje u tome da je nužno zajamčiti pravednost, pažnju i transparentnost u svakom trenutku u primjeni prava i u cijelom pravosudnom procesu; sa zabrinutošću prima na znanje izvješća o političkoj motiviranosti optužbi te stoga podsjeća vladu Zambije na njezinu obvezu jamčenja temeljnih prava i vladavine prava, uključujući pristup pravdi i pravo na pošteno suđenje, kao što je predviđeno u Afričkoj povelji i u drugim međunarodnim i regionalnim instrumentima u području ljudskih prava;

2.  duboko je zabrinut zbog izvješća o sve većim ograničenjima sloboda izražavanja i udruživanja; poziva vladu da nastavi s naporima za ponovnu uspostavu potpune slobode medija; ustraje u tome da je odgovornost vlade izbjeći produbljivanje aktualnih političkih napetosti te da ona mora poštovati, štititi i promicati građanska i politička prava svojih građana;

3.  poziva zambijske vlasti da provedu brzu, nepristranu i temeljitu istragu o navodnom zlostavljanju koje je Hichilema pretrpio tijekom vremena provedenog u zatvoru i da odgovorne pozovu na odgovornost;

4.  potiče sve relevantne političke dionike da u skladu s međunarodnim normama i standardima iskoriste ustavne i pravne lijekove za rješavanje svih sporova ili neslaganja koji se odnose na izborne rezultate te da učine sve u svojoj moći kako bi se očuvao mir i sigurnost civilnoga društva;

5.  poziva EU da nastavi pomno pratiti opću situaciju u Zambiji i da iskoristi dostupna politička sredstva, uključujući dijalog na najvišoj razini, kako bi se osiguralo da se održe uvjeti za vladavinu prava i demokraciju, otvoren politički prostor, slobodne institucije i poštovanje ljudskih prava;

6.  snažno potiče vladu Zambije da razmotri konačne preporuke misije EU-a za promatranje izbora o izborima 2016., uz poseban osvrt na potrebu da se uklone ograničenja slobode okupljanja u Zakonu o javnom redu, da se jamči sloboda i neovisnost medija i da se poduzmu sve odgovarajuće mjere da se spriječi politički motivirano nasilje;

7.  ustraje u tome da je prijeko potreban miran i konstruktivan dijalog između Patriotske fronte i UPND-a kako bi se ponovno uspostavilo političko povjerenje i stabilnost; ističe odgovornost obiju stranaka da se suzdrže od poticanja i izazivanja nasilja i da stvaraju ozračje pogodno za otvorenu demokratsku raspravu; pozdravlja angažman i posredničku ulogu međunarodnih i regionalnih partnera u tom pogledu te poziv Komisije UN-a za ljudska prava na dijalog radi rješavanja političkog nasilja;

8.  podupire inicijativu Konferencije katoličkih biskupa Zambije i drugih skupina civilnog društva u kojoj se poziva na miran dijalog između suprotstavljenih strana;

9.  ponavlja svoje snažno protivljenje primjeni smrtne kazne u svim slučajevima i u svim okolnostima; pozdravlja činjenicu da u toj zemlji od 1997. nije bilo pogubljenja; poziva Zambiju da ratificira Drugi fakultativni protokol Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima radi ukidanja smrtne kazne;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a, Komisiji Afričke unije i Panafričkom parlamentu, zambijskoj vladi i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.


Etiopija, posebice slučaj dr. Merere Gudine
PDF 267kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2017. o Etiopiji, a posebno o slučaju dr. Merere Gudine (2017/2682(RSP))
P8_TA(2017)0219RC-B8-0369/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Etiopiji,

–  uzimajući u obzir najnoviji Univerzalni periodični pregled za Etiopiju koji je proveden prije Vijeća UN-a za ljudska prava 2015.,

–  uzimajući u obzir priopćenje za medije Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) nakon posjeta Federice Mogherini, potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, etiopskom predsjedniku vlade Hailemariamu Desalegnu u Adis Abebi 17. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir Ustav Savezne Demokratske Republike Etiopije usvojen 8. prosinca 1994., a posebno odredbe Poglavlja III. o temeljnim pravima i slobodama te o ljudskim i demokratskim pravima,

–  uzimajući u obzir usmeno izvješće od 18. travnja 2017. koje je Etiopsko povjerenstvo za ljudska prava uputilo etiopskom parlamentu,

–  uzimajući u obzir izjavu posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava Stavrosa Lambrinidisa od 10. travnja 2017. o njegovom posjetu Etiopiji u cilju pokretanja Strateškog partnerstva u području ljudskih prava i upravljanja,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, koji je Etiopija ratificirala 1993.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir izjavu ESVD-a od 23. prosinca 2015. o nedavnim sukobima u Etiopiji,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 10. listopada 2016. o proglašenju izvanrednog stanja u Etiopiji,

–  uzimajući u obzir zajednički program za migracije i mobilnost EU-a i Etiopije, koji je potpisan 11. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu Ministarstva vanjskih poslova SAD-a od 18. prosinca 2015. o sukobima u Oromiji, Etiopija,

–  uzimajući u obzir Strateško partnerstvo EU-a i Etiopije,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir posjet povjerenika UN-a za ljudska prava Zeida Ra’ada Al Husseina Etiopiji, koji je završio 4. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da Etiopija ima ključnu ulogu u regiji i da uživa političku potporu zapadnih donatora i većine regionalnih susjeda, ponajprije zbog svoje uloge domaćina Afričke unije (AU) i svojeg doprinosa partnerstvima za očuvanje mira, sigurnost i pomoć koje je UN sklopio sa zapadnim zemljama, i to u ulozi pobornika međunarodnih napora za uspostavu stabilnosti u Somaliji i borbu protiv terorističkih skupina u toj regiji; budući da je Etiopija također u velikoj mjeri uključena u odnose između Sudana i Južnog Sudana te da organizira mirovne pregovore pod okriljem Međuvladinog tijela za razvoj (IGAD);

B.  budući da se smatra da je sa 100 milijuna stanovnika Etiopija jedno od najbrže rastućih gospodarstava u Africi te da privlači pozamašna strana ulaganja, među ostalim i u poljoprivredu, građevinski i proizvodni sektor, velike razvojne projekte kao što su akumulacijske hidroelektrane i plantaže, kao i rašireno davanje zemljišta u zakup, i to često stranim poduzećima, te budući da je u prošlom desetljeću zabilježena prosječna stopa rasta od 10 %; budući da je ona ipak i dalje jedno od najsiromašnijih gospodarstava, s BND-om od 632 USD po stanovniku; budući da na indeksu ljudskog razvoja za 2014. zauzima 173. mjesto od 187 zemalja;

C.  budući da je trenutačna humanitarna kriza na Rogu Afrike koja utječe na regiju Ogaden i druga područja Etiopije sa sobom donijela koleru i nestašicu hrane, zbog kojih je već umro velik broj ljudi, dok su tisuće u opasnosti, i to osobito od početka ožujka 2017.; budući da je Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) uputio svoj najveći poziv na prikupljanje 96,4 milijuna USD kako bi se pomoglo 1,19 milijuna izbjeglica i bivših izbjeglica u Sudanu, Somaliji, Etiopiji i Srednjoafričkoj Republici; budući da je u siječnju 2017. u svojim istočnim pokrajinama Etiopija proglasila izvanredno stanje zbog suše zbog koje 5,6 milijuna ljudi hitno treba pomoć, te u tom smislu apelira na međunarodnu zajednicu; budući da je 2016. zbog suše gladovalo 10 milijuna ljudi te da je uginulo stotine tisuća grla stoke;

D.  budući da je Strateški angažman EU-a i Etiopije potpisan 14. lipnja 2016.; budući da se u njemu priznaje ključna uloga Etiopije u Africi i međunarodnoj zajednici te njezin značajan gospodarski rast i napredak u postizanju milenijskih razvojnih ciljeva; budući da EU podupire konstruktivnu ulogu Etiopije u postizanju mira i sigurnosti na Rogu Afrike;

E.  budući da je Etiopija izložena stalnom priljevu i odljevu migranata te da je primila oko 800 000 izbjeglica, uglavnom iz Južnog Sudana i Eritreje, ali i iz Somalije; budući da su 11. studenoga 2015. EU i Etiopija potpisali Zajednički program za migracije i mobilnost u cilju jačanja suradnje i dijaloga između tih dviju strana u području migracija;

F.  budući da je Etiopija potpisnica Sporazuma iz Cotonoua, čijim se člankom 96. utvrđuje da je poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda ključni element suradnje između država AKP-a i EU-a;

G.  budući da su etiopske vlasti u više navrata pribjegavale uporabi prekomjerne sile protiv mirnih prosvjednika te su prekršile ljudska prava članova oromske zajednice i drugih etničkih skupina, uključujući proganjanje, proizvoljna uhićenja i ubojstva, na temelju njihova navodnog protivljenja vladi; budući da etiopska vlada redovito optužuje osobe koje kritiziraju njezinu politiku za povezanost s terorizmom; budući da je protiv novinara, blogera, prosvjednika i aktivista pokrenut kazneni progon u okviru strogog vladinog Proglasa o borbi protiv terorizma iz 2009.;

H.  budući da se stanje pogoršalo sredinom travnja 2014., kada je vlada najavila provedbu integriranog regionalnog razvojnog plana iz Adis Abebe, u kojem se predlaže proširenje objekata na područja izvan grada, koja pripadaju nacionalnoj regionalnoj državi Oromiji, najvećoj etiopskoj regiji koja okružuje Adis Abebu;

I.  budući da je 14. siječnja 2016. vlada odlučila ukinuti sporni opsežni plan urbanog razvoja; budući da su zbog širenja Adisa Abebe već raseljeni brojni poljoprivrednici iz naroda Oromo te ih je slijedom toga snašlo siromaštvo;

J.  budući da je 2015. i 2016. u Oromiji došlo do masovnih prosvjeda zbog širenja granica glavnog grada na zemljište poljoprivrednika iz naroda Oromo, na kojem živi dva milijuna ljudi, jer se na izvlaštenje gledalo kao na utrku za obradivim zemljištem; budući da je Etiopsko povjerenstvo za ljudska prava, koje je ovlašteno za provođenje istraga o neredima, 19. travnja 2017. izvijestilo da su između lipnja i listopada 2016. poginula 462 civila i 33 pripadnika sigurnosnih snaga te da je ozlijeđeno 338 civila i 126 pripadnika sigurnosnih snaga;

K.  budući da je 9. listopada 2016. etiopski predsjednik vlade Hailemariam Desalegn proglasio izvanredno stanje, u skladu s etiopskim Ustavom; budući da izvanredno stanje ovlašćuje vojsku da u cijeloj zemlji provodi sigurnosne mjere te nameće dodatna ograničenja slobode govora i pristupa informacijama; budući da je 15. ožujka 2017. vlada najavila da su povućena brojna ograničenja u okviru izvanrednog stanja, navodeći da glavni stožer više neće moći bez naloga provoditi samovoljna uhićenja ili premetačine i da će se policijski sat i neka ograničenja u pogledu medijskog izvješćivanja ukinuti; budući da je etiopski parlament 29. ožujka 2017. jednoglasno odlučio produljiti izvanredno stanje za četiri mjeseca;

L.  budući da su 30. studenoga 2016. etiopske sigurnosne snage uhitile dr. Merera Gudinu, predsjednika Oromskog saveznog kongresa oporbenih stranaka u Adis Abebi, nakon njegova posjeta Europskom parlamentu 9. studenoga 2016., gdje je sudjelovao u raspravi s drugim oporbenim vođama i navodno prekršio zakon o provedbi izvanrednog stanja „stvaranjem pritiska na vladu”, „ugrožavanjem društva mjerama nasilja” i „pokušajem ometanja ustavnog poretka”; budući da je njegov zahtjev za puštanje na slobodu uz jamčevinu odbijen i da se i dalje nalazi u pritvoru dok čeka presudu; budući da je 24. veljače 2017. dr. Gudina zajedno s dvojicom suoptuženika Berhanuom Negom i Jawarom Mohammedom optužen po četiri različite osnove za nepoštovanje etiopskog kaznenog zakona;

M.  budući da su i drugi aktivisti, novinari i borci za ljudska prava, uključujući Getachewa Shiferawa (glavnog urednika novina Negere Ethiopia), Fikadua Mirkane (novinara oromske radiotelevizije), Eskindera Nega (istaknutog novinara), Bekelea Gerbe (oromskog aktivista za mir) i Andargachewa Tsige (oporbenog vođe) uhićeni ili zadržani u pritvoru; budući da je internetski aktivist Yonathan Teresse osuđen zbog komentara na Facebooku u skladu sa zakonodavstvom u području borbe protiv terorizma i da mu prijeti kazna od 10 do 20 godina u zatvoru;

N.  budući da je švedsko-etiopski kardiolog dr. Fikru Maru bio na čelu prve etiopske bolnice za bolesti srca u Adis Abebi; budući da je od 2013. u etiopskom zatvoru na temelju vrlo sumnjivih optužbi; budući da je bez suđenja proveo nekoliko godina u zatvoru; budući da je sada pred sam kraj izdržavanja zatvorske kazne dodatno optužen za „terorizam”;

O.  budući da je Etiopija nedavno ugostila istaknute visoke dužnosnike za ljudska prava, uključujući visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava Stavrosa Lambrinidisa, u povodu obilježavanja pokretanja sektorskog dijaloga o ljudskim pravima i upravljanju u okviru Strateškog angažmana EU-a i Etiopije; budući da je zabilježen spor napredak u poboljšanju stanja ljudskih prava u Etiopiji, među ostalim i u pogledu zatvorske kazne izrečene političkim ličnostima, kontinuirane primjene zakona o borbi protiv terorizma/zakona o organizacijama civilnog društva i produljenja kriznog stanja;

P.  budući da je 5. svibnja 2017. visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Zeid Ra’ad Al Husseini izjavio da Proglas o dobrotvornim organizacijama i društvima te zakoni o borbi protiv terorizma i o masovnim medijima u Etiopiji „nisu u skladu s odgovarajućim međunarodnim pravnim normama te bi ih trebalo reformirati”;

1.  poziva etiopsku vladu da odmah odbaci sve optužbe protiv dr. Merere Gudina, dr. Fikrua Marua i svih drugih političkih zatvorenika te da ih pusti na slobodu uz jamčevinu i da odbaci slučajeve protiv Berhanua Nege i Jawara Mohammeda, koji su bili optuženi u odsutnosti te su trenutno u egzilu; ističe da se nijedan oblik dijaloga s oporbom ne može smatrati vjerodostojnim ako se prije toga na slobodu ne puste vodeći oporbeni političari, poput dr. Merera Gudine; poziva Visoku predstavnicu EU-a da zatraži od država članica EU-a da hitno traže uspostavljanje međunarodnog istražnog odbora pod vodstvom UN-a kako bi se mogla provesti vjerodostojna, transparentna i neovisna istraga o ubojstvima prosvjednika te da izvrši pritisak na etiopsku vladu kako bi dala svoj pristanak;

2.  poziva etiopsku vladu da nastavi povlačiti ograničenja i da ukine izvanredno stanje te da prizna da ono onemogućuje slobodu izražavanja i znatno ograničava raznolika i legitimna mišljenja unutar etiopskog društva, koja su prijeko potrebne za rješavanje krize u Etiopiji; naglašava da taj nedostatak debate ugrožava stabilnost Etiopije;

3.  traži od etiopskih vlasti da se prestanu koristiti protuterorističkim zakonodavstvom (Proglas o borbi protiv terorizma br. 652/2009) kako bi onemogućile zakonite mirne prosvjede i neslaganje; također poziva etiopsku vladu da preispita svoj zakon o borbi protiv terorizma;

4.  smatra da je Etiopiji potrebno veće etnički raznoliko demokratsko sudjelovanje te ujednačeniji pristup različitih etničkih i vjerskih skupina političkim, gospodarskim, socijalnim i kulturnim mogućnostima;

5.  poziva etiopsku vladu da u cijelosti poštuje slobodu izražavanja, udruživanja i medija, kako je predviđeno u etiopskom Ustavu, te da pusti na slobodu nepravedno pritvorene novinare i blogere; čvrsto vjeruje da su mirni prosvjedi dio demokratskog procesa i da bi reagiranje s prekomjernom uporabom sile trebalo pod svaku cijenu izbjeći; apelira na vladu da propisno provede preporuke Etiopskog povjerenstva za ljudska prava u pogledu nedavnih nasilnih prosvjeda, posebno kako bi se pripadnici različitih sigurnosnih snaga koji su odgovorni za nasilje priveli pravdi, kako bi se spriječili ciljani napadi na specifične nacionalnosti i kako bi se zaštitilo pravo građana na pravdu;

6.  podsjeća etiopsku vladu na njezine obveze da zajamči temeljna prava, uključujući pristup pravdi i pravo na pošteno suđenje, kao što je predviđeno u Afričkoj povelji te ostalim međunarodnim i regionalnim instrumentima u području ljudskih prava, uključujući Sporazum iz Cotonoua, a posebno njegove članke 8. i 96.;

7.  poziva etiopsku vladu da organizacijama za ljudska prava i nevladinim organizacijama omogući neometan pristup svim dijelovima zemlje, osobito područjima u kojima se vode sukobi i održavaju prosvjedi;

8.  izražava zabrinutost u pogledu zakonodavstva kojim se ozbiljno ograničava pravo na slobodu izražavanja, tiska, informiranja, udruživanja i mirnog okupljanja te praćenje stanja ljudskih prava;

9.  podsjeća da je Etiopija važna odredišna, tranzitna i polazišna zemlja za migrante te da je primila najveći broj izbjeglica u Africi; prima na znanje donošenje Zajedničkog programa EU-a i Etiopije za migracije kojim su obuhvaćena pitanja izbjeglica, kontrole granica i borbe protiv krijumčarenja ljudi; također poziva Europsku komisiju da pomno prati sve projekte koji su nedavno započeti u okviru Uzajamnog fonda EU-a za Afriku; podsjeća na to da je Etiopija druga najmnogoljudnija zemlja u Africi i da je jedno od najbrže rastućih gospodarstava na tom kontinentu, no da je unatoč tomu još uvijek i jedna od najsiromašnijih zemalja; podsjeća da je s 5 328 km dugom granicom Etiopija suočena s nestabilnošću svojih susjeda i izložena stalnom priljevu migranata te da je prihvatila oko 800 000 izbjeglica;

10.  prima na znanje ključnu ulogu Etiopije u regiji, a posebno njezinu potporu stabilizaciji Somalije, borbi protiv terorizma i mirovnom procesu između Sudana i Južnog Sudana te unutar samog Južnog Sudana; smatra da je prijeko potrebno da Europska unija vodi politički dijalog s tom ključnom zemljom;

11.  izražava duboku zabrinutost zbog trenutačne suše u Etiopiji, koja je dovela do pogoršanja humanitarne situacije u zemlji; pozdravlja dodatnih 165 milijuna EUR pomoći regiji za krizu u Južnom Sudanu i susjednim zemljama, kao i za sušu u Etiopiji, Somaliji i Keniji;

12.  pohvaljuje Etiopiju za napredak koji je ostvarila u poboljšanje uvjeta svojeg brzo rastućeg stanovništva, uključujući izbjeglice iz područja pogođenih sukobima u susjednim zemljama te izražava zahvalnost za vodstvo u regiji i Afričkoj uniji;

13.  smatra da bi se u budućoj suradnji EU-a s Etiopijom u obzir trebalo uzeti ostvarenje znatnog napretka u pokazateljima povezanima s ljudskim pravima;

14.  poziva etiopske vlasti da spriječe etničku diskriminaciju i da poduzmu mjere za postizanje mirnog i konstruktivnog dijaloga između raznih zajednica;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a, Komisiji Afričke unije i Panafričkom parlamentu te vladi Etiopije.


Južni Sudan
PDF 265kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2017. o Južnom Sudanu (2017/2683(RSP))
P8_TA(2017)0220RC-B8-0358/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Sudanu i Južnom Sudanu,

–  uzimajući u obzir izjavu Trojke (SAD, UK i Norveška) i EU-a od 8. svibnja 2017. o sigurnosnoj situaciji u Južnom Sudanu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika glavnog tajnika UN-a od 29. travnja 2017. o stanju u Južnom Sudanu,

–  uzimajući u obzir konačno izvješće Skupine stručnjaka Vijeća sigurnosti UN-a od 13. travnja 2017. o Južnom Sudanu,

–  uzimajući u obzir komunikaciju o Južnom Sudanu objavljenu 25. ožujka 2017. u okviru izvanrednog sastanka na vrhu Međuvladinog tijela za razvoj (IGAD),

–  uzimajući u obzir rezultat 34. sjednice Vijeća za ljudska prava održane u Ženevi od 27. veljače do 24. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a Južnom Sudanu od 23. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu Komisije od 1. veljače 2017. upućenu Europskom parlamentu,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2327 (2016) od 16. prosinca 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Južnom Sudanu od 12. prosinca 2016.,

–  uzimajući u obzir humanitarno izvješće Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja od 9. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Sporazum IGAD-a o rješavanju sukoba u Republici Južni Sudan od 17. kolovoza 2015.,

–  uzimajući u obzir Sveobuhvatni sudanski mirovni sporazum (CPA) iz 2005.,

–  uzimajući u obzir revidirani Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Ugovor o trgovini oružjem,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Južni Sudan već više od tri godine zahvaćen građanskim ratom koji je izbio nakon što je Salva Kiir, predsjednik države i pripadnik etničke skupina Dinka, optužio svojeg potpredsjednika kojeg je otpustio, Rieka Machara, pripadnika etničke skupine Nuera, da je protiv njega planirao državni udar; budući da je Riek Machar negirao pokušaj državnog udara;

B.  budući da se, unatoč potpisivanju Sporazum o rješavanju sukoba u Republici Južni Sudan u kolovozu 2015., i dalje uopće ne poštuju međunarodna ljudska prava i humanitarno pravo te da nitko ne snosi odgovornost za kršenje prava tijekom sukoba;

C.  budući da se zemlja suočava s glađu i ekonomskim kolapsom zbog građanskog rata zbog kojega je 3,6 milijuna ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove, a oko 4,9 milijuna osoba dovedeno je u stanje nesigurnosti u pogledu opskrbe hranom; budući da se humanitarne potrebe i dalje povećavaju do zabrinjavajućih razina, pri čemu oko 7,5 milijuna osoba treba humanitarnu pomoć, a više od milijun njih trenutačno je našlo utočište u prostorima UN-a; budući da agencije UN-a intenzivnije traže humanitarnu pomoć te tvrde da im je potrebno najmanje 1,4 milijarde USD da bi pomogli ublažiti „nezamislivu” patnju; budući da je dosad prikupljeno samo 14 % tog iznosa;

D.  budući da će, ako se sadašnji trend nastavi, do kraja 2017. polovica stanovništva te zemlje nestati ili će biti raseljena; budući da se ne zna koliko je osoba ubijeno u tom nasilju;

E.  budući da je, u skladu s najnovijim izvješćem Skupine stručnjaka UN-a, utvrđeno da je vlada Južnog Sudana jedan od najvećih počinitelja nasilja i prekršitelja ljudskih prava u zemlji, da se smatra da je glad prouzročena ljudskim faktorom te da se rasipanje novca na oružje, koje provodi vlada Južnog Sudana, smatra jednim od glavnih uzroka;

F.  budući da je velika ofenziva vlade u Yuaiju, Waatu, Tongi i Kodoku posljednjih tjedana dovela do tragičnih humanitarnih posljedica, među kojima je i raseljavanje od 50 000 do 100 000 osoba; budući da je to uslijedilo nakon ubijanja brojnih civila 8. travnja 2017. u zapadnom gradu Wauu, što je bila kolektivna kazna izvršena na temelju etničke pripadnosti i političkih stajališta; budući da su meta vladinih snaga i dalje civili, čime se krši pravo oružanog sukoba, te da te snage blokiraju misiju UN-a u zaštiti civila;

G.  budući da vlada ruši bolnice i klinike, što je ratni zločin; budući da je oprema iz bolnica i klinika pokradena, zbog čega su one zatvorene pa ljudi ne mogu dobiti liječničku skrb koja bi im spasila život;

H.  budući da je gotovo jedna od tri škole u Južnom Sudanu uništena, oštećena, okupirana ili zatvorena, što utječe na obrazovanje cijelog jednog naraštaja djece; budući da se procjenjuje da je više od 600 000 djece mlađe od pet godina akutno pothranjeno;

I.  budući da je gotovo dva milijuna djece pobjeglo iz zemlje, što je 62 % izbjeglica koje su napustile Južni Sudan, te da zbog tog sukoba proživljavaju nepodnošljivu traumu, stres i burne emocionalne promjene; budući da je oko 170 000 djece, uglavnom dječaka, unovačeno ili ih naoružane snage i skupine u zemlji koriste kao vojnike; budući da su tisuće djece ubijene, silovane, raseljene ili su ostale siročad;

J.  budući da se žene i djevojčice sustavno siluju i otimaju u svrhu ratnog oružja te da je prema istraživanju UN-a 70 % žena koje žive u kampovima za interno raseljene osobe u Jubi silovano, a većinu ih je silovala policija i vojska;

K.  budući da se zbog nestabilnosti u susjednim zemljama u Južnom Sudanu nalazi oko 270 000 izbjeglica iz Sudana, Demokratske Republike Kongo, Etiopije i Srednjoafričke Republike;

L.  budući da je u lipnju 2016. Svjetska zdravstvena organizacija objavila vijest o izbijanju kolere koja je već zahvatila tisuće osoba te se posljednjih tjedana navodno još proširila; budući da su mnogi smrtni slučajevi zbog kolere, malarije, ospica, dijareje i akutnih bolesti dišnog sustava rezultat ekstremnog siromaštva i teških životnih uvjeta te da su se mnogi od njih mogli spriječiti samo da su te osobe imale zdravstvenu skrb;

M.  budući da se u Sporazumu o rješavanju sukoba u Republici Južni Sudan utvrđuje da bi se mandat Prijelazne vlade nacionalnog jedinstva trebao završiti nakon izbora u kolovozu 2018.;

