Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 4. srpnja 2017. - StrasbourgZavršno izdanje
Imenovanje člana Europske komisije
 Okvirni sporazum EU-a i Kosova o općim načelima sudjelovanja Kosova u programima Unije ***
 Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2017/001 ES/Castilla y Leon, vađenje ugljena
 Europske norme za 21. stoljeće
 Prema paneuropskom okviru za pokrivene obveznice
 Uloga turizma povezanog s ribarstvom u diversifikaciji ribarstva
 Rokovi zastare za prometne nesreće
 Zajednički minimalni standardi za građanski postupak
 Makrofinancijska pomoć Republici Moldovi ***I
 Objavljivanje informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica ***I
 Uvođenje privremenih autonomnih trgovinskih mjera za Ukrajinu ***I
 Nacrt izmjene proračuna br. 2 za opći proračun 2017.: unošenje viška iz financijske godine 2016.
 Duži vijek trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća
 Kršenje ljudskih prava u kontekstu ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, uključujući genocid
 Privatna zaštitarska društva
 Uvjeti rada i nesigurnost radnih mjesta

Imenovanje člana Europske komisije
PDF 318kWORD 48k
Odluka Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o odobrenju imenovanja Mariye Gabriel članicom Komisije (C8-0166/2017 – 2017/0805(NLE))
P8_TA(2017)0275

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir drugi stavak članka 246. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir točku 6. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(1),

–  uzimajući u obzir ostavku Kristaline Georgijeve na njezinu dužnost u Komisiji,

–  uzimajući u obzir pismo Vijeća od 29. svibnja 2017., kojim se Vijeće s Parlamentom savjetovalo o odluci o imenovanju Mariye Gabriel članicom Komisije koja se donosi u suglasnosti s predsjednikom Komisije (C8-0166/2017),

–  uzimajući u obzir saslušanje Mariye Gabriel 20. lipnja 2017. pred Odborom za industriju, istraživanje i energetiku i Odborom za kulturu i obrazovanje, u suradnji s Odborom za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odborom za pravna pitanja i Odborom za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, kao i izjavu o ocjeni sastavljenu na temelju tih saslušanja,

–  uzimajući u obzir članak 118. i Prilog VI. Poslovnika;

1.  odobrava imenovanje Mariye Gabriel članicom Komisije do kraja mandata Komisije 31. listopada 2019.;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu odluku proslijedi Vijeću, Komisiji i vladama država članica.

(1) SL L 304, 20.11.2010., str. 47.


Okvirni sporazum EU-a i Kosova o općim načelima sudjelovanja Kosova u programima Unije ***
PDF 241kWORD 48k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Okvirnog sporazuma između Europske unije i Kosova(1) o općim načelima sudjelovanja Kosova u programima Unije (13391/2016 – C8-0491/2016 – 2013/0115(NLE))
P8_TA(2017)0276A8-0207/2017

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (13391/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt Okvirnog sporazuma između Europske unije i Kosova o općim načelima sudjelovanja Kosova(2) u programima Unije (13393/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 212. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) te člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0491/2016),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0207/2017),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Kosova.

(1) Ovim se nazivom ne dovode u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s RVSUN-om 1244(1999) i mišljenjem Međunarodnog suda o proglašenju neovisnosti Kosova.
(2) Ovim se nazivom ne dovode u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s RVSUN-om 1244(1999) i mišljenjem Međunarodnog suda o proglašenju neovisnosti Kosova.


Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2017/001 ES/Castilla y Leon, vađenje ugljena
PDF 347kWORD 52k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (na temelju zahtjeva Španjolske EGF/2017/001 ES/Castilla y León vađenje ugljena) (COM(2017)0266 – C8-0174/2017 – 2017/2079(BUD))
P8_TA(2017)0277A8-0248/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0266 – C8-0174/2017),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0248/2017),

A.  budući da je Unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine i svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im pomogla da se ponovno uključe na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je donošenje Uredbe o EGF-u odraz sporazuma između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o utvrđivanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri postupanju sa zahtjevima za mobilizaciju EGF-a u Komisiji, Parlamentu i Vijeću skraćivanjem vremena za ocjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.  budući da je Španjolska podnijela zahtjev EGF/2017/001 ES/Castilla y León za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja u ekonomskom sektoru razvrstanom u odjeljak 5. Rev. 2 NACE-a (vađenje ugljena i lignita) u regiji Castilla y León (ES41), regiji razine 2 prema nomenklaturi teritorijalnih jedinica za statistiku („NUTS”) te s obzirom da se predviđa da će mjerama biti obuhvaćeno 339 radnika koji su proglašeni viškom, kao i do 125 mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju (NEET) te su mlađi od 30 godina; budući da su radnici otpušteni iz poduzeća Hullera Vasco Leonesa SA, Centro de Investigación y Desarrollo SA, Hijos de Baldomero García SA, Minas del Bierzo Alto SL i Unión Minera del Norte S.A.;

E.  budući da je zahtjev podnesen na temelju intervencijskih kriterija iz članka 4. stavka 2., odstupajući od kriterija iz članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe o EGF-u, kojima se propisuje da je najmanje 500 radnika proglašeno viškom u referentnom razdoblju od devet mjeseci u poduzećima koja djeluju u istom ekonomskom sektoru definiranom na razini NACE-ovih Rev. 2 razreda djelatnosti i smještenima u jednoj regiji ili u dvjema susjednim regijama druge razine NUTS-a;

1.  slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 2. Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Španjolska stoga u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 1 002 264 EUR, odnosno 60 % ukupnog troška od 1 670 440 EUR;

2.  napominje da su španjolske vlasti 20. siječnja 2017. podnijele zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a te da je Komisija s ocjenjivanjem tog zahtjeva završila 2. lipnja 2017. i o njemu istog dana obavijestila Parlament;

3.  podsjeća da su posljednjih deset godina proizvodnja ugljena u Uniji i globalna cijena ugljena značajno pali, što je rezultiralo povećanjem uvoza ugljena iz zemalja koje nisu članice EU-a, a mnogi rudnici ugljena u EU-u postali su neprofitabilni i prisiljeni su na zatvaranje; ističe da su ti trendovi još naglašeniji u Španjolskoj, što je dovelo do restrukturiranja i prenamjene u sektoru vađenja ugljena; naglašava da se učinak krize u sektoru rudarstva znatno odrazio na zaposlenost u regiji Castilla y León i ističe da je samo u Castilla y Leónu deset poduzeća za vađenje ugljena zatvoreno tijekom razdoblja od 2010. do 2016.;

4.  napominje da je Španjolska tražila da se odobri odstupanje od članka 4. stavka 1.točke (b.), s obzirom na to da područje pogođeno otpuštanjima čine brojni mali gradovi u izoliranim, udaljenim, rijetko naseljenim planinskim predjelima Kantabrije koja je najvećim dijelom uvelike ovisna o vađenju ugljena i slabo povezana te se stoga može smatrati malim tržištem rada u skladu s člankom 4. stavkom 2.;

5.  posebno ističe vrlo nisku gustoću naseljenosti, probleme povezane s planinskim terenom i tešku situaciju u pogledu mogućnosti zapošljavanja na sjeveru pokrajina León i Palencia; izražava zabrinutost zbog oštrog pada broja stanovnika koji je razmjerno najizraženiji u kategoriji osoba mlađih od 25 godina;

6.  napominje da će financijski doprinos biti usmjeren na 339 radnika koji su proglašeni viškom, od kojih su 97% muškarci;

7.  pozdravlja odluku Španjolske da za do 125 osoba iz skupine NEET mlađih od 30 godina pruži usluge prilagođene potrebama sufinancirane iz EGF-a; shvaća da će među tim uslugama biti i potpora onima koju su zainteresirani za osnivanje vlastitih poduzeća;

8.  napominje da će se mjere temeljiti na studiji o otvaranju radnih mjesta i proizvodnim djelatnostima u regiji Castilla y León koja će se provesti kako bi se kvalitetnije odredile inicijative navedene u tom paketu mjera;

9.  konstatira da Španjolska priprema šest vrsta mjera za otpuštene radnike i skupinu NEET koji su uključeni u zahtjev i to: (i) uvodni i informativni sastanci, (ii), profesionalno usmjeravanje i savjetovanje, (iii) pomoć u intenzivnom traženju posla, (iv) osposobljavanje u međusektorskim vještinama i kompetencijama i strukovno osposobljavanje, (v), promicanje poduzetništva i (vi) potpora za pokretanje poduzeća kao i program poticaja;

10.  napominje da će poticaji činiti 19,53 % ukupnog paketa mjera prilagođenih potrebama, što je ispod maksimuma od 35 % koji je utvrđen u Uredbi o EGF-u; te da te aktivnosti ovise o aktivnom sudjelovanju ciljanih korisnika u traženju posla ili aktivnostima osposobljavanja;

11.  napominje da će među pruženim tečajevima osposobljavanja biti i radionice o tehnikama traženja posla, osposobljavanje u osobnim i socijalnim vještinama, informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te u stranim jezicima, dok će se strukovno osposobljavanje usmjeriti ili na jačanje vještina povezanih s rudarstvom koje bi mogle biti od koristi u drugim gospodarskim sektorima ili na razvoj vještina za sektore poput: turizma i ugostiteljstva u ruralnim područjima; obnove okoliša na području rudarskih bazena; pošumljavanja i uređenja okoliša;

12.  pozdravlja činjenicu da su se na regionalnoj razini održala savjetovanja s dionicima, uključujući sindikate, poslovne udruge, regionalnu agenciju za gospodarski razvoj, inovacije, financiranje i internacionalizaciju poslovanja te javnu zakladu povezanu s regionalnom javnom službom za zapošljavanje, radi sastavljanja usklađenoga paketa usluga prilagođenih potrebama otpuštenih radnika te da će se radi pristupa mjerama EGF-a i tijekom njihove provedbe primjenjivati politika jednakosti žena i muškaraca te načelo nediskriminacije;

13.  podsjeća da bi u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u prilikom izrade usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika trebalo predvidjeti buduće perspektive na tržištu rada i tražene vještine te da bi taj paket trebao odgovarati zaokretu prema održivom gospodarstvu koje se temelji na učinkovitom korištenju resursa;

14.  pozdravlja činjenicu da je među dostupnim poticajima i doprinos za pokrivanje troškova njegovatelja uzdržavanih osoba jer će to vjerojatno imati pozitivan učinak na rodnu ravnotežu; poziva Komisiju da pruži iscrpne podatke o tome u kojoj se mjeri koristi ta mogućnost;

15.  podsjeća na to da je sukladno Pariškom sporazumu s konferencije COP 21 potrebna brza transformacija gospodarstva Unije i poticanje relevantnih radnih mjesta;

16.  ističe važnost pokretanja informativne kampanje namijenjene osobama iz skupine NEET koje bi mogle ispunjavati uvjete za korištenje tih mjera, vodeći pritom, gdje god je to moguće, računa o ravnoteži spolova;

17.  poziva Komisiju da u budućim prijedlozima preciznije utvrdi sektore koji imaju potencijal za rast, a stoga i za zapošljavanje, te da prikupi utemeljene podatke o učinku financiranja iz EGF-a, pa i one o kvaliteti radnih mjesta te stopi reintegracije na tržište rada zahvaljujući EGF-u;

18.  napominje da su španjolske vlasti potvrdile da za mjere prihvatljive za financiranje iz EGF-a nije dodijeljena pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije, te da će svaki oblik dvostrukog financiranja biti spriječen te da će te mjere biti komplementarne s mjerama koje se financiraju iz strukturnih fondova;

19.  ponavlja da doprinosi iz EGF-a ne smiju zamijeniti ni aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća ni mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;

20.  pozdravlja činjenicu da će plan intervencije sadržavati inicijativu o praćenju u kojoj će moći sudjelovati i socijalni akteri, a koja za svrhu ima zajamčiti da će se prijedlog provesti u skladu s preporukama iz studije koja će se u sklopu inicijative provesti o zahtjevima povezanima sa strukovnim osposobljavanjem i mogućnostima koje se pružaju za aktivnosti te da će se pruženim sredstvima dobro upravljati;

21.  podsjeća na svoj poziv Komisiji da javnosti omogući pristup svim dokumentima povezanima s predmetima EGF-a;

22.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

23.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (na temelju zahtjeva Španjolske EGF/2017/001 ES/Castilla y León vađenje ugljena)

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2017/1372.)

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.


Europske norme za 21. stoljeće
PDF 470kWORD 65k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o europskim normama za 21. stoljeće (2016/2274(INI))
P8_TA(2017)0278A8-0213/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća,

–   uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (Direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 1. lipnja 2016. o provedbi Uredbe (EU) br. 1025/2012 u razdoblju od 2013. do 2015. (COM(2016)0212),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 1. lipnja 2016. naslovljen „Analiza provedbe Uredbe (EU) br. 1025/2012 od 2013. do 2015. i informativni članci” (SWD(2016)0126),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. lipnja 2016. naslovljenu „Europske norme za 21. stoljeće” (COM(2016)0358),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 1. lipnja 2016. naslovljen „Iskorištavanje potencijala europskih normi u području usluga kako bi se pomoglo potrošačima i poduzećima u Europi” (SWD(2016)0186),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. lipnja 2016. naslovljenu „Godišnji program rada Unije za europsku normizaciju za 2017.” (COM(2016)0357),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 1. lipnja 2016. naslovljen „Provedba mjera predviđenih programom rada Unije za europsku normizaciju iz 2016., uključujući provedbene akte i mandate poslane europskim organizacijama za normizaciju” (SWD(2016)0185),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. naslovljenu „Prioriteti normizacije IKT-a za jedinstveno digitalno tržište” (COM(2016)0176),

–  uzimajući u obzir zajedničku inicijativu o normizaciji u okviru strategije za jedinstveno tržište kako se navodi u komunikaciji Komisije od 28. listopada 2015. naslovljenoj „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” (COM(2015)0550),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. listopada 2010. o budućnosti europske normizacije(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora naslovljeno „Europske norme za 21. stoljeće”,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora naslovljeno „Europska normizacija za 2016.”,

–   uzimajući u obzir strategiju Komisije za softver otvorenog koda za razdoblje od 2014. do 2017.(2),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za promet i turizam (A8-0213/2017),

A.  budući da je europski sustav normizacije središnji element u razvoju jedinstvenog tržišta; budući da je rad Komisije na utvrđivanju zajedničke vizije europske normizacije izravan rezultat programa Junckerove Komisije od deset prioriteta, a posebice onih prioriteta povezanih sa stvaranjem povezanoga jedinstvenog digitalnog tržišta i Strategije jedinstvenog tržišta;

B.  budući da otvoren, uključiv, transparentan i ponajprije tržišno uvjetovan europski sustav normizacije koji se temelji na povjerenju i pravilnoj usklađenosti ima ključnu ulogu za da davanje pozitivnog odgovora europske industrijske, gospodarske, socijalne i ekološke politike i zakonodavstva na sve veću potrebu za normama koje pridonose sigurnosti proizvoda, inovacijama, interoperabilnosti, održivosti i pristupačnosti za osobe s invaliditetom te poboljšanju kvalitete života građana, potrošača i radnika;

C.  budući da bi se učinkovit europski sustav normizacije trebao temeljiti na bliskom partnerstvu i suradnji industrije, javnih tijela, tijela za normizaciju i drugih zainteresiranih strana, poput organizacija iz Priloga III. priznatih u Uredbi (EU) br. 1025/2012;

D.  budući da je europske norme potrebno razvijati u sklopu otvorenog, uključivog i transparentnog sustava na temelju konsenzusa svih dionika u cilju definiranja strateških tehničkih ili kvalitativnih zahtjeva koje će možda ispunjavati trenutačni ili budući proizvodi, proizvodni postupci, usluge ili metode;

E.  budući da se u komunikaciji Komisije o prioritetima normizacije IKT-a za jedinstveno digitalno tržište prepoznaje vrijednost otvorenih normi, ali ne pruža definiciju otvorene norme; budući da su se otvorene norme pokazale važnima za stvaranje i razvoj interneta i internetskih usluga koji su potom potaknuli inovativne, socijalne i gospodarske perspektive;

F.  budući da uporaba softverskih i hardverskih rješenja licenciranja otvorenog koda treba i može pomoći europskim poduzećima i upravama da osiguraju bolji pristup digitalnoj robi i uslugama;

G.  budući da je moderan i fleksibilan europski sustav normizacije koristan sastavni dio ambiciozne i obnovljene europske industrijske politike i funkcioniranja jedinstvenog tržišta; budući da se normama mogu poboljšati globalna konkurentnost, rast, pošteno tržišno natjecanje i inovativnost EU-a, pružiti podrška kvaliteti i poduzećima, a posebice učinkovitosti MSP-ova, zaštiti potrošača, radnika i okoliša;

H.  budući da su u Europi istodobno na snazi dva sustava za razvijanje normi, od kojih se jedan temelji na načelu nacionalnog delegiranja koji provode Europski odbor za normizaciju (CEN) i Europski odbor za elektrotehničku normizaciju (CENELEC), a drugi na plaćenom članstvu dionika koji je razvio Europski institut za telekomunikacijske norme (ETSI); budući da je potrebno ocijeniti sustave za razvijanje normi koji se odnose na Uredbu (EU) br. 1025/2012 u cilju utvrđivanja postojećih izazova i dobre prakse;

I.  budući da je Uredbom (EU) br. 1025/2012 poboljšan postupak normizacije tako što su u njega prvi put uključeni društveni dionici i MSP-ovi u okviru pravne osnove europskog sustava normizacije;

J.  budući da je, zahvaljujući normama IKT-a koje se pretežito razvijaju na globalnoj razini, moguće razviti interoperabilna rješenja za komplementarne proizvode i različite dijelove određenog proizvoda, što je posebice važno za razvijanje „interneta stvari”; budući da fragmentacija normi i vlasnička ili poluzatvorena rješenja ometaju rast i usvajanje interneta stvari te je stoga potrebno razviti strateški pristup normizaciji IKT-a kako bi se zajamčio uspješan odgovor na potrebe sljedećeg desetljeća i omogućilo EU-u da zadrži vodeću ulogu u globalnom sustavu normizacije;

K.  budući da se objavom dokumenata i podataka ispunjavaju ciljevi odgovornosti i transparentnosti državnih tijela, uključujući nadležnost, ponovljivost, održivost i pouzdanost njihova rada; budući da se objava dokumenata ili podataka mora temeljiti na otvorenim i normiranim formatima kako bi se izbjegle situacije ovisnosti u kojima softverski proizvod ili dobavljač više nisu dostupni na tržištu te kako bi neovisni subjekti mogli te formate primijeniti u različitim razvojnim i poslovnim modelima, uključujući i otvoreni kod, pritom jamčeći kontinuitet vladinih i administrativnih postupaka;

L.  budući da je prometni sektor već neko vrijeme u središtu razvoja i uvođenja normi koje su potrebne za stvaranje jedinstvenog europskog prometnog prostora;

Opća razmatranja

1.  pozdravlja sveobuhvatan normizacijski paket Komisije kojim se zajedno s komunikacijom o normama IKT-a i zajedničkom inicijativom o normizaciji nastoji uspostaviti usklađena i jednostavna europska politika normizacije u cilju očuvanja njezinih mnogobrojnih uspješnih elemenata, poboljšanja nedostataka i postizanja prave ravnoteže između europskih, nacionalnih i međunarodnih dimenzija; naglašava da bi se pregled europskog sustava normizacije u budućnosti trebao osloniti na prednosti ​​postojećeg sustava, što bi predstavljalo čvrst temelj za poboljšanje te se suzdržati od bilo kakvih radikalnih promjena koje bi narušile njegove temeljne vrijednosti;

2.  prepoznaje posebnost i važnost europskog sustava normizacije za sve dionike, uključujući industriju, MSP-ove, potrošače i radnike, te poziva Komisiju da zajamči daljnji opstanak europskog sustava i da nastavi osiguravati dovoljno resursa za ispunjavanje ciljeva Uredbe (EU) br. 1025/2012 pridonoseći, među ostalim, interoperabilnosti, pravnoj sigurnosti i primjeni odgovarajućih zaštitnih mjera za poduzeća i potrošače te za slobodno kretanje informacijske tehnologije; poziva Komisiju da zajamči održiv proračun za europski sustav normizacije u reviziji višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);

3.  pozdravlja Okrugli stol o tržišnoj važnosti normi (SMARRT) u okviru zajedničke inicijative o normizaciji koji omogućuje dijalog između Komisije i industrije, uz potpunu transparentnost dionika u pogledu točaka dnevnog reda Odbora za norme;

4.  napominje da su norme dobrovoljan i tržišno uvjetovan alat kojim se postavljaju tehnički zahtjevi i daju smjernice kojima se, ako se razvijaju na odgovoran, transparentan i uključiv način, olakšava usklađivanje dobara i usluga s europskim zakonodavstvom i podržavaju europske politike; naglašava, međutim, da se norme ne mogu smatrati europskim pravom, s obzirom na to da je zakonodavac taj koji određuje zakonodavstvo i politike u pogledu potrošača, zdravlja, sigurnosti, okoliša, zaštite podataka i razine socijalne uključenosti;

5.  prepoznaje ulogu otvorenih, normiranih formata za obveze transparentnosti vlada, uprava i europskih institucija; poziva države članice da pokušaju primijeniti zajedničke norme u pogledu digitalne uprave, usredotočujući se posebice na pravosudna tijela i tijela lokalne vlasti; naglašava da su otvorene norme neophodne za daljnji razvoj otvorenih podataka koje pružaju državna tijela i politika pametnih gradova te da se dokumenti i podaci moraju objaviti u otvorenim, normiranim formatima, koji se mogu lako koristiti radi olakšavanja ponovne uporabe podataka; ističe ulogu javne nabave i rješenja otvorenih normi u izbjegavanju ovisnosti o dobavljaču;

6.  čvrsto vjeruje da su otvoreni podaci, posebice u prometnom sektoru, i dalje ključan element za iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta, kao što su promicanje i razvoj multimodalnog prijevoza; stoga naglašava da je potrebno poboljšati pravnu sigurnost, što se ponajviše odnosi na pitanja vlasništva i odgovornosti; stoga poziva Komisiju da bez odgode objavi plan za razvoj normi usmjerenih na usklađivanje javno financiranih podataka o prijevozu i programskih sučelja kako bi se potaknule inovacije s velikom količinom podataka i pružanje novih prijevoznih usluga;

7.  naglašava da trenutačni sustav akreditacije ispitnih ustanova ne jamči uvijek da su proizvodi i usluge na tržištu, na koje su dobrovoljno primijenjene europske norme, s tim normama zaista i usklađeni; žali što se u zajedničkoj inicijativi o normizaciji i Godišnjem programu rada Unije za europsku normizaciju ne posvećuje pozornost akreditaciji ispitnih ustanova i normi, te poziva Komisiju da uzme u obzir ovaj aspekt prilikom predlaganja novih inicijativa;

8.  zastupa mišljenje da se otvorene norme moraju temeljiti na otvorenosti postupaka normizacije te razvoju i dostupnosti normi za provedbu i uporabu u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 i načelima WTO-a; prepoznaje namjeru Komisije izraženu u smjernicama o standardnim osnovnim patentima da se razjasne pitanja poštenih, razumnih i nediskriminirajućih uvjeta licenciranja i licenciranja standardnih osnovnih patenata; potiče Komisiju, europske organizacije za normizaciju i zajednice otvorenog koda da istraže primjerene načine suradnje;

9.  naglašava da europski sustav normizacije mora pridonijeti europskim inovacijama, unaprijediti konkurentnost Unije, jačati položaj Europe u međunarodnoj trgovini i djelovati za dobrobit svojih građana; stoga ocjenjuje važnim da Europa zadrži svoju ključnu ulogu u međunarodnom sustavu normizacije i naglašava da je važno promicati europske norme na globalnoj razini u pregovorima o trgovinskim sporazumima s trećim zemljama; ističe da i europski sustav normizacije može imati koristi od sporazuma o partnerstvu koje su europske organizacije za normizaciju sklopile s organizacijama za normizaciju iz trećih zemalja te napominje da je u člancima 13. i 14. Uredbe (EU) br. 1025/2012 već predviđeno uključivanje brojnih organizacija za razvoj normi za javnu nabavu u područje IKT-a; preporučuje da organizacije za normizaciju razmotre užu suradnju s nacionalnim tijelima za normizaciju iz trećih zemalja, uključujući suradnička tijela za norme, u područjima u kojima postoje mogućnosti za precizno usklađivanje; potiče Komisiju, države članice i organizacije za normizaciju da nastave raditi na izradi globalnih normi te da istodobno posvete pozornost regionalnom kontekstu i važnosti normi kada se uključuju u rad na normizaciji;

10.  naglašava da se međunarodnom suradnjom u području normi jamči transparentnost, učinkovitost i usklađenost te stvara kontekst koji pogoduje tržišnom natjecanju u industrijskom sektoru, a dobar je primjer toga Svjetski forum za usklađivanje pravilnika o vozilima (WP.29) pri Gospodarskoj komisiji Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) koji je uspostavljen za sektor IKT-a;

11.  naglašava da se norme koje donose međunarodne organizacije u pravilu razvijaju izvan područja primjene Uredbe (EU) br. 1025/2012 i preporučuje europskim organizacijama za normizaciju da ih podupru tek nakon provođenja internog postupka odobravanja u kojem sudjeluju predstavnici dionika, kao što su organizacije iz Priloga III., što posebice vrijedi za usklađene norme kojima se podupire provedba europskog zakonodavstva;

12.  zastupa mišljenje da bi europske organizacije za normizaciju trebale u svim uvjetima razvijati uključive, održive, sigurne i visokokvalitetne norme koje svim dionicima jamče pošten pristup i postupanje, sa što manjim učinkom na okoliš i odgovarajućom zaštitom osobnih podataka i privatnosti;

13.  smatra da je suradnja Komisije i država članica s industrijom EU-a ključno sredstvo koje olakšava donošenje svjetskih normi s europskom oznakom pri definiranju i uvođenju tehnologija mobilnih mreža pete generacije (5G);

14.  žali zbog činjenice da razlike u nacionalnim normama, primjerice one u sektoru teretnog prijevoza i logistike, i dalje predstavljaju prepreku unutarnjem tržištu, te stoga poziva Komisiju i europske organizacije za normizaciju da razviju odgovarajuće norme kako bi se po potrebi uskladili uvjeti na nacionalnoj razini u cilju uklanjanja bilo kakvih potencijalnih prepreka unutarnjem tržištu; ističe da je potrebno težiti međumodalnom usklađivanju normi u tom području;

15.  nadalje, ističe da se normizacijom može ne samo spriječiti fragmentacija tržišta, nego se može i znatno pridonijeti smanjenju administrativnih opterećenja i troškova prijevoza za sva poduzeća (primjerice s pomoću e-dokumenata), posebice za MSP-ove, te olakšati pravilna provedba zakonodavstva EU-a (primjerice s pomoću digitalnih tahografa ili elektroničkih sustava za naplatu cestarina);

16.  napominje da je Uredbom (EU) br. 1025/2012 poboljšana uključivost europskog sustava normizacije, a MSP-ovima, potrošačima, radnicima i organizacijama za zaštitu okoliša omogućeno je da aktivno sudjeluju u postupku normizacije te se potiče daljnje djelovanje u tom pogledu kako bi svi subjekti bili zastupljeni na odgovarajući način i mogli sudjelovati u sustavu normizacije te tako u cijelosti iskoristiti prednosti koje proizlaze iz normizacije; poziva Komisiju, europske organizacije za normizaciju i nacionalna tijela za norme da utvrde najbolje načine za postizanje ovog cilja i rješavaju izazove u daljnjem sudjelovanju, uključujući neinformiranost;

17.  pozdravlja napore Europskog instituta za telekomunikacijske norme da europskim MSP-ovima omogući jednostavan pristup te pozdravlja i njegovu dugoročnu strategiju za razdoblje od 2016. do 2021. kojom bi se obuhvatila upravo međusektorska suradnja;

18.  prepoznaje da se norme razvijaju brže nego prije te podsjeća da je važno postići pravu ravnotežu između potrebe da se zajamči pravodobni razvoj normi i potrebe da se postigne njihova visoka kvaliteta;

19.  zastupa mišljenje da povećanje javne svijesti o predloženim normama, pravilno i rano uključivanje svih relevantnih dionika i poboljšanje kvalitete zahtjeva za normizacijom mogu dodatno povećati transparentnost i odgovornost sustava normizacije kao dopuna postojećim najboljim praksama koje se mogu naći u zajednicama za normizaciju;

20.  osim toga, poziva Komisiju da posveti pozornost naporima koje države kandidatkinje ulažu u usklađivanje svojih normi s europskima te da im u tome pruži pomoć kako bi se postojeće teškoće svele na najmanju moguću mjeru;

Norme IKT-a

21.  pozdravlja komunikaciju o prioritetima normizacije IKT-a u kojoj se utvrđuje strateški pristup normizaciji tehnologija IKT-a, ali poziva Komisiju da jasno odredi točke u kojima se navedena komunikacija preklapa s Kontinuiranim planom normizacije IKT-a, paketom „Europske norme za 21. stoljeće” i Godišnjim programom rada;

22.  napominje da se zbog najnovijih konvergencija tehnologija i digitalizacije društva, poduzeća i javnih usluga briše tradicionalna razdvojenost opće normizacije i normizacije IKT-a; smatra da normizacija IKT-a treba biti dio europske digitalne strategije za stvaranje ekonomije razmjera, ušteda u proračunu i povećane konkurentnosti i inovativnosti europskih poduzeća te za povećanje međusektorske i prekogranične interoperabilnosti dobara i usluga s pomoću bržeg, otvorenog i konkurentnog definiranja dobrovoljnih normi koje MSP-ovi mogu jednostavno provoditi;

23.  naglašava da je potrebna veća suradnja unutar zajednice koja se bavi normizacijom IKT-a, posebice između europskih organizacija za normizaciju, te poziva te organizacije da pripreme zajednički godišnji program rada u kojem će odrediti transverzalna područja od zajedničkog interesa;

24.  naglašava da su se otvoreni, dobrovoljni, uključivi postupci normizacije usmjereni na konsenzus do sad pokazali učinkovitima kao pokretači inovacija, međupovezanosti i uvođenja tehnologija te podsjeća da je važno zajamčiti i prikladna ulaganja u razvoj naprednih tehnologija i stručna znanja za njihovu primjenu te pružiti podršku MSP-ovima;

25.  poziva Komisiju da traži od europskih organizacija za normizaciju da pridonesu visokokvalitetnim interoperabilnim i otvorenim normama kako bi se riješio problem fragmentacije i potaknulo široko usvajanje tih normi te da se upoznaju s postojećim ekosustavom i različitim poslovnim modelima koji podržavaju razvoj digitalnih tehnologija jer će to pridonijeti socijalnoj, gospodarskoj i ekološkoj održivosti lanaca vrijednosti IKT-a i potvrditi predanost javnom interesu jamčenja privatnosti i zaštite podataka;

26.  naglašava da je nužno prilagoditi politike normizacije IKT-a razvoju tržišta i politika jer će se time ostvariti važni europski politički ciljevi za koje je potrebna interoperabilnost, kao što su dostupnost, sigurnost, e-poduzetništvo, e-vlada, e-zdravstvo i promet; preporučuje da Komisija i europske organizacije za normizaciju daju prioritet normama u području mobilnih mreža pete generacije (5G), računalstva u oblaku, interneta stvari, podatkovnih tehnologija te kibersigurnosti i vertikalnih domena, kao što su „povezani i automatski vozni i inteligentni prometni sustavi”, „pametni gradovi”, „pametna energija”, „napredna proizvodnja” i „pametno životno okruženje”;

27.  naglašava da je potrebno stvoriti otvoren, interoperabilan ekosustav IKT-a utemeljen na pet prioritetnih normi IKT-a, čime bi se potaklo natjecanje u stvaranju vrijednosti koje bi dovelo do procvata inovacija; smatra da:

   bi norme za mobilne mreže pete generacije (5G) trebale omogućiti pravi generacijski skok u pogledu kapaciteta, pouzdanosti i latencije koji bi tim mrežama omogućio da se uspješno nose s očekivanim porastom prometa i različitim zahtjevima za usluge koje će se na tome temeljiti;
   bi norme kibersigurnosti trebale omogućiti integriranu sigurnost i poštovanje načela integrirane privatnosti, podržavati otpornost mreža i upravljanje rizikom te se moći nositi s velikim porastom kiberprijetnji razvoju u području IKT-a;
   je potrebno približiti norme za računalstvo u oblaku radi interoperabilnosti u svim aspektima oblaka te time omogućiti prenosivost;
   bi norme za podatke trebale podržavati međusektorski interdisciplinaran protok podataka te na taj način postići veću interoperabilnost podataka i metapodataka, uključujući semantifikaciju, te pridonijeti razvoju referentne arhitekture za veliku količinu podataka;
   bi se normama za internet stvari trebala riješiti trenutačna rascjepkanost, ali ne otežati inovacije u sektoru koji se vrlo brzo razvija;

28.  uviđa da učinkovite mreže za komunikacije pete generacije (5G) uvelike ovise o zajedničkim normama kako bi se zajamčila interoperabilnost i sigurnost, ali podsjeća da je razvoj mreže vrlo visokog kapaciteta okosnica pouzdane mreže 5G;

29.  napominje da uspjeh gospodarstva temeljenog na podacima čiji je cilj premostiti digitalni jaz i digitalnu isključenost ovisi o širem ekosustavu IKT-a, visokoobrazovanim stručnjacima i kvalificiranim osobama;

30.  potiče Komisiju da prikupi statističke podatke u cilju bolje ocjene utjecaja digitalizacije i IKT-a na promet i turizam;

31.  svjestan je sve većeg broja platformi, skupina, sastanaka i kanala u pogledu normi IKT-a; poziva Komisiju da racionalizira broj platformi i mehanizama koordinacije koji se bave normizacijom i uključi organizacije za normizaciju u nove inicijative kako bi se izbjeglo udvostručivanje napora za dionike; naglašava da je potrebno bolje uskladiti norme IKT-a i prioritete normizacije među različitim organizacijama te poziva Komisiju da odmah izvijesti dionike o postignutom stadiju tekućih inicijativa u pogledu normi IKT-a;

32.  naglašava da digitalizacija napreduje velikom brzinom i da je glavni pokretač gospodarstva; ističe da je važno učinkovito digitalizirati vertikalne grane industrije kako bi se ostvarila korist za MSP-ove, a posebice za potrošače na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te da je potrebno u okviru međunarodne normizacije IKT-a primjereno zastupati pitanja koja ih zaokupljaju;

33.  podržava namjeru Komisije da istraži inicijative kao što su pouzdana oznaka i sustav certifikacije za internet stvari koji mogu pomoći u povećanju povjerenja u razinu privatnosti i potpunu sigurnost uređaja interneta stvari pružanjem mjerljivih i usporedivih ocjena o mogućim rizicima u vezi s radom i uporabom uređaja ili usluge interneta stvari; smatra da bi se one trebale razviti u odgovarajućim područjima i tamo gdje uređaji interneta stvari mogu utjecati na odgovarajuću infrastrukturu na temelju zahtjeva navedenih u Direktivi o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava koja bi trebala poslužiti kao temelj za utvrđivanje sigurnosnih zahtjeva; napominje da takva oznaka mora biti prilagodljiva budućim promjenama tehnologije i po potrebi uzeti u obzir globalne norme;

34.  poziva Komisiju da preuzme vodeću ulogu u promicanju međusektorskih i međujezičnih normi te pružanju potpore pouzdanim i sigurnim uslugama kojima se čuva privatnost korisnika;

35.  stoga podupire utvrđivanje posebnih i mjerljivih minimalnih zahtjeva kojima se u obzir uzima dugoročna održivost i pouzdanost uređaja ili usluga interneta stvari te industrijskih normi za sigurnost računala i normi za održivost; takav bi popis primjerice trebao obuhvatiti obvezu da ažuriranje bude dostupno u minimalnom vremenskom okviru nakon kupnje te obvezu proizvođača ili pružatelja usluga da omoguće ažuriranje u određenom vremenskom roku nakon otkrivanja i prijave izloženosti; stoga bi Komisija trebala ocijeniti mogućnost samoregulacije industrije, uzimajući u obzir brzinu kojom se razvijaju norme i tehnologije u sektoru IKT-a te raznolikost razvoja i poslovnih modela, uključujući otvoreni kod, novoosnovana poduzeća i MSP-ove;

36.  prima na znanje zabrinutost zbog kibersigurnosti i specifičnost prijetnji u prometnom sektoru; poziva Komisiju da pri donošenju preporuka o normama za kibersigurnost koje su najavljene za kraj 2017. razmotri te specifičnosti kao prvi korak prema sveobuhvatnoj strategiji za kibersigurnost u prometnom sektoru;

37.  napominje da će normizacija IKT-a biti korisna za razvoj usluga u području prometa i turizma te multimodalnih prometnih rješenja; poziva Komisiju i europske organizacije za normizaciju da tom razvoju pridaju veću važnost prilikom provedbe svojeg prioritetnog akcijskog plana za normizaciju IKT-a i da posebice istraže potencijal normizacije kao potpore tehnološkim promjenama i novim poslovnim modelima u turističkom sektoru; poziva Komisiju da hitno poduzme korake u cilju promicanja razvoja usluga integriranog i pametnog izdavanja karata i informiranja te novih koncepata mobilnosti kao što je Mobilnost kao usluga;

38.  napominje da uz povećanu uporabu interneta, mrežnog bankarstva, društvenih mreža i inicijativa za e-zdravstvo raste i zabrinutost za sigurnost i privatnost te da norme IKT-a moraju odražavati načela zaštite pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka i slobodnog kretanja takvih podataka;

39.  poziva Komisiju da uključi digitalnu integraciju proizvodnje kao prioritet normizacije IKT-a te potiče razvoj otvorenih normi za komunikacijski protokol i formate podataka za digitalnu integraciju proizvodne opreme kako bi se zajamčila potpuna interoperabilnost između strojeva i uređaja;

40.  shvaća zabrinutost, posebice u pogledu IKT-a i standardnih osnovnih patenata, te prepoznaje da će odlučna, poštena i razumna politika prava intelektualnog vlasništva potaknuti ulaganja i inovacije i olakšati usvajanje digitalnog jedinstvenog tržišta i novih tehnologija, posebice u pogledu postavljanja uređaja mobilnih mreža pete generacije (5G) i interneta stvari, s obzirom na to da se oni uvelike oslanjaju na normizaciju; naglašava da je neophodno održati uravnoteženi okvir normizacije i učinkovitu praksu licenciranja standardnih osnovnih patenata koja se temelji na metodologiji FRAND (pošteni, razumni i nediskriminirajući uvjeti) i rješavanju opravdanih zabrinutosti nositelja licencija i stjecatelja licencija standardnih osnovnih patenata, pritom osiguravajući da postupak normizacije stvara ravnopravne uvjete u kojima poduzeća svih veličina, uključujući MSP-ove, mogu surađivati na uzajamno koristan način; potiče napore Komisije da zajamči da se interoperabilnost između digitalnih komponenti ostvari kroz različite vrste rješenja licenciranja i poslovnih modela;

41.  poziva Komisiju da bez odgode razjasni koji su temeljni elementi pravedne, učinkovite i provedive metodologije licenciranja koja se temelji na načelima FRAND, uzimajući u obzir interese nositelja prava i provoditelja normi, uključujući standardne osnovne patente, pošten povrat ulaganja i široku dostupnost tehnologija razvijenih u okviru održivog i otvorenog postupka normizacije; poziva Komisiju da primi na znanje presudu Suda Europske unije C-170/13 (Huawei protiv ZTE-a) koja uspostavlja ravnotežu između nositelja standardnih osnovnih patenata i provoditelja normi u cilju prevladavanja kršenja patenata i jamčenja učinkovitog rješavanja sporova; nadalje, poziva Komisiju da poboljša definiciju u pogledu informacija o opsegu patenata te da riješi pitanja povezana s informacijskom asimetrijom između MSP-ova i velikih poduzeća, poveća transparentnost deklaracija standardnih osnovnih patenata i poboljša kvalitetu informacija o odnosu standardnih osnovnih patenata i proizvoda; zastupa mišljenje da se svaka naknada nositeljima projekata standardnih osnovnih patenata mora temeljiti na pravednim i razmjernim uvjetima bez diskriminacije te transparentnim, razumnim, predvidljivim i održivim stopama licencijske naknade, osim ako nositelji projekata odluče staviti normu na raspolaganje bez financijske naknade; međutim, prepoznaje da postoje razni poslovni modeli, kao što su licenciranje bez naknade i primjena softvera otvorenog koda te bi zakonodavstvo i rasprava trebali i dalje prepoznavati uporabu svih modela na temelju prava svih tržišnih sektora i nositelja prava intelektualnog vlasništva;

42.  konstatira potrebu da se u praćenje i daljnji razvoj okvira za dodjelu licenci uvede pristup temeljen na dokazima kako bi se osigurao dinamičan ekosustav kojim se stvaraju dodana vrijednost i radna mjesta;

43.  poziva Komisiju da objavljuje polugodišnja izvješća u kojima će navesti stvarne slučajeve: a) uporabe standardnih osnovnih patenata bez licence (tj. kršenja) u razdoblju od 18 mjeseci ili dulje; i b) problema pristupa normama zbog sustavnog nepoštovanja obveza u pogledu obveza FRAND.

