Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 13. lipnja 2017. - StrasbourgZavršno izdanje
Jačanje sudjelovanja partnera i vidljivost rezultata europskih strukturnih i investicijskih fondova
 Troškovna učinkovitost Sedmog programa za istraživanja
 Apatridnost u južnoj i jugoistočnoj Aziji
 Prekogranična spajanja i podjele
 Sudjelovanje Unije u Partnerstvu za istraživanja i inovacije na mediteranskom području (PRIMA) ***I
 Posebne mjere za pružanje dodatne potpore državama članicama pogođenima prirodnim katastrofama ***I
 Označivanje energetske učinkovitosti ***I
 Europske prijestolnice kulture u razdoblju od 2020. do 2033. ***I
 Procjena provedbe programa Obzor 2020.
 Temelji za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020.
 Stanje ribljih stokova i socioekonomski položaj sektora ribarstva na Sredozemlju

Jačanje sudjelovanja partnera i vidljivost rezultata europskih strukturnih i investicijskih fondova
PDF 375kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2017. o jačanju sudjelovanja partnera i vidljivosti rezultata europskih strukturnih i investicijskih fondova (2016/2304(INI))
P8_TA(2017)0245A8-0201/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 174., 175. i 177. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1) („Uredba o zajedničkim odredbama”),

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 240/2014 od 7. siječnja 2014. o europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o kašnjenju u provedbi operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova – utjecaj na kohezijsku politiku i daljnji koraci(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2016. o novim alatima za teritorijalni razvoj u kohezijskoj politici za razdoblje 2014. – 2020.: integrirana teritorijalna ulaganja (ITI) i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD)(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o pitanju „Prema pojednostavljenoj kohezijskoj politici usmjerenoj na učinak za razdoblje 2014. – 2020.”(6),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. studenog 2016. o rezultatima i novim elementima kohezijske politike i europskih strukturnih i investicijskih fondova(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Osiguravanje vidljivosti kohezijske politike: Pravila o informacijama i komunikaciji za razdoblje 2014. – 2020.”(8),

–  uzimajući u obzir istraživanje Flash Eurobarometra br. 423 iz rujna 2015. koje je naručila Komisija naslovljeno: „Svijest građana o regionalnoj politici EU-a i percepcija te politike”(9),

–  uzimajući u obzir izvješće Van den Brandea iz listopada 2014. naslovljeno „Višerazinsko upravljanje i partnerstvo” koje je naručio povjerenik za regionalnu i urbanu politiku Johannes Hahn(10),

–  uzimajući u obzir Komunikacijski plan Europskog odbora regija za 2016. naslovljen „Povezivanje regija i gradova za snažniju Europu”(11),

–  uzimajući u obzir studiju iz lipnja 2016. koju je naručila Komisija naslovljenu „Provedba načela partnerstva i višerazinsko upravljanje u okviru fondova ESI za razdoblje 2014. – 2020.”(12),

–  uzimajući u obzir prezentaciju tajništva programa Interreg Europe naslovljenu „Oblikovanje komunikacijske strategije projekta”(13),

–  uzimajući u obzir izvješće pripremljeno u okviru ex post evaluacije i procjenu koristi za države EU-15 kao rezultata provedbe kohezijske politike u državama skupine V4 koje je naručilo poljsko Ministarstvo gospodarskog razvoja pod naslovom „Koja je korist kohezijske politike u državama skupine V4 za države EU-15?”(14),

–  uzimajući u obzir priručnik iz 2014. Europske mreže za borbu protiv siromaštva (EAPN), „Dajmo glas građanima: Razvoj sudjelovanja dionika za učinkovito donošenje odluka – smjernice za donositelje odluka na nacionalnoj i europskoj razini”(15),

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku (Resorni odjel B: Strukturna i kohezijska politika) iz studenoga 2014. naslovljenu „Ponovno pokretanje Direktive o mirenju: trenutačno stanje i izgledi za budućnost”,

–  uzimajući u obzir kratko izvješće Glavne uprave za unutarnju politiku (Resorni odjel B: Strukturna i kohezijska politika) iz travnja 2016. naslovljeno „Istraživanje za Odbor REGI: preispitivanje VFO-a i kohezijske politike sredinom provedbenog razdoblja”,

–  uzimajući u obzir Radni dokument Europske komisije od 19. rujna 2016. naslovljeno „Ex post evaluacija Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda 2007. – 2013.” (SWD(2016)0318),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0201/2017),

A.  budući da je kohezijska politika znatno doprinijela poticanju rasta i otvaranja radnih mjesta te smanjenju razlika između regija EU-a;

B.  budući da je nekoliko izvješća i neovisnih procjena pokazalo da financiranje kohezijske politike EU-a ima pozitivan utjecaj na gospodarstvo i živote građana, ali o rezultatima se nije uvijek dovoljno dobro komuniciralo, a razina osviještenosti o njezinim pozitivnim učincima i dalje je niska; budući da dodana vrijednost kohezijske politike EU-a nadilazi samo njezin dokazani pozitivan gospodarski, socijalni i teritorijalni učinak s obzirom na to da ona pokazuje i predanost država članica i regija jačanju europske integracije;

C.  budući da je osviještenost o lokalnim programima koje financira EU među krajnjim korisnicima i u društvu od ključne važnosti, bez obzira na razine financiranja u pojedinim regijama;

D.  budući da načelo partnerstva i model višerazinskog upravljanja, koji se temelje na poboljšanoj koordinaciji između javnih tijela, gospodarskih i socijalnih partnera i civilnog društva mogu na efektivan način doprinijeti boljem komuniciranju o ciljevima i rezultatima politika EU-a;

E.  budući da su stalni dijalog i angažman civilnog društva ključni za jamčenje preuzimanja odgovornosti i legitimiteta u pogledu javnih politika jer stvaraju osjećaj zajedničke odgovornosti i transparentnosti u postupku donošenja odluka;

F.  budući da povećana vidljivost europskih strukturnih i investicijskih fondova (fondovi ESI) može doprinijeti poboljšanju predodžbe o djelotvornosti kohezijske politike i ponovnom dobivanju povjerenja građana u europski projekt te njihova interesa za isti;

G.  budući da je ključna dosljedna komunikacija, ne samo prema nižim instancama u pogledu konkretnih rezultata fondova ESI, nego i prema višima, kako bi se začetnici projekata bili upoznati s mogućnostima financiranja, u cilju povećanja sudjelovanja javnosti u postupku provedbe;

H.  budući da je potrebno povećati i poboljšati izradu metodologija za pružanje informacija i diversifikaciju komunikacijskih kanala;

Opća razmatranja

1.  ističe da je kohezijska politika jedan od glavnih javnih pokretača rasta koja putem svojih pet fondova ESI jamči ulaganja u sve regije EU-a i pomaže u smanjenju razlika, podržavanju konkurentnosti i pametnog, održivog i uključivog rasta te povećanju kvalitete života europskih građana;

2.  sa zabrinutošću prima na znanje da se opća javna osviještenost i percepcija o djelotvornosti regionalne politike EU-a posljednjih godina pogoršava; upućuje na istraživanje Eurobarometra br. 423 iz rujna 2015. u kojem je samo nešto više od trećine Europljana (34 %) potvrdilo da je upoznato s projektima koje sufinancira EU i kojima se poboljšava kvaliteta života u području u kojem stanuju; napominje da je većina ispitanika kao važna područja navela obrazovanje, zdravlje, socijalnu infrastrukturu i politiku okoliša; smatra da preduvjet za pozitivnu komunikaciju nije samo količina, nego i kvaliteta projekata koji se financiraju u okviru fondova ESI, kao i njihova dodana vrijednost u smislu konkretnih rezultata; stoga ističe da ocjena, odabir, provedba i dovršetak projekata moraju biti usredotočeni na postizanje očekivanih rezultata kako bi se izbjegla nedjelotvorna potrošnja koja bi dovela do negativnog publiciteta za kohezijsku politiku; skreće pozornost na činjenicu da se pri odabiru mjera komunikacije mora posebno voditi računa o njihovu sadržaju i području primjene te istovremeno podsjeća da je ilustracija važnosti i korisnosti provedenih projekata najbolji oblik oglašavanja;

3.  napominje da bi za osiguravanje vidljivosti ulaganja u okviru kohezijske politike i dalje trebali biti zajednički odgovorni Komisija i države članice, u cilju izrade djelotvornih europskih strategija komunikacije osmišljenih za osiguravanje vidljivosti spomenutih ulaganja; u tom kontekstu napominje ulogu upravljačkih tijela, a posebno nadležnih lokalnih i regionalnih tijela, u okviru institucijske komunikacije te ulogu korisnika, koji predstavljaju najdjelotvorniju komunikacijsku poveznicu s građanima jer im pružaju informacije in situ te im približavaju Europu; nadalje podsjeća da ta tijela najbolje poznaju lokalne i regionalne okolnosti i potrebe te da je za poboljšanje vidljivosti potrebno uložiti veće napore u bolje informiranje i transparentnost na lokalnoj razini;

4.  ističe da pružanje vidljivosti politici uključuje bilateralni proces komunikacije i interakcije s partnerima; međutim, naglašava da u kontekstu složenih izazova i kako bi se osigurali legitimitet i učinkovita dugoročna rješenja, javna tijela moraju uključiti relevantne dionike u sve faze pregovora o sporazumima o partnerstvu i operativnim programima, kao i u sve faze njihove provedbe, u skladu s načelom partnerstva; osim toga naglašava potrebu za jačanjem institucijskih kapaciteta javnih tijela i partnera te ponovno naglašava ulogu koju Europski socijalni fond (ESF) može imati u tom pogledu;

5.  u tom kontekstu naglašava nejednak napredak država članica prema pojednostavljenju administrativnih postupaka u pogledu veće mobilizacije i uključenosti lokalnih partnera, uključujući gospodarske i socijalne partnere i tijela koja predstavljaju civilno društvo; podsjeća na važnost socijalnog dijaloga u tom pogledu;

Izazovi koje treba riješiti

6.  ukazuje na povećanje euroskepticizma i protueuropske populističke propagande, kojima se iskrivljuju informacije o politikama Unije te poziva Komisiju i Vijeće da analiziraju njihove temeljne uzroke i prionu na njihovo rješavanje; stoga naglašava da je hitno potrebno razviti djelotvornije strategije komunikacije, zajamčiti jezik prilagođen građanima i nastojati premostiti jaz između EU-a i njegovih građana, uključujući nezaposlene osobe i osobe kojima prijeti opasnost od socijalne isključenosti, putem raznih medijskih platformi na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini kojima se građanima može prenijeti točna i dosljedna poruka o dodanoj vrijednosti europskog projekta za kvalitetu njihova života i njihovo blagostanje;

7.  poziva Komisiju i Vijeće da za postojeći okvir i za reformu kohezijske politike u razdoblju nakon 2020. analiziraju utjecaj koji na percepciju politika EU-a imaju mjere usmjerene na jačanje poveznica s europskim semestrom, kao i one usmjerene na provedbu strukturnih reformi u okviru programa koji se financiraju s pomoću fondova ESI;

8.  svjestan je ograničenja pravnog okvira kada je riječ o osiguranju odgovarajuće vidljivosti kohezijske politike; ističe da zbog toga komunikacija o konkretnim postignućima različitim dionicima nije uvijek bila prioritet; smatra da bi se preporučene komunikacijske aktivnosti o konkretnim postignućima trebale stalno ažurirati; u tom kontekstu napominje da tehnička pomoć u okviru fondova ESI ne uključuje financijsku omotnicu namijenjenu za komunikaciju, ni na razini Unije ni na razini država članica; ipak naglašava odgovornost upravljačkih tijela i korisnika da redovito prate usklađenost s informacijskim i komunikacijskim aktivnostima, kako je predviđeno u članku 115. i Prilogu XII. Uredbe o zajedničkim odredbama;

9.  ponavlja da je ključno pronaći pravu ravnotežu između potrebe za pojednostavnjenjem pravila o provedbi kohezijske politike i potrebe za očuvanjem dobrog i transparentnog financijskog upravljanja, uz istovremeno propisno obavještavanje javnosti o tome; u tom kontekstu podsjeća da je potrebno jasno razlikovati nepravilnosti i prijevaru kako ne bi došlo do stvaranja nepovjerenja javnosti u upravljačka tijela i lokalne uprave; osim toga, ustraje u tome da je potrebno pojednostaviti i smanjiti administrativno opterećenje za korisnike, a da se pritom ne utječe na potrebne kontrole i revizije;

10.  naglašava da je od temeljne važnosti povećati odgovornost za politiku u praksi, i na regionalnoj i lokalnoj razini, da bi se osigurala njezina učinkovita provedba i informiranje o njezinim rezultatima; cijeni što načelo partnerstva, prema nedavnoj studiji koju je provela Komisija, stvara dodanu vrijednost provedbe europskih javnih politika; međutim, ističe da je mobilizacija partnera u nekim slučajevima i dalje prilično teška, s obzirom na to da se načelo partnerstva provodi formalno, ali se ne omogućuje stvarno sudjelovanje u procesu upravljanja; podsjeća na to da je potrebno uložiti veće napore i resurse u uključivanje partnera i razmjenu iskustva među partnerima s pomoću platformi za njihov dijalog kako bi oni ujedno imali multiplikacijski učinak na mogućnosti i uspjehe financiranja sredstvima EU-a;

11.  nadalje, podsjeća da dugoročna strateška narav ulaganja u okviru kohezijske politike znači da rezultati ponekad nisu vidljivi odmah, što šteti vidljivosti instrumenta kohezijske politike, posebno u usporedbi s drugim alatima Unije kao što je Europski fond za strateška ulaganja (EFSI); stoga poziva na to da se komunikacijske aktivnosti po potrebi nastave do isteka četiri godine nakon završetka projekta; naglašava da su rezultati određenih ulaganja (posebno onih u ljudski kapital) manje vidljivi i teže ih je kvantificirati u usporedbi s „fizičkim” ulaganjima te poziva na temeljitiju i diferenciraniju ocjenu dugoročnih učinaka kohezijske politike na život građana; osim toga smatra da posebnu pozornost treba posvetiti aktivnostima ex post evaluacije i komunikacije o doprinosu fondova ESI strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, kao dugoročnoj europskoj razvojnoj strategiji;

12.  ističe važnu ulogu medija u informiranju građana o različitim politikama EU-a i pitanjima EU-a općenito; ipak, žali zbog prilično ograničene medijske popraćenosti ulaganja u okviru kohezijske politike EU-a; naglašava potrebu za razvijanjem informacijskih kampanja i komunikacijskih strategija usmjerenih na medije, koje su prilagođene trenutačnim informacijskim izazovima te dostavljaju informacije u pristupačnom i privlačnom obliku; naglašava potrebu za iskorištavanjem sve većeg utjecaja društvenih medija, prednosti koje nudi digitalni napredak i kombinacija različitih vrsta dostupnih komunikacijskih kanala kako bi ih se bolje iskoristilo pri promicanju prilika koje pružaju fondovi ESI i uspjeha koje oni ostvaruju;

Poboljšanje komunikacije i angažiranosti partnera u drugoj polovici razdoblja 2014. – 2020.

13.  poziva Komisiju da zajedno s državama članicama poboljša koordinaciju i mogućnost pristupa postojećim komunikacijskim sredstvima i instrumentima na razini EU-a s ciljem rješavanja pitanja koja utječu na program EU-a; u tom kontekstu naglašava da je važno pružiti smjernice kojima se utvrđuju tehnike i metode djelotvorne komunikacije o konkretnim rezultatima kohezijske politike u svakodnevnom životu građana EU-a; poziva upravljačka tijela i korisnike da aktivno i sustavno priopćuju rezultate, koristi i dugoročni učinak politike, imajući na umu različite faze razvoja projekata;

14.  ističe da, s obzirom na količinu i kvalitetu informacija koje se šire u tradicionalnim i modernim medijima, više nije dovoljno samo prikazati logotip Europske komisije na panelima o opisu radova; poziva Komisiju da izradi djelotvornije instrumente za identifikaciju;

15.  pozdravlja trenutačne posebne komunikacijske aktivnosti, kao što su kampanja „Europa u mojoj regiji”, internetska aplikacija Komisije „Proračunom EU-a do rezultata”, suradnja s regionalnom televizijom CIRCOM(16), program Europa za građane i mogućnosti koje pružaju novoosnovane Europske snage solidarnosti; osim toga naglašava ključnu ulogu informacijskih centara Europe Direct u decentraliziranoj komunikaciji, u cilju povećanja prepoznatljivosti učinka kohezijske politike na terenu, i na lokalnoj i na regionalnoj razini; također ističe potrebu da se napori usmjere na studente i novinare kao potencijalne prijenosnike komunikacije i na važnost osiguravanja geografske ravnoteže u komunikacijskim kampanjama;

16.  ističe da je potrebno prilagoditi komunikacijske mehanizme u Uredbi o zajedničkim odredbama; poziva Komisiju da razmotri dodanu vrijednost koja bi se ostvarila osiguranjem posebne financijske omotnice za komunikaciju u okviru tehničke pomoći, kao i, po potrebi, povećanjem broja obvezujućih zahtjeva u pogledu informiranja i promidžbe za projekte kohezijske politike; poziva Komisiju da 2017. godine pruži jasne smjernice o tome kako bi se točno tehnička pomoć za komunikaciju mogla upotrebljavati u tekućem razdoblju financiranja u cilju jamčenja pravne sigurnosti za lokalna i regionalna tijela i druge korisnike; nadalje, ponavlja da uobičajeni standardi komunikacije i oglašavanja, iako su dobro osmišljeni u pogledu strukturnih i tehnoloških ulaganja, nisu toliko djelotvorni u pogledu nematerijalnih ulaganja u ljudski kapital;

17.  naglašava potrebu da se komunikaciji prida veća važnost u hijerarhiji prioriteta kohezijske politike EU-a, posebno u kontekstu rada rukovodećeg osoblja koje nije izravno odgovorno za komunikaciju te da se komunikacija uključi u uobičajeni postupak fondova ESI; poziva na dodatnu profesionalnost u komunikaciji, posebno u djelovanju na lokalnoj razini i izbjegavanju žargona EU-a;

18.  pozdravlja ex post evaluaciju programa kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013. koju je provela Komisija, koja pruža izvrsne izvore za komunikaciju o postignutim rezultatima i ostvarenim učincima; prima na znanje inicijativu država skupine V4 o vanjskim učincima kohezijske politike u EU-15(17) i poziva Komisiju da izradi nacrt šire studije na razini EU-28; nadalje poziva Komisiju da razlikuje svoje komunikacijske strategije prema državama članicama neto uplatiteljicama i neto korisnicama te da istovremeno istakne specifične prednosti koje kohezijska politika donosi u pogledu jačanja realnog gospodarstva, poticanja poduzetništva i inovacija, stvaranja rasta i otvaranja radnih mjesta u svim regijama EU-a te poboljšanja gospodarske infrastrukture te infrastrukture zajednica, i putem izravnih ulaganja i s pomoću izravnog i neizravnog izvoza (vanjski učinci ili eksternalije);

19.  poziva Komisiju da utvrdi načine za olakšavanje i standardizaciju pristupa informacijama te da promiče razmjenu znanja i dobrih praksi u pogledu komunikacijskih strategija kako bi se bolje iskoristilo postojeće iskustvo te povećala transparentnost i vidljivost mogućnosti financiranja;

20.  pozdravlja uvođenje e-kohezije u tekućem programskom razdoblju, kojoj je cilj pojednostaviti i racionalizirati provedbu fondova ESI; ističe njezinu sposobnost da na djelotvoran način doprinese pristupu informacijama, praćenju razvoja programa i stvaranju korisnih poveznica među dionicima;

21.  smatra da postoji potreba za unaprjeđenjem komunikacije putem novih medijskih kanala za koje će biti potrebno razviti strategiju za digitalne i društvene medijske platforme, koja bi bila namijenjena informiranju građana i koja bi im omogućila da izraze svoje potrebe, uz usmjeravanje na krajnje korisnike s pomoću različitih skupina alata kao što su interaktivna internetska sredstva, razvoj pristupačnijih sadržaja i aplikacija za mobilne uređaje, kao i jamčenje informacija koje su prilagođene različitim dobnim skupinama i dostupne, po potrebi, na različitim jezicima; poziva upravljačka tijela da relevantnim glavnim upravama dostave ažurirane informacije o financijskim podacima, postignućima i ulaganjima, kako bi se u korist novinara u okviru platforme otvorenih podataka fondova ESI objavili lako čitljivi podaci i tablice; poziva na pokretanje inicijativa za dodjelu regionalnih nagrada za najbolje projekte, po uzoru na nagrade RegioStars;

22.  predlaže, nadalje, da se poboljša praćenje i ocjenjivanje postojećih komunikacijskih aktivnosti i predlaže uspostavu regionalnih radnih skupina za komunikaciju koje uključuju dionike s više razina;

23.  ističe važnost europskog kodeksa ponašanja za partnerstvo i ulogu načela partnerstva u poboljšanju zajedničke predanosti kohezijskoj politici i odgovornosti za nju; poziva na to da se povezanost između javnih tijela, potencijalnih korisnika, privatnog sektora, civilnog društva i građana ojača putem otvorenog dijaloga te da se tijekom provedbe sastav partnerstava prilagodi prema potrebi, s ciljem osiguravanja odgovarajućeg omjera partnera koji bi zastupali interese zajednice u svim fazama postupka;

24.  pozdravlja inovativni model višerazinske suradnje koja uključuje više dionika, koji je predložen u okviru Plana EU-a za gradove i preporučuje preslikavanje tog modela, gdje je to moguće, u provedbi kohezijske politike;

25.  ističe potrebu za poboljšanjem komunikacijske dimenzije prekogranične i međuregionalne suradnje, među ostalim i na razini postojećih makroregionalnih strategija koje bi se trebale učiniti vidljivijima za građane EU-a, širenjem dobrih praksi i iskustava o uspjesima i mogućnostima u pogledu ulaganja;

Poticanje komunikacije o kohezijskoj politici u razdoblju nakon 2020.

26.  poziva Komisiju i države članice da povećaju privlačnost financiranja u okviru kohezijske politike EU-a dodatnim pojednostavnjenjem i ograničavanjem prekomjernog reguliranja te da razmotre mogućnost smanjenja složenosti i, po potrebi, broja propisa i smjernica, u svjetlu nedavne preporuke Skupine neovisnih stručnjaka na visokoj razini za praćenje pojednostavnjivanja europskih strukturnih i investicijskih fondova za korisnike;

27.  s obzirom na to da se kohezijskom politikom EU-a doprinosi pozitivnom poistovjećivanju s projektom europskih integracija, poziva Komisiju da razmotri mogućnost uvođenja obveznog polja za komunikaciju u obrascima za prijavu projekata, kao dio većeg korištenja tehničke pomoći u sklopu omotnice izdvojene za komunikaciju, na razini programa, uz istovremenu zaštitu od povećanja broja ograničenja i jamčenje potrebne fleksibilnosti; osim toga, poziva upravljačka tijela te lokalna i regionalna tijela da povećaju kvalitetu komunikacije o konačnim rezultatima projekata;

28.  naglašava da je prijeko potrebno povećati dijalog Unije s građanima, ponovno razmotriti komunikacijske kanale i strategije te, s obzirom na mogućnosti koje se nude u sklopu društvenih mreža i novih digitalnih tehnologija, prilagoditi poruke lokalnom i regionalnom kontekstu; nadalje ističe potencijalnu ulogu dionika iz civilnog društva kao prijenosnika komunikacije; međutim, ponavlja da je obrazovni sadržaj jednako važan kao i medijske strategije i promidžba putem različitih platformi;

29.  u kontekstu komunikacije i vidljivosti naglašava potrebu za daljnjim pojednostavnjenjem politike nakon 2020., između ostaloga u pogledu sustava podijeljenog upravljanja i revizije, kako bi se pronašla odgovarajuća ravnoteža između politike usmjerene na rezultate, primjerenog broja provjera i kontrola te pojednostavnjenih postupaka;

30.  poziva na dodatno jačanje načela partnerstva u okviru programskog razdoblja nakon 2020.; uvjeren je da aktivno uključivanje dionika, među njima i organizacija koje predstavljaju civilno društvo, u postupke pregovaranja o sporazumima o partnerstvu i operativnim programima i postupke njihove provedbe može doprinijeti jačanju osjećaja odgovornosti za provedbu politike i njezine transparentnosti te bi moglo dovesti do bolje provedbe politike u pogledu proračuna EU-a; stoga poziva države članice da razmotre provedbu postojećih modela participativnog upravljanja, okupljanje svih relevantnih društvenih partnera i uključivanje dionika u participativan proces planiranja proračuna radi utvrđivanja sredstava dodijeljenih za nacionalno, regionalno i lokalno sufinanciranje kad je to potrebno, u cilju povećanja međusobnog povjerenja i uključivanja građana u odluke o javnoj potrošnji; osim toga, poziva na to da se zajedno s korisnicima i raznim dionicima provedu ocjene sudjelovanja kako bi se prikupili relevantni podaci koji bi mogli pridonijeti poticanju aktivnog sudjelovanja i vidljivosti u pogledu budućih mjera;

31.  nadalje ustraje u jačanju suradnje između gradskih i ruralnih područja za razvoj teritorijalnih partnerstava među gradovima i ruralnim područjima putem potpunog iskorištavanja potencijala sinergija među fondovima EU-a i oslanjanjem na stručno znanje iz gradskih područja i njihov veći kapacitet u upravljanju fondovima;

32.  potiče Komisiju i države članice da se u svojim akcijskim planovima u području komunikacije usredotoče na jačanje suradnje među različitim glavnim upravama, ministarstvima i komunikatorima na različitim razinama, kao i na uspostavu pregleda ciljnih skupina kako bi se razvile i prenijele poruke prilagođene posebnim ciljnim skupinama te kako bi se na izravniji način doprlo do građana na terenu i bolje ih se informiralo;

33.  u tom kontekstu naglašava važnost kulturne promjene, u smislu da je komunikacija odgovornost svih uključenih sudionika, a da sami korisnici postaju glavni komunikatori;

34.  nadalje, traži od Komisije i država članica da ojačaju ulogu i položaj postojećih komunikacijskih i informacijskih mreža te da koriste interaktivnu platformu EU-a za e-komunikaciju u pogledu provedbe kohezijske politike kako bi se prikupili svi relevantni podaci o projektima financiranima u okviru fondova ESI, što bi omogućilo krajnjim korisnicima da daju povratne informacije o postupku provedbe i postignutim rezultatima, a ne samo štur opis projekta i nastalih troškova; mišljenja je da bi takva platforma također olakšala ocjenu djelotvornosti komunikacije u sklopu kohezijske politike;

o
o   o

35.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Odboru regija i nacionalnim i regionalnim parlamentima država članica.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(2) SL L 74, 14.3.2014., str. 1.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0055.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0211.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0419.
(7) http://www.consilium.europa.eu/press-releases-pdf/2016/11/47244650399_hr.pdf.
(8) http://ec.europa.eu/regional_policy/hr/information/publications/brochures/2014/ensuring-the-visibility-of-cohesion-policy-information-and-communication-rules-2014-2020.
(9) http://ec.europa.eu/COMMFrontOffice/publicopinion/index.cfm/ResultDoc/download/DocumentKy/67400.
(10) http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/informing/dialog/2014/5_vandenbrande_report.pdf.
(11) http://cor.europa.eu/en/about/Documents/CoR-communication-plan-2016.pdf.
(12) http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/policy/how/studies_integration/impl_partner_report_en.pdf.
(13) http://www.interregeurope.eu/fileadmin/user_upload/events/Rotterdam/pdf/Designing_communication_strategy.pdf.
(14) https://www.strukturalni-fondy.cz/getmedia/fdc8a04e-590d-47ac-9213-760d4ac76f75/V4_EU15_manazerske-shrnuti.pdf?ext=.pdf.
(15) http://www.eapn.eu/images/stories/docs/EAPN-position-papers-and-reports/2014-eapn-handbook-Give-a-voice-to-citizens-Guidelines-for-Stakeholder-Engagement.pdf.
(16) Profesionalno udruženje regionalnih javnih televizijskih službi u Europi.
(17) Izvješće pripremljeno u okviru ex post evaluacije i procjena koristi za države EU-15 kao rezultata provedbe kohezijske politike u državama skupine V4 koje je naručilo poljsko Ministarstvo gospodarskog razvoja pod naslovom „Koja je korist kohezijske politike u državama skupine V4 za države EU-15?”.