N.  budući da, prema navodima UN-a i drugim vjerodostojnim izvješćima, posrednici iz država članica EU-a i brojnih trećih zemalja dostavljaju helikoptere i strojnice naoružanim skupinama u Južnom Sudanu te im pružaju vojnu logističku pomoć; budući da su se zbog dugotrajne prirode sukoba pojavile nove naoružane skupine te se društvo militariziralo;

O.  budući da broj napada na humanitarne konvoje i osoblje iznimno zabrinjava; budući da je od prosinca 2013. ubijeno najmanje 79 humanitarnih djelatnika; budući da je u najskorijem razdoblju, u ožujku 2017., u dosad najsmrtonosnijem napadu na humanitarne djelatnike ubijeno šest djelatnika i njihovih vozača;

P.  budući da je Komisija 21. veljače 2017. nakon izbijanja gladi najavila hitan paket pomoći u vrijednosti od 82 milijuna EUR; budući da je EU jedan od najvećih donatora te zemlje, koji je 2016. pružio više od 40 % svih humanitarnih financijskih sredstava za potporu programima za spašavanje života te je od početka sukoba 2013. dostavio humanitarnu pomoć u vrijednosti od oko 381 milijun EUR;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog trenutačnog sukoba u Južnom Sudanu; poziva da se odmah zaustave sve vojne operacije i još jednom podsjeća predsjednika Salvu Kiira te bivšeg potpredsjednika Rieka Machara na njihove obveze u okviru Sporazuma o rješavanju sukoba u Republici Južni Sudan; poziva predsjednika Kiira da odmah ispuni svoje obećanje o jednostranom prekidu vatre koje je 25. ožujka 2017. dao šefovima država članica IGAD-a;

2.  poziva sve strane u oružanom sukobu da odmah i u potpunosti obustave sve činove seksualnog nasilja nad civilima, posebno nad ženama i djevojčicama; podsjeća da je silovanje kao ratno oružje ratni zločin koji se kažnjava u skladu s međunarodnim pravom; poziva vladu Južnog Sudana da pruži zaštitu svim ranjivim skupinama, da počinitelje izvede pred sud i da okonča nekažnjavanje policije i vojske;

3.  osuđuje sve napade na civile i humanitarne djelatnike, pri čemu se zbog napada na humanitarne djelatnike ometa dostavljanje pomoći i zaliha potrebnih za spašavanje života; ističe da ne može postojati vojno rješenje sukoba te da vlada Južnog Sudana mora osigurati istinski prekid vatre, čime će se pokazati iskrena predanost miru i stabilnosti; smatra da predanost miru mora biti nešto više od pukog prekida neprijateljstava te da mora podrazumijevati povlačenje postrojbi, raspuštanje etničkih paravojnih postrojbi, omogućavanje neometanog pružanja humanitarne pomoći i oslobađanje političkih zatvorenika;

4.  izražava najdublju zabrinutost zbog teške humanitarne situacije diljem zemlje, koja se i dalje pogoršava; stoga još jednom poziva EU i njegove države članice da povećaju humanitarnu pomoć kako bi se ublažila glad te da izvrše pritisak na vladu Južnog Sudana da osigura otvorene putove za dostavljanje humanitarne pomoći;

5.  žali zbog vojačenja djece u oružani sukob na svim stranama u Južnom Sudanu; ističe da je vojačenje djece, koje provode strane u sukobu, ratni zločin za koji zapovjednici moraju snositi kaznenu odgovornost; upozorava da je cijela generacija mladih izložena riziku od proživljavanja teške traume, burnih emocionalnih promjena i nedostatka obrazovanja; poziva da se u okviru humanitarnih i razvojnih programa EU-a pomogne u pružanju osnovnog obrazovanja te dugoročne rehabilitacije i savjetovanja; oštro osuđuje upotrebu obrazovnih ustanova za potrebe vojnih operacija;

6.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) te potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da upotrijebe sva raspoloživa sredstva kako bi u započinjanje novog političkog procesa uključili UN, Afričku uniju i IGAD radi uspostave održivog prekida vatre i potpune provedbe onih poglavlja mirovnog sporazuma koja se odnose na sigurnost i upravljanje;

7.  smatra da Afrička unija, uz potporu EU-a i njegovih država članica, mora preuzeti aktivnu ulogu pri posredovanju u cilju pronalaženja političkog rješenja za postizanje trajnog mira u Južnom Sudanu, među ostalim dodjeljivanjem većih sredstava izaslaniku Afričke unije u Južnom Sudanu Alphi Oumaru Konareu; podržava pozive da Komisija Afričke unije organizira međunarodnu konferenciju, uz sudjelovanje UN-a i IGAD-a, radi ujedinjavanja i usklađivanja međunarodnih napora za zaustavljanje rata u Južnom Sudanu;

8.  ponovno ističe da potpuno podržava rad posebnog predstavnika UN-a za Južni Sudan te mandat misije UN-a u Južnom Sudanu (UNMISS) i njegovih regionalnih snaga za zaštitu, čija je zadaća pružanje zaštite civilima i odvraćanje od nasilja nad njima te stvaranje uvjeta potrebnih za dostavljanje humanitarne pomoći; poziva sve strane da omoguće brzo raspoređivanje aktivnih regionalnih snaga za zaštitu koje je ovlastilo Vijeće sigurnosti UN-a i čija je svrha jačanje aktivne prisutnosti UNMISS-a te poziva države članice i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da hitno i u znatnoj mjeri ojačaju UNMISS europskim kapacitetima;

9.  ističe hitnu potrebu da se uspostavi hibridni sud za Južni Sudan, što podrazumijeva potrebu da Afrička unija donese pravne statute i da se pomoć pruža sredstvima UN-a i EU-a; podsjeća da je to dio mirovnog sporazuma iz 2016. i da o tome stoga ne treba ponovno pregovarati;

10.  ustraje u tome da, kako bi bio smislen i uključiv, proces nacionalnog dijaloga treba ispunjavati jasne ciljeve, među kojima su neutralno vodstvo te uključivanje oporbenih skupina i južnosudanskih građana koji žive izvan zemlje, te, kako bi bio legitiman i učinkovit, u njemu moraju sudjelovati predstavnici svih strana u sukobu i ostali dionici Južnog Sudana, uključujući predstavnike žena;

11.  osuđuje sve pokušaje ograničavanja slobode izražavanja koja je osnovno ljudsko pravo i dio iskrene političke debate; žali zbog ubojstava humanitarnih djelatnika, predstavnika civilnog društva i novinara, te zahtijeva da se počiniteljima tih zločina sudi; traži da se smjesta oslobode svi politički zatvorenici;

12.  osuđuje sve napade na obrazovne i javne ustanove, kao i upotrebu škola u vojne svrhe; poziva strane da poštuju Smjernice za zaštitu škola i sveučilišta od vojne upotrebe tijekom oružanog sukoba;

13.  žali zbog toga što Vijeće sigurnosti UN-a 23. prosinca 2016. nije donijelo rezoluciju kojom bi se Južnom Sudanu nametnuo embargo na oružje te bi se trojici viših južnosudanskih vođa zabranilo putovanje i zamrznula imovina; poziva EU da Južnom Sudanu nametne međunarodni embargo na oružje i da se on učinkovito provodi; iznimno je zabrinut zbog izvješća o dostavljanju oružja u Južni Sudan koje omogućuju posrednici iz država članica EU-a, čime se krši Zajedničko stajalište Vijeća 2008/944/ZVSP; potiče države članice i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da nametnu poštovanje režima EU-a za kontrolu naoružanja i da započnu službeni dijalog sa svim trećim zemljama za koje se dokaže da izvoze oružje i vojnu logističku pomoć u Južni Sudan;

14.  poziva vlasti da osiguraju da se svaki povratak ili premještanje interno raseljenih osoba provodi na siguran i dostojanstven način; poziva na primjenu ciljanih sankcija protiv svih političkih ili vojnih vođa u vladi ili oporbi koji produljuju sukob ili krše ljudska prava, kao dio strategije EU-a za osiguranje dostavljanja humanitarne pomoći, očuvanje prekida vatre i započinjanje obnovljenog političkog procesa u cilju provedbe mirovnog sporazuma;

15.  smatra da se u trenutačnom političkom okružju, zbog stalnih sukoba, nesigurnosti i masovnog raseljavanja osoba, ne mogu održati vjerodostojni i mirni izbori; podsjeća na to da mandat Prijelazne vlade nacionalnog jedinstva traje do lipnja 2018.; ističe da je ženama Južnog Sudana važno dati punu ulogu u mirovnim pregovorima i upravljanju zemljom; poziva EU da podrži žene na lokalnoj razini, koje znatno poboljšavaju kvalitetu mirovnih pregovora time što uklanjaju sumnju te grade povjerenje i promiču pomirenje;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi Južnog Sudana, Međuvladinom tijelu za razvoj, povjereniku za ljudska prava Južnog Sudana, Nacionalnoj zakonodavnoj skupštini Južnog Sudana, institucijama Afričke unije, supredsjedateljima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a te glavnom tajniku UN-a.


Sporazum između EU-a, Islanda, Lihtenštajna i Norveške o financijskom mehanizmu EGP-a za razdoblje 2014. – 2021. ***
PDF 248kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma između Europske unije, Islanda, Kneževine Lihtenštajna i Kraljevine Norveške o financijskom mehanizmu EGP-a za razdoblje 2014. – 2021., Sporazuma između Kraljevine Norveške i Europske unije o norveškom financijskom mehanizmu za razdoblje 2014. – 2021., Dodatnog protokola uz Sporazum između Europske ekonomske zajednice i Kraljevine Norveške te Dodatnog protokola uz Sporazum između Europske ekonomske zajednice i Islanda (06679/2016 – C8-0175/2016 – 2016/0052(NLE))
P8_TA(2017)0221A8-0072/2017

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (06679/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt sporazuma između Europske unije, Islanda, Kneževine Lihtenštajna i Kraljevine Norveške o financijskom mehanizmu EGP-a za razdoblje 2014. – 2021. (06956/16),

–  uzimajući u obzir nacrt sporazuma između Kraljevine Norveške i Europske unije o norveškom financijskom mehanizmu za razdoblje 2014. – 2021. (06957/16),

–  uzimajući u obzir nacrt dodatnog protokola uz Sporazum između Europske ekonomske zajednice i Kraljevine Norveške (06960/16),

–  uzimajući u obzir nacrt dodatnog protokola uz Sporazum između Europske ekonomske zajednice i Islanda (06959/16),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 217. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) (v.) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0175/2016),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0072/2017),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma i protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Islanda, Kneževine Lihtenštajna i Kraljevine Norveške.


Prava kombinacija financiranja za europske regije: uravnotežena primjena financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava u kohezijskoj politici EU-a
PDF 372kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2017. o pravoj kombinaciji financiranja za europske regije: uravnotežena primjena financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava u kohezijskoj politici EU-a (2016/2302(INI))
P8_TA(2017)0222A8-0139/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegovu glavu XVIII.,

–  uzimajući u obzir članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1)(Uredba o zajedničkim odredbama, kao i delegirane i provedbene akte povezane s relevantnim člancima te Uredbe,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o europskoj teritorijalnoj suradnji – najbolje prakse i inovativne mjere(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o kohezijskoj politici i reviziji strategije Europa 2020.(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji(8),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za regionalni razvoj iz izvješća Odbora za proračunski nadzor naslovljenom „Europska investicijska banka (EIB) – godišnje izvješće za 2014.”(A8-0050/2016),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. prosinca 2015. naslovljenu „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. siječnja 2014. naslovljenu „Smjernice o državnim potporama za promicanje rizičnih financijskih ulaganja”(9),

–  uzimajući u obzir šesto izvješće Komisije o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji od 23. srpnja 2014. naslovljeno „Ulaganje u radna mjesta i rast. (COM(2014)0473),

–  uzimajući u obzir objedinjeno izvješće Komisije iz kolovoza 2016. „Ex post evaluacija programa kohezijske politike 2007. – 2013. s naglaskom na Europskom fondu za regionalni razvoj (EFRR), Europskom socijalnom fondu (ESF) i Kohezijskom fondu (KF)”,

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 30. listopada 2014. o financijskim instrumentima koji na dan 31. prosinca 2013. primaju potporu iz općeg proračuna u skladu s člankom 140. stavkom 8. Financijske uredbe (COM(2014)0686),

–  uzimajući u obzir Smjernice Komisije od 26. studenog 2015. državama članicama za članak 42. stavak 1. točku (d) Uredbe o zajedničkim odredbama – prihvatljivi troškovi upravljanja i naknade za upravljanje,

–  uzimajući u obzir Smjernice Komisije od 10. kolovoza 2015. državama članicama za članak 37. stavke 7., 8. i 9. Uredbe o zajedničkim odredbama – Kombinacija potpore iz financijskog instrumenta s drugim oblicima potpore,

–  uzimajući u obzir Smjernice Komisije od 27. ožujka 2015., državama članicama za članak 37. stavak 2. Uredbe o zajedničkim odredbama – Ex ante procjena,

–  uzimajući u obzir kratki referentni priručnik Komisije za upravljačka tijela od 2. srpnja 2014. o financijskim instrumentima u programima europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir sažeto izvješće Komisije iz studenog 2016. naslovljeno „Financijski instrumenti u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova. Sažeti podaci o napretku ostvarenom u financiranju i provedbi financijskih instrumenata za programsko razdoblje 2014. – 2020. u skladu s člankom 46. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća”,

–  uzimajući u obzir sažeto izvješće Komisije iz prosinca 2015. naslovljeno „Sažeti podaci o napretku ostvarenom u financiranju i provedbi instrumenata financijskog inženjeringa za programsko razdoblje 2014. – 2020. u skladu s člankom 46. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća”,

–  uzimajući u obzir sažeto izvješće Komisije iz rujna 2014. naslovljeno „Sažeti podaci o napretku ostvarenom u financiranju i provedbi instrumenata financijskog inženjeringa koji su prijavila upravljačka tijela u skladu s člankom 67. stavkom 2. točkom (j) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006”,

–  uzimajući u obzir radni dokument Komisije od 13. studenog 2015. naslovljen „Aktivnosti povezane s financijskim instrumentima ( popratni dokument uz Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o financijskim instrumentima koji na dan 31. prosinca 2014. primaju potporu iz općeg proračuna u skladu s člankom 140. stavkom 8. Financijske uredbe”) (SWD(2015)0206),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 19/2016 naslovljeno „Izvršavanje proračuna EU-a s pomoću financijskih instrumenata – pouke koje se mogu izvući iz programskog razdoblja 2007. – 2013.”,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 5/2015 naslovljeno „Jesu li financijski instrumenti djelotvorno i perspektivno sredstvo u području ruralnog razvoja?”,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 16/2014 naslovljeno „Djelotvornost spajanja bespovratnih sredstava instrumenata za regionalno ulaganje sa zajmovima financijskih institucija za potporu vanjskim politikama EU-a”,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 2/2012 naslovljeno „Financijski instrumenti za malo i srednje poduzetništvo sufinancirani sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj”,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 14. listopada 2015. naslovljeno „Financijski instrumenti za potporu teritorijalnom razvoju”,

–  uzimajući u obzir završno izvješće Europske investicijske banke iz ožujka 2013. naslovljeno „Financijski instrumenti: pregled u svrhu pripreme za programsko razdoblje 2014. – 2020.”,

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Financijski instrumenti za programsko razdoblje 2014. – 2020.: prva iskustva država članica” iz listopada 2016., koju je naručila Glavna uprava za unutarnju politiku Europskog parlamenta, resorni odjel B: Strukturna i kohezijska politika,

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Preispitivanje uloge Grupe EIB-a u europskoj kohezijskoj politici” iz ožujka 2016., koju je naručila Glavna uprava za unutarnju politiku Europskog parlamenta, resorni odjel B: Strukturna i kohezijska politika,

–  uzimajući u obzir kratko izvješće iz svibnja 2016. naslovljeno „Izazovi za kohezijsku politiku EU-a: pitanja u predstojećoj reformi poslije 2020.”, Služba Europskog parlamenta za istraživanja,

–  uzimajući u obzir informativni članak iz rujna 2015. „Provedba kohezijske politike u 28 država članica EU-a”, Služba Europskog parlamenta za istraživanja,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0139/2017),

A.  budući da su preispitivanje/revizija Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) u sredini razdoblja i činjenica da se programsko razdoblje 2014. – 2020. približava sredini svojeg trajanja potaknuli raspravu o kombinaciji bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata koje bi trebalo ulagati u okviru proračuna EU-a tijekom razdoblja poslije 2020.;

B.  budući da je skupni prijedlog (COM(2016)0605) jedina prilika za uvođenje niza srednjoročnih poboljšanja sustava kojim se upravlja trenutačnim programskim razdobljem;

C.  budući da naziv „financijski instrumenti” obuhvaća niz različitih instrumenata i da je za njihovu procjenu te donošenje odluka o njihovoj upotrebi potrebna neprekidna i detaljna analiza svakog pojedinog slučaja, povezana s procjenom specifičnih potreba lokalnih i regionalnih gospodarstava ili određene ciljane skupine;

Razdoblje 2007. – 2013. – pouzdano ulaganje preko bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata

1.  priznaje da se postupkom izvješćivanja Komisije daju čvrsti dokazi o tome da je ulaganje europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI) preko bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata pokazalo dobar učinak i vidljive rezultate pri ulaganju u regije EU-a, koje je iznosilo 347,6 milijardi eura, u što se ne ubraja nacionalno sufinanciranje i dodatna mobilizirana sredstva, unatoč tome što su financijski instrumenti osmišljeni prije financijske i gospodarske krize te nisu bili najprikladniji za gospodarski kontekst krize;

2.  pozdravlja postojeće djelovanje Europske investicijske banke (EIB) u području kohezijske politike, koje je vidljivo u godišnjim i sektorskim izvješćima u kojima se prikazuje učinak na MSP-ove i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije, infrastrukturu, istraživanje i inovacije, okoliš, energetiku i poljoprivredu; zaključuje da se iznos zajmova EIB-a u svrhu potpore kohezijskoj politici za razdoblje 2007. – 2013. procjenjuje na 147 milijardi eura, što je otprilike 38 % svih zajmova u EU-u;

Razdoblje 2014. – 2020. – nova stranica u ulaganju preko fondova ESI

3.  pozdravlja činjenicu da bi EU u razdoblju 2014. – 2020. preko fondova ESI trebao uložiti 454 milijarde eura, a zajedno s nacionalnim sufinanciranjem za ulaganja u obliku bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata očekuje se da će se taj iznos povećati na 637 milijardi eura;

4.  prima na znanje da su se u okviru podijeljenog upravljanja u sklopu kohezijske politike povećali i opseg i kvaliteta financijskih instrumenata (u vidu mikrokredita, zajmova, jamstava te vlasničkog i poduzetničkog kapitala); ističe dva glavna razloga za taj trend – u razdoblju 2007. – 2013. steklo se dragocjeno iskustvo i izvukle su se pouke u pogledu provedbe fondova ESI preko bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata, dok VFO za razdoblje 2014. – 2020. odražava potrebu za većim brojem financijskih instrumenata u razdoblju poslije krize zbog fiskalnih ograničenja;

5.  napominje da će se, prema procjenama, sredstva dodijeljena za financijske instrumente iz Europskog fonda za regionalni razvoj, Kohezijskog fonda i Europskog socijalnog fonda gotovo udvostručiti ako usporedimo razdoblje od 2007. do 2013., kada su iznosila 11,7 milijardi EUR, i razdoblje od 2014. do 2020., kada bi trebala iznositi 20,9 milijardi EUR; napominje da bi za financijske instrumente stoga bilo namijenjeno 6 % ukupnih dodijeljenih sredstava u okviru kohezijske politike u razdoblju od 2014. do 2020. koja iznose 351,8 milijardi EUR, u usporedbi s 3,4 % od 347 milijardi EUR dodijeljenih u razdoblju od 2007. do 2013.;

6.  napominje da dodijeljena sredstva iz Kohezijskog fonda iznose otprilike 75 milijardi EUR, što je 11,8 % ukupnih dodijeljenih sredstava za financijske instrumente u razdoblju od 2014. do 2020.; pozdravlja povećanje dodijeljenih sredstava sa 70 milijardi EUR u razdoblju od 2007. do 2013. na 75 milijardi EUR u razdoblju od 2014. do 2020.; ističe činjenicu da se sredstva koja se dodjeljuju u Kohezijski fond ne bi smjela smanjiti s obzirom na to da otprilike 34 % stanovništva EU-a živi u regijama koje primaju pomoć iz Kohezijskog fonda;

7.  prima na znanje ukupni iznos doprinosa za operativne programe od 5 571,63 milijuna EUR, koje je do 31. prosinca 2015. u sklopu aktualnog VFO-a za financijske instrumente izdvojila 21 država članica, od čega je 5 005,25 milijuna EUR iz Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda;

8.  pozdravlja činjenicu da presudne regulatorne promjene pri programiranju i provedbi financijskih instrumenata te upravljanju njima, kao što su izravna povezanost s 11 tematskih ciljeva, odgovarajuća obvezna ex ante procjena kojom se omogućuje utvrđivanje tržišnih nedostataka, stvaranje prilagođenih i pojednostavljenih gotovih financijskih instrumenata i mehanizama izvješćivanja, mogu imati ključan pozitivan učinak na privlačnost i brzinu provedbe kohezijske politike tako što će se rješavati slučajevi pravne nesigurnosti koji su se pojavili tijekom razdoblja od 2007. do 2013.; poziva, međutim, na ulaganje napora kako bi se osiguralo da te promjene ne utječu na privlačnost i brzinu provedbe financijskih instrumenata;

Bespovratna sredstva i financijski instrumenti – intervencijska logika određuje kombinaciju

9.  ističe da, iako se njima podržavaju isti ciljevi kohezijske politike, bespovratna sredstva i financijski instrumenti u okviru fondova ESI, koji nisu sami sebi svrha i koji podliježu podijeljenom upravljanju imaju različitu intervencijsku logiku i primjenu kojom se rješava pitanje teritorijalnih razvojnih potreba, sektorskih potreba ili tržišnih potreba;

10.  prima na znanje da, ovisno o vrsti projekta, bespovratna sredstva imaju razne prednosti u usporedbi s financijskim instrumentima: potpora za projekte kojima se nužno ne ostvaruju prihodi, osiguravanje financijskih sredstava za projekte koji zbog raznih razloga ne mogu privući sredstva iz privatnog ili javnog sektora, usmjerenost na konkretne korisnike, pitanja i regionalne prioritete te manje složena upotreba zahvaljujući postojećem iskustvu i kapacitetu; priznaje da u nekim slučajevima bespovratna sredstva imaju ograničenja: poteškoće pri ostvarivanju kvalitete i održivosti projekata, rizik od dugoročnog zamjenjivanja javnog financiranja i učinak istiskivanja za moguća privatna ulaganja čak i kad projekti mogu biti obnovljivi i kad imaju kapacitet za ostvarivanje prihoda za otplaćivanje financiranja na temelju zajmova;

11.  priznaje da financijski instrumenti nude prednosti kao što su učinak financijske poluge i obnovljivosti, privlačenje privatnog kapitala, kao i pokrivanje određenih nedostataka pri ulaganju preko visokokvalitetnih unovčivih projekata, čime se maksimalnom povećava učinkovitost i djelotvornost provedbe regionalne politike; svjestan je da financijski instrumenti imaju neke nedostatke zbog kojih bi mogli doći u sukob s privlačnijim nacionalnim ili regionalnim instrumentima, kao što su; sporija provedba u nekim regijama, veća složenost, manji učinak poluge financijskih instrumenata koji se podupiru iz ESIF-a nego što je očekivano te, u nekim slučajevima, veći troškovi provedbe i veće naknade za upravljanje; napominje da su bespovratna sredstva poželjna za ulaganja u nekim područjima politike, kao što su određene vrste javne infrastrukture, socijalne usluge, politika istraživanja i inovacija ili, općenito, projekti kojima se ne ostvaruje dobit;

12.  ističe da se intervencijskom logikom bespovratna sredstva i financijski instrumenti ne razdvajaju nego su zajedničko stjecište za uspostavu jednakih uvjeta za sve, tako da se kohezijskom politikom preko niza raznih mjera može osigurati bolja obuhvaćenost korisnika i uklanjanje nedostataka pri ulaganju; ističe da pri programiranju u okviru fondova ESI intervencijska logika čini pristup odozdo prema gore te da sve države članice i regije trebaju i dalje uzimati u obzir najprikladniju opciju pri slobodnom određivanju udjela financijskih instrumenata ili bespovratnih sredstava kao načina za osiguranje doprinosa za odabrane prioritete u sklopu svojih operativnih programa, imajući u vidu da su lokalna i regionalna tijela uključena i da imaju presudnu ulogu; podsjeća da upravljačka tijela moraju dobrovoljno odabrati vrstu financijskog instrumenta koji je najprikladniji za provedbu;

Uspješnost financijskih instrumenata i izazovi povezani s njima

13.  prepoznaje važnost upotrebe financijskih instrumenata u području kohezijske politike; pozdravlja činjenicu da izvješćivanje o provedbi financijskih instrumenata tijekom 2015. pokazuje napredak, unatoč kasnom početku trenutačnog programskog razdoblja; napominje, međutim, da se stupanj napretka u provedbi financijskih instrumenata u okviru fondova ESI veoma razlikuje i među državama članicama, ali i unutar pojedinačnih država članica; podsjeća da je pozitivno iskustvo i pozitivan učinak korištenja financijskih instrumenata u programskom razdoblju 2007. – 2013. popratio niz pitanja povezanih s uspješnošću: kasni početak operacija, neprecizna procjena tržišta, neujednačena regionalna primjena, općenito niske stope isplate, slab učinak poluge, problematično obnavljanje, veliki troškovi i naknade za upravljanje te neprimjereno velike dotacije; podsjeća da je do 2015., nakon što je Komisija produžila konkretne rokove za provedbu financijskih instrumenata, ciljanim mjerama ublažen određen broj uočenih nedostataka;