44.  poziva Komisiju da zatvori raspravu o „percipiranoj potrebi” za znanstvenim oblakom i da odmah poduzme hitne mjere u uskoj suradnji s državama članicama u pogledu europskog oblaka za otvorenu znanost koji bi trebao neprimjetno integrirati postojeće mreže, podatke i računalne sustave visokih performansi i usluge e-infrastrukture u znanstvena područja u okviru zajedničkih politika i normi IKT-a;

Europske norme za 21. stoljeće

45.  pozdravlja normizacijski paket Komisije pod nazivom „Norme za 21. stoljeće” te smatra da bi sustav normizacije trebao biti transparentniji, otvoreniji i uključiviji kako bi se u cijelosti uzeli u obzir problemi koje su izrazili građani, potrošači i MSP-ovi;

46.  žali što nije bio uključen u savjetovanje prije usvajanja paketa te poziva europske institucije da objedine različite inicijative u jedinstven strateški program rada kako bi se izbjeglo udvostručivanje mjera i politika; naglašava da relevantni odbor Europskog parlamenta može imati važnu ulogu u javnom nadzoru nad usklađenim normama koje je propisala Komisija;

47.  poziva na jačanje, veće usklađivanje i unapređenje točnosti Godišnjeg programa rada Unije;

48.  naglašava da bi sljedećim Godišnjim programom rada Unije trebalo ciljano obuhvatiti mjere za poboljšanje usklađenosti normi u području IKT-a s mjerama izvan tog područja, pridonijeti poboljšanju pravila različitih nacionalnih tijela za norme te promicati uključivost europskih organizacija za normizaciju tako što će se posvetiti više pozornosti ulozi dionika iz članka 5.;

49.  naglašava da je međuinstitucijski dijalog važan za pripremu Godišnjeg programa rada Unije te potiče napore usmjerene na uključivanje svih relevantnih dionika u godišnje forume za normizaciju prije usvajanja novog Godišnjeg programa, kako bi se razgovaralo o novim područjima, postojećim izazovima i potrebnim poboljšanjima postupka normizacije;

50.  potiče države članice da ulažu u nacionalne strategije normizacije, što će isto tako pomoći potaknuti javni sektor, tijela za normizaciju, društvene dionike, MSP-ove i akademske zajednice na nacionalnoj razini da razvijaju i provode pojedinačne akcijske planove za normizaciju;

51.  pozdravlja zajedničku inicijativu o normizaciji i preporučuje da se i Parlamentu uputi poziv za sudjelovanje i pridonošenje toj inicijativi te ističe da pravila takvih javno-privatnih partnerstava moraju poštovati svi dionici, uključujući institucije EU-a; poziva Komisiju da preuzme vodeću ulogu u provedbi ključnih aktivnosti i preporuka zajedničke inicijative o normizaciji i da izvijesti Parlament o ostvarenom napretku do kraja 2017.;

52.  pozdravlja obvezu preuzetu u kontekstu zajedničke inicijative o normizaciji da se izradi studija o gospodarskom i socijalnom učinku normi i njihovoj uporabi, uključujući informacije o politikama, rizicima i ishodima u pogledu kvalitete života, društvenih aspekata i aspekata zaposlenja; poziva Komisiju da studiju utemelji na kvantitativnim i kvalitativnim podacima te da analizira i poslovni model za postupak normizacije i različite financijske modele za olakšavanje pristupa usklađenim normama, uključujući prilike i izazove koje oni nose sa sobom;

53.  naglašava da se normizacija sve više prepoznaje kao važan čimbenik koji doprinosi istraživanju i razvoju, da ima važnu ulogu u prevladavanju jaza između istraživanja i tržišta, potiče širenje i iskorištavanje rezultata istraživanja te stvara temelje za daljnje inovacije;

54.  poziva Komisiju da usvoji politike kojima će se ukloniti suvišne prepreke u inovativnim sektorima kako bi se potaknula ulaganja u istraživanje i razvoj te normizaciju u EU-u; napominje da bi vertikalne industrije trebale izraditi vlastite planove za normizaciju i pritom se osloniti na procese u kojima bi vodeću ulogu imala industrija i koji bi, kada bi bili vođeni snažnom željom za ostvarenjem zajedničkih normi, mogli postati norme na svjetskoj razini; smatra da bi tijela za normizaciju EU-a trebala imati posebnu ulogu u tom procesu;

55.  potiče stranke zajedničke inicijative da se pobrinu za bolju usklađenost istraživanja i inovacija s prioritetima pri određivanju normi;

56.  smatra da su otvoreno znanje i licence najbolji instrumenti za poticanje inovacija i tehnološkog razvoja; potiče istraživačke institucije koje se financiraju sredstvima EU-a da upotrebljavaju otvorene patente i licence kako bi imale veću ulogu u postavljanju normi;

57.  podržava mjere usmjerene na poboljšanje sinergije između normizacije i istraživačkih zajednica i promicanje normi u ranim fazama istraživačkih projekata; potiče nacionalna tijela za normizaciju da promiču normizaciju među istraživačima i u inovacijskoj zajednici, uključujući relevantne vladine organizacije i agencije za financiranje te predlaže da se u okviru programa Obzor 2020. izradi posebno poglavlje o normizaciji;

58.  poziva Komisiju da potiče europske organizacije za normizaciju da zajamče da tržišne norme u području usluga odražavaju sve veći udio uslužnih djelatnosti u gospodarstvu te da se razvijaju u cilju jamčenja sigurnosti i kvalitete usluga i prioritizacije područja s najvećim štetnim djelovanjem na potrošače, a da se pritom ne zadire u postojeće nacionalne regulatorne zahtjeve, posebice odredbe o radnom pravu, kolektivnim ugovorima i pregovaranju; nadalje, prepoznaje da su norme u području usluga često odgovor na nacionalne posebnosti i da se razvijaju u odnosu na potrebe tržišta, interese potrošača i javni interes; naglašava da razvoj europskih normi u području usluga treba pridonijeti funkcioniranju unutarnjeg tržišta usluga te istodobno povećavati transparentnost, kvalitetu i konkurentnost te promicati tržišno natjecanje, inovacije i zaštitu potrošača;

59.  ističe da u postupak normizacije u Europi moraju biti uključene norme kojima se unaprjeđuje neometana dostupnost prijevoza i usluga prijevoza za osobe s invaliditetom i starije osobe;

60.  zastupa mišljenje da moderni svijet koji se brzo mijenja i sve veća tehnička složenost dovode do razvoja sve većeg broja normi i platformi za obradu specifikacija koje izlaze iz okvira tijela za normizaciju utvrđenih u okviru Uredbe (EU) br. 1025/2012 te da su zahtjevi u pogledu uključivanja MSP-ova i mikro poduzeća sve veći; ističe da su potporne mjere važne za poboljšanje pristupa MSP-ova sredstvima za razvijanje i upotrebljavanje normi;

61.  naglašava da je važno međusobno povezivati platforme i baze podataka na razini Europe, čime će se omogućiti bolja interoperabilnost mreža i sustava;

62.  smatra da normizacija IKT-a, osim što određuje zahtjeve za proizvode, obuhvaća i razvoj inovativnih tehnologija;

63.  ističe da se ujednačenim (tehničkim) mehanizmima pomaže u smanjenju troškova razvoja, proizvodnje i certificiranja te izbjegava udvostručivanje zadataka;

64.  naglašava da starenje stanovništva u Europi zahtijeva da se potrebe starijih osoba, osoba s invaliditetom i ostalih ranjivih članova društva sustavno uključe u razvoj normi, koje predstavljaju prikladan alat za pomoć u stvaranju aktivnog i zdravog društva u Europi i povećanju dostupnosti proizvoda i usluga;

65.  ističe da se, zahvaljujući inovacijama u prometnom i turističkom sektoru, otvaraju brojne mogućnosti i da te inovacije pozitivno utječu na društvo i poduzeća u EU-u, posebno na mala i srednja poduzeća te na novoosnovana („start-up”) poduzeća, te inzistira na tome da je potrebno razviti nove norme, po mogućnosti primjenom pristupa koji obuhvaća više područja, i ustrajati u normizaciji kako bi se zajamčila pravilna provedba inicijativa EU-a u području digitalizacije, kao što su kooperativni inteligentni prometni sustavi (C-ITS), i razvoj primjena u prometu u okviru sustava EU-a za satelitsku navigaciju (Galileo i EGNOS);

Europske organizacije za normizaciju

66.  pozdravlja ulogu europskih organizacija za normizaciju, ali potiče daljnje inicijative kako bi se poboljšala njihova otvorenost, pristupačnost i transparentnost te preporučuje da se u radu vode europskim interesima;

67.  prepoznaje da je načelo nacionalnog delegiranja temelj europskog sustava, ali upozorava da na nacionalnoj razini postoje razlike u pogledu resursa, tehničke stručnosti i uključenosti dionika te savjetuje da se rad nacionalnih delegacija nadopuni;

68.  prepoznaje važnost pravodobnog razvijanja normi te, u slučajevima usklađenih normi, njihovog citiranja u Službenom listu Europske unije; svjestan je sve rjeđeg upućivanja na referentne norme u Službenom listu Europske unije te poziva Komisiju da istraži uzroke, da se njima pozabavi i ukloni nepotrebne prepreke; u tom pogledu preporučuje veću uključenost stručnjaka Komisije i „savjetnika novog pristupa” u postupku normizacije te poziva Komisiju da u suradnji s europskim organizacijama za normizaciju izradi smjernice za ocjenu normizacije kako bi se pomoglo različitim odjelima unutar Komisije, europskim organizacijama za normizaciju i „savjetnicima novog pristupa” da na dosljedan način ocijene norme;

69.  ponavlja da bi se transparentnim i pristupačnim žalbenim mehanizmima izgradilo povjerenje u europske organizacije za normizaciju i postupke određivanja normi;

70.  potiče uporabu novih tehnologija IKT-a radi poboljšanja dostupnosti i transparentnosti postupaka normizacije, kao što je alat Europskog odbora za normizaciju (CEN) i Europskog odbora za elektrotehničku normizaciju (CENELEC) za e-učenje namijenjen MSP‑ovima; smatra da uporaba digitalnih alata može olakšati sudjelovanje dionika u razvoju normi i pružiti informacije o budućem, aktualnom i dovršenom radu na normizaciji;

Strateške preporuke

71.  poziva Komisiju da poboljša sinergije i koordinaciju europskih institucija, europskih organizacija za normizaciju, nacionalnih tijela za norme i svih relevantnih organizacija dionika putem godišnjeg foruma za normizaciju te da pritom prepozna međunarodni kontekst normi; prepoznaje da se velika većina normi razvija dobrovoljno kao odgovor na potrebe tržišta i potrošača, i to podržava;

72.  poziva na strogu primjenu Uredbe (EU) br. 1025/2012 u pogledu priznavanja organizacija iz Priloga III. te na objavu izvješća iz članka 24. Uredbe;

73.  poziva Komisiju da u cijelosti uskladi uvjete koje organizacije iz Priloga III. moraju ispuniti te da ukloni de facto prepreke njihovom stvarnom uključivanju u normizaciju;

74.  preporučuje da se u europskim organizacijama za normizaciju preispitaju status članstva, prava i obveze organizacija iz Priloga III., primjerice pravo žalbe, savjetodavne ovlasti, pravo na mišljenje prije usvajanja norme te pristup tehničkim odborima i radnim skupinama, kako bi se ocijenilo ispunjavaju li te organizacije zahtjeve Uredbe (EU) br. 1025/2012;

75.  poziva europske organizacije za normizaciju da zajamče da dogovori tehničkih odbora ISO i CEN (Beč), komisije IEC i odbora CENELEC (Frankfurt) ne budu razlog da organizacije iz Priloga III. ili nacionalna tijela za norme budu spriječeni u sudjelovanju u postupku normizacije ili da to njihovo pravo bude ugroženo;

76.  poziva Komisiju i države članice da promiču uvođenje infrastrukture, među ostalim s pomoću modernizacije, pretvorbe i naknadne ugradnje, koja je potrebna za tržišnu primjenu novih tehnologija koje zadovoljavaju europske norme (npr. infrastruktura za alternativna goriva), u skladu sa sigurnosnim, zdravstvenim i ekološkim zahtjevima, te da ubrzaju taj postupak i olakšaju njegovo financiranje; ističe da infrastruktura predstavlja dugoročno ulaganje i da se stoga njezinom normizacijom treba zajamčiti maksimalna interoperabilnost te omogućiti budući tehnološki napredak i njegova primjena;

77.  poziva Komisiju da surađuje s europskim organizacijama za normizaciju i nacionalnim tijelima za norme u cilju promicanja kontaktnih točki za pristup normama koje će biti jednostavne za uporabu i na kojima će se korisnicima normi pružati pomoć i informacije o dostupnim normama i njihovim općim specifikacijama te pružiti pomoć pri pronalaženju normi koje najbolje odgovaraju njihovim potrebama i smjernice za njihovu primjenu; nadalje preporučuje informativne i obrazovne kampanje na nacionalnim razinama i razini EU-a u cilju promicanja uloge normi te potiče države članice da uključe odgovarajuće tečajeve stručnog obrazovanja o normama u svoje nacionalne obrazovne sustave;

78.  traži od Komisije da razvija aktivnosti tehnološkog nadzora kako bi se utvrdio budući razvoj IKT-a koji bi mogao imati koristi od normizacije, da olakša protok i transparentnost informacija potrebnih za prodor na tržište i djelovanje tih tehnologija te da u tom pogledu promiče mehanizme ocjenjivanja prilagođene korisnicima dostupne putem interneta;

79.  preporučuje nacionalnim tijelima za norme da ispitaju postoji li mogućnost da se pruži pristup normama do te mjere da korisnik norme može procijeniti njezinu relevantnost; izričito preporučuje da prilikom utvrđivanja razine naknada u pogledu normi nacionalna tijela za norme i europske organizacije za normizaciju uzmu u obzir potrebe MSP-ova i dionika koji su nekomercijalni korisnici;

80.  poziva Komisiju da pripremi europski registar s popisom postojećih europskih normi na svim službenim jezicima EU-a koji bi obuhvatio i informacije o aktualnom radu na normizaciji koji obavljaju europske organizacije za normizaciju, postojeće mandate za normizaciju, ostvareni napredak i odluke koje sadržavaju formalne primjedbe;

81.  poziva Komisiju da nadzire razvoj međunarodne normizacije IKT-a te da po potrebi podrži sudjelovanje i koordinaciju europskih dionika na vodećim položajima u odgovarajućim tijelima za normizaciju te u strateški važnim projektima normizacije kako bi se promicali europski regulatorni modeli i interesi; potiče uporabu platforme za više interesnih skupina o normizaciji IKT-a kako bi se ujedinile europske organizacije za normizaciju i međunarodna tijela za normizaciju IKT-a;

82.  potiče da se u EU-u usvoji referentni arhitektonski model za industriju 4.0 radi digitalizacije europske industrije;

83.  poziva države članice da upotrebljavaju europske norme IKT-a u javnoj nabavi kako bi se poboljšala kvaliteta javnih usluga i potakle inovativne tehnologije; međutim, naglašava da uporaba normi ne bi trebala stvoriti dodatne prepreke, posebice za mala poduzeća koja žele sudjelovati u postupcima javne nabave;

84.  poziva institucije EU-a, nacionalne vlade i europske organizacije za normizaciju da razviju smjernice za donositelje politika kako bi im pomogle da prevladaju nedosljednosti koje nastaju uporabom neusklađenih radnih metoda u različitim odjelima i institucijama te da uspostave kulturu normizacije i osvijeste način funkcioniranja postupaka normizacije i kada se oni primjenjuju;

o
o   o

85.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 70 E, 8.3.2012., str. 56.
(2) https://ec.europa.eu/info/european-commissions-open-source-strategy_en


Prema paneuropskom okviru za pokrivene obveznice
PDF 273kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. Prema paneuropskom okviru za pokrivene obveznice (2017/2005(INI))
P8_TA(2017)0279A8-0235/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješće EBA-e od 20. prosinca 2016. pod naslovom „Pokrivene obveznice: preporuke o usklađivanju okvira za pokrivene obveznice u EU-u” (EBA-Op-2016-23),

–  uzimajući u obzir savjetodavni dokument Komisije od 30. rujna 2015. pod naslovom „Pokrivene obveznice u Europskoj uniji” i nedatirani dokument Komisije pod naslovom „Pregled doprinosa javnom savjetovanju o pokrivenim obveznicama”,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 20. listopada 2015. o članku 503. Uredbe (EU) br. 575/2013: Kapitalni zahtjevi za pokrivene obveznice (COM(2015)0509),

–  uzimajući u obzir mišljenje EBA-e od 1. srpnja 2014. o povlaštenom kapitalnom tretmanu pokrivenih obveznice (EBA/Op/2014/04),

–  uzimajući u obzir izvješće EBA-e od 1. srpnja 2014. o okviru EU-a za pokrivene obveznice i tretman kapitala: odgovor na Komisijin poziv na savjetovanje iz prosinca 2013. u vezi s člankom 503. Uredbe (EU) br. 575/2013 i na preporuku E ESRB-a o financiranju kreditnih institucija iz prosinca 2012. (ESRB/12/2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/91/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o izmjeni Direktive 2009/65/EZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) u pogledu poslova depozitara, politika nagrađivanja i sankcija(1), a posebno njezin članak 52. stavak 4. (u daljnjem tekstu „Direktiva o UCITS-ima”),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012(2), a posebno njezin članak 129. (u daljnjem tekstu „CRR”),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(3), a posebno njezin članak 44. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir članak 1. stavak 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2205 оd 6. kolovoza 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za obvezu poravnanja(4),

–  uzimajući u obzir članak 1. stavak 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/1178 оd 10. lipnja 2016. o dopuni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za obvezu poravnanja(5),

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija(6) (u daljnjem tekstu Delegirani akt o LCR-u”),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0235/2017),

A.  budući da su pokrivene obveznice instrumenti s dugom povijesti niskih stopa neispunjavanja obveza i s dugom povijesti pouzdanih plaćanja koje pomažu financirati oko 20 % europskih hipoteka te da su 2015. činile više od 2 000 milijardi EUR obveza u Europi; budući da je otprilike 90 % pokrivenih obveznica na svjetskoj razini izdano u devet europskih zemalja;

B.  budući da su pokrivene obveznice imale ključnu ulogu u financiranju kreditnih institucija, naročito tijekom financijske krize; budući da su pokrivene obveznice zadržale visoke razine sigurnosti i likvidnosti tijekom krize, što se mora pripisati kvaliteti nacionalnih propisa; budući da razdoblje od 2008. do 2014., tijekom kojeg su se u državama članicama povisili rasponi među cijenama pokrivenih obveznica, nije uvjerljiv dokaz o fragmentaciji tržišta s obzirom na to da su rasponi bili u velikoj mjeri povezani s rasponima u državnim obveznicama te je moguće da su bili samo odraz odnosnih rizika u skupovima za pokriće; budući da je odgovarajuća osjetljivost na rizik cijena pokrivenih obveznica u državama članicama dokaz dobro integriranih tržišta koja dobro funkcioniraju;

C.  budući da postoji znatan broj prekograničnih ulaganja u europska tržišta pokrivenih obveznica; budući da pokrivene obveznice imaju vrlo diversificiranu bazu ulagatelja u kojoj se ističu banke, s tržišnim udjelom od otprilike 35 % u razdoblju između 2009. i 2015.; budući da se tržišni udio upravitelja imovinom, osiguravajućih društava i mirovinskih fondova smanjio za gotovo 20 % te su ga praktički zamijenila viša ulaganja središnjih banaka u pokrivene obveznice;

D.  budući da su pokrivene obveznice privlačni dužnički instrumenti s obzirom na to da su, sve do razine kolaterala u skupu za pokriće, izuzete iz bail-in instrumenta iz članka 44. Direktive o oporavku i sanaciji banaka; budući da pokrivene obveznice koje su u skladu s člankom 129. CCR-a uživaju povlašteni tretman u pogledu pondera rizika;

E.  budući da je jedan od faktora u potražnji banaka za pokrivenim obveznicama povlašteni regulatorni tretman za pokrivene obveznice u Delegiranom aktu o LCR-u, kojim se omogućuje bankama da uključe pokrivene obveznice u zaštitni sloj likvidnosti, čak i ako nisu prihvatljive za LCR u skladu s bazelskim pravilima;

F.  budući da su programi pokrivenih obveznica pod određenim uvjetima izuzeti iz zahtjeva za inicijalni iznos nadoknade za kreditni rizik druge ugovorne strane u transakcijama s izvedenicama;

G.  budući da, u skladu s nacionalnim diskrecijskim pravom, pokrivene obveznice mogu biti izuzete iz zahtjeva EU-a o velikoj izloženosti;

H.  budući da na položaj neosiguranih bankovnih vjerovnika štetno djeluje opterećenost imovine koja je nastala zbog zahtjeva za preveliku kolaterizaciju, ali ne i načelo dužničkog financiranja odvojenim skupovima za pokriće; budući da takve aktivnosti, ako uključuju omjere kredita i vrijednosti koji su mnogo niži od 100 %, općenito popravljaju položaj neosiguranih bankovnih vjerovnika s obzirom na to da te rezerve nisu potrebne za podmirivanje potraživanja od skupa za pokriće;

I.  budući da su pokrivene obveznice značajna stavka popisa imovine u bilancama mnogih banaka; budući da je za financijsku sigurnost ključno da ta imovina ostane maksimalno zaštićena i likvidna; budući da taj cilj ne bi smjele narušiti inovacije u pokrivenim obveznicama kojima se izdavateljima omogućuje da po vlastitu nahođenju preusmjere rizik na ulagatelje;

J.  budući da se izdavanje pokrivenih obveznica s uvjetovanim produljenjima dospijeća (obveznice s isplatom glavnice po dospijeću čiji se rok dospijeća može produljiti i uvjetovane strukture s rokom dospijeća koji se može produljiti kako bi bio istovjetan dospijeću odnosne imovine) povećalo za 8 % u razdoblju od 12 mjeseci i da je u travnju 2016. imalo udio od 45 %; budući da takve opcije ublažavaju rizik likvidnosti u neusklađenim skupovima za pokriće, smanjuju zahtjeve za prevelikom kolateralizacijom te pomažu u izbjegavanju rasprodaje imovine po preniskim cijenama; budući da se, međutim, produljenjima dospijeća rizik izdavatelja preusmjerava na ulagatelje; budući da bi povlašteni regulatorni tretman trebao biti odobren samo za izrazito sigurne dužničke instrumente;

K.  budući da u zakonodavstvu EU-a ne postoji precizna definicija pokrivenih obveznica;

L.  budući da tržišta pokrivenih obveznica zaostaju u državama članicama koje nemaju tradiciju izdavanja takvih obveznica ili u kojima rizik države ili teški makroekonomski uvjeti ograničavaju rast tih tržišta;

M.  budući da je visoka razina raznovrsnosti nacionalnih okvira za pokrivene obveznice široko prepoznata, naročito u pogledu tehničkih aspekata poput razine javnog nadzora;

N.  budući da se okvir za pokrivene obveznice na razini EU-a mora voditi najvišim standardima;

O.  budući da postoji nekoliko vrlo uspješnih nacionalnih okvira za pokrivene obveznice, koji su uspostavljeni na povijesnim i pravnim osnovama te su djelomično ugrađeni u nacionalno pravo; budući da ti nacionalni okviri imaju zajednička temeljna obilježja, naročito dvostruku zaštitu, odjeljivanje skupova za pokriće s niskorizičnom imovinom te posebni javni nadzor; budući da bi se primjena tih načela na druge vrste dužničkih instrumenata mogla pokazati korisnom;

P.  budući da se usklađivanje ne bi smjelo temeljiti na jednom pristupu koji bi vrijedio za sve, s obzirom na to da bi takav pristup mogao dovesti do ozbiljnog smanjenja raznolikosti proizvoda te bi mogao negativno utjecati na nacionalna tržišta koja uspješno funkcioniraju; budući da bi se pri usklađivanju trebalo poštovati načelo supsidijarnosti;

Q.  budući da su sudionici na tržištu pokrenuli inicijative u cilju poticanja razvoja tržišta pokrivenih obveznica, poput izrade oznake za pokrivene obveznice i usklađenog obrasca transparentnosti 2013. godine;

R.  budući da je slijedom nadzorne provjere EBA utvrdila najbolje prakse za izdavanje i nadziranje pokrivenih obveznica te ocijenila usklađenost nacionalnih okvira s tim praksama;

S.  budući da je, kao odgovor na javno savjetovanje Komisije, velika većina dionika izrazila protivljenje potpunom usklađivanju, a ulagatelji su istaknuli važnost raznolikosti proizvoda; budući da dionici pružaju podršku zakonodavstvu EU-a, ali pod uvjetom da se temelji na načelima, nadograđuje postojeće okvire te da, posebice, poštuje odlike nacionalnih okvira;

Opća opažanja i stajališta

1.  naglašava da domaća i prekogranična ulaganja u pokrivene obveznice dobro funkcioniraju na tržištima EU-a u okviru trenutačnog zakonodavnog okvira; ističe da je potrebno održati raznolikost kvalitetnih i sigurnih proizvoda;

2.  ističe da bi obvezno usklađivanje nacionalnih modela ili njihovo zamjenjivanje europskim modelom moglo dovesti do neželjenih negativnih posljedica kada je riječ o tržištima čiji se trenutačni uspjeh temelji na zakonodavstvu o pokrivenim obveznicama koje je integrirano u nacionalno pravo; inzistira na tome da integriraniji europski okvir bude ograničen na pristup koji se temelji na načelima i kojim se utvrđuju ciljevi, ali da se načini i sredstva za njihovo ostvarivanje utvrđuju pri prijenosu u nacionalno pravo; ističe da bi se taj okvir trebao temeljiti na standardima visoke kvalitete te se voditi najboljim praksama, nadograđujući pritom nacionalne režime koji dobro funkcioniraju bez stvaranja poremećaja; ističe da bi potencijalni novi europski okvir za pokrivene obveznice, usklađen s najboljim praksama, trebao biti mjerilo za tržišta u razvoju te da bi trebao poboljšati kvalitetu pokrivenih obveznica;

3.  poziva na donošenje direktive EU-a kojom se jasno razlikuje dvije vrste pokrivenih obveznica koje trenutačno postoje, a to su:

   (a) pokrivene obveznice (u daljnjem tekstu „visokokvalitetne pokrivene obveznice”) koje zadovoljavaju norme trenutačno utvrđene člankom 129. CRR-a; i
   (b) pokrivene obveznice (u daljnjem tekstu „obične pokrivene obveznice”) koje ne ispunjavaju zahtjeve za visokokvalitetne pokrivene obveznice, ali zadovoljavaju norme trenutačno utvrđene člankom 52. stavkom 4. Direktive o UCITS-ima;

ističe da bi visokokvalitetne pokrivene obveznice i dalje trebale imati povlašteni regulatorni tretman u odnosu na obične pokrivene obveznice te da bi obične pokrivene obveznice trebale imati povlašteni regulatorni tretman u odnosu na ostale oblike kolateraliziranih dužničkih instrumenata; uviđa potencijal svih dužničkih instrumenata koji su u skladu s UCITS-ima za ostvarivanje ciljeva unije tržišta kapitala;

4.  poziva države članice da zaštite oznaku za „pokrivene obveznice” (i za visokokvalitetne pokrivene obveznice i obične pokrivene obveznice) tako da u nacionalnom zakonodavstvu osiguraju da su pokrivene obveznice vrlo likvidne i blizu nerizičnim dužničkim instrumentima; snažno se zalaže za to da se dužnički instrumenti osigurani imovinom koji su znatno rizičniji od državnog duga i hipoteka (npr. infrastrukturna ulaganja bez državne potpore ili zajmovi malim i srednjim poduzećima (MSP)) ne bi smjeli označavati kao „pokrivene obveznice”, već možda kao „europske osigurane zadužnice” (ESN-ovi); podržava načelo prema kojem skupovi za pokrića za visokokvalitetne pokrivene obveznice i obične pokrivene obveznice trebaju biti u potpunosti osigurani imovinom dugotrajne prirode koja se može vrednovati i zaplijeniti;

5.  poziva Komisiju da u direktivu uključi načela pravnog okvira za europske osigurane zadužnice (ESN-ove) kao što su dvostruka zaštita, posebni javni nadzor, neulaženje u stečajnu masu i zahtjeve u pogledu transparentnosti; poziva države članice da uključe ta načela u svoje nacionalno pravo i stečajne postupke; naglašava da bi ESN-ovi, uz pomoć kvalitetnog pravnog okvira za ESN-ove, mogli postati transparentniji, likvidniji i isplativiji od vrijednosnih papira s ugovornim aranžmanima; ističe da bi to moglo pomoći ESN-ovima u financiranju riskantnijih djelatnosti poput zajmova MSP-ovima, potrošačkih zajmova ili infrastrukturnih ulaganja bez državnih jamstava; napominje da bi ESN-ovi bili izuzeti iz bail-in instrumenta iz članka 44. Direktive o oporavku i sanaciji banaka;

6.  potiče uvrštavanje minimalnih nadzornih standarda u direktivu, u kojima bi se ogledale najbolje prepoznate prakse za pokrivene obveznice; potiče nadzornu usklađenost diljem EU-a;

7.  poziva da se direktivom poveća transparentnost u pogledu podataka o skupovima imovine za pokriće i pravnom okviru kojim se jamči dvostruka zaštita i odjeljivanje te imovine u slučaju insolventnosti ili sanacije izdavatelja; nadalje, u tom pogledu inzistira na tome da bi se direktiva trebala temeljiti na načelima i biti usredotočena samo na podatkovne zahtjeve;

Definiranje visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica, ESN-ova te njihova regulatornog okvira

8.  poziva Komisiju da prijedlog (direktivu) za europske pokrivene obveznice koji će sadržavati definicije visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica i ESN-ova predstavi istovremeno kako bi se izbjegli poremećaji na tržištu tijekom prijelaznih faza; poziva Komisiju da u te definicije uključi sva sljedeća zajednička načela koja se mogu postići tijekom životnog vijeka tog izdanog instrumenta neovisno o potencijalnom povlaštenom tretmanu;

   (a) visokokvalitetne pokrivene obveznice, obične pokrivene obveznice i ESN-ovi u potpunosti su osigurani skupom imovine za pokriće;
   (b) nacionalnim zakonodavstvom trebala bi biti zajamčena je dvostruka zaštita, tj. ulagatelj ima pravo:
   (i) potraživati od izdavatelja dužničkog instrumenta iznos jednak punoj obvezi plaćanja;
   (ii) na jednakovrijedno potraživanje s pravom prvenstva na skup imovine za pokriće (uključujući zamjensku imovinu i izvedenice) u slučaju da izdavatelj ne može ispuniti svoju obvezu;

Ako ta potraživanja nisu dovoljna da bi se u potpunosti pokrile obveze plaćanja izdavatelja, preostala potraživanja ulagatelja moraju biti u razini s potraživanjima nadređenih neosiguranih vjerovnika izdavatelja.

   (c) djelotvorno odjeljivanje ukupnog skupa imovine za pokriće osigurava se pravno obvezujućim aranžmanima koji se lako provode u slučaju insolventnosti ili sanacije izdavatelja; isto vrijedi za svu zamjensku imovinu i izvedenice kojima se ograničava rizik povezan sa skupom za pokriće;
   (d) visokokvalitetne pokrivene obveznice, obične pokrivene obveznice i ESN-ovi ne ulaze u stečajnu masu, tj. zajamčeno je da se izdavateljeve obveze plaćanja neće automatski ubrzati u slučaju insolventnosti ili sanacije izdavatelja;
   (e) prekomjerna kolateralizacija koja odgovara posebnim rizicima visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica i ESN-ova; vrijednost ukupnog skupa imovine za pokriće uvijek mora biti veća od sadašnje vrijednosti nepodmirenih obveza plaćanja; metode vrednovanja skupa imovine za pokriće i učestalost izračuna trebali bi biti jasno definirati nacionalnim zakonodavstvom te bi na odgovarajući način trebalo uzeti u obzir sve relevantne negativne rizike;
   (f) europskim ili nacionalnim zakonodavstvom definiraju se maksimalni parametri omjera zajma i vrijednosti (LTV-a); uklanjanje imovine koja prelazi gornje granice LTV-a iz skupa imovine za pokriće ne bi trebalo biti obvezno, već bi se trebalo osigurati da do tog uklanjanja dođe samo ako se ta imovina zamijeni prihvatljivom imovinom barem jednake tržišne vrijednosti;
   (g) dio skupa imovine za pokriće ili likvidnosnih linija dovoljno je likvidan da se obveze plaćanja u okviru programa pokrivenih obveznica ili ESN-ova mogu pokrivati u razdoblju od sljedećih šest mjeseci, osim u slučajevima obveznica s utvrđenim novčanim tokom ili obveznica s isplatom glavnice po dospijeću čiji se rok dospijeća može produljiti i obveznica s rokom dospijeća koji se može produljiti kako bi bio istovjetan dospijeću odnosne imovine;
   (h) u programima pokrivenih obveznica dopušteni su izvedeni instrumenti koji služe isključivo za zaštitu od rizika, a izvedeni ugovori koje sklope izdavatelj pokrivenih obveznica i izvedena druga ugovorna stranka i koji su registrirani u skupu za pokriće ne mogu se raskinuti zbog izdavateljeve insolventnosti;
   (i) nacionalnim zakonodavstvom utvrđuje se poseban i snažan okvir javnog nadzora utvrđivanjem nadležnog tijela, nadzornika za skup za pokrića i posebnog upravitelja, uz jasno definiranje dužnosti i nadzornih ovlasti nadležnog tijela kako bi se osiguralo da:
   (i) izdavatelji imaju na raspolaganju kvalificirano osoblje i adekvatne operativne procedure za upravljanje skupom za pokriće, također i u slučaju stresa, insolventnosti ili sanacije;
   (ii) karakteristike skupova imovine za pokriće ispunjavaju primjenjive zahtjeve i prije izdavanja i do dospijeća dužničkog instrumenta;
   (iii) usklađenost visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica i ESN-ova s relevantnim zahtjevima (uključujući u pogledu prihvatljivosti imovine za pokriće i pokrivenosti) podliježe stalnom, redovitom i nezavisnom nadzoru;
   (iv) izdavatelji provode redovite testove otpornosti na stres za izračun zahtjeva za pokrivenost, uzimajući u obzir glavne faktore rizika koji utječu na dužnički instrument, poput kreditnog rizika, rizika kamatne stope, valute i likvidnosti;

Dužnosti i ovlasti nadležnog tijela i posebnog upravitelja u slučaju insolventnosti ili sanacije izdavatelja moraju biti jasno definirane.

   (j) izdavatelj je dužan barem dvaput godišnje objaviti objedinjene podatke o skupovima za pokriće koji su dovoljno detaljni da ulagatelji mogu na temelju njih provesti sveobuhvatnu analizu rizika; informacije koje se trebaju pružiti odnose se na obilježja imovine za pokriće u pogledu kreditnog, tržišnog i likvidnosnog rizika, na druge ugovorne stranke u skupovima imovine za pokriće na razini pravne, ugovorne i dobrovoljne prekomjerne kolateralizacije te bi trebao postojati odjeljak o izvedenicama povezanima sa skupovima imovine za pokriće i obvezama;
   (k) dospijeće se može produžiti samo u slučaju izdavateljeve insolventnosti ili sanacije te uz odobrenje nadležnog nadzornog tijela ili zbog objektivnih financijskih pokretača utvrđenih nacionalnih zakonodavstvom, a koje je odobrilo nadležno europsko tijelo; točni uvjeti produljenja i potencijalne promjene kupona, dospijeća i ostalih svojstava trebale bi biti jasno navedene u uvjetima za svaku obveznicu;

9.  poziva Komisiju da u definiciju visokokvalitetnih pokrivenih obveznica u direktivi uvrsti sljedeća dodatna načela:

   (a) dužnički instrument u potpunosti je kolateraliziran imovinom definiranom člankom 129. stavkom 1. CRR-a i ispunjava dodatne zahtjeve iz članka 129. stavaka 3. i 7. CRR-a; u pogledu stambenih zajmova osiguranih jamstvima utvrđenima u članku 129. stavku 1. točki (e) CRR-a ne smije biti pravnih prepreka da upravitelj programom pokrivenih obveznica u slučaju neispunjavanja obveza ili sanacije izdavatelja te, iz bilo kojeg razloga, neispunjavanja jamstva upiše nadređeno založno pravo; ponovno se razmatra prihvatljivost brodova kao skupova imovine za pokriće (članak 129. stavak 1. točka (g) CRR-a);
   (b) maksimalni parametri LTV-a za hipoteke uključeni u skup za pokrića utvrđeni su europskim pravom na takav način da ne premašuju omjere LTV-a koji su trenutačno utvrđeni člankom 129. CRR-a, ali podliježu redovnom preispitivanju i prilagođavanju u skladu s testiranjem otpornosti na stres na temelju neovisnih ocjena tržišnih cijena koje bi mogli prevladavati na relevantnom tržištu nekretnina u razdoblju tržišnog stresa; trebalo bi poticati kreditne vrijednosti koje se temelje na omjeru zajmova i hipoteke, a ne na omjeru zajmova i tržišta;

10.  naglašava da ponderi rizika koji su dodijeljeni pokrivenim obveznicama u europskom zakonodavstvu moraju odražavati tržišne ocjene odnosnih rizika; primjećuje da se isto ne odnosi na druge vrste dužničkih instrumenata na koje se primjenjuje povlašteni regulatornih tretman zbog nekih njihovih posebnih karakteristika;

11.  poziva Komisiju da ovlasti europska nadzorna tijela da procjenjuju usklađenost s kriterijima za visokokvalitetne pokrivene obveznice, obične pokrivene obveznice i ESN-ove u cilju nadopune, ili čak zamjene, popisa koji su utvrđeni u članku 52. stavku 4. Direktive o UCITS-ima službenim popisom sukladnih režima visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica i ESN-ova na europskoj razini;

12.  poziva Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo da izda preporuke u pogledu režima visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica i ESN-ova o kriterijima prihvatljivosti za imovinu (uključujući zamjensku imovinu), omjerim LTV-a i minimalnoj efektivnoj prekomjernoj kolateralizaciji za različite vrste imovine te o mogućim izmjenama CRR-a; poziva Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo da pruži potrebne smjernice za uspostavu posebnog javnog nadzornog i administrativnog okvira;

13.  preporučuje da se prepreke pristupu tržištu za izdavatelje na tržištima pokrivenih obveznica u razvoju izvan EGP-a uklone davanjem pravičnog tretmana pokrivenim obveznicama izdavatelja iz trećih zemalja, pod uvjetom da nadležna europska institucija provede opsežnu procjenu ekvivalentnosti njihova pravnog, institucijskog i nadzornog okruženja; preporučuje promicanje ključnih načela europskog zakonodavstva kako bi se na globalnoj razini utvrdila moguća mjerila za tržište pokrivenih obveznica;

14.  Poziva Komisiju da predloži preispitivanje europskog zakonodavstva o financijskim uslugama u kojem se detaljnije utvrđuje tretman visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica i ESN-ova;

15.  poziva Komisiju da pri ocjenjivanju postojećeg zakonodavstva EU-a o financijskim uslugama uzme u obzir potencijal visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, običnih pokrivenih obveznica i ESN-ova za postizanje ciljeva unije tržišta kapitala;

16.  poziva Komisiju da utvrdi moguće prepreke razvoju sustava pokrivenih obveznica na nacionalnoj razini te da objavi smjernice za uklanjanje takvih prepreka, ne dovodeći u pitanje prikladno i razborito poslovanje banaka;

17.  poziva Komisiju i Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo da preispitaju (eventualno u okviru procjene učinka) prihvatljivost upisivanja tereta na brodove kao skupove imovine za pokriće, kako je navedeno u članku 129. stavku 1. točki (g) CRR-a; zabrinut je da povlašteni tretman brodova narušava tržišno natjecanje s drugim načinima prijevoza; poziva Komisiju i Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo da istraže jesu li brodske pokrivene obveznice ravnopravne s drugim pokrivenim obveznicama koje ispunjavaju zahtjeve iz CRR-a u smislu njihove likvidnosti i njihove procjene rizika koje provode nezavisne agencije za kreditni rejting i je li prema tome povlašteni tretman tih obveznica na temelju prihvatljivosti za LCR i nižeg pondera rizika iz CRR-a bila opravdana;

18.  poziva države članice da u nacionalno zakonodavstvo omoguće prilike za stvaranje zasebnih skupova za pokriće, od kojih svaki sadrži homogenu kategoriju imovine (kao što su stambeni zajmovi); poziva države članice da dopuste svu imovina za pokriće navedenu u članku 129. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) CRR-a kao zamjensku imovinu kojom se doprinosi zahtjevu za pokrivenost i da jasno navedu ograničenja za kreditnu kvalitetu, opseg izloženosti i gornje granice za pokriće doprinosa zamjenske imovine;

Podržavanje tržišne transparentnosti i dobrovoljne konvergencije

19.  pozdravlja unaprjeđenja metodologija za rejting pokrivenih obveznica i proširenje tržišta za rejting pokrivenih obveznica;

20.  ističe važnost jednakih uvjeta za sve kako bi se osiguralo pošteno natjecanje na financijskim tržištima; ističe da se u europskom zakonodavstvu ne smije praviti razlika između različitih vrsta osiguranih dužničkih instrumenata osim ako nema dobrih razloga da bi se pretpostavilo da se one razlikuju u pogledu sigurnosti ili likvidnosti;

21.  pozdravlja tržišne inicijative za razvoj usklađenih normi i obrazaca za objavu (npr. HTT) čime se želi olakšati usporedba i analiza razlika među pokrivenim obveznicama u EU-u;

22.  podržava izradu preporuka EBA-e o tržišnim normama i smjernica o najboljim praksama; potiče dobrovoljnu konvergenciju po tom pitanju;

23.  potiče redovito provođenje ispitivanja otpornosti na stres za skupove za pokriće i objavljivanje dobivenih rezultata;

o
o   o

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo.

(1) SL L 257, 28.8.2014., str. 186.
(2) SL L 176, 27.6.2013., str. 1.
(3) SL L 173, 12.6.2014., str. 190.
(4) SL L 314, 1.12.2015., str. 13.
(5) SL L 195, 20.7.2016., str. 3.
(6) SL L 11, 17.1.2015., str. 1.