Troškovna učinkovitost Sedmog programa za istraživanja
PDF 386kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2017. o troškovnoj učinkovitosti Sedmog programa za istraživanja (2015/2318(INI))
P8_TA(2017)0246A8-0194/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Glavu XIX. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.)(1),

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.)(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije(3) („Financijska uredba”),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2014., zajedno s odgovorima institucija(4),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće br. 2/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Je li Komisija osigurala učinkovitu provedbu Sedmog okvirnog programa za istraživanje?”,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za znanost i tehnologiju Zastupničkog doma Ujedinjene Kraljevine, naslovljeno „Izlazak iz EU-a: posljedice i prilike za znanost i istraživanja”, od 16. studenoga 2016.(5),

–  uzimajući u obzir svoju odluku od 28. travnja 2016. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2014., dio III. – Komisija(6),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0194/2017),

A.  budući da je višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje 2007. – 2013. završio, no provedba Sedmog okvirnog programa za istraživanja i inovacije (FP7) i dalje je u tijeku;

B.  budući da su projekti istraživanja i inovacija tijekom VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. obuhvaćeni Uredbom o Obzoru 2020.;

C.  budući da, koliko se zna, ne postoji nikakva sveobuhvatna analiza troškovne učinkovitosti programa FP7;

D.  budući da je, u idealnom slučaju, prije stupanja na snagu programa Obzor 2020. trebalo provesti opsežnu evaluaciju programa FP7;

E.  budući da stope pogreške i ex post evaluacija programa ne pružaju opširne informacije o troškovnoj učinkovitosti;

Sedmi okvirni program (FP7)

1.  ističe činjenicu da je programu FP7 bio dodijeljen ukupni izglasani proračun od 55 milijardi EUR, odnosno 3 % procijenjenih izdataka za istraživanja i tehnološki razvoj u Europi, ili 25 % konkurentnog financiranja; napominje da je tijekom sedmogodišnjeg trajanja programa FP7 podneseno više od 139 000 istraživačkih prijedloga, od kojih je odabrano i financirano 25 000 projekata najviše kvalitete; napominje da su glavni primatelji među 29 000 organizacija koje sudjeluju u programu FP7 bila, među ostalim, sveučilišta (44 % sredstava programa FP7), organizacije za istraživanja i tehnologiju (27 %), velika privatna poduzeća (11 %) te mala i srednja poduzeća (13 %), a manje su značajan udio imali javni sektor (3 %) i organizacije civilnog društva (2 %);

2.  svjestan je da program FP7 služi korisnicima iz svih država članica EU-a, pridruženih zemalja i zemalja kandidatkinja, kao što su Švicarska, Izrael, Norveška, Island, Lihtenštajn, Turska, Hrvatska, bivša jugoslavenska republika Makedonija, Srbija, Albanija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Farski otoci i Moldova, kao i zemljama partnerima u međunarodnoj suradnji;

3.  skreće pozornost na to da je stručna skupina na visokoj razini(7), koja je provela ex post evaluaciju programa FP7, ocijenila taj program uspješnim; napominje da je stručna skupina na visokoj razini posebice naglasila da je program FP7:

   potaknuo znanstvenu izvrsnost na pojedinačnoj i institucijskoj razini
   podupro inovativna istraživanja preko novog programa FP7-IDEAS (Europsko istraživačko vijeće)
   strateški uključio industriju te mala i srednja poduzeća
   ojačao novi način suradnje i otvoreni okvir za inovacije
   ojačao europski istraživački prostor poticanjem kulture suradnje i izgradnjom opsežnih mreža kojima će se moći rješavati tematski izazovi
   pristupio rješavanju određenih društvenih izazova preko istraživanja, tehnologije i inovacija – posebni program FP7-COOPERATION
   potaknuo usklađivanje nacionalnih sustava i politika za istraživanja i inovacije
   potaknuo mobilnost istraživača diljem Europe – posebnim programom FP7-PEOPLE stvoreni su potrebni uvjeti za otvoreno tržište rada za istraživače
   potaknuo ulaganja u europsku istraživačku infrastrukturu
   dosegnuo kritičnu masu istraživanja u europskom okruženju i diljem svijeta;

4.  napominje da je na javnom savjetovanju dionika u kontekstu evaluacije programa FP7, održanom od veljače do svibnja 2015., upozoreno na sljedeće slabe točke:

   veliko administrativno opterećenje i složeni pravni i financijski propisi
   visoka razina prekoračenja upisne kvote
   nedovoljan naglasak na društvenom utjecaju
   premali raspon tema i poziva za podnošenje prijedloga
   nedovoljan naglasak na uključivanju industrije
   visok prag za nove sudionike; niska prosječna stopa uspješnosti za prijedloge (19 %) i podnositelje zahtjeva (22 %)
   loša komunikacija;

5.  zabrinut je zbog toga što, prema mišljenju povjerenika, Sedmi okvirni program neće biti u cijelosti proveden i evaluiran do 2020., što bi moglo prouzročiti kašnjenja u budućim programima koji se na njega budu nastavljali; potiče Komisiju da evaluacijsko izvješće objavi što prije, a najkasnije prije predstavljanja istraživačkog programa koji će naslijediti Obzor 2020.;

Zaključci Revizorskog suda

6.  sa zabrinutošću naglašava da Revizorski sud smatra da su mehanizmi nadzora i kontrole za istraživanja i druge unutarnje politike „djelomično djelotvorni”;

7.  poziva Komisiju da podrobno obavijesti nadležni odbor o 10 transakcija koje su činile 77 % pogrešaka u 2015. i o poduzetim korektivnim mjerama;

8.  sa zabrinutošću napominje da je stopa pogreške u području istraživanja, razvoja i inovacija u razrješnicama za posljednje financijske godine uvijek bila viša od 5 %;

9.  primjećuje da je, od 150 transakcija koje je Revizorski sud provjerio 2015., njih 72 (48 %) sadržavalo pogreške; primjećuje da je, na temelju 38 kvantificiranih pogrešaka, Revizorski sud procijenio da stopa pogreške iznosi 4,4 %; nadalje napominje da su u 16 slučaja mjerljivih pogrešaka Komisija, nacionalna tijela ili neovisni revizori imali dovoljno informacija da spriječe ili otkriju i isprave pogreške prije prihvaćanja rashoda; napominje da bi, u slučaju da su sve te informacije upotrijebljene za ispravljanje pogrešaka, procijenjena stopa pogreške za ovo poglavlje bila manja za 0,6 %;

10.  žali zbog toga što je Revizorski sud u 10 od 38 transakcija u kojima postoje kvantificirane pogreške utvrdio pogreške koje čine više od 20 % ispitanih stavki; tih deset slučajeva (devet u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanje i jedan u okviru Programa za konkurentnost i inovacije za razdoblje 2007. – 2013.) čine 77 % ukupne procijenjene stope pogreške u području „Konkurentnost za rast i zapošljavanje” za 2015. godinu;

11.  žali zbog toga što se većina mjerljivih pogrešaka koje je Revizorski sud utvrdio (33 od 38) odnosi na nadoknadu neprihvatljivih troškova za osoblje i neprihvatljivih neizravnih troškova koje su korisnici prijavili te zbog toga što su gotovo sve pogreške koje je Revizorski sud utvrdio u troškovnicima nastale zbog toga što su korisnici krivo protumačili složena pravila o prihvatljivosti ili netočno izračunali svoje prihvatljive troškove, što dovodi do očitog zaključka da ta pravila treba pojednostavniti;

12.  prima na znanje da je Komisija izračunala stopu preostalih pogrešaka (na kraju programa i nakon ispravaka) od 3 % u 2014. (2,88 % u 2015.);

13.  podsjeća na svoje stajalište iz razrješnice Komisiji iz 2012. i 2014.: „i dalje je uvjeren da Komisija mora nastojati postići prihvatljivu ravnotežu između privlačnosti programa za sudionike i opravdane potrebe za odgovornošću i financijskim nadzorom; u tom smislu podsjeća da je 2012. glavni direktor izjavio da pristup koji je osmišljen kako bi se postigla stopa preostalih pogrešaka od 2 % u svim okolnostima nije ostvariv”;

14.  žali zbog toga što su glavni izvori pogrešaka bili netočno izračunati troškovi osoblja te neprihvatljivi izravni i neizravni troškovi;

15.  upućuje na zaključke iz tematskog izvješća br. 2/2013, u kojemu je Revizorski sud zaključio da su procesi Komisije usmjereni na to da se osigura ulaganje sredstava u visokokvalitetna istraživanja, te je zabrinut zbog njih; međutim, manji naglasak stavljen je na učinkovitost;

   postojeći alati informacijske tehnologije (IT) nisu omogućili učinkovitu provedbu projekata, a u osam službi Komisije na provedbi programa FP7 zaposleno je više od 2500 članova osoblja, od kojih je 1500 (60 %) izravno zaduženo za upravljanje provedbom Posebnog programa suradnje,
   vrijeme za dodjelu bespovratnih sredstava trebalo bi dodatno skratiti i
   model financijske kontrole programa FP7 ne uzima dovoljno u obzir rizik od pogrešaka;

16.  prima na znanje odgovore Komisije na zaključke Revizorskog suda, u kojima je upozorila na to da su unatoč tome potpisana 4324 ugovora za bespovratna sredstva, koja obuhvaćaju gotovo 20 000 sudionika, da je vrijeme za dodjelu bespovratnih sredstava već bilo skraćeno te da je struktura kontrole osmišljena tako da se najviše oslanja na ex post kontrolu;

Troškovna učinkovitost programa FP7

17.  ističe da bi se troškovna učinkovitost trebala mjeriti po kriterijima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti (dobrog financijskog upravljanja)(8) u postizanju političkih ciljeva;

18.  napominje da su na provedbi okvirnih istraživačkih programa radile različite glavne uprave, izvršne agencije, zajednička poduzeća, takozvana tijela iz članka 185., Europska investicijska banka (EIB) i Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT);

19.  ističe da je Glavna uprava za istraživanje i inovacije (DG RTD) odobrila plaćanja u iznosu od 3,8 milijardi EUR u 2015., od čega je 67,4 % izvršeno pod izravnom odgovornošću Glavne uprave, dok su 12,6 % izvršila zajednička poduzeća, 10,7 % EIB i Europski investicijski fond, a 2,4 % izvršne agencije;

20.  napominje da je, prema Godišnjem izvješću o radu DG RTD-a za 2015., Europska unija doprinijela programu FP7 s 44,56 milijardi EUR, od čega je 58 % dodijeljeno Njemačkoj (16 %), Ujedinjenoj Kraljevini (16 %), Francuskoj (11 %), Italiji (8 %) i Španjolskoj (7 %);

21.  primjećuje da je DG RTD uspostavio kontrolni okvir namijenjen za ublažavanje svojstvenih rizika u raznim fazama procesa upravljanja izravnim i neizravnim bespovratnim sredstvima; usto, DG RTD uspostavio je strategiju nadzora za financijske instrumente koje provode EIB i Europski investicijski fond;

22.  s obzirom na program FP7 za razdoblje od 2007. do 2013., napominje da je DG RTD do kraja 2015. dovršio i zaključio 3035 od 4950 sporazuma o bespovratnim sredstvima te 1915 projekata, a još treba isplatiti 1,6 milijardi EUR; napominje da je DG RTD 2015. izvršio 826 završnih plaćanja; potiče Glavnu upravu da u narednim financijskim godinama razvije te statističke podatke;

23.  posebice skreće pozornost na činjenicu da su pokazatelji poput vremena za dodjelu bespovratnih sredstava, vremena za obavješćivanje i vremena za plaćanje pokazali pozitivan trend i da ih se smatralo zadovoljavajućima (sukladnost od 93 do 100 %);

24.  prima na znanje da je DG RTD izvršio 1550 revizija, u kojima je obuhvatio 1404 korisnika i 58,7 % proračuna tijekom razdoblja provedbe programa FP7;

25.  napominje da DG RTD smatra da su u području nadzora i koordinacije aktivnosti u vezi s izvršnim agencijama zaposlena 9,4 zaposlenika u ekvivalentu punog radnog vremena; napominje da je to činilo 1,26 milijuna EUR ili 1,35 % ukupnih administrativnih troškova; osim toga, u 2015. Izvršna agencija za istraživanje (REA) i Izvršna agencija Europskog istraživačkog vijeća (ERCEA) izvršile su operativni proračun u iznosu od 1,94 milijarde EUR, a Izvršna agencija za mala i srednja poduzeća (EASME) te Izvršna agencija za inovacije i mreže (INEA) izvršile su odobrena sredstva za plaćanja u iznosu od 480,5 milijuna EUR;

26.  primjećuje da su troškovi DG RTD-a iznosili 1,67 milijuna EUR ili 0,35 % ukupnog iznosa od 479,9 milijuna EUR isplaćenih zajedničkim poduzećima za nadzor nad njihovim aktivnostima; nadalje, primjećuje da su troškovi DG RTD-a iznosili 0,7 milijuna EUR ili 0,78 % ukupnog iznosa plaćanja tijelima iz članka 185. za nadzor nad njihovim aktivnostima;

27.  ističe da su zajednička poduzeća i tijela iz članka 185. odgovorna za svoje revizije, a o njihovim rezultatima moraju izvijestiti DG RTD;

28.  prima na znanje da je DG RTD procijenio ukupnu utvrđenu stopu pogreške na 4,35 %; napominje da je istovremeno Glavna uprava smatrala da je stopa preostalih pogrešaka (na kraju programa i nakon ispravaka) iznosila 2,88 %;

29.  napominje da je do kraja 2016. trebao biti vraćen iznos od 68 milijuna EUR, od čega je 49,7 milijuna EUR stvarno prikupljeno;

30.  međutim, primjećuje da pravila programa FP7 nisu bila dovoljno usklađena s općim poslovnim praksama, da je sustav kontrole trebao imati bolju ravnotežu između rizika i kontrole, da su korisnici trebali bolje smjernice da bi se mogli nositi sa složenošću programa i da su metode povrata trebale biti učinkovitije;

31.  zabrinut je zbog toga što se u godišnjem izvješću o radu Glavne uprave za istraživanje i inovacije navodi da do kraja 2015. još uvijek nije bilo dovršeno 1915 projekata u okviru programa FP7 u vrijednosti od 1,63 milijarde EUR, zbog čega bi moglo doći do kašnjenja u provedbi programa Obzor 2020.;

32.  napominje da je uspostava sinergija između sektora istraživanja i inovacija s jedne strane, i strukturnih fondova s druge strane, u interesu Europske unije;

33.  napominje da bi Komisija trebala osigurati da financiranje programa FP7 i nacionalnih istraživanja bude u skladu s pravilima EU-a o državnim potporama kako bi se izbjegle nedosljednosti i udvostručavanje financiranja; naglašava da bi trebalo uzeti u obzir posebna nacionalna obilježja;

34.  naglašava važnost financijskih instrumenata u području istraživanja i inovacija; naglašava, s ciljem istraživanja konkurentnosti, da korištenje financijskim instrumentima za projekte na višim razinama tehnološke spremnosti (TRL) može pružiti dovoljan povrat javnog ulaganja; u tom kontekstu upućuje na činjenicu da se „Instrumentom za financiranje na temelju podjele rizika (RSFF 2007. – 2013.) nude [...] zajmovi i hibridno ili mezaninsko financiranje za poboljšan pristup rizičnom financiranju projekata istraživanja i inovacija; napominje da je doprinosom Unije od 961 milijun EUR u okviru RSFF-a u razdoblju 2007. – 2015. pružena potpora aktivnostima u iznosu većem od 10,22 milijardi EUR od očekivanih 11,31 milijardi EUR; napominje da je Instrument za podjelu rizika financirao mala i srednja poduzeća s više od 2,3 milijarde EUR, čemu je Unija doprinijela s 270 milijuna EUR(9); mišljenja je da te brojke odražavaju velik interes poduzeća i drugih korisnika za rizično financiranje;

35.  primjećuje da je potrebno bolje usmjeriti financijske instrumente programa FP7 kako bi se osigurala potpora novim sudionicima s ograničenim pristupom financiranju u području istraživanja i inovacija;

36.  primjećuje da određene mjere koje su predložili vanjski revizor i/ili služba Komisije za unutarnju reviziju, ponajprije dvije mjere u vezi s kontrolnim sustavima za nadzor nad vanjskim tijelima, te tri mjere za Jamstveni fond za sudionike, nisu uključene;

37.  predlaže bolju komunikaciju rezultata u državama članicama i informativne kampanje za taj program;

Buduće perspektive u okviru programa Obzor 2020.

38.  ističe činjenicu da je za program Obzor 2020. do kraja 2015. objavljeno 198 poziva za podnošenje prijedloga s rokom za predaju do toga datuma; napominje da je kao odgovor na te pozive prispjelo ukupno 78 268 prijedloga, od kojih je 10 658 stavljeno na glavnu ili rezervnu listu, što znači da je stopa uspješnosti iznosila oko 14 % uzmu li se u obzir samo prihvatljivi prijedlozi; napominje da su u istom razdoblju s korisnicima potpisana 8832 ugovora za bespovratna sredstva, od kojih je 528 potpisao DG RTD;

39.  uviđa da su u programu FP7 u odnosu na program FP6 ostvarene uštede u iznosu od 551 milijun EUR i da Komisija nastoji dodatno pojednostavniti provedbu programa Obzor 2020. u usporedbi s programom FP7; ističe važnost toga da sva politička područja, uključujući strukturne fondove, imaju koristi od pojednostavljenja u cilju daljnjeg jednakog postupanja s korisnicima europske financijske pomoći;

40.  sa zadovoljstvom napominje da DG RTD pokušava dodatno smanjiti opće troškove izdvajanjem upravljanja ugovorima izvršnim agencijama i drugim tijelima; u tom kontekstu naglašava da će, u okviru programa Obzor 2020., izvršne agencije upravljati s 55 % proračuna;

41.  naglašava da velik broj političkih aktera, uključujući glavne uprave Komisije, izvršne agencije, zajednička poduzeća i tijela iz članka 185., iziskuje znatnu koordinaciju, čija je djelotvornost prioritet;

42.  prima na znanje da Europski institut za inovacije i tehnologiju i Komisija s jedne strane, te Revizorski sud s druge strane, imaju različita mišljenja u vezi sa zakonitošću plaćanja; mišljenja je da se to razilaženje ne smije riješiti na štetu korisnika koji su postupali u dobroj vjeri;

43.  pozdravlja sljedeće činjenice u okviru programa Obzor 2020.:

   struktura programa manje je kompleksna i omogućuje interoperabilnost među raznim dijelovima
   sada se primjenjuje jedinstven skup pravila
   za svaki projekt sada postoji jedna stopa financiranja
   neizravni troškovi pokriveni su fiksnim iznosom (25 %)
   provjerava se samo financijska održivost koordinatora projekata
   uveden je mjerljiviji pristup u vezi s uspješnošću
   na područje istraživanja i razvoja primjenjuje se jedinstvena strategija revizije
   kreiran je jedinstveni portal za sudionike za upravljanje bespovratnim sredstvima i stručnjacima
   bespovratnim sredstvima, ugovorima sa stručnjacima i arhivima upravlja se elektroničkim putem;

44.  pozdravlja uspostavu Zajedničkog centra za podršku, koji će na učinkovit i usklađen način pomoći u koordinaciji i provedbi programa u sedam glavnih uprava Komisije, četiri izvršne agencije i šest zajedničkih poduzeća; napominje da Zajednički centar za podršku od 1. siječnja 2014. svim glavnim upravama koje se bave istraživanjima, izvršnim agencijama i zajedničkim poduzećima koji rade na provedbi programa Obzor 2020. pruža zajedničke usluge u području pravne potpore, ex post revizija, IT sustava i operacija, poslovnih procesa te informacija i podataka o programu;

45.  predlaže da se poveća uloga nacionalnih kontaktnih mjesta kako bi se pružala kvalitetna tehnička podrška na terenu; smatra da će godišnje ocjene rezultata, osposobljavanje i nagrađivanje učinkovitih nacionalnih kontaktnih mjesta povećati stopu uspješnosti programa Obzor 2020.;

46.  pozdravlja činjenicu da se udio sredstava iz programa Obzor 2020. dodijeljenih malim i srednjim poduzećima povećao s 19,4 % u 2014. na 23,4 % u 2015. te preporučuje da se taj trend aktivno potiče;

47.  smatra neprihvatljivim to što Glavna uprava za istraživanje i inovacije nije ispunila zahtjev Parlamenta prema kojemu bi glavne uprave Komisije trebale objavljivati sve svoje preporuke po državama članicama u svojim godišnjim izvješćima o radu;

48.  poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi se zajamčile jednake plaće za istraživače koji obavljaju jednak rad unutar istog projekta i da dostave popis, raščlanjen po državama, svih poduzeća uvrštenih na burzu i/ili poduzeća koja pokazuju dobit u svojem godišnjem financijskom izvještaju i koja primaju sredstva iz programa Obzor 2020.;

49.  ističe da novi elementi uvršteni u Obzor 2020. također odražavaju primjedbe Revizorskog suda;

50.  podsjeća na to da je u pripremi Deveti okvirni program za istraživanja; ističe da je potrebno osigurati da se pri utvrđivanju programa upotrijebe najbolje prakse iz programa Obzor 2020.; predlaže da se više sredstava namijeni inovacijama, koje su ekonomski učinkovite za poslovni sektor, i da se postigne veća fleksibilnost među proračunima različitih potprograma kako bi se izbjegao nedostatak sredstava za one koji su kvalificirani kao „izvrsni”;

Posljedice izlaska Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije za program FP7

51.  s poštovanjem prima na znanje glasovanje građana Ujedinjene Kraljevine 23. lipnja 2016., kojim su izrazili političku volju da napuste Europsku uniju;

52.  pozdravlja rad Zastupničkog doma Ujedinjene Kraljevine u ocjenjivanju posljedica tog referenduma na područje znanosti i istraživanja(10) te u nastojanju da se negativan utjecaj na europsku konkurentnost zadrži na najnižoj mogućoj razini;

53.  ističe da su organizacije sa sjedištem u UK-u preko poziva za financiranje bespovratnih sredstava 2014. primile 1,27 milijardi EUR odnosno 15 % ukupnog iznosa, a u 2015. 1,18 milijardi EUR, što čini 15,9 % ukupnog iznosa i predstavlja najveći udio sredstava EU-a koji je neka država članica primila te godine(11);

Zaključci

54.  zaključuje da je Komisija općenito na isplativ način upravljala troškovima programa FP7; napominje da je taj program također poboljšao svoju učinkovitost usprkos kašnjenjima i opetovanim stopama pogreške u provedbi;

55.  pozdravlja činjenicu da su zabrinutosti Revizorskog suda uzete u obzir;

56.  poziva Komisiju da zajamči da se novosti uvedene u programu Obzor 2020., kao što su fiksne stope za neizravne troškove, jedinstvena strategija revizije, jedinstveni portal za sudionike itd., na sličan način primjenjuju u drugim političkim područjima, kao što su strukturni fondovi; ističe da se sa svim korisnicima bespovratnih sredstava treba postupati na pravedan i jednak način;

57.  poziva države članice da ulože dodatan trud kako bi postigle cilj da se 3 % BDP-a uloži u istraživanje; smatra da bi se time unaprijedile izvrsnost i inovacije; stoga poziva Komisiju da razmotri mogućnost predlaganja sporazuma za znanost na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, na temelju dinamike već stvorene Sporazumom gradonačelnika;

58.  zabrinut je zbog toga što su obje agencije, Izvršna agencija za istraživanje i Izvršna agencija Europskog istraživačkog vijeća, u svojim izvješćima o evaluaciji upozorile na to da bi se sustavi povratnih informacija te komunikacija između Komisije i izvršnih agencija mogli dodatno poboljšati;

o
o   o

59.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladama i parlamentima država članica, Europskom revizorskom sudu i Komisiji.

(1) SL L 412, 30.12.2006., str. 1.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 104.
(3) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(4) SL C 373, 10.11.2015., str. 1.
(5) http://www.parliament.uk/business/committees/committees-a-z/commons-select/science-and-technology-committee/inquiries/parliament-2015/leaving-the-eu-inquiry-16-17/publications/
(6) SL L 246, 14.9.2016., str. 25.
(7) Predanost i usklađenost, ex post evaluacija Sedmog okvirnog programa EU-a, studeni 2015. https://ec.europa.eu/research/evaluations/pdf/fp7_final_evaluation_expert_group_report.pdf
(8) Glava II., poglavlje 7. Financijske uredbe.
(9) COM(2016)0675, str. 18 i 19.
(10) Vidi izvješće Odbora za znanost i tehnologiju Zastupničkog doma Ujedinjene Kraljevine od 16. studenoga 2016.
(11) Izvješće o praćenju programa Obzor 2020. za 2015., str. 21 f.