14.  napominje da bi kašnjenja pri provedbi fondova ESI mogla utjecati na stope isplate, obnavljanje i učinak financijske poluge, pri čemu bi se učinak financijske poluge trebao temeljiti na definiciji i metodologijama koje koriste međunarodne organizacije kao što je OECD, uz jasno razlikovanje između javnih i privatnih doprinosa i s naznakom o preciznom mogućem stupnju financijske poluge u okviru svakog financijskog instrumenta, predstavljenim za svaku državu i regiju posebno; podsjeća na činjenicu da su kašnjenja u razdoblju 2007. – 2013. nepovratno doprinijela tome da uspješnost financijskih instrumenata EFRR-a i ESF-a bude manja od optimalne; ističe da kašnjenja pri provedbi, koja se mogu pripisati kasnom početku programskog razdoblja, mogu naštetiti uspješnosti financijskih instrumenata u okviru fondova ESI, što bi moglo dovesti do netočnih zaključaka pri ocjenjivanju na kraju tog razdoblja; stoga poziva države članice da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se ublažili negativni učinci zakašnjele provedbe, posebno kad je riječ o riziku od ograničene upotrebe i učinka financijskih instrumenata;

15.  ozbiljno je zabrinut zbog velike vjerojatnosti za ponovno gomilanje nepodmirenih računa u drugoj polovici aktualnog VFO-a jer bi to moglo imati ozbiljan učinak na ostale politike koje se financiraju sredstvima EU-a;

16.  napominje da postoje znatne razlike diljem EU-a u pogledu prisutnosti financijskih instrumenata, uključujući fondove ESI i Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), početnih rezultata tih fondova i očekivanog učinka financijske poluge dodatnih sredstava, kao i ostalih financijskih instrumenata koje financira EU u najuspješnijim gospodarstvima i kojima se potkopavaju ciljevi kohezijske politike; ističe da opći uspjeh tih instrumenata ovisi o tome koliko se lako koriste te o sposobnosti država članica da preko njih upravljaju ulaganjima, za što su potrebni precizni i diferencirani pokazatelji koji bi omogućili procjenu njihova stvarnog učinka na kohezijsku politiku;

Pojednostavljivanje, sinergije i tehnička pomoć – rješenja

17.  pozdravlja djelovanje Komisije u svrhu optimizacije propisa i smanjenja birokracije; ističe da je, unatoč poboljšanjima, postupak i dalje složen te da problemi kao što su dugotrajna priprema i administrativno opterećenje za korisnike odvraćaju od upotrebe financijskih instrumenata; poziva Komisiju da blisko surađuje s EIB-om, EIF-om i upravljačkim tijelima kako bi se mnogo lakše kombinirali mikrokrediti, zajmovi, jamstva te vlasnički i poduzetnički kapital u okviru fondova ESI, istodobno osiguravajući jednaku razinu transparentnosti, demokratskog nadzora, izvješćivanja i kontrole;

18.  napominje da se određenim odredbama ograničava fleksibilnost operacija s financijskim instrumentima; ističe da se čini kako su pravila o državnim potporama posebno opterećujuća, osobito kad je riječ o kombiniranju bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata; poziva Komisiju da osigura prikladan okvir za državne potpore i istraži dodatne mogućnosti radi pojednostavljenja usklađivanja s pravilima o državnoj potpori na svim trima razinama, odnosno na razini upravljačkih tijela, fonda fondova i financijskih posrednika; poziva na uspostavu jednakih uvjeta za sve u pogledu pravila o državnim potporama koja se odnose na sve financijske instrumente kako bi se izbjeglo povlašteno postupanje s određenim izvorima financiranja u odnosu na ostale, posebice u području potpore MSP-ovima;

19.  ističe važnost revizije uspješnosti financijskih instrumenata, uključujući reviziju operacija Grupe EIB-a u području kohezijske politike; napominje da aktivnosti revizije obuhvaćaju cijeli ciklus fondova ESI; poziva Komisiju i nacionalna tijela da utvrde mogućnosti za pojednostavljenje i sinergije u okviru postupka revizije; stoga poziva Komisiju da se usredotoči na usporednu analizu bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata, kao i na daljnju izgradnju kapaciteta, metodologiju revizije i smjernice za proces revizije, kojima ne bi trebalo povećati financijsko i administrativno opterećenje za korisnike;

20.  ističe da kombiniranje bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata ima neistražen potencijal; ističe da je osim smjernica za tijela potrebno i daljnje pojednostavnjenje i usklađivanje pravila o kombiniranju različitih fondova ESI, kao i pravila o kombiniranju fondova ESI s instrumentima kao što su Obzor 2020. i EFSU; poziva na bolje reguliranje u vidu jasnih, dosljednih i usredotočenih pravila o olakšavanju regulatornog opterećenja omogućavanjem navedenog kombiniranja sredstava iz više od jednog programa u isti financijski instrument, kao i omogućavanjem kombinacija instrumenata mikrofinanciranja u okviru operacija ESF-a te daljnjim pojednostavljivanjem javne nabave pri odabiru financijskih posrednika i za javno-privatna partnerstva; poziva na bolju usklađenost različitih strategija; ističe da zahvaljujući kombiniranju bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata u okviru fondova ESI s ostalim izvorima financiranja struktura financiranja može postati privlačnija korisnicima i ulagačima iz javnog i privatnog sektora zbog bolje podjele rizika, čime bi se pomoglo da se instrumentima osigura dugoročni potencijal rasta;

21.  napominje da se iskorištavanje financijskih instrumenata može poboljšati ulagačkim partnerstvima te da se javno-privatnim partnerstvima poboljšavaju sinergije među izvorima financiranja i održava nužna ravnoteža između privatnih i javnih interesa; ističe da treba poticati i upotrebu financijskih instrumenata u kontekstu inicijativa lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (CLLD) i integriranog teritorijalnog ulaganja (ITI);

22.  pozdravlja postojeću tehničku pomoć koju preko platforme fi-compass pružaju Komisija i Grupa EIB-a; žali zbog toga što su usluge podrške tijelima na terenu, a posebno primateljima financijskih instrumenata, uključujući EFSU, ograničene, dok mnoga lokalna i regionalna tijela nailaze na tehničke poteškoće te na nedostatak kapaciteta i znanja za učinkovito korištenje financijskih instrumenta; poziva na pružanje tehničke pomoći, prvenstveno lokalnim ili regionalnim dionicima, kao i svim uključenim partnerima, no njome se ne bi trebalo koristiti za financiranje aktivnosti nacionalnih tijela; usto poziva Komisiju i EIB da sastave zajednički plan tehničke pomoći koji će sadržavati aktivnosti financijskog i nefinancijskog savjetovanja, posebno za glavne projekte, kao i plan izgradnje kapaciteta, osposobljavanja, potpore te razmjene znanja i iskustava; nadalje poziva da se kombinira stručno znanje (uključujući pravne savjete) o propisima iz područja kohezijske politike, financijskim proizvodima, državnoj potpori i javnoj nabavi, usmjereno na nacionalna tijela, upravitelje fondova i korisnike, te da se istodobno ističe važnost izbjegavanja dvostrukih struktura;

23.  poziva Komisiju da promiče prepoznatljivost ulaganja iz fondova ESI i da jasnije upućuje na to da je riječ o financijskoj potpori EU-a; nadalje poziva da se uspostavi adekvatna i sveobuhvatna politika informiranja i komunikacije o mogućnostima financiranja sredstvima EU-a, kojom bi se potaknulo korištenje tih mogućnosti u javnom i privatnom sektoru te koja bi posebno bila usmjerena na moguće korisnike i mlade;

Ususret pravoj kombinaciji financiranja za razdoblje poslije 2020. i budućnosti kohezijske politike

24.  svjestan je da problemi kao što su migracija i sigurnost ili trenutačni i budući politički razvoj situacije u EU-u ne bi trebali negativno utjecati na ulaganja u sklopu kohezijske politike ili na ciljeve i očekivane rezultate te politike, posebno nakon trenutačnog programskog razdoblja;

25.  svjestan je da i bespovratna sredstva i financijski instrumenti imaju svoju specifičnu ulogu u okviru kohezijske politike, ali su usredotočeni na istu svrhu koja se nastoji postići u okviru 11 tematskih ciljeva i u postupku ostvarivanja pet glavnih ciljeva strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast; ističe potrebu da se zajamči da financijski instrumenti neće zamijeniti bespovratna sredstva kao glavni instrument kohezijske politike te istodobno ističe potrebu za očuvanjem obnovljivosti fondova koji će se staviti na raspolaganje za ponovno ulaganje na temelju sektora i aktivnosti koji se njihovim sredstvima mogu podržati;

26.  ističe da su financijski instrumenti uspješniji u dobro razvijenim regijama i velegradskim područjima, s bolje razvijenim financijskim tržištima, a da se najudaljenije regije te regije s visokim usklađenim stopama nezaposlenosti i malom gustoćom naseljenosti suočavaju s poteškoćama pri privlačenju ulaganja, dok se bespovratnim sredstvima rješavaju regionalna strukturna pitanja i pitanja regionalnog uravnoteženog financiranja; ističe da uspjeh financijskih instrumenata ovisi o nizu čimbenika i da se na temelju jednog kriterija ne mogu donijeti opći zaključci; napominje da se obvezujući ciljevi za upotrebu financijskih instrumenata u okviru kohezijske politike u razdoblju poslije 2020. ne mogu smatrati održivom opcijom; napominje da povećanje udjela financijskih instrumenata ne bi trebalo utjecati na nepovratne financijske doprinose jer bi se time onemogućila ravnoteža; ističe da bespovratna sredstva moraju biti dominantna u nizu javnih politika, dok financijski instrumenti mogu imati dodatne uloge, uz potpunu usklađenost s odgovarajućom ex ante procjenom i analizom tržišta; poziva na daljnje promicanje financijskih instrumenata u programima Interreg kako bi postali dosljedni ciljevima europske teritorijalne suradnje;

27.  podsjeća da postojeće iskustvo u ostvarenju fondova ESI upućuje na to da se financijskom kombinacijom bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata rješavaju situacije specifične za pojedinačne zemlje te propusti u području socijalne, ekonomske i teritorijalne kohezije; ističe da rezultat kombinacije financiranja ne može biti jedinstveno rješenje prikladno za sve zbog niza čimbenika, a to su geografska regija, područje politike, vrsta i veličina korisnika, administrativni kapacitet, tržišni uvjeti, postojanje konkurentnih instrumenata, poslovno okružje te fiskalni i ekonomski položaj;

o
o   o

28.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima država članica.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 289.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 470.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 281.
(5) SL L 169, 1.7.2015., str. 1.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0321.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0384.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0308.
(9) SL C 19, 22.1.2014., str. 4.


Buduće perspektive za tehničku potporu u okviru kohezijske politike
PDF 352kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2017. o budućim perspektivama za tehničku potporu u okviru kohezijske politike (2016/2303(INI))
P8_TA(2017)0223A8-0180/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegovu glavu XVIII.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1) (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbama”),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(5),

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 240/2014 od 7. siječnja 2014. o europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova(6),

–  uzimajući obzir prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Programa potpore strukturnim reformama za razdoblje od 2017. do 2020. i o izmjeni uredbi (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 1305/2013 (COM(2015)0701),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2016. o novim alatima za teritorijalni razvoj u kohezijskoj politici za razdoblje 2014. – 2020.: integrirana teritorijalna ulaganja (ITI) i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD)(9),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda od 16. veljače 2016. naslovljeno „Za bolje pružanje tehničke pomoći Grčkoj potrebno je posvetiti više pozornosti rezultatima”,

–  uzimajući u obzir detaljnu analizu naslovljenu „Tehnička pomoć na inicijativu Komisije” koju je objavila Glavna uprava za unutarnju politiku (resorni odjel B: Strukturna i kohezijska politika) u rujnu 2016.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za proračune,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A8-0180/2017),

A.  budući da tehnička pomoć, bilo na inicijativu Komisije bilo država članica, ima važnu ulogu u svim fazama provedbe kohezijske politike te je važan instrument privlačenja i zadržavanja kvalitetnih zaposlenika u administraciji, u kreiranju stabilnog sustava upravljanja i korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova (fondovi ESI) te u rješavanju uskih grla u procesu provedbe i pomoći korisnicima u pripremi kvalitetnih projekata; budući da bi trebalo istražiti mogućnosti korištenja tehničke pomoći u fazi pripreme programa;

B.  budući da lokalna, regionalna i nacionalna tijela često nemaju dovoljno kapaciteta da djelotvorno i učinkovito provedu fondove ESI te organiziraju partnerstvo s drugim javnim tijelima, uključujući i gradska tijela, gospodarskim i socijalnim partnerima te predstavnicima civilnog društva, u skladu s člankom 5. Uredbe o zajedničkim odredbama; budući da se administrativni kapaciteti uvelike razlikuju u državama članicama i regijama;

C.  budući da bi i partneri uključeni u pripremu i provedbu kohezijske politike trebali biti obuhvaćeni mjerama tehničke pomoći, naročito u području izgradnje kapaciteta, umreživanja i pružanja informacija o kohezijskoj politici;

D.  budući da nacionalna, lokalna i regionalna tijela teško zadržavaju kvalificirano osoblje koje odlazi na bolje plaćena radna mjesta u privatnom sektoru ili na unosnija radna mjesta u okviru nacionalnih tijela; budući da je to velika prepreka u smislu sposobnosti javnih tijela da uspješno provode fondove ESI i postignu ciljeve kohezije;

E.  budući da ima prostora za poboljšanje nadzora i ocjenjivanja tehničke pomoći unatoč većoj usredotočenosti na postizanje rezultata u programskom razdoblju 2014. – 2020. i činjenici da je protekla gotovo već polovica tog razdoblja;

F.  budući da je nužno optimizirati odnos između tehničke pomoći na inicijativu Komisije i mjera tehničke pomoći na nacionalnoj i regionalnoj razini;

Tehnička pomoć na inicijativu Komisije (članak 58. Uredbe o zajedničkim odredbama)

1.  napominje da su na inicijativu Komisije sredstva tehničke pomoći, u usporedbi s prijašnjim programskim razdobljima, povećana na 0,35 % godišnjih sredstava dodijeljenih za EFRR, ESF i Kohezijski fond, nakon izuzimanja potpore za Instrument za povezivanje Europe (CEF) i pomoći za najugroženije osobe;

2.  pozdravlja aktivnosti Komisije koje se financiraju sredstvima tehničke pomoći, posebno njezin rad na instrumentu TAIEX REGIO PEER 2 PEER, okviru kompetencija i instrumentima za samoocjenjivanje te paktovima o integritetu, Vodiču za korisnike o načinima izbjegavanja 25 najučestalijih pogrešaka u javnoj nabavi i studiji o pregledu stanja administrativnog kapaciteta u pogledu javne nabave u svim državama članicama; poziva države članice da iskoriste takve inicijative; ističe da bi takvi instrumenti trebali imati veću ulogu u kohezijskoj politici nakon 2020. i stoga poziva Komisiju da o njihovoj upotrebi senzibilizira dionike na lokalnoj i regionalnoj razini, uključujući i otoke; predlaže proširenje instrumenata TAIEX REGIO PEER 2 PEER na sve partnere u skladu s člankom 5. Uredbe o zajedničkim odredbama kako bi se osigurala opširna razmjena iskustva, doprinijelo izgradnji kapaciteta i olakšalo iskorištavanje punog potencijala dobrih praksi;

3.  smatra da je potrebno da Komisija pokrene procjenu djelotvornosti i dodane vrijednosti provedbe projekta „Paktovi o integritetu – mehanizam civilne kontrole za zaštitu fondova EU-a”;

4.  prima na znanje rad Radne skupine za Grčku i Skupine za podršku Cipru u provedbi fondova ESI u te dvije države, a posebno u pogledu stopa apsorpcije, imajući pritom na umu da je to samo jedan od pokazatelja za pozitivnu ocjenu provedbe kohezijske politike; ipak napominje da su, prema navodima iz tematskog izvješća Europskog revizorskog suda naslovljenog „Za bolje pružanje tehničke pomoći Grčkoj potrebno je posvetiti više pozornosti rezultatima”, rezultati postignuti u provedbi djelotvorne i održive reforme bili neujednačeni; stoga poziva Komisiju da izvijesti o rezultatima koje su ostvarile Službe za potporu strukturnim reformama u Grčkoj; po uzoru na iskustva iz programskog razdoblja 2007. – 2013. ističe potrebu za nastavkom i poboljšanjem rada Radne skupine za podršku kako bi se pomoglo drugim državama članicama koje pokazuju poteškoće u provedbi kohezijske politike;

5.  prima na znanje uspostavu Programa za potporu strukturnim reformama i uviđa njegove brojne potencijalno korisne strane za kohezijsku politiku, ali i za druga područja; poziva da ga se uskladi i učini dosljednim u odnosu na preporuke za svaku državu članicu u području kohezijske politike; smatra međutim da svako moguće produljenje programa ne bi trebalo odstupati od tematskih ciljeva kohezijske politike i da sredstva ne bi trebalo uzimati iz tehničke pomoći fondova ESI; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama zajamči maksimalnu koordinaciju i komplementarnosti između aktivnosti koje se financiraju u okviru Programa za potporu strukturnim reformama i tehničke pomoći osigurane u okviru fondova ESI kako bi se mjere usmjerile na što veće ostvarivanje ciljeva kohezijske politike;

6.  prima na znanje strategiju o tehničkoj pomoći koju je sastavila Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku Komisije; predlaže razvoj opsežnije strategije o tehničkoj pomoći kojom će se pobrinuti za bolju koordinaciju i koja će obuhvaćati sve glavne uprave koje rade s fondovima ESI, kao i aktivnosti Službe za potporu strukturnim reformama povezane s kohezijskom politikom, a sve kako bi se pojednostavila pružena pomoć, izbjeglo udvostručavanje te povećale sinergija i komplementarnosti;

7.  ističe važnost tehničke pomoći u području financijskih instrumenata, čija uporaba eksponencijalno raste iako su po svojoj prirodi vrlo složeni; u tom pogledu pozdravlja partnerstvo koje su Komisija i Europska investicijska banka sklopile u cilju uspostave platforme za financijske instrumente (Fi-compass); poziva Komisiju da dodatno pojednostavi tehničku pomoć kako bi obuhvaćala područja u kojima upravljačka tijela i korisnici nailaze na najveći broj izazova; pozdravlja tehnička poboljšanja Europskog savjetodavnog centra za ulaganja pri kombiniranju fondova ESI s Europskim fondom za strateška ulaganja (EFSU); ističe, međutim, da bi postizanje većih kapaciteta i pojednostavljenje u tom konkretnom području u konačnici trebalo rezultirati smanjenom potrebom za tehničkom pomoći u području financijskih instrumenata; osim toga, također insistira na potrebi za usklađenošću s mjerama tehničke pomoći koje se potom vode na nacionalnoj i regionalnoj razini;

8.  pozdravlja pomoć koja je državama članicama osigurana u okviru instrumenta tehničke pomoći JASPERS (Zajednička pomoć za potporu projektima u europskim regijama) kojim im se pruža stručno znanje potrebno za pripremu velikih projekata koji se sufinanciraju iz EFRR-a i Kohezijskog fonda; očekuje tematsko izvješće Revizorskog suda predviđeno za 2017. čiji će cilj biti provjeriti je li JASPERS utjecao na poboljšanje razvoja velikih projekata koje je sufinancirao EU i tako doprinio poboljšanju njihove kvalitete, kao i povećanju administrativnih kapaciteta država članica; u tom smislu naglašava potrebu podrobne analize o tome kako je aktivnostima JASPERS-a u razdoblju od 2007. do 2014., uz neovisni pregled kvalitete, poboljšana kvaliteta projekata i skraćeno vrijeme za odobravanje velikih projekata od strane Komisije;

9.  napominje da od početka njezine primjene u kontekstu kohezijske politike nije provedena globalna analiza stvarnog doprinosa tehničke pomoći; isto tako, teško je provesti detaljnu evaluaciju njezine važnosti i njezina doprinosa jačanju administrativnog kapaciteta i institucijskom jačanju u cilju djelotvornog upravljanja fondovima ESI; stoga traži bolje informiranje o aktivnostima u sklopu tehničke pomoći i njihovu veću transparentnost, veću ulogu Parlamenta u aktivnostima praćenja i kontrole, kao i provedbu temeljite globalne studije o doprinosu tehničke pomoći u području kohezijske politike;

10.  podsjeća na važnost odgovarajućih i ciljanih pokazatelja kojima se mogu mjeriti rezultati i učinci potrošnje iz fondova ESI te raspoloživosti tehničke pomoći za provedbu tog praćenja; smatra da je uvođenje zajedničkih pokazatelja prvi korak u tom smjeru, ali da je popraćeno brojnim nedostacima kao što su pretjerana usredotočenost na učinke, nedostatak dugoročne perspektive i neusklađenost u zadovoljavanju posebnih potreba za informacijama; hitno poziva Komisiju da ulaže u poboljšanje sustava izvješćivanja i evaluacija tako da izradi primjerenije pokazatelje koji će biti spremni za upotrebu u predstojećem programskom razdoblju;

11.  poziva Komisiju da pripremi mjere i sredstva za uspostavu tehničke pomoći za provedbu makroregionalnih strategija EU-a uzevši u obzir različita iskustva i uspješnost u provedbi tih strategija i činjenicu da u njima sudjeluju i države koje nisu članice EU-a te koje raspolažu s ograničenim sredstvima i nedovoljnim ljudskim kapacitetima; time bi se efikasnije doprinijelo pripremi važnih projekata na makroregionalnoj razini, koji bi se mogli financirati iz kohezijske politike;

12.  ističe važnost provedbe mjera posebne tehničke pomoći za poticanje reindustrijalizacije u teško pogođenim područjima kako bi se privukla ulaganja u inovativne sektore visoke tehnološke vrijednosti, ali niskog utjecaja na okoliš;

13.  poziva Komisiju da pripremi uspostavu tehničke pomoći, odnosno Radnih skupina za države članice kako bi se u njima izbjegla kašnjenja u pripremi potrebnih tijela i operativnih programa za kohezijsku politiku nakon 2020. godine;

Tehnička pomoć na inicijativu država članica (članak 59. Uredbe o zajedničkim odredbama)

14.  ističe da sufinanciranje EU-a za tehničku pomoć kojim države članice raspolažu u okviru pet fondova ESI tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020. iznosi otprilike 13,4 milijarde EUR;

15.  naglašava da je tehnička pomoć u suštini drugačija od ostalih aktivnosti koje se financiraju iz fondova ESI te da je posebno teško izmjeriti njezine rezultate; ističe, međutim, da s obzirom na potrebu za tehničkom pomoći, količinu dostupnih sredstava u njezinim okvirima i njezin potencijal postoji snažna potreba za strateškim, transparentnim i koordiniranim pristupom na različitim razinama upravljanja te fleksibilnošću za zadovoljavanje potreba koje su utvrdila upravljačka tijela u državama članicama;

16.  ističe da će nakon revizije uspješnosti 2019. rezultati uporabe tehničke pomoći u programskom razdoblju 2014. – 2020. biti jasniji i da će se time osigurati da ne dođu prekasno u odnosu na rasprave o razdoblju nakon 2020.; stoga poziva na opširniju raspravu i analizu o učinkovitosti i rezultatima tehničke pomoći u sredini programskog razdoblja;

17.  zabrinut je zbog toga što u nekim država članicama tehnička pomoć ne dolazi do lokalnih i regionalnih tijela, koja obično imaju najmanji kapacitet, na dovoljan i učinkovit način; ističe da je ključno uspostaviti stabilne i transparentne komunikacijske kanale među različitim razinama upravljanja kako bi se fondovi ESI uspješno provodili i kako bi se ostvarili ciljevi kohezijske politike, ali i kako bi se obnovilo povjerenje u učinkovito funkcioniranje EU-a i njegovih politika; smatra da svi partneri u kohezijskoj politici imaju važnu ulogu u tom smislu te predlaže da se Komisija u sljedećem financijskom programskom razdoblju izravno uključi u osnaživanje partnera; poziva države članice da znatno unaprijede svoja nastojanja za pojednostavljivanjem odredaba kohezijske politike, posebno uključujući odredbe o tehničkoj pomoći; stoga pozdravlja primjer višeslojnog sustava provedbe kohezijske politike u Poljskoj (3 stupnja tehničke pomoći) kojim se omogućuje usklađeniji strateški i transparentan pristup koji je više usredotočen na rezultate i kojim se ostvaruje veća dodana vrijednost; traži strožu kontrolu rezultata aktivnosti velikih privatnih poduzeća koja pružaju tehničku pomoć javnim upravama radi sprječavanja potencijalnih sukoba interesa;

18.  ističe da je tehničku pomoć usmjerenu razvoju ljudskih potencijala potrebno angažirati prema potrebama prethodno utvrđenim u planovima razvoja zaposlenika i specijalizirane obuke zaposlenika;

19.  naglašava da su kapaciteti nižih razina upravljanja također ključni za uspjeh novih alata teritorijalnog razvoja, primjerice lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (CLLD) i integriranog teritorijalnog ulaganja (ITI); poziva na daljnju decentralizaciju provedbe lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice; naglašava da iako je teško izmjeriti rezultate tehničke pomoći, to nije nemoguće, posebno odnos vrijednosti za novac; ističe da u nekim državama članicama tehnička pomoć pružana za uspostavu kompletnog sustava provedbe ERDF-a i uspostavu sustava za provedbu ITU-a pokazuje negativan odnos vrijednosti za novac; međutim napominje da bi se visoki troškovi djelomično mogli objasniti specifičnim okolnostima koje zahtijevaju veći angažman, kao što je uspostava novog sustava; sukladno tome, poziva na jasne mehanizme kontrole, osobito netransparentnog dogovaranja tehničke pomoći; podsjeća na važnu ulogu lokalnih akcijskih skupina, naročito za provedbu CLLD-a, i smatra da bi tehnička pomoć trebala biti dostupna državama članicama kako bi se podržao njihov vrijedan doprinos održivom lokalnom razvoju u Uniji;

20.  skreće pozornost na nužnost da se u okviru mjera tehničke pomoći promiče financiranje projekata tehničke i gospodarske izvedivosti kako bi države članice dobile strateške projekte koji bi se mogli financirati u okviru kohezijske politike;