Uloga turizma povezanog s ribarstvom u diversifikaciji ribarstva
PDF 227kWORD 66k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o ulozi turizma povezanog s ribarstvom u diversifikaciji ribarstva (2016/2035(INI))
P8_TA(2017)0280A8-0221/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice na području vodne politike(3) (Direktiva EU-a o okviru za vode),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2012. o malom obalnom ribolovu, artizanalnom ribolovu i reformi zajedničke ribarstvene politike(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. srpnja 2013. o plavom rastu: jačanje održivog rasta u morskom sektoru te sektoru pomorskog prometa i turizma u EU-u(5),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2014. naslovljenu „Inovacije u plavom gospodarstvu: korištenje potencijala naših mora i oceana za radna mjesta i rast” (COM(2014)0254),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. lipnja 2010. naslovljenu „Europa, vodeće svjetsko turističko odredište – novi politički okvir za turizam u Europi” (COM(2010)0352),

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. godine, a posebice njezin 4. cilj o većoj održivosti ribarstva i zdravijem moru, kojim se EU, među ostalim, trudi ukloniti negativne učinke na riblje stokove, vrste, staništa i ekosustave s pomoću uvođenja financijskih poticaja kroz buduće financijske instrumente za ribarstvo i pomorsku politiku za zaštićena morska područja, uključujući područja mreže Natura 2000 i ona uspostavljena međunarodnim i regionalnim sporazumima. U navedeni cilj mogu se uključiti i obnova morskih ekosustava, prilagodba ribolovnih aktivnosti i uključivanje sektora u alternativne aktivnosti, kao što su ekoturizam, nadzor i upravljanje morskom bioraznolikošću i borba protiv morskog otpada,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. pod naslovom „Europa 2020.: strategija Europske unije za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. rujna 2012. naslovljenu „Plavi rast – mogućnosti održivog rasta u morskom i pomorskom sektoruˮ (COM(2012)0494),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. veljače 2014. naslovljenu „Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu” (COM(2014)0086),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za promet i turizam (A8-0221/2017),

A.  budući da se situacija u sektoru tradicionalnog ribarstva sve više pogoršava;

B.  budući da je diversifikacija postala nužnost za mnoge male ribare jer jedino tako mogu proširiti izvore prihoda, koji su često nedostatni;

C.  budući da je, kada govorimo o diversifikaciji u ribarstvu, potrebno voditi računa o činjenici da je velik dio ribolovnog sektora krajnje ovisan o tradicionalnim oblicima ribolova;

D.  budući da se veći dio obalnih i otočnih regija suočava s izrazitim gospodarskim padom koji za posljedicu ima depopulaciju i iseljavanje stanovništva koje priliku traži u područjima s više mogućnosti za zapošljavanje i obrazovanje;

E.  budući da neka obalna ribolovna područja smještena u blizini turističkih odredišta ne uspijevaju ostvariti odgovarajući gospodarski rast iako su ribolov i turizam kompatibilni sektori;

F.  budući da turizam povezan s ribarstvom može doprinijeti stvaranju radnih mjesta, društvenoj uključenosti, poboljšanju kvalitete života i revitalizaciji zajednica ovisnih o ribarstvu, posebno u područjima s malim brojem ostalih gospodarskih aktivnosti; budući da se taj potencijal znatno razlikuje i s obzirom na regiju i s obzirom na vrstu ribarstva i veličinu plovila;

G.  budući da turizam povezan s ribarstvom može doprinijeti smanjenju utjecaja na riblje stokove i okoliš, ali i povećanju znanja i osviještenosti o potrebi zaštite okoliša i kulturne baštine; da posebno ribolovni turizam i pružanje ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima u mnogim europskim regijama mogu biti istinski vid integracije i diversifikacije primarne djelatnosti;

H.  budući da turističke djelatnosti povezane s ribarstvom mogu doprinijeti povećanju vidljivosti ribara, njihovu boljem vrednovanju i boljem shvaćanju kompleksnog područja njihova rada; da su ribolovni turizam i ostale ribolovne aktivnosti povezane s turizmom (pružanje ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima, rekreacijski ribolov itd.) još uvijek nedovoljno poznati široj publici i da kod potrošača treba podignuti razinu svijesti o važnosti konzumacije lokalnih ribljih proizvoda koji dolaze iz kratkog lanca opskrbe;

I.  budući da turizam povezan s ribarstvom može biti prilika za privlačenje turista zahvaljujući širokoj lepezi ponude – od lokalnih proizvoda do raznih oblika ekološki prihvatljivog poduzetništva;

J.  budući da bi tradicionalna gastronomija povezana s proizvodima ribarstva i tradicionalne djelatnosti prerade i konzerviranja mogli biti važan faktor za razvoj turizma oko ribarskog sektora;

K.  budući da udičarski turizam ima razne dobre socijalne učinke i da on pozitivno utječe na ljudsko zdravlje i ukupni osjećaj;

L.  budući da su socioekonomske koristi od turizma povezanog s ribarstvom izrazito sezonskog karaktera i da se prvenstveno ostvaruju u ljetnim mjesecima; budući da su pozitivni učinci pojačanog zadržavanja korisnika, što se često navodi kao primjer, vidljivi tijekom cijele godine;

M.  budući da će 2018. biti Europska godina kulturne baštine, čiji je cilj senzibiliziranje građana za europsku povijest i vrijednost njezine kulturne baštine kao zajedničkog resursa; budući da tradicionalni ribolov čini dio bogate europske kulturne baštine i doprinosi identitetu lokalnih zajednica, između ostalog i načinom na koji je pridonio oblikovanju okusa, hrane, tradicija, povijesti i krajobraza; budući da je taj aspekt znatno ojačan kontaktima s turistima;

N.  budući da se Europskim fondom za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) daje potpora ulaganjima koja doprinose diversifikaciji dohotka ribara zahvaljujući razvoju dodatnih djelatnosti, što obuhvaća i ulaganja u dodatnu sigurnosnu opremu u plovilima, ribolovni turizam, pružanje ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima, pripremanje i usluživanje jela i pića, usluge povezane s rekreacijskim i sportskim ribolovom te didaktičke aktivnosti povezane s ribarstvom;

O.  budući da ne postoji ni zajednička definicija ni pravna osnova za turizam povezan s ribarstvom; budući da se on, na primjer, u Italiji smatra profesionalnom djelatnošću, dok je u Francuskoj uvršten među povremene djelatnosti; budući da s obzirom na pravni status mogu postojati znatne razlike u oporezivanju, postupcima izdavanja dozvola, obvezama u pogledu stručne osposobljenosti, sigurnosne opreme itd.;

P.  budući da se Direktivom EU-a o okviru za vode i Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji nalaže državama članicama da se pobrinu za dobro stanje priobalnih i morskih voda; budući da su prema Direktivi o staništima države članice dužne utvrditi i održavati morska i obalna staništa uspostavljanjem područja iz mreže Natura 2000 i njihovim upravljanjem;

Q.  budući da je u većini zaštićenih morskih područja te morskih i obalnih područja iz mreže Natura 2000 turistički sektor posebno važan; budući da postoje mnogi pozitivni primjeri zajedničkog upravljanja i partnerstva među tijelima za upravljanje zaštićenim morskim područjima i malim ribarima u području promicanja ribolovnog turizma i drugim načinima pokazivanja tradicionalnog ribolova u turističke i kulturne svrhe;

R.  budući da nema dovoljno podataka o turizmu povezanom s ribarstvom odnosno da oni nisu dovoljno koherentni i usporedivi, ni za Europu ni izvan nje;

S.  budući da je Europska unija u okviru Strategije za plavi razvoj iz 2012. identificirala obalni i pomorski turizam kao ključni sektor za razvoj održivog i solidarnog gospodarstva;

T.  budući da je Komisija 2010. u komunikaciji „Europa, vodeće svjetsko turističko odredište – novi politički okvir za turizam u Europi” navela da je nužno osmisliti strategije za održivi obalni i pomorski turizam;

U.  budući da je Komisija 2012. pokrenula javno savjetovanje o izazovima i mogućnostima obalnog i pomorskog turizma u Europi, na temelju kojeg je 20. veljače 2014. objavila komunikaciju naslovljenu „Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu”;

V.  budući da ribolovne aktivnosti povezane s turizmom obavljaju ribari koji se bave gospodarskim ribolovom, i to prijevozom turista na ribarskim plovilima radi diversifikacije svoje aktivnosti, promidžbe i vrednovanja vlastite profesije i društveno-kulturne baštine, ali i radi poboljšanja održive upotrebe vodenih ekosustava; budući da, bez obzira na očigledno rekreativnu svrhu turizma i navedenih ribolovnih aktivnosti, nema njihove pravne definicije;

W.  budući da se pod pojmom ribolovnog turizma (tal. pescaturismo) podrazumijevaju turističko-rekreativne ribolovne aktivnosti koje obavljaju ribari koji se bave gospodarskim ribolovom i koji određeni broj turista primaju na plovila kako bi ih upoznali sa svijetom ribarstva;

X.  budući da pružanje ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima (tal. ittiturismo) obuhvaća gastronomsku ponudu i usluge smještaja koje nude ribari koji se bave gospodarskom djelatnošću; budući da je jedna od glavnih razlika između pružanja prethodno navedenih turističkih usluga ta da se djelatnost pružanja ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima ne može obavljati na plovilima;

Y.  budući da je rekreacijski ribolov aktivnost koja se vrši isključivo u rekreativne i/ili sportske svrhe u kojoj se iskorištavaju živi vodeni resursi, ali je zabranjena prodaja ulova u bilo kojem obliku; budući da se rekreacijski ribolov, iako se ne obavlja radi ostvarivanja dohotka, ubraja u turističke aktivnosti koje čine paralelnu ekonomiju, koju bi trebali voditi profesionalni ribari uz pomoć usluga, objekata i infrastrukture koja se stavlja na raspolaganje rekreacijskim ribolovcima; budući da nekontrolirani i intenzivni rekreacijski ribolov u nekim područjima ipak može imati negativan utjecaj na ribolovne resurse.

Z.  budući da ne postoje pouzdani statistički podaci o utjecaju na okoliš ili socioekonomskom utjecaju rekreacijskog ribolova na stokove, posebno u područjima intenzivnog rekreacijskog ribolova, i budući da nema jasnih pravila ili iscrpne provjere ulova, a posebno ne kontrole nezakonite prodaje ulova ostvarenog u rekreacijskom ribolovu neslužbenim kanalima, koji su uglavnom povezani s restoranima;

Analiza ribolovnih aktivnosti povezanih s turizmom u nekim europskim zemljama

AA.  budući da je studija koju je 2015. provela obalna akcijska skupina „Il mare delle Alpi” (Alpsko more)(6) o navikama i stavovima javnosti u okviru područja ulova obalne akcijske skupine pokazala da trećina ispitanika jede ribu nekoliko puta tjedno, ali samo četiri vrste ribljih prehrambenih proizvoda, dva slatkovodna i a dva morska (masna riba, bakalar, losos i pastrva); budući da ribolovne aktivnosti povezane s turizmom dovode do veće osviještenosti o raznolikosti vrsta i gastronomskim tradicijama, s kojima velik broj potrošača često nije upoznat; da je očigledan utjecaj na diversifikaciju ribolovnih napora;

AB.  budući da se u Italiji bilježi stalni porast broja zahtjeva za izdavanje dozvola za obavljanje turističke djelatnosti povezane s ribarstvom i da su, prema nedavno provedenom istraživanju, talijanske regije s najvećim brojem dozvola Ligurija (290), Emilia-Romagna (229), Sardinija (218), Kalabrija (203), Kampanija (200) i Sicilija (136); da je od 2002. do 2012. izdano ukupno 1 600 dozvola; da su 2003. godine regije s najvećim brojem dozvola bile Kampanija (63), Ligurija (62), Sicilija (60) i Sardinija (59), a da su se odmah iza njih nalazile Apulija (46), Kalabrija (39) i Toskana (37)(7);

AC.  budući da trećina flote s dozvolom za obavljanje turističkih aktivnosti povezanih s ribarstvom može ukrcati najviše četiri putnika, da 29 % može ukrcati od 5 do 8 putnika, a da preostalih 37 % može ukrcati od 9 do 12 putnika(8);

AD.  budući da se najveći dolasci turista gotovo u potpunosti odvijaju u srpnju i kolovozu, zbog čega je turizam povezan s ribarstvom izrazito sezonske naravi pa je važno potaknuti diversifikaciju;

AE.  budući da se, kao i u slučaju dobnih skupina, i kad je riječ o stupnju obrazovanja bilježi viši stupanj obrazovanja u odnosu na osobe koje se bave isključivo profesionalnim ribolovom; da više od 30 % voditelja brodice ima diplomu ili uvjerenje o stručnoj kvalifikaciji i barem elementarno znanje engleskog (64 %), francuskog (34 %), španjolskog (16 %) ili njemačkog (7 %)(9);

AF.  budući da je anketa koja u Italiji provedena među subjektima koji obavljaju djelatnost ribolovnog turizma pokazala da ribolovni turizam može imati pozitivan utjecaj na napore u očuvanju ribljih stokova i morskih ekosustava, posebno kroz smanjenje ulova, a u socijalnom smislu na dobrobit ribara i njihovih obitelji zbog smanjenja broja radnih sati na moru(10);

AG.  budući da je zabilježeno veće sudjelovanje žena ne samo u dopunskim ribarskim aktivnostima nego i u razvoju samostalnih aktivnosti u sektoru turizma povezanih s ribarstvom;

AH.  budući da se i mladi ljudi mogu smatrati jednom od ciljnih skupina za razvoj ribolovnih turističkih odredišta;

AI.  budući da je tradicionalni ribolov trenutačno najslabije poznat primarni sektor djelatnosti i sektor koji se najmanje proučava i koristi kao obrazovno sredstvo u osnovnom i visokom obrazovanju;

AJ.  budući da postoji velik prostor za uvođenje obrazovnih aktivnosti povezanih s tradicionalnim ribarstvom na temelju modela kao što je „škola poljoprivrede”;

AK.  budući da je osnova za razvoj ribolovnih aktivnosti povezanih s turizmom partnerstvo lokalnih akcijskih skupina u ribarstvu (FLAG), dionika u ribarskom sektoru i ostalih lokalnih javnih i privatnih subjekata kako bi se osmislila i provela strategija odozdo prema gore, a koja bi bila primjerena odnosno koja bi odgovarala ekonomskim, socijalnim i okolišnim potrebama u predmetnom području; da, iako FLAG-ovi u Europskoj uniji djeluju u vrlo različitim uvjetima i imaju vrlo različite strategije, najveća većina njih turizam vidi kao ključni element razvoja;

AL.  budući da je Europska komisija osnovala Jedinicu za potporu u okviru Mreža europskih ribolovnih područja (FARNET) radi doprinosa ostvarivanju prioriteta br. 4 Europskog fonda za ribarstvo; da je FARNET platforma za umrežavanje ribolovnih područja i da pruža potporu FLAG-ovima u razvoju lokalnih strategija, inicijativa i projekata;

AM.  budući da su lokalni dionici zahvaljujući FLAG-ovima naučili kako se turistička ponuda ribolovnog područja može razviti tako da uključi cjelokupni skup aktivnosti i na taj način ostane atraktivna i u iznimno konkurentnom dijelu turizma; da turizam na taj način može postati važan izvor dodatnog prihoda za zajednice koje se bave ribarstvom, što u konačnici doprinosi cjelokupnom razvoju obalnih i otočnih područja;

AN.  budući da pohvalni primjeri svjedoče o dragocjenoj suradnji FLAG-ova u artizanalnom ribolovu u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj; da je, osim toga, mreža FARNET istaknula dobru praksu u Francuskoj, Belgiji, Španjolskoj, Hrvatskoj i Italiji(11);

AO.  budući da je u Finskoj usvojen model ocjene utjecaja turističkih aktivnosti povezanih s ribarstvom na osnovi trajanja posjeta, mjesta boravka i broja posjetitelja; budući da iz prikupljenih ocjena proizlaze problemi u vezi s definiranjem „turista u ribolovu” i brojanjem stvarno obavljenih izleta(12);

AP.  budući da se u brojnim primorskim mjestima u različitim državama članicama održavaju festivali, gdje je važno uključiti druge načine povećanja turističke privlačnosti, primjerice kombiniranjem tih uslugama s ostalom kvalitetnom ponudom u primarnom sektoru: širenjem znanja o malom ribolovu i načinu života ribara te osiguravanjem kontakata s tradicionalnim kulturama uključujući regionalnu gastronomiju i vino ili visokokvalitetne proizvode prerade i konzerviranja, čime se odražava raznolikost Europske unije;

AQ.  budući da su u Španjolskoj osnovane specijalizirane agencije kao što je „Turismo marinero – Costa del Sol” s ciljem promicanja sektora tradicionalnog ribarstva i pomoći lokalnom stanovništvu u razvoju i promidžbi turističkih aktivnosti povezanih s tim sektorom; da agencija organizira tečajeve kuhanja na ribarskim plovilima lokalnih ribara, izlete za promatranje lokalnih ribljih vrsta i aktivnosti rekreacijskog ribolova; da se istodobno organiziraju posjeti sa stručnim vodstvom „Bioparku”, muzejskom parku posebno osmišljenom za djecu u kojem ona mogu naučiti osnove morske biologije, tradicionalnog ribolova (tradicionalnih ribolovnih alata i tehnika) i lokalne kulture; primjećuje da bi priobalne i ruralne zajednice, posebice one u rubnim regijama, imale koristi od preslikavanja takvih inicijativa i razmjene stručnog znanja među državama članicama u ovom području(13);

AR.  budući da Komisija, Europski parlament i države članice stoga ne smiju neselektivno zabraniti tehnike tradicionalnog malog obiteljskog ribolova nego moraju prvo provesti temeljitu procjenu učinka kako bi se izbjeglo onemogućavanje novih oblika održivog, malog i autentičnog ribolovnog turizma s tradicionalnim ribolovnim alatima;

AS.  budući da se u Hrvatskoj tijekom ljetnih mjeseci u turističkim mjestima na obali i otocima održavaju ribarske fešte na kojima se promovira ribarska tradicija, kulturno-povijesna baština, lokalna gastronomija i tradicionalan način života;

1.  smatra da su restrukturiranje i prilagodba ribarskih plovila radi obavljanja turističke djelatnosti od ključne važnosti s obzirom na to da plovila treba obnoviti kako bi se turistima zajamčila sigurnost i kako bi se pobrinulo da nema prepreka za obavljanje ribolovnih aktivnosti uz udobnost nužnu za ugodno iskustvo, ali bez povećavanja ribolovnih kapaciteta; međutim, mjere restrukturiranja ne smiju uzrokovati ograničenja u gospodarskom ribolovu, osobito izvan turističke sezone;

2.  naglašava da još uvijek postoji neiskorišten potencijal turizma povezanog s ribolovom s obzirom na to da on može donijeti značajne koristi za zajednice koje žive na obalnim područjima diversifikacijom izvora lokalnih prihoda; u tom pogledu smatra da ribolovni turizam na moru i pružanje ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima mogu biti dopuna gospodarskom ribolovu i osigurati dodatni prihod za zajednice koje se bave ribarstvom;

3.  smatra da strateški cilj inicijative Komisije treba biti poticanje djelatnosti ribolovnog turizma, pružanja ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima i turizma povezanog sa sportskim ribolovom te razvoja svih njihovih potencijala diljem Europske unije uz pomoć za to osmišljene zajedničke mreže i okvira;

4.  poziva Komisiju da preko Europske putničke komisije i njezina portala visiteurope.com promiče turističke destinacije za održiv rekreacijski ribolov u Europi te da ciljanom informativnom kampanjom skrene pozornost poduzeća koja se bave ribarstvom na potencijal tih novih i održivih poslovnih modela te mogućnosti rasta koje oni nude;

5.  poziva Komisiju da potakne pokretanje i ojača razvoj ribolovnog turizma u cilju primjene diferencirane poslovne strategije koja odgovara mogućnostima tog sektora, a koja može učinkovitije ispuniti njegove potrebe, te da radi na novom obliku turizma u kojemu se glavna pitanja odnose na kvalitetu, fleksibilnost, inovacije i očuvanje povijesne i kulturne baštine ribolovnih područja, kao i, među ostalim, okoliš i zdravlje; također poziva Komisiju da promiče i podržava ulaganja u ribarstvo u području turizma, tako da se stvori raznolika turistička ponuda promoviranjem gastronomije povezane s neindustrijskim ribljim proizvodima, aktivnosti udičarskog turizma, podvodnog ili ronilačkog turizma i sl., što doprinosi održivom kapitaliziranju ribarskog nasljeđa i prepoznatljivosti pojedine ribarske regije;

6.  poziva Komisiju da, u interesu poticanja pokretanja i jačanja razvoja ribolovnog turizma, aktivno promiče i podržava ulaganja u diversifikaciju ribarstva u području kulture i umjetnosti kao dijela tradicijskog nasljeđa (rukotvorine, glazba, plesovi) te da podupire ulaganja u promicanje ribarske tradicije, povijesti i cjelokupnog ribarskog nasljeđa (ribarski alati i plovila, tehnike, povijesni dokumenti itd.) otvaranjem muzeja i organiziranjem izložbi koje su usko povezane s obalnim ribolovom;

7.  poziva Komisiju da razmotri mogućnost dopuštanja mješovite uporabe plovila namijenjenih za aktivnosti ulova kako bi se, uz zadržavanje te svrhe, na njima također mogle održavati druge vrste aktivnosti povezane s rekreacijskim i turističkim sektorom, kao što su nautički dani ili aktivnosti povezane s preradom, učenjem ili gastronomijom i sl., a u skladu sa sustavom koji djeluje u ruralnom sektoru i uključuje školu poljoprivrede ili seoski turizam;

8.  u tom smislu smatra nužnim stvaranje europske mreže za ribolovne aktivnosti povezane s turizmom i europske mreže za turističke usluge povezane sa sportskim/rekreacijskim ribolovom na osnovi uspješnog primjera FARNET-a, koji pruža značajnu pomoć FLAG-ovima;

9.  smatra da postoji hitna potreba da se mjere potpore pažljivo usmjere i da se njihovi rezultati pravilno ocijene, te da se sistematizira, standardizira i poboljša prikupljanje statističkih podataka o doprinosu navedenih diversifikacijskih aktivnosti prihodima u europskim ribolovnim područjima; također ističe važnost nadzora stvarnog utjecaja rekreacijskog ribolova kao ekonomske aktivnosti, njegova utjecaja na stokove i moguću konkurentnost kroz neformalne prodajne mehanizme s profesionalnim ribarskim sektorom; potiče Komisiju da se pobrine za sudjelovanje stručnjaka u izradi tih mjera nadzora;

10.  poziva Komisiju i države članice da razviju i podupru partnerstva sa sektorom turizma povezanog s ribarstvom koja upravljačka tijela zaštićenih morskih područja promiču u zaštićenim morskim područjima i mreži Natura 2000 u cilju kombiniranja zaštite prirodnih resursa i promicanja i razvoja kulture kroz odgovorno uživanje;

11.  smatra ključnim usklađivanje definicije ribolovnih aktivnosti povezanih s turizmom na razini Unije, s posebnim osvrtom na ribolovni turizam, pružanje ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima i turizam povezan s akvakulturom i sportskim/rekreacijskim ribolovom; u toj bi definiciji trebalo uzeti u obzir različite oblike koje navedene aktivnosti mogu poprimiti, zajamčiti savjetovanje sa svim dionicima i osigurati da se turizam povezan s ribarstvom smatra dopunskom djelatnošću koja ribarima omogućuje da dopune svoju glavnu ribolovnu aktivnost bez prelaska u drugu djelatnost izvan ribolova;

12.  naglašava da je važno razlikovati različite oblike turizma povezanog s ribarstvom, koji uključuju ribolovni turizam i pružanje ugostiteljskim usluga u ribarskim domaćinstvima, pomorske i obalne aktivnosti na ili u vodi, rekreacijski ribolov (uključujući udičarski turizam), kontinentalni ribolov te aktivnosti povezane s baštinom i kulturom, i poticati pritom sinergiju između inicijativa za stavljanje na tržište primarnih proizvoda visoke kvalitete, uz istovremeno poštovanje prirodne baštine, zaštite životinja i biološke raznolikosti;

13.  poziva Komisiju da, s obzirom na goleme razlike među ribarskim subjektima država članica EU-a uključenima u turizam, donese zajednička pravila o sigurnosti plovidbe, zdravstvenim i higijenskim uvjetima za plovila koja se koriste za obavljanje ribolovnih aktivnosti u turizmu i o mogućim poreznim olakšicama, uz uvjet da prethodno navedene mjere budu dovoljno fleksibilne s obzirom na razlike u pogledu pojedinih tipova ribarstva i ribarskih plovila te posebne regionalne značajke;

14.  preporučuje da se načelo dekarbonizacije i energetske učinkovitosti motornih plovila uključi u prilagodbe koje je potrebno izvršiti na takvim plovilima kada se prilagođavaju uporabi u tim aktivnostima;

15.  smatra da je potrebno zajamčiti odgovarajuću infrastrukturu za prijevoz i smještaj turista te održavanje javnih prostora i brigu o njima, što je nužno za dugoročni uspjeh turističke djelatnosti;

16.  poziva države članice da poštuju vlastite obveze koje proizlaze iz Direktive EU-a o okviru za vode i Okvirne direktive o pomorskoj strategiji kako bi se zajamčilo dobro stanje priobalnih i morskih voda, posebno poboljšanjem učinkovite upotrebe resursa, te zahvaljujući sprečavanju zagađenja i djelotvornom postupanju u slučaju zagađenja te zbrinjavanju otpada;

17.  poziva države članice da smanje administrativna opterećenja pojednostavljivanjem postupka izdavanja dozvola te drugih birokratskih postupaka;

18.  naglašava potrebu da te aktivnosti budu u skladu sa zaštitom biološke raznolikosti, lokalitetima mreže Natura 2000 i zaštićenim morskim područjima (Strategija EU-a o biološkoj raznolikosti, Direktiva o pticama i staništima), a time i potrebu za jačanjem dijaloga i sinergije s drugim državama članicama kojih se to tiče;

19.  smatra nužnim da se za ribare i uzgajivače riba, njihove obitelji i sve lokalne uključene osobe osiguraju tečajevi radi prenošenja odgovarajućih jezičnih vještina i znanja o prihvatu turista i njihovoj sigurnosti, promicanja informacija o morskoj biologiji, lokalnim ribljim vrstama, okolišu i kulturnim tradicijama; poziva Komisiju i Vijeće da priznaju ulogu žena u sektoru ribolovnog turizma, kao i u održivom razvoju područja koja ovise o ribarstvu, kako bi se zajamčilo njihovo sudjelovanje pod jednakim uvjetima;

20.  poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da posvuda šire informacije o Europskom portalu za radnu mobilnost (EURES) pod okriljem Komisije, na kojem se nalaze informacije namijenjene poslodavcima i osobama koje traže posao o mogućnostima zaposlenja te potrebi za vještinama i osposobljavanjem u sektoru „plavih” radnih mjesta, te ih poziva da promiču otvorene internetske tečajeve za nadopunjavanje vještina ili prekvalifikaciju u vezi s turističkim menadžmentom i inovativnim ribolovnim turizmom;

21.  poziva Komisiju da na Europski portal za mala poduzeća uvrsti poseban dio za pomoć poduzetnicima/ribarima u pronalaženju financijskih sredstava za aktivnosti u području turizma povezanog s ribarstvom;

22.  smatra da stjecanje profesionalnih vještina u područjima kao što su digitalni marketing, menedžment i komuniciranje preko društvenih medija, sociokulturni menedžment te stjecanje jezičnih vještina treba biti prioritet u ribolovnim područjima kako bi se promicalo i stvaranje ponude u turizmu povezanom s ribarstvom i njezino širenje;

23.  smatra važnim zajamčiti raznolikost turističke ponude razvojem strategije na osnovi lokalnih značajki i specijalizacije s tim u vezi te raspoloživih resursa; u tu svrhu poziva Komisiju i države članice da potiču vidove održivog turizma i ekoturizma, između ostalog i inovativnim marketinškim strategijama koje su prije svega usmjerene na tradicionalne karakteristike i na karakteristike povezane s održivim razvojem koje se stalno prate kako bi se zajamčila ravnoteža između ponude i potražnje;

24.  poziva na osmišljavanje integrirane ponude zasnovane na strukturiranoj i sinergijskoj kombinaciji svega što neko područje nudi, kojom će se korisnicima pružiti cjelokupno iskustvo, te poziva na stvaranje partnerstava kojim će se privući korisnici preko već postojeće turističke dinamike u područjima koja graniče s tradicionalnim ribolovnim područjima, kao što su kongresni ili poslovni turizam;

25.  poziva Komisiju da podupire i promiče uključenost ribarstva i radnika iz sektora ribarstva i u projekte povezane s kulturnim i povijesnim turizmom kao što su ponovno otkrivanje pomorskih aktivnosti te lokaliteta i zanimanja povezanih s tradicionalnim ribarskim područjima i zanimanjima;

26.  prima na znanje važnost suradnje turističkih poduzeća i ribara kako bi se maksimalno povećao potencijal turizma povezanog s ribarstvom;

27.  naglašava važnost turističkih aktivnosti povezanih s promatranjem divljih vrsta, posebno promatranje kitova, uz istovremeno poštovanje prirodnih staništa i bioloških potreba divljih vrsta; budući da se na taj se način stvaraju brojne obrazovne, ekološke, znanstvene i ostale socioekonomske koristi te se pridonosi podizanju svijesti i poštovanju ovih jedinstvenih vrsta i dragocjenog okoliša u kojem one žive;

28.  poziva države članice i regionalna i lokalna tijela da se pobrinu za inovativnu i održivu infrastrukturu, što podrazumijeva i internetsku povezanost i informacijske tehnologije, kako bi se potaknuo razvoj turizma povezanog s ribarstvom i obnovila postojeća pomorska infrastruktura te infrastruktura jezera i rijeka;

29.  poziva Komisiju, države članice te regionalna i lokalna tijela da pojačaju promidžbene i informativne kampanje, između ostalog i u okviru „Europskih destinacija izvrsnosti” i „Europske godine kulturne baštine” 2018., čiji je cilj povećanje osviještenosti i znanja o tradicionalnoj ribolovnoj kulturi i akvakulturi; u tom smislu potiče zainteresirane strane da iskoriste potencijal turista i onih koji mogu putovati izvan glavne sezone;

30.  vjeruje da bi odgovorni i održivi poslovni modeli za diversifikaciju ribarstva morali uključivati poštovanje kulture lokalnih ribarskih zajednica i pomoći u očuvanju njihova identiteta; posebno naglašava da bi rekreacijski ribolov povezan s turizmom trebao biti u skladu s interesima malih lokalnih poduzeća koja se bave artizanalnim ribolovom;

31.  smatra da je važno razviti ribolovni turizam i pružanje ugostiteljskih usluga u ribarskim domaćinstvima kao oblike iskustva aktivnog odmora uz važne učinke kao što su promicanje pomorske kulture i ribolovnih tradicija te edukacija o očuvanju okoliša i zaštiti vrsta;

32.  ističe da je potrebno istražiti mogućnosti proširenja potencijalne potražnje za preinačenim plovilima i tako proširiti ponudu, na primjer, na obrazovnu zajednicu koja ima iskustva u dodavanju pedagoške dimenzije poljoprivrednom sektoru preko projekata „škola poljoprivrede”;

33.  naglašava da diversifikacija proizvoda iziskuje prikladnu promidžbu i da je potrebna strategija prepoznatljivosti za ciljanu skupinu ribara, uključujući i prekogranične promotivne inicijative;

34.  stoga smatra da bi ribarska mjesta trebala razmotriti mogućnost pokretanja zajedničkih marketinških kampanja s drugim destinacijama u istoj regiji, kao što je predloženo u rezoluciji Parlamenta od 29. listopada 2015. naslovljenoj „Novi izazovi i koncepti za poticanje turizma u Europi”(14), i na temelju međunarodne suradnje promovirati zajedničke marketinške platforme s posebnim fokusom na promociji i internetskoj prodaji;

35.  smatra da u okviru te marketinške strategije treba stvoriti sinergije među inicijativama za stavljanje na tržište svježih ili prerađenih proizvoda visoke kvalitete, gastronomijom i turističkom ponudom, prema teritorijalnim područjima povezanima s kulturnog, proizvodnog ili ekološkog aspekta i/ili među kojima postoji sinergija;

36.  smatra da je neophodno očuvati primjenu tradicionalnih praksi i tehnika kao što su almadraba i xeito zbog toga što su one usko povezane s identitetom i načinom života obalnih regija i smatra da ih je nužno priznati kao sastavni dio kulturne baštine;

37.  ističe važnost ulaganja u diversifikaciju ribarstva na način da se promovira tradicija, povijest te cjelokupno ribarsko nasljeđe (što obuhvaća i tradicionalne ribarske alate i tehnike);

38.  ističe važnost ulaganja u diversifikaciju ribarstva u smislu poticanja prerade lokalnih ribljih proizvoda;

39.  poziva države članice na usvajanje strategija za rješavanje problema sezonalnosti turističke djelatnosti, primjerice, organiziranjem festivala i gastronomskih događaja, lučkih i lokalnih fešti(15), tematskih sela i muzeja (kao npr. u Španjolskoj i Cetari) kako bi se aktivnosti mogle odvijati cijele godine i neovisno o vremenskim uvjetima na moru;

40.  uvjeren je da se uravnoteženom kombinacijom alternativnih i ciljanih turističkih proizvoda te njihovom odgovarajućom promocijom i marketingom može pomoći u ublažavanju problema sezonalnosti turizma;

41.  s obzirom na nedovoljnu sinergiju među poduzećima u morskim bazenima u EU-u, zbog čega dolazi do rascjepkanosti i ograničene ekonomske dobiti, smatra od suštinske važnosti da države članice, regije i dionici dijele najbolje prakse; primjećuje da je potrebno poticati suradnju među istraživačkim institutima, muzejima, turističkim poduzećima, upraviteljima područjima mreže Natura 2000 i zaštićenim morskim područjima, tradicionalnim djelatnostima konzerviranja i obrade ribljih proizvoda te drugim dionicima radi razvoja inovativnih i održivih proizvoda koji, uz stvaranje dodane ekonomske vrijednosti, odgovaraju očekivanjima posjetilaca; naglašava potrebu za uključivanjem navedenih aktivnosti u kontekst promicanja održivog i odgovornog turizma u dotičnim bazenima; smatra da FLAG-ovi u tom smislu mogu imati važnu ulogu i stoga im treba odobriti odgovarajuća financijska sredstva;

42.  poziva države članice i Komisiju da ojačaju veze među lokalnom, regionalnom i nacionalnom razinom i razinom Unije radi poticanja oblika upravljanja koji olakšavaju provedbu transverzalnih politika kako bi se pridonijelo ciljevima u raznim sektorima djelovanja, među kojima su i održiv i inkluzivan rast;

43.  poziva Komisiju da u okviru FARNET-a i FLAG-ova promiče paneuropski dijalog s lukama, dionicima u turizmu i stručnjacima u području zaštite okoliša;

44.  poziva nacionalna tijela vlasti i agencije da uže surađuju s turističkim agencijama te da im diversifikacija plavog gospodarstva, s posebnim naglaskom na pomorski turizam i komplementarne sektore, bude glavni prioritet; napominje da bi to, prema potrebi, trebalo uključivati i integraciju udičarenja na moru u turističke pakete i marketinške kampanje, osobito za otoke i obalna područja; naglašava da među prioritetima treba biti izdavanje dozvola za dvostruku uporabu ribarskih plovila za komercijalni, mali i artizanalni ribolov te morski turizam, među ostalim i udičarski turizam, kao i njihova konverzija s pomoću bespovratnih sredstava;

45.  poziva Komisiju, države članice, regionalna i lokalna tijela, predmetni sektor i ostale dionike da djeluju ciljano i usklađeno s politikama EU-a koje utječu na sektor ribarstva i akvakulture; u tom smislu upućuje na nužnost usvajanja priručnika o najboljim praksama u kojem bi se naveli najznačajniji primjeri tih aktivnosti i potaknula ostala poduzeća da posluju na taj način; podsjeća na to da je, osim toga, za sprečavanje problema povezanih s okolišem neophodno uključivanje lokalne znanstvene zajednice;

46.  naglašava važnost ekoloških poslovnih modela i stoga preporučuje da stručnjaci za okoliš uvijek usko surađuju s lokalnim akcijskim skupinama (npr. FLAG-ovima i ruralnim lokalnim akcijskim skupinama (LAG));

47.  poziva da se namijene sredstva nužna za uspostavu mreže na europskoj razini za razmjenu najboljih praksi i kartografski prikaz ribarskih aktivnosti s informacijama o točkama interesa i karakteristikama svake ribarske zajednice;

48.  izražava nadu da će se koristiti posebni mehanizmi potpore (u okviru EFPR-a ili drugih instrumenata) koji se mogu aktivirati u slučaju izvanrednog događaja (kao što su elementarne nepogode) u područjima u kojima su ribolov i ribolovni turizam jedini izvor prihoda;

49.  smatra nužnim potaknuti financiranje tih intervencija iz EFPR-a, Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Europskog socijalnog fonda (ESF) i Kohezijskog fonda, okvirnog programa za istraživanja i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), u uskoj suradnji sa savjetnicima Europske investicijske banke (EIB), te poticati promotivne kreditne kanale koji omogućavaju zaobilaženje određenih prepreka s kojima se žene suočavaju u nalaženju financiranja za projekte koji se mogu upotrebljavati u nacionalnim programima;

50.  ističe da je u programskom razdoblju od 2007. do 2013. za FLAG-ove na raspolaganje bilo stavljeno 486 milijuna EUR iz EFR-a te da je u istom razdoblju potporu primilo otprilike 12 000 lokalnih projekata;

51.  potiče države članice i FLAG-ove da na što bolji način iskoriste dostupna sredstva i da, gdje je to moguće, iskoriste financiranje iz više fondova (zajedno s EFRR-om, Europskim poljoprivrednim fondom za ruralni razvoj (EPFRR) i ESF-om);

52.  poziva države članice da uspostave kontaktne točke na regionalnoj razini koje bi pružale odgovarajuće informacije i podršku;

53.  preporučuje usku suradnju FLAG-ova s turističkim stručnjacima kako bi se utvrdili projekti i odgovarajuće financiranje, u okviru četvrte prioritetne osi EFPR-a, za diversifikaciju u području ribarstva;

54.  ističe da se u sklopu EFPR-a osigurava posebna financijska potpora inicijativama u ribarskim zajednicama koje pokreću žene;

55.  poziva države članice da uspostave kriterije za odabir djelatnosti u sklopu EFPR-a i tako osiguraju da načelo rodne ravnopravnosti bude sadržano u svim financiranim mjerama i da se u sklopu njih i promiče (npr. davanjem prednosti mjerama konkretno usmjerenima na žene ili onima koje one poduzimaju);

56.  poziva Komisiju da sastavi studiju o vjerojatnom socioekonomskom utjecaju i utjecaju na okoliš tih aktivnosti;

57.  poziva Komisiju da analizira socioekonomski utjecaj rekreacijskog ribolova na kontinentalni turizam, a posebice na ruralna područja, i da predloži moguće mjere za regije u kojima je potencijal za takav ribolov nedovoljno iskorišten;

58.  poziva države članice i Europsku komisiju da poboljšaju prikupljanje podataka o turizmu povezanom s ribarstvom;

59.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija te vladama država članica i savjetodavnim tijelima.

(1) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.
(2) SL L 149, 20.5.2014., str. 1.
(3) SL L 327, 22.12.2000., str. 1.
(4) SL C 419, 16.12.2015., str. 167.
(5) SL C 75, 26.2.2016., str. 24.
(6) „Indagine sulle abitudini e opinioni dei cittadini nel comprensorio del GAC ‘il mare delle Alpi’ – Analisi della pescaturismo in Italia come strumento di sviluppo sostenibile’ (Istraživanje navika i mišljenja stanovnika s područja obalne akcijske skupine „Il mare delle Alpi” – analiza ribolovnog turizma kao instrumenta održivog razvoja) (2015.).
(7) „L’integrazione della pesca con altre attività produttive – La pescaturismo come modello sociale e culturale„ (Integracija ribolova i drugih proizvodnih aktivnosti – Ribolovni turizam kao društveni i kulturni model), Cenasca Cisl et al., (2005.).
(8) „Indagine sulle abitudini e opinioni dei cittadini nel comprensorio del GAC ‘il mare delle Alpi’ – Analisi della pescaturismo in Italia come strumento di sviluppo sostenibile’ (Istraživanje navika i mišljenja stanovnika s područja obalne akcijske skupine „Il mare delle Alpi” – analiza ribolovnog turizma kao instrumenta održivog razvoja) (2015.).
(9) „L’integrazione della pesca con altre attività produttive – La pescaturismo come modello sociale e culturale„ (Integracija ribolova i drugih proizvodnih aktivnosti – Ribolovni turizam kao društveni i kulturni model), Cenasca Cisl et al., (2005.).
(10) „Indagine sulle abitudini e opinioni dei cittadini nel comprensorio del GAC ‘il mare delle Alpi’ – Analisi della pescaturismo in Italia come strumento di sviluppo sostenibile’ (Istraživanje navika i mišljenja stanovnika s područja obalne akcijske skupine „Il mare delle Alpi” – analiza ribolovnog turizma kao instrumenta održivog razvoja) (2015.).
(11) Socio-economic analysis on fisheries-related tourism in EUSAIR – Nemo project (Socioekonomska analiza turizma povezanog s ribarstvom u jadransko-jonskoj regiji – projekt Nemo) 1M-MED14-11, WP2, mjera 2.3.
(12) „Perspectives for the development of tourism activities related to fishing” (Perspektive za razvoj turističkih aktivnosti povezanih s ribarstvom), Europski parlament, IP/B/PECH/IC/2013-103 (2014.).
(13) „Perspectives for the development of tourism activities related to fishing” (Perspektive za razvoj turističkih aktivnosti povezanih s ribarstvom), Europski parlament, IP/B/PECH/IC/2013-103 (2014.).
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0391.
(15) Kao što su npr. Vlaggetjesdagen (dani flote za ulov haringe) i Havendagen (dani luke) u Nizozemskoj.


Rokovi zastare za prometne nesreće
PDF 454kWORD 62k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. s preporukama Komisiji o rokovima zastare za prometne nesreće (2015/2087(INL))
P8_TA(2017)0281A8-0206/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 67. stavak 4. i članak 81. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”),

–  uzimajući u obzir članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP) i sudsku praksu u pogledu njegove primjene,

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije u pogledu načela nacionalne postupovne autonomije i učinkovite pravne zaštite(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II)(2) („Uredba Rim II”),

–  uzimajući u obzir Hašku konvenciju od 4. svibnja 1971. o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama („Haška konvencija o prometnim nezgodama” iz 1971.),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti(3) („Direktiva o osiguranju cestovnih vozila”),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o izračunu rokova(4),

–  uzimajući u obzir studiju o procjeni europske dodane vrijednosti Odjela za europsku dodanu vrijednost Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) naslovljenu „Rokovi zastare za prometne nesrećeˮ, koja je priložena zakonodavnom izvješću Europskog parlamenta o vlastitoj inicijativi(5),

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Prekogranične prometne nesreće u EU-u – mogući učinak samovozećih automobila”(6),

–  uzimajući u obzir studiju Komisije naslovljenu „Naknada žrtvama prekograničnih prometnih nesreća u EU-u: usporedba nacionalnih praksi, analiza problema i evaluacija mogućnosti za poboljšanje položaja prekograničnih žrtava”(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. travnja 2010. naslovljenu „Uspostava područja slobode, sigurnosti i pravde za europske građane – akcijski plan za provedbu Stockholmskog programa”(8),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 1. veljače 2007. s preporukama Komisiji o rokovima zastare u prekograničnim sporovima koji uključuju tjelesne ozljede i nesreće sa smrtnim ishodom(9),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 22. listopada 2003. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva Vijeća 72/166/EEZ, 84/5/EEZ, 88/357/EEZ, 90/232/EEZ i Direktive 2000/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osiguranju od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila(10),

–  uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0206/2017),

A.  budući da se u Uniji pravila o zastari potraživanja za naknadu štete uvelike razlikuju među državama članicama u Uniji tako da ne postoje dvije države članice koje primjenjuju potpuno jednaka osnovna pravila o zastari; budući da se odgovarajuća zastara također određuje na temelju različitih čimbenika, uključujući pitanje postoje li povezani kazneni postupci i smatra li se zahtjev izvanugovornim ili ugovornim;

B.  budući da su nacionalni sustavi zastare stoga vrlo složeni te često može biti teško shvatiti koja se opća zastara primjenjuje, kad i kako počinju teći zastare te kako se one suspendiraju, prekidaju ili produljuju;

C.  budući da nepoznavanje stranih pravila o zastari može dovesti do gubitka prava na podnošenje inače valjanog zahtjeva ili do prepreka za žrtve u pogledu pristupa pravosuđu u obliku dodatnih troškova i kašnjenja;

D.  budući da su trenutačno dostupni samo ograničeni statistički podaci o odbijanju zahtjeva za naknadu štete u prekograničnim prometnim nesrećama zbog isteka roka zastare;

E.  budući da je u području prekograničnih prometnih nesreća jedini temelj za pokretanje postupka koji je već usklađen na razini Unije onaj uspostavljen člankom 18. Direktive o osiguranju motornih vozila, kojim se žrtvama omogućuje traženje naknade u svojoj zemlji boravišta podnošenjem zahtjeva za naknadu štete izravno protiv relevantnog društva za osiguranje ili relevantnog tijela za naknadu štete na temelju građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila(11);

F.  budući da su rokovi zastare važan i sastavni dio sustava građanskopravne odgovornosti u državama članicama koji u slučajevima prometnih nesreća funkcioniraju tako da kratak rok zastare može biti protuteža strogom pravilu o odgovornosti ili velikodušnim odštetama;

G.  budući da su rokovi zastare zahtjeva ključni za jamčenje pravne sigurnosti i konačnosti sporova; budući da bi, međutim, trebala postojati ravnoteža između tuženikova prava na pravnu sigurnost i konačnost sporova i tužiteljevih temeljnih prava na pristup pravosuđu i na djelotvoran pravni lijek te bi nepotrebno kratki rokovi zastare mogli ometati učinkovit pristup pravosuđu diljem Unije;

H.  budući da je, uzimajući u obzir trenutačne razlike u pravilima o zastari i vrste problema koji su izravno povezani s različitim nacionalnim odredbama kojima se uređuju transnacionalni slučajevi tjelesnih ozljeda i materijalne štete, određena razina usklađenosti jedini način za osiguranje prikladnog stupnja sigurnosti, predvidivosti i jednostavnosti pri primjeni pravila o zastari država članica u slučajevima prekograničnih prometnih nesreća;

I.  budući da bi se takvom zakonskom inicijativom trebala uspostaviti ravnoteža pravednosti među stranama u postupku u pogledu pitanja povezanih s pravilima o zastari te olakšati izračun i suspenzija tečenja roka zastare; budući da se ovime stoga predviđa usmjereni pristup kojim se uzima u obzir sve veća količina prekograničnog prometa unutar Unije, a da se pritom ne reformira cijeli zakonski okvir država članica;

1.  priznaje da se situacija žrtava prometnih nesreća znatno poboljšala u posljednjih nekoliko desetljeća, među ostalim na razini nadležnosti u okviru međunarodnog privatnog prava, prema kojemu žrtve u posjetu mogu imati koristi od postupaka u državi članici u kojoj imaju boravište u pogledu bilo kakvog izravnog zahtjeva podnesenog protiv osiguravatelja automobila ili tijela za naknadu štete;

2.  međutim, napominje da se daljnjim postojanjem dvaju paralelnih sustava u Uniji kojima se uređuje važeće pravo u slučajevima prometnih nesreća ovisno o državi u kojoj se podnosi zahtjev, naime Haške konvencije o prometnim nezgodama iz 1971. ili Uredbe Rim II., zajedno s mogućnostima odabira sudišta u okviru Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(12) stvara pravna nesigurnost i složenost, kao i moguće prilike za traženje najpovoljnijeg sudskog sustava („forum shopping”);

3.  ponovno ističe da istrage i pregovori u prekograničnim sporovima često traju mnogo dulje nego kad je riječ o zahtjevima na nacionalnoj razini; u tom kontekstu ističe da bi takvi izazovi mogli postati izraženiji zbog upotrebe novih tehnologija, kao u slučaju samovozećih automobila;

4.  u tom kontekstu podsjeća da bi pitanje pravila o zastari trebalo shvaćati kao dio mjera u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima u smislu članka 67. stavka 4. i članka 81. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

5.  primjećuje da je postojanje zajedničkih minimalnih pravila o rokovima zastare u prekograničnim sporovima od ključne važnosti kako bi se osigurala dostupnost učinkovitih pravnih sredstava za zaštitu žrtava u prekograničnim cestovnim prometnim nesrećama te zajamčila pravna sigurnost;

6.  ističe da su nerazmjerno kratki rokovi zastare u nacionalnim pravnim sustavima prepreka za pristup pravosuđu u državama članicama, čime se može povrijediti pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 47. Povelje i člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima;

7.  ističe da znatna razlika između pravila država članica u pogledu rokova zastare u prekograničnim cestovnim prometnim nesrećama stvara daljnje prepreke za žrtve pri podnošenju zahtjeva za naknadu štete za tjelesne ozljede i oštećenje stvari u državama članicama koje nisu njihove vlastite;

8.  poziva Komisiju da osigura dostupnost općih informacija o pravilima država članica o zastari u pogledu zahtjeva za naknadu štete u prekograničnim prometnim nesrećama na portalu e-pravosuđe i njihovo stalno ažuriranje;

9.  također poziva Komisiju da provede studiju o zaštiti koja se u državama članicama pruža maloljetnicima i osobama s invaliditetom u pogledu tečenja roka zastare i o potrebi za uspostavom minimalnih pravila na razini Unije kako bi se osiguralo da takve osobe ne izgube svoje pravo na traženje odštete kad su uključene u prekograničnu prometnu nesreću te da im se zajamči učinkovit pristup pravosuđu u Uniji;

10.  traži od Komisije da na temelju članka 81. stavka 2. UFEU-a podnese prijedlog akta o rokovima zastare u pogledu tjelesne ozljede i oštećenja stvari u prekograničnim prometnim nesrećama, slijedom preporuka utvrđenih u Prilogu;

11.  smatra da zatraženi prijedlog nema financijskih implikacija;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene Preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te parlamentima i vladama država članica.