Apatridnost u južnoj i jugoistočnoj Aziji
PDF 357kWORD 60k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2017. o apatridnosti u južnoj i jugoistočnoj Aziji (2016/2220(INI))
P8_TA(2017)0247A8-0182/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odredbe instrumenata UN-a u području ljudskih prava, uključujući one koji se odnose na pravo na državljanstvo, poput Povelje UN-a, Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Konvencije o pravima djeteta, Konvencije o iskorjenjivanju rasne diskriminacije, Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954., Konvencije o smanjenju apatridnosti iz 1961., Konvencije o iskorjenjivanju svih oblika diskriminacije žena i njezina Fakultativnog protokola, Konvencije o pravima osoba s invaliditetom te Međunarodne konvencije o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji,

–  uzimajući u obzir druge instrumente UN-a povezane s apatridnosti i pravom na državljanstvo, kao što je Zaključak br. 106 izvršnog odbora Ureda visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) o utvrđivanju, sprečavanju i smanjenju apatridnosti i zaštiti osoba bez državljanstva(1) potvrđen rezolucijom Opće skupštine UN-a A/RES/61/137 iz 2006.,

–  uzimajući u obzir kampanju UNHCR-a za iskorjenjivanje apatridnosti do 2024.(2) i globalnu kampanju za jednaka prava u pogledu državljanstva koju podupiru UNHCR, UN Women (Žene UN-a) i druga tijela te Vijeće UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava od 15. srpnja 2016. o ljudskim pravima i proizvoljnom oduzimanju državljanstva (A/HRC/RES/32/5),

–  uzimajući u obzir Bečku deklaraciju i Akcijski program(3) usvojene 25. lipnja 1993. na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Opću preporuku br. 32 Odbora za iskorjenjivanje diskriminacije žena o rodnoj dimenziji izbjegličkog statusa, azila, državljanstva i apatridnosti žena(4),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN) o ljudskim pravima(5),

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 5. Ugovora o Europskoj uniji, u kojem stoji da „u svojim odnosima s ostatkom svijeta” EU mora doprinositi „iskorjenjivanju siromaštva i zaštiti ljudskih prava, osobito prava djeteta, te strogom poštovanju i razvoju međunarodnog prava, uključujući poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. srpnja 2015. o Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje od 2015. do 2019.(6),

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji od 25. lipnja 2012.(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o apatridnosti od 4. prosinca 2015.(8),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 20. lipnja 2016. o strategiji EU-a u odnosu na Mjanmar/Burmu(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o ljudskim pravima i migracijama u trećim zemljama(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2016. o Mjanmaru, posebno s obzirom na položaj etničke skupine Rohingya(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. i politici Europske unije u tom području(12),

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za vanjsku politiku „O utjecaju apatridnosti u vanjskom djelovanju EU-a u području ljudskih prava” iz studenoga 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0182/2017),

A.  budući da regiju južne i jugoistočne Azije čine Afganistan, Bangladeš, Butan, Brunej, Kambodža, Indija, Indonezija, Laos, Malezija, Maldivi, Mjanmar, Nepal, Pakistan, Filipini, Singapur, Šri Lanka, Tajland, Istočni Timor i Vijetnam, a sve su te zemlje članice ili zemlje promatrači ili Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN) ili Južnoazijskog udruženja za regionalnu suradnju (SAARC);

B.  budući da je Općom deklaracijom o ljudskim pravima utvrđeno da su svi pojedinci rođeni s jednakim dostojanstvom i pravima; budući da je pravo na državljanstvo i pravo da pojedincu državljanstvo ne bude proizvoljno uskraćeno usađeno u članak 15. Opće deklaracije, kao i u druge međunarodne instrumente o ljudskim pravima; budući da, ipak, međunarodnim pravnim instrumentima tek treba postići njihov primarni cilj jamčenja prava svake osobe na državljanstvo;

C.  budući da su sva ljudska prava univerzalna, nedjeljiva, međuovisna i međusobno povezana; budući da su ljudska prava i temeljne slobode prava koja svi ljudi stječu rođenjem i da je njihova zaštita i promicanje najvažnija zadaća vlada;

D.  budući da je u Konvenciji o pravima djeteta, koju su ratificirale sve zemlje južne i jugoistočne Azije, propisano da se dijete upisuje u matičnu knjigu rođenih odmah po rođenju i da ima pravo na stjecanje državljanstva; budući da je procijenjeno da polovicu svih osoba bez državljanstva na svijetu čine djeca, pri čemu ih je mnogo bez državljanstva od rođenja;

E.  budući da se u Izjavi ASEAN-a o ljudskim pravima potvrđuje da svaka osoba ima pravo na državljanstvo kako je propisano zakonom i da nitko „ne smije samovoljno biti lišen svojega državljanstva niti mu se smije odreći pravo da promijeni svoje državljanstvo”;

F.  budući da je osoba bez državljanstva u Konvenciji o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. definirana kao osoba „koju nijedna država prema svojem zakonodavstvu ne smatra svojim državljaninom”; budući da uzroci apatridnosti mogu biti različiti te obuhvaćaju, ali nisu ograničeni na: sukcesiju i raspad država, događaje koji su u nekim slučajevima uzrokom primoranosti na bijeg, migracije i trgovanje ljudima, kao i promjene i rupe u zakonima o državljanstvu, prestanak državljanstva zbog življenja izvan vlastite zemlje tijekom dužeg razdoblja, proizvoljno uskraćivanje državljanstva, diskriminaciju na temelju roda, rase, etničkog podrijetla ili na nekoj drugoj osnovi te administrativne i birokratske zapreke, pa i pri dobivanju rodnih listova ili prijavljivanju rođenja; budući da se mnogi, ako ne i svi ti uzroci mogu pronaći među slučajevima apatridnosti u ježnoj i jugoistočnoj Aziji;

G.  budući da je važno napomenuti da je potrebno razlikovati osobe bez državljanstva i izbjeglice; budući da većina osoba bez državljanstva nikada nije napustila mjesto rođenja ili prešla međunarodnu granicu;

H.  budući da je apatridnost problem s više dimenzija i da dovodi do širokog raspona povreda ljudskih prava koje obuhvaćaju, ali nisu ograničene na, probleme koji se odnose na rodne listove i druge dokumente o osobnom statusu, kao i na druge probleme koji se odnose na imovinska prava, izuzimanje djece iz programa za zdravlje djece i javnih školskih sustava, vlasništvo nad poduzećem, političku zastupljenost i sudjelovanje u glasovanju, pristup socijalnoj sigurnosti i javnim uslugama; budući da apatridnost može doprinijeti trgovanju ljudima, proizvoljnom pritvaranju, povredi prava na slobodu kretanja, iskorištavanju i zlostavljanju djece te diskriminaciji žena;

I.  budući da pitanje apatridnosti i dalje dobiva ograničenu međunarodnu pozornost unatoč vrlo zabrinjavajućim globalnim i regionalnim implikacijama koje ima u pogledu ljudskih prava i da se i dalje smatra unutarnjim problemom država; budući da bi smanjenje i, u konačnici, iskorjenjivanje apatridnosti trebalo postati prioritet u području ljudskih prava na međunarodnoj razini;

J.  budući da je rodna diskriminacija u zakonodavstvu, primjerice u pitanjima stjecanja ili prenošenja državljanstva na djecu ili supružnika, i dalje prisutna u južnoj i jugoistočnoj Aziji u zemljama kao što su Nepal, Malezija i Brunej;

K.  budući da je UNHCR procijenio da 135 milijuna djece mlađe od pet godina u cijeloj regiji nije upisano u matičnu knjigu rođenih te da su ta djeca izložena riziku od apatridnosti;

L.  budući da će iskorjenjivanje apatridnosti dovesti do veće razine demokracije jer će nekadašnje osobe bez državljanstva biti uključene u demokratske procese kojima će moći doprinijeti;

M.  budući da kompleksni problem apatridnosti i dalje pripada najrubnijem području međunarodnog prava i politike iako nije riječ o marginalnom pitanju;

N.  budući da apatridnost dovodi u pitanje razvojne mogućnosti pogođenog stanovništva i učinkovitu provedbu Programa održivog razvoja do 2030. godine;

O.  budući da se Općim akcijskim planom UNHCR-a za iskorjenjivanje apatridnosti (2014. – 2024.) nastoji pružiti potpora vladama u rješavanju postojeće situacije apatridnosti većih razmjera, spriječiti pojavljivanje novih slučajeva te bolje identificirati i zaštititi apatridno stanovništvo; budući da se u mjeri br. 10 tog akcijskog plana ističe potreba za poboljšanjem kvantitativnih i kvalitativnih podataka o apatridnosti; budući da se EU obvezao da će aktivno podupirati taj akcijski plan;

P.  budući da se u zaključcima Vijeća o Planu djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije 2015. – 2019. potvrđuje važnost tematiziranja pitanja apatridnosti u odnosima s prioritetnim zemljama i usmjeravanja napora na sprečavanje pojave stanovništva bez državljanstva kao posljedice sukoba, raseljavanja i raspada država;

Q.  budući da se u Godišnjem izvješću EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu – Pitanja u vezi s pojedinim zemljama i regijama od 20. rujna 2016. potvrđuje cilj EU-a da se poveća dosljednost, učinkovitost i prepoznatljivost ljudskih prava u vanjskoj politici EU-a i cilj da se poveća profil angažiranosti EU-a s UN-om i s regionalnim mehanizmima za ljudska prava radi poticanja regionalne odgovornosti i promicanja univerzalnosti ljudskih prava te posebno spominje da to obuhvaća započinjanje prvoga političkoga dijaloga o ljudskim pravima s mehanizmima za ljudska prava Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN);

R.  budući da je EU utvrdio da će ljudska prava postaviti u središte svojih odnosa s trećim zemljama;

S.  budući da apatridnost pogoduje kretanjima stanovništva, emigraciji, trgovini ljudima, čime destabilizira čitave podregije;

T.  budući da mnoge od 10 milijuna osoba bez državljanstva u svijetu žive u južnoj i jugoistočnoj Aziji, pri čemu je mjanmarska zajednica Rohingya najveća pojedinačna skupina bez državljanstva u svijetu s više od 1 milijuna osoba obuhvaćenih mandatom apatridnosti UNHCR-a, a velike zajednice apatrida nalaze se i u Tajlandu, Maleziji, Bruneju, Vijetnamu, Filipinima i drugdje; budući da Tibetanci bez državljanstva žive u zemljama kao što su Indija i Nepal; budući da su neke od tih skupina obuhvaćene mandatom apatridnosti UNHCR-a, dok druge nisu; budući da su statistički podaci i izvješća o stanovništvu bez državljanstva širom svijeta nepotpuni jer sve zemlje ne prikupljaju statističke podatke o tom pitanju; budući da se u južnoj i jugoistočnoj Aziji bilježe dugotrajni i neriješeni slučajevi, kao i slučajevi u kojima je ostvaren napredak;

U.  budući da je posljednjih godina u južnoj i jugoistočnoj Aziji ostvaren napredak izmjenama zakona o državljanstvu kojima su uvedene odgovarajuće odredbe za sprečavanje apatridnosti i omogućivanje osobama bez državljanstva da steknu državljanstvo; budući da te napore treba povećati i da se ti zakoni moraju poštovati i u praksi;

V.  budući da su pripadnici zajednice Rohingya jedna od najprogonjenijih manjina u svijetu, čineći tako najveću skupinu apatrida na svijetu, te da su službeno bez državljanstva od burmanskoga Zakona o državljanstvu iz 1982.; budući da za vlasti u Mjanmaru i susjednim zemljama pripadnici te skupine nisu poželjni iako su neke od tih susjednih zemalja primile velik broj izbjeglica; budući da su u državi Rakhine u tijeku sukobi; budući da su tisuće izbjeglica koje su uspjele prijeći granicu i ući u Bangladeš u očajničkoj potrebi za humanitarnom pomoći i prisilno ih se odvraća uz kršenje međunarodnog prava; budući da pripadnici zajednice Rohingya bježe od politike kolektivnog kažnjavanja u državi Rakhine, gdje sigurnosne snage organiziraju nasumične napade radi odmazde, navodno pucaju na stanovnike sela iz borbenih helikoptera, spaljuju domove, provode samovoljna uhićenja i siluju žene i djevojke; budući da su dosad domaći i međunarodni odgovori na pogoršanje stanja ljudskih prava i humanitarne krize pripadnika zajednice Rohingya bili uvelike nedostatni te da mnogi alati za razrješenje tog pitanja još nisu ispitani;

W.  budući da stotine tisuća takozvanih Biharaca nisu smatrane državljanima Bangladeša nakon bangladeškoga rata za nezavisnost kad je Pakistan odbio njihovu repatrijaciju; no budući da je nizom sudskih presuda od 2003. potvrđeno da su Biharci državljani Bangladeša; budući da velik broj Biharaca i dalje nije u potpunosti integriran u bangladeško društvo i razvojne programe i da se mnogi od njih ne mogu potpuno koristiti svojim ponovno potvrđenim pravima;

X.  budući da u južnoj i jugoistočnoj Aziji postoje mnoge druge skupine osoba bez državljanstva; budući da je posljednjih godina ipak došlo do brojnih pozitivnih pomaka, primjerice u Indoneziji u kojoj je zabranjena rodna diskriminacija u postupku stjecanja državljanstva i u kojoj je 2006. reformiran zakon o državljanstvu tako da se indonezijskim migrantima koji provedu više od pet godina u inozemstvu više ne može oduzeti državljanstvo ako tim gubitkom državljanstva postaju apatridi; u Kambodži, gdje je besplatan upis u matičnu knjigu rođenih omogućen tijekom prvih 30 dana nakon rođenja; u Vijetnamu, gdje je 2008. pojednostavljena naturalizacija svih osoba koje su bile bez državljanstva i u Vijetnamu živjele više od 20 godina; te u Tajlandu, u kojem je od 2011. nakon reforme zakona o državljanstvu i matičnim knjigama 23 000 osoba bez državljanstva steklo državljanstvo;

Y.  budući da je iznimno važno da vlade i relevantna tijela svih zemalja u regiji u potpunosti poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja te da zaštite izbjeglice u skladu sa svojim međunarodnim obvezama i međunarodnim normama u području ljudskih prava;

Z.   budući da bi skupine bez državljanstva trebale imati pristup humanitarnim programima u okviru kojih se pruža pomoć u području zdravstva, obrazovanja o hrani i ishrane;

1.  zabrinut je zbog milijuna slučajeva apatridnosti u cijelome svijetu, a osobito u južnoj i jugoistočnoj Aziji, i iskazuje solidarnost s osobama bez državljanstva;

2.  iznimno je zabrinut zbog stanja manjinske zajednice Rohingya u Mjanmaru; užasnut je zbog izvješća o masovnim povredama ljudskih prava i kontinuiranoj represiji, diskriminaciji i nepriznavanju pripadnika zajednice Rohingya kao dijela mjanmarskog društva, što djeluje kao koordinirana kampanja etničkog čišćenja; ističe da pripadnici zajednice Rohingya generacijama žive na području Mjanmara te da imaju puno pravo na mjanmarsko državljanstvo, koje su imali u prošlosti, i sva prava i obveze koje iz toga proizlaze; potiče vladu i tijela Mjanmara da manjinskoj zajednici Rohingya vrate mjanmarsko državljanstvo; nadalje potiče da se humanitarnim organizacijama, međunarodnim promatračima, nevladinim organizacijama i novinarima smjesta omogući pristup državi Rakhine; smatra da će se morati organizirati nepristrane istrage radi pozivanja na odgovornost počinitelja povreda ljudskih prava; nadalje smatra da su potrebne hitne mjere kako bi se spriječili slučajevi diskriminacije, netrpeljivosti i nasilja usmjereni prema manjinama ili poticanje na to nasilje; očekuje da gđa Suu Kyi, dobitnica Nobelove nagrada za mir i Nagrade Saharov, iskoristi svoje brojne položaje u mjanmarskoj vladi kako bi rješenje bilo na vidiku;

3.  izražava žaljenje zbog toga što se u nekim slučajevima status apatridnosti iskorištava kako bi se određene zajednice marginalizirale i kako bi ih se lišilo njihovih prava; smatra da je pravno, političko i socijalno uključivanje manjina ključan element demokratske tranzicije te da bi rješavanje pitanja apatridnosti doprinijelo boljoj socijalnoj koheziji i političkoj stabilnosti;

4.  skreće pozornost na činjenicu da apatridnost može prouzročiti velike humanitarne krize i ponavlja da bi osobe bez državljanstva trebale imati pristup humanitarnim programima; ističe činjenicu da apatridnost često podrazumijeva nedostatak pristupa obrazovanju, zdravstvenim uslugama, radu, slobodi kretanja i sigurnosti;

5.  zabrinut je zbog nedostatnih podataka o apatridnosti u južnoj i jugoistočnoj Aziji, pri čemu za zemlje kao što su Butan, Indija, Nepal i Istočni Timor podataka ima malo ili ih uopće nema; nadalje je zabrinut zbog toga što, kad opće brojke i postoje, nedostaju razvrstani podaci o, primjerice, ženama, djeci i drugim ugroženim skupinama; ističe da to pomanjkanje informacija otežava formuliranje ciljanih mjera, pa i u okviru kampanje UNHCR-a za iskorjenjivanje apatridnosti do 2024.; snažno potiče zemlje u južnoj i jugoistočnoj Aziji da prikupe pouzdane i javne razvrstane podatke o apatridnosti;

6.  ističe da se bilježe i pozitivni primjeri, kao što je inicijativa Filipina iz svibnja 2016. o tome da se riješi pitanje potrebe za podacima o razmjeru i situaciji djece bez državljanstva u regiji; poziva EU da ponudi svoju suradnju i potporu radi sveobuhvatnog mapiranja apatridnosti i identificiranja projekata za iskorjenjivanje apatridnosti u regiji;

7.  duboko je zabrinut zbog činjenice da države Brunej, Malezija i Nepal imaju rodno diskriminirajuće zakonodavstvo; ističe potrebu za preispitivanjem odredbi zakona o državljanstvu, i to konkretno u Konvenciji o pravima djeteta i Konvenciji o iskorjenjivanju svih oblika diskriminacije žena;

8.  pozdravlja pozitivna razvojna kretanja u regiji i napore u Filipinima, Vijetnamu i Tajlandu te potiče zemlje u regiji da međusobno surađuju i razmjenjuju dobre primjere i dijele napore radi iskorjenjivanja apatridnosti u cijeloj regiji;

9.  podsjeća na situaciju nakon apatridnosti u regiji te na načelo sudjelovanja u području ljudskih prava; promiče uključivanje zajednica pogođenih apatridnošću i nekadašnjih osoba bez državljanstva u razvojne projekte i planove; potiče vlade i nadležne za razvojne projekte na rješavanje pitanja diskriminacije nakon apatridnosti na temelju članka 4. stavka 1. Konvencije o iskorjenjivanju svih oblika diskriminacije žena kojim se nastoji ubrzati de facto jednakost;

10.  iako potvrđuje nacionalni suverenitet nad pitanjima kao što je državljanstvo, snažno potiče zemlje sa stanovništvom bez državljanstva da poduzmu konkretne korake za rješavanje problema apatridnosti u skladu s načelima usađenima u međunarodne konvencije koje su sve ratificirale, a osobito načelima Konvencije o pravima djeteta; prima na znanje brojna pozitivna razvojna kretanja do kojih je došlo u regiji;

11.  snažno potiče vladu Bangladeša da se obveže na jasan plan odvijanja koji bi omogućio cjelovitu provedbu Mirovnog sporazuma o regiji Chittagong Hill Tracts iz 1997., čime bi se omogućila rehabilitacija raseljenih stanovnika naroda Jumma koji trenutačno žive u Indiji i koji su bez državljanstva;

12.  snažno potiče države da provedu jamstvo, koje je usađeno u Konvenciju o smanjenju apatridnosti iz 1961., da će osobi rođenoj u određenoj državi također biti dodijeljeno državljanstvo te države ako bi ta osoba u suprotnom bila bez državljanstva;

13.  ističe povezanost apatridnosti i socijalne i ekonomske ranjivosti; poziva vlade zemalja u razvoju da spriječe uskraćivanje, gubitak i oduzimanje državljanstva na diskriminatornoj osnovi, da usvoje nepristrane zakone o državljanstvu te da uvedu lako dostupne, povoljne i nediskriminirajuće postupke za utvrđivanje državljanstva;

14.  pozdravlja obvezivanje Vijeća u njegovim zaključcima o Planu djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije 2015. – 2019. da se posveti tematiziranju pitanja apatridnosti u odnosima s prioritetnim zemljama te k tome pozdravlja obvezivanje Vijeća na jačanje odnosa s ASEAN-om; preporučuje da se fokus napora proširi izvan okvira pojave stanovništva bez državljanstva kao rezultata sukoba, raseljavanja i raspada država kako bi se obuhvatili i drugi bitni aspekti kao što su apatridnost kao rezultat diskriminacije i apatridnost zbog nepostojanja upisa u matične knjige rođenih i građana;

15.  podsjeća na mjeru predviđenu u Planu djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije 2015. – 2019. u pogledu razvoja zajedničkog okvira Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) u svrhu raspravljanja o pitanjima apatridnosti u odnosima s trećim zemljama; naglašava da bi razrađivanje i prenošenje službenog okvira bilo ključni dio potpore koju Europska unija pruža cilju UNHCR-a da se apatridnost u svijetu iskorijeni do 2024.;

16.  poziva EU da promiče osmišljanje globalnih rješenja za apatridnost uz posebne regionalne ili lokalne strategije jer jedinstveni pristup neće biti dovoljno učinkovit za rješavanje pitanja apatridnosti;

17.  smatra da bi EU trebao snažnije isticati golem utjecaj apatridnosti na pitanja od globalnog značenja kao što su iskorjenjivanje siromaštva, provedba Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja, promicanje prava djeteta te potreba rješavanja problema nezakonite migracije i trgovine ljudima;

18.  pozdravlja usvajanje cilja održivog razvoja 16.9, kojim se predviđa pravni identitet i upis rođenja u matične knjige rođenih za sve; međutim, žali zbog toga što apatridnost nije izričito spomenuta u Programu održivog razvoja do 2030. ni kao osnova za diskriminaciju ni kao cilj za smanjenje siromaštva; poziva EU i njegove države članice da razmotre uvrštenje pokazatelja za apatridnost u svoje mehanizme za praćenje i izvješćivanje tijekom provedbe ciljeva održivog razvoja;

19.  ističe važnost učinkovite komunikacijske strategije o apatridnosti radi podizanja svijesti o tom pitanju; poziva EU da više i na bolji način komunicira o apatridnosti u suradnji s UNHCR-om i posredstvom svojih delegacija u predmetnim trećim zemljama te da se usredotoči na povrede ljudskih prava koje su se dogodile kao posljedica apatridnosti;

20.  poziva EU da pripremi sveobuhvatnu strategiju o apatridnosti na temelju dvaju skupova mjera; smatra da bi prvi skup trebao biti usmjeren na hitne situacije, a drugi na određivanje dugoročnih mjera za iskorjenjivanje apatridnosti; smatra da bi strategija trebala biti usmjerena na ograničen broj prioriteta te da bi EU trebao preuzeti vodeću ulogu u slučaju hitnih situacija radi podizanja osviještenosti o apatridnosti na međunarodnoj razini;

21.  ističe da bi se sveobuhvatna strategija EU-a o apatridnosti trebala moći prilagođavati specifičnim situacijama s kojima su suočene osobe bez državljanstva; ističe da je, kako bi se odredile odgovarajuće mjere, potrebno razlikovati apatridnost koja je rezultat manjka administrativnog kapaciteta i apatridnost koja je rezultat diskriminacijske državne politike spram određenih zajednica ili manjina;

22.  preporučuje državama članicama da potporu pozitivnim pomacima u rješavanju pitanja apatridnosti u južnoj i jugoistočnoj Aziji odrede kao prioritet te predlaže novi opsežni politički pristup koji će obuhvaćati:

   poticanje država na pristupanje konvencijama koje se odnose na pitanje apatridnosti isticanjem koristi koje one nose u bilateralnim kontaktima između parlamenata i ministarstava i na drugim razinama;
   pružanje potpore sektorskim tijelima ASEAN-a i SAARC-u u podupiranju njihovih zemalja članica radi daljnjeg ostvarenja prava na državljanstvo i iskorjenjivanja apatridnosti;
   isticanje vrijednosti konvencija koje se odnose na pitanje apatridnosti na multilateralnim forumima;
   surađivanje s državama kako bi se istaknule koristi od prikupljanja intersekcijskih, razvrstanih i provjerljivih nacionalnih podataka o osobama bez državljanstva i onima s neutvrđenim državljanstvom u tim zemljama jer je identificiranje osoba bez državljanstva prvi korak koji te zemlje moraju učiniti kako bi mogle poduzeti potrebne mjere za iskorjenjivanje apatridnosti; prikupljeni podatci potom će se upotrebljavati za upis u matičnu knjigu, dokumentiranje, pružanje javnih usluga, održavanje javnog reda i mira te razvojno planiranje;
   kontinuirano isticanje potrebe da upis u matičnu knjigu rođenih bude besplatan, lako dostupan i da se provodi na nediskriminatornoj osnovi;
   kontinuirano isticanje potrebe da nacionalni sustavi za upravljanje identitetom obuhvaćaju i osiguravaju identifikacijske isprave za sve osobe na dotičnom teritoriju, uključujući teško dostupne i marginalizirane skupine koje mogu biti izložene riziku od apatridnosti ili neimanja državljanstva;
   pružanje potpore zemljama južne i jugoistočne Azije kako bi se svima, uključujući djecu bez državljanstva, zajamčio pristup obrazovanju jer je apatridnost znatna prepreka koja djeci onemogućuje pristup jednakim mogućnostima obrazovanja;
   isticanje važne uloge inovativnih tehnologija uporabom programa za digitalni upis u matičnu knjigu rođenih radi poboljšanja postupka upisa i arhiviranja zapisa;
   rješavanje pitanja sadržaja i primjene nacionalnih zakona te proizvoljnog oduzimanja državljanstva ili uskraćivanja prava na državljanstvo na osnovi etničkog podrijetla, što je glavni uzrok apatridnosti u regiji;
   poticanje država u regiji da se osvrnu na potrebe žena i pitanja seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja putem pristupa koji se temelje na ljudskim pravima i zajednicama, a posebno kad je riječ o žrtvama trgovine ljudima;
   rješavanje pitanja zakona o državljanstvu i rodne diskriminacije jer neke zemlje otežavaju ili čak posve onemogućuju da djeca steknu državljanstvo svojih majki;
   jamčenje da svi razvojni projekti i humanitarna pomoć za koje EU pruža financiranje budu uspostavljeni tako da se rješavanje pitanja apatridnosti obuhvati kad god je potrebno;
   stvaranje kapaciteta relevantnih institucija EU-a i dionika kako bi se razumjela i procijenila pitanja povezana s apatridnosti te kako bi se planiralo postupanje i izvješćivalo o njima, uz uspostavljanje sustava redovitog izvješćivanja o postignućima EU-a u borbi protiv apatridnosti, uključujući uvođenjem odjeljka o apatridnosti u godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu;
   jamčenje da apatridnost i državljanstvo budu primjereno zastupljeni u strategijama pojedinačnih zemalja za ljudska prava i demokraciju i da se potonje temelji na načelu da svatko, bez obzira na spol, rasu, boju kože, vjeru ili religiju, nacionalno podrijetlo ili pripadnost određenoj nacionalnoj ili etničkoj manjini, ima pravo na državljanstvo; osvrtanje na pitanje apatridnosti u okviru svih političkih dijaloga i dijaloga o ljudskim pravima s predmetnim zemljama;
   ustanovljenje smjernica EU-a o apatridnosti u području ljudskih prava radi utvrđivanja konkretnih mjerljivih ciljeva u nastojanjima EU-a da se iskorijeni apatridnost širom svijeta;
   uspostavljanje većeg dijaloga o apatridnosti u južnoj i jugoistočnoj Aziji s bitnim regionalnim i međunarodnim organizacijama, kao i sa susjednim zemljama zemalja južne i jugoistočne Aziji i drugim aktivnim državama u regiji;
   jamčenje da sudionici u misijama za promatranje izbora budu svjesni pitanja apatridnosti kad je to potrebno;
   isticanje potrebe da se osnaže regionalna tijela za ljudska prava kako bi ona imala aktivniju ulogu u utvrđivanju i iskorjenjivanju apatridnosti;
   rezerviranje dostatnih financijskih sredstava u proračunima Instrumenta za razvojnu suradnju, Europskog razvojnog fonda i Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava za nevladine organizacije i druge organizacije koje rade na pružanju pomoći zajednicama osoba bez državljanstva; promicanje partnerstava između organizacija civilnog društva i zajednica apatrida kako bi ih se osnažilo da bi se mogli boriti za svoja prava;
   poticanje koordinacije među zemljama radi rješavanja pitanja apatridnosti, posebno kad ona ima prekogranične posljedice, te uvrštenje najbolje prakse u provođenju međunarodnih normi u borbi protiv apatridnosti;
   jamčenje popratnih mjera kao što je podizanje razine osviještenosti i pružanje tehničke potpore za javne uprave kao način izgradnje kapaciteta, pa i na lokalnoj razini kad dođe do pozitivnih pomaka koje treba primijeniti u praksi, primjerice u Tajlandu, Filipinima, Vijetnamu i Bangladešu gdje je Biharcima vraćeno pravo na državljanstvo, uključujući pravo glasovanja;

23.  poziva vlade Bruneja Darussalama, Malezije i Nepala da suzbijaju oblike rodne diskriminacije prisutne u njihovim zakonima o državljanstvu i da se zalažu za pravo djeteta na državljanstvo;

24.  upućuje na povezanost apatridnosti i prisilnog raseljavanja, osobito u područjima zahvaćenima sukobima; podsjeća da su barem 1,5 milijuna osoba bez državljanstva u svijetu izbjeglice ili su u prošlosti bile izbjeglice, uključujući mnogo mladih žena i djevojčica;

25.  podsjeća da apatridnost u svijetu većinom nije istražena i da se o njoj nedovoljno izvješćuje, a postojeći se podaci temelje na različitim definicijama; apelira na međunarodnu zajednicu da usvoji jedinstvenu definiciju i pristupi rješavanju problema nepotpunosti u prikupljanju podataka za mjerenje apatridnosti u zemljama u razvoju, ponajprije pomaganjem lokalnim vlastima da uvedu prikladne metode za kvantificiranje, identificiranje i registriranje osoba bez državljanstva te da povećaju svoje statističke kapacitete;

26.  poziva Komisiju da pokrene razmjene dobre prakse među državama članicama, potiče aktivnu koordinaciju nacionalnih kontaktnih mjesta za pitanja apatridnosti te pozdravlja kampanju #IBelong;

27.  ističe ključnu ulogu Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvencije o smanjenju apatridnosti iz 1961. prema kojima je nužno uspostaviti pravne okvire za utvrđivanje i zaštitu osoba bez državljanstva te za sprečavanje pojave apatridnosti i koje mogu biti važan početni korak za države koje žele ostvariti napredak u rješavanju problema apatridnosti;

28.  pozdravlja podršku koju EU pruža osobama bez državljanstva u južnoj i jugoistočnoj Aziji posredstvom raznih instrumenata i potiče Uniju da nastavi ulagati napore u rješavanje pitanja utjecaja apatridnosti na razvoj, mir i stabilnost u okviru svojih programa razvojne suradnje, a u širem kontekstu, u okviru svojeg vanjskog djelovanja;

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.