21.  sa zabrinutošću prima na znanje da pri provedbi integriranih aktivnosti za održiv urbani razvoj, gradska tijela koja djeluju kao posrednici često ne prime potrebnu tehničku pomoć za izgradnju svojih kapaciteta iako su im delegirane zadaće; u tom kontekstu smatra da bi tehničku pomoć trebalo poboljšati na razini gradskih područja, uzimajući u obzir ulogu gradskih tijela u kohezijskoj politici i potrebu za stvaranjem snažnog kapaciteta za daljnju provedbu plana EU-a za gradove i Amsterdamskog pakta;

22.  napominje da je programskim razdobljem 2014. – 2020. predviđena veća uključenost lokalnih nadležnih tijela; naglašava da to podrazumijeva veću tehničku i administrativnu osposobljenost; traži od Komisije da razmotri inicijative i mehanizme kako bi se lokalnim dionicima omogućilo da u potpunosti iskoriste programske mogućnosti predviđene uredbama o fondovima ESI;

23.  skreće pozornost na Europski kodeks ponašanja za partnerstvo u kojem se određuje da je relevantnim partnerima potrebno pomoći da ojačaju svoje institucionalne kapacitete u cilju pripreme i provedbe programa; naglašava da se u mnogim državama članicama ne primjenjuje Europski kodeks ponašanja za partnerstvo; nadalje smatra da bi se glavna načela i dobre prakse iz članka 5. navedenog kodeksa ponašanja i u vezi sa sudjelovanjem relevantnih partnera u pripremi programa i sporazuma o partnerstvu trebala stvarno primijeniti, uz posebno usredotočenje na pitanje pravovremenog otkrivanja relevantnih informacija i lak pristup tim informacijama; ističe potrebu za jasnim smjernicama EU-a za povećanje dosljednosti i uklanjanje regulatornih nejasnoća;

24.  ističe da je nužno da se tehnička pomoć, uz financiranje, povjeri kvalificiranim nacionalnim subjektima koji mogu zajamčiti stalnu potporu u provedbi; naglašava, međutim, da to financiranje ni u kojem slučaju ne bi trebalo nadomjestiti nacionalno financiranje u tom području te da bi trebalo doći do postupnog strateškog pomaka prema aktivnostima kojima se stvara veća dodana vrijednost za kohezijsku politiku općenito, kao što su izgradnja kapaciteta, komunikacije ili razmjena iskustava;

25.  ističe važnost uključivanja institucija koje nisu dio upravljačkog sustava, ali koje izravno utječu na provedbu kohezijske politike; napominje da se tim institucijama treba pružiti podrška u povećanju i poboljšanju administrativnih kapaciteta i standarda u smislu pružanja edukacija, razmjene znanja, izgradnje kapaciteta, umrežavanja te uspostave IT sustava potrebnog za upravljanje projektima; naglašava da pojačano informiranje o rezultatima i postignućima ostvarenima s pomoću potpore iz fondova ESI i veća vidljivost tih rezultata mogu doprinijeti ponovnom zadobivanju povjerenja građana u europski projekt; stoga poziva na stvaranje posebne omotnice za komunikaciju u okviru tehničke pomoći na inicijativu pojedinih država članica; poziva Komisiju da potiče zamjenjivost mjera tehničke pomoći kako bi se omogućile ekonomije razmjera i financiranje mjera koje su zajedničke za razne fondove ESI;

26.  ističe da bi za smanjenje pretjeranih postupovnih komplikacija tehnička pomoć u budućnosti trebala sve više biti usmjerena na razinu korisnika/projekta, neovisno radi li se o javnom gospodarskom ili civilnom sektoru, kako bi se osigurala opskrba inovativnih i dobro osmišljenih projekata koji se uklapaju u već postojeće strategije i kojima se izbjegava upotreba jednog pristupa za sve; poziva države članice da razviju mehanizme kojima bi se korisnici fondova ESI uključili u provedbu i praćenje tehničke pomoći; preporuča da države članice uspostave mrežu info točaka kako bi se potencijalni korisnici mogli informirati o dostupnim izvorima financiranja, operativnim programima, otvorenim natječajima te naučiti kako ispuniti prijavne obrasce i kako provesti projekte;

27.  ističe da bi se tehnička pomoć trebala smatrati jednostavnim i fleksibilnim instrumentom koji se može prilagoditi promjenjivim okolnostima; smatra da tehnička pomoć treba doprinositi održivosti projekata, točnije njihovoj trajnosti u vremenu, uz usredotočenje na ključna područja kohezijske politike i davanje prednosti dugoročnim rezultatima, primjerice, projektima kojima se stvaraju dugoročna radna mjesta; ističe u tom pogledu da bi se tehnička pomoć mogla koristiti za pilot-projekte testiranja inovativnih rješenja;

28.  poziva države članice da u razdoblju nakon 2020. bolje izvješćuju o vrstama aktivnosti koje se financiraju sredstvima tehničke pomoći, kao i o postignutim rezultatima; naglašava da je potrebno postići veću razinu transparentnosti kako bi se povećala vidljivost tehničke pomoći i lakše pratilo kako se i na što ta pomoć troši, čime bi se postigla veća razina odgovornosti, uključujući jasan postupak revizije; smatra da bi se u tom pogledu trebalo razmotriti redovito ažuriranje i javna dostupnost baza podataka o aktivnostima koje države članice namjeravaju poduzeti ili su ih već poduzele, uz primjenu iskustva prikupljenog na Portalu otvorenih podataka Komisije za fondove ESI;

29.  primjećuje da su u trenutačnom programskom razdoblju države članice mogle odabrati između uključivanja tehničke pomoći kao prioriteta u operativni program ili posebnog operativnog programa namijenjenog za tehničku pomoć; poziva Komisiju da analizira koja je od te dvije opcije omogućila postizanje boljih rezultata, odnosno boljeg nadzora i ocjenjivanja, uzimajući u obzir različite institucionalne ustroje država članica;

30.  poziva na veću uporabu tehničke pomoći u području europske teritorijalne suradnje i u okviru povezanih programa, a posebno u području prekogranične suradnje, koji su specifični i zahtijevaju potporu u svim fazama provedbe, kako bi se na taj način povećala dotična suradnja i stabilnost predmetnih programa;

31.  poziva Komisiju da u kontekstu pripreme zakonodavnih prijedloga za kohezijsku politiku nakon 2020. razmotri sve te elemente, odnosno iskustva iz aktualnog i prošlog programskog razdoblja;

32.  poziva Komisiju da provede ex post evaluaciju tehničke pomoći kojom se upravlja na centralnoj razini, kao i one pod podijeljenim upravljanjem;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 259.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 281.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 289.
(5) SL L 347, 20.12.2013., str. 470.
(6) SL L 74, 14.3.2014., str. 1.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0308.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0211.


Prekogranična prenosivost usluga internetskog sadržaja na unutarnjem tržištu ***I
PDF 321kWORD 55k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2017. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osiguravanju prekogranične prenosivosti usluga internetskog sadržaja na unutarnjem tržištu (COM(2015)0627 – C8-0392/2015 – 2015/0284(COD))
P8_TA(2017)0224A8-0378/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0627),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0392/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. travnja 2016.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69. f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 15. veljače 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0378/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 18. svibnja 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o prekograničnoj prenosivosti usluga internetskog sadržaja na unutarnjem tržištu

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/1128.)

(1) SL C 264, 20.7.2016., str. 86.
(2) SL C 240, 1.7.2016., str. 72.


Provedba Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Koreje
PDF 320kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2017. o provedbi Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Koreje (2015/2059(INI))
P8_TA(2017)0225A8-0123/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum od 6. listopada 2010. o slobodnoj trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Koreje, s druge strane(1),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o trgovini i suradnji od 28. listopada 1996. između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Koreje, s druge strane(2), i Odluku Vijeća 2001/248/EZ od 19. ožujka 2001.(3) o njegovu sklapanju,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Trgovina za sve: Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. srpnja 2015. o vanjskom utjecaju politike EU-a na području trgovine i ulaganja na inicijative javno-privatnog partnerstva u zemljama izvan EU-a(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o novoj europskoj trgovinskoj politici u okviru strategije Europa 2020.(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 511/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2011. o uvođenju bilateralne zaštitne klauzule Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i njezinih država članica i Republike Koreje(6),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 16. rujna 2010. o potpisivanju, u ime Europske unije, i privremenoj primjeni Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i njezini država članica, s jedne strane i Republike Koreje, s druge strane(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. veljače 2011. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Koreje, s druge strane(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o međunarodnoj trgovinskoj politici u kontekstu nezaobilaznih mjera povezanih s klimatskim promjenama(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o ljudskim pravima i socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o društveno odgovornom poslovanju u međunarodnim trgovinskim sporazumima(11),

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije,

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o novoj, inovativnoj i budućnosti okrenutoj strategiji za trgovinu i ulaganja(12),

–  uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 207., 208. i 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 52. svojeg Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0123/2017),

A.  budući da je 1. srpnja 2016. obilježeno pet godina od stupanja na snagu Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i njezinih država članica i Republike Koreje (dalje u tekstu: „Koreja”);

B.  budući da se novom trgovinskom strategijom Komisije „Trgovina za sve” naglašava važnost jamčenja učinkovite provedbe sporazumâ EU-a o slobodnoj trgovini, uključujući i putem primjene mehanizma za rješavanje sporova koji se nalazi u njoj;

C.  budući da je Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Koreje (dalje u tekstu: „Sporazum”) formalno stupio na snagu nakon što su ga 13. prosinca 2015. ratificirale države članice EU-a;

D.  budući da je Sporazum prvi sporazum nove generacije sporazuma o slobodnoj trgovini koji je EU sklopio s azijskim partnerom koji, osim ukidanja carina, obuhvaća i pravila o uklanjanju necarinskih prepreka, čime se stvaraju nove mogućnosti pristupanja tržištu za usluge i ulaganja te u područjima kao što su intelektualno vlasništvo, javna nabava i politika o tržišnom natjecanju te će stoga poslužiti kao primjer za buduće sporazume o slobodnoj trgovini;

E.  budući da je tijekom razdoblja valjanosti Sporazuma došlo do sljedećega:

   trgovinski deficit EU-a, koji je iznosio 7,6 milijardi EUR u dvanaestomjesečnom razdoblju koje je prethodilo razdoblju valjanosti Sporazuma, pretvorio se u trgovinski suficit od 2,5 milijardi EUR u petoj godini njegove valjanosti;
   izvoz iz EU-a u Koreju povećao se za 47 %, s 30,6 milijardi EUR u dvanaestomjesečnom razdoblju koje je prethodilo razdoblju valjanosti Sporazuma na 44,9 milijardi EUR u petoj godini njegove valjanosti, pri čemu se izvoz iz EU-a u Koreju proizvoda koji su u okviru Sporazuma u cijelosti ili djelomično liberalizirani povećao za 57 % odnosno 71 %, dok se izvoz iz EU-a u Koreju proizvoda koji podliježu nultoj stopi carine u skladu s klauzulom o najpovlaštenijoj naciji povećao za 25 % (1,9 milijardi EUR);
   uvoz iz Koreje u EU u petoj godini valjanosti Sporazuma iznosio je 42,3 milijarde EUR i povećao se za 11 % u odnosu na dvanaestomjesečno razdoblje koje je prethodilo razdoblju valjanosti Sporazuma, pri čemu se uvoz iz Koreje u EU proizvoda koji su u okviru Sporazuma u cijelosti ili djelomično liberalizirani povećao za 35 % odnosno 64 % (5 milijardi EUR odnosno 0,5 milijardi EUR), dok se uvoz iz Koreje u EU proizvoda koji podliježu nultoj stopi carine u skladu s klauzulom o najpovlaštenijoj naciji smanjio za 29 % (5,8 milijardi EUR);
   udio EU-a u ukupnom korejskom uvozu povećao se s 9 % prije stupanja na snagu Sporazuma na 13 % u četvrtoj godini njegove valjanosti; u tom istom razdoblju udio EU-a u korejskom izvozu ukupno se smanjio s 11 % na nešto manje od 9 %;
   uvoz osobnih automobila iz Koreje u Uniju povećao se za 246 %, s 2,0 milijardi EUR u dvanaestomjesečnom razdoblju koje je prethodilo razdoblju valjanosti Sporazuma na 6,9 milijardi EUR u petoj godini valjanosti Sporazuma;
   uvoz osobnih automobila iz Koreje u Uniju povećao se za 71 %, s 2,6 milijardi EUR u odnosu na dvanaestomjesečno razdoblje koje je prethodilo razdoblju valjanosti Sporazuma na 4,5 milijardi EUR u petoj godini valjanosti Sporazuma;
   izvoz usluga iz EU-a iznosio je 11,9 milijardi EUR u 2014., što je rast od 11 % u usporedbi s prethodnom godinom, što je dovelo do trgovinskog suficita EU-a s Korejom u uslužnom sektoru 2014. u iznosu od 6,0 milijardi EUR; u tom istom razdoblju uvoz usluga iz Koreje u Uniju iznosio je 6,0 milijardi EUR, što predstavlja porast od 4 % u odnosu na 2013.;
   izravna inozemna ulaganja EU-a u Koreju dosegnula su 2014. godine 43,7 milijardi EUR, što čini EU najvećim ulagačem u Koreji; – s druge strane izravna inozemna ulaganja Koreje u EU dosegnula su 20,3 milijardi EUR, što je povećanje od 35 % u odnosu na prethodnu godinu;
   stopa iskorištavanja povlastica EU-a na korejskom tržištu povećala se na 68,5 %, dok stopa iskorištavanja povlastica Koreje iznosi otprilike 85 %;
   službeno je uspostavljeno sedam posebnih odbora, sedam radnih skupina i dijalog o intelektualnom vlasništvu;
   započeo je s radom Odbor za trgovinu i održivi razvoj koji je specijalizirano tijelo za provedbu poglavlja o trgovini i održivom razvoju iz Sporazuma između EU-a i Koreje;

1.  podsjeća da je Sporazum proces, a ne jednokratna razmjena, zbog čega njegova primjena u praksi, u skladu s odredbama iz Sporazuma, i dalje treba podlijegati povremenim analizama i procjenama trgovinskog učinka na pojedinačne ekonomske sektore EU-a i svake države članice pojedinačno; u tom smislu naglašava važnost nadzora stvarne provedbe Sporazuma te poštovanja njegovih odredbi;

2.  pozdravlja činjenicu da je Sporazum pridonio znatnom povećanju trgovinske razmjene između EU-a i Koreje; poziva Komisiju i države članice da dodatno ispitaju posljedice i izravni učinak Sporazuma na dobrobit potrošača, poduzetnike i europsko gospodarstvo te da učinkovitije informiraju javnost o tim učincima;

3.  naglašava da je Sporazum sklopljen pod uvjetima bez presedana u pogledu njegova područja primjene i brzine kojom trgovinske prepreke trebaju biti uklonjene; primjerice pet godina nakon stupanja na snagu Sporazuma obje su strane ukinule gotovo sve uvozne carine;

4.  ističe da Sporazum, kao i ostali sporazumi o slobodnoj trgovini, uslugama i ulaganjima, pozitivno utječe na društveno-gospodarski razvoj ugovornih strana, gospodarsku integraciju, održivi razvoj i međusobno približavanje država i građana;

5.  prima na znanje rad Foruma civilnog društva i domaćih savjetodavnih skupina utemeljenih u skladu s odredbama sadržanima u poglavlju o trgovini i održivom razvoju koje su sastavni dio ukupnog paketa Sporazuma o slobodnoj trgovini; podsjeća na to da su se obje strane na temelju članka 13.4. Sporazuma obvezale da poštuju, promiču te da u svojim zakonima i praksama ostvaruju načela koja proizlaze iz njihove obveze koja je posljedica članstva u Međunarodnoj organizaciji rada (MOR) i Deklaraciju MOR-a o temeljnim načelima i pravima pri radu, posebice slobodu udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje; ističe, međutim, da napredak koji je ostvarila Koreja u odnosu na ciljeve sadržane u poglavlju o trgovini i održivom razvoju nije zadovoljavajući te da još uvijek postoje slučajevi kršenja slobode udruživanja, uključujući zabrinjavajuće primjere pritvaranja sindikalnih vođa te uplitanja u pregovore, što bi trebalo ostati u okviru autonomije partnera u pregovorima; u tom pogledu snažno potiče Komisiju na pokretanje formalnih savjetovanja s korejskom vladom u skladu s člankom 13.14. Sporazuma te, ako ta savjetovanja ne budu uspješna, poziva skupinu stručnjaka, kako je navedeno u članku 13.15 tog sporazuma, da poduzmu mjere i nastave dijalog s obzirom na neuspjeh korejske vlade u postupanju u skladu s nekim od svojih obveza, te posebno da u skladu s obvezama iz Sporazuma nastavi ulagati stalne napore kako bi Koreja ratificirala preostale temeljne konvencije MOR-a;

6.  naglašava da među državama članicama EU-a postoje znatne razlike u pogledu razine korištenja povlasticama, u rasponu od 16 % do 92 %; ističe da bi povećano korištenje povlasticama koje su na snazi moglo izvoznicima iz Unije donijeti dodatne koristi u iznosu većem od 900 milijuna EUR; poziva na analizu korištenja povlasticama u ovom i drugim trgovinskim sporazumima kako bi se što je moguće bolje iskoristile trgovinske prednosti;

7.  priznaje, iako sporazum zadovoljava očekivanja obiju strana u pogledu povećanja bilateralne trgovine i dubljeg trgovinskog partnerstva, da bi u skladu s ovim Sporazumom i u sklopu dijaloga s Korejom trebalo analizirati sljedeća pitanja te na odgovarajući način u duhu sporazuma primijeniti i provesti njihove zaključke, kao i revidirati ih kako bi se riješili postojeći problemi:

   a) tehničke prepreke u trgovini, među ostalim: klauzula o izravnom prijevozu koja onemogućuje poduzećima da ekonomski optimiziraju svoje isporuke kontejnera, klauzula o popravljenoj robi, uključivanje traktora s poluprikolicama u područje primjene Sporazuma, a važno je i pitanje pravila i postupaka koji se odnose na certifikate strojeva koji se izvoze u Koreju;
   b) prepreke u području sanitarnih i fitosanitarnih mjera, među ostalim: prepreke kojima se ograničava izvoz govedine i svinjetine iz EU-a, kao i mliječnih proizvoda;
   c) pravo intelektualnog vlasništva, među ostalim: priznavanje i zaštita zemljopisnih oznaka i komercijalnih prava na javno izvođenje glazbenih djela, fonograma, interpretacija i izvedbi zaštićenih autorskim pravom ili srodnim pravima;
   d) poglavlje koje se odnosi na trgovinu i održivi razvoj: ratifikacija i provedba temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada od strane Koreje;
   e) formulacija pravilâ o podrijetlu i njihovu učinku na stopu iskorištavanja povlastica;
   f) carinska pitanja koja uključuju postupke provjere podrijetla;

8.  napominje da je nedavno došlo do slučajeva stvaranja novih necarinskih prepreka, kao što su prethodno nepostojeće tehničke norme za strojeve, opremu ili vozila; naglašava da je posebno neprihvatljiva pojava neutemeljenog povlačenja homologacije vozila različitih europskih proizvođača automobila; poziva Komisiju da se uključi u bilateralne razgovore kako bi se uklonila ta negativna pojava;

9.  ističe da mnoga mala i srednja poduzeća nisu upoznata s mogućnostima koje se pružaju Sporazumom, stoga poziva Komisiju i države članice EU-a da također posebno ispitaju na koji se način MSP-ovi koriste povlasticama i da poduzmu učinkovite mjere kako bi se podigla razina osviještenosti malih i srednjih poduzeća u pogledu mogućnosti koje proizlaze iz Sporazuma;

10.  zalaže se za daljnje jačanje trgovinskih i ulagačkih odnosa između EU-a i Koreje, posebno u okviru poglavlja o ulaganju iz Sporazuma; očekuje da se poteškoće koje se odnose na poglavlje o trgovini i održivom razvoju riješe prije početka pregovora o poglavlju o ulaganju; podržava uključivanje stranaka Sporazuma u stvaranju daljnjeg gospodarskog rasta i održivog razvoja, za dobrobit građana EU-a i Koreje; poziva Komisiju i vladu Republike Koreje da se ne koriste starom metodom rješavanja sporova između ulagača i države u slučaju pregovora o poglavlju o ulaganjima, nego da se umjesto toga koriste novim sustavom sudova za ulaganja koji je predložila Komisija te poziva Komisiju da dugoročno razvije multilateralni sustav sudova za ulaganja koji bi mogao zamijeniti sve mehanizme rješavanja investicijskih sporova u postojećim i budućim sporazumima o slobodnoj trgovini;

11.  naglašava važnost daljnjeg poboljšanja međunarodne suradnje u multilateralnom, plurilateralnom i regionalnom međunarodnom okviru u kontekstu Svjetske trgovinske organizacije, kao što je slučaj u pregovorima o Sporazumu o ekološkim proizvodima (EGA) i Sporazumu o trgovini uslugama (TiSA);

12.  naglašava da su strateške vrijednosti Sporazuma šire od područja trgovine jer se njime polažu čvrsti temelji za dublji odnos s dugoročnim angažmanom te pridonosi uspostavi strateškog partnerstva između EU-a i Koreje;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a te vladi i Narodnoj skupštini Republike Koreje.

(1) SL L 127, 14.5.2011., str. 6.
(2) SL L 90, 30.3.2001., str. 46.
(3) SL L 90, 30.3.2001., str. 45.
(4) Usvojeni tekst, P8_TA(2015)0250.
(5) SL C 56 E, 26.2.2013., str. 87.
(6) SL L 145, 31.5.2011., str. 19.
(7) SL L 127, 14.5.2011., str. 1.
(8) SL C 188E, 28.6.2012., str. 113.
(9) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 94.
(10) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 31.
(11) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 101.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0299.


Postizanje dvodržavnog rješenja na Bliskom istoku
PDF 258kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2017. o ostvarenju dvodržavnog rješenja na Bliskom istoku (2016/2998(RSP))
P8_TA(2017)0226RC-B8-0345/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o bliskoistočnom mirovnom procesu,

–  uzimajući u obzir prethodne rezolucije UN-a,

–  uzimajući u obzir konvencije UN-a o ljudskim pravima kojih su Izrael i Palestina države potpisnice,

–  uzimajući u obzir izvješće Bliskoistočnog kvarteta od 1. srpnja 2016. i njegovu izjavu od 23. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o bliskoistočnom mirovnom procesu, a posebno one od 18. siječnja 2016. i 20. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Europsko-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Države Izraela, s druge strane,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je uspostava mira na Bliskom istoku i dalje ključni prioritet međunarodne zajednice te nužan čimbenik za regionalnu i globalnu stabilnost i sigurnost;

B.  budući da je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku („Visoka predstavnica”) u nekoliko navrata izrazila svoju predanost obnavljanju i intenziviranju uloge EU-a u mirovnom procesu; budući da je u travnju 2015. Visoka predstavnica imenovala novog posebnog predstavnika EU-a za bliskoistočni mirovni proces („posebni predstavnik EU-a”); budući da se rezultati rada posebnog predstavnika još očekuju;

C.  budući da Kvartet i regionalni partneri poput Egipta, Jordana i Saudijske Arabije imaju važnu ulogu u potrazi za rješenjem arapsko-izraelskog sukoba;

D.  budući da neprekidno nasilje, teroristički napadi na civile te poticanje na nasilje produbljuju međusobno nepovjerenje i da su u potpunoj suprotnosti mirnom rješenju;

E.  budući da je Vijeće sigurnosti UN-a u svojoj rezoluciji br. 2334 (2016):

   (a) ponovno potvrdilo da osnivanje izraelskih naselja na palestinskom teritoriju okupiranom od 1967., što se odnosi i na istočni Jeruzalem, nema pravnu valjanost i da predstavlja grubo kršenje međunarodnog prava i veliku prepreku dvodržavnom rješenju;
   (b) pozvalo sve strane da u relevantnim postupcima razlikuju teritorij Države Izrael i teritorije koji su okupirani od 1967. godine;
   (c) podsjetilo na to da su prema planu djelovanja Kvarteta sigurnosne snage Palestinske samouprave obvezne učinkovito djelovati protiv svih koji su uključeni u terorističke aktivnosti i uništavati kapacitete terorista, među ostalim i zapljenom nezakonitog oružja;

F.  budući da je prema podacima Ureda predstavnika EU-a u Palestini tijekom posljednjih mjeseci uništen veliki broj palestinskih objekata;

G.  budući da postoji veliki broj izvješća o kršenjima ljudskih prava u Pojasu Gaze;

H.  budući da vlada zabrinutost u pogledu položaja zatvorenika na objema stranama, posebice glede štrajka glađu palestinskih zatvorenika koji je u tijeku; budući da bi se obje strane u pogledu poštovanja prava zatvorenika trebale pridržavati međunarodnih obveza;

I.  budući da bi sve strane trebale pružati potporu dijalogu i suradnji u praktičnim pitanjima, prije svega u područjima sigurnosti, pristupa vodi, sanitarne infrastrukture i energetskih resursa te poticanja rasta palestinskog gospodarstva i time toj regiji pružiti toliko potrebnu viziju nade, mira i pomirenja;

J.  budući da bi se odnosi između EU-a i obaju strana trebali temeljiti na poštovanju ljudskih prava i demokratskih načela, na kojem se temelji njihova unutarnja i međunarodna politika i koje predstavlja ključan element tih odnosa;

1.  ponovno izražava snažnu potporu dvodržavnom rješenju izraelsko-palestinskog sukoba na temelju granica iz 1967., s Jeruzalemom kao glavnim gradom obiju država, sa sigurnom Državom Izraelom i neovisnom, demokratskom, povezanom i održivom Državom Palestinom koje koegzistiraju u miru i sigurnosti na temelju prava na samoodređenje i punog poštovanja međunarodnog prava;

2.  naglašava da je važno da strane što je prije moguće ponovno započnu sadržajne pregovore radi postizanja pravednog, trajnog i sveobuhvatnog mira; poziva obje strane da izbjegavaju poteze koji bi mogli izazvati daljnju eskalaciju sukoba, uključujući jednostrane mjere kojima bi se moglo prejudicirati ishod pregovora, ugroziti održivost dvodržavnog rješenja i pridonijeti stvaranju još većeg nepovjerenja; poziva obje strane da ponovno iskažu svoju predanost dvodržavnom rješenju i tako se ograde od onih koji odbijaju to rješenje;