PRILOG REZOLUCIJI:

PREPORUKE ZA DIREKTIVU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA O ZAJEDNIČKIM MINIMALNIM STANDARDIMA ZA GRAĐANSKI POSTUPAK U EU-u

A.  NAČELA I CILJEVI TRAŽENOG PRIJEDLOGA

1.  Provedba prava pred sudovima u Europskoj uniji i dalje je uglavnom pitanje nacionalnih postupovnih pravila i praksa. Nacionalni sudovi također su sudovi Unije. Stoga ti sudovi tijekom postupaka koji se pred njima vode trebaju osigurati pravednost, pravdu i učinkovitost, kao i učinkovitu primjenu prava Unije te pritom zajamčiti zaštitu prava europskih građana diljem Europske unije.

2.  Unija je za cilj postavila održavanje i razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde. U skladu sa zaključcima predsjedništva Europskog vijeća iz Tamperea od 15. i 16. listopada 1999., a posebno njihovom točkom 38., trebalo bi pripremiti novo postupovno zakonodavstvo u prekograničnim slučajevima, osobito u pogledu onih elemenata koji su ključni za neometanu pravosudnu suradnju i poboljšanje pravne zaštite, npr. privremenih mjera, izvođenja dokaza, platnih naloga i rokova.

3.  Zajednička minimalna pravila za rok zastare primjenjiva u transnacionalnim sporovima u slučaju tjelesne ozljede i oštećenja stvari koji proizlaze iz prometnih nesreća smatraju se potrebnima za smanjenje prepreka s kojima se suočavaju tužitelji pri ostvarivanju svojih prava u drugim državama članicama.

4.  Zajednička minimalna pravila za rok zastare dovela bi do bolje sigurnosti i predvidivosti, a pritom bi se ograničili rizici od nedostatne naknade žrtvama prekograničnih prometnih nesreća.

5.  Predložena je Direktiva kao takva usmjerena na uspostavu posebnog sustava zastare za prekogranične slučajeve, kojim bi se zaštitio učinkovit pristup pravosuđu i olakšalo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, pri čemu bi se uklonile prepreke za slobodno kretanje građana diljem državnog područja država članica.

6.  Predloženom Direktivom ne žele se u potpunosti zamijeniti nacionalni sustavi građanskopravne odgovornosti nego, uz poštovanje nacionalnih specifičnosti, uspostaviti zajednička minimalna pravila u pogledu rokova zastare za zahtjeve prekogranične prirode obuhvaćene područjem primjene Direktive 2009/103/EZ.

7.  Ovaj je Prijedlog u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti jer države članice ne mogu samostalno djelovati kako bi utvrdile skup minimalnih pravila za rokove zastare i ne izlazi iz okvira onoga što je apsolutno nužno za osiguravanje učinkovitog pristupa pravosuđu i pravne sigurnosti u Uniji.

B.  TEKST TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim rokovima zastare za prekogranične prometne nesreće

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 67. stavak 4. i članak 81. stavak 2.,

uzimajući u obzir zahtjev Europskog parlamenta upućen Europskoj komisiji,

uzimajući u obzir Prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Unija je sebi postavila za cilj održavanje i razvijanje područja slobode, sigurnosti i pravde u okviru kojega se jamči slobodno kretanje osoba. Radi postupne uspostave tog područja Unija treba donijeti mjere koje se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama, posebno kad su potrebne za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(2)  U skladu s člankom 81. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te mjere trebaju obuhvaćati mjere čiji je cilj, među ostalim, osigurati učinkovit pristup pravosuđu i uklanjanje prepreka za dobro odvijanje građanskih postupaka, ako je potrebno promicanjem usklađenosti propisa o građanskom postupku koji se primjenjuju u državama članicama.

(3)  Prema komunikaciji Komisije od 20. travnja 2010.iz 2010. naslovljenoj „Uspostava područja slobode, sigurnosti i pravde za europske građane – akcijski plan za provedbu Stockholmskog programa(13), građani koji nažalost dožive prometnu nesreću tijekom vožnje u drugu državu članicu moraju imati pravnu sigurnost u vezi s rokovima zastare odštetnih zahtjeva. U tu je svrhu objavljeno da će se 2011. donijeti nova uredba o rokovima zastare u prekograničnim prometnim nesrećama.

(4)  Pravila o zastari nemaju samo znatan učinak na pravo oštećenih strana na pristup pravosuđu nego i na njihova materijalna prava jer pravo bez prikladne i odgovarajuće zaštite ne može biti učinkovito. Ovom se Direktivom nastoji promicati primjena zajedničkih rokova zastare za prekogranične prometne nesreće kako bi se osigurao učinkovit pristup pravosuđu u Uniji. Opće priznato pravo na pristup pravosuđu potvrđuje se i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”).

(5)  Zahtjev za postojanje pravne sigurnosti i potreba za donošenjem presuda u pojedinačnim slučajevima bitni su elementi svakog pravosudnog područja. Stoga su radi jamčenja primjene tog načela potrebni zajednički rokovi zastare kojima se povećava pravna sigurnost, osigurava završetak sporova i pridonosi učinkovitom režimu provedbe.

(6)  Odredbe ove Direktive trebale bi se primjenjivati na zahtjeve prekogranične prirode obuhvaćene područjem primjene Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(14).

(7)  Ništa ne bi smjelo spriječiti države članice da, kad je to prikladno, bilo koje odredbe ove Direktive primjenjuju i na prometne nesreće na isključivo nacionalnoj razini.

(8)  Sve države članice ugovorne su strane Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („EKLJP”) od 4. studenoga 1950. Predmeti iz ove Direktive trebali bi se rješavati u skladu s tom Konvencijom, a posebno poštujući pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek.

(9)  Načelo lex loci damni glavno je pravilo uspostavljeno Uredbom (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća(15) o pravu koje se primjenjuje na slučajeve tjelesne ozljede ili oštećenja stvari, koji bi se stoga trebali utvrđivati na temelju mjesta na kojemu je došlo do štete, neovisno o državi ili državama u kojima bi se mogle pojaviti neizravne posljedice. U skladu s točkom (h) članka 15. te Uredbe pravom koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze osobito će se uređivati način prestanka obveze te pravila zastare i preskripcije prava, uključujući pravila koja se odnose na početak, prekid i suspenziju zastarnog ili preskripcijskog roka.

(10)  Kad je riječ o prometnim nesrećama, žrtvi u posjetu može biti vrlo teško u relativno kratkom roku od inozemne jurisdikcije dobiti osnovne informacije o nesreći, kao što su identitet tuženika i potencijalno uključena odgovornost. Utvrđivanje predstavnika za likvidaciju štete ili osiguravatelja koji bi se trebao baviti predmetom, kao i prikupljanje dokaza o nesreći i prevođenje svih potrebnih dokumenata također može potrajati.

(11)  U slučajevima prekograničnih prometnih nesreća nije neuobičajeno da se tužitelj nađe vrlo blizu isteku propisanog roka prije nego što mogu započeti pregovori s tuženikom. To se najčešće događa kad je ukupni propisani rok vrlo kratak ili kad postoji dvosmislenost u pogledu načina na koji se rok zastare može suspendirati ili prekinuti. Prikupljanje informacija o nesreći koja se tužitelju dogodila u zemlji u kojoj nema boravište može potrajati. Stoga bi se tečenje općeg propisanog roka utvrđenog u Direktivi trebalo suspendirati čim se zahtjev podnese osiguravatelju ili tijelu za naknadu štete kako bi se tužitelju omogućilo pregovaranje o likvidaciji štete.

(12)  Ovom bi Direktivom trebalo propisati minimalna pravila. Države članice trebale bi biti u stanju pružiti veći stupanj zaštite. Takav veći stupanj zaštite ne bi trebao biti prepreka učinkovitom pristupu pravosuđu koji bi se takvim minimalnim pravilima trebao olakšati. Time ne bi trebalo ugroziti razinu zaštite predviđenu Poveljom, kako je tumači Sud, niti nadređenost, jedinstvo i učinkovitost prava Unije.

(13)  Ovom se Direktivom ne bi smjela dovoditi u pitanje Direktiva (EZ) br. 864/2007 i Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(16).

(14)  Ovom Direktivom nastoje se promicati temeljna prava te se uzimaju u obzir načela i vrijednosti posebno priznati u Povelji, a istodobno se nastoji ostvariti cilj Unije povezan s održavanjem i razvojem područja slobode, sigurnosti i pravde.

(15)  S obzirom na to da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Direktive, to jest uspostavu zajedničkih minimalnih standarda za rokove zastare u prekograničnim prometnim nesrećama, nego se zbog opsega ili učinaka pokrenutih postupaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ovom Direktivom ne premašuje se ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(16)  U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, [Ujedinjena Kraljevina i Irska izrazile su želju za sudjelovanje u donošenju i primjeni ove Direktive]/[ne dovodeći u pitanje članak 4. Protokola, Ujedinjena Kraljevina i Irska ne sudjeluju u donošenju ove Direktive, ona ih ne obvezuje niti se na njih primjenjuje].

(17)  U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive, Direktiva je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Cilj je ove Direktive utvrditi minimalne standarde u pogledu ukupne duljine, početka, suspenzije i izračuna rokova zastare za odštetne zahtjeve u slučaju tjelesne ozljede ili oštećenja stvari naplativih u skladu s Direktivom 2009/103/EZ u pogledu prekograničnih prometnih nesreća.

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na odštetne zahtjeve u pogledu bilo kakvog gubitka ili ozljede koju je prouzročilo vozilo obuhvaćeno osiguranjem:

a.  društva za osiguranje koje pokriva građanskopravnu odgovornost osobe odgovorne za nesreću u skladu s člankom 18. Direktive 2009/103/EZ; ili

b.  tijela za naknadu štete predviđenog člancima 24. i 25. Direktive 2009/103/EZ.

Članak 3.

Prekogranična prometna nesreća

1.  Za potrebe ove Direktive prekogranična prometna nesreća znači svaka prometna nesreća prouzročena upotrebom vozila koja su osigurana u državi članici i uobičajeno se u njoj nalaze, a koja se dogodila u državi članici koja nije država članica uobičajenog boravišta žrtve ili u trećoj zemlji čiji se nacionalni ured za osiguranje, definiran u članku 6. Direktive 2009/103/EZ, pridružio sustavu zelene karte.

2.  U ovoj Direktivi izraz „država članica” označava svaku državu članicu, osim [Ujedinjene Kraljevine, Irske i] Danske.

POGLAVLJE II.

MINIMALNI STANDARDI ZA ROKOVE ZASTARE

Članak 4.

Rok zastare

1.  Države članice osiguravaju primjenu barem četverogodišnjeg roka zastare na zahtjeve u vezi s odštetom za tjelesnu ozljedu ili oštećenje stvari prouzročene u prekograničnoj prometnoj nesreći i obuhvaćene člankom 2. Rok zastare počinje teći od dana na koji je tužitelj postao svjestan ili je imao opravdane razloge postati svjestan razmjera ozljede, gubitka ili štete, njihova uzroka i identiteta odgovorne osobe i društva za osiguranje koje pokriva građanskopravnu odgovornost te osobe ili predstavnika za likvidaciju štete ili tijela za naknadu štete odgovornog za pružanje odštete i protiv kojeg se podnosi zahtjev.

2.  Ako je mjerodavnim pravom koje se primjenjuje na odštetni zahtjev predviđen rok zastare dulji od četiri godine, države članice osiguravaju primjenu tog duljeg roka zastare.

3.  Države članice dostavljaju Komisiji ažurirane informacije o nacionalnim propisima o zastari za štetu prouzročenu u prometnim nesrećama.

Članak 5.

Suspenzija rokova zastare

1.  Države članice osiguravaju suspenziju roka zastare predviđenu člankom 4. ove Direktive u razdoblju od tužiteljeva podnošenja zahtjeva:

a)  društvu za osiguranje osobe koja je prouzročila nesreću ili njezinu predstavniku za likvidaciju štete, predviđenom člancima 21. i 22. Direktive 2009/103/EZ, ili

b)  tijelu za naknadu štete predviđenom člancima 24. i 25. Direktive 2009/103/EZ,

do tuženikova odbacivanja zahtjeva.

2.  Ako je preostali dio roka zastare nakon isteka suspenzije kraći od šest mjeseci, države članice osiguravaju da se tužitelju odobri minimalni rok od dodatnih šest mjeseci za pokretanje sudskog postupka.

Članak 6.

Automatsko produljenje rokova

Države članice osiguravaju produljenje roka do kraja prvog sljedećeg radnog dana ako on istječe u subotu, nedjelju ili na jedan od službenih praznika.

Članak 7.

Izračun rokova

Države članice osiguravaju da se bilo koje vremensko razdoblje propisano ovom Direktivom utvrđuje kako slijedi:

a)  izračunavanje počinje na dan nakon dana na koji je došlo do relevantnog događaja;

b)  ako je rok izražen godinom ili određenim brojem godina, on istječe sljedeće relevantne godine u mjesecu istog naziva i na dan istog broja kao što su bili mjesec i datum kad se dogodio dotični događaj. Ako sljedeći relevantni mjesec nema dan s istim brojem, rok istječe zadnjeg dana tog mjeseca;

c)  rokovi se ne suspendiraju tijekom sudskih praznika.

Članak 8.

Likvidacija štete

Države članice osiguravaju da, ako žrtve mogu iskoristiti postupak naveden u članku 22. Direktive 2009/103/EZ za likvidaciju štete koja proizlazi iz nesreće koju je prouzročilo vozilo obuhvaćeno osiguranjem, ta činjenica ih ne sprečava da pokrenu sudski postupak ili arbitražu u pogledu tih zahtjeva prije isteka bilo kojeg roka zastare u skladu s ovom Direktivom tijekom postupka za likvidaciju njihove štete.

POGLAVLJE III.

OSTALE ODREDBE

Članak 9.

Opće informacije o pravilima o zastari

Koristeći se svim odgovarajućim sredstvima Komisija javno objavljuje i čini lako dostupnima na svim jezicima Unije informacije o nacionalnim pravilima o zastari za odštetne zahtjeve koji se odnose na štetu prouzročenu u prometnim nesrećama, koje su dostavile države članice u skladu s člankom 4. stavkom 3. ove Direktive.

Članak 10.

Odnos prema nacionalnom pravu

Ovom se Direktivom države članice ne sprečavaju u tome da prošire prava utvrđena ovom Direktivom kako bi osigurale viši stupanj zaštite.

Članak 11.

Odnos prema drugim propisima prava Unije

Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje primjena Uredbe (EZ) br. 864/2007 i Uredbe (EU) br. 1215/2012.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 12.

Prenošenje

1.  Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom [jednu godinu od datuma stupanja na snagu ove Direktive]. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.  Kad države članice donesu te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje pri njihovu službenom objavljivanju. Načine tog upućivanja određuju države članice.

3.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 13.

Preispitivanje

Najkasnije 31. prosinca 2025. i svakih pet godina nakon tog datuma Komisija Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o primjeni ove Direktive na temelju kvalitativnih i kvantitativnih informacija. Komisija bi u tom kontekstu trebala osobito ocjenjivati učinak ove Direktive na pristup pravosuđu, pravnu sigurnost i slobodno kretanje osoba. Izvješće je po potrebi popraćeno zakonskim prijedlozima kako bi se ova Direktiva prilagodila i učvrstila.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objavljivanja u Službenom listu Europske unije.

Članak 15.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu, [datum]

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) Vidjeti, među ostalim: presudu od 18. rujna 2003., Peter Pflücke / Bundesanstalt für Arbeit, C-125/01, ECLI:EU:C:2003:477, presudu od 25. srpnja 1991., Theresa Emmott / Minister for Social Welfare i Attorney General, C-208/90, ECLI:EU:C:1991:333 i presudu od 13. srpnja 2006., Vincenzo Manfredi i dr. / Lloyd Adriatico Assicurazioni SpA i dr., spojene predmete C-295/04 – C-298/04, ECLI:EU:C:2006:461.
(2) SL L 199, 31.7.2007., str. 40.
(3) SL L 263, 7.10.2009., str. 11.
(4) CETS 076.
(5) PE 581.386, srpanj 2016.
(6) PE 571.362, lipanj 2016.
(7) Dostupno na internetu na sljedećoj adresi: http://ec.europa.eu/civiljustice/news/docs/study_compensation_road_victims_en.pdf (30. studeni 2008.).
(8) SL C 121, 19.4.2011., str. 41.
(9) SL C 250 E, 25.10.2007., str. 99.
(10) Usvojeni tekstovi, P5_TA(2003)0446.
(11) Vidjeti i: presudu od 13. prosinca 2007., FBTO Schadeverzekeringen NV / Jack Odenbreit, C-463/06, ECLI:EU:C:2007:792.
(12) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).
(13) COM(2010)0171.
(14) Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, 7.10.2009., str. 11.).
(15) Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (SL L 199, 31.7.2007., str. 40.).
(16) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).


Zajednički minimalni standardi za građanski postupak
PDF 615kWORD 79k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. s preporukama Komisiji o zajedničkim minimalnim standardima za građanski postupak u Europskoj uniji (2015/2084(INL))
P8_TA(2017)0282A8-0210/2017

Europski parlament

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 67. stavak 4. i članak 81. stavak 2. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 19. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 47. Povelje o temeljnim pravima Europske unije (Povelja),

–  uzimajući u obzir članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP) i mjerodavnu sudsku praksu u pogledu njegove primjene,

–  uzimajući u obzir radni dokument „o uvođenju zajedničkih minimalnih standarda za građanski postupak u Europskoj uniji – pravna osnovaˮ(1),

–  uzimajući u obzir studiju o procjeni europske dodane vrijednosti koju je izradio Odjel za europsku dodanu vrijednost Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) naslovljenu „Zajednički minimalni standardi za građanski postupakˮ(2),

–  uzimajući u obzir detaljnu analizu Službe za istraživanja zastupnika u okviru EPRS-a naslovljenu „Europeizacija građanskog postupka – ususret zajedničkim minimalnim standardima?ˮ(3),

–  uzimajući u obzir detaljnu analizu Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Usklađena pravila i minimalni standardi za građanski postupak u europskom pravu”(4),

–  uzimajući u obzir projekt Europskog pravnog instituta (ELI) / Međunarodnog instituta za ujednačavanje privatnog prava (UNIDROIT) „Od transnacionalnih načela do europskih pravila o građanskom postupku”,

–  uzimajući u obzir projekt Američkog pravnog instituta (ALI) / UNIDROIT-a „Načela transnacionalnog građanskog postupka”(5),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Studija o usklađivanju zakona i pravila država članica u pogledu određenih aspekata postupka za građanske sporove”, odnosno takozvano „Stormeovo izvješće”(6),

–  uzimajući u obzir preliminarni skup odredbi za Poslovnik Jedinstvenog suda za patente,

–  uzimajući u obzir pravnu stečevinu Unije u području suradnje u građanskom pravosuđu,

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije u pogledu načela nacionalne procesne autonomije i učinkovite pravne zaštite(7),

–  uzimajući u obzir pregled stanja u području pravosuđa u EU-u u 2016.,

–  uzimajući u obzir studije CEPEJ-a br. 23. iz 2016. o temi „Europski pravosudni sustavi: učinkovitost i kvaliteta pravosuđa”,

–  uzimajući u obzir „Načela stručnog usavršavanja u pravosuđu” Europske mreže za pravosudno osposobljavanje iz 2016.(8),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 2. travnja 2014. o srednjoročnoj ocjeni Stockholmskog programa(9),

–  uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0210/2017),

Sudska praksa Suda Europske unije u pogledu nacionalne procesne autonomije i djelotvorne pravne zaštite

A.  budući da su, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda Europske unije o načelu procesne autonomije, u slučaju da ne postoje pravila Unije o procesnim aspektima spora u vezi s pravom Unije, države članice odgovorne za određivanje nadležnih sudova i utvrđivanje procesnih detalja kojih se treba pridržavati u odnosu na tužbe koje se pokreću radi zaštite prava koja daje Unija;

B.  budući da, u skladu s istom sudskom praksom, primjena nacionalnog prava u pogledu procesnih pravila podliježe dvama važnim uvjetima: nacionalna procesna pravila ne mogu biti nepovoljnija kada se primjenjuju u sporovima u vezi s pravom Unije od slučajeva kada se primjenjuju na slične sudske postupke domaće prirode (načelo istovjetnosti) te ne bi trebala biti uobličena tako da provedbu prava i obveza Unije čine nemogućom ili iznimno teškom u praksi (načelo djelotvornosti);

C.  budući da, s obzirom na to da ne postoje odredbe Unije o usklađivanju procesnih pravila, nadležnost država članica u utvrđivanju procesnih pravila za provedbu prava Unije ne uključuje uvođenje novih pravnih lijekova u nacionalne pravne poretke radi jamčenja primjenjivosti zakonodavstva Unije;(10)

D.  budući da korpus sudske prakse Suda Europske unije to olakšava u sklopu suradnje sa sudovima na razini država članica, pri čemu istodobno omogućuje građanima i tim sudovima bolje razumijevanje prava Unije;

Povelja

E.  budući da je pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje, kako je sadržano u članku 47. Povelje i članku 6. EKLJP-a, jedno od temeljnih jamstava vladavine prava i demokracije te je neodvojivo od građanskog procesnog prava kao cjeline;

F.  budući da, unatoč činjenici da je članak 47. Povelje obvezujući i da članak 6. EKLJP-a predstavlja opće načelo prava Unije, razina zaštite prava na pošten suđenje u građanskom postupku, a posebno ravnoteže između prava tužitelja na pristup pravosuđu i prava tuženika na obranu, u Uniji nije usklađena;

G.  budući da je unatoč tome pravo na pošteno suđenje, kao temeljno pravo, dopunjeno s nekoliko proceduralnih akata Unije u okviru sekundarnog zakonodavstva, uključujući Uredbu o sporovima male vrijednosti(11), Direktivu o pravnoj pomoći(12), Preporuku o kolektivnoj pravnoj zaštiti(13), Direktivu o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača(14) i Direktivu o naknadi štete za kršenje prava tržišnog natjecanja(15);

Pravna stečevina Unije u području suradnje u građanskom pravosuđu

H.  Budući da građani Unije, osobito oni koji se kreću preko granica, imaju daleko više izgleda doći u dodir sa sustavima građanskog procesnog prava u drugoj državi članici;

I.  budući da bi se minimalnim standardima građanskog postupka na razini Unije moglo pridonijeti modernizaciji nacionalnih postupaka, ostvarenju podjednakih uvjeta za poduzeća te povećanom gospodarskom rastu tako što bi se pravosudne sustave učinilo djelotvornijima i učinkovitijima te istodobno olakšati pristup građana pravosuđu u Uniji i pomoći u afirmiranju temeljnih sloboda Unije;

J.  budući da zakonodavstvo Unije pitanja građanskog procesnog prava sve manje rješava samo horizontalno, kao što je to slučaj s izbornim instrumentima,(16)a sve više i sektorski u raznim područjima političkog djelovanja poput intelektualnog vlasništva(17), zaštite potrošača(18) ili, odnedavno, prava tržišnog natjecanja(19);

K.  budući da se često kritizira nesustavan pristup u usklađivanju postupovnih pravila na razini Unije te da pojava zakonodavstva Unije o građanskom procesnom pravu usmjerenom na određeni sektor predstavlja rizik za koherentnost i sustava građanskog procesnog prava na razini države članice i raznih instrumenata Unije;

L.  budući da se predloženom direktivom želi uvesti okvir za suđenje u građanskim predmetima sistematizacijom postojećih pravila Unije za građansko procesno pravo i proširivanjem njihova područja primjene na sve predmete koji potpadaju pod pravo Unije;

M.  budući da je predložena direktiva dizajnirana kako bi pomogla u postizanju usklađenog, koherentnog i sustavnog pristupa sustavima građanskog prava koji neće biti limitiran granicama, interesima i sredstvima pojedinih zemalja;

Pravna osnova prijedloga

N.  budući da prema članku 4. stavku 1. i članku 5. stavku 1. UEU-a (načelo dodjeljivanja) Unija može donositi zakonodavstvo u određenom području samo ako za to ima izričitu nadležnost i u mjeri u kojoj je to u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti;

O.  budući da je, u postojećem okviru Ugovora, glavna pravna osnova za usklađivanje građanskog postupka predviđena u Glavi V. UFEU-a o području slobode, sigurnosti i pravde;

P.  budući da je u Ugovoru iz Lisabona zadržan uvjet postojanja prekograničnog elementa da bi se utvrdila nadležnost Unije, što znači da u području građanskog pravosuđa Unija može djelovati samo ako u predmetu postoje faktori (npr. prebivalište, mjesto izvršenja itd.) koji uključuju barem dvije različite države članice;

Q.  budući da se opća odredba članka 114. UFEU-a o usklađivanju odredbi koje države članice utvrđuju zakonom, propisom ili upravnom mjerom, a koje za cilj imaju uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, koristila i još se uvijek koristi kao pravna osnova za donošenje niza sektorski usmjerenih direktiva kojima se usklađuju određeni aspekti građanskog postupka, primjerice za Direktivu o ostvarivanju prava intelektualnog vlasništva (IPRED) i najnoviju Direktivu o naknadi štete za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja;

R.  budući da bi Unija, u skladu s člankom 67. stavkom 4. UFEU-a, trebala olakšati pristup pravosuđu, posebice putem načela uzajamnog priznavanja sudskih i izvansudskih odluka u građanskim stvarima, kao na primjer u članku 81. UFEU-a;

Uzajamno povjerenje u europskom pravosudnom prostoru

S.  budući da je sloboda kretanja sudskih odluka usko povezana s potrebom za postizanjem dostatne razine uzajamnog povjerenja između pravosudnih tijela različitih država članica, a posebno u pogledu razine zaštite procesnih prava;

T.  budući da u ovom kontekstu „uzajamno povjerenje” znači povjerenje koje bi države članice morale imati u pravne i sudske sustave drugih država članica, što za posljedicu ima zabranu preispitivanja radnji drugih država i njihovih sudskih tijela;

U.  budući da je svrha načela uzajamnog povjerenja pružiti veću pravnu sigurnost, te tako građanima i poduzećima Unije daje dostatnu stabilnost i predvidljivost;

V.  budući da provedba i pridržavanje načela međusobnog priznavanja presuda, zajedno s usklađivanjem zakonâ, olakšava suradnju između vlasti te doprinosi pravnoj zaštiti pojedinačnih prava;

W.  budući da bi sustav zajedničkih minimalnih standarda Unije u obliku načela i pravila poslužio kao prvi korak u približavanju nacionalnih propisa koji se odnose na građanski postupak te tako uspostavio ravnotežu između temeljnih prava stranaka u sporu u interesu stvaranja punog uzajamnog povjerenja država članica u njihove pravosudne sustave;

X.  budući da je za uspostavu uzajamnog povjerenja poželjno da postoje i da se poštuju procesna jamstva za učinkovitost i djelotvornost građanskih postupaka i jednako postupanje prema strankama;

Y.  budući da bi se ozakonjenjem takvog sustava zajedničkih minimalnih standarda također utvrdila minimalna razina kvalitete građanskih postupaka u Uniji čime se ne bi doprinijelo samo jačanju uzajamnog povjerenja među sudbenim vlastima nego i boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta jer se procjenjuje da procesne razlike među državama članicama mogu, među ostalim, stvoriti poremećaje u trgovini i odvratiti poduzeća i potrošače od ostvarivanja svojih prava na unutarnjem tržištu;

Ostala razmatranja

Z.  budući da je usklađivanje procesnih režima u Uniji potrebno; budući da je predložena Direktiva zamišljena kao prvi korak u procesu daljnjeg usklađivanja i približavanja građanskopravnih sustava država članica i stvaranja, dugoročno gledano, kodeksa Unije za građansko procesno pravo;

AA.  budući da predložena Direktiva ne utječe ni na sudsku organizaciju država članica ni na glavna obilježja načina na koji se vode građanski sporovi već nacionalna procesna pravila čini učinkovitijima;

AB.  budući da je, stoga, iznimno važno donijeti i pravilno provesti zakonodavstvo koje će omogućiti donošenje zajedničkih minimalnih standarda za građanski postupak u Uniji;

Sudska praksa Suda Europske unije u pogledu nacionalne procesne autonomije i djelotvorne pravne zaštite

1.  primjećuje presudnu ulogu Suda Europske unije u uspostavi temelja za građansko procesno pravo Unije s obzirom na to da je on definirao značenje građanskog postupka u okviru pravnog sustava Unije;

2.  ističe, međutim, da bi, iako su neki standardi građanskog postupka koji su danas prihvaćeni kao dio procesnog sustava Unije potvrđeni u sudskoj praksi Suda Europske unije, općenito gledajući trebalo smatrati da Sud Europske unije doprinosi tumačenjem standarda, a ne njihovim utvrđivanjem;

3.  stoga ističe da su bogato iskustvo Suda Europske unije u preispitivanju pravila o pravnim lijekovima i procesnih pravila te kompromisi i usporedne vrijednosti koje on slijedi vrlo poučni te da bi ih trebalo uzeti u obzir za potrebe uvođenja horizontalnog krovnog instrumenta zakonodavne naravi koji sadržava zajedničke standarde za građanski postupak;

Povelja

4.  ističe da je u pogledu poštenog suđenja i pristupa pravosuđu potrebno održavati i dodatno proširiti mreže za suradnju i baze podataka putem kojih se poboljšava pravosudna suradnja i razmjena informacija;

5.  stoga toplo pozdravlja razvojna kretanja u području e-pravosuđa, a prvenstveno stvaranje Europske pravosudne mreže i portala europskog e-pravosuđa koji bi trebao postati jedinstveno mjesto za pružanje usluga u području pravosuđa u Uniji;

Pravna stečevina Unije u području suradnje u građanskom pravosuđu

6.  poziva Komisiju da ocijeni treba li predložiti daljnje mjere za konsolidiranje i jačanje horizontalnog pristupa privatnoj provedbi prava zajamčenih pravom Unije i može li se smatrati da se ovdje predloženim zajedničkim minimalnim standardima za građanski postupak promiče i osigurava takva horizontalna paradigma;

7.  ponovno ističe da je sustavno prikupljanje statističkih podataka o primjeni i uspješnosti postojećih instrumenata Unije u području suradnje u građanskom pravosuđu od iznimne važnosti;

8.  u tom kontekstu poziva Komisiju da ocijeni mogu li dodatne provedbene mjere država članica doprinijeti djelotvornoj primjeni neovisnih postupaka Unije te smatra da bi Komisija u tu svrhu trebala uspostaviti čvrst i sustavan nadzorni postupak;

Pravna osnova prijedloga

9.  primjećuje da je članak 114. UFEU-a (usklađivanje unutarnjeg tržišta) upotrebljavan za donošenje brojnih akata Unije koji su imali proceduralne implikacije; da se članak 114. UFEU-a o usklađivanju odredbi koje države članice utvrđuju zakonom, propisom ili upravnom mjerom, a koje za cilj imaju uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, koristio i još se uvijek koristi kao pravna osnova za donošenje niza sektorski usmjerenih direktiva kojima se usklađuju određeni aspekti građanskog postupka, primjerice za Direktivu o ostvarivanju prava intelektualnog vlasništva (IPR);

10.  napominje, međutim, da je člankom 81. UFEU-a predviđeno donošenje mjera u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama, uključujući mjere za usklađivanje zakona i propisa država članica, posebno kada je to nužno radi ispravnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta; stoga smatra da članak 81. UFEU-a predstavlja odgovarajuću pravnu osnovu za predloženi zakonodavni instrument;

11.  navodi da bi pojam „prekogranične implikacije” u tekstu članka 81. stavka 1. UFEU-a u pogledu donošenja mjera za suradnju u građanskom pravosuđu trebalo šire tumačiti kako se ne bi shvaćao kao sinonim za „prekogranični spor”;

12.  ističe da je postojeće tumačenje pojma „predmeti s prekograničnim implikacijama” prilično ograničeno te da dovodi do stvaranja dvaju skupova pravila i dviju kategorija stranaka u sporu, što može dovesti do daljnjih problema i nepotrebne složenosti; ističe da je stoga potrebno usvojiti šire tumačenje;

13.  ističe, u tom kontekstu, da bi ovdje predloženi zajednički minimalni standardi za građanski postupak omogućili dodatnu učinkovitost kada države članice svoje područje primjene ne bi proširile samo na pitanja obuhvaćena pravom Unije nego, općenito, i na prekogranične i na isključivo domaće predmete;

Uzajamno povjerenje u europskom pravosudnom prostoru

14.  napominje da se glavne aktivnosti Unije u europskom pravosudnom prostoru u pogledu građanskog pravosuđa odnose na uvođenje instrumenata u pogledu nadležnosti, litispendencije i prekograničnog izvršenja presuda;

15.  ponavlja i naglašava da je slobodni protok presuda ojačao uzajamno povjerenje između sudskih tijela država članica te tako povećao pravnu sigurnost i pružio dostatnu razinu stabilnosti i predvidljivosti za građane i poduzeća u Uniji;

16.  u tom pogledu naglašava da je uzajamno povjerenje složen pojam te da u njegovoj izgradnji važnu ulogu imaju mnogi faktori, kao što su obrazovanje u području pravosuđa, prekogranična pravosudna suradnja te razmjena iskustva i najboljih praksi između sudaca;

17.  primjećuje da se uzajamno povjerenje može graditi i nezakonodavnim metodama poput suradnje sudaca u okviru Europske pravosudne mreže ili sudjelovanjem na edukacijama;

18.  stoga pozdravlja devet načela stručnog usavršavanja u pravosuđu Europske mreže za pravosudno osposobljavanje usvojenih na Općoj skupštini te mreže 2016. jer pružaju zajedničku osnovu i okvir i za europskog sudstvo i za institucije za stručno usavršavanje u pravosuđu;

19.  tvrdi, međutim, da, sa strogo pravnog stajališta, uzajamno povjerenje na posve temeljnoj razini uključuje pretpostavku da sudbene vlasti država članica procesna pravila međusobno percipiraju, i na razini zakona i na razini prakse, kao jamstva pravičnog građanskog postupka;

20.  stoga ističe da bi razrada sustavnih minimalnih standarda za građanski postupak u Uniji u obliku opće horizontalne direktive dovela do većeg uzajamnog povjerenja među sudbenim vlastima država članica i osigurala zajedničko uravnoteženje, na razini cijele Unije, temeljnih procesnih prava za građanske predmete te tako diljem Unije stvorila duboko ukorijenjeni osjećaj pravde, sigurnosti i predvidljivosti;

Zajednički minimalni standardi za građanski postupak

21.  naglašava da djelotvorni sustavi građanskog procesnog prava imaju ključnu ulogu u podupiranju vladavine prava i temeljnih vrijednosti Unije; ti su sustavi također preduvjet za održivo ulagačko okruženje koje je jednako naklonjeno poslovnim svijetu i potrošačima;

22.  smatra da nepostojanje jasnih odredbi o rokovima zastare za građane, potrošače i društva u sporovima s prekograničnim implikacijama može biti prepreka za pristup pravosuđu. Poziva stoga Komisiju i države članice da ocijene je li moguće i poželjno usklađivati rokove zastare u građanskim postupcima;

23.  smatra da postoji očita potreba da se zakonodavstvom propiše skup procesnih standarda primjenjivih na građanske postupke i poziva Komisiju da krene u donošenje akcijskog plana za provedbu Stockholmskog programa kojega je Europsko vijeće usvojilo u području slobode, sigurnosti i pravde;

24.  stoga traži, u skladu s člankom 225. UFEU-a, da Komisija do 30. lipnja 2018., na temelju članka 81. stavka 2. UFEU-a, podnese prijedlog o donošenju zakonodavnog akta o zajedničkim minimalnim standardima za građanski postupak, slijedom preporuka utvrđenih u Prilogu;

25.  potvrđuje da su preporuke iz Priloga ovoj rezoluciji u skladu s temeljnim pravima i načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti;

26.  smatra da traženi prijedlog nema financijske implikacije jer će uvođenje minimalnih standarda za građanski postupak dovesti do ekonomije razmjera u smislu smanjenih troškova za stranke u sporu i njihove zastupnike koji se neće morati upoznavati sa sustavom građanskog postupka druge zemlje;

o
o   o

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju i priložene preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te parlamentima i vladama država članica.

PRILOG REZOLUCIJI:

PREPORUKE ZA DIREKTIVU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA O ZAJEDNIČKIM MINIMALNIM STANDARDIMA ZA GRAĐANSKI POSTUPAK U EU-u

A.  NAČELA I CILJEVI TRAŽENOG PRIJEDLOGA

1.  U Uniji, provedba zakona pred sudovima i dalje je uglavnom pitanje nacionalnih procesnih pravila i prakse. Nacionalni sudovi također su sudovi Unije. Stoga se u postupcima koji se pokreću pred nacionalnim sudovima trebaju jamčiti pravičnost, pravda i učinkovitost, kao i stvarna primjena prava Unije.

2.  Zahvaljujući primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u građanskim predmetima povećano je međusobno povjerenje država članica u njihove građanskopravne sustave, a mjere koje se poduzimaju radi približavanja zakona i propisa država članica mogu olakšati suradnju između nadležnih vlasti te sudsku zaštitu pojedinih prava. Razina uzajamnog povjerenja uvelike ovisi o brojnim parametrima, koji uključuju mehanizme za zaštitu prava tužitelja ili tuženika uz istodobno jamčenje pristupa sudovima i pravosuđu.

3.  Iako su države članice potpisnice Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP), iskustvo je pokazalo da ta činjenica sama po sebi ne pruža dovoljan stupanj povjerenja u građanskopravne sustave drugih država članica. Nacionalna procesna pravila u građanskim postupcima država članica znatno se razlikuju, često u pogledu nekih temeljnih procesnih načela i jamstava, zbog čega postoji rizik od narušavanja uzajamnog povjerenja između pravosudnih tijela.

4.  Stoga je potrebno, radi zaštite temeljnih prava i sloboda građana Unije, pomoći u modernizaciji nacionalnih postupaka i osigurati podjednake uvjete za poduzeća i veći rast putem djelotvornih i učinkovitih pravnih sustava te donijeti direktivu kojom bi se dodatno razvili minimalni standardi utvrđeni u Povelji i EKLJP-u. Odgovarajuća pravna osnova za takav prijedlog jest članak 81. stavak 2. UFEU-a koji se odnosi na mjere u području pravosudne suradnje u građanskom pravu. Direktivu treba donijeti putem redovnog zakonodavnog postupka.

5.  Zajednički minimalni standardi u građanskim postupcima smatraju se nužnima za stvaranje dobre osnove za usklađivanje i poboljšanje nacionalnih zakona, s obzirom na fleksibilnost koju bi ta osnova pružila državama članicama u pripremi novih zakona te opći konsenzus o načelima građanskopravne prakse koji bi odražavala.

6.  Zajednički minimalni standardi trebali bi dovesti do većeg povjerenja u građanskopravne sustave svih država članica, što bi, zauzvrat, trebalo dovesti do učinkovitije, brže i fleksibilnije pravosudne suradnje u ozračju uzajamnog povjerenja. Takva zajednička minimalna pravila trebala bi također ukloniti prepreke slobodnom kretanju građana na državnim područjima svim država članica te tako osigurati da naročito oni građani koji putuju u inozemstvo više ne oklijevaju poslužiti se građanskopravnim sustavima drugih država članica.

7.  Predložena direktiva nema za cilj zamijeniti u cijelosti nacionalne sustave građanskog procesnog prava. Njome se poštuju nacionalne specifičnosti i temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje, te tako osigurava djelotvoran i učinkovit pristup pravosuđu, a njezin opći cilj je uspostaviti zajedničke minimalne standarde za funkcioniranje i vođenje građanskih postupaka u državama članicama za sve predmete koji potpadaju pod pravo Unije. Direktivom se također nastoji pružiti osnova za postupno produbljivanje procesa usklađivanja sustavâ građanskog procesnog prava država članica.

8.  Prijedlog ne utječe na odredbe država članica o organizaciji njihovih sudova i njihovim pravilima o imenovanju sudaca.

9.  Ovaj je prijedlog u skladu s načelom supsidijarnosti i proporcionalnosti jer države članice ne mogu samostalno djelovati kako bi utvrdile skup minimalnih standarda za građanski postupak te ne izlazi iz okvira onoga što je apsolutno potrebno kako bi se osigurao djelotvoran pristup pravosuđu i uzajamno povjerenje u Uniji.

B.  TEKST TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim minimalnim standardima za građanski postupak u Europskoj uniji

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 81. stavak 2.,

uzimajući u obzir zahtjev Europskog parlamenta upućen Europskoj komisiji,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Unija je sebi postavila za cilj očuvati i razvijati područje slobode, sigurnosti i pravde u kojem je osigurano slobodno kretanje ljudi. Radi postupne uspostave takvog područja, Unija treba donijeti mjere koje se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama, posebno kada su one potrebne za ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(2)  U skladu s člankom 81. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, cilj tih mjera trebao bi biti da se osigura, između ostalog, uzajamno priznavanje i izvršenje presuda između država članica, prekogranična dostava isprava, suradnja u pribavljanju dokaza, djelotvoran pristup pravosuđu i uklanjanje prepreka dobrom funkcioniranju građanskog postupka, ako je potrebno promicanjem kompatibilnosti pravila o građanskom postupku koji se primjenjuju u državama članicama.