(1) http://www.unhcr.org/excom/exconc/453497302/conclusion-identification-prevention-reduction-statelessness-protection.html
(2) http://www.unhcr.org/protection/statelessness/54621bf49/global-action-plan-end-statelessness-2014-2024.html
(3) http://www.ohchr.org/Documents/ProfessionalInterest/vienna.pdf
(4) http://www.refworld.org/docid/54620fb54.html
(5) http://www.asean.org/wp-content/uploads/images/ASEAN_RTK_2014/6_AHRD_Booklet.pdf
(6) https://ec.europa.eu/anti-trafficking/sites/antitrafficking/files/council_conclusions_on_the_action_plan_on_human_rights_and_democracy_2015_-_2019.pdf
(7) https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/131181.pdf
(8) http://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2015/12/04-council-adopts-conclusions-on-statelessness/
(9) http://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2016/06/20-fac-conclusions-myanmar-burma/
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0404.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0316.
(12) SL C 316, 30.8.2016., str. 141.


Prekogranična spajanja i podjele
PDF 344kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2017. o prekograničnim spajanjima i podjelama (2016/2065(INI))
P8_TA(2017)0248A8-0190/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 49., 54. i 153. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Šestu direktivu Vijeća 82/891/EEZ od 17. prosinca 1982. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora, koja se odnosi na podjelu dioničkih društava(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/56/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o prekograničnim spajanjima društava kapitala(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2157/2001 od 8. listopada 2001. o Statutu europskog društva (SE)(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2001/86/EZ od 8. listopada 2001. o dopuni Statuta europskoga društva u pogledu sudjelovanja radnika(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici(5),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. prosinca 2012. naslovljenu „Akcijski plan: europsko pravo društava i korporativno upravljanje – moderni pravni okvir za angažiranije dioničare i održiva društva”(COM(2012)0740),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2012. o budućnosti europskog prava društava(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2009. s preporukama Komisiji o prekograničnom prijenosu registriranih sjedišta društva(7),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. listopada 2016. naslovljenu „Izgradnja pravednijeg, konkurentnijeg i stabilnijeg sustava oporezivanja dobiti poduzeća u EU-u” (COM(2016)0682),

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije o slobodi poslovnog nastana, posebice u predmetima SEVIC Systems AG(8), Cadbury Schweppes plc & Cadbury Schweppes Overseas Ltd/Commissioners of Inland Revenue(9), CARTESIO Oktató és Szolgáltató bt.(10), VALE Építési kft.(11), KA Finanz AG/Sparkassen Versicherung AG Vienna Insurance Group(12), Kamer van Koophandel en Fabrieken voor Amsterdam/Inspire Art Ltd.(13), Überseering BV/Nordic Construction Company Baumanagement GmbH (NCC)(14), Centros Ltd/Erhvervs- og Selskabsstyrelsen(15) i The Queen/H. M. Treasury and Commissioners of Inland Revenue, ex parte Daily Mail and Commissioners General Trust plc.(16),

–  uzimajući u obzir izjavu o povratnim informacijama Komisije iz listopada 2015. sa sažetkom odgovora s javnog savjetovanja o prekograničnim spajanjima i podjelama održanog 8. rujna 2014. i 2. veljače 2015.(17),

–  uzimajući u obzir studiju Resornog odjela C Europskog parlamenta iz područja prava građana i ustavnih pitanja iz lipnja 2016. pod naslovom „Cross-border mergers and divisions, transfers of seat: is there a need to legislate?” (Prekogranična spajanja i podjele, prijenosi sjedišta: postoji li potreba za donošenjem propisa?)(18),

–  uzimajući u obzir studiju Službe za istraživanje Europskog parlamenta iz prosinca 2016. pod naslovom „Ex-post analysis of the EU framework in the area of Cross-border mergers and divisions” (Ex-post analiza okvira EU-a na području prekograničnih spajanja i podjela)(19),

–  uzimajući u obzir program rada Komisije za 2017. pod nazivom „Izgradnja Europe koja štiti, osnažuje i brani” i njegovo poglavlje II. točku 4. (COM(2016)0710),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0190/2017),

A.  budući da bi sveobuhvatna reforma prava trgovačkih društava imala znatan učinak na europsku konkurentnost, kao i na svladavanje prepreka koje stoje na putu punoj provedbi Direktive o prekograničnim spajanjima;

B.  budući da još uvijek ne postoji pravo Europske unije u području prekograničnih podjela poduzeća; budući da se predmetna poduzeća trenutačno suočavaju s očitim postupovnim, administrativnim i financijskim poteškoćama te s rizikom od zloupotrebe i dampinga;

C.  budući da Europski parlament snažno i kontinuirano poziva na donošenje europskog prava o prekograničnom prijenosu registriranog sjedišta ili sjedišta poduzeća; budući da većina dionika općenito podržava zahtjeve Parlamenta;

D.  budući da je radi poboljšanja mobilnosti poduzeća unutar EU-a važno uspostaviti zajednički pravni okvir u pogledu operacija povezanih sa spajanjem, podjelom i prijenosom poduzeća,

E.  budući da nemaju sve države članice u kojima su zabilježene aktivnosti prekograničnog spajanja i podjele poduzeća ili prijenosa registriranog sjedišta ili sjedišta propise kojima se radnicima dodjeljuju prava u pogledu savjetovanja, informiranja i suodlučivanja;

F.  budući da se prijenosom registriranog sjedišta ne bi trebali zaobilaziti pravni, socijalni i fiskalni zahtjevi predviđeni pravom Europske unije i država članica podrijetla, već bi cilj trebao biti uspostavljanje usklađenog pravnog okvira kojim se jamči maksimalna transparentnost i pojednostavnjenje postupaka te suzbijaju porezne prijevare;

G.  budući da je relevantnom pravnom stečevinom EU-a predviđen širok niz prava radnika na informiranje, savjetovanje i sudjelovanje; budući da se Direktivom 2009/38/EZ(20) i Direktivom 2005/56/EZ jamči sudjelovanje prekograničnih radnika i utvrđuje načelo postojećih prava; budući da se smatra da bi se ta prava radnika trebala zaštititi i u slučaju prijenosa sjedišta;

H.  budući da bi se nove inicijative u području europskog prava trgovačkih društava trebale temeljiti na detaljnoj evaluaciji i procjeni postojećih oblika prava društava, relevantnih presuda Suda Europske unije o prekograničnoj mobilnosti društava i na procjenama utjecaja koje odražavaju interese dionika, uključujući dioničare, vjerovnike, ulagače i radnike, uz jamčenje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

Horizontalna pitanja

1.  skreće pozornost na to da je važno utvrditi okvir kojim će se na sveobuhvatan način regulirati mobilnost poduzeća na europskoj razini kako bi se pojednostavili postupci i zahtjevi u pogledu prijenosa, podjele ili spajanja te izbjegla zloupotreba i fiktivni prijenosi kojima se nastoji prikriti socijalni ili fiskalni damping;

2.  poziva Komisiju da uzme u obzir ishode javnog savjetovanja održanog između 8. rujna 2014. i 2. veljače 2015. o mogućoj reviziji Direktive 2005/56/EZ i mogućem uvođenju zakonodavnog okvira kojim bi se regulirale prekogranične podjele; podsjeća na to da su rezultati savjetovanja ukazali na postojanje određenog konsenzusa oko prioriteta za zakonodavstvo o prekograničnim spajanjima i podjelama, a to su unaprjeđenje unutarnjeg tržišta i poticanje prava radnika;

3.  smatra da je važno da budući zakonodavni prijedlozi o mobilnosti poduzeća sadrže odredbe kojima se u najvećoj mjeri teži usklađivanju, posebno u pogledu postupovnih standarda, prava aktera u korporativnom upravljanju, a posebno manjinskih dioničara, i proširenju područja primjene na sve subjekte koji su definirani kao trgovačko društvo u smislu članka 54. UFEU-a, te da sadrže i druge propise iz tog područja, kao što su propisi o pravima radnika;

4.  smatra da bi se novim propisima o spajanjima, podjelama i prijenosu sjedišta trebala olakšati mobilnost društava unutar Unije, vodeći računa o njihovim poslovnim potrebama za restrukturiranjem radi boljeg iskorištavanja prilika koje se nude na unutarnjem tržištu, te da bi se trebala olakšati slobodna organizacija poduzeća, uz dužno poštovanje prava radnika na zastupanje; u tom smislu, podsjeća na važnost uklanjanja prepreka koje proizlaze iz sukoba prava pri određivanju mjerodavnog nacionalnog prava; smatra da bi se zaštita prava radnika mogla zajamčiti s pomoću nekoliko pravnih akata EU-a, posebno s pomoću prijedloga direktive o minimalnim standardima za radnike te o sudjelovanju zaposlenika u europskim oblicima prava trgovačkih društava i nadzornim odborima uspostavljenima u okviru europskog prava;

Prekogranična spajanja

5.  ističe pozitivan učinak Direktive 2005/56/EZ o prekograničnim spajanjima društava kapitala, kojom su se olakšala prekogranična spajanja društava kapitala u Europskoj uniji – kako je vidljivo iz službenih podataka koji svjedoče o znatnom porastu broja prekograničnih spajanja posljednjih godina – te smanjili pripadajući troškovi i administrativni postupci;

6.  smatra da je potrebno revidirati Direktivu 2005/56/EZ kako bi se poboljšala njezina provedba i kako bi se u obzir uzeo nedavni razvoj kako sudske prakse Suda Europske unije u području slobode poslovnog nastana trgovačkih društava tako i europskog prava trgovačkih društava; smatra da bi budući zakonodavni prijedlog o izmjeni Direktive 2005/56/EZ trebao sadržavati novi niz propisa o podjelama poduzeća te bi se njime trebale utvrditi smjernice za buduće zakonodavstvo u području mobilnosti trgovačkih društava;

7.  poziva Komisiju da uzme u obzir ishod savjetovanja iz listopada 2015. iz kojeg je posebno vidljiva potreba za maksimalnim usklađivanjem kriterija kojima se uređuju učinci koje spajanje ima na različite dionike u poduzećima;

8.  smatra da je prioritet utvrditi niz unaprjeđenih propisa za aktere i kategorije korporativnog upravljanja u poduzećima, koji će se koristiti i u okviru budućih zajedničkih modela prekogranične podjele i prijenosa registriranih sjedišta ili sjedišta; smatra ključnim da se postupci prekograničnih spajanja pojednostave uz pomoć jasnijeg utvrđivanja standarda pravne dokumentacije, počevši od pitanja informacija o dioničarima i prikupljanja dokumenata o spajanju, te novih praksi digitalizacije, pod uvjetom da se zadrže osnovni postupovni standardi i zahtjevi utvrđeni u Direktivi 2005/56/EZ (uključujući izdavanje potvrde koja prethodi spajanju i kontrolu zakonitosti spajanja u skladu s njezinim člancima 10. i 11.) i da se očuvaju pitanja od javnog interesa kao što su pravna sigurnost i pouzdanost sudskih registara;

9.  očekuje da će se odredbe u pogledu prava radnika formulirati na način kojim se određenim poduzećima onemogućuje da se Direktivom o prekograničnim spajanjima koriste u svrhu prijenosa registriranog sjedišta ili sjedišta isključivo zbog fiskalne, socijalne ili pravne zlouporabe; ističe da je važno izbjeći nejasnoće u primjeni nacionalnih sankcija za nepoštovanje zakonodavstva u području prava radnika;

10.  smatra da je važno poboljšati određene bitne aspekte:

   upravljanje imovinom i obvezama
   metodu vrednovanja imovine
   propise o zaštiti vjerovnika
   datum početka i trajanje razdoblja zaštite vjerovnika u skladu s načelom dodjele odgovornosti glavnoj skupštini
   priopćavanje informacija o poduzeću preko međusobno povezanih i standardiziranih registara država članica
   prava manjinskih dioničara
   uspostavu minimalnih standarda u pogledu informiranja i suodlučivanja radnika te savjetovanja s njima
   određena posebna izuzeća od postupovnih zahtjeva;

11.  pridaje veliku važnost zaštiti određenih prava manjinskih dioničara, među ostalim pravo na istragu o spajanju, pravo dioničara na naknadu u slučaju ustupanja svojeg društvenog udjela zbog protivljenja spajanju te pravo osporavanja pravednosti omjera zamjene;

12.  podržava mogućnost uvođenja ubrzanih prekograničnih postupaka u slučajevima konsenzusa među svim dioničarima, nepostojanju radnika ili zanemarivog učinka na vjerovnike;

Prekogranične podjele

13.  podsjeća da se Direktivom 82/891/EEZ reguliraju samo podjele poduzeća unutar države članice; iako se rjeđe javljaju konkretni slučajevi koji podrazumijevaju podjele poduzeća među različitim državama članicama, kako je navedeno u savjetovanju Komisije iz 2015., napominje da je iz podataka o domaćim podjelama vidljiva stvarna potreba za uspostavom posebnog okvira EU-a za prekogranične podjele; naglašava da se nijedna nova direktiva ne bi smjela koristiti kao službeni instrument za podjele poduzeća u svrhu traženja najpovoljnijeg pravnog sustava kako bi se izbjegle pravne obveze u okviru nacionalnog prava;

14.  poziva Komisiju da razmotri važne gospodarske učinke koji bi proizišli iz zakonodavstva kojim se uređuju prekogranične podjele, kao što su pojednostavnjenje organizacijske strukture, bolja sposobnost prilagodbe te nove mogućnosti na unutarnjem tržištu;

15.  prima na znanje dugotrajne i složene postupke koji su trenutačno nužni za ostvarivanje prekograničnih podjela, a koji se obično provode u dvije faze: početna podjela na nacionalnoj razini i naknadno prekogranično spajanje; smatra da bi uvođenje usklađenih standarda na razini EU-a u području prekograničnih podjela dovelo do pojednostavnjenja operacija i do smanjenja troškova i trajanja postupaka;

16.  skreće pozornost na važnost uklanjanja prepreka koje proizlaze iz sukoba prava pri određivanju mjerodavnog nacionalnog prava;

17.  podsjeća da u nekim državama članicama ne postoji nacionalno ad hoc zakonodavstvo o tome kako provesti prekograničnu podjelu;

18.  smatra da bi budući zakonodavni prijedlog o prekograničnim podjelama trebao imati uporište u načelima i zahtjevima navedenima u kontekstu Direktive o prekograničnim spajanjima:

   postupovnim pitanjima i pitanjima pojednostavnjenja, uključujući sve glavne metode podjele poduzeća koje se trenutačno primjenjuju („split-up”, „spin-off”, „hive-down”)
   pravima vjerovnika i manjinskih dioničara, u skladu s načelom zaštite i učinkovitosti
   poštovanju standarda o sudjelovanju, predstavljanju i sigurnosti radnika u cilju poboljšanja zaštite radnika, a posebno zaštite od socijalnog dampinga
   računovodstvenim pitanjima
   upravljanju imovinom i obvezama
   usklađivanju propisa i postupaka, kao što su: prava koja proizlaze iz dionica, uvjeti registracije i razmjene informacija među sudskim registrima, datum dovršetka transakcije, osnovni sadržaj uvjeta podjele, pravila većine i nadležno tijelo za nadzor usklađenosti i zakonitosti transakcije;

o
o   o

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

(1) SL L 378, 31.12.1982., str. 47.
(2) SL L 310, 25.11.2005., str. 1.
(3) SL L 294, 10.11.2001., str. 1.
(4) SL L 294, 10.11.2001., str. 22.
(5) SL L 80, 23.3.2002., str. 29.
(6) SL C 332 E, 15.11.2013., str. 78.
(7) SL C 87 E, 1.4.2010., str. 5.
(8) Predmet C-411/03, SEVIC Systems AG, 13.12.2005., ECLI:EU:C:2005:762.
(9) Predmet C-196/04, Cadbury Schweppes Overseas Ltd/Commissioners of Inland Revenue, 12.9.2006., ECLI:EU:C:2006:544.
(10) Predmet C-210/06, CARTESIO Oktató és Szolgáltató bt., 16.12.2008., ECLI:EU:C:2008:723.
(11) Predmet C-378/10, VALE Építési kft., 12.7.2012., ECLI:EU:C:2012:440.
(12) Predmet C-483/14, KA Finanz AG/Sparkassen Versicherung AG Vienna Insurance Group, 7.4.2016., ECLI:EU:C:2016:205.
(13) Predmet C-167/01, Kamer van Koophandel en Fabrieken voor Amsterdam/Inspire Art Ltd., 30.9.2003., ECLI:EU:C:2003:512.
(14) Predmet C-208/00, Überseering BV/Nordic Construction Company Baumanagement GmbH (NCC), 5.11.2002., ECLI:EU:C:2002:632.
(15) Predmet C-212/97, Centros Ltd/Erhvervs- og Selskabsstyrelsen, 9.3.1999., ECLI:EU:C:1999:126.
(16) Predmet C81/87, The Queen/H. M. Treasury and Commissioners of Inland Revenue, ex parte Daily Mail and General Trust plc., 27.9.1988, ECLI:EU:C:1988:456.
(17) http://ec.europa.eu/internal_market/consultations/2014/cross-border-mergers-divisions/docs/summary-of-responses_en.pdf
(18) PE 556.960, http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2016/556960/IPOL_STU(2016)556960_EN.pdf
(19) PE 593.796.
(20) Direktiva 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika (SL L 122, 16.5.2009., str. 28).


Sudjelovanje Unije u Partnerstvu za istraživanja i inovacije na mediteranskom području (PRIMA) ***I
PDF 333kWORD 51k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2017. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u Partnerstvu za istraživanja i inovacije na mediteranskom području (PRIMA) koji zajednički poduzima nekoliko država članica (COM(2016)0662 – C8-0421/2016 – 2016/0325(COD))
P8_TA(2017)0249A8-0112/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0662),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 185. i 188. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0421/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 26. siječnja 2017. (1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69. f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 26. travnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0112/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. lipnja 2017. radi donošenja Odluke (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u Partnerstvu za istraživanja i inovacije na mediteranskom području (PRIMA), koje zajednički poduzima više država članica

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2017/1324)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Komisije o financijskim jamstvima za provedbenu strukturu programa PRIMA

1.  Kad je riječ o inicijativi PRIMA, člankom 58. stavkom 1. točkom (c) podtočkom vi. Financijske uredbe EU-a utvrđuje se da Komisija može povjeriti izvršenje proračuna Unije tijelu uređenom privatnim pravom koje pruža javne usluge. Takvo tijelo mora dati odgovarajuća financijska jamstva.

2.  U svrhu dobrog financijskog upravljanja sredstvima EU-a ta bi jamstva trebala obuhvaćati, bez ograničavanja opsega ili iznosa, sve dugove provedbene strukture prema Uniji povezane sa svim zadaćama izvršenja proračuna kako je predviđeno sporazumom o delegiranju. Komisija u načelu očekuje da jamci prihvate solidarnu odgovornost za dugove provedbene strukture.

3.  Međutim, na temelju detaljne procjene rizika, osobito ako se rezultat ex ante ocjene na temelju stupova provedbene strukture provedene u skladu s člankom 61. Financijske uredbe bude smatrao primjerenim, dužnosnik Komisije za ovjeravanje odgovoran za inicijativu PRIMA predvidjet će sljedeće:

–  uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti financijska jamstva koja se zahtijevaju od provedbene strukture mogu biti ograničena na maksimalni iznos doprinosa Unije

–  u skladu s navedenim, odgovornost svakog jamca može biti proporcionalna udjelu njegova doprinosa inicijativi PRIMA.

Jamci se mogu dogovoriti o načinima pokrića odgovornosti u pismima izjave o odgovornosti.

(1) SL C 125, 21.4.2017., str. 80.


Posebne mjere za pružanje dodatne potpore državama članicama pogođenima prirodnim katastrofama ***I
PDF 324kWORD 49k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u vezi s posebnim mjerama za pružanje dodatne potpore državama članicama pogođenima prirodnim katastrofama (COM(2016)0778 – C8-0489/2016 – 2016/0384(COD))
P8_TA(2017)0250A8-0070/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0778),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 177. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0489/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 22. veljače 2017.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69. f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 24. svibnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A8-0070/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. lipnja 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu posebnih mjera za pružanje dodatne potpore državama članicama pogođenima prirodnim katastrofama

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/1199)

(1) SL C 173, 31.5.2017., str. 38.


Označivanje energetske učinkovitosti ***I
PDF 334kWORD 59k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU (COM(2015)0341 – C8-0189/2015 – 2015/0149(COD))
P8_TA(2017)0251A8-0213/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0341),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0189/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 20. siječnja 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69. f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 5. travnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0213/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  odobrava zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

4.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. lipnja 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/1369)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije

o člancima 290. i 291. UFEU-a

Podsjećajući na Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016., posebno njegov stavak 26., Europski parlament, Vijeće i Komisija izjavljuju da se odredbama ove Uredbe ne dovodi u pitanje bilo koje buduće stajalište institucija u pogledu primjene članaka 290. i 291. UFEU-a u drugim zakonodavnim predmetima.

Izjava Komisije o financijskoj naknadi za potrošače

U pogledu trenutačnih nastojanja jačanja izvršavanja zakonodavstva Unije o usklađivanju za proizvode, Komisija bi – kako bi se razmotrili mogući financijski gubici potrošača zbog pogrešno označenih proizvoda ili zbog manje energetske i ekološke učinkovitosti od označene – trebala ispitati može li se uzeti u obzir naknada za potrošače u slučaju neusklađenosti s energetskim razredom prikazanim na oznaci.

(1) SL C 82, 3.3.2016., str. 6.
(2) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 6. srpnja 2016. (Usvojeni tekstovi P8_TA(2016)0304).


Europske prijestolnice kulture u razdoblju od 2020. do 2033. ***I
PDF 319kWORD 48k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2017. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke br. 445/2014/EU o uspostavljanju inicijative Unije za Europske prijestolnice kulture u razdoblju od 2020. do 2033. (COM(2016)0400 – C8-0223/2016 – 2016/0186(COD))
P8_TA(2017)0252A8-0061/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0400),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 167. stavak 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0223/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69. f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 24. svibnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0061/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamjeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. lipnja 2017. radi donošenja Odluke (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke br. 445/2014/EU o uspostavljanju inicijative Unije za Europske prijestolnice kulture u razdoblju od 2020. do 2033.

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2017/1545)


Procjena provedbe programa Obzor 2020.
PDF 308kWORD 68k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2017. o ocjeni provedbe programa Obzor 2020. u svjetlu njegove privremene evaluacije i o prijedlogu Devetog okvirnog programa (2016/2147(INI))
P8_TA(2017)0253A8-0209/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.)(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu vijeća (Euratom) br. 1314/2013 od 16. prosinca 2013. o programu za istraživanja i osposobljavanje Europske zajednice za atomsku energiju (2014. – 2018.) koji nadopunjuje Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020.(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata(3),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2013/743/EU od 3. prosinca 2013. o osnivanju Posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.)(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1292/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 294/2008 o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju(5),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1312/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Strateškom inovacijskom programu Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT): doprinos EIT-a inovativnijoj Europi(6),

–  uzimajući u obzir uredbe Vijeća (EU) br. 557/2014, 558/2014, 559/2014, 560/2014 i 561/2014 od 6. svibnja 2014.(7) i uredbe Vijeća (EU) br. 642/2014(8) i 721/2014(9) od 16. lipnja 2014. o osnivanju zajedničkih poduzeća financiranih u okviru Obzora 2020.,

–  uzimajući u obzir odluke br. 553/2014/EU, 554/2014/EU, 555/2014/EU i 556/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014.(10)o osnivanju ravnopravnih partnerstava iz članka 185. financiranih u okviru Obzora 2020,

–  uzimajući u obzir dokumente od 3. veljače 2017. Skupine na visokoj razini o ostvarivanju najvećeg mogućeg učinka programa EU-a za istraživanja i inovacije(11),

–  uzimajući u obzir izvješća Komisije o praćenju programa Obzor 2020. za 2014. i 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Vijeću i Europskom parlamentu naslovljeno „Europski istraživački prostor: vrijeme za provedbu i praćenje napretka” (COM(2017)0035),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Europski obrambeni akcijski plan” (COM(2016)0950),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljeno „Provedba strategije za međunarodnu suradnju u području istraživanja i inovacija” (COM(2016)0657),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Inicijativa Europski oblak – Stvaranje konkurentnog podatkovnoga gospodarstva znanja u Europi” (COM(2016)0178) i popratni radni dokument službi Komisije (SWD(2016)0106),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „O odgovoru na Izvješće Stručne skupine na visokoj razini o ex post ocjenjivanju Sedmog okvirnog programa” (COM(2016)0005),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću naslovljeno „Godišnje izvješće o aktivnostima istraživanja i tehnološkog razvoja u Europskoj uniji 2014.” (COM(2015)0401),

–  uzimajući u obzir izvješća Europske komisije iz 2014. i 2015. naslovljena „Uključivanje društvenih i humanističkih znanosti u Obzor 2020.: sudionici, proračuni i discipline”,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Bolji propisi za ulaganja potaknuta inovacijama na razini EU-a” (SWD(2015)0298),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu naslovljenu „Europski istraživački prostor: Izvješće o napretku 2014.” (COM(2014)0575),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Istraživanje i inovacije kao izvori obnovljenog rasta” (COM(2014)0339),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Drugo izvješće o stanju obrazovanja i obuke u području nuklearne energije u Europskoj uniji” (SWD(2014)0299),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Vodeće buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju: novi partnerski pristup razmatranju velikih znanstvenih izazova i poticanju inovacija u Europi” (SWD(2014)0283),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljeno „Druga privremena procjena zajedničkih poduzeća za zajedničke tehnološke inicijative ,Clean Sky’, Gorive ćelije i vodik i Inicijativa za inovativne lijekove” (COM(2014)0252),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora naslovljeno „Uloga i učinci zajedničkih tehnoloških inicijativa i javno-privatnih partnerstava u provedbi programa Obzor 2020. za održivu promjenu u industriji”(12),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o inicijativi Europski oblak(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o sredstvima EU-a za ravnopravnost spolova(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o sinergijama u svrhu inovacija: europski strukturni i investicijski fondovi, Obzor 2020. i ostali europski fondovi povezani s inovacijama i programi EU-a(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o kohezijskoj politici te istraživačkim i inovacijskim strategijama za pametnu specijalizaciju (RIS3)(16),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenja Odbora za proračune, Odbora za regionalni razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0209/2017),

A.  budući da je Obzor 2020. najveći program EU-a za istraživanja i inovacije kojim se centralno upravlja te najveći svjetski program za istraživanja i inovacije koji se javno financira;

B.  budući da je tijekom pregovora o Obzoru 2020. i trenutačnom višegodišnjem financijskom okviru Parlament tražio 100 milijardi EUR, a ne 77 milijardi, kako je u početku bilo dogovoreno; budući da se taj proračun čini vrlo ograničenim želi li se Obzorom 2020. u potpunosti iskoristiti potencijal izvrsnosti i prikladno odgovoriti na društvene izazove s kojima se trenutačno suočavaju europsko i globalno društvo;

C.  budući da će se izvješćem Skupine na visokoj razini o ostvarivanju najvećeg mogućeg učinka programa EU-a za istraživanja i inovacije te evaluacijom na sredini provedbenog razdoblja, koja je zakazana za treće tromjesečje 2017., uspostaviti temelji strukture i sadržaja Devetog okvirnog programa, za koji će prijedlog biti objavljen u prvoj polovini 2018.;

D.  budući da je gospodarska i financijska kriza bila odlučujući faktor pri oblikovanju Obzora 2020.; budući da će novi izazovi, nove političke i gospodarske paradigme te i dalje prisutni vodeći trendovi najvjerojatnije imati ulogu u oblikovanju sljedećeg istraživačkog programa;

E.  budući da se Okvirni program mora temeljiti na europskim vrijednostima, znanstvenoj neovisnosti, otvorenosti, raznolikosti, visokim europskim etičkim standardima, socijalnoj koheziji i jednakom pristupu građana rješenjima i odgovorima koje on pruža;

F.  budući da su ulaganja u istraživanja i razvoj ključna za europski gospodarski i društveni razvoj, kao i za globalnu konkurentnost ; budući da se važnost izvrsne znanosti za poticanje inovacija i dugoročnih konkurentnih prednosti treba odraziti u financiranju Devetog okvirnog programa;

Struktura, filozofija i provedba programa Obzor 2020.