3.  snažno se protivi svim djelovanjima koja ugrožavaju održivost dvodržavnog rješenja i potiče obje strane da politikama i djelovanjima dokažu istinsku predanost dvodržavnom rješenju s ciljem ponovne izgradnje povjerenja; pozdravlja predanost zajedničkom djelovanju u cilju postizanja mira koju su tijekom nedavnog posjeta Sjedinjenim Američkim Državama izrazili palestinski predsjednik Mahmud Abbas i izraelski premijer Benjamin Netanyahu;

4.  naglašava da zaštita i očuvanje održivosti dvodržavnog rješenja mora biti hitan prioritet u politikama i djelovanju Europske unije u pogledu izraelsko-palestinskog sukoba i bliskoistočnog mirovnog procesa;

5.  osuđuje svako nasilje, terorističke napade protiv Izraelaca te poticanje na nasilje koje stoji u potpunoj suprotnosti mirnom ostvarenju dvodržavnog rješenja; napominje da bi sve strane trebale efektivno djelovati protiv nasilja, terorizma, govora mržnje i huškanja jer je to ključno za ponovnu izgradnju povjerenja i izbjegavanje eskalacije sukoba, kojom bi se dodatno narušili izgledi za mir;

6.  naglašava, podsjećajući da su naselja nezakonita prema međunarodnom pravu, da su nedavne odluke o izgradnji novog naselja duboko na teritoriju Zapadne obale, raspisivanju natječaja za gotovo 2000 naseljeničkih stambenih jedinica i proglašavanje zemljišta duboko unutar Zapadne Obale „državnim zemljištem” dodatno umanjile izglede za održivo dvodržavno rješenje; osuđuje takvu politiku i poziva izraelske vlasti da smjesta zaustave i stubokom promijene svoju politiku naseljavanja; posebno žali zbog činjenice da je Kneset 6. veljače 2017. donio „Zakon o regulaciji”, kojim se omogućava retroaktivna legalizacija naselja sagrađenih na posjedima Palestinaca bez pristanka zakonitih privatnih vlasnika; iščekuje odluku Vrhovnog suda o tom novom zakonu;

7.  pozitivnim smatra stavak 8. zaključaka Vijeća od 18. siječnja 2016. o predanosti EU-a i država članica jamčenju pune provedbe postojećeg zakonodavstva EU-a i bilateralnih aranžmana EU-a i Izraela;

8.  poziva na to da se, u skladu s izvješćem Kvarteta, na Zapadnoj obali zaustavi rušenje palestinskih kuća te objekata i projekata financiranih sredstvima EU-a, prisilno raseljavanje palestinskih obitelji i oduzimanje palestinske imovine; ističe da nadležna tijela EU-a i dalje imaju obvezu brinuti da se sredstva EU-a ne mogu ni izravno ni neizravno preusmjeravati za terorističke organizacije ili radnje kojima se potiče takvo djelovanje;

9.  podsjeća da se mir i sigurnost u regiji temelje na tome da državni i nedržavni akteri poštuju međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo o ljudskim pravima, što uključuje i snošenje odgovornosti za svoja djela;

10.  naglašava da je pomirenje među Palestincima važan element za postizanje dvodržavnog rješenja te izražava žaljenje zbog trajne nesloge među Palestincima; podržava poziv EU-a upućen palestinskim frakcijama u kojemu se od njih traži da pomirenje i ponovna uspostava Palestinske samouprave u Gazi budu prioritet; potiče palestinske snage da bez odlaganja nastave napore u cilju pomirenja, posebno održavanjem predsjedničkih i parlamentarnih izbora, koji su već odavno trebali biti provedeni; naglašava da Palestinska samouprava mora preuzeti svoju funkciju vlade u Pojasu Gaze, uključujući u područjima sigurnosti i civilne uprave te svojom prisutnošću na graničnim prijelazima;

11.  ističe da djelovanje militanata i njihovo nezakonito naoružavanje potiču nestabilnost i u konačnici ugrožavaju napore da se ostvari sporazumno rješenje; poziva sigurnosne snage Palestinske samouprave na provedbu djelotvornih i pravovremenih operacija kojima bi se suprotstavile djelovanju tih militantnih skupina, primjerice ispaljivanju raketa na Izrael; naglašava da je imperativ spriječiti naoružavanje terorističkih skupina i njihovo krijumčarenja oružja, proizvodnju raketa i izgradnju tunela;

12.  ponovno upućuje poziv na prekid blokade Pojasa Gaze i hitnu obnovu i sanaciju tog područja;

13.  podsjeća države članice na Venecijansku deklaraciju iz lipnja 1980. kojom su države članice EU-a preuzele odgovornost za mirovni proces; poziva da se u lipnju ove godine donese nova deklaracija EU-a; poziva Visoku predstavnicu da tu novu deklaraciju iskoristi za pokretanje smione i sveobuhvatne europske mirovne inicijative u regiji;

14.  poziva da se tom mirovnom inicijativom Europske unije usmjeri na rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba s ciljem postizanja opipljivih rezultata u jasno određenom roku, unutar okvira dvodržavnog rješenja, uz međunarodne mehanizme za praćenje i provedbu; naglašava važnost suradnje s ostalim međunarodnim akterima u tom pogledu, posebno unutar okvira bliskoistočnog kvarteta i vodeći računa o arapskoj mirovnoj inicijativi; u svrhu potpore mirovnim naporima poziva na djelotvorno korištenje postojećih instrumenata i utjecaja Europske unije u odnosima s objema stranama, s obzirom na to da usklađeno djelovanje Europske unije može postići rezultate;

15.  ističe da je primarna dužnost država članica da aktivno doprinose oblikovanju jedinstvenog europskog stajališta te da se suzdrže od jednostranih inicijativa kojima se slabi europsko djelovanje kako bi pružile podršku istinskoj europskoj mirovnoj inicijativi; ističe da europski čelnici država i vlada ne mogu od Unije tražiti da bude proaktivna u toj regiji ako je njihova nepodudarna stajališta sprečavaju da nastupi jednoglasno preko Visoke predstavnice;

16.  ističe potencijal palestinske arapske zajednice u Izraelu za preuzimanje važne uloge u uspostavi trajnog mira između Izraelaca i Palestinaca i važnost njezina uključenja u mirovni proces i doprinosa njemu; poziva da se svim državljanima Izraela daju jednaka prava, što je temeljni preduvjet za ispunjenje te uloge;

17.  poziva na to da Europska unija pruži potporu i zaštitu akterima civilnog društva, uključujući organizacije za zaštitu ljudskih prava, koji na obje strane doprinose mirovnim naporima, i izgradnji povjerenja između Izraelaca i Palestinaca te pozdravlja doprinos koji civilno društvo daje mirovnom procesu inovativnim novim idejama i inicijativama;

18.  predlaže da se pokrene inicijativa „parlamentarci za mir” čiji bi cilj bio okupiti europske, izraelske i palestinske parlamentarce radi postizanja napretka u mirovnom programu i podrške diplomatskim naporima EU-a;

19.  naglašava da je potrebno da EU potiče inicijative koje mogu doprinijeti ponovnoj izgradnji povjerenja među političkim, nedržavnim i gospodarskim akterima te uspostavi obrasca suradnje u pogledu konkretnih pitanja; ističe u tom pogledu važnost područja politika u kojima je suradnja ključna za svakodnevni život građana, posebno područja sigurnosti, pristupa vodi, sanitarne infrastrukture i energetskih resursa i rasta palestinskog gospodarstva;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za bliskoistočni mirovni proces, vladama i parlamentima država članica, posebnom predstavniku EU-a za bliskoistočni mirovni proces, glavnom tajniku Opće skupštine Ujedinjenih Naroda, predstavniku bliskoistočnog kvarteta, glavnom tajniku Lige arapskih država, Knesetu i izraelskoj vladi, predsjedniku Palestinske samouprave te Palestinskom zakonodavnom vijeću.


Strategija EU-a za Siriju
PDF 190kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2017. o strategiji EU-a za Siriju (2017/2654(RSP))
P8_TA(2017)0227RC-B8-0331/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 14. ožujka 2017. naslovljenu „Elementi za strategiju EU-a za Siriju”(JOIN(2017)0011) i zaključke Vijeća o Siriji od 3. travnja 2017., koji zajedno čine novu strategiju EU-a za Siriju,

–  uzimajući u obzir izjavu supredsjedateljâ na konferenciji pod nazivom „Potpora Siriji i budućnosti regije” od 5. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o najavi o prekidu neprijateljstava u Siriji od 30. prosinca 2016. i od 23. ožujka 2017. o Siriji, kao i izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u ime EU-a o stanju u Aleppu od 9. prosinca 2016.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. travnja 2017., o navodnom kemijskom napadu u Idlibu u Siriji, kao i o napadu SAD-a u Siriji 7. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir odluke Vijeća o mjerama ograničavanja EU-a protiv onih koji su odgovorni za nasilnu represiju u Siriji, uključujući odluke od 14. studenog 2016. i od 20. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješća Neovisne međunarodne istražne komisije o Siriji, koju je osnovalo Vijeće Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UNHRC), i rezolucije UNHCR-a o Sirijskoj Arapskoj Republici,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a (VSUN) o ISIL-u/Daišu i frontu al-Nusra te relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o sukobu u Sirijskoj Arapskoj Republici, posebice rezolucije 2218 (2013), 2139 (2014), 2165 (2014), 2191 (2014), 2199 (2015), 2254 (2015), 2258 (2015), 2268 (2016), 2328 (2016), 2332 (2016) i 2336 (2016),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju VSUN-a br. 1325 (2000) od 31. listopada 2000. o ženama, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/71/L.48 od 19. prosinca 2016. kojom se uspostavlja međunarodni, nepristrani i neovisni mehanizam za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici nakon ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir Priopćenje iz Ženeve iz 2012.,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda, kao i sve konvencije UN-a čija je Sirija potpisnica,

–  uzimajući u obzir Rimski statut te osnivačke dokumente Međunarodnoga kaznenog suda,

–  uzimajući u obzir ad hoc sudove, uključujući Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, Međunarodni kazneni sud za Ruandu i Posebni sud za Libanon,

–  uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se rat u Siriji pretvorio u jednu od najtežih humanitarnih kriza u svijetu od Drugog svjetskog rata, koja i dalje za sobom ostavlja katastrofalne i tragične posljedice po sirijski narod; budući da je mnoštvo civila, uključujući djece, bilo na meti rata te da i dalje pati u tom brutalnom građanskom ratu i da je više od 400 000 ljudi ubijeno od početka sukoba u Siriji 2011. godine; budući da 13,5 milijuna ljudi, gotovo tri četvrtine preostalog stanovništva, ima prijeku potrebu za humanitarnom pomoći, kao što je medicinska pomoć, pomoć u opskrbi hranom, vodom i skloništima; budući da je 6,3 milijuna osoba interno raseljeno, a 4,7 milijuna njih živi u teško dostupnim i opkoljenim područjima, dok pet milijuna njih žive kao izbjeglice u susjednim zemljama i široj regiji; budući da kriza u Siriji sve više destabilizira širu regiju;

B.  budući da je od izbijanja rata 2011. EU zajedno s državama članicama do siječnja 2017. uložio više od 9,4 milijardi EUR kako bi se odgovorilo na krizu unutar Sirije i u regiji, što ga čini najvećim donatorom; budući da je EU također dao znatnu potporu susjednim zemljama domaćinima za izbjeglice;

C.  budući da se među kršenja prava počinjena tijekom sukoba u Siriji ubrajaju ciljani i neselektivni napadi na civile, izvansudska smaknuća, mučenja i zlostavljanja, prisilni nestanci, masovna i proizvoljna uhićenja, kolektivna kažnjavanja, napadi na medicinsko osoblje i uskraćivanje hrane i vode; budući da je Asadov režim navodno odgovoran za vješanja, mučenja i izvansudska smaknuća u masovnim razmjerima u režimskim objektima za zadržavanje; budući da sirijska vlada namjerno onemogućuje civilima pristup neophodnim robama i uslugama, uključujući isporuke hrane i vode, kao i medicinske pomoći; budući da napadi te izgladnjivanje civila opsadom naseljenih područja u vidu ratne taktike predstavljaju jasno kršenje međunarodnog humanitarnog prava; budući da su ti zločini do sada ostali nekažnjeni;

D.  budući da su ISIL/Daiš i ostale džihadističke skupine počinile okrutne zločine, uključujući brutalna smaknuća i neizrecivo spolno nasilje, otmice, mučenja, prisilna vjerska preobraćenja i ropstvo žena i djevojčica; budući da se djeca novače i koriste za terorističke napade; budući da postoji opravdana zabrinutost za dobrobit stanovništva koje se trenutačno nalazi pod kontrolom ISIL-a/Daiša i zbog mogućnosti da ga se tijekom akcije oslobađanja koristi kao ljudski štit; budući da se ti zločini mogu smatrati ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i genocidom;

E.  budući da se primirje koje je stupilo na snagu 30. prosinca 2016. ne poštuje te je nekoliko puta prekršeno diljem Sirije, a zabilježeni su i veći incidenti, kao što je kemijski napad u Khan Sheikhunu koji je navodno počinio režim te bombaški napad na autobuse koji su prevozili evakuirane osobe iz opkoljenih gradova Foaha i Kefraye u područja pod kontrolom vlasti; budući da su deseci ljudi, uključujući i djecu, ubijeni, a mnogo više ih je ranjeno;

F.  budući da je zaključak nekoliko istraga da su Asadove snage koristile kemijska sredstva s namjerom da ozlijede i ubiju civile, čime su prekršile sporazum iz 2013. prema kojem su ih se trebale riješiti; budući da se posljednji napad na civile oružjem za masovno uništenje dogodio 4. travnja 2017. u gradu Khan Sheikhoun u pokrajini Idlib, pri čemu je ubijeno najmanje 70 civila, među kojima i velik broj djece, dok su stotine osoba ranjene; budući da je 12. travnja 2017. Rusija stavila veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom se trebala osuditi navodna upotreba zabranjenog kemijskog oružja u Siriji, a sirijska vlada pozvati na suradnju u istrazi o incidentu; budući da je SAD obavijestio EU da je prema njegovoj procjeni sirijski režim upotrijebio kemijsko oružje te da je stoga izvršio napad na vojnu zrakoplovnu bazu Al-Shayrat u regiji Homs u Siriji, s namjerom sprečavanja i odvraćanja od širenja i korištenja kemijskog oružja;

G.  budući da je EU u ožujku na popis sankcija dodao četiri visoko pozicionirana vojna dužnosnika zbog njihove uloge u upotrebi kemijskog oružja protiv civilnog stanovništva, u skladu s politikom EU-a za borbu protiv širenja i upotrebe kemijskog oružja;

H.  budući da je predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker u svom govoru o stanju Unije u rujnu 2016. napomenuo da je potrebno razviti strategiju EU-a za Siriju; budući da je Parlament u listopadu pozvao potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije Federicu Mogherini da osigura da se nova strategija o Siriji usredotoči na olakšavanje postizanja političkog dogovora u Siriji te da uključuje nadzorne i provedbene mjere za bolje poštovanje obveza preuzetih u okviru Međunarodne skupine za potporu Siriji;

I.  budući da je cilj strategije EU-a za Siriju prikazati način na koji EU može imati vidljiviju i učinkovitiju ulogu u doprinošenju trajnom političkom rješenju u Siriji unutar postojećeg okvira koji je dogovoren pri UN-u te podržati obnovu poslije isteka sporazuma, nakon što se uspostavi vjerodostojna tranzicija; budući da se u toj strategiji navodi šest ključnih područja djelovanja: završetak rata uz pomoć istinske političke tranzicije promicanje konstruktivne i uključive tranzicije odgovaranje na humanitarne potrebe najranjivijih Sirijaca, promicanje demokracije i ljudskih prava promicanje odgovornosti za ratne zločine i podupiranje otpornosti sirijskog stanovništva i društva;

J.  budući da je 5. travnja 2017. EU supredsjedao konferencijom „Potpora budućnosti Sirije i regije”, na kojoj su se okupili predstavnici više od 70 zemalja kao i predstavnici međunarodnih organizacija te međunarodnih i sirijskih organizacija civilnog društva; budući da je na Briselskoj konferenciji dogovoren sveobuhvatan pristup za rješavanje sirijske krize, uz dodatnu financijsku pomoć kako bi se odgovorilo na humanitarnu situaciju u iznosu od 3,47 milijardi EUR za razdoblje 2018. – 2020., uključujući 1,3 milijardi EUR iz EU-a, najvećeg donatora za rješavanje krize; budući da su osim toga neke međunarodne financijske institucije i donatori najavili približno 27,9 milijardi EUR u zajmovima; budući da se trošak ponovne izgradnje Sirije procjenjuje na 200 milijardi dolara;

K.  budući da EU podržava sirijske susjede Tursku, Libanon i Jordan, koji su prihvatili najveći broj izbjeglica, te prepoznaje njihove napore;

L.  budući da su 4. svibnja 2017. u Astani (Kazahstan) Rusija, Iran i Turska sklopili sporazum o osnivanju četiri područja bez sukoba; budući da tri države potpisnice trebaju biti jamci šestomjesečnih obnovljivih primirja, što podrazumijeva i provedbu oružanog nadzora na terenu; budući da se u tom sporazumu poziva na prekid svih letova Asadova režima preko tih područja te na neometan humanitarni pristup u područjima pod nadzorom pobunjenika; budući da ovog tjedna u Ženevi počinje novi krug pregovora pod vodstvom UN-a, a još se jedan krug pregovora pod vodstvom Rusije planira za sredinu srpnja u Kazahstanu;

M.  budući da je EU u više navrata izjavio da se sirijski sukob ne može riješiti vojnim putem te da samo uključiva tranzicija predvođena Sirijom može okončati neprihvatljivu patnju sirijskoga naroda; budući da je, iako je jasno da obnova može započeti tek nakon postizanja političkog dogovora, napore za ostvarenje pomirenja potrebno započeti ulagati bez odlaganja, a EU ih mora podržati kako bi se osigurala dugotrajna stabilnost; budući da je u tom kontekstu ključno utvrditi istinu, promicati odgovornost i tranzicijsko pravosuđe, kao i amnestiju;

1.  pozdravlja strategiju EU-a za Siriju, uključujući strateške ciljeve EU-a o Siriji i ciljeve EU-a za Siriju te ishod Briselske konferencije kojom su osigurane višegodišnje obveze; poziva sve sudionike i međunarodne donatore da u potpunosti poštuju preuzete obveze i nastave pružati podršku u budućnosti;

2.  još jedanput i najsnažnije osuđuje zlodjela i rašireno kršenje ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava koje provode sve strane uključene u sukob, a posebno snage Asadova režima uz pomoć saveznika Rusije i Irana te nedržavne oružane skupine, posebice ISIL/Daiš i Džabat Fatah al-Šam; naglašava da smatra da oni koji su odgovorni za kršenja međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava za to moraju odgovarati; potiče sve države da u rješavanju problema nekažnjavanja primjene načela opće nadležnosti te u tom smislu pozdravlja korake koje su poduzele neke države članice EU-a, uključujući nedavnu odluku španjolskog nacionalnog suda da obradi kaznenu prijavu protiv devet sirijskih obavještajnih dužnosnika za mučenje i druga kršenja ljudskih prava; ponavlja svoj poziv EU-u i njegovim državama članicama da u bliskoj koordinaciji sa zemljama koje dijele slične stavove preispita uspostavu suda za ratne zločine počinjene u Siriji dok predmet ne bude predan Međunarodnom kaznenom sudu; naglašava da bi oni koji čine zločine nad vjerskim i etničkim manjinama te drugim skupinama također trebali biti privedeni pravdi; i dalje je uvjeren da stvarnog rješenja sukoba i održivog mira u Siriji ne može biti ako počinitelji ne budu odgovarali za počinjena zlodjela;

3.  najoštrije osuđuje užasan zračni napad kemijskim oružjem na grad Khan Sheikhoun u pokrajini Idlib koji je 4. travnja 2017. prouzročio smrt najmanje 70 civila među kojima djece humanitarnih djelatnika, pri čemu je velik broj žrtava imao simptome trovanja plinom; prima na znanje da su prema preliminarnim zaključcima službenog putovanja radi utvrđivanja činjenica Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) tvrdnje o korištenju kemijskim oružjem vjerodostojne; naglašava obvezu Sirije da poštuje preporuke službenog putovanja radi utvrđivanja činjenica OPCW-a i zajedničkog istražnog mehanizma Organizacije Ujedinjenih naroda za zabranu kemijskog oružja i to na način da omogući trenutni i neograničen pristup svakoj lokaciji te prizna pravo na pregled svake lokacije; naglašava da će počinitelji takvih napada za to sudski odgovarati; žali zbog toga što Rusija uzastopno koristi pravo na veto u Vijeću sigurnosti, uključujući i za rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom se osuđuje nedavni napad kemijskim oružjem i poziva na provođenje međunarodne istrage;

4.  pozdravlja uspostavu međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici nakon ožujka 2011., žali zbog toga što se taj mehanizam još uvijek ne financira u potpunosti; poziva države članice da u tom pogledu ispune preuzete obveze;

5.  i dalje se zalaže za jedinstvo, suverenitet, teritorijalnu cjelovitost i neovisnost Sirije i podržava pristup za „cijelu Siriju” te demokratsku budućnost za sirijski narod; ustraje na svom stajalištu o tome da je jedino rješenje za uspostavu mira u zemlji politički proces pod vodstvom Sirije koji će dovesti do slobodnih i pravednih izbora čiju će provedbu olakšati i nadzirati UN te koji će se održati na temelju novog ustava; svim stranama ponavlja da se uključivo primirje na razini cijele države te mirovno rješenje sirijske krize prihvatljivo za sve strane može postići pod okriljem UN-a, kako je predviđeno Priopćenjem iz Ženeve iz 2012. i Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2254 (2015), uz podršku posebnog izaslanika UN-a za Siriju Staffana de Misture i ključnih međunarodnih i regionalnih sudionika;

6.  prima na znanje nedavno potpisan memorandum o uspostavi područjâ bez sukoba u Siriji i podržava namjeru da se učvrsti primirje, zaustavi prelijetanje zračnih snaga režima preko područjâ bez sukoba i stvore uvjeti za pristup humanitarne i liječničke pomoći, za povrat raseljenih civila domovima i za obnovu oštećene infrastrukture; ističe, međutim, zabrinutosti oporbe u vezi s time da bi sporazum mogao dovesti do uspostave područjâ utjecaja i podjele Sirije; poziva sve strane da provedu odredbe sporazuma iz Astane, a tri države jamca da osiguraju poštovanje prekida vatre; naglašava važnost uklanjanja svih nejasnoća u odnosu na skupine koje nisu obuhvaćene prekidom vatre i poziva sve strane, uključujući Tursku, da osiguraju da se memorandumom ne olakšavaju napadi na snage umjerene oporbe ili one koje se bore na strani međunarodne koalicije protiv ISIS-a/Daiša; ističe da je potrebno osigurati nadzor provedbe na međunarodnoj razini i podržava snažnu uključenost UN-a;

7.  poziva Rusku Federaciju i Islamsku Republiku Iran da iskoriste svoj utjecaj na sirijski režim kako bi on prihvatio i aktivno provodio razumno kompromisno rješenje kojim će se okončati građanski rat i utrti put ka uključivoj i istinskoj tranziciji; poziva EU i njegove države članice da nastave podržavati umjerenu oporbu te identificirati i izolirati radikalizirane elemente uz istovremeno promicanje pomirbe; potiče članove Visokog odbora za pregovore da nastave sudjelovati u pregovorima koji se u Ženevi odvijaju posredstvom UN-a;

8.  snažno vjeruje da bi se EU trebao aktivnije uključiti i pojačati svoj važan financijski doprinos u razdoblju nakon sukoba kako bi imao važnu ulogu u pregovorima u okviru postojećeg okvira koji je dogovoren pri UN-u i kako bi osigurao političku tranziciju, razvijanjem posebne politike kojoj je cilj približiti uključene strane i pojačati napore u područjima u kojima Unija može imati dodanu vrijednost; podržava trenutne napore potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice, da uspostavi kontakte s ključnim akterima u regiji kako bi se osigurala politička tranzicija te pomirenje i obnova nakon sukoba; potiče potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da započne razvijati konkretan plan sudjelovanja EU-a u obnovi Sirije u cilju da EU na uključiv način udruži snage s glavnim međunarodnim organizacijama i financijskim institucijama, kao i regionalnim te lokalnim sudionicima; ističe, međutim, važnost toga da proces poslijeratne obnove pripada samim Sirijcima;

9.  ističe ključnu važnost rada lokalnih i međunarodnih organizacija civilnog društva i NVO-a u dokumentiranju dokaza o ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i drugim kršenjima, uključujući uništavanje kulturne baštine; poziva EU i njegove države članice da pruže dodatnu i potpunu pomoć tim akterima; poziva EU i njegove države članice da pruže odgovarajuće financiranje organizacijama koje rade na istragama na temelju javno dostupnih izvora i digitalnom prikupljanju dokaza o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti kako bi se osigurala odgovornost, a počinitelji priveli pravdi;

10.  pozdravlja naglasak stavljen na podupiranje otpornosti sirijskog stanovništva i sirijskog društva u okviru strategije EU-a za Siriju; poziva EU i države članice da udvostruče svoje napore usmjerene na izgradnju kapaciteta stanovnika i civilnog društva Sirije, između ostalog, u suradnji s akterima koji promiču ljudska prava i jednakost (uključujući rodnu jednakost i prava manjina), demokraciju i osnaživanje ili u vidu njihova djelovanja, ako je to moguće u Siriji, i među sirijskim izbjeglicama u egzilu u regiji ili u Europi; ističe da bi se tom izgradnjom kapaciteta Sirijcima trebala pružiti potpora u upravljanju tranzicijom (u područjima poput reguliranja medija, decentralizacije, upravljanja općinama i izrade nacrta Ustava) pri čemu se u obzir trebaju uzeti potrebe i uloga žena;