(3)  U skladu sa zaključcima predsjedništva Europskog vijeća u Tampereu od 15. i 16. listopada 1999., a posebno njihove točke 33., veći stupanj uzajamnog priznavanja presuda i drugih sudskih odluka te potrebno približavanje zakonodavstva olakšalo bi suradnju među nadležnim tijelima te sudsku zaštitu pojedinačnih prava. Načelo uzajamnog priznavanja trebalo bi stoga postati temelj pravosudne suradnje u građanskim stvarima u Uniji.

(4)  U skladu s akcijskim planom Komisije za provedbu Stockholmskog programa kojega je Europsko vijeće usvojilo u području slobode, sigurnosti i pravde, europski pravosudni prostor i ispravno funkcioniranje jedinstvenog tržišta temelje se na osnovnom načelu uzajamnog priznavanja, koje se pak temelji na ideji da države članice imaju povjerenje u pravosudne sustave drugih država članica. To načelo može uspješno funkcionirati jedino na temelju uzajamnog povjerenja između sudaca, pravnika, poduzeća i građana. Stupanj tog povjerenja ovisi o brojnim parametrima, među ostalim o postojanju mehanizama zaštite procesnih prava stranaka u građanskim postupcima. Zajednički minimalni standardi kojima će se dodatno osnažiti pravo na pošteno suđenje i učinkovitost pravosudnih sustava kao i djelotvornost režima izvršenja sudskih odluka potrebni su upravo radi osiguranja primjene tog načela.

(5)  Uspostavom minimalnih pravila za zaštitu procesnih prava stranaka u postupku, ovom bi se Direktivom trebalo povećati povjerenje država članica u sustave građanskog pravosuđa drugih država članica te tako pomoći u promicanju kulture temeljnih prava u Uniji i učinkovitog unutarnjeg tržišta, istodobno potvrđujući temeljne slobode Unije razvijanjem dubljeg osjećaja pravde, sigurnosti i predvidljivosti na cijelom njezinom teritoriju.

(6)  Odredbe ove Direktive trebale bi se primjenjivati na građanske sporove s prekograničnim implikacijama, uključujući one pokrenute slijedom kršenja prava i sloboda zajamčenih pravom Unije. Kada se u ovoj Direktivi upućuje na kršenje prava zajamčenih pravom Unije, njome su obuhvaćene sve situacije u kojima je kršenje pravila uspostavljenih na razini Unije uzrokovalo štetu ili je vjerojatno da će prouzročiti štetu fizičkim i pravnim osobama. Ništa ne bi smjelo spriječiti države članice da odredbe ove Direktive primjenjuju i na isključivo domaćo građanskopravne predmete.

(7)  Sve države članice ugovorne su stranke Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950. Predmeti iz ove Direktive trebali bi se rješavati u skladu s tom Konvencijom, a posebno poštujući pravo na pošteno suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek.

(8)  Ovom se Direktivom nastoji promicati primjena zajedničkih minimalnih standarda građanskog postupka kako bi se u Uniji efektivno ostvario pristup pravosuđu. Opće priznato pravo na pristup pravosuđu potvrđuje se i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”).

(9)  Građanski postupak trebalo bi dodatno unaprijediti primjenom tehnoloških postignuća u području pravosuđa i novih alata dostupnih sudovima, koji mogu pomoći u prevladavanju geografske udaljenosti i njezinih posljedica u smislu visokih troškova i dugotrajnosti postupka. Radi daljnjeg smanjivanja parničnih troškova i skraćivanja trajanja postupka trebalo bi dodatno poticati stranke i sudove na korištenje suvremenih komunikacijskih tehnologija.

(10)  Kako bi se omogućilo da osobe budu saslušane, a da pritom ne moraju putovati do suda, države članice trebale bi osigurati da se usmene rasprave kao i pribavljanje dokaza ispitivanjem svjedokâ, vještakâ ili stranaka mogu provesti korištenjem bilo kojih odgovarajućih sredstava komunikacije na daljinu, osim ako zbog posebnih okolnosti slučaja korištenje takve tehnologije ne bi bilo primjereno za pravično vođenje postupka. Ovom se odredbom ne dovodi u pitanje Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001(20).

(11)  Sudovi država članica trebali bi biti u mogućnosti osloniti se na mišljenja vještaka u pogledu tehničkih, pravnih ili drugih pitanja u vezi s dokazima. Osim u slučajevima u kojima su potrebne prisilne mjere, te u skladu sa slobodom pružanja usluga i sudskom praksom Suda Europske unije, suci iz jedne države članice trebali bi moći imenovati vještake koji će u drugoj državi članici provoditi istrage bez potrebe dobivanja prethodnog odobrenja za takvo postupanje. Kako bi se olakšala sudska vještačenja te uzimajući u obzir ograničenja u imenovanju dovoljno kvalificiranih vještaka na području jurisdikcije jedne države članice, primjerice zbog tehničke složenosti predmeta ili postojanja izravne ili neizravne povezanosti između vještaka i stranaka, u okviru europskog portala e-pravosuđe trebalo bi uspostaviti i uredno ažurirati europsku bazu podataka sa svim nacionalnim popisima vještaka.

(12)  Kad je riječ o privremenim i zaštitnim mjerama, trebalo bi postići odgovarajuću ravnotežu između interesa tužitelja da mu se omogući privremena zaštita i interesa tuženika da se takva zaštita ne zloupotrijebi. Ako je određivanje privremenih mjera zatraženo prije donošenja presude, sud kojem je takav zahtjev podnesen trebao bi se na temelju dokaza koje je podnio tužitelj uvjeriti da je vjerojatno da će tužitelj uspjeti s tužbenim zahtjevom protiv tuženika. Nadalje, od tužitelja bi se u svim situacijama trebalo tražiti da sudu pokaže i da ga uvjeri da je njegovu tužbenom zahtjevu potrebna hitna sudska zaštita te da bi bez određivanja privremenih mjera izvršenje postojeće ili buduće presude moglo biti onemogućeno ili znatno otežano.

(13)  Odredbama ove Direktive ne bi se trebalo dovoditi u pitanje posebne odredbe o ostvarivanju prava iz područja intelektualnog vlasništva utvrđene u instrumentima Unije, a posebno u Direktivi 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(21). Također se ne bi trebale dovoditi u pitanje posebne odredbe o prekograničnoj naplati duga iz Uredbe o europskom nalogu za blokadu računa.(22)

(14)  Sudovima bi trebala biti dodijeljena ključna uloga u zaštiti prava i interesa svih stranaka te u djelotvornom i učinkovitom upravljanju sudskim postupkom.

(15)  Opći cilj osiguranja poštenog suđenja, boljeg pristupa pravosuđu i uzajamnog povjerenja kao dio politike Europske unije u pogledu uspostave područja slobode, sigurnosti i pravde, trebao bi obuhvaćati pristup sudskim i izvansudskim načinima rješavanja sporova. Kako bi potaknule stranke na postupak posredovanja, države članice trebale bi osigurati da njihova pravila o prekluzivnim rokovima i rokovima zastare ne sprječavaju stranke da pokrenu postupak pred sudom ili zatraže arbitražu u slučaju da posredovanje ne uspije.

(16)  Zbog razlika između građansko-procesnih pravila država članica, posebno onih koja reguliraju dostavu pismena, potrebno je utvrditi minimalne standarde koji bi se trebali primjenjivati u građanskim predmetima koji potpadaju pod pravo Unije. Posebno bi prednost trebalo dati načinima dostave s povratnicom koji osiguravaju brz i siguran primitak dostavljenih pismena. Stoga bi uvelike trebalo poticati na korištenje suvremene komunikacijske tehnologije. Za pismena koja je potrebno dostaviti strankama, elektronička dostava mora biti ravnopravna poštanskoj dostavi. Dostupnim elektroničkim sredstvima trebalo bi osigurati da je sadržaj primljenih isprava i ostale pisane komunikacije istinit i vjeran sadržaju poslanih pismena i ostale pisane komunikacije te da metoda koja se koristi za potvrdu primitka sadrži dokaz o potvrdi i datumu primitka od strane primatelja.

(17)  Države članice trebale bi osigurati da stranke u građanskom postupku imaju pravo na odvjetnika po svojem izboru. U prekograničnim sporovima stranke bi trebale imati pravo na odvjetnika u matičnoj državi koji bi im dao preliminarni savjet te na drugog odvjetnika u državi u kojoj se vodi postupak koji bi vodio parnicu. Povjerljivost komunikacije između stranaka i njihovih odvjetnika ključna je za osiguranje uspješnog ostvarenja prava na pošteno suđenje. Države članice stoga bi trebale poštovati povjerljivost sastanaka i drugih načina komunikacije između odvjetnika i stranaka u okviru ostvarivanja prava na odvjetnika utvrđenog u ovoj Direktivi. Strankama u predmetu trebalo bi omogućiti odricanje od prava zajamčenog ovom Direktivom pod uvjetom da su obaviještene o mogućim posljedicama odricanja od tog prava.

(18)  Plaćanje sudskih pristojbi ne bi trebalo biti razlogom putovanja tužitelja u državu članicu u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak ili potrebe da u tu svrhu angažira odvjetnika. Kako bi se tužiteljima omogućio efektivan pristup sudskom postupku, države članice trebale bi ponuditi barem jedan od načina plaćanja na daljinu predviđenih u ovoj Direktivi, kao minimum. Informacije o sudskim pristojbama i načinima plaćanja, kao i o tijelima ili organizacijama nadležnima za pružanje praktične pomoći u državama članicama, trebale bi biti transparentne i lako dostupne na internetu preko odgovarajućih nacionalnih mrežnih stranica.

(19)  Države članice trebale bi osigurati poštovanje temeljnog prava na pravnu pomoć kako je predviđeno u trećem stavku članka 47. Povelje. Sve fizičke ili pravne osobe uključene u građanske sporove iz djelokruga ove Direktive, bilo da nastupaju kao tužitelji ili kao tuženici, trebale bi imati mogućnost ostvariti svoja prava pred sudovima, čak i ako im njihova osobna financijska situacija ne omogućuje podmirivanje troškova postupka. Pravna pomoć trebala bi obuhvaćati pružanje savjeta prije početka parnice radi postizanja nagodbe prije pokretanja sudskog postupka, pravnu pomoć za pokretanje postupka pred sudom te zastupanje pred sudom i pomoć u podmirivanju troškova postupka. Ova odredba ne dovodi u pitanje Direktivu Vijeća 2003/8/EZ(23).

(20)  Stvaranje europske pravosudne kulture u kojoj se u potpunosti poštuju supsidijarnost i neovisnost sudstva ključno je za učinkovito funkcioniranje europskog pravosudnog prostora. Stručno usavršavanje u pravosuđu ključan je sastavni dio tog procesa jer se njime jača povjerenje između država članica, pravnika i građana. Države članice u tom bi pogledu trebale surađivati i podupirati stručno usavršavanje i razmjenu najboljih praksi među pravnicima.

(21)  Ovom se Direktivom utvrđuju minimalna pravila. Države članice mogu proširiti prava iz ove Direktive kako bi pružile veći stupanj zaštite. Takav veći stupanj zaštite ne bi trebao predstavljati prepreku uzajamnom povjerenju i efektivnom pristupu pravosuđu koje minimalna pravila imaju za cilj olakšati. Time ne bi trebala biti ugrožena razina zaštite predviđena Poveljom, kako je tumači Sud, niti prednost, jedinstvo i djelotvornost prava Unije.

(22)  S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest uspostavu zajedničkih minimalnih standarda građanskog postupka, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tih ciljeva.

(23)  U skladu s [člankom 3.] / [člancima 1. i 2.] Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde priloženom Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, [te države članice izrazile su želju za sudjelovanjem u donošenju i primjeni ove Direktive] / [ne dovodeći u pitanje članak 4. toga Protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive te ih ona ne obvezuje i ne moraju je primjenjivati].

(24)  U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća i niti se na nju primjenjuje.

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Cilj je ove Direktive približiti sustave građanskog procesnog prava radi ostvarenja punog poštovanja prava na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje kako je priznato u članku 47. Povelje i članku 6. Konvencije utvrđivanjem minimalnih standarda za pokretanja, vođenje i dovršenje građanskih postupaka pred sudovima država članica.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ne dovodeći u pitanje standarde građanskog postupka koji jesu ili mogu biti predviđeni u zakonodavstvu Unije ili nacionalnom zakonodavstvu, u mjeri u kojoj bi oni mogli biti povoljniji za stranke u postupku, ova se Direktiva primjenjuje na sporove s prekograničnim implikacijama u građanskim i trgovačkim stvarima bez obzira na vrstu suda, osim u pogledu prava i obveza u vezi kojih stranke nemaju ovlasti za raspolaganje u okviru relevantnog mjerodavnog prava. Posebno se ne odnosi na porezne, carinske ili administrativne stvari ni na odgovornost države za postupanje ili nepostupanje pri izvršavanju državne vlasti („acta iure imperii”).

2.  U ovoj Direktivi izraz „država članica” označava svaku državu članicu, osim [UK-a, Irske i] Danske.

Članak 3.

Sporovi s prekograničnim implikacijama

1.  Za potrebe ove Direktive spor s prekograničnim implikacijama jest spor u kojem:

(a)  barem jedna od stranaka ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak; ili

(b)  obje stranke imaju domicil u istoj državi članici u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak, ako se mjesto izvršenja ugovora, mjesto gdje se dogodio štetni događaj ili mjesto izvršenja presude nalaze u drugoj državi članici; ili

(c)  obje stranke imaju domicil u istoj državi članici u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak, pod uvjetom da predmet spora potpada pod pravo Unije.

2.  Za potrebe stavka 1. domicil se utvrđuje u skladu s člancima 62. i 63. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(24).

POGLAVLJE II.

MINIMALNI STANDARDI ZA GRAĐANSKI POSTUPAK

Odjeljak 1.:

Pravični i djelotvorni ishodi

Članak 4.

Opća obveza pružanja djelotvorne sudske zaštite

Države članice propisuju mjere, postupke i pravne lijekove potrebne za ostvarenje prava zajamčenih u građanskim predmetima pravom Unije. Te su mjere, postupci i pravna sredstva pošteni i pravični, nisu nepotrebno složeni ili skupi, nemaju za posljedicu nerazumne rokove ili neopravdana odgađanja i ne povlače za sobom nepoštovanje nacionalnih specifičnosti i temeljnih prava.

Nadalje, te su mjere, postupci i pravni lijekovi djelotvorni i razmjerni te se primjenjuju na način da se izbjegava stvaranje zapreka efektivnom pristupu pravosuđu i da se osigura zaštita protiv njihove zlouporabe.

Članak 5.

Usmene rasprave

1.  Države članice osiguravanju pravično vođenje postupaka. Kada nije moguća fizička prisutnost stranaka ili kada se stranke, uz odobrenje suda, dogovore da će se poslužiti ubrzanim načinom komuniciranja, države članice će se pobrinuti za to da se usmene rasprave održe uz upotrebu odgovarajuće tehnologije komuniciranja na daljinu, poput videokonferencije ili telekonferencije dostupne sudu.

2.  Ako osoba koja treba biti saslušana ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici različitoj od države članice u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak, prisutnost te osobe na usmenoj raspravi putem videokonferencije, telekonferencije ili druge odgovarajuće tehnologije za komunikaciju na daljinu osigurava se primjenom postupaka predviđenih u Uredbi (EZ) br. 1206/2001. U odnosu na videokonferencije uzimaju se u obzir preporuke Vijeća o prekograničnim videokonferencijama koje je Vijeće donijelo 15. i 16. lipnja 2015.(25) kao i dosadašnji rad u okviru europskog portala e-pravosuđe.

Članak 6.

Privremene i zaštitne mjere

1.  Države članice osiguravaju privremene mjere radi očuvanja činjeničnog ili pravnog stanja kako bi se osigurala puna djelotvornost buduće presude o glavnoj stvari, i to prije pokretanja postupka o glavnoj stvari te u bilo kojoj fazi tijekom takvog postupka.

Mjere iz prvog podstavka također obuhvaćaju mjere za sprječavanje svake neposredne povrede prava ili za hitan prestanak navodne povrede te za očuvanje imovine potrebne kako bi se zajamčilo da kasnije izvršenje zahtjeva neće biti onemogućeno ili znatno otežano.

2.  Takvim mjerama ne smiju se narušavati prava tuženika te one moraju biti razmjerne značajkama i težini navodne povrede, uz mogućnost, gdje je to prikladno, pružanja jamstava za naknadu troškova i štete koji nastanu tuženiku uslijed neosnovanih zahtjeva. Sudovi moraju imati ovlast da od tužitelja zahtijevaju da im pruži sve razumno dostupne dokaze kako bi se s dovoljnom sigurnošću mogli uvjeriti da je tražena privremena mjera potrebna i razmjerna.

3.  Države članice osiguravaju da se u opravdanim slučajevima privremene mjere mogu poduzeti bez prethodnog saslušanja tuženika, ako bi zbog odugovlačenja tužitelj pretrpio nepopravljivu štetu ili ako se može jasno pokazati da postoji rizik od uništenja dokaza. Stranke se u tom slučaju o tome obavješćuju bez nepotrebnog odgađanja najkasnije nakon izvršenja tih mjera.

Preispitivanje, koje uključuje i pravo na saslušanje, održava se na zahtjev tuženika radi donošenja odluke o tome hoće li mjere, u razumnom roku nakon obavješćivanja o njima, biti izmijenjene, ukinute ili potvrđene.

Ako se mjere iz prvog podstavka ukinu ili se naknadno utvrdi da nije bilo povrede ni opasnosti od povrede, sud može na zahtjev tuženika naložiti tužitelju da tuženiku pruži odgovarajuću naknadu štete koju je tuženik pretrpio uslijed tih mjera.

4.  Ovim se člankom ne dovode u pitanje Direktiva 2004/48/EZ i Uredba (EU) br. 655/2014.

Odjeljak 2.

Učinkovitost postupka

Članak 7.

Procesna učinkovitost

1.  Sudovi država članica poštuju pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje kojim se osigurava efektivni pristup pravosuđu i načelo kontradiktornosti postupka, posebno kada odlučuju o potrebi za održavanjem usmene rasprave i načinu na koji će se prikupljati dokazi te o opsegu prikupljanja dokaza.

2.  Sudovi država članica dužni su postupati što je ranije moguće bez obzira na postojanje rokova zastare za pojedine zahtjeve u različitim fazama postupka.

Članak 8.

Obrazložene odluke

Države članice brinu se za to da sudovi donose dovoljno detaljno obrazložene odluke u razumnim rokovima, kako bi se strankama omogućilo efektivno ostvarivanje prava na preispitivanje odluka ili ulaganje žalbe.

Članak 9.

Opća načela upravljanja postupkom

1.  Države članice osiguravaju da sudovi aktivno upravljaju predmetima koji su pred njima pokrenuti kako bi rješavanje sporova bilo pravično i učinkovito, uz razumnu brzinu i troškove, ne utječući pritom na slobodu stranaka da odrede predmet spora i dokaze kojima će poduprijeti svoje tvrdnje.

2.  Sud upravlja postupkom uz savjetovanje sa strankama u mjeri u kojoj je to razumno izvedivo. Aktivno upravljanje postupkom može obuhvaćati:

(a)  poticanje stranaka na međusobnu suradnju tijekom postupka;

(b)  utvrđivanje spornih pitanja u ranoj fazi;

(c)  brzo odlučivanje o tome koja pitanja zahtijevaju sveobuhvatno ispitivanje, a koja se mogu odbaciti bez provođenja postupka;

(d)  odlučivanje o redoslijedu rješavanja pojedinih pitanja;

(e)  pomaganje strankama da mirnim putem riješe sva ili neka pitanja koja su predmet spora;

(f)  utvrđivanje vremenskih rokova radi praćenja tijeka postupka;

(g)  razmatranje što je više moguće aspekata tužbe na istom ročištu;

(h)  razmatranje tužbe bez potrebe za osobnom prisutnošću stranaka;

(i)  upotreba dostupnih tehničkih sredstava.

Članak 10.

Izvođenje dokaza

1.  Za dostupnost efektivnog načina iznošenja, pribavljanja i čuvanja dokaza, uz poštovanje prava tuženika te uzimajući u obzir potrebu zaštite povjerljivih informacija, brinu se države članice.

2.  U kontekstu izvođenja dokaza države članice potiču upotrebu suvremenih komunikacijskih tehnologija. Sud pred kojim je pokrenut postupak primjenjuje najjednostavniju i najjeftiniju metodu pribavljanja dokaza.

Članak 11.

Sudski vještaci

1.  Ne dovodeći u pitanje mogućnost da stranke dostave mišljenja stručnjaka, države članice brinu se za to da sudovi u svako doba mogu odrediti sudske vještake radi izrade stručnog mišljenja o pojedinim aspektima predmeta. Sudovi takvim vještacima dostavljaju sve informacije potrebne za izradu stručnog mišljenja.

2.  U prekograničnim sporovima, osim u slučajevima kada su potrebne prisilne mjere ili ako se istraga provodi na mjestima povezanima s izvršavanjem ovlasti države članice ili na mjestima kojima je, temeljem prava države članice u kojoj se istraga provodi, određenim osobama zabranjen ili ograničen pristup ili u vezi kojih je zabranjeno poduzimanje drugih radnji, države članice osiguravaju da sudovi mogu odrediti sudskog vještaka radi provođenja istrage izvan područja njihove nadležnosti bez potrebe za podnošenjem prethodnog zahtjeva nadležnom tijelu druge države članice u tu svrhu.

3.  Za potrebe stavaka 1. i 2. Komisija sastavlja europsku bazu vještaka tako što će objediniti postojeće nacionalne popise vještaka; ta će baza biti objavljena s pomoću europskog portala za e-pravosuđe.

4.  Sudski vještaci jamče za svoju neovisnost i nepristranost u skladu s odredbama iz članka 22. koje se primjenjuju na suce.

5.  Stručno mišljenje koje sudu daju sudski vještaci dostavlja se strankama, te im se daje mogućnost očitovanja.

Odjeljak 3.

Pristup sudovima i pravosuđu

Članak 12.

Rješavanje sporova nagodbom

1.  Države članice osiguravaju da sud može u svakoj fazi postupka i uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, ako smatra da je spor podoban za nagodbu, predložiti strankama da pokrenu postupak posredovanja kako bi spor riješile nagodbom ili ispitale mogućnost rješenja spora nagodbom.

2.  Stavkom 1 ne dovodi se u pitanje pravo stranaka koje su odabrale postupak posredovanja da pokrenu sudski postupak ili arbitražu u pogledu tog spora prije nastupa rokova zastare za vrijeme postupka posredovanja.

Članak 13.

Troškovi spora

1.  Države članice osiguravaju da sudske pristojbe koje se u državama članicama naplaćuju za vođenje građanskih sporova ne budu neproporcionalne vrijednosti tužbe te da parničenje ne čine nemogućim ili prekomjerno otežanim.

2.  Sudske pristojbe za građanske sporove u državama članicama ne smiju odvraćati građane od pokretanja tužbe pred sudom niti na bilo koji drugi način sprječavati pristup pravosuđu.

3.  Stranke moraju imati mogućnost plaćanja sudskih pristojbi načinima plaćanja na daljinu, uključujući iz države članice koja nije država članica u kojoj se nalazi sud, bankovnim prijenosom ili plaćanjem kreditnom ili debitnom karticom.

4.  Države članice će se pobrinuti za to da informacije o sudskim pristojbama i načinima plaćanja, kao i informacije o tijelima ili organizacijama nadležnima za pružanje praktične pomoći u državama članicama, postanu transparentnije i lakše dostupne na internetu. U tu svrhu države članice će te informacije dostaviti Komisiji, koja će se pak pobrinuti za njihovu objavu i širenje svim odgovarajućim sredstvima, osobito putem portala europskog e-pravosuđa.

Članak 14.

Načelo „gubitnik plaća”

1.  Države članice osiguravaju da stranka koja je izgubila parnicu snosi troškove postupka, uključujući, ali ne ograničavajući se na, sve troškove koji proizlaze iz činjenice da je drugu stranku zastupao odvjetnik ili neki drugi pravni stručnjak i sve troškove za usluge prijevoda dokumentacije koji su proporcionalni vrijednosti tužbe, a bili su neizbježni.

2.  Ako stranka samo djelomično uspije u parnici ili u iznimnim okolnostima, sudovi mogu naložiti da troškovi budu ravnomjerno raspoređeni ili da stranke snose vlastite troškove.

3.  Stranka snosi sve nepotrebne troškove koje je prouzročila sudu ili drugoj stranci pokretanjem nepotrebnih rasprava ili kakvim drugim obijesnim parničenjem.

4.  Sud može prilagoditi dodjelu troškova kako bi oni odrazili nerazuman izostanak suradnje ili sudjelovanje u pokušajima postizanja nagodbe u zloj vjeri, u skladu s člankom 20.

Članak 15.

Pravna pomoć

1.  Kako bi osigurale djelotvoran pristup pravosuđu, države članice osiguravaju da sudovi mogu odobriti pružanje pravne pomoći stranci.

2.  Pravna pomoć može u cijelosti ili djelomično obuhvatiti sljedeće troškove:

(a)  sudske pristojbe, kroz potpuni ili djelomični popust ili reprogramiranje

(b)  troškove pravne pomoći i zastupanja u pogledu:

(i)  savjetovanja prije početka spora radi postizanja nagodbe prije pokretanja parnice u skladu s člankom 12. stavkom 1.;

(ii)  pokretanja i vođenja postupka pred sudom;

(iii)  svih troškova povezanih s postupkom, uključujući podnošenje zahtjeva za pružanje pravne pomoći;

(iv)  izvršenja odluka;

(c)  ostalih potrebnih troškova povezanih s postupkom, a koje treba snositi stranka, uključujući troškove dovođenja svjedoka, vještaka, tumača i prevoditelja te potrebne troškove putovanja, smještaja i boravka predmetne stranke i njezina zastupnika;

(d)  troškova dodijeljenih stranci koja je dobila parnicu u slučaju da podnositelj zahtjeva izgubi u sporu, a u skladu s člankom 14.

3.  Države članice osiguravaju da svaka fizička osoba koja je državljanin Europske unije ili treće zemlje, a koja zakonito boravi u državi članici Europske unije ima pravo podnijeti zahtjev za pružanje pravne pomoći u sljedećim slučajevima:

(a)  kada zbog ekonomske situacije nije u potpunosti ili djelomično u mogućnosti platiti troškove navedene u stavku 2. ovog članka; and

(b)  kada postoji stvarna mogućnost da će podnositelj zahtjeva za pružanje pravne pomoći dobiti parnicu za koju traži pravnu pomoć, s obzirom na njegov procesni položaj; and

(c)  kada podnositelj zahtjeva za pravnu pomoć ima pravo na tužbu u skladu s mjerodavnim nacionalnim odredbama.

4.  Pravne osobe imaju pravo podnijeti zahtjev za pružanje pravne pomoći u obliku oslobođenja od plaćanja unaprijed troškova postupka i/ili pomoći odvjetnika. Pri donošenju odluke o dodjeli takve pomoći sudovi mogu, među ostalim, u obzir uzeti sljedeće:

(a)  oblik predmetne pravne osobe te ostvaruje li ili ne ostvaruje dobit;

(b)  financijsku sposobnost partnera ili dioničara;

(c)  sposobnost tih partnera ili dioničara da osiguraju iznose potrebne za pokretanje sudskog postupka.

5.  Države članice pobrinut će se za to da građani i pravne osobe Unije budu obaviješteni o postupku traženja pravne pomoći u skladu sa stavcima od 1. do 4. te će ga nastojati učiniti djelotvornim i dostupnim.

6.  Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje Direktivu 2003/8/EZ.

Članak 16.

Financiranje

1.  Države članice osiguravaju da u slučajevima kada sudski spor financira privatna treća strana, ta treća strana:

(a)  ne nastoji utjecati na donošenje procesnih odluka stranke tužitelja, uključujući odluke o nagodbama;

(b)  ne financira sudski spor protiv tuženika koji je konkurencija pružatelju financijskih sredstava ili protiv tuženika o kojem ovisi pružatelj financijskih sredstava;

(c)  ne naplaćuje prekomjerne kamate na pružena financijska sredstva.

2.  Države članice osiguravaju da se, u slučajevima kada privatna treća strana financira sudski spor, naknada koja se daje pružatelju financijskih sredstava ili kamata koju naplaćuje ne temelji na iznosu postignute nagodbe ili dodijeljene naknade, osim ako dogovor o financiranju ne uređuje javno tijelo koje jamči zastupanje interesa stranaka.

Četvrti odjeljak:

Pravičnost postupka

Članak 17.

Dostava pismena

1.  Države članice osiguravaju da se načelno upotrebljavaju načini dostave kojima se jamči primitak uručenih pismena.

2.  Države članice osiguravaju da se dokumenti kojima se pokreće sudski postupak ili istovjetni dokumenti te svi pozivi na sudsku raspravu mogu dostaviti u skladu s nacionalnim pravom na jedan od sljedećih načina:

(a)  osobno,

(b)  poštom,

(c)  elektroničkim putem, na primjer telefaksom ili e-poštom.

Dostava je popraćena potvrdom o primitku, uključujući datum primitka, a potpisuje je primatelj.

U svrhu dostave pismena elektroničkim putem u skladu s točkom (c) prvog podstavka ovog stavka primjenjuju se odgovarajući visoki tehnički standardi kojima se jamče identitet pošiljatelja i siguran prijenos dostavljenih pismena.

Pismena je moguće dostaviti i osobno, a dostava se potvrđuje dokumentom koji potpisuje nadležna osoba koja je obavila dostavu, u kojoj se navodi da je primatelj primio pismena ili da ih je odbio primiti bez zakonskog opravdanja, uz datum dostave.

3.  Ako dostava u skladu sa stavkom 2. nije moguća te u slučaju kada je sa sigurnošću poznata točna adresa tuženika, dostavu je moguće izvršiti na jedan od sljedećih načina:

(a)  osobno dostavom na osobnu adresu tuženika osobama koje žive u istome kućanstvu kao i tuženik ili koje su tamo zaposlene;

(b)  u slučaju samozaposlenog tuženika ili pravne osobe, osobno dostavom u poslovne prostorije tuženika, osobama koje tuženik zapošljava;

(c)  ostavljanjem pismena u tuženikovu poštanskom sandučiću;

(d)  ostavljanjem pismena u poštanskom uredu ili kod nadležnih javnih tijela uz ostavljanje pisane obavijesti o pismenu u tuženikovu poštanskom sandučiću, pod uvjetom da se u pisanoj obavijesti jasno navodi vrsta dokumenata kao sudskih pismena ili pravni učinci te obavijesti kao obavljene dostave pismena zbog koje počinju teći rokovi;

(e)  dostavom poštom, bez dokaza u smislu odredaba stavka 4., ako tuženik ima adresu u državi članici podrijetla;

(f)  elektroničkim putem, uz automatsku potvrdu o isporuci, pod uvjetom da je tuženik unaprijed izričito pristao na ovakav način dostave.

Dostava u skladu s točkama (a) – (d) prvog podstavka ovog stavka potvrđuje se na sljedeće načine:

(a)  dokumentom koji potpisuje ovlaštena osoba koja je obavila dostavu uz navođenje:

(i)  punog imena i prezimena osobe koja je dostavila obavijest ili komunikaciju;

(ii)  načina dostave koji je primijenjen;

(iii)  datuma dostave;

(iv)  ako su pismena dostavljena osobi koja nije tuženik, imena te osobe i njezinog odnosa s tuženikom; i

(v)  drugih obaveznih podataka koji se moraju pružiti u skladu s nacionalnim pravom.

(b)  potvrdom o primitku od strane osobe kojoj su pismena uručena, u smislu točaka (a) i (b) prvog podstavka ovog stavka.

4.  Dostavu u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka također može potpisati pravni ili ovlašteni zastupnik tuženika.

5.  Kada je pismena kojima se pokreće postupak ili istovjetne dokumente te sve druge sudske pozive potrebno dostaviti izvan država članica, moguće ih je dostaviti bilo kojim načinom predviđenim u sljedećim dokumentima:

(a)  u Uredbi (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća(26), u dijelovima koji se primjenjuju na poštovanje prava primatelja, a koja su omogućena tom Uredbom; or

(b)  u Haškoj konvenciji od 15. studenog 1965. o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima ili u bilo kojoj drugoj konvenciji ili sporazumu kada se primjenjuje.

6.  Ova Direktiva ne utječe na primjenu Uredbe (EZ) br. 1393/2007 te se njome ne dovodi u pitanje Uredba (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(27) i Uredba (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(28).

Članak 18.

Pravo na odvjetnika u građanskom postupku

1.  Države članice osiguravaju da stranke u građanskom postupku imaju pravo na odvjetnika po vlastitom izboru na način kojim im se omogućuje praktično i djelotvorno ostvarivanje njihovih prava.

U prekograničnim sporovima države članice osiguravaju da stranke u građanskom postupku imaju pravo na odvjetnika u matičnoj državi, kako bi im pružio preliminarno savjetovanje te na jednog odvjetnika u državi u kojoj se vodi postupak, kako bi vodio spor.

2.  Države članice poštuju povjerljivost komunikacije između stranaka u predmetu i njihova odvjetnika. Ta komunikacija uključuje sastanke, prepisku, telefonske razgovore i druge oblike komunikacije dopuštene u skladu s nacionalnim pravom.

3.  Ne dovodeći u pitanje nacionalno pravo u skladu s kojim je prisutnost ili pomoć odvjetnika obvezna, stranke u građanskom postupku mogu se odreći prava navedenog u stavku 1. ovog članka u slučaju:

(a)  da su stranke dobile, usmenim ili pisanim putem, jasne i dostatne obavijesti na jednostavnom i razumljivom jeziku o mogućim posljedicama odricanja; i

(b)  da je do odricanja došlo slobodnom voljom i ono je nedvosmisleno.

Države članice osiguravaju da stranke mogu u bilo kojem trenutku tijekom građanskog postupka naknadno opozvati odricanje od prava i da su o toj mogućnosti obaviještene.

4.  Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje posebne odredbe koje se odnose na pravno zastupanje utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća(29), Uredbi (EZ) br. 1896/2006 i Uredbi (EU) br. 655/2014.

Članak 19.

Pristup informacijama

Države članice nastoje državljanima pružiti transparentne i lako dostupne informacije o pokretanju raznih postupaka, rokovima zastare ili prekluzivnim rokovima, nadležnim sudovima pred kojima će se održati rasprave u različitim sporovima te o potrebnim obrascima koje je u te svrhe potrebno ispuniti. Ovim se člankom ni na koji način ne zahtijeva od država članica pružanje pravne pomoći u obliku pravne ocjene nekog konkretnog slučaja.

Članak 20.

Usmeno prevođenje i pismeno prevođenje ključnih dokumenata

Države članice nastojat će svakoj stranci u sporu osigurati potpuno razumijevanje sudskog postupka. U taj cilj spada i dostupnost usmenog prevođenja tijekom građanskog postupka i pismenog prevođenja svih ključnih dokumenata radi zaštite pravičnosti postupka u skladu s odredbama članka 15. ove Direktive.

Članak 21.

Obveze stranaka i njihovih zastupnika

Države članice osiguravaju da se stranke u predmetu i njihovi zastupnici ophode u dobroj vjeri i s poštovanjem u komunikaciji sa sudom i drugim strankama te da predmet ili činjenice pred sudovima ne prikazuju krivo, bilo da to znaju ili imaju razloga znati.

Članak 22.

Javni postupak

Države članice osiguravaju da postupak bude otvoren za javnost, osim ako sud ne odluči da će biti povjerljiv, u potrebnoj mjeri, a u interesu jedne od stranaka ili drugih zainteresiranih osoba ili u općem interesu pravde ili javnog reda.

Članak 23.

Nezavisnost i nepristranost pravosuđa

1.  Države članice osiguravaju da sudovi i suci uživaju nezavisnost pravosuđa. Sastav sudova predstavlja dostatno jamstvo za isključivanje svake opravdane sumnje u nepristranost.

2.  Suce pri izvršavanju njihovih dužnosti ne obvezuju nikakve upute, na njih se ne vrši nikakav pritisak ili utjecaj te nemaju osobnih predrasuda ili pristranosti u bilo kojem danom slučaju.

Članak 24.

Stručno osposobljavanje

1.  Ne dovodeći u pitanje nezavisnost pravosuđa i razliku u organizaciji pravosuđa diljem Unije, države članice osiguravaju da pravosuđe, pravosudne akademije i pravna struka prošire svoje programe stručnog usavršavanja u pravosuđu kako bi se osigurala integracija prava i postupaka Unije u stručno usavršavanje na nacionalnoj razini.

2.  Programi stručnog usavršavanja moraju biti usmjereni na praksu i relevantni za svakodnevni rad pravnih praktičara; moraju se održavati se tijekom kratkih razdoblja uz upotrebu modernih tehnika aktivnog učenja te pružati mogućnosti početnog i kontinuiranog usavršavanja. Programi stručnog usavršavanja posebno se usredotočuju na sljedeće:

(a)  stjecanje dostatnog znanja o instrumentima pravosudne suradnje u Uniji i razvijanje ugrađenih refleksa za redovno pozivanje na sudsku praksu Europske unije, kako bi se provjerilo prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i iskoristio postupak donošenja preliminarne odluke Suda Europske unije;

(b)  širenje znanja i iskustva o pravu i postupcima Unije i drugih pravnih sustava;

(c)  olakšavanje kratkoročne razmjene novih sudaca;

(d)  ovladavanje stranim jezikom i njegovom pravnom terminologijom;

POGLAVLJE III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 25.

Prenošenje

1.  Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do ... [godinu dana od datuma stupanja na snagu ove Direktive]. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.  Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanja na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

3.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 26.

Preispitivanje

Najkasnije 31. prosinca 2025. i svakih pet godina nakon tog datuma Komisija Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o primjeni ove Direktive na temelju kvalitativnih i kvantitativnih informacija. U tom kontekstu Komisija osobito ocjenjuje utjecaj ove Direktive na pristup pravosuđu, na temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje, na suradnju u građanskim stvarima i na funkcioniranje jedinstvenog tržišta, te na MSP-ove, konkurentnost gospodarstva Europske unije i povjerenje potrošača. Prema potrebi izvješće je popraćeno zakonskim prijedlozima kako bi se ova Direktiva prilagodila i osnažila.

Članak 27.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 28.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno [datum]

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) PE 572.853, prosinac 2015.
(2) PE 581.385, lipanj 2016.
(3) PE 559.499, lipanj 2015.
(4) PE 556.971, lipanj 2016.
(5) Uniform Law Review, 2004(4).
(6) M. Storme, Study on the approximation of the laws and rules of the Member States concerning certain aspects of the procedure for civil litigation (konačno izvješće, Dordrecht, 1994.).
(7) Vidjeti između ostalog: presudu od 16. prosinca 1976., Comet BV/Produktschap voor Siergewassen, 45/76, ECLI:EU:C:1976:191 i presudu od 15. svibnja 1986., Marguerite Johnston/Chief Constable of the Royal Ulster Constabulary, 222/84, ECLI:EU:C:1986:206.
(8) Dostupno na internetu na sljedećoj adresi: http://www.ejtn.eu/PageFiles/15756/Judicial%20Training%20Principles_HR.pdf
(9) Usvojeni tekstovi,P7_TA(2014)0276.
(10) Vidjeti između ostalog: presudu od 13. ožujka 2007., Unibet (London) Ltd i Unibet (International) Ltd/Justitiekanslern, C-432/05, ECLI:EU:C:2007:163.
(11) Uredba (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (SL L 199, 31.7.2007., str. 1.).
(12) Direktiva Vijeća 2003/8/EZ od 27. siječnja 2003. o unapređenju pristupa pravosuđu u prekograničnim sporovima utvrđivanjem minimalnih zajedničkih pravila o pravnoj pomoći u takvim sporovima (SL L 26, 31.1.2003., str. 41.).
(13) Preporuka Komisije od 11. lipnja 2013. godine o zajedničkim načelima za kolektivne preventivne tužbe i tužbe radi naknade štete u državama članicama kod povrede prava zajamčenih zakonodavstvom Unije (SL L 201, 26.7.2013., str. 60.).
(14) Direktiva 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača (SL L 110, 1.5.2009., str. 30.).
(15) Direktiva 2014/104/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije (SL L 349, 5.12.2014., str. 1.).
(16) Vidjeti, na primjer, Uredbu o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (vidjeti drugu bilješku uz gore navedenu uvodnu izjavu G.) i Uredbu o europskom nalogu za blokadu računa (Uredba (EU) br. 655/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 189, 27.6.2014., str. 59.)).
(17) Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30.4.2004., str. 45.).
(18) Vidjeti četvrtu bilješku uz gore navedenu uvodnu izjavu G.
(19) Vidjeti petu bilješku uz gore navedenu uvodnu izjavu G.
(20) Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL L 174, 27.6.2001., str. 1.).
(21) Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30.4.2004., str. 45.).
(22) Uredba (EU) br. 655/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 189, 27.6.2014., str.59.).
(23) Direktiva Vijeća 2003/8/EZ od 27. siječnja 2003. o unapređenju pristupa pravosuđu u prekograničnim sporovima utvrđivanjem minimalnih zajedničkih pravila o pravnoj pomoći u takvim sporovima (SL L 26, 31.1.2003., str. 41.).
(24) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).
(25) Preporuke Vijeća „Promicanje uporabe i razmjene najbolje prakse kod prekograničnih videokonferencija u području pravosuđa u državama članicama i na razini EU-a” (SL C 250, 31.7.2015., str. 1.).
(26) Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (SL L 324, 10.12.2007., str. 79.).
(27) Uredba (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine (SL L 143, 30.4.2004., str. 15.).
(28) Uredba (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (SL L 399, 30.12.2006., str. 1.).
(29) Uredba (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (SL L 199, 31.7.2007., str. 1.).


Makrofinancijska pomoć Republici Moldovi ***I
PDF 385kWORD 45k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju makrofinancijske pomoći Republici Moldovi (COM(2017)0014 – C8-0016/2017 – 2017/0007(COD))
P8_TA(2017)0283A8-0185/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0014),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 212. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0016/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Europskog parlamenta i Vijeća donesenu zajedno s Odlukom br. 778/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Gruziji(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 15. lipnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za proračune (A8-0185/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  odobrava zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 4. srpnja 2017. radi donošenja Odluke (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju makrofinancijske pomoći Republici Moldovi

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2017/1565.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

ZAJEDNIČKA IZJAVA Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije

S obzirom na inicijative povezane s promjenama izbornog sustava u Republici Moldovi, Europski parlament, Vijeće i Komisija ističu da je preduvjet za odobravanje makrofinancijske pomoći da zemlja korisnica poštuje djelotvorne demokratske mehanizme, uključujući višestranački parlamentarni sustav i vladavinu prava te da jamči poštovanje ljudskih prava. Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje prate ispunjavanje tog preduvjeta tijekom cjelokupnog trajanja makrofinancijske pomoći te će na taj način posvetiti najveću moguću pozornost na uzimanje u obzir preporuka relevantnih međunarodnih partnera (posebno Venecijanske komisije i OESS-a/ODIHR-a) od strane vlasti Republike Moldove.”

(1) SL L 218, 14.8.2013., str. 15.