1.  smatra da je nakon više od tri godine od pokretanja Obzora 2020. vrijeme da Parlament donese svoje stajalište o privremenoj evaluaciji tog programa i razradi viziju za budući Deveti okvirni program;

2.  podsjeća da je cilj Obzora 2020. doprinijeti izgradnji društva i gospodarstva koji se temelje na znanju i inovacijama te ojačati znanstvenu i tehnološku bazu te naposljetku europsku konkurentnost i to upotrebom dodatnih nacionalnih i javnih i privatnih financijskih sredstava za istraživanje i razvoj, kao i doprinošenjem postizanju cilja da se do 2020. u istraživanje i razvoj ulaže 3 % BDP-a; žali što je EU 2015. u istraživanje i razvoj uložio samo 2,03 % BDP-a, s različitim postotcima u različitim zemljama, koji su se kretali od 0,46 % do 3,26 %(17), dok glavni globalni konkurenti bilježe veće rashode za istraživanje i razvoj nego EU;

3.  podsjeća da se Europski istraživački prostor (ERA) izravno natječe s najuspješnijim svjetskim istraživačkim regijama te da je jačanje ERA-e stoga zajednička odgovornost Europe; potiče relevantne države članice da na odgovarajući način doprinesu ostvarivanju cilja EU-a o ulaganju 3 % BDP-a u istraživanje i razvoj; napominje da bi ukupno povećanje od 3 % donijelo više od 100 dodatnih milijardi EUR godišnje za istraživanje i inovacije u Europi;

4.  ističe da su evaluacija Sedmog okvirnog programa i praćenje Obzora 2020. pokazali da je okvirni program EU-a za istraživanja i razvoj ostvario uspjeh te da ima jasnu dodanu vrijednost za EU(18); naglašava da i dalje postoje mogućnosti za poboljšanje okvirnog programa i budućih programa;

5.  smatra da program svoj uspjeh duguje okruženju u kojem se potiče multidisciplinarnost i suradnja te zahtjevima u pogledu izvrsnosti i utjecaja;

6.  uviđa da se Okvirnim programom želi potaknuti sudjelovanje industrije kako bi ona izdvajala više sredstava za istraživanje i razvoj(19); napominje da je sudjelovanje industrije, uključujući MSP-ove, znatno više nego u Sedmom okvirnom programu; međutim, podsjeća na činjenicu da u prosjeku industrija nije dovoljno povećala svoje ulaganje u istraživanje i razvoj, kako je bilo dogovoreno u zaključcima sa sjednice Vijeća u Barceloni(20); poziva Komisiju da procijeni europsku dodanu vrijednost financiranja instrumenata koji poteknu iz industrije, kao što su zajedničke tehnološke inicijative(21), njihovu važnost za javnost, kao i usklađenost i transparentnost svih zajedničkih inicijativa(22);

7.  napominje da je za proračun programa, upravljanje njime te njegovu provedbu zaduženo više od 20 različitih tijela EU-a; pita se rezultira li to prevelikim naporima pri usklađivanju, administrativnom složenosti i dupliciranjem rada; poziva Komisiju da radi na pojednostavljenju i racionalizaciji tog pitanja;

8.  napominje da su drugi i treći stup uglavnom usredotočeni na više razine tehnološke spremnosti, što bi moglo ograničiti buduću apsorpciju pionirskih inovacija koje su još uvijek temelj istraživačkih projekata niže razine tehnološke spremnosti; poziva na pažljivo uravnoteživanje razina tehnološke spremnosti kako bi se promicao cijeli vrijednosni lanac; smatra da razine tehnološke spremnosti možda isključuju netehnološke oblike inovacija koji poteknu iz temeljnih ili primijenjenih istraživanja, naročito u području društvenih i humanističkih znanosti;

9.  poziva Komisiju da ponudi uravnoteženu kombinaciju malih, srednjih i velikih projekata; napominje da se prosječni proračun za projekte povećao u okviru Obzora 2020. te da su veliki projekti skuplji u pogledu pripreme projekta i upravljanja projektom, u okviru kojega se prednost daje sudionicima s većim iskustvom s okvirnim programima, stvaraju prepreke za nove sudionike, a financijska sredstva koncentriraju u rukama ograničenog broja institucija;

Proračun

10.  ističe da trenutačna alarmantno niska stopa uspjeha koja je manja od 14 %(23) predstavlja negativan trend u usporedbi sa Sedmim okvirnim programom; ističe da zbog se prevelikog broja prijava velikom broju visokokvalitetnih projekata onemogućuje pristup financiranju i žali zbog toga što su rezovi koje je nametnuo Europski fond za strateška ulaganja pogoršao taj problem; traži od Komisije da izbjegava daljnje rezove u proračunu za Obzor 2020.;

11.  ističe proračunske pritiske s kojima se suočavaju okvirni programi Unije za istraživanja i inovacije; izražava žaljenje zbog nepovoljnog učinka koji je kriza plaćanja u proračunu EU-a imala na provedbu programa tijekom prvih godina aktualnog VFO-a; napominje, među ostalim, umjetno kašnjenje u iznosu od milijarde EUR za pozive na podnošenje prijedloga tijekom 2014. godine i znatno smanjenje razine pretfinanciranja za nove programe; naglašava u tom kontekstu da je u skladu s člankom 15. Uredbe o VFO-u provedeno pojačano ulaganje sredstava na početku razdoblja za Obzor 2020. tijekom 2014. i 2015.; ističe da je to pojačano ulaganje sredstava na početku razdoblja u potpunosti apsorbirano u programu, što je dokaz njegove uspješnosti i sposobnosti apsorpcije još više sredstava; naglašava da to pojačano ulaganje sredstava na početku razdoblja ne mijenja ukupnu financijsku omotnicu programa, što znači da je u drugoj polovici VFO-a na raspolaganju manje odobrenih sredstava; poziva obje grane proračunskog tijela i Komisiju da osiguraju adekvatne razine odobrenih sredstava za plaćanja u narednim godinama te da učine sve što je potrebno kako bi se spriječila nova kriza plaćanja uoči posljednjih godina aktualnog VFO-a;

12.  ističe da se program Obzor 2020. prvenstveno mora temeljiti na bespovratnim sredstvima te da mora biti posebno usmjeren na financiranje temeljnog i suradničkog istraživanja; ustraje u mišljenju da za investitore može biti riskantno ulagati u istraživanja te da je financiranje istraživanja bespovratnim sredstvima nužno; u tom kontekstu naglašava da mnoga javna tijela ionako nemaju pravnu mogućnost uzimanja zajmova; žali što se u nekim slučajevima pokazuje tendencija prelaska s bespovratnih sredstava na zajmove; smatra da bi financijski instrumenti trebali biti dostupni visokim razinama tehnološke spremnosti, bliskima tržišnim aktivnostima, u okviru financijskih instrumenata InnovFina i izvan Okvirnog programa (npr. programi EIB-a i EIF-a);

13.  naglašava da nekoliko država članica ne poštuje razine nacionalnih ulaganja u istraživanje i razvoj na koje su se obvezale; traži da se postigne cilj od 3 % BDP-a te se nada da se on čim prije može povećati na razinu najvećih globalnih konkurenata EU-a; poziva Komisiju i države članice da se stoga zalažu da se nacionalnim strategijama postigne taj cilj te traži da se dijelovi strukturnih fondova izdvoje za aktivnosti i programe istraživanja i razvoja, a posebice za ulaganja u izgradnju kapaciteta, infrastrukturu za istraživanja i plaće te za podržavanje aktivnosti za pripremu prijedloga za okvirni program i upravljanje projektima;

Evaluacija

14.  potvrđuje da bi „izvrsnost” trebala ostati ključni kriterij u svim trima stupovima okvirnog programa i skreće pozornost na postojeće kriterije „utjecaja” i „kvalitete i učinkovitosti provedbe”, pomoću kojih bi se mogla ocijeniti dodana vrijednost za EU; stoga poziva Komisiju da razmotri načine na koji bi se u obzir mogli uzeti kriteriji „utjecaja” i „kvalitete i učinkovitosti provedbe”: nedovoljno sudjelovanje premalo zastupljenih regija EU-a, uključivanje premalo zastupljenih područja znanosti, poput društvenih i humanističkih znanosti, te iskorištavanje istraživačke infrastrukture koje financiraju europski strukturni i investicijski fondovi, što je važno za uspješnu provedbu Europskog istraživačkog prostora i za ostvarenje sinergija između okvirnih programa i europskih strukturnih i investicijskih fondova;

15.  poziva evaluatore na bolju i transparentniju evaluaciju i jamstvo kvalitete; naglašava da je potrebno poboljšati davanje povratnih informacija sudionicima tijekom cijelog evaluacijskog postupka i uzeti u obzir žalbe koje su podnijeli neuspješni kandidati i u kojima navode da u sažetim evaluacijskim izvješćima nije jasno niti dovoljno opširno objašnjeno što bi se trebalo promijeniti u njihovoj prijavi kako bi se uzela obzir; stoga poziva Komisiju da, u vezi s pozivima na podnošenje prijedloga, objavi detaljne evaluacijske kriterije kako bi se sudionicima pružila detaljnija i informativnija sažeta evaluacijska izvješća te kako bi se pozivi na podnošenje prijedloga organizirali na način da se izbjegne prevelik broj prijava, koji negativno utječe na motiviranost istraživača i ugled programa;

16.  poziva Komisiju da pruži širu definiciju kriterija „učinak”, uzimajući u obzir i gospodarske i društvene učinke; naglašava da bi procjena utjecaja projekata u okviru kojih se provode temeljna istraživanja trebala ostati fleksibilna; poziva Komisiju da očuva ravnotežu između poziva na podnošenje prijava s pristupom „odozdo prema gore” i onih s pristupom „odozgo prema dolje” te da ispita je li bolji evaluacijski postupak s jednom ili dvije faze kako bi se izbjegao prevelik broj prijava i kako bi se očuvala kvaliteta istraživanja;

17.  poziva Komisiju da ocijeni primjerenost snažnije tematske usmjerenosti, uzimajući u obzir učinke na održivost;

18.  poziva Komisiju da u najvećoj mogućoj mjeri olakša uporabu portala za sudionike i proširi mrežu nacionalnih kontaktnih točaka te joj osigura više sredstava kako bi se zajamčila učinkovita usluga potpore u fazi podnošenja i evaluacije prijedloga projekta, osobito mikropoduzećima i malim poduzećima;

19.  smatra da bi Europsko istraživačko vijeće trebalo sudjelovati u većem broju projekata suradnje diljem Europe te posebno surađivati s regijama i institucijama s niskim kapacitetom radi širenja politike i znanja EU-a u pogledu istraživanja i razvoja diljem EU-a;

Međusektorska pitanja

20.  napominje da dionici uvelike pozdravljaju strukturu Obzora 2020. i posebice pristup temeljen na društvenim izazovima; poziva Komisiju da nastavi poboljšavati pristup koji se temelji na društvenim izazovima te ističe važnost suradničkih istraživanja koja uključuju sveučilišta, istraživačke organizacije, industriju (osobito mala i srednja poduzeća) i ostale dionike; traži od Komisije da razmotri mogućnost procjene primjerenosti pojedinačnih proračuna i društvenih izazova na temelju postojećeg gospodarskog, socijalnog i političkog konteksta tijekom provedbe okvirnog programa te u bliskoj suradnji s Europskim parlamentom;

21.  prepoznaje napor Komisije u cilju pojednostavljenja administracije i smanjenja vremena od objave poziva do dodjele bespovratnih sredstava; poziva Komisiju da nastavi raditi na smanjenju birokracije i pojednostavljenju administracije; pozdravlja prijedlog Komisije o uvođenju paušalnih plaćanja kako bi se pojednostavila administracija i revizija;

22.  poziva Komisiju da ocijeni je li novi pojednostavljeni program financiranja uveden u okviru Obzora 2020. doveo do planiranog pojačanog sudjelovanja industrije; u tom kontekstu poziva da se ispita učinkovitost programa financiranja;

23.  poziva Komisiju da ispita u kojoj mjeri upotreba nacionalnih, odnosno vlastitih računovodstvenih sustava umjesto sustava utvrđenog pravilima za sudjelovanje u programu može dovesti do znatno pojednostavljenog računovodstvenog postupka, a time i do smanjenja stope pogreške u reviziji europskih programa financiranja; u tom kontekstu poziva na veću suradnju s Europskim revizorskim sudom i moguću uspostavu sustava „revizije na jednom mjestu”;

24.  napominje da su sinergije među fondovima ključne kako bi ulaganja bila učinkovitija; ističe da su strategije pametne specijalizacije (RIS3) važno sredstvo za poticanje sinergija kojima se utvrđuju nacionalni i regionalni okviri za ulaganja u istraživanja, razvoj i inovacije te ih je kao takve potrebno promicati i osnažiti; žali zbog činjenice da postoje znatne prepreke koje sprječavaju potpunu operativnost sinergija(24); traži, stoga, usklađivanje pravila i postupaka za projekte istraživanja, razvoja i inovacija u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova i u okvirnom programu, te napominje da će učinkovito korištenje programa pečata izvrsnosti biti moguće samo ako su ispunjeni navedeni uvjeti; poziva Komisiju da izdvoji dio sredstava iz ESIF-a za sinergije strategija RIS3 s Obzorom 2020.; poziva Komisiju da izmijeni pravila o državnim potporama te da omogući opravdanost projekata iz strukturnih fondova za istraživanja i razvoj u poslovniku Okvirnog programa, uz istovremeno jamčenje njihove transparentnosti; poziva Komisiju i države članice da osiguraju ispravnu primjenu načela dodatnosti, što u praksi znači da doprinosi europskih fondova ne bi trebali zamijeniti nacionalne ili istovrsne rashode države članice u regijama u kojima se to načelo primjenjuje;

25.  napominje da je za uspješnu provedbu Europskog istraživačkog prostora potrebna potpuna iskorištenost potencijala istraživanja, razvoja i inovacija svih država članica; uviđa problem jaza u sudjelovanju u programu Obzor 2020., koji je potrebno razmotriti i na razini EU-a i na nacionalnoj razini, među ostalim i putem europskih strukturnih i investicijskih fondova; poziva Komisiju i države članice da prilagode postojeće alate ili da donesu mjere za prevladavanje ovog jaza, primjerice razvojem alata za umrežavanje namijenjenih istraživačima; pozdravlja politiku širenja izvrsnosti i sudjelovanja; poziva Komisiju da ocijeni jesu li tri instrumenta za proširenje postigla svoje zadane ciljeve: pružanje odgovarajućeg proračuna i uravnoteženog skupa instrumenata kojima se pruža odgovor na postojeće razlike u EU-u u području istraživanja i inovacija; poziva Komisiju i države članice da donesu jasna pravila kojima se omogućuje potpuna provedba programa pečata izvrsnosti i da iskoriste financiranje sinergija; poziva Komisiju da uspostavi mehanizme kojima se omogućuje uključivanje projekata u sklopu okvirnog programa koji se odnose na istraživačke infrastrukture financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova; poziva na preispitivanje pokazatelja za određivanje „premale zastupljenosti” zemalja i regija te na redovitu provjeru popisa tih zemalja i regija tijekom provedbe okvirnog programa;

26.  napominje da su prema godišnjim izvješćima Komisije o provedbi Obzora 2020. za 2014. i 2015. zemlje EU-15 primile 88,6 % sredstava, dok je EU primio tek 4,5 %, što je manje od financiranja za pridružene zemlje koje je iznosilo 6,4 %;

27.  pozdravlja napore za osiguranje boljih poveznica između Europskog istraživačkog prostora i Europskog prostora visokog obrazovanja, čime bi se olakšalo osposobljavanje novih generacija istraživača; uviđa važnost ranog uključivanja vještina u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike kao i istraživačkih i poduzetničkih vještina u obrazovne sustave država članica kako bi se mlade potaknulo da razviju te vještine, s obzirom na to da bi se na istraživanje i razvoj trebalo gledati u strukturnom smislu, a ne cikličkom ili vremenskom; poziva države članice i Komisiju da povećaju stabilnost i privlačnost zaposlenja za mlade istraživače;

28.  naglašava važnost bolje suradnje industrija i sveučilišnih te znanstvenih ustanova kako bi se u okviru sveučilišta i znanstvenih centara potaknulo stvaranje struktura namijenjenih poboljšanju povezanosti s proizvodnim sektorom;

29.  naglašava da je globalna suradnja važno sredstvo za osnaživanje europskog istraživanja; potvrđuje da je stopa međunarodnog sudjelovanja pala s 5 % u Sedmom okvirnom programu na 2,8 % u Obzoru 2020.; podsjeća da bi se okvirnim programom trebalo osigurati da Europa ostane ključni globalni igrač, dok bi se istovremeno trebala naglasiti važnost znanstvene diplomacije; poziva Komisiju da preispita odredbe o međunarodnoj suradnji u okvirnom programu i uspostavi konkretne i neposredne mjere te dugoročnu stratešku viziju i strukturu kako bi se poduprlo ostvarenje tog cilja; u tom smislu pozdravlja inicijative BONUS i PRIMA;

30.  naglašava potrebu za jačanjem međunarodne suradnje u sklopu Devetog okvirnog programa i širenja znanstvene diplomacije;

31.  podsjeća da integracija društvenih i humanističkih znanosti podrazumijeva društvena i humanistička istraživanja u interdisciplinarnim projektima, a ne ex-post dodatak projektima koji su inače tehnološke prirode, te da gorući problemi s kojima se EU suočava zahtijevaju metodološka istraživanja koja se konceptualno više usredotočuju na društvene i humanističke znanosti; napominje da su društvene i humanističke znanosti nedovoljno zastupljene u postojećem Okvirnom programu; poziva Komisiju da ojača mogućnosti zahvaljujući kojima bi istraživači u području društvenih i humanističkih znanosti sudjelovali u interdisciplinarnim projektima Okvirnog programa i da omogući dostatno financiranje tema u području društvenih i humanističkih znanosti;

32.  ističe ravnotežu između istraživanja i inovacija u okviru programa Obzor 2020. i poziva na primjenu istog pristupa u pogledu sljedećeg okvirnog programa; pozdravlja osnivanje Europskog vijeća za inovacije(25), no ustraje u mišljenju da njegovo osnivanje ne bi smjelo ponovno dovesti do razdvajanja istraživanja i inovacija ili do daljnje fragmentacije financiranja; naglašava činjenicu Obzor 2020. nije dovoljno usredotočen na rješavanje problema „doline smrti”, koja predstavlja glavnu prepreku pri pretvorbi prototipa u proizvode;

33.  poziva Komisiju da razjasni ciljeve, instrumente i funkcioniranje Europskog vijeća za inovacije te ističe potrebu za evaluacijom rezultata pilot-programa Europskog vijeća za inovacije; poziva Komisiju da ponudi uravnoteženu kombinaciju instrumenata za portfelj Europskog vijeća za inovacije; naglašava da Europsko vijeće za inovacije ni u kojem slučaju ne bi trebalo zamijeniti drugi stup te da se taj stup ne bi trebao razviti u pojedinačan instrument potpore, već bi i dalje trebao biti usmjeren na suradnička istraživanja; naglašava da je potrebno zadržati i ojačati instrument za mala i srednja poduzeća te „Brzi program za inovacije”; poziva Komisiju da osmisli mehanizme za bolje uključivanje malih i srednjih poduzeća u velikim interdisciplinarnim projektima u okviru Devetog okvirnog programa kako bi se u potpunosti iskoristio njihov potencijal; poziva Komisiju da zadrži zajednice znanja i inovacija (ZZI) u trenutačnoj strukturi Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT), naglašavajući važnost transparentnosti i opsežnog sudjelovanja dionika, te da analizira kako EIT i ZZI-ovi mogu komunicirati s Europskim vijećem za inovacije; poziva Komisiju da osmisli okvir za privatna ulaganja u poduzetnički kapital u suradnji s Europskim vijeće za inovacije kako bi se potaknula ulaganja u poduzetnički kapital u Europi;

34.  pozdravlja inicijative koje udružuju privatni i javni sektor s ciljem poticanja istraživanja i inovacija; ističe potrebu za poboljšanim vodstvom EU-a u području utvrđivanja prioriteta u pogledu potreba javnih istraživanja te za većom transparentnosti, sljedivosti i pravednom koristi za javnost u pogledu povrata ulaganja u Obzor 2020. EU-a u smislu pristupačnosti, dostupnosti i prikladnosti krajnjih proizvoda te posebno u određenim osjetljivim područjima kao što su zdravstvo, zaštita javnog interesa i ujednačen socijalni učinak; poziva Komisiju da dodatno istraži mehanizme, posebno u cilju dugoročnog iskorištavanja svih projekata koji se financiraju javnim bespovratnim sredstvima iz Okvirnog programa, a u kojima se kombiniraju poštena razina povrata i inicijative za sudjelovanje industrije;

35.  pozdravlja činjenicu da je otvoreni pristup sada postao opće načelo u sklopu Obzora 2020.; skreće pozornost na činjenicu da velik broj publikacija povezanih s projektima u okviru Obzora 2020. do prosinca 2016.(26) pokazuje da su potrebne nove politike za primjenu dijeljenja podataka i znanja kako bi bili dostupni rezultati istraživanja i što veća količina znanstvenih podataka; poziva Komisiju da preispita kriterij fleksibilnosti koji bi mogao biti prepreka tom cilju te da poveća znanje i razvoj;

36.  pozdravlja financiranje pilot-projekta za otvorene podatke na temelju istraživanja kao prvi korak prema Oblaku za otvorenu znanost; uviđa važnost i potencijal e-infrastrukture i superračunalstva, potrebu za uključivanjem dionika iz javnog i privatnog sektora i civilnog društva te važnost građanske znanosti kako bi društvo imalo aktivniju ulogu u definiranju i razmatranju problema te zajedničkom pronalaženju rješenja; poziva Komisiju i zajednicu javnih i privatnih istraživača da istraže nove modele koji objedinjavaju privatne resurse u pogledu oblaka i resurse koji se odnose na umrežavanje i javnu e-infrastrukturu te pokretanje građanskih inicijativa za znanost i inovacije;

37.  pozdravlja novi koncept centara inovacija koji je uvela Komisija i kojim se dodatno jača europski inovacijski krajobraz pružanjem potpore poduzećima, a osobito MSP-ovima, u poboljšanju njihovih poslovnih modela i proizvodnih procesa;

38.  potiče nacionalne kontaktne točke da se više uključe u promicanje projekata kojima je dodijeljen pečat izvrsnosti te da pružaju pomoć u potrazi za ostalim nacionalnim ili međunarodnim javnim ili privatnim izvorima financiranja spomenutih projekata i to jačanjem suradnje u tom području unutar mreže nacionalnih kontaktnih točaka;

Preporuke za Deveti okvirni program

39.  smatra da EU ima potencijal postati vodeći globalni centar za istraživanje i znanost; smatra, nadalje, da Deveti okvirni program mora postati europski prioritet kako bi se promicali rast, otvaranje radnih mjesta i inovacije u tom smislu;

40.  pozdravlja uspjeh Obzora 2020. i faktor financijske poluge od 1:11; poziva Komisiju da predloži povećanje ukupnog proračuna za Deveti okvirni program na 120 milijarda EUR; smatra da je, osim povećanja proračuna, potrebno donošenje okvira koji uključuje inovacije te stoga poziva Komisiju da pojasni koncept inovacija i njihove različite vrste;

41.  napominje da se EU suočava s brojnim znatnim i dinamičnim izazovima te poziva Komisiju da u trećem stupu pruži uravnotežen i fleksibilan skup instrumenata koji odgovaraju dinamičnoj naravi problema u nastajanju; naglašava potrebu za pružanjem proračuna koji je dostatan za suočavanje s konkretnim izazovima u trećem stupu te za redovnom revizijom prikladnosti tih izazova;

42.  poziva Komisiju da održava ravnotežu između temeljnih istraživanja i inovacija u sklopu Devetog okvirnog programa; napominje da postoji potreba za jačanjem suradničkog istraživanja; naglašava važnost boljeg uključivanja malih i srednjih poduzeća u zajedničke projekte i inovacije;

43.  potiče Komisiju da unaprijedi sinergije između Devetog okvirnog programa i drugih namjenskih europskih fondova za istraživanje i inovacije, te da donese usklađene instrumente i usklađena pravila za te fondove kako na europskoj tako i na nacionalnoj razini, i to u bliskoj suradnji s državama članicama; poziva Komisiju da u budućim okvirnim programima nastavi uzimati u obzir važnu ulogu standardizacije u kontekstu inovacija;

44.  napominje da bi se Devetim okvirnim programom trebao riješiti mogući problem prevelikog broja prijava i malih stopa uspjeha koji se pojavio u Obzoru 2020.; predlaže da se razmotri ponovno uvođenje postupka evaluacije u dvije faze, s ujednačenom prvom fazom i utvrđenom drugom fazom namijenjenoj odabranim podnositeljima zahtjeva; poziva Komisiju da zajamči dovoljno opsežne sažetke evaluacijskih izvješća s navedenim poboljšanjima prijedloga;

45.  naglašava da europska dodana vrijednost mora ostati neosporni ključni sastavni dio okvirnog istraživačkog programa;

46.  poziva Komisiju da u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru odvoji istraživanja u području obrane od civilnih istraživanja te da predvidi dva različita programa s dvama različitim proračunima koji neće utjecati na proračunske ambicije civilnih istraživanja u sklopu Devetog okvirnog programa; stoga poziva Komisiju da Parlamentu predloži moguće načine financiranja budućeg programa u području obrane u skladu s Ugovorima, i to s posebno namijenjenim proračunom koji sadržava nove resurse i konkretna pravila; naglašava da je u tom pogledu važan parlamentarni nadzor;

47.  smatra da program Buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju ima velik potencijal za budućnost te da predstavlja dobar alat za širenje inovativnih ideja i znanja na nacionalnoj i regionalnoj razini;

48.  U kontekstu Pariškog sporazuma i klimatskih ciljeva EU-a, naglašava potrebu za davanjem prednosti financiranju istraživanja klimatskih promjena i infrastrukture za prikupljanje informacija o klimi, posebice s obzirom na to da Sjedinjene Američke Države razmatraju znatne proračunske rezove za institucije koje se bave istraživanjem u području okoliša;