11.  iskazuje zadovoljstvo jer je uloga civilnog društva, uključujući organizacije žena, priznata kao ključan dio trajnog rješenja; podsjeća na činjenicu da EU mora promicati i olakšati odgovarajuće uključivanje civilnog društva i žena u mirovni postupak ili savjetovanje s njima, u skladu sa sveobuhvatnim pristupom provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 (2000) i 1820 (2008) o ženama, miru i sigurnosti na razini EU-a; ustraje na tome da se u novi ustav Sirije uključe ljudska prava žena;

12.  iako podupire napore globalne koalicije za borbu protiv ISIS/Daiša, smatra da bi se strategijom EU-a trebalo preispitati i aspekte borbe protiv ISIS-a/Daiša i drugih terorističkih organizacija s popisa UN-a te pritom istaknuti i naglasiti političke i socioekonomske dubinske razloge koji su olakšali širenje terorizma te odrediti konkretne mjere za borbu protiv istog; nadalje smatra da bi trebalo detaljnije objasniti načine na koje je moguće doprinijeti očuvanju etničke i vjerske raznolikosti kao i raznolikosti vjeroispovijesti;

13.  naglašava važnost zaštite etničkih i vjerskih manjina u Siriji te čvrsto vjeruje da bi svaki politički proces trebao biti uključiv i usmjeren na to da Sirija opet postane tolerantna država s raznolikim vjeroispovijestima;

14.  podsjeća da su rana uspostava mjera za izgradnju povjerenja, uključujući u potpunosti neometan pristup humanitarnoj pomoći diljem Sirije, pružanje osnovnih javnih usluga (struja, voda, zdravstvena skrb), kraj opsade gradova i oslobađanje zatvorenika i talaca od ključne važnosti; pozdravlja sporazum između sirijske vlade i pobunjeničkih skupina o dopuštanju evakuacije četiriju gradova pod opsadom; potiče sve strane da podrže i olakšaju usvajanje sveobuhvatnog sporazuma o mjerama za izgradnju povjerenja;

15.  sa žaljenjem primjećuje da je u pogledu socijalnog i ekonomskog razvoja razorni građanski rat zemlju desetljećima unazadio te milijune građana otjerao u nezaposlenost i siromaštvo, a prouzrokovao je i golemo uništenje zdravstvenih i obrazovnih usluga te široku raseljenost Sirijaca, kao i odljev mozgova; stoga ističe važnost povećanja nehumanitarne pomoći kojoj je cilj ojačati otpornost naroda unutar Sirije i ponovno pokrenuti ekonomiju; nadalje, poziva države članice EU-a da se čvršće obvežu u pogledu podjele odgovornosti, čime bi se izbjeglicama koje bježe iz ratnih zona u Siriji omogućilo da na temelju preseljenja i programa humanitarnog prihvata pronađu zaštitu izvan granica neposrednog susjedstva; međutim, smatra da je potrebno, čim se sukob okonča, osigurati poticaje za povratak kvalificiranih sirijskih izbjeglica kako bi i oni dali svoj doprinos obnovi;

16.  pozdravlja nove prioritete za partnerstvo između EU-a i Jordana i Libanona, kao i pojednostavljivanje pravila EU-a o podrijetlu za izvoz iz Jordana; žali zbog toga što veliki broj izbjeglica u Jordanu, Libanonu i Turskoj još uvijek živi u nesigurnim socijalnim i ekonomskim uvjetima te često ne može naći (legalan) posao; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da ustraje na tome da vlasti u Jordanu i Libanonu rade na uklanjanju preostalih (neslužbenih) prepreka, da podrže veće mogućnosti samozapošljavanja i da ispune obveze o otvaranju radnih mjesta za žene i mlade;

17.  u potpunosti podržava cilj inicijative za očuvanje generacije djece u Siriji i u regiji te poziva na ulaganje dodatnih napora kako bi se svu djecu izbjeglice i ranjivu djecu u zajednicama domaćinima uspjelo smjestiti u kvalitetne obrazovne sustave s jednakim pristupom djevojčicama i dječacima; ističe da je potrebno priznati mahom neformalno obrazovanje dobiveno u izbjegličkim kampovima te podržati psihološku rehabilitaciju te traumatizirane djece;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica Europske unije, Ujedinjenim narodima, članovima Međunarodne skupine za potporu Siriji te svim stranama uključenima u sukob i da osigura prijevod ovog teksta na arapski jezik.


Cestovni prijevoz u Europskoj uniji
PDF 270kWORD 60k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2017. o cestovnom prometu u Europskoj uniji (2017/2545(RSP))
P8_TA(2017)0228B8-0290/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu 1999/62/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju mobilne djelatnosti cestovnog prijevoza(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1072/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu(7),

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije pod naslovom „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” (COM(2011)0144),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o provedbi Bijele knjige o prometu iz 2011.: razmatranje aktualnog stanja i put naprijed prema održivoj mobilnosti(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o logistici u EU-u i multimodalnom prijevozu na novim koridorima TEN-T(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2016. o novim prilikama za mala prijevoznička poduzeća, uključujući poslovne modele temeljene na suradnji(10),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o stanju na tržištu cestovnog prometa Unije (COM(2014)0222),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2015.o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama(11),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije pod naslovom „Europska strategija za mobilnost s niskom razinom emisije” (COM(2016)0501) i komunikaciju Komisije pod naslovom „Promet i CO2” (COM(1998)0204),

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum kojim su se dionici obvezali da će porast svjetske temperature zadržati na razini znatno manjoj od 2°C u usporedbi s predindustrijskim razinama te da će ulagati napore da se taj porast još više ograniči na 1,5 °C,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Amsterdama od 14. travnja 2016. o suradnji u području umrežene i automatizirane vožnje – ususret umreženim i automatiziranim vozilima na europskim cestama,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2016. o socijalnom dampingu u Europskoj uniji(12),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije pod naslovom „Europska strategija za kooperativne inteligentne prometne sustave, važan korak prema kooperativnoj, povezanoj i automatiziranoj mobilnosti” (COM(2016)0766),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. i stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da bi Komisija trebala hitno iznijeti zakonodavne prijedloge u vezi s tržištem cestovnog prijevoza tereta (dalje u tekstu „inicijative za cestovni promet”) u cilju identificiranja i rješavanja problema s kojima se sektor suočava;

B.  budući da je u gospodarskoj grani cestovnog prometa izravno zaposleno 5 milijuna ljudi i da je njezin doprinos BDP-u EU-a gotovo 2 %, a u sektoru djeluje 344 000 poduzeća za putnički promet i više od 560 000 poduzeća za teretni prijevoz(13);

C.  budući da su 2013. aktivnosti o okviru putničkog cestovnog prijevoza u EU-u iznosile 5323 milijarde putničkih kilometara, od čega je u EU-28 od ukupnih aktivnosti putničkog prijevoza 72,3 % učinjeno osobnim automobilima, a 8,1 % običnim i turističkim autobusima(14);

D.  budući da je sigurnost cestovnog prometa i dalje glavno pitanje za Europsku uniju, s 135 000 teško ozlijeđenih i 26 100 smrtnih slučajeva 2015.;

E.  budući da je cestovni promet pokretačka snaga gospodarstva EU-a te bi trebao zadržati vodeću ulogu u stvaranju daljnjeg gospodarskog rasta i radnih mjesta te promicanju konkurentnosti i teritorijalne kohezije i budući da je istodobno nužno da taj sektor postane održiviji i poštuje dostojne radne uvjete i socijalna prava;

F.  budući da je cestovni promet sektor u kojem je Europa svjetski predvodnik u proizvodnji i prometnim operacijama i budući da je od ključne važnosti da se europski cestovni promet i dalje razvija, ulaže u sebe i obnavlja se na održiv i ekološki način kako bi zadržao vodeću ulogu u svijetu u području tehnologije u globalnom gospodarstvu u kojem je pojava novih sudionika i poslovnih modela sve češća;

G.  budući da se u cestovnom prometu i dalje postupno ukida upotreba fosilnih goriva i s obzirom na to da je poboljšanje energetske učinkovitosti i održivosti tog sektora prijeko potrebno, posebice s pomoću alternativnih goriva, alternativnih pogonskih sustava i digitalizacije na isplativ način i bez žrtvovanja konkurentnosti tog sektora;

H.  budući da promet ima značajnu ulogu u klimatskim promjenama i njegov je udio u ukupnoj razini emisija stakleničkih plinova u EU-u otprilike 23,2 % i budući da je udio cestovnog prometa u emisiji stakleničkih plinova u prometu u EU-u 2014. iznosio 72,8 %;

I.  budući da se procjenjuje da troškovi koji nastaju zagušenjima u cestovnom prometu iznose 1 % BDP-a gospodarstva EU-a, što se očituje u gubitku vremena, dodatnoj potrošnji goriva i onečišćenju;

J.  budući da se međunarodni cestovni prijevoz tereta suočava sa sve većim brojem regulatornih prepreka koje su uvele države članice;

K.  budući da multimodalne mreže i integracija različitih vrsta prometa i usluga mogu biti korisne za poboljšanje veza i učinkovitosti putničkog i teretnog prometa, čime mogu pomoći u smanjenju ugljičnih i drugih štetnih emisija;

L.  budući da države članice nedovoljno provode zakonodavstvo EU-a o kabotaži;

M.  budući da postoje velike razlike diljem Unije u provedbi postojećih propisa koji se odnose na radne uvjete, socijalna prava i sigurnost na cestama;

Poboljšanje konkurentnosti i inovacija u sektoru cestovnog prometa

1.  smatra da bi inicijative za cestovni promet trebale pružiti prijeko potreban poticaj za održiviji, sigurniji, inovativniji i konkurentniji europski sektor cestovnog prometa, dodatno razviti europsku cestovnu infrastrukturu kako bi se poboljšala učinkovitost cestovnog prometa i logistike, osigurati ravnopravne uvjete za sve gospodarske subjekte na unutarnjem tržištu, kao i cjelovitost i bolje funkcioniranje unutarnjeg tržišta za cestovni prijevoz putnika i tereta te utvrditi dugoročnu strategiju za europski sektor cestovnog prometa;

2.  također smatra da bi inicijative za cestovni prometi trebale poticati tehnološki razvoj vozila, alternativna goriva, povećati interoperabilnost prometnih sustava i načina prijevoza te osigurati pristup tržištu za mala i srednja poduzeća u prometnom sektoru;

3.  poziva Komisiju da u obzir uzme Rezoluciju Parlamenta od 9. rujna 2015. o provedbi Bijele knjige o prometu iz 2011. pri oblikovanju inicijativa za cestovni promet; ističe da se cestovni promet mora razmotriti u okviru cjelovitog i dugoročnog pristupa unutar intermodalne i održive prometne politike EU-a;

4.  poziva Komisiju da prilikom izrade „Paketa inicijativa za cestovnu mobilnost” u obzir uzme i Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. rujna 2016. o socijalnom dampingu u Europskoj uniji;

5.  ističe da sektor cestovnog prometa znatno pridonosi zapošljavanju u EU-u i njegovu rastu te da je stanje gospodarstva usko povezano s konkurentnosti u sektoru cestovnog prometa u EU-u; stoga poziva na provedbu proaktivnih politika usmjerenih na poticanje i razvoj održivog sektora cestovnog prometa u kojem vlada pošteno tržišno natjecanje, osobito za mala i srednja poduzeća, posebice u pogledu budućeg digitalnog, tehnološkog i ekološkog razvoja u tom sektoru, i kojima se istovremeno potiče stjecanje novih vještina radnika;

6.  poziva europski sektor cestovnog prometa da prihvati mogućnosti koje pruža digitalizacija; traži od Komisije da razvije komunikacijsku infrastrukturu među vozilima i između vozila i infrastrukture radi poboljšanja cestovne sigurnosti, učinkovitosti i pripreme budućnosti cestovne mobilnosti; ističe potrebu da se razvije prijenos tehnologija i poveća logistička potpora za vozila te da se utvrde odgovarajuće definicije i pravila u vezi s tim pitanjem; poziva Komisiju da osigura prikladni regulatorni okvir za umreženu i automatiziranu vožnju, kao i nove poslovne modele koji se temelje na suradnji;

7.  potiče Komisiju da poboljša usklađenost u putničkom prijevozu i prijevozu robe, a posebno u pogledu elektroničkih sustava naplate cestarine u EU-u s obzirom na to da trenutačni nedostatak usklađenosti prouzročuje dodatne troškove za prijevoz; u tom pogledu potiče uporabu digitalnih tehnologija (bez papira i standardiziranih dokumenata, pametnog tahografa e-CMR itd.) kako bi se zajamčila potpuna funkcionalnost unutarnjeg tržišta;

Olakšavanje prekogranične mobilnosti na cesti

8.  potiče države članice da temeljitije provode relevantna pravila EU-a i Komisiju da bliže prati tu provedbu, među ostalim, u pogledu prekogranične suradnje i pravilne i nediskriminirajuće provedbe postojećeg zakonodavstva te da se posveti usklađivanju nacionalnih zakonodavstava; smatra da bi Komisija trebala, gdje god je to legitimno, pokrenuti postupke zbog povrede prava protiv zakona i mjera kojima se narušava tržište;

9.  potiče države članice da blisko surađuju s europskom službom za cestovni nadzor Euro Contrôle Route i europskom mrežom prometne policije TISPOL kako bi se unaprijedila provedba zakonodavstva u području cestovnog prometa u Europi i kako bi se izgradio snažan mehanizam kojim se osigurava jednaka i odgovarajuća provedba postojeće pravne stečevine, primjerice, pružanjem podrške državama članicama u pogledu certifikacije, standardizacije, tehničke stručnosti, prikupljanja podataka, osposobljavanja i zadataka inspekcije te upravljanjem platformama za razmjenu informacija između nacionalnih stručnjaka i tijela;

10.  traži od država članica da pojačaju kontrole, osobito u pogledu poštovanja odredbi koje se odnose na vrijeme vožnje i odmora te pravila koja se odnose na kabotažu te da koriste učinkovite, razmjerne i odvraćajuće sankcije; poziva Komisiju da ubrza obveznu upotrebu digitalnih uređaja poput pametnih tahografa i upotrebu elektroničkih teretnih listova (e-CMR) kako bi se poboljšalo praćenje usklađenosti s relevantnim pravilima EU-a i istovremeno smanjili administrativni troškovi;

11.  poziva Komisiju da dodatno uskladi postojeća pravila o obveznoj sigurnosnoj opremi za laka i teška vozila kao što su trokuti upozorenja, reflektivne jakne, zamjenske žarulje ili etilometri;

12.  poziva Komisiju da istraži mogućnosti smanjenja administrativnih i financijskih opterećenja u različitim nacionalnim zakonodavstvima kako bi se omogućila sloboda pružanja prijevoznih usluga diljem EU-a;

13.  naglašava da bi koherentni, pošteni, transparentni, nediskriminirajući i nebirokratski sustav naplate cestarine koji se provodi u EU-u i koji je razmjeran korištenju ceste i vanjskim troškovima koji stvaraju kamioni, autobusi i osobni automobili (načelo „korisnik plaća” i „onečišćivač plaća”), pozitivno utjecao na rješavanje problema sve lošije cestovne infrastrukture, zagušenja prometa i onečišćenja okoliša; poziva Komisiju da uspostavi okvir kojim će se osigurati nediskriminacija i izbjeći različiti programi ubiranja putničkih pristojbi u EU-u;

14.  poziva Komisiju da predloži reviziju Direktive o europskom elektroničkom sustavu naplate cestarine (EENC) kojom bi se u obzir trebao uzeti i element vanjskog troška, koji se temelji na načelu „onečišćivač plaća”, koja bi u potpunosti trebala biti interoperabilna kako bi se doprinijelo stvaranju usklađenih tehničkih normi za naplatu cestarina unutar EU-a, temeljiti se na transparentnosti, boljem razvoju i integraciji različite opreme inteligentnih prometnih sustava (ITS) koja je ugrađena u vozila, kao i na jasnijem tumačenju zakonodavstva kako bi se bolje definirala i štitila prava pružatelja usluge EENC-a te smanjilo opterećenje koje proizlazi iz njihovih obveza;

15.  smatra da države članice na rubnim dijelovima Unije i zemlje bez stvarne alternative cestovnom prometu teže mogu doprijeti do srži unutarnjeg tržišta EU-a; poziva Komisiju da u svoje inicijative za cestovni promet uvrsti i mehanizam za smanjenje pristojbi koje moraju plaćati poduzeća za cestovni promet iz rubnih dijelova Unije;

16.  naglašava da su unajmljena vozila obično najnovija i najčišća na tržištu, čime se doprinosi učinkovitosti u sektoru cestovnog prometa; stoga poziva Komisiju da revidira postojeća pravila o unajmljenim vozilima, koja trenutačno državama članicama omogućuju da zabrane uporabu takvih vozila u međunarodnom prometu;

17.  zabrinut je zbog toga što nacionalna tijela ne provode zakonodavstvo u vezi s prijevarama povezanih s tahografima i operacijama kabotaže i stoga poziva Komisiju da riješi te probleme, među ostalim, upotrebom novih tehnologija, jednostavnijim i jasnijim odredbama o kabotaži i poboljšanom razmjenom informacija među tijelima u cilju bolje provedbe pravila diljem EU-a i boljeg praćenja aktivnosti kabotaže;

18.  smatra da bi zakonodavni zahtjevi trebali biti razmjerni prirodi posla i veličini poduzeća; ipak, zabrinut je zbog pitanja je li izuzimanje lakih gospodarskih vozila iz primjene niza europskih pravila i dalje opravdano uzimajući u obzir sve rašireniju upotrebu tih vozila u međunarodnom prijevozu roba te poziva Komisiju da predstavi dijagnostičko izvješće o utjecaju te povećane upotrebe na ekonomiju, okoliš i sigurnost;

19.  naglašava da bi prekograničnu mobilnost na cestama koja se odnosi na susjedne zemlje pristupnice trebalo olakšati boljim usklađivanjem standarda koji se odnose na cestovnu infrastrukturu, elektroničke sustave i sustave za signalizaciju te time osigurati uklanjanje uskih grla, posebno na osnovnoj mreži TEN-T-a;

Poboljšanje socijalnih uvjeta i sigurnosnih pravila

20.  naglašava da se zbog slobode pružanja usluga prijevoza u EU-u ni u kojem slučaju ne bi trebala kršiti temeljna prava radnika ili slabiti postojeće zakonodavstvo koje se odnosi na radne uvjete, kao što su vremena odmora, obrasci rada, razdoblja izvan mjesta boravišta, pristup vještinama, usavršavanje i razvoj karijere, zdravlje i sigurnost, skrb i socijalna pomoć te minimalne plaće;

21.   smatra da je iznimno važno podsjetiti Komisiju na njezine obveze navedene u prijedlogu europskog stupa socijalnih prava, posebice u pogledu:

   sigurnog i prilagodljivog zaposlenja, načelo 5.d: „Sprečava se sklapanje radnih odnosa s nesigurnim radnim uvjetima, među ostalim zabranom zlouporabe nestandardnih ugovora. Probni rok trebao bi trajati razumno vrijeme.”;
   pravednih plaća, načelo 6.a: „Radnici imaju pravo na pravedne plaće kojima se osigurava pristojan životni standard”;

podsjeća da se nijednom inicijativom Komisije u vezi s cestovnim prometom ne smije kršiti to načelo niti ugrožavati prava radnika u tom sektoru;

22.  izražava zabrinutost zbog problematičnih poslovnih praksi sa socijalnog stajališta, koje također predstavljaju rizik u pogledu sigurnosti na cestama i koje se većinom odnose na propise o kabotaži i tzv. „fiktivna poduzeća” (posebice pitanja u vezi s prikrivenim samozapošljavanjem i namjernom zlouporabom ili izbjegavanjem postojećeg europskog i nacionalnog zakonodavstva, čime se omogućuje razvoj nepoštene konkurencije tako što se operativni troškovi i troškovi rada nezakonito svode na najmanju moguću mjeru i što dovodi do kršenja prava radnika koje je posljedica nejasnoće europskih pravila i različitih tumačenja i provedbenih praksi na nacionalnoj razini);

23.  poziva Komisiju da pregleda zahtjeve u pogledu prava poslovnog nastana u cilju iskorjenjivanja fiktivnih poduzeća u sektoru cestovnog prometa;

24.  poziva Komisiju i države članice da hitno riješe pitanja koja se tiču umora vozača, uključujući jamstvo da se pri svakom ulaganju u cestovnu infrastrukturu u obzir uzme poboljšanje objekata za vozače, posebno za vozače za prijevoz na velike udaljenosti te da se zakonodavstvo koje se odnosi na pauze za odmor u potpunosti poštuje;

25.  poziva Komisiju da pojasni pravila o kabotaži i pravila kojima se uređuje pristup djelatnosti u cestovnom prometu te da poboljša njihovu provedbu kako bi se učinkovito borila protiv prijevare i zloporabe;

26.   odbija bilo kakvu daljnju liberalizaciju kabotaže, posebice neograničenih operacija kabotaže u određenom broju dana;

27.  poziva Komisiju da pojasni primjenu odredbi Direktive o upućivanju radnika u sektoru cestovnog prometa te da poboljša njihovu primjenu i provedbu;

28.  naglašava da se Europa suočava s manjkom profesionalnih vozača zbog povećane potražnje za uslugama prijevoza, brzog razvoja međunarodne trgovine i demografske situacije; stoga poziva Komisiju da olakša pristup zanimanju za mlade muškarce i žene te da riješi problem loših radnih uvjeta vozača, kao i problem nedovoljne kvalitete infrastrukture uz cestu;

29.  ističe da se u različitim nacionalnim zakonodavstvima u području socijalnih uvjeta i prava u sektoru cestovnog prometa u Uniji stvaraju znatne i nerazmjerne administrativne prepreke za gospodarske subjekte, posebno mala i srednja poduzeća, povećava složenost pravnog okvira i dovodi u pitanje uspostava unutarnjeg tržišta u sektoru cestovnog prometa u Uniji i stvaraju prepreke za slobodno kretanje usluga i robe;

30.  poziva Komisiju da izradi prijedloge za predstojeće inicijative za cestovni promet kojima će se učinkovitije utvrditi razlika između slobode pružanja usluga i slobode poslovnog nastana kako bi se osiguralo da se poslovne aktivnosti u državi članici u kojoj poduzeće nema poslovni nastan odvijaju samo privremeno te da za zaposlenike vrijedi zakonodavstvo države u kojoj je njihovo uobičajeno mjesto rada ili u kojoj obavljaju većinu svoje poslovne djelatnosti;

31.  poziva Komisiju i države članice da se posvete pitanju kvalitete rada u sektoru cestovnog prometa, posebno u pogledu osposobljavanja, certificiranja, uvjeta rada i razvoja karijere, imajući u vidu stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, razvoj potrebnih vještina i jačanje konkurentnosti prijevoznika u cestovnom prometu u EU-u kako bi se povećala njegova privlačnost za mlade ljude te istodobno stavljajući naglasak na osiguravanje primjerene ravnoteže između poslovnog i privatnog života vozača;

32.  poziva Komisiju da revidira Direktivu Vijeća 92/106/EEZ o kombiniranom prijevozu robe između država članica kako bi se povećao multimodalni prijevoz, stalo na kraj nepoštenim praksama te osigurala usklađenost sa socijalnim zakonodavstvom u vezi s kombiniranim prijevozom;

33.  poziva Komisiju da procijeni mogućnost uspostave „elektroničkog i integriranog spisa gospodarskog subjekta” za sve gospodarske subjekte koji posluju na temelju licencije Zajednice radi objedinjavanja svih relevantnih podataka o prijevozniku, vozilu i vozaču koji su prikupljeni tijekom provjera na cesti;

34.  ističe da je sustav odmorišta u EU-u nedostatan i neprimjeren; stoga poziva države članice da u dogovoru s Komisijom uspostave plan izgradnje/stavljanja na raspolaganje kapaciteta i odmorišta koji su prilagođeni korisniku, sigurni i zaštićeni, s dovoljnim brojem parkirnih mjesta, sanitarija i tranzitnih hotela, posebice u strateškim točkama/čvorištima kod kojih se može uočiti intenzivan promet;

35.  poziva Komisiju i države članice da riješe aktualna pitanja nepraktičnosti u vezi s vremenima vožnje i odmora, tj. česte situacije u kojima su vozači prisiljeni na višesatni odmor, iako su samo nekoliko kilometara udaljeni od svojeg mjesta boravišta ili mjesta stanovanja; poziva Komisiju da to uzme u obzir u reviziji Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet;

36.  poziva Komisiju i države članice da usvoje cilj na razini EU-a za smanjenje teških ozljeda u cestovnom prometu;

37.  poziva Komisiju da provede znanstveno istraživanje na razini EU-a o posljedicama umora vozača u autobusnom prijevozu i prijevozu tereta kombijem i kamionom;

38.  poziva Komisiju da bez odgode započne reviziju Uredbe (EZ) br. 661/2009 o općoj sigurnosti i da u obzir uzme ulogu novih tehnologija i standarda, uključujući uređaje za snimanje podataka u hitnim slučajevima, standarde koji se odnose na izravnu vidljivost, inteligentne sustave reguliranja brzine i snižavanje tlaka u gumama na najmanju moguću razinu;

39.  naglašava potrebu da se poboljša sigurnost na cestama u EU-u te da se ostvari cilj smanjenja broja smrtnih slučajeva i teških ozljeda do 2020. za 50 %; podupire procjenu učinka koju je naručila Komisija u kontekstu revizije zakonodavnog okvira za upravljanje sigurnošću cestovne infrastrukture;

Promicanje cestovnog prometa s niskom razinom emisije

40.  navodi da postoji potreba za poboljšanjem resursne učinkovitosti cestovnog prometa i njegove uloge u modernoj sinkromodalnoj prometnoj mreži u cilju učinkovitijeg korištenja postojećih kapaciteta; poboljšanja stope popunjenosti vozila, poticanja korištenja manjih i lakših vozila, dijeljenja automobila i zajedničke vožnje automobilom, kao i prijelaza s četiri kotača na dva; smatra da je digitalizacija ključni čimbenik za postizanje cilja poboljšane resursne učinkovitosti;