Objavljivanje informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica ***I
PDF 559kWORD 70k
Amandmani koje je usvojio Europski parlament od 4. srpnja 2017. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica (COM(2016)0198 – C8-0146/2016 – 2016/0107(COD))(1)
P8_TA(2017)0284A8-0227/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog direktive
Uvodna izjava -1. (nova)
(-1.)   Jednako porezno postupanje za sve, osobito za sva poduzeća, uvjet je sine qua non jedinstvenog tržišta. Koordiniran i usklađen pristup provedbi nacionalnih poreznih sustava ključan je za ispravno funkcioniranje jedinstvenog tržišta, doprinio bi sprečavanju izbjegavanja poreza i premještanja dobiti.
Amandman 2
Prijedlog direktive
Uvodna izjava -1.a (nova)
(-1.a)   Izbjegavanjem plaćanja i utajom poreza te premještanjem dobiti uskraćuju se vladama i građanima potrebna sredstva kojima se, među ostalim, jamči opći besplatan pristup javnom obrazovanju, uslugama zdravstvene skrbi i državnim socijalnim uslugama te se uskraćuje državama mogućnost da osiguraju povoljno stanovanje, javni prijevoz i izgradnju infrastrukture, što je od ključne važnosti za ostvarenje socijalnog razvoja i gospodarskog rasta. Ukratko, takvim se postupanjem pridonosi nepravdi, nejednakosti te ekonomskom, socijalnom i teritorijalnom jazu.
Amandman 3
Prijedlog direktive
Uvodna izjava -1.b (nova)
(-1.b)   Kako bi se odgovorilo na hitnu potrebu za progresivnom i pravednom globalnom poreznom politikom, potrebno je uspostaviti pravedan i učinkovit sustav oporezivanja dobiti poduzeća kojim se potiče raspodjela bogatstva i borba protiv nejednakosti.
Amandman 4
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 1.
(1)  Zadnjih se godina znatno povećao izazov povezan s izbjegavanjem plaćanja poreza na dobit poduzeća te je postao velik izvor zabrinutosti u Uniji i u svijetu. Europsko je vijeće u svojim zaključcima od 18. prosinca 2014. priznalo hitnu potrebu za pojačavanjem napora u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza na svjetskoj razini i na razini Unije. Komisija je u svojim komunikacijama pod nazivom „Program rada Komisije za 2016. – Vrijeme je za drugačiji način rada”16 i „Program rada Komisije za 2015. – Novi početak”17 utvrdila kao svoj prioritet potrebu za prelaskom na sustav u kojem je zemlja u kojoj se dobit ostvaruje ujedno i zemlja u kojoj se plaća porez. Komisija je osim toga odredila kao prioritet potrebu za odgovaranjem na poziv naših društava na pravednost i poreznu transparentnost.
(1)  Transparentnost je ključna za neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Zadnjih se godina znatno povećao izazov povezan s izbjegavanjem plaćanja poreza na dobit poduzeća te je postao velik izvor zabrinutosti u Uniji i u svijetu. Europsko je vijeće u svojim zaključcima od 18. prosinca 2014. priznalo hitnu potrebu za pojačavanjem napora u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza na svjetskoj razini i na razini Unije. Komisija je u svojim komunikacijama pod nazivom „Program rada Komisije za 2016. – Vrijeme je za drugačiji način rada”16 i „Program rada Komisije za 2015. – Novi početak”17 utvrdila kao svoj prioritet potrebu za prelaskom na sustav u kojem je zemlja u kojoj se dobit ostvaruje ujedno i zemlja u kojoj se plaća porez. Komisija je osim toga odredila kao prioritet potrebu da odgovori na zahtjeve europskih građana u pogledu transparentnosti, a time i potrebu da djeluje kao uzor ostalim zemljama. Ključno je da se u okviru transparentnosti uzme u obzir i uzajamnost među konkurentnima.
__________________
__________________
16 COM(2015)0610 final od 27. listopada 2015.
16 COM(2015)0610 final od 27. listopada 2015.
17 COM(2014)0910 final od 16. prosinca 2014.
17 COM(2014)0910 final od 16. prosinca 2014.
Amandman 5
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.
(2)  Europski je parlament u svojoj rezoluciji od 16. prosinca 2015. o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije politika poreza na dobit u Uniji18 istaknuo da se većom transparentnošću u području oporezivanja poduzeća može poboljšati naplata poreza, učiniti rad poreznih tijela učinkovitijim te osigurati veće javno povjerenje i pouzdanje u porezne sustave i vlade.
(2)  Europski je parlament u svojoj rezoluciji od 16. prosinca 2015. o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije politika poreza na dobit u Uniji18 istaknuo da se većom transparentnošću, suradnjom i konvergencijom u području politike oporezivanja poduzeća u Uniji može poboljšati naplata poreza, učiniti rad poreznih tijela učinkovitijim, dati potpora tvorcima politika u procjeni sadašnjih poreznih sustava kako bi se izradilo buduće zakonodavstvo, osigurati veće javno povjerenje i pouzdanje u porezne sustave i vlade te poboljšati postupak donošenja odluka o ulaganjima na temelju točnijih profila rizika poduzeća.
__________________
__________________
18 2015/2010(INL).
18 2015/2010(INL).
Amandman 6
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.a (nova)
(2.a)  Javno izvješćivanje po zemljama učinkovit je i prikladan alat za povećanje transparentnosti poslovanja multinacionalnih poduzeća i davanje prilike javnosti da ocijeni njihov utjecaj na realno gospodarstvo. Ono će također poboljšati sposobnost dioničara da ispravno procijene rizike kojima se izlažu poduzeća, dovesti do strategija ulaganja koje se temelje na točnim informacijama i povećati sposobnost donositelja odluka da ocijene učinkovitost i utjecaj nacionalnog zakonodavstva.
Amandman 7
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.b (nova)
(2.b)  Izvješćivanje po zemljama također će pozitivno utjecati na prava radnika na obavješćivanje i savjetovanje kako je predviđeno Direktivom 2002/14/EZ, kao i na kvalitetu aktivnog dijaloga u poduzećima zahvaljujući povećanju znanja o poslovanju poduzeća.
Amandman 8
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.
(4)  Pozivajući na pravedan i moderan međunarodni porezni sustav na svjetskoj razini u studenome 2015., skupina G20 odobrila je Akcijski plan OECD-a za borbu protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti (Base Erosion and Profit Shifting – BEPS), kojem je cilj bio pružiti vladama jasna međunarodna rješenja za postupanje s prazninama i neusklađenostima u postojećim propisima, koje omogućuju premještanje dobiti poduzeća u zemlje s niskim porezom ili bez poreza, gdje ne može doći do istinskog stvaranja vrijednosti. Točnije, mjerom 13. BEPS-a za određena multinacionalna poduzeća uvode se izvješća po zemljama koja se podnose poreznim tijelima na povjerljivoj osnovi. Komisija je 27. siječnja 2016. donijela „Paket mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza”. Jedan je od ciljeva tog paketa prenijeti u pravo Unije mjeru 13. BEPS-a izmjenom Direktive Vijeća 2011/16/EU20.
(4)  Pozivajući na pravedan i moderan međunarodni porezni sustav na svjetskoj razini u studenome 2015., skupina G20 odobrila je Akcijski plan OECD-a za borbu protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti (Base Erosion and Profit Shifting – BEPS), kojem je cilj bio pružiti vladama jasna međunarodna rješenja za postupanje s prazninama i neusklađenostima u postojećim propisima, koje omogućuju premještanje dobiti poduzeća u zemlje s niskim porezom ili bez poreza, gdje ne može doći do istinskog stvaranja vrijednosti. Točnije, mjerom 13. BEPS-a za određena multinacionalna poduzeća uvode se izvješća po zemljama koja se podnose poreznim tijelima na povjerljivoj osnovi. Komisija je 27. siječnja 2016. donijela „Paket mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza”. Jedan je od ciljeva tog paketa prenijeti u pravo Unije mjeru 13. BEPS-a izmjenom Direktive Vijeća 2011/16/EU20. Međutim, da bi se mogla oporezivati dobit ondje gdje se stvara vrijednost, potreban je sveobuhvatniji pristup izvješćivanju po zemljama koji se temelji na javnom izvješćivanju.
__________________
__________________
20Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanja izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1)
20Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanja izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1)
Amandman 9
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.a (nova)
(4.a)  Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) trebao bi dopuniti mjerodavne Međunarodne standarde financijskog izvještavanja (MSFI) i Međunarodne računovodstvene standarde (MRS) kako bi se olakšalo uvođenje zahtjeva javnog izvješćivanja po zemljama.
Amandman 10
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.b (nova)
(4.b)  U Uniji javno izvješćivanje po zemljama već je uvedeno za bankarski sektor Direktivom 2013/36/EU te za ekstraktivnu industriju i industriju sječe šuma Direktivom 2013/34/EU.
Amandman 11
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.c (nova)
(4.c)  Dosad neviđenim uvođenjem izvješćivanja po zemljama Unija je pokazala da je postala globalni predvodnik u borbi protiv izbjegavanja poreza.
Amandman 12
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.d (nova)
(4.d)  Budući da borba protiv utaje poreza, izbjegavanja poreza i agresivnog poreznog planiranja može biti uspješna samo zajedničkim djelovanjem na međunarodnoj razini, od ključne je važnosti da Unija ostane globalni predvodnik u toj borbi i koordinira svoje aktivnosti s međunarodnim dionicima, primjerice okvirom OECD-a. Jednostrane aktivnosti, čak i one vrlo ambiciozne, nemaju stvarne izglede za uspjeh, a osim toga, dovode u opasnost konkurentnost europskih poduzeća i narušavaju ulagačku klimu u Uniji.
Amandman 13
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.e (nova)
(4.e)  Većom transparentnošću u objavljivanju financijskih informacija svi su na dobitku jer će se povećati učinkovitost poreznih uprava, uključenost civilnog društva i informiranost zaposlenika te će se kod ulagača smanjiti sklonost riziku. Osim toga, poduzeća će imati koristi od boljih odnosa s dionicima, što će dovesti do veće stabilnosti i jednostavnijeg pristupa financiranju zbog jasnijeg profila rizika i poboljšanog ugleda.
Amandman 14
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 5.
(5)  Poboljšan javni nadzor poreza na dobit poduzeća koji su dužna platiti multinacionalna poduzeća koja posluju u Uniji neophodan je element kako bi se dodatno potaknula odgovornost poduzeća, pridonijelo blagostanju zahvaljujući porezima, promicala pravednija porezna konkurencija u Uniji zasnovana na informiranijoj javnoj raspravi te kako bi se vratilo povjerenje javnosti u pravednost nacionalnih poreznih sustava. Takav je javni nadzor moguće ostvariti izvješćivanjem o informacijama u vezi s porezom na dobit, bez obzira na to gdje krajnje matično poduzeće multinacionalne grupe ima poslovni nastan.
(5)  Osim povećane transparentnosti dobivene slanjem izvješća po zemljama nacionalnim poreznim tijelima, poboljšan javni nadzor poreza na dobit poduzeća koji su dužna platiti multinacionalna poduzeća koja posluju u Uniji neophodan je element za promicanje korporativne odgovornosti i daljnje poticanje društvene odgovornosti poduzeća, doprinošenje blagostanju zahvaljujući porezima, promicanje pravednije porezne konkurencije u Uniji zasnovane na informiranijoj javnoj raspravi te za vraćanje povjerenja javnosti u pravednost nacionalnih poreznih sustava. Takav je javni nadzor moguće ostvariti izvješćivanjem o informacijama u vezi s porezom na dobit, bez obzira na to gdje krajnje matično poduzeće multinacionalne grupe ima poslovni nastan. Međutim, javni nadzor treba provoditi bez narušavanja ulagačke klime ili konkurentnosti poduzeća u Uniji, posebno malih i srednjih poduzeća kako je određeno ovom Direktivom te poduzeća srednje tržišne kapitalizacije kako je određeno Uredbom (EU) 2015/10171.a, koja bi trebala biti isključena iz obveze izvješćivanja određene ovom Direktivom.
__________________
1.aUredba (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja (SL L 169, 1.7.2015., str. 1.).
Amandman 15
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 5.a (nova)
(5.a)   Komisija je definirala društveno odgovorno poslovanje (DOP) kao odgovornost poduzeća za njihov utjecaj na društvo. DOP se mora voditi na razini poduzeća. Javna tijela mogu imati sporednu ulogu putem promišljene ponude dobrovoljnih političkih mjera i po potrebi dopunskih propisa. Poslovanje poduzeća može postati društveno odgovorno tako da se poštuju zakoni ili integriraju pitanja povezana sa socijalnim, etičkim, potrošačkim i ljudskim pravima i pravima u području zaštite okoliša u poslovne strategije ili poslovanje ili tako da se učini oboje.
Amandman 16
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 6.
(6)  Javnost bi trebala moći nadzirati sve aktivnosti grupe kada ona ima određene poslovne jedinice u Uniji. Za grupe koje u Uniji posluju samo preko poduzeća kćeri ili podružnice, poduzeća kćeri i podružnice trebali bi objavljivati i učiniti dostupnim izvješće krajnjeg matičnog poduzeća. Međutim, zbog proporcionalnosti i djelotvornosti, obveza da se izvješće objavi i učini dostupnim trebala bi biti ograničena na srednja ili velika poduzeća kćeri s poslovnim nastanom u Uniji ili na podružnice usporedive veličine otvorene u državi članici. Područje primjene Direktive 2013/34/EU trebalo bi stoga proširiti na podružnice koje je u državi članici otvorilo poduzeće s poslovnim nastanom izvan Unije.
(6)  Javnost bi trebala moći nadzirati sve aktivnosti grupe kada ona ima određene poslovne jedinice u Uniji i izvan nje. Grupe s poslovnim jedinicama u Uniji trebale bi se pridržavati načela dobrog poreznog upravljanja Europske unije. Multinacionalna poduzeća posluju diljem svijeta i njihovo korporativno ponašanje ima veliki utjecaj na zemlje u razvoju. Osiguranjem pristupa informacijama po zemlji građani i porezne uprave u njihovim zemljama dobili bi mogućnost da nadziru, ocjenjuju i pozivaju poduzeća na odgovornost. Javnom dostupnosti informacija za svaku poreznu jurisdikciju u kojoj posluje multinacionalno poduzeće povećala bi se usklađenost razvojne politike Unije i ograničili mogući sustavi za izbjegavanje poreza u zemljama za koje se utvrdilo da je mobilizacija nacionalnih sredstava ključna sastavnica razvojne politike Unije.
Amandman 17
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 8.
(8)  Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit trebalo bi pružati informacije o svim aktivnostima poduzeća ili svih povezanih poduzeća grupe koju kontrolira krajnje matično poduzeće. Informacije bi se trebale temeljiti na izvještajnim specifikacijama iz mjere 13. BEPS-a te bi trebale biti ograničene na ono što je neophodno za to da omogući djelotvoran javni nadzor, kako bi se osiguralo da zbog objavljivanja ne nastanu nerazmjerni rizici ili nedostaci. U izvješće bi trebao biti uključen i kratak opis prirode aktivnosti. Taj bi se opis mogao temeljiti na kategorizaciji iz tablice 2. u Prilogu III. poglavlju V. dokumenta OECD-a „Smjernice za transferne cijene u dokumentaciji”. U izvješće bi trebalo biti uključeno sveobuhvatno obrazloženje u slučaju bitnog nesklada na razini grupe između iznosa obračunanog i plaćenog poreza, uzimajući pritom u obzir odgovarajuće iznose iz prethodnih financijskih godina.
(8)  Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit trebalo bi pružati informacije o svim aktivnostima poduzeća ili svih povezanih poduzeća grupe koju kontrolira krajnje matično poduzeće. Informacijama bi se trebale uzeti u obzir izvještajne specifikacije iz mjere 13. BEPS-a te bi trebale biti ograničene na ono što je neophodno da se omogući djelotvoran javni nadzor, kako bi se osiguralo da zbog objavljivanja za dotično poduzeće ne nastanu nerazmjerni rizici ili nedostaci u smislu konkurentnosti ili pogrešnog tumačenja. U izvješće bi trebao biti uključen i kratak opis prirode aktivnosti. Taj bi se opis mogao temeljiti na kategorizaciji iz tablice 2. u Prilogu III. poglavlju V. dokumenta OECD-a „Smjernice za transferne cijene u dokumentaciji”. U izvješće bi trebalo biti uključeno sveobuhvatno obrazloženje, uključujući u slučaju bitnog nesklada na razini grupe između iznosa obračunanog i plaćenog poreza, uzimajući pritom u obzir odgovarajuće iznose iz prethodnih financijskih godina.
Amandman 18
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 9.
(9)  Da bi se osigurala razina preciznosti koja omogućuje građanima bolju procjenu toga kako MNP pridonosi blagostanju države članice, informacije bi trebalo raščlaniti po državama članicama. Osim toga informacije o poslovanju multinacionalnih poduzeća trebale bi se prikazivati vrlo detaljno kad je riječ o određenim poreznim jurisdikcijama koje donose posebne izazove. Informacije o poslovanju u svim drugim zemljama trebale bi se prikazati na zbirnoj osnovi.
(9)  Da bi se osigurala razina preciznosti koja omogućuje građanima bolju procjenu toga kako MNP-i pridonose blagostanju u jurisdikcijama u kojima djeluju, i unutar Unije i izvan nje, ne ugrožavajući pritom konkurentnost poduzeća, informacije bi trebalo raščlaniti po jurisdikcijama. Izvješća o informacijama u vezi s porezom na dobit mogu se smisleno razumjeti i upotrebljavati samo ako su informacije raščlanjene zasebno za svaku poreznu jurisdikciju.
Amandman 82
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 9a. (nova)
(9a)  Ako bi poduzeće moglo smatrati da su informacije koje se objavljuju osjetljive poslovne informacije, ono bi trebalo moći zatražiti odobrenje od nadležnog tijela kojim se utvrđuje da se ne otkriva puni opseg informacija. U slučajevima u kojima nacionalno nadležno tijelo nije porezno tijelo nadležno porezno tijelo trebalo bi sudjelovati u donošenju odluke.
Amandman 19
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 11.
(11)  Kako bi se osiguralo da se slučajevi neusklađenosti javno objavljuju, jedan ili više ovlaštenih revizora ili revizorskih društava trebali bi provjeriti je li izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit dostavljeno i predstavljeno u skladu sa zahtjevima iz ove direktive te je li dostupno na odgovarajućem web-mjestu poduzeća ili povezanog poduzeća.
(11)  Kako bi se osiguralo da se slučajevi neusklađenosti javno objavljuju, jedan ili više ovlaštenih revizora ili revizorskih društava trebali bi provjeriti je li izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit dostavljeno i predstavljeno u skladu sa zahtjevima iz ove Direktive te je li dostupno na odgovarajućem web-mjestu poduzeća ili povezanog poduzeća i jesu li javno objavljene informacije u skladu s revidiranim financijskim podacima poduzeća u roku predviđenom ovom Direktivom.
Amandman 20
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 11.a (nova)
(11.a)  Slučajevi kršenja obveza izvješćivanja o informacijama u vezi s porezom na dobit poduzeća i podružnica, za koje države članice izriču sankcije, u skladu s Direktivom 2013/34/EU, trebali bi se evidentirati u javnom registru kojim upravlja Komisija. Te bi sankcije mogle uključivati, među ostalim, upravne novčane kazne ili zabranu sudjelovanja u javnim pozivima na podnošenje ponuda i zabranu dobivanja financijskih sredstava iz strukturnih fondova Unije.
Amandman 21
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 13.
(13)  Da bi se utvrdilo određene porezne jurisdikcije za koje su potrebne vrlo detaljne informacije, nadležnost za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu sastavljanja zajedničkog Unijina popisa tih poreznih jurisdikcija trebalo bi delegirati Komisiji. Taj bi se popis trebao sastaviti na temelju određenih kriterija, utvrđenih na temelju Priloga I. Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o vanjskoj strategiji za učinkovito oporezivanje (COM (2016) 24 final). Osobito je važno da Komisija tijekom pripreme provede primjereno savjetovanje, među ostalim i na stručnoj razini, i da ta savjetovanja budu u skladu s načelima utvrđenima Međuinstitucijskim sporazumom o boljoj izradi zakonodavstva, koji su usuglasili Europski parlament, Vijeće i Komisija i koji čeka službeno potpisivanje. Osobito radi osiguravanja ravnomjernog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata Europski parlament i Vijeće zaprimaju sve dokumente u isto vrijeme kad i stručnjaci država članica, a njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima Komisijinih stručnih skupina zaduženih za pripremu delegiranih akata.
Briše se.
Amandman 22
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 13.a (nova)
(13.a)   Radi osiguravanja ujednačenih uvjeta za provedbu članka 48.b stavaka 1., 3., 4. i 6. te članka 48.c stavka 5. Direktive 2013/34/EU, Komisiji bi trebalo također dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća1a.
________________
1a Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
Amandman 23
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 14.
(14)  Budući da cilj ove direktive ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti države članice, već ga se zbog njegova učinka može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.
(14)  Budući da cilj ove direktive ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti države članice, već ga se zbog njegova učinka može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. Djelovanje Unije stoga je opravdano kako bi se uredila prekogranična dimenzija u slučaju agresivnog poreznog planiranja i aranžmana za transferne cijene. Ova je inicijativa odgovor na zabrinutost koju su zainteresirane strane izrazile u pogledu potrebe za rješavanjem poremećaja na jedinstvenom tržištu, s tim da se ne narušava konkurentnost Unije. Njome se ne bi trebalo uzrokovati nepotrebno administrativno opterećenje za poduzeća, ne stvaraju se daljnji porezni sukobi te zbog nje ne nastaje rizik dvostrukog oporezivanja. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja, barem u pogledu veće transparentnosti.
Amandman 24
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 15.
(15)  Ovom se direktivom poštuju temeljna prava i priznaju načela koja su posebno utvrđena Poveljom o temeljnim pravima Europske unije.
(15)  Općenito, u okviru ove Direktive, opseg objavljenih informacija razmjeran je ciljevima povećanja javne transparentnosti i javnog nadzora. Stoga se smatra da se ovom Direktivom poštuju temeljna prava i priznaju načela koja su posebno utvrđena Poveljom o temeljnim pravima Europske unije.
Amandman 25
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 16.
(16)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s obrazloženjima od 28. rujna 2011.24, države članice obvezuju se, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje dostaviti dokument ili dokumente u kojima se objašnjava odnos između elemenata direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove direktive zakonodavac smatra da je prijenos tih dokumenata opravdan.
(16)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije o dokumentima s obrazloženjima od 28. rujna 2011.24, države članice obvezale su se da će, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje dostaviti dokument ili dokumente u kojima se objašnjava odnos između elemenata direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje, primjerice u obliku usporedne tablice. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra da je prijenos tih dokumenata opravdan kako bi se ostvario cilj ove Direktive i spriječili potencijalni propusti i nedosljednosti u pogledu provedbe unutar država članica sukladno njihovim nacionalnim zakonodavstvima.
__________________
__________________
24 SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
24 SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
Amandman 26
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.b – stavak 1. – podstavak 1.
Države članice zahtijevaju od krajnjih matičnih poduzeća na koja se primjenjuje njihovo nacionalno pravo i koja imaju konsolidirani neto prihod veći od 750 000 000 EUR, kao i od poduzeća na koja se primjenjuje njihovo nacionalno pravo i koja nisu povezana poduzeća, a imaju neto prihod veći od 750 000 000 EUR, da sastavljaju i objavljuju izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit na godišnjoj osnovi.
Države članice zahtijevaju od krajnjih matičnih poduzeća na koja se primjenjuje njihovo nacionalno pravo i koja imaju konsolidirani prihod u iznosu od 750 000 000 EUR ili više, kao i od poduzeća na koja se primjenjuje njihovo nacionalno pravo i koja nisu povezana poduzeća, a imaju neto prihod u iznosu od 750 000 000 EUR ili više, da sastavljaju izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit na godišnjoj osnovi i besplatno ga stavljaju na raspolaganje javnosti.
Amandman 27
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.b – stavak 1. – podstavak 2.
Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit dostupno je javnosti na web-mjestu poduzeća na dan njegove objave.
Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit objavljuje se u obliku zajedničkog obrasca dostupnog bez naknade u otvorenom formatu i dostupno je javnosti na web-mjestu poduzeća na dan njegove objave na barem jednom od službenih jezika Unije. Poduzeće istog dana pohranjuje izvješće u javni registar kojim upravlja Komisija.
Države članice ne primjenjuju pravila utvrđena ovim stavkom ako ta poduzeća imaju nastan isključivo na državnom području jedne države članice i ni u jednoj drugoj poreznoj jurisdikciji.
Amandman 28
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 18.b – stavak 3. – podstavak 1.
Države članice zahtijevaju od srednjih i velikih poduzeća kćeri iz članka 3. stavaka 3. i 4., na koja se primjenjuje njihovo nacionalno pravo i koja su pod kontrolom krajnjeg matičnog poduzeća koje ima konsolidirani neto prihod veći od 750 000 000 EUR i na koje se ne primjenjuje pravo određene države članice, da na godišnjoj osnovi objavljuju izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit tog krajnjeg matičnog poduzeća.
Države članice zahtijevaju od poduzeća kćeri na koja se primjenjuje njihovo nacionalno pravo i koja su pod kontrolom krajnjeg matičnog poduzeća koje na bilanci svojeg stanja u određenoj financijskoj godini ima konsolidirani neto prihod u iznosu od 750 000 000 EUR ili više i na koje se ne primjenjuje pravo određene države članice da na godišnjoj osnovi objavljuju izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit tog krajnjeg matičnog poduzeća.
Amandman 29
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.b – stavak 3. – podstavak 2.
Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit dostupno je javnosti od datuma njegove objave na web-mjestu poduzeća kćeri ili povezanog poduzeća.
Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit objavljuje se u obliku zajedničkog obrasca dostupnog bez naknade u otvorenom formatu i dostupno je javnosti od datuma njegove objave na web-mjestu poduzeća kćeri ili povezanog poduzeća na barem jednom od službenih jezika Unije. Poduzeće istog dana pohranjuje izvješće u javni registar kojim upravlja Komisija.
Amandman 30
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.b – stavak 4. – podstavak 1.
Države članice zahtijevaju od podružnica koje na njihovu državnom području otvara poduzeće na koje se ne primjenjuje pravo određene države članice da na godišnjoj osnovi objavljuju izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit krajnjeg matičnog poduzeća iz stavka 5. točke (a) ovog članka.
Države članice zahtijevaju od podružnica koje na njihovu državnom području otvara poduzeće na koje se ne primjenjuje pravo određene države članice da na godišnjoj osnovi objavljuju i učine javno dostupnim bez naknade izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit krajnjeg matičnog poduzeća iz stavka 5. točke (a) ovog članka.
Amandman 31
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.b – stavak 4. – podstavak 2.
Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit dostupno je javnosti od datuma njegove objave na web-mjestu podružnice ili povezanog poduzeća.
Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit objavljuje se u obliku zajedničkog obrasca dostupnog u otvorenom formatu i dostupno je javnosti od datuma njegove objave na web-mjestu podružnice ili povezanog poduzeća na barem jednom od službenih jezika Unije. Poduzeće istog dana pohranjuje izvješće u javni registar kojim upravlja Komisija.
Amandman 32
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.b – stavak 5. – točka a
(a)  poduzeće koje je otvorilo podružnicu poduzeće je povezano s grupom koju kontrolira krajnje matično poduzeće na koje se ne primjenjuje pravo određene države članice i koje ima konsolidirani neto prihod veći od 750 000 000 EUR ili je poduzeće koje nije povezano i koje ima neto prihod veći od 750 000 000 EUR;
(a)  poduzeće koje je otvorilo podružnicu poduzeće je povezano s grupom koju kontrolira krajnje matično poduzeće na koje se ne primjenjuje pravo određene države članice i koje na svojoj bilanci stanja ima konsolidirani neto prihod u iznosu od 750 000 000 EUR ili više ili je poduzeće koje nije povezano i koje ima neto prihod u iznosu od 750 000 000 EUR ili više;
Amandman 33
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.b – stavak 5.– točka b
(b)  krajnje matično poduzeće iz točke (a) nema srednje ili veliko poduzeće kćer iz stavka 3.
(b)  krajnje matično poduzeće iz točke (a) nema srednje ili veliko poduzeće kćer iz stavka 3. na koje se već primjenjuju obveze izvješćivanja.
Amandman 34
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.b – stavak 7.a (novi)
7.a  U slučaju država članica koje nisu uvele euro, iznos u nacionalnoj valuti koji je istovjetan iznosu utvrđenom u stavcima 1., 3. i 5. dobiva se primjenom tečajne liste objavljene u Službenom listu Europske unije koja vrijedi na dan stupanja ovog poglavlja na snagu.
Amandman 35
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 2. – uvodni dio
2.  Informacije iz stavka 1. obuhvaćaju sljedeće:
2.  Informacije iz stavka 1. predstavljaju se u obliku zajedničkog obrasca i obuhvaćaju sljedeće, raščlanjeno po poreznoj jurisdikciji:
Amandman 36
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 2. – točka a
(a)  kratak opis prirode aktivnosti;
(a)  ime krajnjeg poduzeća i, kad je to primjenjivo, popis svih njegovih poduzeća kćeri, kratak opis prirode njihovih aktivnosti i njihovu geografsku lokaciju;
Amandman 37
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 2. – točka b
(b)  broj zaposlenih;
(b)  broj zaposlenih na puno radno vrijeme;
Amandman 38
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 2. – točka ba (nova)
(ba)  dugotrajnu imovinu osim novca ili novčanih ekvivalenata;
Amandman 39
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 2. – točka c
(c)  iznos neto prihoda, koji uključuje ostvareni prihod u odnosu na povezane strane;
(c)  iznos neto prihoda, uključujući razliku između ostvarenog prihoda u odnosu na povezane strane i ostvarenog prihoda u odnosu na nepovezane strane;
Amandman 40
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 2. – točka ga (nova)
(ga)  prijavljeni kapital;
Amandman 65
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 2. – točka gb (nova)
(gb)  podatke o primljenim javnim doprinosima i eventualnim donacijama političarima, političkim organizacijama i političkim zakladama;
Amandman 41
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 2. – točka gc (nova)
(gc)  ostvaruju li poduzeća, poduzeća kćeri ili podružnice korist od povlaštenog poreznog tretmana u okviru poreznih režima za patente ili istovjetnih sustava.
Amandman 42
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 1.
U izvješću se predstavljaju informacije iz stavka 2. zasebno za svaku državu članicu. Ako se država članica sastoji od nekoliko poreznih jurisdikcija, informacije se združuju na razini države članice.
U izvješću se predstavljaju informacije iz stavka 2. zasebno za svaku državu članicu. Ako se država članica sastoji od nekoliko poreznih jurisdikcija, informacije se predstavljaju zasebno za svaku poreznu jurisdikciju.
Amandman 43
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 2
U izvješću se navode i informacije iz stavka 2. ovog članka zasebno za svaku poreznu jurisdikciju koja je na kraju prethodne financijske godine bila uvrštena na Unijin popis određenih poreznih jurisdikcija sastavljen u skladu s člankom 48.g, osim ako se u izvješću izričito potvrdi, ovisno o odgovornosti iz članka 48.e, da povezano poduzeće ili grupa na koje se primjenjuju propisi porezne jurisdikcije nisu izravno uključeni u transakcije s povezanim poduzećem iste grupe na koje se primjenjuju propisi određene države članice.
U izvješću se navode i informacije iz stavka 2. ovog članka zasebno za svaku poreznu jurisdikciju izvan Unije.
Amandman 44
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 3.
U izvješću se predstavljaju informacije iz stavka 2. na zbirnoj osnovi za ostale porezne jurisdikcije.
Briše se.
Amandman 83
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 3.a (novi)
Kako bi se zaštitile osjetljive poslovne informacije i zajamčili pravedni tržišni uvjeti, države članice mogu dopustiti da se jedna ili više informacija navedenih u ovom članku privremeno izostavi iz izvješća u pogledu aktivnosti u jednoj ili više konkretnih poreznih jurisdikcija kada bi zbog prirode tih informacija njihovo objavljivanje ozbiljno naštetilo poslovnom položaju poduzeća iz članka 48.b stavka 1. i članka 48.b stavka 3. na koje se odnosi. To izostavljanje ne sprečava pravedno i uravnoteženo razumijevanje poreznog položaja poduzeća. U izvješću se navodi da je određena informacija izostavljena, uz propisno obrazloženje razloga izostavljanja za svaku poreznu jurisdikciju i upućivanje na poreznu jurisdikciju o kojoj je riječ ili na više njih.
Amandman 69/rev
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 3.b (novi)
Države članice takva izostavljanja uvjetuju prethodnim odobrenjem nacionalnog nadležnog tijela. Poduzeće svake godine traži novo odobrenje od nadležnog tijela, koje donosi odluku na temelju procjene situacije. Kada izostavljena informacija više ne zadovoljava uvjete iz podstavka 3.a, ona odmah mora postati javno dostupna. Po isteku razdoblja neobjavljivanja informacija, poduzeće također retroaktivno objavljuje, u obliku aritmetičkog prosjeka, informacije koje se zahtijevaju u skladu s ovim člankom za prethodne godine obuhvaćene razdobljem neobjavljivanja.
Amandman 47
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 3.c (novi)
Države članice obavještavaju Komisiju o odobravanju tog privremenog odstupanja i na povjerljiv joj način prenose izostavljene informacije zajedno s detaljnim obrazloženjem odobrenog odstupanja. Komisija svake godine na svojim mrežnim stranicama objavljuje obavijesti koje je primila od država članica i obrazloženja dostavljena u skladu s podstavkom 3.a.
Amandman 48
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 3.d (novi)
Komisija provjerava poštuje li se zahtjev iz podstavka 3.a te nadzire primjenu tog privremenog odstupanja koje su odobrila nacionalna tijela.
Amandman 70/rev
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 3.e (novi)
Ako nakon ocjene informacija dobivenih u skladu s podstavkom 3.c Komisija zaključi da zahtjev iz podstavka 3.a nije ispunjen, predmetno poduzeće tu informaciju mora odmah objaviti. Po isteku razdoblja neobjavljivanja informacija, poduzeće također retroaktivno objavljuje, u obliku aritmetičkog prosjeka, informacije koje se zahtijevaju u skladu s ovim člankom za prethodne godine obuhvaćene razdobljem neobjavljivanja.
Amandman 50
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 3. – podstavak 3.f (novi)
Komisija putem delegiranih akata donosi smjernice kako bi se državama članicama pomoglo da definiraju slučajeve u kojima se smatra da se objavom informacija ozbiljno naštetilo komercijalnom položaju poduzeća na koje se te informacije odnose.
Amandman 51
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.c – stavak 5.
5.  Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit objavljuje se i osigurava se njegova dostupnost na web-mjestu na najmanje jednom službenom jeziku Unije.
5.  Izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit objavljuje se u obliku zajedničkog obrasca dostupnog bez naknade u otvorenom formatu i dostupno je javnosti od datuma njegove objave na web-mjestu poduzeća kćeri ili povezanog poduzeća na barem jednom od službenih jezika Unije. Poduzeće istog dana pohranjuje izvješće u javni registar kojim upravlja Komisija.
Amandman 52
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.e – stavak 1.
1.  Države članice osiguravaju da članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela krajnjeg matičnog poduzeća iz članka 48.b stavka 1., djelujući u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene na temelju nacionalnog prava, imaju zajedničku odgovornost osigurati da se izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit sastavlja, objavljuje te da bude dostupno u skladu s člancima 48.b, 48.c i 48.d.
1.  Kako bi se povećala odgovornost prema trećim stranama i osiguralo primjereno upravljanje, države članice osiguravaju da članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela krajnjeg matičnog poduzeća iz članka 48.b stavka 1., djelujući u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene na temelju nacionalnog prava, imaju zajedničku odgovornost osigurati da se izvješće o informacijama u vezi s porezom na dobit sastavlja, objavljuje te da bude dostupno u skladu s člancima 48.b, 48.c i 48.d.
Amandman 53
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.g
Članak 48.g
Briše se.
Unijin zajednički popis određenih poreznih jurisdikcija
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 49. u pogledu sastavljanja Unijina zajedničkog popisa određenih poreznih jurisdikcija. Taj se popis temelji na ocjeni poreznih jurisdikcija koje ne poštuju sljedeće kriterije:
(1)  transparentnost i razmjenu informacija, uključujući razmjenu informacija na zahtjev i automatsku razmjenu informacija o financijskim računima;
(2)  pošteno tržišno natjecanje u području poreza;
(3)  standarde koje su utvrdili G20 i/ili OECD;
(4)  druge mjerodavne standarde, uključujući međunarodne standarde koje utvrdi Radna skupina za financijske mjere.
Komisija redovito preispituje popis i prema potrebi ga izmjenjuje kako bi se u obzir uzele nove okolnosti.
Amandman 54
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.i – stavak 1.
Komisija izvješćuje o poštovanju i učinku obveza izvješćivanja iz članaka od 48.a do 48.f. Izvješće sadržava ocjenu toga daju li se u izvješću o informacijama u vezi s porezom na dobit odgovarajući i razmjerni rezultati, uzimajući u obzir potrebu za osiguravanjem dostatne razine transparentnosti i potrebu za konkurentnim okruženjem za poduzeća.
Komisija izvješćuje o poštovanju i učinku obveza izvješćivanja iz članaka od 48.a do 48.f. Izvješće sadržava ocjenu toga daju li se u izvješću o informacijama u vezi s porezom na dobit odgovarajući i razmjerni rezultati te se u njemu procjenjuju troškovi i koristi smanjenja praga za konsolidirani neto prihod, iznad kojega poduzeća i podružnice moraju izvijestiti o informacijama u vezi s porezom na dobit. U izvješću se, osim toga, ocjenjuje je li potrebno poduzeti dodatne dopunske mjere, uzimajući u obzir potrebu za osiguravanjem dostatne razine transparentnosti i potrebu za očuvanjem i osiguranjem konkurentnog okruženja za poduzeća i privatna ulaganja.
Amandman 55
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.a (nova)
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.ia (novi)
(2.a)  umeće se sljedeći članak:
„Članak 48.ia
Najkasnije četiri godine nakon donošenja ove Direktive i uzimajući u obzir stanje na razini OECD-a, Komisija preispituje, procjenjuje i izvještava o odredbama ovog poglavlja, posebno u pogledu:
—  poduzeća i podružnica od kojih se zahtijeva da izvješćuju o informacijama u vezi s porezom na dobit, posebno o tome bi li trebalo proširiti područje primjene ovog poglavlja kako bi uključivalo velika poduzeća definirana u članku 3. stavak 4. i velike grupe definirane u članku 3. stavku 7. ove Direktive;
—  sadržaja izvješća o informacijama u vezi s porezom na dobit, kako je predviđeno u članku 48.c;
—  privremenog odstupanja iz članka 48.c stavka 3. podstavaka od 3.a do 3.f.
Komisija dostavlja to izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi zajedno sa zakonodavnim prijedlogom.”
Amandman 56
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.b (nova)
Direktiva 2013/34/EU
Članak 48.ib (novi)
(2.b)  umeće se sljedeći članak:
„Članak 48.ib
Zajednički obrazac za izvješće
Komisija provedbenim aktima propisuje zajednički obrazac na koji se odnose članak 48.b stavci 1., 3., 4. i 6. te članak 48.c stavak 5. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 50. stavka 2.”
Amandman 57
Prijedlog direktive
Članak 1 – stavak 1. – točka 3. – podtočka b
Direktiva 2013/34/EU
Članak 49. – stavak 3.a
(3.a)  a Prije nego što donese delegirani akt, Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje imenuje svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od [datum].”
(3.a)  Prije nego što donese delegirani akt, Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje imenuje svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.*, uzimajući posebice u obzir odredbe Ugovora i Povelje Europske unije o temeljnim pravima.”
________________
* SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
Amandman 58
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 3.a (nova)
Direktiva 2013/34/EU
Članak 51. – stavak 1.
(3.a)  U članku 51. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
Države članice predviđaju sankcije koje se primjenjuju na povrede nacionalnih odredaba usvojenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju potrebne mjere za osiguranje njihove primjene. Sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne težini prekršaja i odvraćajuće.
Države članice utvrđuju sankcije koje se primjenjuju na povrede nacionalnih odredaba usvojenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju potrebne mjere za osiguranje njihove primjene. Sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne težini prekršaja i odvraćajuće.
Države članice donose barem administrativne mjere i sankcije usmjerene protiv poduzeća koja su povrijedila nacionalne odredbe usvojene u skladu s ovom Direktivom.
Države članice obavješćuju Komisiju o tim odredbama najkasnije do... [molimo umetnuti datum: jedna godina nakon stupanja na snagu] te je bez odgode obavješćuju o svakoj naknadnoj izmjeni koja se na njih odnosi.
U roku od [tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive] Komisija sastavlja popis mjera i sankcija koje se izriču u svakoj državi članici u skladu s ovom Direktivom.

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0227/2017).


Uvođenje privremenih autonomnih trgovinskih mjera za Ukrajinu ***I
PDF 129kWORD 48k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju privremenih autonomnih trgovinskih mjera za Ukrajinu kojima se dopunjuju trgovinske povlastice predviđene Sporazumom o pridruživanju (COM(2016)0631 – C8-0392/2016 – 2016/0308(COD))
P8_TA(2017)0285A8-0193/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0631),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0392/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 29. lipnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0193/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(1);

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 4. srpnja 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju privremenih autonomnih trgovinskih mjera za Ukrajinu kojima se dopunjuju trgovinske povlastice predviđene Sporazumom o pridruživanju

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/1566.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Komisije u vezi s člankom 3. Uredbe o privremenim autonomnim trgovinskim mjerama za Ukrajinu

Komisija napominje da će ako ne bude moguće suspendirati povlaštene režime prije potpunog iskorištavanja godišnjih kvota s nultom carinskom stopom za poljoprivredne proizvode, nastojati predložiti smanjenje ili suspenziju tih povlastica u narednim godinama.

(1) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 1. lipnja 2017. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0236).