49.  ističe da bi glavni ciljevi Devetog okvirnog programa trebali biti jačanje društvenog napretka i konkurentnosti EU-a, rast i otvaranje radnih mjesta, dovođenje novih znanja i inovacija kako bi se riješili ključni izazovi s kojima se Europa suočava te daljnji napredak prema razvijanju održivog Europskog istraživačkog prostora; u tom pogledu pozdravlja trenutačnu strukturu po stupovima Okvirnog programa te poziva Komisiju da zadrži tu strukturu radi kontinuiteta i predvidljivosti; poziva stoga Komisiju da nastavi raditi na koherenciji, pojednostavljivanju, transparentnosti i jasnoći programa, poboljšanju postupka evaluacije, smanjenju fragmentacije, udvostručavanja i izbjegavanju nepotrebnog administrativnog opterećenja;

50.  prepoznaje da se administrativne zadaće i istraživanje uvelike međusobno poništavaju; stoga naglašava da je važno obveze izvješćivanja svesti na najmanju moguću mjeru kako bi se spriječilo da birokracija stane na put inovacijama i kako bi se zajamčila učinkovita uporaba financijskih sredstava Devetog okvirnog programa, jamčeći istovremeno neovisnost istraživanja; u tom cilju potiče Komisiju da pojača napore u pogledu pojednostavljivanja;

51.  napominje da se Komisija sve češće poziva na potporu temeljenu na rezultatima; poziva Komisiju da jasnije definira pojam „rezultat”;

52.  poziva Komisiju i države članice da povećaju sinergije između Okvirnog programa i drugih fondova kako bi se riješio problem manjka istraživanja s kojim se suočavaju konvergentne regije u nekim državama članicama, primjenjujući načelo dodatnosti; žali zbog činjenice da dodjela financijskih sredstava iz strukturnih i investicijskih fondova može dovesti do smanjenja nacionalne potrošnje za istraživanje i razvoj u regijama gdje se ti fondovi primjenjuju, no inzistira da oni trebaju služiti kao dopuna nacionalnoj javnoj potrošnji; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se javna ulaganja u istraživanje i razvoj ne smatraju troškom, već ulaganjem u budućnost;

53.  napominje da je učinkovito ulaganje u istraživanje i inovacije u okviru strukturnih fondova moguće samo ako je temelj u državama članicama postavljen na odgovarajući način; stoga poziva na čvršću povezanost preporuka za pojedinu zemlju u području strukturnih reformi s ulaganjima u istraživanje i inovacije;

54.  ističe potrebu za novim centrima i regijama više razine izvrsnosti te važnost nastavka razvijanja Europskog istraživačkog prostora; ističe da postizanje tog cilja iziskuje jače sinergije između okvirnog programa, EFSU-a i europskih strukturnih i investicijskih fondova; poziva na donošenje politika kojima bi se uklonile prepreke poput nižih plaća s kojima se suočavaju istočne i južne zemlje kako bi se izbjegao odljev mozgova; poziva na davanje veće važnosti izvrsnosti projekta u odnosu na izvrsnost „elitnih” ustanova;

55.  smatra da su potrebni jači poticaji kako bi se sredstva europskih investicijskih fondova iskoristila za ulaganja u istraživanje i inovacije ako to proizlazi iz specifičnih preporuka za pojedinu zemlju, odnosno u slučajevima kad su utvrđene slabosti; zaključuje da sredstva europskih strukturnih i investicijskih fondova za ulaganja u istraživanje i inovacije iznose 65 milijardi EUR za razdoblje 2014.– 2020.; zbog toga preporučuje da se pričuva za uspješnost uspostavljena u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova u državama članicama koristi na način da se znatan dio prihoda iz strukturnih fondova ulaže u istraživanje i inovacije;

56.  pozdravlja načelo i potencijal pečata izvrsnosti kao oznake kvalitete za sinergije između europskih strukturnih i investicijskih fondova i Obzora 2020., ali konstatira da se on u praksi nedovoljno koristi zbog manjka financijskih sredstava u državama članicama; smatra da bi projekti za koje je podnesen zahtjev za financiranje u okviru Obzora 2020. i koji su zadovoljili stroge kriterije odabira i dodjele sredstava uz pozitivan rezultat, ali koji ih nisu mogli dobiti zbog proračunskih ograničenja, trebali biti financirani sredstvima iz europskih strukturnih i investicijskih fondova ako postoje raspoloživa sredstva za tu namjenu; ističe da bi sličan mehanizam trebalo osmisliti i za suradničke istraživačke projekte;

57.  poziva Komisiju da u sklopu Devetog okvirnog programa poveća razinu potpore mladim istraživačima, poput paneuropskih alata za umrežavanje i da pojača i sustav dodjele financijskih sredstava novim istraživačima s manje od dvije godine iskustva nakon završetka doktorata;

58.  primjećuje da su aktivnosti Marie Skłodowska-Curie izvor financiranja koji je nadaleko poznat među istraživačima i da se njima promiče mobilnost istraživača i razvoj mladih istraživača; smatra da bi u interesu kontinuiteta bilo poželjno nastaviti s financiranjem aktivnosti Marie Skłodowska-Curie u sklopu Devetog okvirnog programa;

59.  poziva Komisiju i države članice da i dalje potiču privatna ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije te naglašava da bi ona trebala biti dodatak javnom ulaganju, a ne ga zamijeniti; podsjeća da bi dvije trećine od cilja da se 3 % BDP-a ulaže u istraživanje i razvoj trebale potjecati iz privatnog sektora(27); cijeni napore koje je odsad poduzela industrija i, imajući u vidu općenito oskudna sredstva za javno ulaganje u istraživanje i razvoj, poziva privatni sektor da se aktivnije uključi u ulaganje u istraživanje i razvoj, kao i u otvoreni pristup i otvorenu znanost; poziva Komisiju da utvrdi stupanj sudjelovanja velike industrije (bilo da je riječ o zajmovima, bespovratnim sredstvima ili na vlastiti trošak), ovisno o opsegu europske dodane vrijednosti projekta i njegovom potencijalu da budu pokretačka sila za mala i srednja poduzeća, istovremeno uzimajući u obzir posebnosti i potrebe svakog sektora; poziva Komisiju da prati doprinose u naravi kako bi osigurala da su ulaganja stvarna i nova;

60.  poziva Komisiju da poboljša transparentnost i jasnoću pravila za javno-privatnu suradnju u sklopu projekata Devetog okvirnog programa nakon donošenja rezultata i preporuka na temelju evaluacije; poziva Komisiju da provjeri i ocijeni postojeće instrumente za javno-privatna partnerstva;

61.  naglašava činjenicu da je, neovisno o instrumentu za MSP-ove, potrebno nastaviti s poticanjem uključenosti industrije jer ona posjeduje potrebno stručno znanje o mnogim područjima i pruža znatan financijski doprinos;

62.  žali zbog činjenice da su se usmjerenošću na rodnu jednakost u Obzoru 2020. postigli podijeljeni rezultati, a jedini ostvareni cilj jest udio žena u savjetodavnim skupinama, dok udio žena u povjerenstvima za evaluaciju projekata te među koordinatorima projekata, kao i rodna dimenzija u istraživanjima i inovacijama, ostaju ispod ciljnih razina; naglašava da je potrebno poboljšati sudjelovanje i uključivanje načela jednakosti spolova u Deveti okvirni program i doseći ciljane razine utvrđene u uredbi o Obzoru 2020. te poziva Komisiju da provede studiju u kojoj bi se istražile prepreke ili poteškoće za koje postoji mogućnost da dovode do podzastupljenosti žena u programu; potiče države članice da u skladu s Europskim istraživačkim prostorom osiguraju pravno i političko okruženje u kojem se potiče rodna jednakost i da pruže poticaje za promjenu; pozdravlja smjernice Komisije u pogledu jednakosti spolova u programu Obzor 2020.(28); podsjeća da je, skladu s tim smjernicama, ravnoteža spolova jedan od čimbenika koji utječe na davanje prednosti prijedlozima koji zadovolje prag i ostvare isti broj bodova;

63.  napominje da će sljedeći okvirni program morati uzeti u obzir izlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU-a i posljedice tog izlaska; napominje da su za istraživanja i razvoj korisni jasni i stabilni dugoročni okviri te da Ujedinjena Kraljevina prednjači u području znanosti; izražava želju da se mreže i suradnja između Ujedinjene Kraljevine i Europske unije nastave u području istraživanja, te da se, pod određenim uvjetima, brzo pronađe stabilno i zadovoljavajuće rješenje, kako bi se osiguralo da EU ne ostane uskraćena za znanstvene rezultate dobivene u sklopu programa Obzor 2020. i Devetog okvirnog programa;

o
o   o

64.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 104.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 948.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 81.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 965.
(5) SL L 347, 20.12.2013., str. 174.
(6) SL L 347, 20.12.2013., str. 892.
(7) SL L 169, 7.6.2014., str. 54 – 178.
(8) SL L 177, 17.6.2014., str. 9.
(9) SL L 192, 1.7.2014., str. 1.
(10) SL L 169, 7.6.2014., str. 1 – 53.
(11) http://ec.europa.eu/research/evaluations/pdf/hlg_issue_papers.pdf.
(12) SL C 34, 2.2.2017., str. 24
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0052.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0075.
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0311.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0320.
(17) Studija EPRS-a iz veljače 2017.: „Okvirni program EU-a za istraživanja i inovacije Obzor 2020. Europska evaluacija provedbe.”
(18) S više od 130 000 primljenih prijedloga, 9 000 potpisanih dodjela bespovratnih sredstava, 50 000 sudionika i financijskih sredstava EU-a u iznosu od 15,9 milijardi EUR.
(19) Dvije trećine od 3 % BDP-a za istraživanja i razvoj trebale bi poteći iz industrije. Vidi podatke Eurostata koji se odnose na ulaganje privatnog sektora u istraživanje i razvoj: http://ec.europa.eu/eurostat/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tsc00031&plugin=1
(20) http://ec.europa.eu/invest-in-research/pdf/download_en/barcelona_european_council.pdf
(21) Za sedam zajedničkih tehnoloških inicijativa iz financijskih se sredstava Obzora 2020. izdvaja više od 7 milijardi EUR, što je otprilike 10 % cijelog proračuna Obzora 2020. i više od 13 % dostupnih financijskih sredstava za programe u sklopu Obzora 2020. (otprilike 8 milijardi EUR na godinu tijekom sedam godina).
(22) Vidi zaključke Vijeća od 29. svibnja 2015.
(23) Studija EPRS-a iz veljače 2017.: „Okvirni program EU-a za istraživanja i inovacije Obzor 2020. – Europska evaluacija provedbe.”
(24) Velika istraživačka infrastruktura uklapa se u opseg i ciljeve Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), no za sufinanciranje se ne mogu koristiti financijska sredstva iz EFRR-a dodijeljena na državnoj razini; građevinski troškovi povezani s novom istraživačkom infrastrukturom ispunjavaju kriterije za financiranje u sklopu EFRR-a, no operativni troškovi i troškovi osoblja ne ispunjavaju te kriterije.
(25) Komunikacija Komisije naslovljena „Budući predvodnici u Europi: inicijativa za novoosnovana i rastuća poduzeća” (COM(2016)0733).
(26) Izvješće o projektu OpenAIRE: U sklopu Obzora 2020., 2017 (19 %) od ukupno 10 684 projekta je završeno, dok ih je 8 667 još u tijeku. U sklopu projekta OpenAIRE utvrđeno je da su 6 133 publikacije povezane s 1 375 projekata u sklopu Obzora 2020.
(27) Vidi zaključke Vijeća od 29. svibnja 2015.
(28) Vidi smjernice Komisije u pogledu jednakosti spolova u programu Obzor 2020. http://eige.europa.eu/sites/default/files/h2020-hi-guide-gender_en.pdf


Temelji za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020.
PDF 287kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2017. o temeljima za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020. (2016/2326(INI))
P8_TA(2017)0254A8-0202/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 3., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), posebno njegov članak 4., članak 162., članke 174. do 178. i članak 349.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006)(1) („Uredba o zajedničkim odredbamaˮ).

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(8),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „Preispitivanje/revizija u sredini razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira 2014. – 2020. – Proračun EU-a usmjeren na rezultateˮ (COM(2016)0603),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. prosinca 2015. naslovljenu „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o europskoj teritorijalnoj suradnji – najbolje prakse i inovativne mjere(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2016. o bržoj provedbi kohezijske politike(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2010. o europskoj strategiji za dunavsku regiju(12), svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2010. o strategiji Europske unije za regiju Baltičkog mora i ulozi makroregija u budućoj kohezijskoj politici(13), svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o strategiji EU-a za jadransku i jonsku regiju(14) i svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o strategiji EU-a za alpsku regiju(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o sinergijama u svrhu inovacija: europski strukturni i investicijski fondovi, Obzor 2020. i ostali europski fondovi povezani s inovacijama i programi EU-a(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2016. o novim alatima za teritorijalni razvoj u kohezijskoj politici za razdoblje 2014. – 2020.: integrirana teritorijalna ulaganja (ITI) i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD)(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o pitanju „Prema pojednostavljenoj kohezijskoj politici usmjerenoj na učinak za razdoblje 2014. – 2020.”(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o urbanoj dimenziji politika EU-a(20),

–  uzimajući u obzir komunikacije Komisije i rezolucije Parlamenta o najudaljenijim regijama, posebno svoju Rezoluciju od 18. travnja 2012. o ulozi kohezijske politike u najudaljenijim regijama Europske unije u kontekstu strategije Europa 2020.(21) i Rezoluciju od 26. veljače 2014. o optimizaciji razvoja potencijala najudaljenijih regija stvaranjem sinergije između strukturnih fondova i drugih programa Europske unije(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o kohezijskoj politici i reviziji strategije Europa 2020.(23),

–  uzimajući u obzir zaključke i preporuke skupine na visokoj razini za praćenje pojednostavljenja za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o tematskom izvješću Revizorskog suda br. 31 iz 2016., „Provode se ambiciozne mjere kako bi se najmanje svaki peti euro iz proračuna EU-a potrošio na klimatske aktivnosti, ali i dalje postoji ozbiljan rizik da se taj cilj neće postićiˮ, koji su usvojeni 21. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 15. prosinca 2015.(24) o tumačenju članka 349. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 19/2016: Izvršavanje proračuna EU-a s pomoću financijskih instrumenata – pouke koje se mogu izvući iz programskog razdoblja 2007. – 2013.,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. veljače 2016. o komplementarnosti europskih strukturnih i investicijskih fondova i Europskog fonda za strateška ulaganja – osiguranje koordinacije, sinergijskih učinaka i komplementarnosti,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za proračune (A8-0202/2017),

A.  budući da kohezijska politika EU-a proizlazi iz UEU-a i UFEU-a te da se njome izražava solidarnost Unije kao jedno od njezinih temeljnih načela, slijedeći njezin cilj smanjenja regionalnih razlika i jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije među svim regijama diljem EU-a, koji se temelji na Ugovorima;

B.  budući da je od 2008. funkcioniranje EU-a kao „instrumenta za konvergenciju” stagniralo, što je imalo za posljedicu povećanje postojećih razlika između i unutar država članica te rastuće društvene i gospodarske nejednakosti diljem EU-a; podsjeća na to da je kohezijska politika na europskoj razini vrlo učinkovita, posebno u promicanju različitih oblika teritorijalne suradnje, te stoga, u svojoj ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj dimenziji, ostaje prijeko potrebna politika kojom se kombiniraju specifične potrebe jednog područja s prioritetima EU-a i ostvaruju konkretni rezultati na terenu za sve građane;

C.  budući da kohezijska politika i dalje ostaje glavna, vrlo uspješna i cijenjena politika ulaganja i razvoja na razini EU-a za otvaranje održivih radnih mjesta i poticanje pametnog, održivog i uključivog rasta i konkurentnosti nakon 2020., posebno u kontekstu velikog smanjenja javnih i privatnih ulaganja u mnogim državama članicama i posljedica globalizacije; podsjeća na to da je kohezijska politika odigrala ključnu ulogu te da je pokazala veliku prilagodljivost makroekonomskim ograničenjima;

D.  budući da je posljednja reforma kohezijske politike 2013. bila opsežna i temeljita te je pomaknula fokus politike prema pristupu utemeljenom na rezultatima, tematskoj koncentraciji, učinkovitosti i djelotvornosti, s jedne strane, i načelima koja uključuju partnerstvo, višerazinsko upravljanje, pametnu specijalizaciju i lokalne pristupe, s druge strane;

E.  budući da je obnovljena kohezijska politika dovela do postupnog pomicanja naglaska s onog usmjerenog na velike infrastrukturne projekte na onaj utemeljen na poticanju gospodarstva znanja i inovacija;

F.  budući da bi se ta načela trebala održati i konsolidirati nakon 2020. kako bi se zajamčili kontinuitet, vidljivost, pravna sigurnost, dostupnost i transparentnost provedbe politike;

G.  budući da je za uspjeh kohezijske politike u razdoblju nakon 2020. nužno smanjiti administrativno opterećenje za njezine korisnike i upravljačka tijela, pronaći pravu ravnotežu između usmjerenosti politike na rezultate i razine provjera i kontrola u cilju povećanja proporcionalnosti, uvesti diferencijaciju u provedbu programa i pojednostavniti pravila i postupke koji se trenutačno često doživljavaju previše složenim;

H.  budući da ti elementi, u kombinaciji s cjelovitim političkim pristupom i načelom partnerstva, odražavaju dodanu vrijednost kohezijske politike;

I.  budući da sve veća ograničenja proračuna EU-a i nacionalnih proračuna te posljedice Brexita ne bi trebale dovesti do slabljenja kohezijske politike EU-a; u tom kontekstu poziva pregovarače EU-a i Ujedinjene Kraljevine da razmotre prednosti i nedostatke daljnjeg sudjelovanja Ujedinjene Kraljevine u programima europske teritorijalne suradnje;

J.  budući da se kohezijskom politikom već rješava niz problema povezanih s njezinim ciljevima utvrđenima u Ugovorima te se ne može očekivati da će se njome, uz isti ili čak manji proračun, savladati svi novi izazovi s kojima će se EU suočiti nakon 2020., premda bi učinak mogao biti veći ako bi se državama članicama, regijama i gradovima omogućila veća fleksibilnost za podupiranje novih političkih izazova;

Dodana vrijednost kohezijske politike EU-a

1.  snažno se protivi svakom scenariju za EU27 do 2025., kako je navedeno u Bijeloj knjizi o budućnosti Europe, kojim bi se oslabili napori EU-a u vezi s kohezijskom politikom; s druge strane, poziva Komisiju da iznese sveobuhvatan zakonski prijedlog za jaku i djelotvornu kohezijsku politiku nakon 2020.;

2.  ističe da se rast i regionalna, ekonomska te socijalna konvergencija ne mogu postići bez dobrog upravljanja, suradnje, međusobnog povjerenja među svim dionicima i učinkovitog uključivanja partnera na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, kao što je utvrđeno u načelu partnerstva (članak 5. Uredbe o zajedničkim odredbama); ponavlja da sustav podijeljenog upravljanja kohezijskom politikom EU-a pruža jedinstven instrument Europskoj uniji za izravno rješavanje nedoumica građana u vezi s unutarnjim i vanjskim problemima; mišljenja je da je podijeljeno upravljanje, koje se temelji na načelu partnerstva, višerazinskom upravljanju te koordinaciji različitih upravnih razina, od velike koristi kada je riječ o osiguravanju većeg preuzimanja odgovornosti za provedbu politike među svim dionicima;

3.  naglašava katalizatorske učinke kohezijske politike te mogućnosti učenja koje ona pruža upravama, korisnicima i dionicima; ističe horizontalni i transverzalni pristup kohezijske politike kao pametne, održive i uključive politike kojom se osigurava okvir za mobilizaciju i koordinaciju nacionalnih i subnacionalnih aktera te njihovo izravno uključivanje u zajedničku suradnju na ostvarivanju prioriteta EU-a kroz sufinancirane projekte; u tom kontekstu poziva na najbolju moguću koordinaciju i suradnju između glavne uprave u Komisiji odgovorne za kohezijsku politiku i ostalih glavnih uprava, kao i nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela vlasti;

4.  žali zbog kašnjenja pri usvajanju nekoliko operativnih programa i kašnjenja u imenovanju upravljačkih tijela u nekim državama članicama tijekom aktualnog programskog razdoblja; pozdravlja prve znakove ubrzane provedbe operativnih programa uočene tijekom 2016.; poziva Komisiju da nastavi s radom Radne skupine za bolju provedbu u cilju potpore provedbi i kako bi utvrdila uzroke kašnjenja provedbe te predložila praktična rješenja i mjere za izbjegavanje tih problema od samog početka sljedećeg programskog razdoblja; snažno potiče sve uključene aktere da nastave s dodatnim poboljšanjem i ubrzavanjem provedbe bez da prouzročuju zastoj;

5.  napominje da su nedostaci u sustavu financijskog planiranja i provedbe doveli do nagomilavanja neplaćenih računa i stvaranja nezapamćenih zaostataka koji su preneseni iz posljednjeg Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO-a) u sadašnji; poziva Komisiju da pronađe strukturirano rješenje za te probleme prije završetka trenutačnog VFO-a i da spriječi njihovo širenje u sljedeći VFO; ističe da razina odobrenih sredstava za plaćanja mora odgovarati prijašnjim obvezama, posebno prema kraju razdoblja kada države članice naginju podnošenju znatno više zahtjeva za plaćanje;

6.  prepoznaje da je u nekim državama članicama načelo partnerstva dovelo do uže suradnje s regionalnim i lokalnim tijelima, dok još uvijek ima prostora za napredak kada je riječ o osiguravanju stvarnog i ranog uključivanja svih dionika, uključujući iz redova civilnog društva, kako bi se osigurala veća odgovornost i vidljivost provedbe kohezijske politike bez povećanja administrativnog opterećenja ili prouzročenja kašnjenja; ističe da bi dionici i dalje trebali biti uključeni u skladu s pristupom višerazinskog upravljanja; smatra da bi u budućnosti i dalje trebalo jačati načelo partnerstva i Kodeks ponašanja, na primjer, uvođenjem jasnih minimalnih zahtjeva za uključivanje partnerstava;

7.  naglašava da su regionalne razlike, razlike u konkurentnosti i socijalne nejednakosti i dalje izražene iako se kohezijskom politikom ublažio učinak nedavne gospodarske i financijske krize u EU-u, kao i učinak mjera štednje; poziva na pojačane mjere za smanjenje tih razlika te sprječavanje nastanka novih razlika u svim vrstama regija, uz održavanje i konsolidiranje potpore tim regijama kako bi se pojednostavnilo preuzimanje odgovornosti za politiku u svim vrstama regija i u cilju postizanja ciljeva EU-a na njezinu cijelom teritoriju; u tom kontekstu smatra da je potrebno posvetiti više pozornosti postizanju veće otpornosti regija na iznenadne šokove;

8.  ističe da se teritorijalnom suradnjom u svim njezinim oblicima, uključujući makroregionalne strategije, čiji potencijal tek treba u potpunosti iskoristiti, prenosi koncept prekogranične političke suradnje i koordinacije regija i građana u EU-u; ističe vrijednost kohezijske politike u rješavanju problema svojstvenih otocima, pograničnim regijama i najsjevernijim regijama s vrlo niskom gustoćom naseljenosti, kako je predviđeno u članku 174. UFEU-a, najudaljenijim regijama definiranima u člancima 349. i 355. UFEU-a koje uživaju poseban status i čije bi se posebne alate i financiranje trebalo zadržati u razdoblju nakon 2020., kao i rubnim regijama;

9.  prima na znanje da je europska teritorijalna suradnja jedan od važnih ciljeva kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. kojim se pruža znatna dodana vrijednost ciljevima EU-a, potiče solidarnost među regijama EU-a i s njegovim susjedima te olakšava razmjena iskustva i prijenosa dobre prakse, na primjer s pomoću standardiziranih dokumenata; ustraje u potrebi nastavka promicanja prekogranične, transnacionalne i međuregionalne suradnje kao dijela cilja jačanja teritorijalne kohezije utvrđenog u članku 174. UFEU-a; smatra da bi trebala ostati važan instrument za razdoblje nakon 2020.; međutim, ističe da aktualni proračun europske teritorijalne suradnje ne odgovara velikim izazovima koje moraju ispuniti programi Interreg niti se njime na učinkovit način podržava prekogranična suradnja; stoga poziva na znatno povećanje proračuna europske teritorijalne suradnje u sljedećem programskom razdoblju;

10.  ističe važnost postojećeg programa suradnje Interreg Europe za europska tijela javne vlasti radi omogućavanja razmjene iskustva i prijenosa dobre prakse; predlaže proširenje mogućnosti financiranja u sljedećem razdoblju Interreg Europe nakon 2020. kako bi se omogućilo ulaganje u fizičke pilot projekte i demonstracijske projekte vodeći pritom računa i o uključivanju dionika diljem Europe;

Struktura kohezijske politike nakon 2020. – kontinuitet i područja u kojima su potrebna poboljšanja

11.  ističe da su trenutačna kategorizacija regija, uvedene reforme, kao što je tematska koncentracija, i okvir uspješnosti dokazali vrijednost kohezijske politike; traži od Komisije da iznese ideje za veću fleksibilnost u izvršenju proračuna EU-a u cjelini; smatra da je u tom kontekstu stvaranje pričuve zanimljiva opcija za rješavanje velikih nepredviđenih događaja tijekom programskog razdoblja i radi olakšavanja reprogramiranja operativnih programa kako bi se ulaganja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova prilagodila promjenjivim potrebama svake regije, a također i kako bi se odgovorilo na učinke globalizacije na regionalnoj i lokalnoj razini, ali bez negativnog utjecaja na ulaganja u okviru kohezijske politike ili ugrožavanja strateške orijentacije, dugoročnih ciljeva i sigurnosti planiranja, kao i stabilnosti višegodišnjih programa za regionalne i lokalne vlasti;

12.  prepoznaje vrijednost ex ante uvjeta, posebno onog o strategijama istraživanja i inovacija za pametnu specijalizaciju (RIS3), kojima se i dalje podupire strateško programiranje europskih strukturnih i investicijskih fondova i koji su doveli do veće usmjerenosti politike na rezultate; napominje da se ex ante uvjetima europskim strukturnim i investicijskim fondovima omogućuje učinkovito podržavanje ciljeva Europe nakon 2020. ne dovodeći u pitanje ciljeve kohezijske politike kako su navedeni u Ugovoru;

13.  protivi se makroekonomskoj uvjetovanosti i naglašava da veza kohezijske politike i postupaka ekonomskog upravljanja u okviru Europskog semestra mora biti uravnotežena i recipročna za sve zainteresirane strane, a da ih ne kažnjava; podupire daljnje prepoznavanje teritorijalne dimenzije koje bi moglo biti od koristi Europskom semestru, odnosno da bi trebalo koristeći se uravnoteženim pristupom uzimati u obzir ekonomsko upravljanje i ciljeve kohezijske politike koji se odnose na ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu povezanost, kao i na održiv rast, zapošljavanje i zaštitu okoliša;

14.  s obzirom na to da je cilj kohezijske politike poticanje ulaganja, rasta i zaposlenosti diljem EU-a, smatra da bi Komisija trebala u sklopu 7. izvješća o koheziji i u uskoj suradnji s vladama država članica razmotriti način na koji se uzima u obzir utjecaj tih ulaganja na proračunske deficite tih vlada;

15.  ističe da je prijeko potrebno povećanje administrativnih i institucionalnih kapaciteta – i stoga jačanje nacionalnih i regionalnih agencija za potporu ulaganjima – u području programiranja, provedbe i evaluacije operativnih programa te da treba poboljšati kvalitetu stručnog osposobljavanja u državama članicama i regijama za ostvarivanje pravodobnih i uspješnih rezultata kohezijske politike i postizanje konvergencije prema većim standardima; u tom kontekstu naglašava važnost inicijative Taiex Regio Peer 2 Peer kojom se jačaju administrativni i institucionalni kapaciteti i ostvaruju bolji rezultati za ulaganja EU-a;