41.  naglašava da bi se dekarbonizacija prometnog sektora i poboljšanje kakvoće zraka, radi usklađenosti s ciljevima iz Pariškog sporazuma iz 2015. (COP21) u području klimatskih promjena, trebali postići promicanjem elektromobilnosti, gorivih ćelija i drugih naprednih pogonskih sustava, posebice onih u kojima Europa ima veliku tehnološku prednost;

42.  poziva Komisiju da osmisli ambiciozne prijedloge za standarde u pogledu razine emisija CO2 za kamione i autobuse kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova u sektoru cestovnog prometa; traži od Komisije da dodatno prouči mogućnosti za brži prelazak na promet s niskom razinom emisije uvođenjem poticaja za naknadno opremanje;

43.  poziva na konkretne mjere kojima će se osigurati provedba načela „korisnik plaća” i „onečišćivač plaća” u cestovnom prometu, uključujući smjernice i najbolje prakse, te na ravnopravne uvjete u svim regijama EU-a;

44.  ističe da bi se revizijom Direktive o europskom elektroničkom sustavu naplate cestarine (EENC) moglo pridonijeti promicanju čišćih vozila i zajedničkog korištenja vozila;

45.  naglašava veliku važnost odgovarajuće infrastrukture za korištenje alternativnih goriva u cestovnom prometu te stoga poziva Komisiju i države članice da stvore modele poticaja kako bi se dovršila opskrbna mreža za alternativna goriva;

46.  poziva na to da se učinkovitim nacionalnim političkim okvirima potakne šire korištenje vozila koja upotrebljavaju alternativna goriva (npr. električnu energiju, hibrid, vodik, stlačeni prirodni plin) te poziva na brzo uvođenje neophodne infrastrukture za opskrbu/punjenje;

47.  prepoznaje da vozila i infrastruktura u cestovnom prometu koje odlikuje inovativnost i niske razine emisije doprinose olakšavanju razmjene i veza između cesta, željeznice i luka i na taj način potiču ukupni prijelaz na ekološki prihvatljivije oblike prometa za pojedince, putnike i teret;

48.  smatra da su dijeljenje automobila i zajedničke vožnje automobilom važan resurs za održivi razvoj veza, među ostalim, u najudaljenijim regijama, planinskim i ruralnim područjima; poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da olakšaju stvaranje poslovnih modela utemeljenih na suradnji u tom području;

49.  traži od Komisije da razmotri uvođenje područja s niskim razinama emisije u nekoliko država članica te da ispita mogućnost uspostave zajedničkih kriterija / pravila za uvođenje / funkcioniranje tih područja;

50.  napominje da inteligentni prometni sustavi (ITS), kao što su kooperativni inteligentni prometni sustavi (C-ITS) i inovacije poput elektroničke autoceste (elektrificirani kamioni koji koriste istu tehnologiju kao i trolejbusi) i vožnje u konvoju mogu imati važnu ulogu u povećanju učinkovitosti, sigurnosti i ekološke učinkovitosti prometnog sustava; stoga poziva Komisiju da potiče razvoj i korištenje inteligentnih prometnih sustava (ITS) te promiče inovacije;

51.  napominje da je razina praznih vožnji u aktivnostima cestovnog prometa i dalje visoka, što negativno utječe na okoliš; podsjeća da su 2012., gotovo četvrtinu (23,2 %) kilometara teških teretnih vozila činila prazna vozila i da je visoka razina praznih vožnji prouzročena trenutačnim ograničenjima aktivnosti kabotaže kojima se sprječava prijevoznike da dodatno povećaju opterećenja, a time i njihova ekološka učinkovitost; stoga naglašava pozitivan utjecaj otvaranja tržišta na ekološku učinkovitost cestovnog prometa;

52.  poziva Komisiju i države članice da, u cilju dekarbonizacije sektora cestovnog prometa, ubrzaju prijelaz s tradicionalnih cestovnih vozila koja koriste fosilna goriva na održiva vozila koja koriste električnu energiju, npr. ona koja koriste vodikove gorive ćelije;

53.  potiče Komisiju da ažurira svoj priručnik o vanjskim troškovima prijevoza, uključujući nove podatke o stvarnim razinama emisije tijekom vožnje, kao i gospodarskoj i socijalnoj šteti koja je nastala zbog klimatskih promjena;

54.  naglašava da bi se ciljevi kojima se ostvaruje prelazak na alternativne i obnovljive izvore energije za cestovni prijevoz trebali bi postići primjenom energetskog miksa i postojećih metoda za uštedu energije; ističe da taj prelazak zahtijeva odgovarajuće poticaje i da ciljevi koji se odnose na smanjenje emisija trebaju biti oblikovani na tehnološki neutralan način;

55.  napominje da se upotrebom alternativnih goriva, uključujući, ali ne ograničavajući se na, stlačeni prirodni plin, ukapljeni prirodni plin i biogoriva druge generacije, može olakšati taj prelazak;

o
o   o

56.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 187, 20.7.1999., str. 42.
(2) SL L 80, 23.3.2002., str. 35.
(3) SL L 102, 11.4.2006., str. 1.
(4) SL L 300, 14.11.2009., str. 51.
(5) SL L 300, 14.11.2009., str. 72.
(6) SL L 300, 14.11.2009., str. 88.
(7) SL L 60, 28.2.2014., str. 1.
(8) Usvojeni tekstovi: P8_TA(2015)0310
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0009.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0455.
(11) SL L 68, 13.3.2015., str. 9.
(12) Usvojeni tekstovi: P8_TA(2016)0346.
(13) Izvor: Promet EU-a u brojkama 2016., na temelju podataka Eurostata.
(14) Izvor: Promet EU-a u brojkama 2016., na temelju podataka Eurostata.


Izbjeglički kamp Dadaab
PDF 279kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2017. o izbjegličkom kampu u Dadaabu (2017/2687(RSP))
P8_TA(2017)0229RC-B8-0300/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Nairobija Međuvladinog tijela za razvoj za istočnu Afriku (IGAD) o pronalaženju trajnih rješenja za somalijske izbjeglice te ponovnoj integraciji povratnika u Somaliji od 25. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir Njujoršku deklaraciju Ujedinjenih naroda o izbjeglicama i migrantima usvojenu 19. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje Trostrane ministarske komisije za dobrovoljni povratak somalijskih izbjeglica u Keniji od 25. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir ishod sastanka EU-a na vrhu o migraciji održanog 11. i 12. studenog 2015. u Valletti,

–  uzimajući u obzir izjavu s ministarske konferencije u okviru Kartumskog procesa (Inicijativa za migracijski put između EU-a i Roga Afrike) danu u Rimu 28. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir Trostrani sporazum o dobrovoljnim repatrijacijama vlada Somalije i Kenije te UNHCR-a potpisan 10. studenog 2013.,

–  uzimajući u obzir odluku kenijskog Vrhovnog suda od 9. veljače 2017. protiv zatvaranja izbjegličkog kampa u Dadaabu,

–  uzimajući u obzir odluku kenijske vlade o ulaganju žalbe na odluku Vrhovnog suda od 9. veljače 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornikâ potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini, povjerenika EU-a za međunarodnu suradnju i razvoj Nevena Mimice i povjerenika EU-a za humanitarnu pomoć Christosa Stylianidesa od 20. svibnja 2016. o odluci kenijske vlade da se zatvore izbjeglički kampovi u Dadaabu,

–  uzimajući u obzir krizni Uzajamni fond EU-a za Afriku,

–  uzimajući u obzir Globalni sporazum Ujedinjenih naroda o podjeli odgovornosti za izbjeglice,

–  uzimajući u obzir Nacionalni okvirni program za Somaliju i istočnu Afriku u okviru 11. Europskog razvojnog fonda (ERF),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se u regiji Roga Afrike, s gotovo 250 milijuna stanovnika i brzo rastućom populacijom, nalazi najveći broj raseljenih osoba i izbjeglica u Africi i u svijetu; budući da se regija suočava s izazovima nezakonitih migracija, prisilnog raseljavanja, trgovanja ljudima, krijumčarenja ljudi, terorizma i nasilnog sukoba;

B.  budući da postoje brojni pokretači tih izazova koji se razlikuju ovisno o lokalnim prilikama, ali koji se obično temelje na nedostatku dobrog upravljanja, socioekonomskih prilika, velikom siromaštvu, nestabilnosti i klimatskim promjenama;

C.  budući da je izbjeglički kompleks u Dadaabu osnovan 1991. godine kao privremeno rješenje za one koji traže utočište i bježe od progona, nasilja i nestabilnosti u regiji istočne Afrike, a prije svega za one koji bježe od građanskog rata u Somaliji; budući da taj kompleks danas obuhvaća pet različitih kampova s različitim narodima na površini od 50 četvornih kilometara, pri čemu su najstariji i najnaseljeniji među njima kampovi Hagadera, Dagahaley i Ifo;

D.  budući da se, iako je Dadaab namijenjen primanju oko 90 000 ljudi, prema procjenama UN-a u tom kompleksu trenutačno nalazi oko 260 000 ljudi, od kojih njih 95 % potječe iz Somalije, a 60 % ih je mlađe od 18 godina; budući da je u svibnju 2016. Kenija zatvorila svoj Odjel za pitanja izbjeglica, koji je bio odgovoran za registriranje izbjeglica, što znači da deseci tisuća osoba nisu registrirani pa bi zapravo te brojke mogle biti i veće;

E.  budući da izbjeglicama u kampu prijeti opasnost od nasilja, dok su žene i djeca posebno ranjivi;

F.  budući da na Somaliju već više od dva desetljeća utječe velika nestabilnost i nedostatak državnih struktura, što dodatno pogoršavaju opetovane prirodne katastrofe povezane s klimatskim promjenama; budući da su ti problemi doveli u pitanje otpornost i sposobnost najranjivijih zajednica Somalije da se nose s tom situacijom te su postali glavni uzroci raseljavanja unutar Somalije i migracijskih tokova prema susjednim zemljama.

G.  budući da je nakon tri desetljeća somalijska izbjeglička kriza jedna od najdugotrajnijih u svijetu, s izbjeglicama treće generacije koji su rođeni u egzilu; budući da je gotovo 1 milijun Somalijaca raseljeno u regiji, a da je njih još 1,1 milijun raseljeno unutar Somalije;

H.  budući da se Somalija tijekom posljednjih 15 godina nalazi među prvih pet zemalja iz kojih potječe najviše izbjeglica u svijetu, s više od 1,1 milijuna trenutačno registriranih izbjeglica, od kojih je više od 80 % smješteno u području Roga Afrike i u regiji Jemena; budući da je somalijska administracija u više navrata izrazila spremnost da primi svoje državljane; da se u Keniji trenutačno nalazi oko 500 000 izbjeglica i da ta brojka i dalje raste zbog sve veće nesigurnosti u regiji, osobito u Južnom Sudanu;

I.  budući da je sigurnosno stanje u Somaliji i dalje opasno i nepredvidivo te da se nastavljaju napadi skupine al-Shabaab i drugih oružanih i terorističkih skupina; budući da je 6. travnja 2017. predsjednik Muhamed Abdullahi „Farmajo” Mohamed proglasio Somaliju ratnim područjem i ponudio amnestiju članovima islamističke militantne skupine al-Shabaab, uključujući osposobljavanje, zapošljavanje i obrazovanje, ako u roku od 60 dana polože oružje;

J.  budući da je cijelo područje istočne Afrike pogođeno velikom sušom, a glad je proglašena u dijelovima Južnog Sudana, čime je ugroženo do milijun ljudi; budući da je za Somaliju izdano upozorenje o gladi, da se Somalija suočava s trećom gladi u 25 godina i da je vlada priopćila da je 6,2 milijuna osoba potrebna hitna pomoć u hrani; budući da je predsjednik Kenije Uhuru Kenyatta sušu u zemlji proglasio nacionalnom elementarnom nepogodom s obzirom na to da je 2,7 milijuna ljudi suočeno s teškom gladi; budući da se predviđa da će se stanje pogoršati u Etiopiji, Keniji, Somaliji i Jemenu, što bi moglo dovesti do gladi velikih razmjera;

K.  budući da je, prema Ujedinjenim narodima, suša u Somaliji prouzročila dodatno unutarnje raseljavanje i da je od studenog 2016. više od 683 000 osoba bilo prisiljeno napustiti svoje domove; budući da je 250 000 osoba umrlo tijekom posljednje krize uzrokovane glađu 2011. godine;

L.  budući da je 6. svibnja 2016. kenijska vlada objavila svoju odluku o zatvaranju kampa u Dadaabu „u što kraćem roku” navodeći kao razlog zabrinutost zbog sigurnosti i potrebu privođenja kraju dugotrajne izbjegličke krize u regiji; međutim, budući da je kenijska vlada 30. studenog 2016. objavila da će kamp u Dadaabu biti zatvoren do svibnja 2017.; budući da su od sastanka na vrhu IGAD-a održanog 25. ožujka 2017. svi napori sada usmjereni na važnost pronalaska regionalnog i održivog rješenja za somalijske izbjeglice;

M.  budući da je međunarodna zajednica, uključujući EU, izrazila razumijevanje za zabrinutost kenijske vlade i razloge za zatvaranje kampa, ali je također naglasila da se povratak u Somaliju mora odvijati u skladu s međunarodnim standardima, da on mora biti dobrovoljan i da povratnici moraju dobiti sve potrebne informacije koje moraju biti objektivne, neutralne i relevantne, da se povratak mora provesti u sigurnosti, dostojanstveno i na održiv način te da povratnicima mora biti objašnjeno što će se dogoditi ako odluče da se neće dobrovoljno vratiti;

N.  budući da je 9. veljače 2017. kenijski Vrhovni sud u odgovoru na predstavku dviju kenijskih organizacija za zaštitu ljudskih prava (Nacionalna komisija za ljudska prava i Kituo Cha Sheria) odlučio su da nalozi kenijske vlade da se zatvori izbjeglički kamp u Dadaabu čin diskriminacije i kolektivnog kažnjavanja koje je, uz to, pretjerano, proizvoljno i nerazmjerno;

O.  budući da je rasprava oko zatvaranja Dadaaba usmjerila pozornost na spori napredak u provedbi Trostranog sporazuma koji su UNHCR i vlade Kenije i Somalije potpisali 2013., a čiji je cilj provedba dobrovoljnog povratka Somalijaca u stabilna područja Somalije, što su otvoreno kritizirali kenijska vlada i drugi dionici;

P.  budući da se od 2014., kada je UNHCR počeo podupirati dobrovoljni povratak somalijskih izbjeglica, približno 65 000 osoba vratilo, ali će cilj da se stopa održivog povratka poveća ovisiti o stanju u Somaliji;

Q.  budući da su krajem kolovoza 2016. somalijske vlasti iz Jubalanda obustavile povratak u Kismaayo, glavni grad regije, nakon što su bile suočene s priljevom izbjeglica; da su, prema UNHCR-u, skoro 70 % povratnika djeca;

R.  budući da će zatvaranje Dadaaba imati posljedice u drugim susjednim zemljama, na primjer u Etiopiji, u kojoj trenutačno boravi oko 245 000 somalijskih izbjeglica, i da bi to zatvaranje moglo dovesti do novog priljeva; budući da ova situacija pokazuje međusobnu povezanost problema povezanih s izbjeglicama, upravljanjem granica i stabilnošću, te ističe potrebu za boljom regionalnom suradnjom kako bi se pristupilo rješavanju tih pitanja, posebice u svjetlu odluke o zatvaranju Dadaaba;

S.  budući da za mnoge izbjeglice, osobito one iz ruralnih područja, izgledi za povratak ovise o njihovoj sposobnosti da dobiju povrat svog zemljišta u zemlji u kojoj je sustav posjeda zemljišta slab, a deložacije su česte;

T.  budući da je zajednica domaćin u široj regiji Dadaaba pokazala veliku čovječnost, velikodušnost i toleranciju ima li se u vidu prisutnost kampa, ali se suočava s golemim gospodarskim, razvojnim i ekološkim problemima;

U.  budući da su donatori svoju pozornost morali preusmjeriti na druge sukobe i smanjiti svoje izdatke s obzirom na to da je situacija u Dadaabu dugotrajna, što znači da se izbjeglice u kampu suočavaju s problemima;

V.  budući da klimatske promjene imaju osobito razoran učinak na stočarski i nomadski način života, od kojega živi velik broj ljudi u regiji, koji su, među ostalim problemima, izloženi rastućim prijetnjama izazvanim sušom, bolestima, ratom i sve manjim brojem grla stoke;

W.  budući da je EU dodijelio 286 milijuna EUR iz Europskog razvojnog fonda (ERF) za razdoblje 2014. – 2020., prvenstveno za provedbu „Sporazuma” te za izgradnju države i mira, sigurnost opskrbe hranom, otpornost i obrazovanje; budući da je hitni Uzajamni fond EU-a (EUTF) za Afriku potpisan na sastanku na vrhu u Valletti 12. studenog 2015. i da je njegova namjena rješavanje temeljnih uzroka destabilizacije, prisilnog raseljavanja i nezakonitih migracija promicanjem otpornosti, gospodarskih i jednakih prilika, sigurnosti i razvoja; budući da EU pruža odgovor na osnovne životne potrebe izbjeglica u izbjegličkim kampovima u Keniji;

X.  budući da je EU privržen pružanju potpore misiji Afričke unije u Somaliji (AMISOM) davanjem sredstava za sigurnost i smanjenje prijetnje koju predstavljaju al-Shabaab i druge oružane oporbene skupine; budući da je 23. ožujka 2017. Komisija Afričke unije sazvala savjetovanje na visokoj razini, u prisutnosti EU-a i UN-a, o budućnosti AMISOM-a te pružanju potpore institucijama sigurnosnog sektora i reformama u Somaliji; budući da je EU 11. svibnja 2017. na Konferenciji o Somaliji održanoj u Londonu najavio novu potporu za Somaliju u vrijednosti od 200 milijuna EUR;

Y.  budući da se nakon ukaza predsjednika SAD-a Trumpa od 27. siječnja 2017. oko 3 000 izbjeglica, koji su trebali biti preseljeni u SAD-u iz Kenije 2017. godine, većinom iz Dadaaba, a nakon što su ih većinu temeljito pregledali službenici UN-a i SAD-a i nakon što su na odobravanje preseljenja čekali i do 10 godina, nalazi pred nesigurnom budućnošću;

Z.  budući da bi napore EU-a za preseljenje trebalo pojačati kako bi oni bili u skladu s naporima zemalja koje nisu članice EU-a, poput Australije ili Kanade, a da bi se ostvarilo ono što UNHCR smatra nužnim da se zajamči pravedna raspodjela izbjeglica diljem svijeta;

AA.  budući da se u Globalnom akcijskom planu, usvojenom na sastanku na vrhu IGAD-a održanom 25. ožujka 2017. u Nairobiju, posebno ističu suša i oružani sukobi kao razlozi za raseljavanje stanovništva u regiji;

AB.  budući da je nakon posjeta Keniji misije EU-a za ocjenjivanje izbora preporučeno da bi upućivanje misije EU-a za promatranje izbora na opće izbore u kolovozu 2017. bilo korisno i plodonosno;

1.  pohvaljuje Keniju i regiju oko Dadaaba zbog uloge koju ima u prihvaćanju dosad nezabilježenog broja izbjeglica u tako dugom razdoblju; međutim, naglašava činjenicu da je trenutačno stanje u regiji neodrživo i da je potreban učinkovit i koordinirani odgovor vlada u regiji i međunarodne zajednice u cjelini, uključujući i EU, za pronalaženje održivog rješenja za pitanje izbjeglica iz Somalije, uz napore za povećanje sigurnosti i uspostave dugoročnog društveno-gospodarskog razvoja u regiji;

2.  prima na znanje Deklaraciju IGAD-a iz Nairobija o trajnom rješenju za izbjeglice Somalije i reintegraciji povratnika u Somaliji; pozdravlja predanost ostvarivanju sveobuhvatnog regionalnog pristupa, zadržavajući pritom zaštitu i promičući samodostatnost u zemljama azila, što treba provoditi uz potporu međunarodne zajednice i u skladu s međunarodnom podjelom odgovornosti, kako je navedeno u Sveobuhvatnom okviru za pomoć izbjeglicama (CRRF) iz Njujorške deklaracije;

3.  izražava žaljenje zbog male uloge država članica EU-a kad je riječ o naporima za preseljenje izbjeglica iz Dadaaba te poziva EU da ispuni svoje obveze osiguravanjem pravedne raspodjele tereta;

4.  ističe da se, s obnovljenim rizikom od gladi i sve dok traje nestabilnost u širem području regije, izbjeglice više neće moći vratiti u svoje domove; stoga poziva EU da zadrži dugoročni razvoj kao glavni prioritet i da udvostruči svoje napore da se aktivno uključi i odigra ulogu posrednika u regiji u svrhu rješavanja osnovnih gospodarskih, političkih, ekoloških i sigurnosnih problema koji su temeljni uzroci siromaštva, kriminalnih aktivnosti, radikalizacije i terorizma, a u konačnici su i uzrok izbjegličke situacije;

5.  naglašava činjenicu da će na kraju biti potreban odgovor na regionalnoj razini kako bi se osigurala trajna zaštita 260 000 somalijskih izbjeglica; podsjeća da je za održivu reintegraciju povratnika potreban holistički pristup temeljen na zajednici kako bi se poboljšala sposobnost apsorpcije i kako bi povratnici, interno raseljene osobe i lokalne zajednice u Somaliji imali bolji pristup uslugama;

6.  pozdravlja usvajanje globalnog i regionalnog akcijskog plana u Nairobiju kojim se predviđa postupno zatvaranje kampova kako bi se izbjeglicama omogućio pristup zapošljavanju i uslugama u zemljama domaćinima te slobodno kretanje; žali, međutim, zbog nedostatka konkretnih mjera za Dadaab; podržava stvaranje regionalnog fonda za donatore;

7.  smatra da bi, s obzirom na trenutačne okolnosti povezane s postojećim sigurnosnim problemima u Somaliji i visok rizik od gladi, u svakom slučaju povratak uvijek trebao biti dobrovoljan; poziva na veću podjelu odgovornosti kad je riječ o prihvaćanju izbjeglica i utvrđivanju dodatnih metoda za pomoć izbjeglicama pri ulasku u treće zemlje, uključujući EU;

8.  ponavlja svoju potporu ciljevima Uzajamnog fonda EU-a za Afriku za rješavanje glavnih uzroka nezakonite migracije i raseljenih osoba u istočnoj Africi; traži od država članica da poštuju svoje obveze u vezi s tim Fondom; međutim, poziva Komisiju da ojača napore u savjetovanju s dionicima u regiji, uključujući lokalno stanovništvo, regionalne vlasti i nevladine udruge kako bi se usredotočilo na rješavanje lokalno utvrđenih problema i potreba te poticalo povoljno ozračje i povećali kapaciteti za vraćanje izbjeglica u matične zemlje; naglašava činjenicu da je u Dadaabu otvoreno oko 10 000 radnih mjesta, uglavnom povezanih s humanitarnim aktivnostima;

9.  ističe važnost pristupa usredotočenog na ljude i zajednicu u iskorištavanju sredstava Uzajamnog fonda EU-a za Afriku za potrebe pomoći u povratku iz Dadaaba te uspostavi mjera razvoja i otpornosti u regiji; čvrsto vjeruje da bi se Uzajamni fond trebao usredotočiti ne samo na gospodarski razvoj nego i na lokalne projekte u regiji, posebno one usmjerene na poboljšanje kvalitete, jednakosti i univerzalne dostupnosti osnovnih usluga i osposobljavanja za razvoj lokalnih kompetencija, kao i na davanje odgovora za potrebe ugroženih zajednica, uključujući i manjine;

10.  smatra da bi Uzajamni fond EU-a trebao staviti veći naglasak na poticanje održivog razvoja u regiji jačanjem gospodarskih mogućnosti i mogućnosti zapošljavanja i jačanjem otpornosti; poziva na to da se ta sredstva iskoriste u poticanju održivog razvoja i za daljnje širenje korištenja sunčeve energije kao izvora energije, na primjer za crpljenje čiste vode, što se pokazalo uspješnim projektom u nekim dijelovima kampa Dadaab;

11.  ističe da žene i djeca čine više od 60 % ukupnog stanovništva u izbjegličkom kampu te se doživljavaju kao najranjivije i marginalizirane skupine u kampu; poziva kenijsku vladu, regionalne institucije, međunarodne organizacije za pomoć i međunarodnu zajednicu, uključujući EU, da usvoje poseban pristup mjerama pomoći kojim se tematiziraju faktori koji utječu na ranjivost žena i djece u kampu, kao što su progon na temelju spola i roda, nasilje nad ženama, seksualno zlostavljanje i iskorištavanje, ekstremno siromaštvo i isključenost;

12.  pohvaljuje somalijske vlasti za napredak ostvaren u posljednjih nekoliko mjeseci, uključujući u pogledu organizacije izbora; ističe, međutim, da su sigurnost i socioekonomski uvjeti u mnogim dijelovima Somalije i dalje izrazito teški za povratak u većem broju; stoga poziva EU i njegove države članice da zajedno sa somalijskim vlastima rade na tome da se pojačaju napori za ostvarivanje stabilnosti u zemlji prije provedbe repatrijacija velikih razmjera;

13.  poziva EU i međunarodne partnere da ispunjavaju svoje obveze dane Somaliji, i to ulaganjem napora za uspostavu sigurnosti opskrbe hranom kako bi se spriječila predstojeća glad, potaknula sigurnost i izgladilo nezadovoljstvo među zajednicama, poboljšalo upravljanje javnim financijama i kako bi se pomoglo u okončanju ustavnih promjena radi postizanja dugoročne stabilnosti;

14.  poziva EU da zajamči da se u okviru programa premještanja u regiji posebna pozornost posveti osjetljivim skupinama ljudi koji se na odgovoran način premještaju u sigurne regije te da se poštuju prava izbjeglica; poziva EU i međunarodne partnere da pomognu u izgradnji infrastrukture diljem zemlje kako bi se izbjeglice povratnici mogli sigurno i trajno reintegrirati u somalijsko društvo, bez prijetnji terorističkih skupina kao što je al-Shabaab;

15.  ističe da je potrebno bolje upravljati granicama između Somalije i njezinih susjednih zemalja, za koje se smatra da u njima djeluju mreže krijumčara i trgovaca ljudima, kao i krijumčara oružja, droge i druge nezakonite robe, čime se omogućuje financiranje kriminalnih i terorističkih aktivnosti; očekuje da će misija EU-a za osposobljavanje u Somaliji blisko surađivati s AMISOM-a i somalijskim tijelima kako bi se razmijenile najbolje prakse o poboljšanju upravljanja granicama u cilju privođenja trgovaca ljudima i krijumčara;

16.  priznaje da ne može biti razvoja bez poboljšanja sigurnosti u regiji; međutim, snažno ističe činjenicu da se sredstva iz Europskog razvojnog fonda i službene razvojne pomoći moraju izdvajati za gospodarski, ljudski i društveni razvoj zemlje domaćina, s posebnim naglaskom na razvojnim izazovima koji su utvrđeni u odluci o Uzajamnom fondu; podsjeća da bi sredstva iz Europskog razvojnog fonda i službene razvojne pomoći trebalo koristiti isključivo za razvojne ciljeve kojima se rješavaju temeljni uzroci migracije;

17.  ukazuje na potrebu za jačanjem otpornosti i poticanjem razvoja zahvaćenih zajednica domaćina u regiji Dadaab u Keniji, pazeći na to da postupno smanjenje broja izbjeglica u Dadaabu i javnih usluga koje se pružaju u gradu, kao i gospodarski šok koji to može prouzročiti za stanovništvo, nemaju negativan utjecaj na životne uvjete ljudi; ističe činjenicu da kamp u Dadaabu u kojem je smješten velik broj izbjeglica predstavlja golemo opterećenje za okoliš u regiji, što utječe i na pristup lokalnog stanovništva prirodnim resursima; naglašava činjenicu da bi to pitanje trebalo riješiti zajedničkim naporima kenijske vlade i kroz Nacionalni okvirni program EU-a za Keniju; očekuje da će kenijska vlada i EU prepoznati posebne potrebe te nestabilne regije;

18.  žali zbog odluke vlade SAD-a o smanjenju doprinosa agencijama UN-a za 640 milijuna USD; izražava zabrinutost zbog izravnog utjecaja koji će ta odluka imati na regiju; ustraje u tome da su dobrovoljni doprinosi EU-a fondovima i agencijama UN-a, koji iznose polovicu njihovih proračuna, od ključne važnosti za održavanje globalnog mira i sigurnosti;

19.  naglašava da će manjak u proračunu agencija UN-a kao što je UNHCR, koji pružaju zaštitu, utočište i humanitarnu pomoć u teškim i složenim okolnostima, jedino dovesti do povećanja sigurnosnih problema u regiji;

20.  s velikom zabrinutošću primjećuje teške učinke klimatskih promjena na regiju koje služe kao podsjetnik EU-u, njegovim državama članicama i međunarodnoj zajednici u cjelini da treba provesti odredbe iz Pariškog sporazuma, te istodobno primjećuje izravan učinak takvih mjera na rat i glad u regiji;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi Kenije, guverneru regije Garisse, predsjedniku kenijskog Parlamenta, vladi Somalije, predsjedniku somalijskog Parlamenta, IGAD-u, vladama država članica IGAD-a, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i visokom povjereniku UN-a za izbjeglice.