Nacrt izmjene proračuna br. 2 za opći proračun 2017.: unošenje viška iz financijske godine 2016.
PDF 323kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 2/2017 Europske unije za financijsku godinu 2017.: unošenje viška iz financijske godine 2016. (09437/2017 – C8-0190/2017 – 2017/2061(BUD))
P8_TA(2017)0286A8-0229/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuje na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/20021(1), a posebno njezin članak 41.,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2017., konačno donesen 1. prosinca 2016.(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(3),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(4),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(5),

–  uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 2/2017, koji je Komisija usvojila 12. travnja 2017. (COM(2017)0188),

–  uzimajući u obzir stajalište o nacrtu izmjene proračuna br. 2/2017 koje je Vijeće usvojilo 8. lipnja 2017. i proslijedilo Europskom parlamentu 9. lipnja 2017. (09437/2017 – C8-0190/2017),

–  uzimajući u obzir članke 88. i 91. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0229/2017),

A.  budući da je svrha nacrta izmjene proračuna br. 2/2017 unos iznosa od 6 405 milijuna EUR kao viška iz financijske godine 2016. u proračun za 2017. godinu;

B.  budući da taj višak najvećim dijelom proizlazi iz pozitivne realizacije prihoda u iznosu od 1 688 milijuna EUR, neutrošenih sredstava za rashode u iznosu od 4 889 milijuna EUR i tečajne razlike u iznosu od - 173 milijuna EUR;

C.  budući da na prihodovnoj strani povećanje proizlazi iz dvije glavne komponente, zateznih kamata i novčanih kazni (3 052 milijuna EUR) te negativne realizacije vlastitih sredstava (1 511 milijuna EUR);

D.  budući da na rashodovnoj strani neiskorištenost iznosi 4 825 milijuna EUR za 2016. i 28 milijuna EUR za 2015. za prijenose u dijelu III. (Komisija), a 35 milijuna EUR za druge institucije;

1.  prima na znanje nacrt izmjene proračuna br. 2/2017 koji je predala Komisija i koji se odnosi isključivo na unošenje viška iz 2016. u iznosu od 6 405 milijuna EUR godine u proračun, u skladu s člankom 18. Financijske uredbe, te stajalište Vijeća o njemu;

2.  prima na znanje s velikom zabrinutošću znatnu neiskorištenost u iznosu od 4 889 milijuna EUR u 2016., unatoč činjenici da je izmjenom proračuna br. 4/2016 razina odobrenih sredstava za plaćanje već smanjena za 7 284,3 milijuna EUR; ističe da su uzrok vrlo niske stope provedbe odobrenih sredstava za plaćanja u području kohezije (naslov 1b) dijelom netočna prognoza država članica i kašnjenje u imenovanju upravljačkih tijela i tijela za ovjeravanje na nacionalnoj razini;

3.  skreće pozornost na negativan učinak deprecijacije funte sterlinga u odnosu na euro što je glavni uzrok nedostatnog prihoda od 1 511 milijuna EUR iz vlastitih sredstava; napominje da bi taj nedostatak mogao stvoriti ozbiljne probleme za financiranje proračuna Unije; primjećuje da je manjak prihoda posljedica jednostrane britanske odluke o napuštanju Unije, no da troškove korekcije moraju snositi sve članice; ustraje u tome da se ti troškovi trebaju uzeti u obzir u pregovorima o podmirenju financijskih obveza između Ujedinjene Kraljevine i Europske unije;

4.  posebno prima na znanje relativno visoki iznos novčanih kazni u 2016., koji je iznosio 4 159 milijuna EUR, od čega je 2 861 milijuna EUR obračunato u višku za 2016.;

5.  ustraje na tome da bi se umjesto prilagođavanja doprinosa na temelju BND-a, u proračunu Unije trebalo omogućiti korištenje svakog viška koji nastaje zbog neizvršenja odobrenih sredstava ili na temelju kazni određenim poduzećima zbog kršenja prava tržišnog natjecanja Unije, kako bi se odgovorilo na financijske potrebe Unije;

6.  primjećuje da će donošenje nacrta izmjene proračuna br. 2/2017 dovesti do smanjenja udjela doprinosa država članica proračunu Unije na temelju BND-a 2017. godine za 6 405 milijuna EUR; još jednom snažno potiče države članice da iskoriste taj priljev od povrata sredstava za ispunjavanje svojih obećanja u pogledu izbjegličke krize i da usklade doprinos Unije uzajamnim fondovima Unije i novom Europskom fondu za održivi razvoj(6);

7.  poziva institucije Unije da brzo obrade tekuće i nadolazeće nacrte izmjena proračuna za Inicijativu za zapošljavanje mladih i za Europski fond za održivi razvoj kako bi ih Parlament i Vijeće brzo obradili, u skladu s obvezama preuzetima u okviru ishod mirenja o proračunu za 2017. godinu;

8.  žali zbog toga što je u kontekstu tog nacrta izmjene proračuna usvajanje revizije u sredini razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) bilo blokirano u Vijeću tijekom nekoliko mjeseci; osjeća olakšanje zbog toga što je britanska vlada održala riječ i ukinula blokadu revizije VFO-a odmah nakon općih izbora u Ujedinjenoj Kraljevini; nada se da će se priljev financijskih sredstava državama članicama olakšati nadolazeće pregovore o podmirenju financijskih obveza između Ujedinjene Kraljevine i Europske unije;

9.  prihvaća stajalište Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 2/2017;

10.  nalaže svojem predsjedniku da proglasi izmjenu proračuna br. 2/2017 konačno donesenom i da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, drugim relevantnim institucijama i tijelima te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(2) SL L 51, 28.2.2017., str. 1.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(4) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(5) SL L 168, 7.6.2014., str. 105.
(6) Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za održivi razvoj (EFOR) i uspostavljanju jamstva EFOR-a i Jamstvenog fonda EFOR-a (COM(2016)0586).


Duži vijek trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća
PDF 366kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća (2016/2272(INI))
P8_TA(2017)0287A8-0214/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 114.,

–  uzimajući u obzir članke 191., 192. i 193. UFEU-a i navođenje cilja koji se odnosi na razborito i racionalno korištenje prirodnih resursa,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. srpnja 2008. naslovljenu „Akcijski plan za održivu potrošnju i proizvodnju te održivu industrijsku politiku” (COM(2008)0397),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju(1),

–  uzimajući u obzir Komisijin Plan rada za ekološki dizajn za razdoblje 2016. – 2019. (COM(2016)0773), a posebno cilj koji se u njemu navodi u vezi s donošenjem zahtjeva koji će biti svojstveniji samom proizvodu i horizontalniji u područjima kao što su održivost, mogućnost popravljanja, prilagodljivost, mogućnost rastavljanja i lakoća ponovne uporabe i recikliranja;

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o označivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda povezanih s energijom uz pomoć oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu(2),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. naslovljenom „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”(3) (poznat i pod nazivom „Sedmi program djelovanja za okoliš”),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskoga i socijalnog odbora od 17. listopada 2013. o temi „Za održiviju potrošnju: vijek trajanja industrijskih proizvoda i obnavljanje povjerenja informiranjem potrošača”(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. siječnja 2011. naslovljenu „Resursno učinkovita Europa: vodeća inicijativa u okviru strategije Europa 2020.” (COM(2011)0021),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Plan za resursno učinkovitu Europu” (COM(2011)0571),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. travnja 2013. naslovljenu „Izgradnja jedinstvenog tržišta za zelene proizvode poboljšanjem razmjene informacija o okolišnoj učinkovitosti proizvoda i organizacija” (COM(2013)0196),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2014. naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljenu „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (COM(2015)0614, „Okvirna direktiva o otpadu”) i Paket za kružno gospodarstvo, u kojemu je predviđena revizija direktiva o otpadu (Direktiva 2008/98/EZ), o ambalaži i o ambalažnom otpadu (Direktiva 94/62/EZ), o odlagalištima otpada (Direktiva 1999/31/EZ), o otpadnim vozilima (Direktiva 2000/53/EZ), o baterijama i akumulatorima (Direktiva 2006/66/EZ) te o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (Direktiva 2012/19/EU),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2016. naslovljenu „Budući koraci za održivu europsku budućnost, Europske mjere za održivost” (COM(2016)0739),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2015. o određenim aspektima ugovora o prodaji robe na internetu i drugoj prodaji robe na daljinu (COM(2015)0635),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu(6),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske udruge za zaštitu potrošača od 18. kolovoza 2015. naslovljeno „Roba koja traje: održiviji proizvodi, veća prava potrošača. – Očekivanja koja potrošači imaju od plana EU-a za resursnu učinkovitost i kružno gospodarstvo”,

–  uzimajući u obzir studiju Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 29. ožujka 2016. naslovljenu „Učinci naznačivanja vijeka uporabe proizvoda na potrošače”,

–  uzimajući u obzir studiju koja je provedena u srpnju 2016. na zahtjev parlamentarnog Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača naslovljenu „Duži vijek trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća”,

–  uzimajući u obzir sažetak Europskog centra za zaštitu potrošača od 18. travnja 2016. naslovljen „Planirano zastarijevanje ili zastranjenja potrošačkog društva”,

–  uzimajući u obzir austrijsku normu ONR 192102 naslovljenu „Oznaka izvrsnosti za električne i elektroničke uređaje koji su osmišljeni tako da dugo traju i da ih se lako može popraviti”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0214/2017),

A.  budući da se u Komisijinom Planu rada za ekološki dizajn za razdoblje 2016. – 2019. spominje kružno gospodarstvo i potreba za suočavanjem s problemima trajanja i mogućnosti recikliranja;

B.  budući da činjenica da je Europski gospodarski i socijalni odbor usvojio mišljenje o vijeku trajanja proizvoda ukazuje na interes koji to pitanje pobuđuje među gospodarskim akterima i civilnim društvom;

C.  budući da je potrebno postići ravnotežu između produženja vijeka trajanja proizvoda i inovacija, istraživanja i razvoja;

D.  budući da studija koju je naručio Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača pokazuje da su za poticanje dužeg vijeka trajanja proizvoda nužne sveobuhvatne političke mjere;

E.  budući da paralelno postoje različiti gospodarski i poslovni modeli, među kojima je i gospodarski model koji se temelji na uporabi i koji može pomoći u smanjenju neželjenih posljedica u pogledu okoliša;

F.  budući da postoji potreba za promicanjem dužeg vijeka trajanja proizvoda, posebice tako što će se početi rješavati problem planiranog zastarijevanja;

G.  budući da je potrebno pružiti potporu europskom sektoru popravaka, koji najvećim dijelom čine mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća;

H.  budući da će bolja usklađenost mehanizama za ponovnu uporabu proizvoda potaknuti lokalno gospodarstvo i unutarnje tržište i to otvaranjem radnih mjesta i poticanjem potražnje za rabljenim proizvodima;

I.  budući da je, i s gospodarskog aspekta i s aspekta zaštite okoliša, nužno očuvati sirovine i ograničiti stvaranje otpada, o čemu se nastojalo voditi računa u uvođenju koncepta proširene odgovornosti potrošača;

J.  budući da je u istraživanju koji je u lipnju 2014. proveo Eurobarometar 77 % potrošača u EU-u izjavilo da bi radije popravilo svoju neispravnu robu nego kupilo novu; budući da je i dalje potrebno poboljšati informiranost potrošača o trajanju i mogućnosti popravka proizvoda;

K.  budući da pouzdani i trajni proizvodi potrošačima pružaju vrijednost za novac i da se njima sprječava prekomjerna uporaba resursa i stvaranje otpada; budući da je stoga važno da se vijek uporabe potrošačkih proizvoda produži s pomoću dizajna, odnosno osiguranjem trajanja i mogućnosti popravka, nadogradnje, rastavljanja i recikliranja proizvoda;

L.  budući da pad povjerenja potrošača u kvalitetu proizvoda šteti europskim poduzećima; budući da je zakonsko jamstvo od 24 mjeseca trenutačni minimalni prag diljem EU-a i da su neke države članice predvidjele odredbe kojima se potrošači više štite u skladu s Direktivom 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu;

M.  budući da je potrebno poštovati pravo potrošača na izbor u skladu s njihovim raznim potrebama, očekivanjima i preferencijama;

N.  budući da potrošači nisu na odgovarajući način informirani o vijeku trajanja proizvoda, iako se u studiji Europskog gospodarskog i socijalnog odbora iz ožujka 2016. pokazalo da označivanje vijeka trajanja proizvoda pozitivno utječe na ponašanje potrošača;

O.  budući da su vijek trajanja proizvoda i način na koji se troši uvjetovani raznim prirodnim ili umjetnim pokazateljima, poput sastava, funkcionalnosti, troška popravka i uzoraka potrošnje;

P.  budući da bi popravci i rezervni dijelovi trebali biti dostupniji;

Q.  budući da, uz dug vijek trajanja, razina kvalitete proizvoda tijekom vijeka njegove uporabe ima ključnu ulogu u davanju doprinosa zaštiti resursa;

R.  budući da je sve više nacionalnih inicijativa za rješavanje problema planiranog zastarijevanja robe i softvera; budući da je u tom pogledu potrebno osmisliti zajedničku strategiju za jedinstveno tržište;

S.  budući da je vijek trajanja digitalnih tehnologija od ključne važnosti za vijek trajanja elektroničkih uređaja; budući da je zbog sve bržeg zastarijevanja softvera nužno osigurati prilagodljivost elektroničkih uređaja kako bi i dalje bili konkurentni na tržištu;

T.  budući da proizvodi s tvorničkim nedostacima ugrađenima kako bi se proizvod pokvario i na kraju prestao funkcionirati nakon određenog broja uporaba služe jedino stvaranju nepovjerenja potrošača te ne bi trebali biti dopušteni na tržištu;

U.  budući da, prema podacima Eurobarometra, 90 % europskih građana smatra da bi na proizvodima trebao biti jasno naznačen vijek njihove uporabe;

V.  budući da svi gospodarski sudionici mogu imati koristi od proizvoda s dužim vijekom trajanja, uključujući mala i srednja poduzeća;

W.  budući da se u Sedmom programu djelovanja za okoliš traži poduzimanje konkretnih mjera za poboljšanje trajnosti, mogućnosti popravka, ponovne uporabe i produženja vijeka trajanja proizvoda;

X.  budući da proširena odgovornost proizvođača u tom pogledu ima važnu ulogu;

Y.  budući da ostvarenje modela kružnog gospodarstva zahtijeva sudjelovanje donositelja političkih odluka, građana i poduzeća te da iziskuje promjene ne samo kada je riječ o dizajnu i prodaji proizvoda i usluga, već i kada je riječ o načinu razmišljanja i očekivanjima potrošačima te u poslovnim aktivnostima, preko osnivanja novih tržišta koja će odgovoriti na promjene u uzorcima potrošnje i time se razviti u smjeru uporabe, ponovne uporabe i dijeljenja proizvoda, što će pomoći u produljenju njihova vijeka uporabe i stvaranju konkurentnih, dugotrajnih i održivih proizvoda;

Z.  budući da u mnogim rasvjetnim tijelima nije moguće zamijeniti žarulje, što može dovesti do problema ako žarulja prestane raditi, ako se na tržištu se pojave nove, učinkovitije žarulje ili ako se promijene preferencije kupaca u pogledu, primjerice, boje svjetla jer se u tom slučaju mora zamijeniti cijelo rasvjetno tijelo;

AA.  budući da u idealnom slučaju LED žarulje ne bi trebale biti fiksno ugrađene, već zamjenjive;

AB.  budući da je u okviru razvoja kružnog gospodarstva nužno poduzeti daljnje korake kako bi se potaknuli mogućnost popravka, prilagodbe i nadogradnje te trajnost i mogućnost recikliranja proizvoda u cilju produženja vijeka trajanja i vijeka uporabe proizvoda i/ili njihovih sastavnih dijelova;

AC.  budući da sve raznolikija ponuda proizvoda, sve kraći inovacijski ciklusi i modni trendovi koji se neprestano mijenjaju vode k sve bržem kupovanju novih proizvoda i time skraćivanju vijeka uporabe proizvoda;

AD.  budući da postoji velik potencijal u sektoru popravaka, prodaje rabljene robe i razmjene, tj. u sektoru čiji je cilj produženje životnog vijeka proizvoda;

AE.  budući da bi trebalo postići ravnotežu između namjere da se produži vijek trajanja proizvoda i očuvanja okruženja u kojem i dalje postoji poticaj za inovacije i daljnji razvoj;

Osmišljavanje otpornih, trajnih i visokokvalitetnih proizvoda

1.  poziva Komisiju da, gdje je to moguće, za svaku kategoriju proizvoda utvrdi kriterije za minimalnu otpornost koji će vrijediti od trenutka njihova osmišljavanja i obuhvaćati, među ostalim, otpornost, mogućnost popravka i nadogradnje, i to uz pomoć normi koje su razvile sve tri europske organizacije za normizaciju (CEN, CENELEC i ETSI);

2.  naglašava da se mora postići ravnoteža između produženja vijeka trajanja proizvoda, prerade otpada u resurse (sekundarne sirovine), industrijske simbioze, inovacija, potražnje potrošača, zaštite okoliša i politike rasta u svim fazama ciklusa proizvoda te smatra da se razvojem proizvoda koji su sve učinkovitiji u pogledu upotrebe resursa ne smije poticati kratak životni vijek ili prijevremeno bacanje proizvoda;

3.  smatra da bi pitanja poput trajanja proizvoda, produženja jamstva, dostupnosti rezervnih dijelova, jednostavnosti popravka i zamjenjivosti sastavnih dijelova trebali biti dio trgovačke ponude kojom proizvođač odgovara na različite potrebe, očekivanja i preferencije potrošača, a ujedno su i važan aspekt slobodnog tržišnog natjecanja;

4.  ističe ulogu trgovačkih strategija u dizajnu trajnih proizvoda, kao što je najam proizvoda pri kojemu poduzeća za najam ostaju vlasnici jedinica koje iznajme te ih mogu ponovno stavljati na tržište i ulagati u dizajniranje trajnijih proizvoda, čime se smanjuje proizvodnja novih proizvoda i količina otpada;

5.  podsjeća na stav Parlamenta o reviziji Paketa za kružno gospodarstvo kojim se izmjenjuje Direktiva o otpadu, u kojoj je ojačano načelo proširene odgovornosti proizvođača i na taj način stvoreni poticaji za održiviji dizajn proizvoda;

6.  poziva Komisiju i države članice da podrže proizvođače modularno oblikovanih proizvoda koji se lako mogu rastaviti i zamijeniti;

7.  smatra da bi težnja za trajnosti proizvoda i mogućnosti popravka trebala biti popraćena ostvarivanjem cilja održivosti, primjerice korištenjem ekološki prihvatljivih materijala;

8.  sa zabrinutošću primjećuje količinu elektroničkog otpada u koji spadaju modemi, usmjernici i dekoderi televizijskog signala / „set-top” uređaji i koji nastaje kada potrošači prijeđu na novog pružatelja telekomunikacijskih usluga; podsjeća potrošače i pružatelje telekomunikacijskih usluga da prema Uredbi (EU)2015/2120 potrošači nakon prelaska na novog pružatelja telekomunikacijskih usluga već imaju pravo koristiti terminalnu opremu po vlastitom izboru;

Zalaganje za mogućnost popravka i dugotrajnost

9.  poziva Komisiju da se zalaže za mogućnost popravka proizvoda i to:

   poticanjem i olakšavanjem mjera zahvaljujući kojima mogućnost popravka robe postaje privlačna potrošačima,
   korištenjem građevinskih tehnika i materijala zahvaljujući kojima je popravak predmeta ili zamjena njegovih dijelova jednostavnija i jeftinija; potrošači se ne bi trebali naći u začaranom krugu popravaka i odražavanja neispravnih proizvoda,
   traženjem da se, u slučaju ponavljajuće nesukladnosti ili razdoblja popravka koje je duže od mjesec dana, jamstvo produži za razdoblje koje odgovara vremenu potrebnom za obavljanje popravka,
   zahtijevanjem da dijelovi koji su ključni za funkcioniranje proizvoda budu zamjenjivi i da ih je moguće popraviti, i to uključivanjem mogućnosti popravka proizvoda među njegove temeljne značajke, kada je to korisno, te traženjem da se osnovni sastavni dijelovi kao što su baterije i LED žarulje ne ugrađuju fiksno u proizvode, osim ako je to opravdano iz sigurnosnih razloga,
   zahtijevanjem da proizvođači u trenutku kupnje na raspolaganje stave vodič za održavanje i upute za popravak, posebno za proizvode za koje su održavanje i popravak važni, i to kako bi se poboljšala mogućnost produženja vijeka trajanja proizvoda,
   osiguravanjem mogućnosti da se umjesto izvornih dijelova koriste zamjenski dijelovi jednake kvalitete i učinkovitosti, u svrhu popravljanja svih proizvoda u skladu s mjerodavnim pravom,
   kada je to izvedivo, uvođenjem postupka normizacije rezervnih dijelova i alata koji su potrebni za popravak kako bi se poboljšala učinkovitost servisa koji vrše popravak,
   traženjem od proizvođača da servisima za popravak, kada to zatraže, vodiče za održavanje i upute za popravak dostave na različitim jezicima;
   poticanjem proizvođača da razviju tehnologiju baterija kojom bi se osiguralo da vijek trajanja baterija i akumulatora bolje odgovara očekivanom vijeku trajanja proizvoda ili, kao druga mogućnost, kako bi zamjena baterija postala dostupnija po cijeni koja je razmjerna cijeni proizvoda;

10.  smatra da je korisno osigurati dostupnost rezervnih dijelova koji su ključni za dobro i sigurno funkcioniranje proizvoda i to:

   zalaganjem da, uz sklopove, na raspolaganju budu i rezervni dijelovi,
   poticanjem gospodarskih subjekata da za potrošačku robu koju proizvode ili uvoze omoguće odgovarajuću tehničku uslugu i da rezervne dijelove koji su ključni za pravilno i sigurno funkcioniranje robe stave na raspolaganje po cijeni koja je razmjerna naravi i vijeku trajanja proizvoda,
   jasnim naznačivanjem jesu li rezervni dijelovi za robu dostupni, pod kojim uvjetima i tijekom kojeg razdoblja te, po potrebi, uspostavom digitalne platforme;

11.  potiče države članice da razmotre odgovarajuće poticaje za promicanje trajnih, visokokvalitetnih i popravljivih proizvoda, da potiču popravke i prodaju rabljenih proizvoda te da uvedu osposobljavanja za popravke;

12.  naglašava važnost postojanja mogućnosti da se proizvod popravi kod neovisnog servisera, primjerice odvraćanjem od tehničkih, sigurnosnih ili softverskih rješenja kojima se onemogućuje da popravke izvrše neovlaštena poduzeća ili tijela;

13.  poziva na poduzimanje napora kojima se potiče ponovna uporaba rezervnih dijelova na tržištu rabljene robe;

14.  smatra da se 3D ispis može koristiti kako bi se dijelovi stavili na raspolaganje i stručnjacima i potrošačima; traži da se u tom pogledu zajamči sigurnost proizvoda, onemogući krivotvorenje i zaštite autorska prava;

15.  podsjeća da standardizirani i modularni sastavni dijelovi, planiranje rastavljanja, dizajniranje proizvoda u cilju osiguravanje njegove trajnosti i učinkoviti postupci proizvodnje imaju važnu ulogu u uspješnoj provedbi kružnog gospodarstva;

Upravljanje gospodarskim modelom usmjerenim na uporabu i pružanje potpore malim i srednjim poduzećima te radnim mjestima u EU-u

16.  ističe da prijelaz na nove poslovne modele kao što je model „proizvodi kao usluge” ima potencijala za poboljšanje održivosti uzoraka proizvodnje i potrošnje, pod uvjetom da sustavi u okviru kojih se kombiniraju proizvodi i usluge ne dovode do skraćivanja vijeka trajanja proizvoda te ističe da takvi poslovni modeli ne bi trebali služiti kao prilike za izbjegavanje plaćanja poreza;

17.  naglašava da razvijanje novih poslovnih modela poput internetskih usluga, novih oblika stavljanja na tržište, trgovina koje prodaju samo rabljenu robu te veće dostupnosti neslužbenih mjesta za popravak (kafići za popravke, radionice u kojima potrošači mogu sami vršiti popravke) mogu produžiti trajanje proizvoda i istodobno povećati osviještenost potrošača i njihovo povjerenje u pogledu proizvoda s dugim vijekom trajanja;

18.  poziva države članice da:

   saslušaju sve relevantne dionike kako bi poticale prodajni model koji se temelji na uporabi i koji bi pogodovao svima,
   ulože više napora i donesu mjere za poticanje razvoja funkcionalnog gospodarstva te potiču najam, razmjenu i posuđivanje proizvoda,
   potiču lokalne i regionalne vlasti da aktivno promiču razvoj gospodarskih modela poput ekonomije dijeljenja i kružnog gospodarstva, kojima se potiče učinkovitija uporaba resursa i trajnost robe te se jača uloga popravaka, ponovne uporabe i recikliranja;

19.  potiče države članice da osiguraju da se u javnoj nabavi vodi računa o odredbi o trošku vijeka trajanja iz Direktive 2014/24/EU i da povećaju stopu ponovne uporabe opreme koja se koristi u javnim upravama;

20.  potiče države članice i Komisiju da u svojim javnim politikama podrže ekonomije suradnje, s obzirom na prednosti koje pruža u pogledu korištenja rezervnih sredstava i kapaciteta, na primjer u sektoru prijevoza i smještaja;

21.  poziva Komisiju da prilikom promicanja kružnog gospodarstva naglašava važnost trajnosti proizvoda;

22.  poziva Komisiju i države članice da u potpunosti primjenjuju hijerarhiju otpada utvrđenu zakonodavstvom EU-a (Okvirna direktiva o otpadu (2008/98/EZ)) i da se pobrinu da su električni i elektronički uređaji na najvišoj razini korisnosti i vrijednosti te da ih ne smatraju otpadom, primjerice tako što će osoblju centara za ponovnu uporabu omogućiti pristup mjestima za prikupljanje otpadne električne i elektroničke opreme kako bi iskoristili tu robu i njezine sastavne dijelove;

23.  smatra da bi se mjere iz ove rezolucije trebale primjenjivati posebno na mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća, kako je definirano u preporuci Komisije 2003/361/EZ, i to na način koji odgovara i razmjeran je veličini i mogućnostima malih i srednjih poduzeća ili mikropoduzeća, a u cilju očuvanja njihova razvoja te poticanja otvaranja radnih mjesta i uvođenja osposobljavanja za nove profesije u EU-u;

24.  poziva Komisiju da razmotri na koji način poticati i olakšati mogućnost zamjene LED žarulja te da, uz mjere u području ekološkog dizajna, u obzir uzme manje strog pristup koji uključuje, primjerice, označivanje, sustave poticaja, javnu nabavu ili produženo jamstvo u slučaju da se žarulje ne mogu zamijeniti;

25.  potiče države članice da provedu učinkovit nadzor tržišta kako bi se zajamčilo da su i europski i uvezeni proizvodi u skladu sa zahtjevima u pogledu politike proizvoda i ekološkog dizajna;

26.  poziva Komisiju i države članice da u postupak uključe lokalna i regionalna tijela i da poštuju njihove nadležnosti;

Jamčenje bolje informiranosti potrošača

27.  poziva Komisiju da poboljša informiranost o trajanju proizvoda i to:

   razmatranjem uvođenja dobrovoljne europske oznake koja će obuhvaćati: trajanje proizvoda, ekološki dizajn, mogućnosti moduliranja u skladu s tehničkim napretkom i mogućnosti popravka,
   dobrovoljne pokuse s poduzećima i drugim dionicima na razini EU-a s ciljem razvoja oznake očekivanog vijeka uporabe predmeta koja će se temeljiti na standardiziranim kriterijima i koja bi mogla koristiti sve države članice,
   osmišljavanjem mjerača uporabe za najvažnije potrošačke proizvode, posebice velike kućanske aparate,
   ocjenom učinka usklađivanja označivanja vijeka trajanja s trajanjem zakonskog jamstva,
   korištenjem digitalnih aplikacija ili društvenih medija,
   standardizacijom informacija koje se nalaze u uputama za uporabu i odnose na trajanje proizvoda, mogućnost nadogradnje i popravka kako bi bile jasne, pristupačne i lako razumljive,
   informacijama koje se temelje na standardnim kriterijima i u kojima se navodi predviđeni vijek trajanja proizvoda;

28.  poziva države članice i Komisiju da:

   pomognu lokalnim i regionalnim tijelima, poduzećima i udrugama u provođenju kampanja senzibilizacije potrošača u pogledu produženja vijeka trajanja proizvoda i to pružanjem informacija o održavanju, popravku, ponovnoj uporabi i sl.,
   promiču osviještenost potrošača o ranom propadanju i nemogućnosti popravka proizvoda, prema potrebi razvojem informativnih platformi za potrošače;

29.  poziva Komisiju da potakne redovnu i strukturiranu razmjenu informacija i najboljih praksi između Komisije i država članica u cijeloj Uniji, uključujući i regionalne i općinske vlasti;

Mjere u pogledu planiranog zastarijevanja

30.  poziva Komisiju da u suradnji s organizacijama potrošača, proizvođačima i drugim dionicima predloži definiciju planiranog zastarijevanja koja će se odnositi na materijalna dobra i softver i koja će se primjenjivati u cijelom EU-u; osim toga, traži od Komisije da u suradnji s tijelima za nadzor tržišta ispita mogućnost uvođenja neovisnog sustava koji bi mogao ispitati i otkriti ugrađeno zastarijevanje u proizvodima; u vezi s tim poziva na bolju pravnu zaštitu „zviždača” i na uvođenje odgovarajućih mjera odvraćanja za proizvođače;

31.  u tom pogledu ukazuje na pionirsku ulogu nekih država članica, poput inicijative zemalja Beneluxa za borbu protiv planiranog zastarijevanja i za produženje vijeka trajanja (električnih) kućanskih aparata; ističe važnost dijeljenja najboljih praksi u tom području;

32.  napominje da mogućnost nadogradnje proizvoda s vremenom može usporiti zastarijevanje i smanjiti učinak na okoliš i trošak za korisnike;

Učinkovitija provedba prava na zakonsko jamčenje usklađenosti

33.  smatra da je prijeko potrebno da potrošači budu bolje informirani o načinu na koji se primjenjuje zakonsko jamstvo sukladnosti; traži da na računu kojim se potvrđuje kupnja proizvoda stoji puni naziv jamstva;

34.  poziva Komisiju da donese poticaje i mjere kako bi povećala povjerenje potrošača i to:

   jačanjem zaštite potrošača, osobito za one proizvode za koje se utemeljeno očekuje da će trajati duže, te uzimanjem u obzir snažnih mjera zaštite potrošača koje su već poduzete u nekim državama članicama,
   uzimanjem u obzir učinaka i zakonodavstva u području ekološkog dizajna i ugovornog prava u pogledu proizvoda povezanih s energijom kako bi se razvio sveobuhvatan pristup regulaciji proizvoda;
   jamčenjem da je potrošač putem ugovora o prodaji konkretno informiran o svojem pravu na zakonsko jamstvo i promicanjem programa informiranja o tom pravu,
   pojednostavljenjem dokaza o kupovini za potrošača na način da se jamstvo umjesto s kupcem poveže s predmetom te dodatnim poticanjem općeg uvođenja elektroničkih računa i sustava digitalnog jamstva;

35.  traži da se na europskoj razini uvede mehanizam za podnošenje žalbi za slučajeve neprimjenjivanja prava na jamstvo kako bi se olakšao nadzor nad načinom na koji nadležna tijela primjenjuju europske norme;

36.  napominje da se jačanjem načela proširene odgovornosti proizvođača i utvrđivanjem minimalnih zahtjeva može potaknuti održivije dizajniranje proizvoda;

Zaštita potrošača od zastarijevanja softvera

37.  poziva na veću transparentnost u pogledu mogućnosti nadogradnje, sigurnosnih ažuriranja te trajnosti, koji su nužni za pravilno funkcioniranje softvera i hardvera; traži od Komisije da preispita potrebu za olakšavanjem bolje suradnje između poduzeća;

38.  potiče transparentnost dobavljača i proizvođača na način da se u ugovorima o proizvodu navede minimalno razdoblje tijekom kojega je dostupno sigurnosno ažuriranje operativnih sustava; predlaže uvođenje definicije razumnog razdoblja; naglašava, osim toga, da bi dobavljač proizvoda u slučaju ugrađenih operativnih sustava trebao osigurati dostavu tog sigurnosnog ažuriranja; od proizvođača traži da pruže jasne informacije o usklađenosti softverskog ažuriranja i nadogradnje s ugrađenim operativnim sustavima kojima raspolažu potrošači;

39.  traži da se uvede mogućnost da se softverska ažuriranja ponište te da ih se poprati informacijama o posljedicama za funkcioniranje uređaja, kao i to da novi ključni softver bude usklađen s prethodnom generacijom softvera;

40.  zalaže se da u svrhu standardizacije dijelovi budu modularni, među njima i procesor, kako bi proizvod uvijek bio konkurentan;

o
o   o

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 285, 31.10.2009., str. 10.
(2) SL L 153, 18.6.2010., str. 1.
(3) SL L 354, 28.12.2013., str. 171.
(4) SL C 67, 6.3.2014., str. 23.
(5) SL L 304, 22.11.2011., str. 64.
(6) SL L 149, 11.6.2005., str. 22.


Kršenje ljudskih prava u kontekstu ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, uključujući genocid
PDF 384kWORD 63k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o kršenjima ljudskih prava u kontekstu ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, uključujući genocid (2016/2239(INI))
P8_TA(2017)0288A8-0222/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida od 9. prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir glavu VII. Povelje Ujedinjenih naroda o djelovanju u slučaju prijetnje miru, narušenja mira i čina agresije,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja od 10. prosinca 1984.,

–  uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima, članak 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Deklaraciju o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjeroispovijesti ili uvjerenja i smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 o ženama, miru i sigurnosti od 31. listopada 2000.,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda od 17. srpnja 1998., koji je stupio na snagu 1. srpnja 2002.,

–  uzimajući u obzir izmjene Rimskog statuta iz Kampale, koje je revizijska konferencija usvojila u lipnju 2010. u Kampali, u Ugandi,

–  uzimajući u obzir Analitički okvir Ujedinjenih naroda za najteže zločine koji je sastavio Ured posebnog savjetnika UN-a za sprečavanje genocida i posebnog savjetnika za odgovornost za pružanje zaštite,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 15. ožujka 2015. o stanju ljudskih prava u Iraku s obzirom na zlostavljanja koja je počinila takozvana Islamska država Iraka i Levanta i s njom povezane skupine,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/71/L.48 iz prosinca 2016., kojom se uspostavlja međunarodni, nepristrani i neovisni mehanizam za pomoć u istrazi i kaznenom progonu odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici od ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir izvješće posebne istrage o događajima u Alepu koju vodi međunarodna istražna komisija o Sirijskoj Arapskoj Republici od 1. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2001/443/ZVSP od 11. lipnja 2001. o Međunarodnom kaznenom sudu(1),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2002/494/PUP od 13. lipnja 2002. o osnivanju Europske mreže kontaktnih točaka u vezi s osobama odgovornima za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine(2),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2003/335/PUP od 8. svibnja 2003. o istrazi i progonu počinitelja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina(3),

–  uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2003/444/ZVSP od 16. lipnja 2003. o Međunarodnom kaznenom sudu(4),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju usklađenosti s međunarodnim humanitarnim pravom,

–  uzimajući u obzir sporazum između Međunarodnog kaznenog suda i Europske unije o suradnji i pomoći(5),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2011/168/ZVSP od 21. ožujka 2011. o Međunarodnom kaznenom sudu(6),

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o unapređenju načela komplementarnosti (SWD(2013)0026),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2014. o sveobuhvatnom pristupu EU-a,

–  uzimajući u obzir Strategiju za Mrežu kontaktnih točaka EU-a u vezi s genocidom s ciljem suzbijanja nekažnjavanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina unutar Europske unije i njezinih država članica, donesenu 30. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. studenoga 2015. o podršci EU-a tranzicijskom pravosuđu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. svibnja 2016. o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i za prijetnju koju predstavlja Daiš,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 9. prosinca 2016. povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve genocida i njihova dostojanstva i sprečavanja tog zločina,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan Europske unije za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. studenoga 2011. o podršci EU-a Međunarodnom kaznenom sudu: suočavanje s izazovima i prevladavanje poteškoća(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. srpnja 2014. o zločinu agresije(8),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 8. listopada 2015. o masovnom raseljavanju djece u Nigeriji kao posljedici napada skupine Boko Haram(9) i od 17. srpnja 2014. o Nigeriji – najnoviji napadi skupine Boko Haram(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o pripremama za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći(11),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 24. studenoga 2016. o stanju u Siriji(12), 27. listopada 2016. o stanju u sjevernom Iraku/Mosulu(13), od 4. veljače 2016. o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država(14) i od 11. lipnja 2015. o Siriji: stanje u Palmiri i slučaj Mazena Darviša(15),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za ženska prava i jednakost spolova (A8-0222/2017),

A.  budući da su zločin genocida, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini, poznati i kao „najteži zločini”, ujedno najozbiljniji zločini protiv čovječanstva i razlog za zabrinutost čitave međunarodne zajednice; budući da su ti zločini duboko potresli čovječanstvo;

B.  budući da je dužnost međunarodne zajednice spriječiti počinjenje takvih zločina; budući da, dođe li do tih zločina, oni ne smiju ostati nekažnjeni i njihov se stvarni, pravedni i brzi kazneni progon mora zajamčiti na nacionalnoj i međunarodnoj razini te u skladu s načelom komplementarnosti;

C.  budući da odgovornost, pravda, vladavina prava i borba protiv nekažnjavanja čine osnovne elemente na kojima se temelje napori za uspostavu mira i rješavanje sukoba, pomirenje i obnovu;

D.  budući da se istinsko pomirenje može temeljiti jedino na istini i pravdi;

E.  budući da žrtve tih zločina imaju pravo na pravni lijek i odštetu te budući da bi izbjeglice koje su žrtve najtežih zločina trebale primiti punu potporu međunarodne zajednice; budući da je u tom kontekstu važno uzeti u obzir rodnu perspektivu vodeći računa o posebnim potrebama žena i djevojčica u izbjegličkim kampovima, tijekom repatrijacije i preseljenja, rehabilitacije i u obnovi nakon sukoba;

F.  budući da Međunarodni kazneni sud ima ključnu ulogu u borbi protiv nekažnjavanja i ponovnoj uspostavi mira te u osiguravanju pravde za žrtve;

G.  budući da sustav odšteta za žrtve zločina u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda čini taj sud jedinstvenom pravosudnom institucijom na međunarodnoj razini;

H.  budući da je univerzalno pristupanje Rimskom statutu neophodno za potpunu djelotvornost Međunarodnog kaznenog suda; budući da su 124 zemlje, uključujući sve države članice EU-a, ratificirale Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda;

I.  budući da su izmjene Rimskog statuta iz Kampale o zločinu agresije, koji se smatra najtežim i najopasnijim oblikom nezakonite upotrebe sile, ratificirale 34 države, što znači da je dosegnut broj od 30 ratifikacija koje su potrebne za njegovo aktiviranje i otvorena mogućnost za to da Skupština država stranaka nakon 1. siječnja 2017. prihvati aktiviranje nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda utemeljene na ugovoru, a u vezi s agresijom;

J.  budući da je u studenome 2016. Rusija odlučila povući svoj potpis iz Rimskog statuta; budući da su u listopadu 2016. Južna Afrika, Gambija i Burundi također najavili svoje povlačenje; budući da je Afrička unija 31. siječnja 2017. usvojila neobvezujuću rezoluciju koja uključuje strategiju o povlačenju iz Međunarodnog kaznenog suda i u kojoj se države članice Afričke unije pozivaju da razmotre provedbu preporuka iz te rezolucije; budući da je Gambija u veljači, a Južna Afrika u ožujku 2017., obznanila da će opozvati svoju odluku o povlačenju iz Rimskog statuta;

K.  budući da je suradnja između država stranaka Rimskog statuta i suradnja s regionalnim organizacijama od iznimne važnosti, osobito u situacijama u kojima se nadležnost Međunarodnog kaznenog suda osporava;

L.  budući da Međunarodni kazneni sud trenutačno provodi deset istraga u devet zemalja (Gruzija, Mali, Côte d'Ivoire, Libija, Kenija, Sudan (Darfur), Uganda, Demokratska Republika Kongo i Srednjoafrička Republika (dvije istrage));

M.  budući da Međunarodni kazneni sud u skladu s načelom komplementarnosti, kao što je utvrđeno u Rimskom statutu, djeluje samo onda kada nacionalni sudovi ne mogu ili nemaju stvarnu namjeru provesti istragu i kazneni progon najtežih zločina, što znači da države stranke zadržavaju primarnu odgovornost za to da se privedu pravdi navodni počinitelji najtežih zločina koji izazivaju zabrinutost na međunarodnoj razini;

N.  budući da su države članice u Zajedničkom stajalištu Vijeća 2001/443/ZVSP od 11. lipnja 2001. o Međunarodnom kaznenom sudu izjavile da se zločini u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda tiču svih država članica, koje su odlučne surađivati ne bi li se takvi zločini spriječili i nekažnjavanju njihovih počinitelja stalo na kraj;

O.  budući da su EU i njegove države članice nepokolebljivi saveznici Međunarodnog kaznenog suda od njegova začetka, te mu pružaju postojanu političku, diplomatsku, financijsku i logističku podršku, uključujući promicanje univerzalnosti i obranu integriteta sustava Rimskog statuta;

P.  budući da su se EU i njegove države članice obvezali Međunarodnom odboru Crvenoga križa (ICRC) da će snažno poduprijeti uspostavljanje učinkovitog mehanizma za jačanje sukladnosti s međunarodnim humanitarnim pravom; budući da je Parlament zatražio od potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice da izvijesti o ciljevima i strategiji razvijenoj za ispunjavanje te obveze;

Q.  budući da su za vrijeme ratova koji su se dogodili između 1991. i 1995. na teritoriju zemalja koje su činile Jugoslaviju počinjeni brojni najteži zločini;

R.  budući da sudski postupci za najteže zločine počinjene u ratovima od 1991. do 1995. na teritoriju zemalja koje su činile Jugoslaviju napreduju vrlo sporo;

S.  budući da je Sirija 1955. pristupila Konvenciji o genocidu, a 2004. Konvenciji o mučenju;

T.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 27. listopada 2016. Parlament podsjetio da kršenja ljudskih prava koje je počinio „IDIS/Daiš” uključuju genocid;

U.  budući da se u nekoliko izvješća UN-a, uključujući izvješća Nezavisne međunarodne istražne komisije o Sirijskoj Arapskoj Republici, posebnog savjetnika glavnog tajnika UN-a za sprečavanje genocida, posebnog savjetnika glavnog tajnika UN-a za odgovornost za pružanje zaštite, posebnog izvjestitelja za manjinska pitanja i Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, te izvore iz nevladinih organizacija, navodi da se djela koja su počinile sve strane uključene u sukob mogu smatrati najtežim zločinima i da su sve strane počinile ratne zločine tijekom borbi za Alep u prosincu 2016.;

V.  budući da je Međunarodni kazneni sud izjavio da postoji opravdana sumnja da je Boko Haram u Nigeriji počinio zločine protiv čovječnosti iz članka 7. Statuta, uključujući ubojstva i progon;

W.  budući da je zbog stotina pogubljenja u Burundiju od travnja 2015. u izvješću o neovisnoj istrazi UN-a o Burundiju zaključeno da bi velik broj osoba trebalo kazneno goniti zbog navodnih zločina protiv čovječnosti;

X.  budući da su organizacije civilnog društva, međunarodni odvjetnici i nevladine organizacije upozorili da bi se događaji koji su se zbili u Burundiju krajem 2016. mogli smatrati genocidom;

Y.  budući da su međunarodni propisi o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti obvezujući čak i za nedržavne aktere i osobe koje djeluju u ime ili u okviru nedržavnih organizacija; budući da bi se to trebalo čak i više naglašavati, osobito u današnje doba, kada su nedržavni akteri sve više prisutni u ratnim scenarijima te promiču i izvršavaju takve ozbiljne zločine;

Z.  budući da pod određenim uvjetima države također mogu snositi odgovornost za kršenja obveza iz međunarodnih ugovora i konvencija pod nadležnošću Međunarodnog suda, uključujući Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984. i Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.;

AA.  budući da Međunarodni sud ima mogućnost utvrđivanja odgovornosti države;

AB.  budući da sve strane u sukobu koriste silovanje i seksualno nasilje kao ratnu taktiku u svrhu zastrašivanja i ponižavanja neprijatelja; budući da se, štoviše, broj slučajeva rodno uvjetovanog nasilja i seksualnog zlostavljanja drastično povećava za vrijeme sukoba;

AC.  budući da se nasilje nad ženama tijekom i nakon sukoba može smatrati nastavkom diskriminacije koja se nad ženama provodi u mirnodopskom razdoblju; budući da sukob pogoršava postojeće obrasce diskriminacije na temelju spola, kao i povijesno nejednak odnos moći između muškaraca i žena, te se tijekom sukoba za žene i djevojčice povećava rizik od seksualnog, fizičkog i psihičkog nasilja;

1.  podsjeća na obvezu EU-a da na međunarodnoj sceni djeluje u ime načela koja su nadahnula njegovo stvaranje, kao što su demokracija, vladavina prava te poštovanje ljudskih prava, te u korist načela Povelje UN-a Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava; podsjeća da bi u tom kontekstu trebalo biti od ključne važnosti za EU hvatanje u koštac s teškim kršenjima ljudskih prava koja dosežu razinu zločina protiv čovječnosti i genocida i teških povreda međunarodnog humanitarnog prava koje dosežu razinu ratnih zločina, kao i pozivanje na odgovornost njihovih počinitelja;