16.  ističe da je potrebno pojednostavniti cjelokupni sustav upravljanja kohezijske politike na svim razinama, omogućavajući planiranje, upravljanje i procjenu operativnih programa, kako bi postao dostupniji, fleksibilniji i učinkovitiji; u tom kontekstu, naglašava važnost borbe protiv prerevnog donošenja propisa u državama članicama; traži od Komisije da poveća mogućnosti e-kohezije i određenih vrsta rashoda, kao što su standardne veličine jediničnih troškova i paušalni iznosi u okviru Uredbe o zajedničkim odredbama, te da uvede digitalnu platformu ili jedinstvene kontaktne točke za informiranje podnositelja zahtjeva i korisnika; podržava zaključke i preporuke koje je dosad usvojila skupina na visokoj razini za praćenje pojednostavljenja za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova te potiče države članice da provedu te preporuke;

17.  traži od Komisije da u okviru provedbe programa razmotri rješenja u skladu s proporcionalnošću i diferencijacijom, i to na temelju rizika, objektivnih kriterija i pozitivnih poticaja za programe, njihove veličine i administrativnog kapaciteta, posebno u vezi sa višestrukim razinama revizije koje se trebaju usredotočiti na borbu protiv nepravilnosti, to jest prijevara i korupcije, te da razmotri broj kontrola u cilju postizanja veće usklađenosti između kohezijske politike, politike tržišnog natjecanja i ostalih politika Unije, a posebno pravila o državnim potporama koja su primjenjiva na europske strukturne i investicijske fondove, ali ne i na EFSU ili Obzor 2020., kao i u vezi s mogućnošću jedinstvenog skupa pravila za sve europske strukturne i investicijske fondove kako bi se financiranje učinilo učinkovitijim, pri tome uzimajući u obzir posebnosti svakog fonda;

18.  poziva Komisiju da u cilju stvarnog pojednostavnjenja te u dogovoru s upravljačkim tijelima nacionalnih i regionalnih programa sastavi izvedivi plan za proširenje sustava pojednostavnjenih troškova na EFRR, također u skladu s odredbama prijedloga uredbe o izmjeni financijskih pravila koja se primjenjuju na proračun, odnosno takozvane skupne uredbe;

19.  smatra da bi se financiranje u okviru kohezijske politike i dalje trebalo temeljiti na bespovratnim sredstvima; međutim, primjećuje da financijski instrumenti imaju sve znatniju ulogu; ističe da zajmovi, vlasnički kapital ili jamstva mogu imati komplementarnu ulogu, ali se trebaju upotrebljavati s oprezom i na osnovi odgovarajuće ex ante procjene, pri čemu se bespovratna sredstva njima trebaju dopuniti samo kada ti financijski instrumenti predstavljaju dodanu vrijednost i mogu privući dodatnu financijsku potporu, uzimajući u obzir regionalne razlike i raznolikost praksi i iskustava;

20.  naglašava važnost potpore Komisije, EIB-a i država članica lokalnim i regionalnim tijelima u vezi s inovativnim financijskim instrumentima s pomoću platformi kao što je fi-compass ili poticaja za korisnike; podsjeća da ti instrumenti nisu prikladni za sve vrste intervencija u okviru kohezijske politike; mišljenja je da bi sve regije na dobrovoljnoj osnovi trebale moći odlučiti o provedbi financijskih instrumenata u skladu sa svojim potrebama; protivi se, međutim, obvezujućim kvantitativnim ciljevima za upotrebu financijskih instrumenata, te naglašava da sve veća upotreba financijskih instrumenata ne bi trebala dovesti do smanjenja proračuna EU-a u cjelini;

21.  poziva Komisiju da zajamči bolje sinergije i komunikaciju između europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugih fondova i programa Unije, uključujući EFSU, te da pojednostavi provedbu aktivnosti financiranja iz više fondova; ističe da se EFSU-om ne bi trebalo dovoditi u pitanje stratešku usklađenost, teritorijalnu usredotočenost i dugoročnu perspektivu programiranja kohezijske politike niti zamijeniti ili istisnuti bespovratna sredstva ili pak zamijeniti ili smanjiti proračun europskih strukturnih i investicijskih fondova; inzistira na stvarnoj dodatnosti njegovih sredstava; poziva na uspostavu jasnog razgraničenja između EFSU-a i kohezijske politike, zajedno s pružanjem mogućnosti za njihovu kombiniranu i olakšanu uporabu bez njihova preklapanja, što može učiniti strukturu financiranja privlačnijom kako bi se oskudna sredstva EU-a dobro iskoristila; vjeruje da je potrebno usklađivanje pravila za aktivnosti financiranja iz više fondova, kao i jasna komunikacijska strategija o postojećim mogućnostima financiranja; poziva Komisiju da u tom kontekstu izradi paket instrumenata za korisnike;

22.  poziva Komisiju da razmotri izradu niza drugih pokazatelja kojim će se dopuniti pokazatelj koji se temelji na BDP-u i koji je i dalje glavna legitimna i pouzdana metoda za pravedno dodjeljivanje sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova; smatra da u tom kontekstu treba razmotriti i proučiti mogućnost indeksa društvenog napretka ili demografskog pokazatelja kako bi se pružila sveobuhvatna slika regionalnog razvoja; smatra da bi ti pokazatelji mogli bolje odgovoriti na nove vrste nejednakosti koje nastaju među regijama EU-a; nadalje naglašava relevantnost pokazatelja ishoda za jačanje usmjerenosti politike na rezultate i učinak;

23.  poziva Komisiju da razmotri mjere za rješavanje pitanja nacionalnog financiranja projekata kohezijske politike, s obzirom na problem s kojim se suočavaju lokalne i regionalne razine vlasti u visoko centraliziranim državama članicama koje ne raspolažu s dovoljno fiskalnih i financijskih kapaciteta i koje nailaze na velike poteškoće pri sufinanciranju projekata, a često i u pripremi projektne dokumentacije zbog nedovoljnih financijskih sredstava, čime dolazi do slabije iskoristivosti kohezijske politike;

24.  potiče Komisiju da razmotri mogućnost upotrebe razine NUTS III kao klasifikacije regija u kohezijskoj politici za neke odabrane prioritete;

Ključna politička područja za moderniziranu kohezijsku politiku nakon 2020.

25.  naglašava važnost ESF-a, Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih, posebno u borbi protiv dugoročne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih u Uniji, koje su dostigle dosad nezabilježene razine, osobito u slabije razvijenim regijama, najudaljenijim regijama i regijama koje su najviše pogođene krizom; ističe ključnu ulogu malih i srednjih poduzeća u otvaranju radnih mjesta, čiji udio u ukupnom broju radnih mjesta u Uniji iznosi 80 %, te u promicanju inovativnih sektora kao što su digitalno gospodarstvo i gospodarstvo s niskim emisijama ugljika;

26.  smatra da bi u razdoblju nakon 2020. kohezijska politika trebala i dalje skrbiti za ugrožene i marginalizirane skupine, riješiti pitanje rastućih nejednakosti i izgrađivati solidarnost; prima na znanje pozitivan učinak koji ulaganja u obrazovanje, osposobljavanje i kulturu imaju u pogledu socijalne dodane vrijednosti i one povezane s zapošljavanjem; nadalje upućuje na potrebu zadržavanja društvene uključenosti, uključujući trošenje sredstava ESF-a kojeg upotpunjuju ulaganja EFRR-a u tom području;

27.  predlaže bolju upotrebu europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi se odgovorilo na demografske promjene i njihove regionalne i lokalne posljedice; mišljenja je da bi se u regijama koje se suočavaju s izazovima poput depopulacije europski strukturni i investicijski fondovi trebali na najbolji mogući način usmjeriti na stvaranje radnih mjesta i rast;

28.  primjećuje sve veću važnost Teritorijalnog programa i uspješnih ruralno-urbanih partnerstava, kao i primjer koji pametni gradovi pružaju kao mikrokozmi i katalizatori za inovativna rješenja za regionalne i lokalne probleme;

29.  pozdravlja Amsterdamski pakt i bolje priznavanje uloge gradova i urbanih područja u europskom donošenju politika i traži učinkovitu provedbu kooperativne metode rada kroz partnerstva sadržana u Paktu; očekuje uključivanje rezultata u buduće politike EU-a nakon 2020.;

30.  ističe unaprijeđenu urbanu dimenziju kohezijske politike u obliku posebnih odredbi za održivi urbani razvoj i inovativna urbana djelovanja; smatra da bi se to trebalo dodatno razviti i financijski ojačati nakon 2020. te da bi se trebao osnažiti prijenos ovlasti na niže razine upravljanja; potiče Komisiju da poboljša koordinaciju između raznih mjera usmjerenih na gradove kako bi se ojačala izravna potpora lokalnim vlastima u okviru kohezijske politike s pomoću financiranja i prilagođenih instrumenata za teritorijalni razvoj; ističe buduću ulogu instrumenata za teritorijalni razvoj, poput lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice i integriranih teritorijalnih ulaganja;

31.  podržava obveze koje je EU preuzeo u okviru Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama; podsjeća u tom kontekstu cilj koji podupiru sve institucije EU-a u pogledu potrošnje najmanje 20 % proračuna EU-a na djelovanja povezana s klimatskim promjenama te ističe da europski strukturni i investicijski fondovi u tom smislu imaju ključnu ulogu te da bi se trebali i dalje upotrebljavati što učinkovitije za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu, kao i za zelena gospodarstva i obnovljive izvore energije; smatra da je potrebno poboljšati sustav praćenja potrošnje za klimu; u tom pogledu ističe potencijal europske teritorijalne suradnje, kao i ulogu gradova i regija u kontekstu Plana za gradove;

32.  napominje da strategije RIS3 jačaju regionalne inovacijske ekosustave; ističe da istraživanje, inovacije i tehnološki razvoj trebaju i dalje imati istaknutu ulogu kako bi se omogućilo da se EU natječe na globalnoj razini; smatra da bi model pametne specijalizacije trebao postati jedan od vodećih pristupa kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. poticanjem suradnje između različitih regija, urbanih i ruralnih područja i stimuliranjem gospodarskog razvoja EU-a, stvaranjem sinergija između transnacionalnih strategija RIS3 i vrhunskih klastera; podsjeća na postojeći pilot-projekt Put prema izvrsnosti (S2E) kojim se i dalje podupiru regije u stvaranju i iskorištavanju sinergija među europskim strukturnim i investicijskim fondovima, programom Obzor 2020. i ostalim programima EU-a za financiranje; stoga zauzima stajalište da je potrebno uložiti daljnje napore u povećanje sinergija radi jačanja pametne specijalizacije i inovacija za razdoblje nakon 2020.;

33.   ističe da je povećana vidljivost kohezijske politike ključna za borbu protiv euroskepticizma i može doprinijeti vraćanju povjerenja građana; ističe da se u cilju poboljšanja vidljivosti europskih strukturnih i investicijskih fondova veći naglasak mora staviti na sadržaj i rezultate njihovih programa, uz pomoć pristupa odozgo prema dolje te odozdo prema gore, čime se omogućuje sudjelovanje dionika i primatelja koji mogu djelovati kao učinkoviti kanal za širenje informacija o postignućima kohezijske politike; nadalje apelira na Komisiju, države članice, regije i gradove da učinkovitije komuniciraju o mjerljivim dostignućima kohezijske politike koji mogu donijeti dodanu vrijednost u svakodnevni život građana EU-a; snažno potiče na to da se komunikacijske aktivnosti u posebnoj proračunskoj liniji u okviru tehničke pomoći nastave, po potrebi, i nakon što je projekt okončan sve dok njegovi rezultati ne postanu jasno vidljivi;

Izgledi

34.  poziva na to da poticanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i solidarnosti širom EU-a te usmjeravanje fondova EU-a prema razvoju, otvaranju radnih mjesta i konkurentnosti budu među glavnim prioritetima programa EU-a; također poziva na nastavak borbe protiv regionalnih nejednakosti, siromaštva i socijalne isključenosti, kao i diskriminacije; smatra da osim ciljeva sadržanih u Ugovorima, kohezijska politika treba nastaviti služiti kao alat za ostvarivanje političkih ciljeva EU-a, čime se također doprinosi većoj razini svijesti o njezinoj uspješnosti i jamči da je glavna ulagačka politika Unije dostupna svim regijama;

35.  ponavlja da je krajnje vrijeme da se osmisli kohezijska politika EU-a za razdoblje nakon 2020. radi njezina učinkovitog pokretanja na samom početku novog programskog razdoblja; poziva stoga Komisiju da pripremi novi zakonodavni okvir kako bi na vrijeme bio proveden u djelo, odnosno ubrzo nakon predstavljanja prijedloga Komisije za sljedeći VFO-a i njegova prijevoda na službene jezike; nadalje poziva na pravovremeno donošenje svih zakonodavnih prijedloga za buduću kohezijsku politiku i smjernica o upravljanju i kontroli prije početka novog programskog razdoblja, bez retroaktivnog učinka; naglašava da odgođena provedba operativnih programa utječe na učinkovitost kohezijske politike;

36.  napominje da bi se srž aktualnog zakonodavnog okvira za kohezijsku politiku trebala održati nakon 2020., uz dorađenu, ojačanu, lako dostupnu i na rezultate usmjerenu politiku te uz dodanu vrijednost politike, o kojoj bi trebalo bolje informirati građane;

37.  u pogledu prijedloga Komisije 2016/0282(COD) naglašava da prihvat migranata i izbjeglica pod međunarodnom zaštitom, kao i njihova socijalna i ekonomska integracija, iziskuju usklađen transnacionalni pristup koji bi se trebao razmotriti i u okviru trenutačne i buduće kohezijske politike EU-a;

38.  ističe važnost stabilnih propisa; poziva Komisiju da prilikom sastavljanja provedbenih odredbi za kohezijsku politiku u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru promjene svede na najmanju moguću mjeru; uvjeren je da se udio proračuna EU-a za kohezijsku politiku nakon 2020. treba zadržati na adekvatnoj razini, ako ne i povećati, s obzirom na složene unutarnje i vanjske izazove na koje će politika morati odgovoriti u pogledu svojih ciljeva; smatra da tu politiku ne smiju oslabiti nikakve okolnosti, pa čak ni Brexit, i da se njezin udio u ukupnom proračunu EU-a ne smije smanjiti preusmjeravanjem sredstava u financiranje novih izazova; nadalje naglašava višegodišnju prirodu kohezijske politike i poziva na zadržavanje njezinog sedmogodišnjeg programskog razdoblja ili uvođenje programskog razdoblja 5+5 s obveznom revizijom u sredini razdoblja;

39.  poziva na brzu dodjelu pričuve za postignute rezultate; primjećuje da je vrijeme između postizanja rezultata i oslobađanja pričuve predugo, čime se umanjuje njezina djelotvornost; stoga apelira na Komisiju da dopusti državama članicama da stave pričuvu za postignute rezultate u uporabu čim se završi preispitivanje;

40.  u tom kontekstu ističe da se unutar okvira kohezijske politike, posebice u sljedećem razdoblju financiranja, prednost treba pružiti digitalnom programu, uključujući osiguranje potrebne infrastrukture i naprednih tehnoloških rješenja; napominje da se razvoj u telekomunikacijskom sektoru mora u svakom slučaju pratiti odgovarajućim osposobljavanjem, kojem se također treba pružiti potpora u okviru kohezijske politike;

o
o   o

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama i njihovim parlamentima i Odboru regija.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 289.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 470.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 259.
(5) SL L 347, 20.12.2013., str. 303.
(6) SL L 347, 20.12.2013., str. 281.
(7) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(8) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0321.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0217.
(12) SL C 305 E, 11.11.2010., str. 14.
(13) SL C 351 E, 2.12.2011., str.1.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0383.
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0336.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0311.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0211.
(18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0419.
(19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0308.
(20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0307.
(21) SL C 258 E, 7.9.2013., str.1.
(22) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0133.
(23) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0384.
(24) ECLI:EU:C:2015:813.


Stanje ribljih stokova i socioekonomski položaj sektora ribarstva na Sredozemlju
PDF 370kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2017. o stanju ribljih stokova i socioekonomskom položaju sektora ribarstva na Sredozemlju (2016/2079(INI))
P8_TA(2017)0255A8-0179/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ(1) (Uredba o ZRP-u),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice na području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o morskoj strategiji)(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1967/2006 od 21. prosinca 2006. o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2847/93 te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1626/94(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (Uredba o ribolovu NNN), o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999(4) (Uredba NNN),

–  uzimajući u obzir strategiju na sredini razdoblja Opće komisije za ribarstvo na Sredozemlju (GFCM) (2017. – 2020.) kojom se želi ostvariti održivost ribarstva na Sredozemlju i Crnom moru,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2016. o prijedlogu direktive Vijeća o provedbi Sporazuma sklopljenog između Općeg udruženja poljoprivrednih zadruga u Europskoj uniji (COGECA), Europskog saveza transportnih radnika (ETF) i Udruženja nacionalnih organizacija ribolovnih poduzeća (EUROPÊCHE) od 21. svibnja 2012., kako je izmijenjen 8. svibnja 2013., o provedbi Konvencije Međunarodne organizacije rada o radu u ribolovu iz 2007.(5),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju UN-a koju je Opća skupština donijela 25. rujna 2015., naslovljenu „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”,

–  uzimajući u obzir Regionalnu konferenciju o izgradnji budućnosti za održivi mali ribolov na Sredozemlju i Crnom moru (Alžir, Alžir 7. – 9. ožujka 2016.),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0179/2017),

A.  budući da je Sredozemlje sa svojih 17 000 morskih vrsta jedno od područja s najvećom biološkom raznolikošću na svijetu; budući da je stoga potreban pristup za velik broj vrsta prilikom utvrđivanja načina upravljanja Sredozemljem;

B.  budući da Komisija u svojoj komunikaciji pod naslovom „Savjetovanje o ribolovnim mogućnostima za 2017. u okviru zajedničke ribarstvene politike” (COM(2016)0396) upućuje na to da je prekomjerni izlov ribe i dalje glavni problem i potiče na pronalazak rješenja kako bi se situacija promijenila; budući da Komisija u tom dokumentu izražava zabrinutost zbog činjenice da se mnoge procijenjene vrste love u znatno većem broju od procijenjenog cilja najvišeg održivog prinosa (MSY);

C.  budući da se Sredozemlje treba suočiti s važnim izazovom postizanja cilja postupne obnove i održavanja populacija ribljih stokova iznad razina biomase sposobnih za postizanje najvećeg održivog prinosa za sve stokove najkasnije do 2020.; budući da će taj izazov zahtijevati sudjelovanje i predanost zemalja koje nisu članice EU-a; budući da je opća razina prekomjernog izlova u Sredozemlju otprilike 2–3 puta veća od razine najvišeg održivog prinosa; budući da, unatoč znatnim naporima na razini EU-a i izvan njega u cilju jamčenja provedbe i usklađenosti zakonodavstva u sektoru ribarstva, više od 93 % procijenjenih vrsta u Sredozemlju i dalje se prekomjerno lovi;

D.  budući da ribarstvo u toj regiji ima velik socioekonomski značaj za obalno stanovništvo; budući da je u tom sektoru zaposleno na tisuće ljudi, što obuhvaća i sektor sekundarne prerade te znatan broj žena koje posebno ovise o ribarstvu za zapošljavanje; budući da Sredozemlje daje ključan doprinos u pogledu sigurnosti opskrbe hranom, posebno za najugroženije stanovništvo u regiji; budući da se ribarstvom omogućuje dopuna prihoda i opskrbe hranom te da se njime doprinosi regionalnoj stabilnosti;

E.  budući da je na Sredozemnom moru nekoliko različitih čimbenika koji zajedno s ribolovom utječu na zdravlje stokova, primjerice, onečišćenje prouzročeno pomorskim prijevozom;

F.  budući da mali ribolov obuhvaća 80 % ribolovne flote i 60 % radnih mjesta na Sredozemlju; budući da je žalosna činjenica da nema zajednički dogovorene definicije malog ribolova na europskoj razini, iako je to vrlo teško postići zbog raznih specifičnosti i karakteristika morskih ekosustava i sektora ribarstva; budući da je „mali obalni ribolov” službeno definiran samo za potrebe Europskog fonda za ribarstvo (Uredba Vijeća (EZ) br. 1198/2006) kao „ribolov koji obavljaju ribarska plovila čija ukupna duljina preko svega ne prelazi 12 metara i koja ne koriste povlačne alate” (kao što su koćarice); budući da bi se definicijom malog ribolova trebalo uzeti u obzir niz nacionalnih i regionalnih karakteristika;

G.  budući da je na sastanku na vrhu o stanju stokova u Sredozemlju održanom u veljači 2016. u Kataniji postignut dogovor da je hitno potrebno obrnuti takve negativne trendove te se primio na znanje veliki izazov obnove i održavanja populacija ribljih stokova iznad razina biomase sposobnih za postizanje najvećeg održivog prinosa za sve vrste najkasnije do 2020., uz istovremeno poštovanje obveze u okviru zajedničke ribarstvene politike povezane s najvećim održivim prinosima;

H.  budući da se Sredozemlje uz prekomjerni izlov suočava s brojnim izazovima, a uzrok većine tih izazova jest gusto naseljena obala (višak hranjivih tvari, onečišćujuće tvari, izmjene staništa i obale), ali i pomorski promet i prekomjerno iskorištavanje resursa, uključujući, među ostalim, ekstrakciju nafte i plina; nadalje, budući da je Sredozemlje vrlo osjetljivo na klimatske promjene, što u kombinaciji s intenzivnim pomorskim prometom pogoduje pojavi i stvaranju novih invazivnih vrsta;

I.  budući da nemogućnost korištenja određenim alatima i tehnikama koji su prihvatljiviji i imaju manji utjecaj na stanje ugroženih stokova ozbiljno utječe na održivost obalnih i otočnih zajednica koje su ionako marginalizirane te sprečava razvoj i dovodi do povećane depopulacije;

J.  budući da obalne zajednice sredozemnih država članica uvelike ovise o ribarstvu, osobito o malom ribolovu, pa su stoga ugrožene nedostatkom održivosti ribljih stokova;

K.  budući da je veći broj obalnih zajednica u EU-u uvelike ovisan o tradicionalnom, artizanalnom i malom ribolovu na Sredozemlju;

L.  budući da rekreacijski ribolov u brojnim regijama Sredozemlja ima društveno-ekonomsku vrijednost te izravan i neizravan utjecaj na zapošljavanje;

M.  budući da valja uzeti u obzir ulogu koju rekreacijski ribolov ima na stanje stokova u Sredozemlju;

1.  ističe važnost brze i potpune provedbe ciljeva i mjera u okviru zajedničke ribarstvene politike (ZRP), kao i pravovremene izrade nacrta i učinkovite provedbe višegodišnjih planova upravljanja u skladu s pristupom koji je usmjeren na regionalizaciju i raznolikost vrsta; posebno naglašava da je potrebno ostvariti cilj dobrog stanja okoliša koji je utvrđen Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji (Direktiva 2008/56/EZ), s time da bi se o mjerama upravljanja ribarstvom trebalo odlučivati u kontekstu zajedničke ribarstvene politike;

2.  smatra da bi sa Sredozemljem i dalje trebalo postupati drugačije nego s ostalim morskim bazenima obuhvaćenima zajedničkom ribarstvenom politikom jer njegov velik dio čine međunarodne vode u kojima treće zemlje imaju odlučujuću ulogu kad je riječ o stanju stokova;

3.  smatra da je hitno potreban zajednički odgovor koji se temelji na suradnji koja se provodi na raznim razinama: međunarodnoj, europskoj, nacionalnoj i regionalnoj; smatra da svi relevantni dionici, uključujući profesionalne i rekreacijske ribare, ribarsku industriju, tradicionalan i artizanalan mali ribolov, znanstvenike, regionalne organizacije, upravitelje zaštićenih morskih područja, sindikate i nevladine organizacije, trebaju biti dio uključivog procesa koji kreće od najnižih razina prema gore; ističe stratešku ulogu Savjetodavnog vijeća za Sredozemlje u tom kontekstu;

4.  ističe da bez osviještenosti, pune podrške i uključenosti obalnih zajednica, koje moraju biti informirane o opasnostima koje smanjenje stokova i vrsta može imati na njihovu gospodarsku i socijalnu budućnost, mjere upravljanja i propisi neće ostvariti svoj puni potencijal;

5.  stoga ističe da nema zajedničkih preciznih definicija malog i artizanalnog ribolova; ističe da je za daljnje političke aktivnosti potrebno što prije utvrditi takve definicije na razini EU-a;

6.  naglašava da se pri definiranju ribarstvenih politika u procese odlučivanja trebaju uključiti i integrirati ribari i njihova udruženja te organizacije proizvođača, sindikati, obalne akcijske skupine i lokalne zajednice, u skladu s načelom regionalizacije zajedničke ribarstvene politike i uključujući treće zemlje na istočnim i južnim obalama sredozemnoga bazena; naglašava da će jedino stvaranjem pravednih, uravnoteženih i ujednačenih uvjeta za sve uključene zemlje i za sve ribolovne subjekte u Sredozemlju biti moguće jamčiti zdrave ribarske resurse te održivo i profitabilno ribarstvo, a time održati i aktualne razine zaposlenosti i u najboljem slučaju stvoriti nova radna mjesta u sektoru ribarstva; ističe važnu ulogu jakih i neovisnih socijalnih partnera u sektoru ribarstva te institucionaliziranog socijalnog dijaloga i sudjelovanja radnika u pitanjima koja se tiču poduzeća;

7.  napominje da zajednička ribarstvena politika selektivno daje poticaje ribolovu, uključujući ribolovne mogućnosti, i na način kojim se jamči ograničeni učinak na morski ekosustav i ribolovne resurse; u tom pogledu ističe da je nužno da države članice primjenjuju transparentne i objektivne kriterije, uključujući ekološke, socijalne i gospodarske kriterije (članak 17. Uredbe o ZRP-u); ističe da je potrebno usmjeriti napore u to, pogledu kako bi se zajamčili poticaji i povlašteni pristup obalnim ribolovnim zonama za flote za mali (artizanalni i tradicionalni) ribolov, pod uvjetom da se bave selektivnim ribolovom kojim se ograničeno utječe na okoliš; ističe važnost savjetovanja s dotičnim priobalnim zajednicama.