Realizacija procesa premještanja
PDF 255kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2017. o provedbi programa premještanja (2017/2685(RSP))
P8_TA(2017)0230B8-0340/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2015/1523 od 14. rujna 2015. o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke(1),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2015/1601 od 22. rujna 2015. o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke(2),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2016/1754 od 29. rujna 2016. o izmjeni Odluke (EU) 2015/1601 o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke(3),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 9. rujna 2015. o prijedlogu odluke Vijeća o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke(4),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 17. rujna 2015. o prijedlogu odluke Vijeća o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije, Grčke i Mađarske(5),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 15. rujna 2016. o prijedlogu odluke Vijeća o izmjeni Odluke Vijeća (EU) 2015/1601 od 22. rujna 2015. o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke(6),

–  uzimajući u obzir jedanaest izvješća Komisije o premještanju i preseljenju,

–  uzimajući u obzir izjave Vijeća i Komisije od 16. svibnja 2017. o provedbi programa premještanja,

–  uzimajući u obzir studiju sastavljenu za Odbor Parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove „Provedba odluka Vijeća iz 2015. o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke” objavljenu u ožujku 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je nakon postupka savjetovanja iz članka. 78 stavka 3. UFEU-a Parlament velikom većinom glasova usvojio svoje stajalište kojim se podupiru odluke o premještanju;

B.  budući da su odluke o premještanju donesene kao hitna mjera solidarnosti u izostanku europskog sustava azila utemeljenog na podjeli odgovornosti, koji još nije realiziran;

C.  budući da su se države članice obvezale da će premjestiti 160 000 tražitelja azila iz Italije i Grčke; budući da se prema Odluci Vijeća 2016/1754 54 000 tih mjesta može iskoristiti za prihvat sirijskih izbjeglica iz Turske;

D.  budući da se Ujedinjena Kraljevina negativno izjasnila o sudjelovanju u tom mehanizmu, a Irska pozitivno; budući da je Danska odlučila da neće sudjelovati na dobrovoljnoj osnovi, dok su se tri pridružene države odlučile na sudjelovanje;

E.  budući da je do 27. travnja 2017. premješteno samo 17 903 tražitelja azila, 12 490 iz Grčke i 5 413 iz Italije; budući da to predstavlja samo 11 % ukupnih obveza;

F.  budući da je broj osoba koje ispunjavaju uvjete za premještanje, a nalaze se u Italiji i Grčkoj, trenutačno ispod razine predviđene odlukama Vijeća; budući da je dosad u Grčkoj registrirano samo 26 997 podnositelja zahtjeva koji ispunjavanju uvjete, dok su se države članice službeno obvezale da će osigurati 19 603 mjesta za premještanje; budući da je dosad u Italiji registrirano samo 8 000 podnositelja zahtjeva koji ispunjavanju uvjete, dok su se države članice službeno obvezale da će osigurati 10 659 mjesta; budući da je broj na koje su se države članice obvezale uglavnom znatno viši od broja stvarno premještenih osoba;

G.  budući da se u stvarnosti smatra da samo tražitelji azila koji su se već nalazili u Grčkoj prije 20. ožujka 2016. ispunjavaju uvjete za premještanje; budući da odluke o premještanju ne uključuju krajnji rok u pogledu ispunjavanja uvjeta i nisu izmijenjene u tu svrhu;

H.  budući da prema najnovijim dostupnim tromjesečnim podacima Eurostata uvjete za premještanje ispunjavaju samo tražitelji azila nacionalnosti za koju vrijedi prosječna stopa odobrenja azila od 75 % ili veća; budući da Iračani više ne ispunjavaju uvjete za premještanje jer je njihova prosječna stopa odobrenja pala ispod 75 %; budući da je Europski parlament u svojoj zakonodavnoj rezoluciji od 15. rujna 2016. o prijedlogu Komisije o izmjeni Odluke Vijeća (EU) 2015/1601 zatražio i da Afganistanci budu uzeti u obzir za premještanje; budući da su 2016. Afganistanci činili drugu najveću skupinu tražitelja azila u Uniji; budući da je 56,7 % njih odobren azil; budući da u Grčku pristiže daleko najveći broj Afganistanaca; budući da su mnogi od njih maloljetnici bez pratnje;

I.  budući da se u Grčkoj i dalje nalazi 62 300 migranata i tražitelja azila;

J.  budući da je Italija svjedočila novom rekordnom broju pristiglih migranata 2016., odnosno 181 436 osoba (povećanje od 18 % u odnosu na 2015.), od čega je 14 % maloljetnika bez pratnje; budući da je 2016. u Italiju pristiglo 20 700 Eritrejaca koji ispunjavaju uvjete za premještanje, ali samo se četvrtina njih registrirala za premještanje;

K.  budući da je u Italiji 2016. broj tražitelja azila premještenih u drugu državu članicu bio znatno niži od broja tražitelja azila premještenih na temelju Dublinske uredbe iz ostalih država članica u Italiju;

L.  budući da je Komisija u svojem osmom izvješću o premještanju i preseljenju navela, i u narednim izvješćima ponovila, cilj u pogledu mjesečnih premještanja tražitelja azila, 3 000 iz Grčke i 1 500 iz Italije (od 1. travnja 2017.) kako bi se olakšalo i ubrzalo premještanje na učinkovit i neometan način u vremenskom okviru utvrđenom odlukama Vijeća;

M.  budući da je Europsko vijeće na svojem sastanku 15. prosinca 2016. podržalo zajednički akcijski plan o provedbi Izjave EU-a i Turske koji je sadržavao cilj za premještanje za Grčku; budući da je Europsko vijeće ponovilo svoj poziv za daljnje jačanje napora u cilju ubrzanju premještanja, posebno za maloljetnike bez pratnje;

N.  budući da su preduvjeti i operativna infrastruktura za stvarnu provedbu premještanja na djelu;

O.  budući da su, unatoč određenom napretku, samo dvije države članice, Finska i Malta, na dobrom putu da ispune svoje obveze u pogledu premještanja; budući da većina država članica još uvijek daleko zaostaje; budući da četiri države članice u iznimno ograničenoj mjeri premještaju migrante i tražitelje azila; budući da dvije države članice još uvijek uopće ne sudjeluju u programu;

P.  budući da samo Finska sustavno uzima maloljetnike bez pratnje; budući da je u Italiji potrebno oko 5 000 mjesta za premještanje za maloljetnike bez pratnje, te da je dosad premješten tek jedan; budući da su u Grčkoj s datumom 12. travnja 2017. potrebna 163 dodatna mjesta;

Q.  budući da neke države članice na vrlo ograničen i diskriminirajući način daju prednost pri premještanju, među ostalim premještaju isključivo samohrane majke ili isključuju podnositelje zahtjeva određenih nacionalnosti, kao što su Eritrejci, te primjenjuju vrlo opsežne sigurnosne provjere; budući da su s datumom 7. svibnja 2017. države članice odbile 961 osobu u Grčkoj za premještanje;

R.  budući da je Odlukom Vijeća 2015/1523 jasno utvrđeno da mjere premještanja ne oslobađaju države članice od potpune primjene odredaba Uredbe (EU) br. 604/2013 (Dublin) koje se odnose na spajanje obitelji i posebnu zaštitu maloljetnika bez pratnje te diskrecijske klauzule koja se tiče humanitarnih razloga;

1.  uviđa da je postignut određeni napredak, ali izražava svoje razočaranje što države članice nisu ispunile svoje obveze u pogledu solidarnosti i podjele odgovornosti;

2.  pozdravlja što je Europski potporni ured za azil uspostavio automatizirani sustav kojim se uzimaju u obzir preferencije tražitelja i država članica; poziva države članice da ne pribjegavaju donošenju proizvoljnih odluka o tome hoće li prihvatiti zahtjev za premještanje; apelira na države članice da odluke o odbijanju zahtjeva isključivo temelje na konkretnim razlozima utvrđenim u odlukama Vijeća o premještanju;

3.  apelira na države članice da ispune svoje obveze u skladu s odlukama Vijeća te da sustavno premještaju tražitelje azila iz Grčke i Italije, uključujući one koji su stigli nakon 20. ožujka 2016., sve dok sve osobe koje ispunjavaju uvjete ne budu premještene na učinkovit i neometan način u vremenskom okviru utvrđenom odlukama Vijeća; poziva države članice da se obvežu na premještanje i to čine na redovitoj mjesečnoj osnovi;

4.  poziva države članice da daju prednost premještanju maloljetnika bez pratnje i drugih ugroženih podnositelja zahtjeva;

5.  pozdravlja najavu Komisije u njezinom desetom izvješću o premještanju i preseljenju od 2. ožujka 2017. da će se bez oklijevanja koristiti svojim ovlastima na temelju Ugovorâ, ako države članice ubrzo ne povećaju broj premještenih osoba; svjestan je da bi to podrazumijevalo i pokretanje postupaka zbog povrede prava;

6.  ustraje u tome da se pravne obveze država članica ne završavaju nakon 26. rujna 2017. i da nakon tog datuma još uvijek moraju premjestiti sve podnositelje zahtjeva koji ispunjavaju uvjete i pristigli su do tog datuma;

7.  ističe da se Vijeće obvezalo na cilj od 160 000 premještenih osoba; primjećuje da se broj osoba koje ispunjavaju uvjete za premještanje razlikuje od tog broja; poziva Komisiju da predloži produljenje mjera premještanja do donošenja preinačene Dublinske uredbe u skladu s odredbama svog prijedloga od 4. svibnja 2016. (COM(2016)0270);

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 239, 15.9.2015., str. 146.
(2) SL L 248, 24.9.2015., str. 80.
(3) SL L 268, 1.10.2016., str. 82.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0306.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0324.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0354.


Provedba LGBTI smjernica Vijeća, posebice u pogledu progona muškaraca za koje se smatra da su homoseksualci u Čečeniji (Rusija)
PDF 265kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2017. o provedbi LGBTI smjernica Vijeća, posebice u pogledu progona muškaraca za koje se smatra da su homoseksualci u Čečeniji (Rusija) (2017/2688(RSP))
P8_TA(2017)0231RC-B8-0349/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Rusiji,

–  uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i njezine protokole,

–  uzimajući u obzir Ustav Ruske Federacije, posebno njegovo poglavlje 2. o pravima i slobodama čovjeka i građanina,

–  uzimajući u obzir smjernice Vijeća EU-a od 24. lipnja 2013. o promicanju i zaštiti ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a o jednakosti LGBTI osoba od 16. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije o borcima za ljudska prava, o mučenju i zlostavljanju te o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta(1),

–  uzimajući u obzir izjave stručnjaka UN-a za ljudska prava od 13. travnja 2017. o zlostavljanju i zatvaranju homoseksualaca u Čečeniji;

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju 2015. – 2019.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2016. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. godinu i politici Europske unije u tom području(2),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 6. travnja 2017. o kršenju ljudskih prava homoseksualaca u Čečeniji,

–  uzimajući u obzir lokalnu izjavu EU-a o povredama ljudskih prava homoseksualaca u Čečeniji od 19. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu EU-a o neprestanim izvješćima o uhićenjima i ubojstvima homoseksualaca od strane čečenske vlade na Stalnom vijeću OESS-a od 27. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izjave glasnogovornice Ministarstva vanjskih poslova SAD-a od 7. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) od 13. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir zajedničku konferenciju za medije potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova održanu 24. travnja 2017. u Moskvi,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je 1. travnja 2017. u nezavisnim ruskim novinama Novaja gazeta objavljen članak u kojem se navodi da je u autonomnoj Republici Čečeniji u Ruskoj Federaciji u okviru koordinirane kampanje koju su navodno organizirale čečenske vlasti i snage sigurnosti po izravnom nalogu predsjednika Čečenije Ramzana Kadirova više od stotinu muškaraca, homoseksualaca ili muškaraca za koje se smatra ili vjeruje da su homoseksualci, oteto i zatvoreno;

B.  budući da su novine Novaja gazeta izvijestile da otete žrtve trpe zlostavljanje i mučenje te ih se prisiljava da otkriju identitet drugih LGBTI osoba; budući da je prema izvještajima također ubijeno najmanje troje muškaraca, dvojca su umrla od posljedica postupanja u zatvoru, a treći je stradao od vlastite obitelji u takozvanom „ubojstvu iz časti”;

C.  budući da su te prve informacije zasebno potvrdile organizacija Human Rights Watch i Međunarodna krizna skupina, a obje navode izvore s terena koji potvrđuju da su muškarci za koje se smatra da su homoseksualci žrtve ciljanog zatvaranja koje provode policija i snage sigurnosti;

D.  budući da su čečenske vlasti navodno odbacile te optužbe i pokazale nevoljkost da ih istraže i kazneno gone;

E.  budući da žrtve uglavnom ne traže pravdu jer strahuju od odmazde lokalnih vlasti; budući da su homoseksualci i lezbijske te osobe za koje se smatra da su homoseksualci ili lezbijke u posebno osjetljivom položaju zbog izrazite homofobije u društvu i opasnosti da ih iz časti ubiju njihovi rođaci;

F.  budući da nakon godina prijetnji i represije i izrazitog pogoršanja stanja ljudskih prava u sjevernom Kavkazu neovisni novinari i aktivisti za ljudska prava gotovo uopće ne mogu raditi u toj regiji; budući da su novinari koji rade za Novaju gazetu koji su razotkrili tu nasilnu represiju prema izvještajima primali prijetnje smrću zbog svojeg rada; budući da su čečenske vlasti zanijekale sve optužbe i zahtijevale da novinari imenuju žrtve koje su intervjuirali;

G.  budući da je policija u Sankt-Peterburgu i Moskvi privela aktiviste za prava LGBTI osoba koji su pokušavali podići razinu svijesti o progonu homoseksualaca u Čečeniji i i zahtijevali istragu o tom slučaju;

H.  budući da je Ruska Federacija potpisnica nekoliko međunarodnih ugovora o ljudskim pravima i kao članica Vijeća Europe potpisnica Europske konvencije o ljudskim pravima te stoga ima dužnost zajamčiti sigurnost svih osoba koje bi mogle biti u opasnosti, uključujući opasnost na temelju spolne orijentacije; budući da Rusija ima obvezu istražiti kaznena djela koja provode čečenske vlasti kao i sredstva potrebna za takvu istragu; budući da je u Ruskoj Federaciji homoseksualnost dekriminalizirana 1993.;

I.  budući da je predsjednik Putin naložio ruskoj pravobraniteljici za ljudska prava Tatjani Moskalkovoj da osnuje radnu skupinu koja će istražiti te optužbe;

J.  budući da su LGBTI osobe zaštićene prema postojećem međunarodnom pravu o ljudskim pravima te prema nacionalnom ruskom zakonodavstvu; budući da su ipak često potrebne posebne mjere kako bi se LGBTI osobama zajamčilo potpuno uživanje njihovih ljudskih prava jer seksualna orijentacija i rodni identitet mogu značiti dodatan rizik od diskriminacije, nasilja i progona, u školi, na radnom mjestu i u društvu općenito, ali i unutar obitelji; budući da je suzbijanje tih oblika diskriminacije i negativnih društvenih stavova zadaća i odgovornost policije, pravosuđa i tijela vlasti;

K.  budući da se LGBTI smjernicama Vijeća propisuje proaktivan stav delegacija EU-a i veleposlanstava država članica u pogledu promicanja prava LGBTI osoba; budući da se u smjernicama kao prioritetna područja navode suzbijanje nasilja iz straha od zajednice LGBTI te pružanje podrške borcima za ljudska prava LGBTI osoba;

L.  budući da je 7. ožujka 2017. Rusija donijela zakonodavstvo kojim se dekriminalizira nasilje u obitelji te se težina prijestupa za „nasilje u obitelji” smanjuje s kaznenog djela na upravni prekršaj uz slabije sankcije za počinitelje; budući da je Europski parlament raspravljao o tom pitanju na sjednici koja se održala u Strasbourgu od 13. do 16. ožujka 2017.;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog navoda o samovoljnom oduzimanju slobode i mučenju muškaraca za koje se smatra da su homoseksualci u Republici Čečeniji u Ruskoj Federaciji; poziva vlasti da zaustave kampanju progona, da odmah oslobode one koji su i dalje nezakonito zatvoreni, da zajamče pravnu i fizičku zaštitu žrtvama te borcima za ljudska prava i novinarima koji su radili na tom slučaju te da međunarodnim organizacijama za ljudska prava dozvole da provedu vjerodostojnu istragu o navodnim zločinima;

2.  osuđuje sve izjave čečenskih vlasti u kojima se odobrava i potiče na nasilje protiv LGBTI osoba, uključujući izjavu glasnogovornika čečenske vlade kojom se negira postojanje homoseksualaca u Čečeniji, a izvješće diskreditira kao „laži i apsolutne dezinformacije”; žali zbog nevoljkosti lokalnih tijela da istraže i kazneno gone ozbiljna kršenja prava pojedinih osoba zbog njihove spolne orijentacije i podsjeća vlasti da su prava na slobodu okupljanja, udruživanja i izražavanja univerzalna i da vrijede za sve; poziva da se odmah oslobode oni koji su i dalje nezakonito zatvoreni; poziva ruske vlasti da pruže pravnu i fizičku zaštitu žrtvama, ali i borcima za ljudska prava i novinarima koji su radili na tom slučaju;

3.  napominje da je predsjednik Putin naložio ruskom Ministarstvu unutarnjih poslova i saveznom državnom odvjetniku da istraže događaje u Čečeniji te poziva Komisiju, države članice i Vijeće Europe da ruskim vlastima ponude materijalnu i savjetodavnu podršku u istrazi;

4.  poziva čečenske vlasti i vlasti Ruske Federacije da poštuju nacionalno zakonodavstvo i međunarodne obveze, da poštuju vladavinu prava i univerzalne standarde ljudskih prava te da promiču jednakost i nediskriminaciju, uključujući prava LGBTI osoba, uz pomoć mjera kao što su kampanje za senzibilizaciju javnosti u cilju promicanja kulture tolerancije, poštovanja i uključivosti na temelju jednakosti i nediskriminacije; poziva na trenutno poduzimanje zaštitnih mjera u slučaju ugroženih pojedinaca koji bi mogli postati žrtve i na potpunu rehabilitaciju svih žrtava mučenja;

5.  izražava žaljenje zbog raširenih povreda ljudskih prava u toj regiji i zbog atmosfere nekažnjavanja, čime se dopušta počinjenje tih djela, te poziva da se u suradnji s civilnim društvom izrade pravne i druge mjere za prevenciju takvog nasilja te nadzor i učinkovit progon počinitelja nasilja; naglašava da Rusija i njezina vlada snose krajnju odgovornost za istraživanje tih kaznenih djela, privođenje počinitelja pravdi i zaštitu svih građana Rusije od nezakonitog zlostavljanja;

6.  hitno poziva da se smjesta provedu nezavisne, objektivne i temeljite istrage zatvaranja, mučenja i ubojstava kako bi se njihovi naručitelji i izvršitelji priveli pravdi te kako bi se stalo na kraj nekažnjavanju; u tom pogledu pozdravlja osnivanje radne skupine pod vodstvom ruske pravobraniteljice za ljudska prava koja provodi istragu o tom slučaju; poziva ruske vlasti da uredu glavnog državnog odvjetnika nalože da pruži pravu anonimnost i druge oblike zaštite žrtvama i svjedocima čistke homoseksualaca u Čečeniji i njihovim obiteljima kako bi mogli sudjelovati u istrazi; poziva izaslanstvo EU-a te veleposlanstva i konzulate država članica u Rusiji da aktivno prate istragu te da ulože dodatan napor kako bi stupili u kontakt sa žrtvama, LGBTI osobama, novinarima i borcima za ljudska prava koji su trenutačno u opasnosti;

7.  poziva Komisiju da se poveže s međunarodnim organizacijama za ljudska prava i ruskim civilnim društvom kako bi pružila pomoć osobama koje su pobjegle iz Čečenije te kako bi se razotkrila kampanja zlostavljanja; poziva države članice da olakšaju postupke podnošenja zahtjeva za azil za te žrtve, novinare i borce za ljudska prava u skladu s europskim i nacionalnim zakonodavstvom;

8.  pozdravlja i prepoznaje napore brojnih voditelja delegacija EU-a i njihovog osoblja te veleposlanika država članica i njihovog osoblja u pružanju podrške borcima za ljudska prava LGBTI osoba i promicanju nediskriminacije i jednakih prava; poziva šefove delegacija EU-a i ostalo osoblje Europske službe za vanjsko djelovanje da se savjetuju s Parlamentom i pojedinim zastupnicima kada god imaju pitanja ili Parlamentu želite uputiti informacije, među ostalim i tijekom godišnje konferencije veleposlanika u rujnu; ističe važnost poznavanja LGBTI smjernica i njihove provedbe u delegacijama EU-a i predstavništvima država članica; u tom pogledu poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju da inzistiraju na strateškoj i sistematičnijoj provedbi smjernica, uključujući podizanje razine svijesti i osposobljavanje osoblja EU-a u trećim zemljama, kako bi se u političkom dijalogu i dijalogu o ljudskim pravima s trećim zemljama i u multilateralnim forumima učinkovito pokrenulo pitanje prava LGBTI osoba te pružila potpora civilnom društvu;

9.  odlučno ističe da je provedbu smjernica potrebno stalno ocjenjivati na temelju jasnih referentnih vrijednosti; poziva Komisiju da provede i objavi detaljnu ocjenu provedbe smjernica u delegacijama EU-a i diplomatskim predstavništvima država članica u svim trećim zemljama kako bi se uočile i uklonile moguće razlike i nedostaci u provedbi;

10.  duboko žali što je Ruska Federacija u lipnju 2016. glasovala protiv rezolucije Vijeća UN-a za ljudska prava o zaštiti protiv nasilja i diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta;

11.  podsjeća ruske i čečenske vlasti da se regionalni, kulturni i vjerski sustavi vrijednosti ne bi smjeli koristiti kao izlika za odobravanje ili provođenje diskriminacije, nasilja, mučenja i/ili pritvaranja pojedinih osoba ili skupina, uključujući na temelju spolne orijentacije ili rodnog identiteta;

12.  sa zabrinutošću napominje da smatra da je Rusija donošenjem novog zakona o nasilju u obitelji, uključujući nasilje nad djecom, napravila korak unazad; naglašava da postoji opasnost da zakonodavstvo kojim se tolerira nasilje u obitelji dovede do ozbiljnih posljedica i za žrtve i za društvo u cjelini; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da nastave promicati iskorjenjivanje svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, uključujući nasilje u obitelji, da štite pripadnike osjetljivih skupina te da podržavaju žrtve, u Europi i izvan nje;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću i Komisiji, glavnom tajniku Vijeća Europe, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava, vladi i parlamentu Ruske Federacije i čečenskim vlastima.

(1) SL C 93, 24.3.2017., str. 21.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0502.

Pravna napomena