8.  napominje da utjecaj rekreacijskog ribolova na stokove i njegov socioekonomski potencijal u Sredozemlju nisu dovoljno istraženi; smatra da broj rekreacijskih ribara, njihov ulov i dodana vrijednost koju donose obalnim zajednicama moraju biti predmetom budućih prikupljanja podataka;

9.  napominje da rekreacijski ribolov donosi velik gospodarski prihod lokalnim zajednicama, s pomoću aktivnosti kao što je turizam, te ima nizak utjecaj na okoliš i stoga ga treba poticati;

10.  smatra bitnim definirati obalni, mali obalni i tradicijski ribolov u skladu sa socioekonomskim karakteristikama i primjenjujući regionalni pristup;

11.  naglašava da se u obalnom ribolovu upotrebljavaju tradicionalni alati i tehnike, koji svojom specifičnošću određuju identitet i način života obalnih područja, te da je stoga potrebno očuvati i zaštiti njihovo korištenje kao dio kulturno-povijesne i tradicijske baštine;

12.  smatra da se u kontekstu regionalizacije, a uzimajući u obzir posebnosti pojedinih oblika ribolova, trebaju dopustiti određena opravdana odstupanja u pogledu korištenja pojedinih ribolovnih alata i tehnika;

13.  ističe da se, prema Organizacija za hranu i poljoprivredu, za očuvanje i iskorištavanje živih morskih resursa te upravljanje njima mora primijeniti predostrožan pristup kojim se vodi računa o socioekonomskim okolnostima kako bi se postigao održivi ribolov i u cijelosti zaštitio i očuvao morski okoliš; ističe da nedostatak znanstvenih podataka ne smije biti izgovor za neprimjenjivanje mjera očuvanja i upravljanja; smatra da je od ključne važnosti brzo riješiti problem nedostatka podataka i opipljivih znanstvenih podataka o stanju stokova; ističe da se u taj proces moraju uključiti svi dionici i da se s njima valja savjetovati;

14.  smatra da za zaštitu i očuvanje ribarstva i resursa morskog okoliša u Sredozemlju politike upravljanja ribolovom moraju biti djelotvorne i popraćene snažnim, sveobuhvatnim i hitnim politikama i mjerama za uklanjanje čimbenika koji negativno utječu na te resurse, a to su: klimatske promjene (globalno zatopljenje, zakiseljavanje, padaline), zagađenje (kemijsko, biološko, makroskopsko i mikroskopsko), nekontrolirano istraživanje i ekstrakcija plina i nafte, pomorski promet, invazivne vrste te uništavanje ili izmjenjivanje prirodnih staništa, posebno obalnih; ističe da je stoga važno bolje razumjeti utjecaj tih čimbenika na riblje stokove; poziva u tom pogledu na jačanje postojećih europskih kapaciteta za nadziranje i praćenje Sredozemnog mora, kao što su EMODnet te program Copernicus i njegova pomorska komponenta;

15.  smatra da se zaštita i očuvanje ribolovnih i pomorskih resursa Sredozemlja ne smije temeljiti samo na mjerama koje se odnose na ribolovni sektor nego treba uključiti i druge sektore djelatnosti koji utječu na morski okoliš;

16.  smatra da se moraju povećati napori za upoznavanje morskog okoliša, osobito vrsta koje se komercijalno iskorištavaju, te je na temelju tih saznanja potrebno planirati njihovo održivo iskorištavanje;

17.  snažno ističe da je u Sredozemlju i dalje raširen problem nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, čak i u državama članicama EU-a; smatra da svaka mjera za očuvanje resursa, čak i ponajviše gospodarstava malog ribolova, treba ići ruku pod ruku sa snažnom i odlučnom borbom protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova; smatra da EU treba osigurati potporu trećih zemalja na Sredozemlju u cilju borbe protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova; nadalje smatra da je shodno tomu potrebno uskladiti postupke kontrole u cijelom Sredozemlju, uzimajući u obzir velike razlike u primjeni postupaka kontrole i sankcija;

18.  podsjeća da obalne zajednice imaju velik utjecaj na učinkovitost mjera kojima je cilj sprečavanje, otkrivanje i identifikacija nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

19.  smatra da je prioritet pojačati nadzorne aktivnosti na kopnu, u cijelom distribucijskom lancu (tržištima i ugostiteljstvu) i na moru, posebno u područjima gdje su ribolovne aktivnosti privremeno prekinute ili zabranjene;

20.  smatra da je, kako bi se izbjegla socijalna nejednakost, potrebno dodijeliti ribolovne mogućnosti koristeći se objektivnim i transparentnim kriterijima, uključujući okolišne, socijalne i gospodarske kriterije, uzimajući u obzir metode sa smanjenim utjecajem na okoliš; smatra da je potrebno pravedno raspodijeliti ribolovne mogućnosti unutar različitih segmenata ribolova, uključujući tradicionalni i mali ribolov; također smatra da je potrebno pružati poticaj flotama da se koriste selektivnijim alatima i tehnikama ribolova koji imaju smanjeni utjecaj na morski okoliš, u skladu s člankom 17. Uredbe o ZRP-u;

21.  smatra da se problem osiromašenja stokova u Sredozemlju mora riješiti mjerama upravljanja ribolovom i mjerama očuvanja ribolova za komercijalni i rekreacijski ribolov, uključujući korištenjem prostornih i vremenskih ograničenja, dnevnih i tjednih gornjih granica kapaciteta ribolova te, kada je to prikladno, kvota; smatra da bi se na taj način zajamčili jednaki uvjeti za treće zemlje sa zajedničkim stokovima; smatra da se ove mjere moraju donijeti u uskoj suradnji s dotičnim sektorom kako bi se postigla njihova učinkovita provedba;

22.  pozdravlja povećanje broja inspekcija Europske agencije za kontrolu ribarstva te ističe potrebu za jačanjem napora za rješavanje dvaju glavnih problema u pogledu poštovanja propisa u 2016.: neistiniti navodi u ispravama (brodski dnevnik, iskrcajne i transportne deklaracije, prodajni listovi itd.) i uporaba zabranjenih ili nepropisnih ribolovnih alata;

23.  ističe da odgovornosti koje proizlaze iz obveze iskrcavanja utvrđene reformiranim ZRP-om ni u kojem slučaju ne smiju pasti na ribare;

24.  poziva da se ispitaju posljedice koje okončanje odbacivanja ulova ima na to da morski organizmi i druge vrste, npr. galebovi, budu lišeni hranjivih tvari;

25.  napominje da je sustavima zaštićenih morskih područja u Sredozemlju pokriven nedovoljan postotak površine te se pokrivenost različitih bazena uvelike razlikuje; ističe da općenito nedostaju gospodarski resursi; smatra da je ključno prepoznati i jačati ulogu koju zaštićena morska područja imaju kao napredni laboratoriji za znanstveno istraživanje te u provedbi konkretnih mjera, suradnji i zajedničkom upravljanju djelatnošću ribara, te da je nužno optimizirati njihovo korištenje u svjetlu znanstveni savjeta i ciljeva očuvanja; smatra da je u tom pogledu važno zajamčiti stabilno povećanje sredstava kojima sustav raspolaže; smatra da je ključno bliže surađivati s Općom komisijom za ribarstvo Sredozemlja i trećim zemljama kako bi se utvrdila područja koja je potrebno obuhvatiti mjerama zaštite te uspostavio učinkoviti sustav za nadzor i kontrolu u cilju provjere djelotvornosti tih područja;

26.  ističe da je važno zajamčiti da zaštićena morska područja obuhvaćaju barem 10 % Sredozemnog mora do 2020., u skladu s UN-ovim ciljem održivog razvoja 14.5; poziva Opću komisiju za ribarstvo Sredozemlja da se na godišnjem zasjedanju 2018. usuglasi u pogledu rasporeda aktivnosti i uvjeta za postizanje navedenog cilja; ističe da se postojećim zaštićenim morskim područjima često ne upravlja na pravilan način; stoga smatra da je osim uvođenja učinkovitog sustava nadzora i kontrole potrebna uspostava i primjena mjera upravljanja u skladu s pristupom koji se temelji na ekosustavima kako bi se mogla utvrditi djelotvornost zaštitnih mjera;

27.  posebno ističe da je potrebno zaštititi suradnju u upravljanju osjetljivim područjima koja predstavljaju značajna mrjestilišta gospodarski najvažnijih vrsta (npr. Jabučka kotlina u Jadranskom moru);

28.  ističe da Sredozemlje karakteriziraju biološki jedinstvene populacije koje izlovljavaju flote različitih zemalja, te je stoga neophodna uska suradnja i usuglašavanje mjera regulacije ribolova među svim sudionicima i na svim razinama;

29.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere radi rješavanja problema morskog otpada i plastike u moru koji dovode do vrlo ozbiljne okolišne, ekološke i gospodarske štete te štete po zdravlje;

30.  smatra bitnim da se u okviru politika primjenjuje raznolik i detaljan pristup u pogledu planova upravljanja s različitim kriterijima koji se temelje na biološkim karakteristikama vrsta i tehničkim karakteristikama metoda ribolova; također smatra da bi svaki višegodišnji plan trebao predvidjeti prikladno prostorno planiranje (rotiranje područja u kojima je zabranjen ribolov, potpuna ili djelomična obustava ovisno o ribolovnim sustavima) i vremensko planiranje (sezona zabrane ribolova), kao i promicanje tehničkih mjera kojima je cilj postići maksimalnu selektivnost alata; ističe da je potrebno predvidjeti odgovarajuću financijsku naknadu;

31.  pozdravlja obveze koje je Komisija preuzela za višegodišnji plan upravljanja Sredozemnim morem; ističe važnost regionalizacije ZRP-a u upravljanju ribolovom u Sredozemnom moru; poziva Savjetodavno vijeće za Sredozemlje (MEDAC) da tijekom cijelog procesa sudjeluje u osmišljavanju i provedbi višegodišnjeg plana i regionaliziranih mjera;

32.  naglašava da se ribarima u sezoni zabrane ribolova moraju zajamčiti odgovarajuća primanja;

33.  ističe da je u Sredozemlju potrebno utvrditi minimalnu dozvoljenu veličinu svih komercijalnih i rekreacijskih ciljnih vrsta, ovisno o spolnoj zrelosti i na temelju najboljih dostupnih znanstvenih saznanja; naglašava da je potrebno poduzeti mjere kojima se jamči strože pridržavanje tih minimalnih veličina;

34.  smatra da je potrebno potaknuti koordinirano djelovanje s trećim zemljama Sredozemlja jačanjem političke i tehničke suradnje pod okriljem međunarodnih institucija koje djeluju u ovom području; pozdravlja inicijativu koju je pokrenula Komisija nedavnim uvođenjem programa MedFish4Ever, koji je poziv na djelovanje kako bi se zaustavilo smanjenje ribljih stokova u Sredozemlju; ističe da je u okviru ove inicijative potrebno uložiti sve moguće napore kako bi se u zemljama Sredozemlja promicao održivi ribolov;

35.  naglašava da je potrebno promicati i provesti dogovor za prostorne i vremenske zabrane ribolova, čime će se ribolov vremenski ograničiti u područjima mriještenja određenih vrsta tijekom cijele godine; ističe da će takvo raspoređivanje i specijalizacija ribolovnog napora urodit visokom produktivnošću i mora se planirati u dogovoru s ribolovnim zajednicama i znanstvenim savjetnicima;

Mjere povezane s trećim zemljama

36.  poziva Komisiju da promiče mjere u okviru Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja kako bi se poboljšalo stanje stokova koji se dijele s trećim zemljama, koristeći se istovremeno aktivnostima suradnje koje su već uspostavljene između predstavničkih tijela flota i poduzeća koja djeluju u sektoru ribarstva i nadležnih ili odgovarajućih tijela dotičnih trećih zemalja;

37.  prima na znanje da nedostatak zajedničkog regulatornog okvira za flote EU-a i trećih zemalja koje djeluju u Sredozemlju dovodi do nepoštenog tržišnog natjecanja među ribarima i istodobno prijeti dugoročnoj održivosti ulova zajedničkih vrsta;

38.  ističe važnost suradnje i potrebe za promicanjem poštovanja propisa i jednakih uvjeta u pogledu nadzora u ribarstvu s trećim zemljama i regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom te jačanja horizontalne koordinacije upravljanja morskim područjima i ribljim stokovima izvan nacionalne jurisdikcije:

39.  poziva Komisiju da pomogne trećim zemljama u Sredozemlju da ostvare održivi ribolov podupiranjem malog i obalnog ribolova, razmjenom najboljih praksi i održavanjem otvorenog komunikacijskog kanala, te da uspostave potreban dijalog između uključenih različitih nacionalnih administracija radi pružanja odgovarajuće potpore provedbi strategije na sredini razdoblja (2017. – 2020.) Opće komisije za ribarstvo na Sredozemlju te preokretanja zabrinjavajućeg trenda u pogledu stanja sredozemnih stokova; poziva Komisiju da s trećim zemljama Sredozemlja učinkovito razmjenjuje informacije o aktivnostima flota trećih zemalja koje djeluju u Sredozemlju;

40.  poziva na to da se pod okriljem Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja uvede regionalni plan u cilju jamčenja jednakih uvjeta za sva plovila koja provode ribolovne aktivnosti na Sredozemlju, kao i pravedne ravnoteže između ribolovnih resursa i kapaciteta flota svih zemalja na obalama Sredozemlja; nadalje poziva na osnivanje regionalnog centra za određivanje položaja brodova satelitom i zajedničkih operacija nadzora;

41.  preporučuje da Komisija obustavi uvoz iz trećih zemalja koje ne provode potrebne mjere za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, na koje ih, kao države zastave, države luke, obalne države ili države trgovine, obvezuje međunarodno pravo;

42.  poziva države članice i Komisiju da podupiru treće zemlje, pruže im svu moguću pomoć i surađuju s njima u cilju boljeg suzbijanja nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova na cijelom Sredozemlju;

43.  poziva obalne zemlje da surađuju u cilju uspostave ograničenih područja za ribolov i zaštićenih morskih područja, uključujući u međunarodnim vodama;

44.  ističe da je potrebno uvesti temeljne propise za upravljanje rekreacijskim ribolovom na cijelom Sredozemlju;

Socioekonomski aspekti

45.  ističe da je 250 000 ljudi izravno zaposleno na plovilima i da se broj osoba koje u sektoru ribarstva zarađuju za život eksponencijalno povećava ako se u obzir uzmu obitelji koje žive zahvaljujući potpori regionalnog ribolova i koje su zaposlene u sekundarnim industrijama kao što je prerada, održavanje brodova i turizam, uključujući turizam povezan s rekreacijskim ribolovom; napominje da se 60 % aktivnosti povezanih s ribolovom odvija u zemljama u razvoju južnog i istočnog Sredozemlja, što pokazuje koliko su mali (artizanalni i tradicionalni) i rekreacijski ribolov važni za održiv razvoj tih regija, a osobito za najugroženije obalne zajednice;

46.  smatra da je ključno poboljšati uvjete rada ribara, počevši od dostojanstvene naknade i poštenog tržišnog natjecanja, uz usmjeravanje posebne pozornosti na visoku stopu nesreća u tom sektoru i visok rizik od profesionalnih bolesti; predlaže da države članice uspostave instrumente potpore dohotku, uz propisno poštovanje zakona i običaja svake države članice; na kraju preporučuje da države članice osnuju fond za stabilnu naknadu za dohodak kako bi se pokrila razdoblja zabrane ribolova zbog nepovoljnih klimatskih pojava koje mogu dovesti do obustave te aktivnosti, kao i do razdoblja odmora (biološko obnavljanje) u cilju zaštite životnog ciklusa iskorištavanih vrsta, zbog ekološke katastrofe, produljene pojave onečišćenja okoliša i onečišćenja morskim biotoksinima;

47.  prima na znanje da sektor ribarstva EU-a posljednjih nekoliko godina prolazi kroz razdoblje teškoća zbog povećanja troškova proizvodnje, propadanja ribljih stokova, manjeg ulova i stalnog pada dohotka;

48.  primjećuje da se socioekonomsko stanje u tom sektoru pogoršalo zbog različitih razloga, koji obuhvaćaju i smanjenje ribljih stokova, pad vrijednosti ribe pri prvoj prodaji (što se nije odrazilo na maloprodajnu cijenu zbog toga što većina posrednika nepravedno raspodjeljuje dodanu vrijednost u vrijednosnom lancu tog sektora te zbog monopola u raspodjeli u nekim regijama) te povećanje cijene goriva; primjećuje da su te teškoće doprinijele povećanju ribolovnoga napora, što posebno zabrinjava u slučaju maloga ribolova i može uistinu ugroziti budućnost toga tradicionalnoga načina života i opstanak lokalnih zajednica koje u velikoj mjeri ovise o ribolovu;

49.  ističe važnost osmišljavanja inicijativa koje bi mogle imati pozitivan učinak na zapošljavanje i koje su kompatibilne sa smanjenjem ribolovnoga napora, kao što su ribolovni turizam i aktivnosti istraživanja;

50.  poziva Komisiju i države članice da unaprijede dostupnost dostojanstvenih radnih uvjeta i odgovarajuću socijalnu zaštitu za sve radnike u sektoru ribarstva, bez obzira na veličinu ili vrstu poduzeća koje ih zapošljava, mjesta zapošljavanja ili ugovor prema kojem su zaposleni, među ostalim uporabom sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu koji se potpisuju u toj regiji radi borbe protiv socijalnog dampinga i poboljšanja pristupa tržištima i financiranju, suradnje s javnom upravom i institucijama te diversifikacije načina stjecanja sredstava za život; ističe važnost učinkovitih inspekcija i kontrola rada;

51.  ističe potrebu za poboljšanjem radnih uvjeta ribara s obzirom na visoku stopu nezgoda u tom sektoru kao i na nerazmjerno visok rizik od profesionalnih bolesti, kako fizičkih tako i mentalnih; naglašava da je potrebno jamčiti odgovarajuću ravnotežu između poslovnog i privatnog života ribara; ističe važnost pružanja odgovarajućih sanitarnih uvjeta, i na ribarskim plovilima i na kopnu, te zadovoljavajućeg smještaja i mogućnosti za rekreacijske aktivnosti; naglašava potrebu da se zajamči da luke, pristaništa i vodni putovi i dalje budu operativno sigurni i plovni;

52.  naglašava potrebu za jamčenjem da svaka riba i ribarski proizvod koji se uvezu u EU ispunjavaju uvjete koji su u skladu s međunarodnim normama koje se odnose na okoliš, rad i ljudska prava; poziva Komisiju i države članice da zajamče pošteno natjecanje i održivost u sektoru ribarstva radi očuvanja radnih mjesta i rasta; naglašava da je to ključno ne samo u pogledu tržišnoga natjecanja u Uniji već također i osobito u vezi s konkurentima iz trećih zemalja;

53.  smatra da Komisija i države članice trebaju promicati potpuno korištenje sredstava iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) i Europskog instrumenta za susjedstvo; smatra da Komisija treba dati sve od sebe da državama članicama i zemljama koje nisu članice EU-a pruži pomoć u korištenju svih dostupnih fondova na najučinkovitiji mogući način, posebno u pogledu:

   poboljšanja uvjeta rada i sigurnosti na plovilu
   vrednovanja radnog i stručnog osposobljavanja te poticanja pokretanja i razvoja novih gospodarskih aktivnosti u sektoru s pomoću zapošljavanja, obrazovanja i multidisciplinarnog osposobljavanja mladih ljudi
   jačanja uloge žena u ribarstvu i izravno povezanim proizvodnim sektorima, uzimajući u obzir činjenicu da one čine 12 % ukupne radne snage u tom sektoru;

54.  podsjeća da Europski fond za pomorstvo i ribarstvo mora pomoći artizanalnom ribolovu u obnavljanju opreme kako bi mogao poštovati znatna ograničenja u pogledu obveze iskrcavanja;

55.  poziva Komisiju da potiče osnivanje i rad lokalnih akcijskih skupina u ribarstvu (FLAG-ovi) koje promiču model održivog ribarstva;

56.  smatra da je ključno promicati, valorizirati i pružati poticaje za suradnju među ribarima, posebno među malim ribarima unutar istog područja ili regije, kako bi se zajednički riješila pitanja planiranja i upravljanja lokalnim ribolovnim resursima u cilju učinkovite i konkretne regionalizacije u skladu s ciljevima ZRP-a; smatra da je velika fragmentacija i raznolikost zanimanja, ciljeva, tehničkih karakteristika i korištenih alata posebna značajka ribolova u Sredozemlju te da se stoga horizontalnim i jedinstvenim pristupom ne bi poštovale lokalne specifičnosti Sredozemlja;

57.  prima na znanje da je, unatoč nedavnim poboljšanjima, i dalje visok broj stokova za koje nije provedena pouzdana procjena njihova statusa te da Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF) žali zbog činjenice da je broj procjena zapravo pao, od 44 procjene 2012. do svega 15 procjena 2014. godine; ističe važnost osiguranja brzog i pravilnog prikupljanja podataka te poticanja i podržavanja povećanja broj studija i vrsta pokrivenih podacima, čime se povećavaju saznanja o stokovima, utjecaju rekreacijskog ribolova i vanjskim čimbenicima kao što je zagađenje radi ostvarenja održivog upravljanja stokovima;

58.  smatra da se ne može racionalno i održivo upravljati resursima bez prikupljenih podataka i njihove znanstvene uporabe u pogledu čimbenika kao što su podaci o ribolovnim kapacitetima, poduzetim ribolovnim aktivnostima i njihovu socioekonomskom stanju te biološkom statusu iskorištenih stokova;

59.  napominje da samo 40 % iskrcane ribe u području djelovanja Opće komisije za ribarstvo na Sredozemlju dolazi iz stokova za koje postoje znanstvene procjene podnesene Komisiji te da postotak dodatno pada kada je riječ o stokovima za koje postoji plana upravljanja; ističe da je potrebno poboljšati pokrivenost znanstvenih procjena o statusu stokova i povećati postotak ribe iskrcane u okviru ribolova reguliranog višegodišnjim planovima upravljanja;

60.  smatra važnima procjene ribolovnog napora rekreacijskog ribolova te prikupljanja podataka o ulovu s morskog dna i iz mora u Sredozemlju;

61.  naglašava da su potrebni integrirani pristupi kojima se u obzir istovremeno uzimaju heterogenost morskog okoliša, složenost morskih vrsta (koje se love i koje se ne love), različite karakteristike i provođenje ribolovnih aktivnosti, pojava deprecijacije ribe prve prodaje i monopol u distribuciji u nekim područjima, kao i svi drugi čimbenici koji utječu na zdravlje ribljih stokova;

62.  prima na znanje da su podaci koji su dostupni za mjerenje opsega i učinka ribolovnih aktivnosti u sektoru malog ribolova ograničeni te se mogu razlikovati od jedne države članice do druge; napominje da se zbog tog nedostatka podataka artizanalni ribolov podcjenjuje;

63.  ističe da bi bolje razumijevanje gospodarskog i socijalnog utjecaja različitih vrsta ribolova, posebno malog i rekreacijskog ribolova, pomoglo pri utvrđivanju najboljih mjera upravljanja;

64.  čvrsto podržava prijedlog Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja da se uspostavi katalog ribolovnih aktivnosti te da se u njega uvrste informacije o ribolovnom alatu i operacijama, opisi ribolovnih područja te indikacije o ciljnim vrstama i usputnom ulovu kako bi se pružio potpuni opis ribolovnih aktivnosti u određenom području i interakcija s drugim sektorima kao što je rekreacijski ribolov;

65.  smatra da bi se na rekreacijski ribolov trebala primjenjivati nova pravila i da bi se morao izraditi katalog aktivnosti rekreacijskog ribolova koji bi sadržavao informacije o ribolovnom alatu i operacijama, opise ribolovnih područja te indikacije o ciljnim vrstama i usputnom ulovu;

66.  poziva Komisiju da promiče snažnu znanstvenu suradnju i da radi na poboljšanju prikupljanja podataka o najvažnijim stokovima, u cilju smanjenja vremenskog razdoblja između prikupljanja i konačne procjene podataka, te da zatraži od STECF-a procjenu novih stokova; snažno žali zbog činjenice da u Sredozemlju većina iskrcane ribe pripada vrstama za koje postoji malo podataka;

67.  ističe snažnu i ključnu potrebu za povećanom razmjenom podataka i suzbijanjem njihove nedostupnosti i disperzije razvijanjem zajedničke baze podataka sa sveobuhvatnim i vjerodostojnim podacima o ribolovnim resursima te uspostavom mreže stručnjaka i istraživačkih institucija koje bi pokrivale različita područja znanosti o ribarstvu; ističe da bi tu bazu podataka financirao EU, a ona bi uključivala sve podatke o ribarstvu i ribolovnim aktivnostima po zemljopisnim potpodručjima, uključujući podatke o rekreacijskom ribolovu, kako bi se olakšala kontrola kvalitete, neovisni i sveobuhvatni podaci i tako poboljšale procjene stokova;

68.  napominje da se učinci, dimenzije i karakteristike ribolova NNN trenutačno nedovoljno procjenjuju, različito se procjenjuju u različitim zemljama Sredozemlja te stoga te zemlje nisu pravilno zastupljene u okviru informacija o aktualnom statusu ribarstva i trendovima kroz vrijeme; naglašava da je potrebno prikladno uzeti u obzir te zemlje u sklopu razvoja znanstvenih procjena u svrhu upravljanja ribarstvom;

69.  poziva države članice da aktivno rješavaju problem krivotvorenja morskih proizvoda njihovim označivanjem i sljedivošću te da povećaju napore oko suzbijanja nezakonitog ribolova; žali zbog manjka dostupnih informacija o stanju većine stokova („stokovi o kojima ne postoji dovoljno podataka”) i činjenice da se oko 50 % ulova ne prijavljuje službeno, dok 80 % iskrcaja dolazi iz „stokova o kojima ne postoji dovoljno podataka”;

70.  poziva države članice da ratificiraju i u cijelosti provode sve relevantne konvencije ILO-a o radnicima u sektoru ribarstva radi osiguranja dobrih radnih uvjeta, kao i jačanja institucija za kolektivno pregovaranje, kako bi pomorski radnici, uključujući samozaposlene, mogli iskoristiti svoja radna prava;

71.  poziva Komisiju da potiče i podržava ulaganja u diversifikaciju i inovacije ribarskog sektora razvijanjem komplementarnih djelatnosti;

Osviještenost

72.  ističe da je moguće postići učinkovite rezultate i potpuno ostvarenje ciljeva jamčenjem visoke razine odgovornosti i osviještenosti među subjektima u sektoru razvojem vještina i obrazovanja svih ribara (profesionalnih i rekreativnih) i njihove uključenosti u postupak odlučivanja, uz dodavanje konkretnih mjera za širenje dobrih praksi;

73.  smatra važnim promicati obavezno pružanje potrošačima prikladnih informacija o točnom podrijetlu proizvoda te metodi i datumu ulova; također se mora provesti analiza i ocijeniti je li mjerama sadržanima u novom ZOT-u postignuto poboljšanje informacija koje se pružaju potrošaču;

74.  također smatra da je važno podići razinu osviještenosti i obrazovanja među potrošačima kako bi odgovorno konzumirali ribu davanjem prednosti lokalnim vrstama koje su ulovljene održivim tehnikama i koje po mogućnosti dolaze iz stokova koji nisu prekomjerno iskorišteni i koji se manje prodaju; smatra da je u tu svrhu potrebno promicati učinkovit i pouzdan sustav sljedivosti i označivanja, u suradnji s relevantnim dionicima, kako bi se, među ostalim, informirali potrošači i suzbile prijevare povezane s hranom;

75.  smatra da je potrebno uspostaviti ravnotežu između poštenoga tržišnoga natjecanja, zahtjeva potrošača, održivosti sektora ribarstva i očuvanja radnih mjesta; naglašava da su potrebni sveobuhvatan pristup i snažna politička volja svih sredozemnih zemalja za suočavanje s problemima i poboljšanje situacije u Sredozemnome moru;

76.  pozdravlja kampanju MEDFISH4EVER, koju je pokrenula Komisija kako bi podigla razinu osviještenosti javnosti o stanju u Sredozemnom moru;

77.  smatra da škole i bolnice i druge javne ustanove treba opskrbljivati lokalnom ribom;

78.  naglašava činjenicu da je, u svjetlu tog novog scenarija i svih tih novih međusobno povezanih čimbenika na Sredozemlju, potrebno revidirati Uredbu (EZ) br. 1967/2006 u pogledu Sredozemlja kako bi se ona prilagodila aktualnoj situaciji;

79.  ističe da Uredbu (EZ) br. 1967/2006 treba revidirati u dijelu koji se odnosi na propisanu zabranu korištenja određenih tradicionalnih alata (zabrana korištenja mreža stajaćica izvan gospodarskog ribolova), zatim odredbe koje se odnose na specifične karakteristike ribarskih alata kao što su visina ribarskih mreža, veličina oka ribarskih mreža, dubine i udaljenosti od obale na kojoj je dozvoljeno korištenje alata;

o
o   o

80.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.
(2) SL L 164, 25.6.2008., str. 19.
(3) SL L 409, 30.12.2006., str. 11.
(4) SL L 286, 29.10.2008., str. 1.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0343.

Pravna napomena