2.  poziva EU i njegove države članice da iskoriste svu svoju političku težinu kako bi spriječili svaku radnju koja bi se mogla smatrati najtežim zločinom te u slučajevima takvih zločina na njih odgovorili na učinkovit i usklađen način i upotrijebili sva potrebna sredstva radi privođenja svih odgovornih osoba pravdi, te pružali pomoć žrtvama i potporu procesima stabilizacije i pomirenja;

Nužnost stavljanja naglaska na sprečavanje najtežih zločina

3.  apelira na ugovorne stranke Konvencije UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948., četiriju Ženevskih konvencija iz 1949., Konvencije protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984. i ostalih relevantnih međunarodnih sporazuma, uključujući države članice EU-a, da, kao što su se i obvezale, poduzmu sve potrebne mjere radi sprečavanja počinjenja najtežih zločina na svojim državnim područjima, u svojoj nadležnosti ili od strane svojih državljana; poziva sve države koje još nisu ratificirale te konvencije da to učine;

4.  ističe da međunarodna zajednica treba hitno pojačati svoje napore u praćenju i rješavanju svih sukoba ili potencijalnih sukoba koji mogu dovesti do radnji koje bi se mogle smatrati najtežim zločinima;

5.  poziva međunarodnu zajednicu da uspostavi instrumente kojima bi se na najmanju moguću mjeru smanjilo vrijeme između upozorenja i odgovora u cilju sprečavanja izbijanja, ponovnog izbijanja i eskalacije nasilnih sukoba, kao što je sustav ranog upozoravanja EU-a;

6.  poziva EU da intenzivira napore u izradi dosljednog i učinkovitog pristupa za identificiranje kriza ili sukoba u kojima bi moglo doći do počinjenja najtežih zločina, te za pružanje pravovremenog odgovora na njih; posebno ističe važnost i nužnost stvarne razmjene informacija i koordinacije preventivnih djelovanja između institucija EU-a, uključujući delegacije EU-a te misije i operacije u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP), te država članica i njihovih diplomatskih predstavništva; pozdravlja u tom kontekstu novu inicijativu Komisije za Bijelu knjigu koja bi dovela do djelotvornijeg vanjskog djelovanja EU-a; ističe važnost civilnih misija i operacija u okviru ZSOP-a koje se provode nakon sukoba kako bi se podržala pomirba u trećim zemljama, posebno onima koje su bile poprište zločina protiv čovječnosti;

7.  smatra da bi EU u svoj sveobuhvatni pristup za vanjske sukobe i krize trebao integrirati potrebne alate za identificiranje i sprečavanje najtežih zločina u ranoj fazi; skreće pozornost na Analitički okvir Ujedinjenih naroda za najteže zločine koji je sastavio Ured posebnog savjetnika UN-a za sprečavanje genocida i posebnog savjetnika UN-a za odgovornost za pružanje zaštite; smatra da se EU i države članice trebaju uvijek čvrsto postaviti u slučajevima u kojima se počinjenje najtežih zločina čini neminovnim te iskoristiti sve mirnodopske instrumente koji su im na raspolaganju, kao što su bilateralni odnosi, multilateralni forumi i javna diplomacija;

8.  apelira na potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da nastavi sa suradnjom s osobljem delegacija EU-a i veleposlanstava država članica, kao i civilnih i vojnih misija, u području međunarodnih ljudskih prava, humanitarnog i kaznenog prava, kao i s njihovim osposobljavanjem, uključujući sposobnost za utvrđivanje potencijalnih situacija koje podrazumijevaju ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, genocid i teška kršenja međunarodnoga humanitarnog prava, među ostalim redovitom komunikacijom s lokalnim civilnim društvom; da zajamči da se posebni predstavnici EU-a pridržavaju načela odgovornosti za pružanje zaštite kad god je to potrebno te da proširi ovlasti posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava kako bi se uključila pitanja povezana s načelom odgovornosti za pružanje zaštite; da dodatno podupre kontaktnu točku EU-a za odgovornost za pružanje zaštite u okviru Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) s obzirom na postojeće strukture i resurse, čija će zadaća u prvom redu biti razvijanje svijesti o posljedicama načela odgovornosti za pružanje zaštite i osiguravanje pravovremenog protoka informacija među svim uključenim akterima u situacijama koje izazivaju zabrinutost, ali i poticanje uspostave nacionalnih kontaktnih točaka za načelo odgovornosti za pružanje zaštite u državama članicama te da dodatno profesionalizira i ojača preventivnu diplomaciju i posredovanje;

9.  ističe da zemlje i regije kojima prijete sukobi moraju imati osposobljene i pouzdane sigurnosne snage; poziva EU i države članice da ulože dodatne napore kako bi razvili programe izgradnje kapaciteta za sigurnosni sektor kao i platforme za promicanje kulture poštovanja ljudskih prava i ustava, te integriteta i javnih usluga među lokalnim sigurnosnim i vojnim snagama;

10.  naglašava da je za sprečavanje genocida i zločina protiv čovječnosti neophodno rješavanje temeljnih uzroka nasilja i sukoba, čime se doprinosi stvaranju miroljubivih i demokratskih uvjeta, osiguravanju poštovanja ljudskih prava, uključujući zaštitu žena, mladih, manjina, maloljetnika i pripadnika zajednice LGBTI, te potiče međuvjerski i međukulturni dijalog;

11.  poziva na to da se na međunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini osmisle obrazovni i kulturni programi kojima se promiče razumijevanje uzroka i posljedica najtežih zločina na čovječanstvo, kao i razvijanje svijesti o potrebi i važnosti gajenja mira, promicanja ljudskih prava i međuvjerske tolerancije te kaznenog progona i istrage svih takvih zločina; u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da je ove godine prvi put organiziran Dan EU-a protiv nekažnjavanja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina;

Potpora istragama i kaznenom progonu zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina

12.  ponavlja svoju punu potporu Međunarodnom kaznenom sudu, Rimskom statutu, Uredu tužitelja, tužiteljevim ovlastima propio motu i napretku u pokretanju novih istraga, što je ključno sredstvo u borbi protiv nekažnjavanja najtežih zločina;

13.  pozdravlja sastanak predstavnika Međunarodnog kaznenog suda i EU-a koji se održao u Bruxellesu 6. srpnja 2016. u okviru priprema za drugi okrugli stol EU-a i Međunarodnog kaznenog suda, kako bi se relevantnom osoblju tog suda i europskih institucija omogućilo da utvrde zajednička područja interesa, razmijene informacije o relevantnim aktivnostima i osiguraju bolju suradnju između tih dviju strana;

14.  potvrđuje da je očuvanje neovisnosti Međunarodnog kaznenog suda ključno ne samo kako bi se osigurala njegova potpuna djelotvornost, nego i kako bi se promicala univerzalnost Rimskog statuta;

15.  upozorava da se izvršavanje pravde ne može temeljiti na ravnoteži između pravde i bilo kakvih političkih stajališta jer se takvom ravnotežom napori za pomirenjem ne bi poduprli, već umanjili;

16.  potvrđuje da je od najveće važnosti univerzalno pristupanje Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda; poziva države koje to još nisu učinile da ratificiraju Rimski statut i Sporazum o povlasticama i imunitetima Suda i izmjene Rimskog statuta usvojene u Kampali kako bi tim činom pružile potporu pozivanju na odgovornost i pomirenju kao uporištima za sprečavanje budućih najtežih zločina; podjednako potvrđuje presudnu važnost integriteta Rimskog statuta;

17.  s velikim žaljenjem prima na znanje nedavne najave nekih zemalja o povlačenju iz Rimskog statuta, što predstavlja problem u pogledu pristupa pravdi za žrtve i što treba čvrsto osuditi; pozdravlja činjenicu da su i Gambija i Južna Afrika opozvale svoje obavijesti o povlačenju; snažno poziva posljednju preostalu zemlju da preispita svoju odluku; nadalje poziva EU da poduzme sve potrebne korake kako bi se osiguralo da ne dođe do povlačenja, među ostalim kroz suradnju s Afričkom unijom; pozdravlja činjenicu da se Skupština država stranaka Međunarodnog kaznenog suda složila da će razmotriti predložene izmjene Rimskog statuta kako bi se uzela u obzir zabrinutost koju je Afrička unija iznijela tijekom svog posebnog sastanka na vrhu;

18.  poziva četiri države potpisnice koje su obavijestile glavnog tajnika UN-a da više ne namjeravaju biti stranke Rimskog statuta da preispitaju svoje odluke; nadalje napominje da tri stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a nisu potpisnice Rimskog statuta;

19.  poziva nadalje sve države stranke Međunarodnog kaznenog suda da ulože dodatni trud u promicanje univerzalnog pristupanja Međunarodnom kaznenom sudu i Sporazumu o povlasticama i imunitetima Suda; smatra da bi Komisija i ESVD, zajedno s državama članicama, trebali ustrajati u poticanju trećih zemalja na ratifikaciju i provedbu Rimskog statuta i Sporazuma o povlasticama i imunitetima Suda te provesti ocjenu rezultata koje je EU postigao u tom pogledu;

20.  ističe važnost osiguravanja dostatnih financijskih doprinosa za Sud kako bi mogao učinkovito funkcionirati, bilo u obliku doprinosa država stranaka ili preko mehanizama financiranja EU-a kao što su Europski instrument za demokraciju i ljudska prava ili Europski razvojni fond, pri čemu se posebna pozornost pridaje financiranju za aktere civilnog društva koji rade na promicanju međunarodnog kaznenog pravosuđa i pitanja povezanih s Međunarodnim kaznenim sudom;

21.  pozdravlja dragocjenu pomoć koju organizacije civilnog društva pružaju Sudu; zabrinut je zbog dojava o prijetnjama i zastrašivanju nekih organizacija civilnog društva koje surađuju sa Sudom; poziva na poduzimanje svih potrebnih mjera radi osiguravanja sigurnog okruženja za organizacije civilnog društva da rade i surađuju sa Sudom i da se rješavaju sve prijetnje i zastrašivanja usmjerena prema njima u tom pogledu;

22.  konstatira da je postignut napredak u provedbi Akcijskog plana od 12. srpnja 2011. za praćenje izvršenja Odluke Vijeća od 21. ožujka 2011. o Međunarodnom kaznenom sudu; poziva na to da se izvrši evaluacija provedbe Akcijskog plana kako bi se utvrdila moguća područja u kojima bi se učinkovitost djelovanja EU-a mogla poboljšati, pa i kada je riječ o promicanju integriteta i neovisnosti Suda;

23.  apelira na sve države koje su ratificirale Rimski statut da u potpunosti surađuju s Međunarodnim kaznenim sudom kako bi se provele istrage o osobama odgovornima za ozbiljne međunarodne zločine i kako bi ih se privelo pravdi, da poštuju autoritet Međunarodnog kaznenog suda te da u potpunosti provode njegove odluke;

24.  snažno potiče EU i njegove države članice da upotrijebe sve diplomatske instrumente kojima raspolažu radi podupiranja stvarne suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom, naročito u vezi s programima zaštite svjedoka i izvršenjem neriješenih uhidbenih naloga, a posebno s obzirom na 13 osumnjičenih koji su u bijegu; poziva Komisiju, ESVD i Vijeće da postignu dogovor o donošenju konkretnih mjera za reagiranje na slučajeve nesurađivanja s Međunarodnim kaznenim sudom, uz političke izjave;

25.  poziva EU i njegove države članice da iskoriste sva sredstva, uključujući mogućnost sankcija, u pogledu trećih zemalja, posebno u slučaju onih zemalja u kojima postoje situacije pod istragom Međunarodnog kaznenog suda i zemalja koje su podvrgnute preliminarnom ispitivanju Međunarodnog kaznenog suda, kako bi se potaknula njihova politička volja da u potpunosti surađuju i poduprli njihovi kapaciteti za pokretanje nacionalnih sudskih postupaka za najteže zločine; također poziva EU i njegove države članice da pruže potpunu podršku tim zemljama kako bi im se olakšalo poštovanje uvjeta Međunarodnog kaznenog suda; poziva države članice da se u potpunosti pridržavaju Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008.;

26.  smatra da bi se žrtvama najtežih zločina trebao pružiti pristup djelotvornim i provedivim pravnim lijekovima i odštetama; ističe posebnu ulogu žrtava i svjedoka u postupcima na Sudu i potrebu za posebnim mjerama kojima bi se zajamčila njihova sigurnost i stvarno sudjelovanje u skladu s Rimskim statutom; poziva EU i njegove države članice da zadrže prava žrtava u središtu svih aktivnosti u borbi protiv nekažnjavanja te da dobrovoljno sudjeluju u uzajamnom fondu Međunarodnog kaznenog suda namijenjenog za žrtve;

27.  poziva ESVD da zajamči da se odgovornost za najteže zločine i potpora Međunarodnom kaznenom sudu uvrste u prioritete vanjske politike EU-a, pa i u okviru procesa proširenja, tako što će se sustavno voditi računa o borbi protiv nekažnjavanja; u tom kontekstu naglašava važnu ulogu parlamentaraca u promicanju Međunarodnog kaznenog suda i borbe protiv nekažnjavanja, između ostalog međuparlamentarnom suradnjom;

28.  poziva države članice da se pobrinu da koordinacija i suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom budu sadržane u mandatu regionalnih posebnih predstavnika EU-a; ponovno poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da imenuje posebnog predstavnika EU-a za međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravosuđe s mandatom da svim vanjskim politikama EU-a promiče, obuhvati i zastupa iskazanu predanost EU-a borbi protiv nekažnjavanja te Međunarodnom kaznenom sudu;

29.  ističe ključnu ulogu Europskog parlamenta u praćenju djelovanja EU-a u tom pogledu; pozdravlja to što je u godišnje izvješće Parlamenta o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu uvršten dio o borbi protiv nekažnjavanja i o Međunarodnom kaznenom sudu te usto predlaže da Parlament ima proaktivniju ulogu tako što će promicati i uvoditi borbu protiv nekažnjavanja i pitanje Međunarodnog kaznenog suda u sve politike i institucije EU-a, a osobito u rad odbora Europskog parlamenta koji su odgovorni za vanjske politike Unije i izaslanstava Europskog parlamenta za treće zemlje;

30.  naglašava da načelo komplementarnosti Međunarodnog kaznenog suda podrazumijeva primarnu odgovornost država stranaka za istragu i kazneni progon najtežih zločina; izražava zabrinutost zbog činjenice da nisu sve države članice EU-a u svojim zakonodavstvima definirale te zločine prema nacionalnom pravu, na temelju čega njihovi sudovi mogu ostvariti nadležnost; poziva EU i njegove države članice da u potpunosti iskoriste skup instrumenata za promicanje načela komplementarnosti;

31.  potiče države članice da izmijene članak 83. Ugovora o funkcioniranju Europske unije radi dodavanja „najtežih zločina” na popis zločina za koje je EU nadležan;

32.  snažno potiče EU da pripremi i pruži sredstva za pripremu akcijskog plana za borbu protiv nekažnjavanja u Europi za zločine prema međunarodnom pravu, uz jasna mjerila za institucije EU-a i države članice koje nastoje ojačati nacionalne istrage i kazneni progon genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina;

33.  podsjeća da države, uključujući države članice EU-a, mogu pojedinačno pokrenuti postupke protiv drugih država na Međunarodnom kaznenom sudu zbog državnih kršenja obveza iz međunarodnih ugovora i konvencija, uključujući Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984. i Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.;

34.  podsjeća da je Parlament oštro osudio najteže zločine koje je počinio Asadov režim u Siriji, a koje se može smatrati ozbiljnim ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti te osuđuje nekažnjavanje počinitelja takvih zločina u Siriji;

35.  žali zbog sveprisutnog nepoštovanja međunarodnog humanitarnog prava te zabrinjavajuće stope smrti civila i napada na civilnu infrastrukturu u oružanim sukobima diljem svijeta; potiče međunarodnu zajednicu da sazove međunarodnu konferenciju na kojoj bi se pripremio novi međunarodni mehanizam za praćenje i prikupljanje podataka te za javno izvješćivanje o kršenjima tijekom oružanih sukoba; ponovno zahtijeva od potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice da na godišnjoj osnovi objavi javni popis navodnih počinitelja napada na škole i bolnice kako bi se utvrdilo odgovarajuće djelovanje EU-a u cilju sprečavanja takvih napada;

36.  poziva države članice da ratificiraju glavne instrumente međunarodnog humanitarnog prava i druge relevantne pravne instrumente; uviđa važnost smjernica EU-a za promicanje sukladnosti s međunarodnim humanitarnim pravom te ponovno poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i ESVD da pojačaju provedbu, ponajprije u odnosu na ratne zločine na Bliskom istoku; poziva EU da pruži potporu inicijativama usmjerenima na širenje svijesti o međunarodnom humanitarnom pravu i dobrim praksama u njegovoj primjeni te poziva EU da djelotvorno iskoristi sve raspoložive bilateralne instrumente radi promicanja poštovanja međunarodnog humanitarnog prava među svojim partnerima, među ostalim posredstvom političkog dijaloga;

37.  ističe da bi države članice trebale odbiti pružiti oružje, opremu ili financijsku ili političku podršku vladama ili nedržavnim akterima koji krše međunarodno humanitarno pravo, između ostalog počinjenjem silovanja ili drugih oblika seksualnog nasilja nad ženama i djecom;

38.  nadalje poziva EU i njegove države članice da, slijedom preuzetih obveza u Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019., podrže proces reformi i nacionalne napore za izgradnju kapaciteta usmjerene na jačanje neovisnosti pravosuđa, tijela kaznenog progona, zatvorskih sustava i programa reparacije u trećim zemljama koje su izravno pogođene navodnim počinjenjima takvih zločina; u tom kontekstu pozdravlja Okvir EU-a za potporu tranzicijskom pravosuđu iz 2015. i iščekuje njegovu uspješnu provedbu;

Borba protiv nekažnjavanja nedržavnih aktera

39.  napominje da je međunarodnim kaznenim pravom, a napose mandatom međunarodnih kaznenih sudova, jasno definirana odgovornost pojedinaca koji su pripadnici nedržavnih skupina u međunarodnim zločinima; naglašava da se ta odgovornost odnosi ne samo na te pojedince nego i na neizravne supočinitelje međunarodnih kaznenih djela; potiče sve države članice EU-a da pravdi privedu državne aktere, nedržavne aktere i pojedince odgovorne za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid;

40.  naglašava da relevantna međunarodna tijela opsežno izvještavaju o nasilnim zločinima koje „IDIS/Daiš” i drugi nedržavni akteri izvršavaju nad ženama i djevojčicama te napominje da se međunarodna pravna zajednica suočava s poteškoćama u nastojanjima da utvrdi status tih zločina unutar međunarodnog kaznenopravnog okvira;

41.  u tom pogledu ponavlja svoju snažnu osudu gnjusnih zločina i kršenja ljudskih prava od strane nedržavnih subjekata, kao što su Boko Haram u Nigeriji i „IDIS/Daiš” u Siriji i Iraku; zgrožen je golemim brojem počinjenih zločina, uključujući ubojstva, mučenje, silovanje, porobljavanje i seksualno ropstvo, novačenje djece vojnika, prisilna vjerska preobraćenja i sustavna ubojstva usmjerena na vjerske manjine, uključujući kršćane, Jazide i ostale; podsjeća na to da se seksualno nasilje prema Međunarodnom kaznenom sudu može smatrati ratnim zločinom i zločinom protiv čovječnosti; smatra da bi kazneni progon počinitelja trebao biti prioritet međunarodne zajednice;

42.  potiče EU i njegove države članice da se bore protiv nekažnjavanja i aktivno pružaju potporu međunarodnim naporima u svrhu privođenja pravdi članova nedržavnih skupina kao što su Boko Haram, „IDIS/Daiš” i svih drugih aktera koji su počinili zločine protiv čovječnosti; poziva na izradu jasnog pristupa za kazneni progon boraca „IDIS-a/Daiša” i njihovih pomagača, među ostalim uz pomoć stručnog znanja mreže EU-a za istragu i kazneni progon počinitelja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina;

43.  naglašava da bi EU i njegove države članice trebali podupirati kazneni progon pripadnika nedržavnih skupina kao što su „IDIS/Daiš” traženjem konsenzusa u Vijeću sigurnosti UN-a da se nadležnost nad time prenese na Međunarodni kazneni sud s obzirom na to da Sirija i Irak nisu stranke Rimskog statuta; ističe da bi EU kao drugu mogućnost trebao istražiti i na međunarodnoj razini podržati opcije za istragu i kazneni progon zločina koje je počinila bilo koja strana u sirijskom sukobu, uključujući „IDIS/Daiš”, među ostalim osnivanjem Međunarodnog kaznenog suda za Irak i Siriju;

44.  izražava žaljenje zbog veta koje su Rusija i Kina kao trajne članice Vijeća sigurnosti UN-a uložile na upućivanje situacije u Siriji tužitelju Međunarodnog kaznenog suda prema glavi VII. Povelje UN-a i na usvajanje mjere za kažnjavanje Sirije zbog korištenja kemijskog oružja; poziva EU da podrži brzo djelovanje radi reformiranja funkcioniranja Vijeća sigurnosti UN-a, osobito u pogledu korištenja prava na veto te francuske inicijative o suzdržavanju od korištenja tog prava kada postoje dokazi o genocidu, ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti;

45.  potiče na eventualni poziv na primjenu načela definiranih u glavi VII. Povelje UN-a u cilju poštovanja načela odgovornosti za pružanje zaštite, uvijek pod okriljem međunarodne zajednice i uz odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a;

46.  pozdravlja osnivanje Istražnog povjerenstva o Siriji od strane Vijeća za ljudska prava te uspostavu međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma od strane Opće skupštine UN-a radi pružanja pomoći u istragama teških zločina počinjenih u Siriji; ističe potrebu za uspostavom sličnog neovisnog mehanizma u Iraku te poziva sve države članice EU-a, sve strane uključene u sukob u Siriji, civilno društvo i cjelokupnu organizaciju UN-a da u potpunosti surađuju sa spomenutim mehanizmom i pruže mu sve informacije i dokumentaciju u svojem posjedu koje bi mogle doprinijeti ispunjavanju njegova mandata; zahvaljuje državama članicama EU-a koje su financijski doprinijele spomenutom mehanizmu i poziva one koje to nisu učinile da to učine;

47.  poziva EU da pruži odgovarajuće financiranje organizacijama koje rade na istragama na temelju javno dostupnih izvora i digitalnom prikupljanju dokaza o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti kako bi se osigurala odgovornost, a počinitelji priveli pravdi;

48.  pozdravlja nastojanja EU-a da podrži rad Komisije za međunarodnu pravdu i odgovornost i ostalih nevladinih organizacija koje dokumentiraju najteže zločine; poziva EU da pruži izravnu potporu iračkom i sirijskom civilnom društvu u prikupljanju, očuvanju i zaštiti dokaza zločina koje su u Iraku i Siriji počinile strane uključene u sukob, uključujući „IDIS/Daiš”; poziva na prikupljanje i čuvanje dokaza, u digitalnom ili nekom drugom obliku, o ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i genocidu koji su počinile sve strane uključene u sukob kao ključni korak u borbi protiv nekažnjavanja i temeljni prioritet; pozdravlja britansku, belgijsku i iračku inicijativu na razini UN-a (koalicija za privođenje Daiša pravdi) radi prikupljanja dokaza o zločinima „IDIS-a/Daiša” u Siriji i Iraku kako bi se olakšao njihov kazneni progon na međunarodnoj razini te poziva države članice EU-a da se pridruže toj koaliciji ili da je podupru; nadalje podupire aktivnosti u okviru Inicijative za kulturnu baštinu i njezine aktivnosti utvrđivanja činjenica u Siriji i Iraku u vezi s uništavanjem arheološke i kulturne baštine;

49.  potiče EU i njegove države članice da poduzmu sve potrebne mjere kako bi djelotvorno prekinuli dotok resursa koji pristižu „IDIS-u/Daišu”, od oružja, vozila, gotovinskih prihoda do mnogih drugih vrsta imovine;

50.  potiče EU da uvede sankcije protiv zemalja i vlasti koje izravno ili neizravno olakšavaju dotok resursa „IDIS-u/Daišu”, čime doprinose napredovanju njihovih terorističkih kriminalnih aktivnosti;

51.  naglašava da države članice EU-a trebaju istražiti sve navode i kazneno goniti svoje državljane ili osobe pod svojom nadležnošću koji su počinili ili pokušali počiniti najteže zločine u Iraku i Siriji ili su sudjelovali u njihovu počinjenju, ili trebaju njihove slučajeve uputiti Međunarodnom kaznenom sudu u skladu s Rimskim statutom; međutim, podsjeća da kazneni progon pripadnika „IDIS-a/Daiša” u državama članicama može biti samo dopuna međunarodnoj pravdi;

52.  ističe važnost Sporazuma između Međunarodnog kaznenog suda i EU-a o suradnji i pomoći; poziva države članice da primjenjuju načelo opće nadležnosti u rješavanju problema nekažnjavanja i ističe njegovu važnost za djelotvornost i dobro funkcioniranje sustava međunarodnog kaznenog pravosuđa; također poziva države članice da kazneno gone ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u svojoj nacionalnoj nadležnosti, uključujući slučajeve kada su ti zločini počinjeni u trećim zemljama ili su ih počinili državljani trećih zemalja;

53.  apelira na sve zemlje međunarodne zajednice, uključujući države članice EU-a, da aktivno rade na sprečavanju i suzbijanju radikalizacije te da poboljšaju svoje pravne sustave i sustave nadležnosti kako bi izbjegle odlazak svojih državljana i građana radi priključivanja „IDIS-u/Daišu”;

Rodna dimenzija u rješavanju problema kršenja ljudskih prava u kontekstu ratnih zločina

54.  ističe ključnu potrebu za iskorjenjivanjem seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja na način da se riješi problem njegove raširene i sustavne upotrebe kao ratnog oružja protiv žena i djevojčica; apelira na sve zemlje da donesu nacionalne programe djelovanja u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325, kao i strategije za borbu protiv nasilja nad ženama te poziva na sveobuhvatnu predanost jamčenju provedbe te rezolucije; poziva na preuzimanje obveze na svjetskoj razini kako bi se od trenutka izbijanja svakog izvanrednog stanja ili krizne situacije i u razdobljima tijekom i nakon sukoba osigurala sigurnost žena i djevojčica svim raspoloživim sredstvima, kao što je pristup cjelokupnom rasponu zdravstvenih usluga povezanih sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, uključujući zakonit i siguran pobačaj za žrtve silovanja u kontekstu rata; štoviše naglašava da žene često i nakon sukoba osjećaju fizičke, psihičke i socioekonomske posljedice nasilja;

55.  smatra da bi žene trebale imati veću ulogu u sprječavanju sukoba, promicanju ljudskih prava i demokratskoj reformi te ističe važnost sustavne uključenosti žena kao ključnog elementa mirovnog procesa i obnove nakon sukoba; potiče EU i njegove države članice da promiču uključivanje žena u mirovne procese i procese nacionalne pomirbe;

56.  poziva Komisiju, države članice i nadležna međunarodna tijela da poduzmu odgovarajuće mjere, kao što su provedba vojnih disciplinarnih mjera, očuvanje načela zapovjedne odgovornosti i obuka vojnih postrojbi i mirovnog i humanitarnog osoblja o zabrani svih oblika seksualnog nasilja;

o
o   o

57.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku Opće skupštine UN-a te vladama država članica UN-a.

(1) SL L 155, 12.6.2001., str. 19.
(2) SL L 167, 26.6.2002., str. 1.
(3) SL L 118, 14.5.2003., str. 12.
(4) SL L 150, 18.6.2003., str. 67.
(5) SL L 115, 28.4.2006., str. 49.
(6) SL L 76, 22.3.2011., str. 56.
(7) SL C 153E, 31.5.2013., str. 115.
(8) SL C 224, 21.6.2016., str. 31.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0344.
(10) SL C 224, 21.6.2016., str. 10.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0459.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0449.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0422.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0051.
(15) SL C 407, 4.11.2016., str. 61.


Privatna zaštitarska društva
PDF 361kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o privatnim zaštitarskim društvima (2016/2238(INI))
P8_TA(2017)0289A8-0191/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Dokument iz Montreuxa o bitnim međunarodnim pravnim obvezama i dobrim praksama za države u vezi s operacijama privatnih vojnih i zaštitarskih društava tijekom oružanih sukoba,

–  uzimajući u obzir rezolucije 15/26, 22/33, 28/7 i 30/6 Vijeća UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir rad radne skupine UN-a o korištenju plaćenika u svrhu kršenja ljudskih prava i sprječavanja ostvarivanja prava naroda na samoodređenje, osnovane u srpnju 2005.,

–  uzimajući u obzir izvješća otvorene međuvladine radne skupine o razmatranju mogućnosti razrade međunarodnog regulatornog okvira za regulaciju, praćenje i nadzor aktivnosti privatnih vojnih i zaštitarskih društava,

–  uzimajući u obzir Smjernice UN-a o korištenju usluga naoružanih zaštitara iz privatnih zaštitarskih društava, koje su nedavno proširene na nenaoružane zaštitarske službe,

–  uzimajući u obzir Kodeks ponašanja UN-a za službenike nadležne za provedbu zakona,

–  uzimajući u obzir nacrt moguće konvencije o privatnim vojnim i zaštitarskim društvima za razmatranje i djelovanje u okviru Vijeća UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Međunarodni kodeks ponašanja za privatne pružatelje zaštitarskih usluga (ICoC) koji je uspostavilo Udruženje za Međunarodni kodeks ponašanja (ICoCA), koji predstavlja mehanizam za samoregulaciju tog sektora, čiji su standardi dobrovoljni,

–  uzimajući u obzir Kodeks ponašanja Međunarodnog udruženja za operacije za uspostavu stabilnosti, koji predstavlja mehanizam za samoregulaciju tog sektora,

–  uzimajući u obzir Kodeks ponašanja i etike za sektor privatne zaštite Konfederacije europskih sigurnosnih službi i organizacije UNI Europa,

–  uzimajući u obzir sustav upravljanja ISO 18788 za privatne zaštitarske djelatnosti, kojim su utvrđeni parametri za upravljanje privatnim zaštitarskim društvima,

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 13. lipnja 2002. o suradnji između nadležnih nacionalnih tijela država članica odgovornih za sektor privatne zaštite,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti te izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ(2),

–  uzimajući u obzir koncept EU-a za logističku potporu vojnim operacijama pod vodstvom EU-a i koncept EU-a za potporu ugovaratelja u vojnim operacijama pod vodstvom EU-a,

–  uzimajući u obzir preporuke u sklopu projekta Priv-War u pogledu regulatornog djelovanja EU-a u području privatnih vojnih i zaštitarskih društava i njihovih usluga,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnim i privatnim sektorima: utjecaj na ljudska prava u trećim zemljama(3) i svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o društveno odgovornom poslovanju: promicanje društvenih interesa i put k održivom i uključivom oporavku(4),

–  uzimajući u obzir brojne različite rizike, izazove i prijetnje unutar i izvan Europske unije,

–  uzimajući u obzir Privremene smjernice Međunarodne pomorske organizacije (IMO) iz svibnja 2012. o naoružanom zaštitarskom osoblju na brodovima,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0191/2017),

A.  budući da su sigurnost i obrana javna dobra kojima javna tijela upravljaju na temelju kriterija djelotvornosti, učinkovitosti, odgovornosti i vladavine prava, koji ne ovise isključivo o izdvajanju dovoljnih financijskih sredstava nego i o znanju; budući da u određenim područjima javna tijela možda ne posjeduju potrebne kapacitete i sposobnosti;

B.   budući da za sigurnost i obranu ponajprije trebaju biti zadužena javna tijela;

C.  budući da ankete Eurobarometra pokazuju da građani EU-a žele da EU bude aktivniji u području sigurnosti i obrane;

D.  budući da je 2013. više od 1,5 milijuna privatnih ugovaratelja koji pružaju zaštitarske usluge bilo zaposleno u oko 40 000 privatnih zaštitarskih društava u Europi; budući da te brojke i dalje rastu; budući da je te godine promet tih društava iznosio otprilike 35 milijardi EUR; budući da je 2016. godine vrijednost sektora privatnih zaštitarskih usluga na globalnoj razini procijenjena na 200 milijardi USD te je brojala otprilike 100 000 privatnih zaštitarskih društava s 3,5 milijuna zaposlenika;

E.  budući da tijekom posljednjih nekoliko desetljeća nacionalne vlade, vojske i civilne agencije sve češće zapošljavaju privatna zaštitarska društva, pri čemu taj pojam za svrhe ove Rezolucije obuhvaća i privatna vojna društva, kako za pružanje usluga unutar zemlje tako i za potporu u inozemstvu;

F.  budući da je raspon usluga koje pružaju privatna zaštitarska društva izuzetno širok, od logističkih usluga do konkretne borbene podrške, pružanja vojne tehnologije i sudjelovanja u obnovi nakon sukoba; budući da privatna zaštitarska društva također pružaju neophodne usluge unutar država članica, kao što su vođenje zatvora i patroliranje na infrastrukturnim lokacijama; budući da su se usluge privatnih zaštitarskih društava koristile i u civilnim i u vojnim misijama u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP), za zaštitu delegacija EU-a, izgradnju terenskih kampova, osposobljavanje, zračni most i podupiranje aktivnosti povezanih s humanitarnom pomoći;

G.  budući da se, u kontekstu EU-a, prakse država članica u pogledu korištenja usluga privatnih zaštitarskih društava, postupci njihova angažiranja i kvaliteta regulatornih sustava uvelike razlikuju, pri čemu ih mnoge države koriste za podršku svojim kontingentima u multilateralnim operacijama;

H.  budući da do eksternalizacije vojnih aktivnosti, koje su nekad bile sastavni dio aktivnosti oružanih snaga, dolazi među ostalim radi pružanja usluga na isplativiji način, ali i zbog toga da bi se nadoknadio manjak kapaciteta u sve malobrojnijim oružanim snagama u kontekstu sve većeg broja multilateralnih misija u inozemstvu i sve oskudnijih proračuna, što je posljedica nevoljkosti donositelja odluka da osiguraju adekvatna sredstava; budući da bi trebalo biti riječ o iznimci; budući da je potrebno odgovoriti na nedostatak kapaciteta; budući da privatna zaštitarska društva također mogu pružiti kapacitete kojih uopće nema u nacionalnim oružanim snagama, često u vrlo kratkom roku i na komplementaran način; budući da su se privatna zaštitarska društva također koristila zbog političkog oportuniteta kako bi se izbjegla ograničenja o korištenju postrojbi, posebice kako bi se premostio mogući izostanak javne potpore angažiranju oružanih snaga; budući da korištenje usluga privatnih zaštitarskih društava kao alat vanjske politike treba biti podložno stvarnoj parlamentarnoj kontroli;

I.  budući da su privatna zaštitarska društva optuživana za sudjelovanje u brojnim povredama ljudskih prava i incidentima koji su doveli do gubitka života; budući da se takvi incidenti razlikuju s obzirom na vrijeme i zemlju te u nekim slučajevima predstavljaju ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava, uključujući ratne zločine; budući da je za neke od tih slučajeva pokrenut sudski postupak; budući da je to, zajedno s manjkom transparentnosti, negativno utjecalo na napore međunarodne zajednice u spomenutim zemljama i otkrilo znatne nedostatke u strukturama odgovornosti zbog, među ostalim, stvaranja brojnih razina podružnica ili podugovora u različitim zemljama, osobito u lokalnima, što u nekim slučajevima dovodi do nemogućnosti jamčenja osnovne sigurnosti civilnog stanovništva u zemljama domaćinima;

J.  budući da EU i njegove države članice trebaju nastojati izbjeći takve situacije u budućnosti i suzdržati se od eksternalizacije vojnih operacija koje podrazumijevaju korištenje sile i oružja, sudjelovanje u sukobima i općenito sudjelovanje u borbama ili područjima zahvaćenim borbama, osim u svrhu opravdane samoobrane; budući da bi operacije i djelovanja povjerena privatnim zaštitarskim društvima u područjima zahvaćenima sukobom trebala biti ograničena na pružanje logističke podrške i zaštitu instalacija, bez stvarne prisutnosti privatnih zaštitarskih društava u područjima na kojima se odvija borba; budući da korištenje usluga privatnih zaštitarskih društava ni u kojem slučaju ne može biti zamjena za pripadnike nacionalnih oružanih snaga; budući da u provedbi politika obrane glavni prioritet mora biti da oružane snage država članica imaju dostatne resurse, alate, osposobljenost, znanje i sredstva za obavljanja svojih zadataka u potpunosti;

K.  budući da je, kako bi države mogle iskoristiti prednosti koje nude privatna zaštitarska društva te kako bi se osiguralo da se ta društva mogu smatrati odgovornima, na međunarodnoj razini potrebno uspostaviti pravni okvir s obvezujućim regulatornim i nadzornim mehanizmima kojim bi se reguliralo korištenje njihovih usluga i pružio dovoljan nadzor nad njihovim djelovanjem; budući da su privatna zaštitarska društva dio industrije koja je u velikoj mjeri transnacionalne naravi i isprepletena s vladinim i međuvladinim akterima te stoga zahtijeva globalan pristup regulaciji; budući da je trenutačna regulatorna situacija u tom sektoru takva da postoji niz nedosljednih pravila koja se znatno razlikuju među državama članicama; budući da neujednačena nacionalna zakonodavstva i samoregulacija koju primjenjuju određena privatna zaštitarska društva predstavljaju slabo sredstvo odvraćanja od počinjenja povreda, s obzirom na nedostatak sankcija, i mogu imati snažan učinak na način na koji privatna zaštitarska društva djeluju u okviru multilateralnih intervencija i u regijama zahvaćenima sukobima;

L.  budući da ne postoje usuglašene definicije privatnih zaštitarskih društava, privatnih vojnih društava i njihovih usluga; budući da se, prema definiciji uključenoj u nacrt konvencije koji je pripremila Radna skupina UN-a za plaćenike, privatno zaštitarsko društvo može definirati kao gospodarski subjekt koji u zamjenu za naknadu pruža vojne i/ili zaštitarske usluge preko fizičkih i/ili pravnih osoba; budući da se vojne usluge u tom kontekstu mogu definirati kao specijalizirane usluge povezane s vojnim aktivnostima, uključujući strateško planiranje, obavještajne i istražne radnje, kopneno, pomorsko ili zračno izviđanje, letačke operacije svih vrsta, bilo bespilotne bilo s posadom, satelitski nadzor i obavještajne aktivnosti, svaki prijenos znanja koji ima vojnu primjenu, materijalnu i tehničku podršku za oružane snage i druge povezane aktivnosti; budući da se zaštitarske usluge mogu definirati kao naoružano čuvanje ili zaštita zgrada, instalacija, imovine i osoba, svaki prijenos znanja koji može imati sigurnosnu i policijsku primjenu, razvoj i provedba mjera zaštite informacija te ostale povezane aktivnosti;

M.  budući da je Dokument iz Montreuxa prvi važan dokument u kojem se utvrđuje način primjene međunarodnog prava na privatna zaštitarska društva; budući da su u Međunarodnom kodeksu ponašanja za privatne pružatelje zaštitarskih usluga utvrđeni standardi industrije i da je sve očiglednije da je taj dokument instrument za jamčenje zajedničkih osnovnih standarda u industriji koja je globalna; budući da je cilj Udruženja za Međunarodni kodeks ponašanja (ICoCA) promicati i nadzirati provedbu ICoC-a te upravljati njime i poticati odgovorno pružanje zaštitarskih usluga te poštovanje ljudskih prava i nacionalnog i međunarodnog prava; budući da je članstvo u ICoCA-i dobrovoljno i plaća se, a zbog visokih članarina ne mogu sva privatna zaštitarska društva postati članom tog udruženja;

N.  budući da se rad na regulaciji privatnih zaštitarskih društava odvija na brojnim međunarodnim forumima, među ostalim u okviru Foruma o Dokumentu iz Montreuxa na kojemu je EU izabran u Skupinu prijatelja predsjedništva, otvorenu međuvladinu radnu skupinu, radi razmatranja mogućnosti razrade međunarodnog regulatornog okvira za regulaciju, praćenje i nadzor aktivnosti privatnih vojnih i zaštitarskih društava, kao i u ICoCA-u;

O.  budući da su se EU i 23 države članice pridružili Dokumentu iz Montreuxa te budući da je EU član radne skupine za ICoCA-u; budući da EU u kontekstu Vijeća za ljudska prava doprinosi mogućem razvoju međunarodnog regulatornog okvira; budući da EU ima ključnu ulogu u promicanju nacionalnog i regionalnog nadzora nad pružanjem i izvozom različitih vojnih i zaštitarskih usluga;

P.  budući da EU nema vlastiti regulatorni okvir, usprkos velikom broju privatnih zaštitarskih društava europskog podrijetla i/ili onih koja djeluju u okviru misija i operacija ZSOP-a ili delegacija EU-a; budući da su postojeći regulatorni okviri gotovo isključivo napravljeni prema američkom modelu, koji je utemeljen za vrijeme rata u Iraku, a išao je u korist vojnim društvima koja su sudjelovala u borbenim misijama; budući da ta svojstva ne odgovaraju ni formi ni misijama europskih privatnih zaštitarskih društava;

Q.  budući da je od ključne važnosti dati prednost uspostavi jasnih pravila za interakciju, suradnju i pružanje pomoći između tijela za provedbu zakona i privatnih zaštitarskih društava;

R.  budući da bi privatna zaštitarska društva mogla imati važniju ulogu u borbi protiv piratstva i u poboljšanju pomorske sigurnosti, u misijama koje uključuju pse, kiberobrani, istraživanju i razvoju sigurnosnih alata te u misijama i osposobljavanju u području kombiniranog nadzora u suradnji s javnim tijelima te pod njihovim nadzorom; budući da je korištenje usluga naoružanih privatnih zaštitarskih društava stvorilo specifične izazove za pomorski sektor te je rezultiralo brojnim incidentima koji su doveli do gubitka života i diplomatskih sukoba;

Korištenje privatnih zaštitarskih društava za pružanje potpore vojsci u inozemstvu

1.  napominje da privatna zaštitarska društva imaju važnu komplementarnu ulogu u pomaganju državnim vojnim i civilnim agencijama nadomještavanjem nedostatka u kapacitetima prouzročenog sve većom potražnjom za snagama u inozemstvu pri čemu povremeno, ako to okolnosti dopuštaju, donose povećanje kapaciteta; naglašava da se, u iznimnim slučajevima, korištenjem usluga privatnih zaštitarskih društava rješavaju postojeći nedostatci u kapacitetima koje bi, međutim, države članice prvo trebale pokušati nadoknaditi nacionalnim oružanim snagama ili policijom; ističe da se privatna zaštitarska poduzeća upotrebljavaju kao instrument za provedbu vanjske politike tih zemalja;

2.  naglašava potrebu za time da tijekom djelovanja u zemljama domaćinima, osobito onima znatno različitima u pogledu kulture i vjere, privatna zaštitarska društva imaju na umu lokalne običaje i navike kako ne bi ugrozila djelotvornost svoje misije i udaljila se od lokalnog stanovništva;

3.  napominje da, u usporedbi s nacionalnim jedinicama, privatna zaštitarska društva, a posebno ona sa sjedištem u zemljama domaćinima, mogu pružiti vrijedno lokalno znanje, a često i uštede u pogledu troškova, premda treba osigurati da kvaliteta ne bude ugrožena; ističe, međutim, da korištenje usluga koje pružaju lokalna privatna zaštitarska društva u nestabilnim zemljama i regijama sklonim krizama može imati negativne posljedice za ciljeve vanjske politike EU-a u slučaju da se time osnažuju određeni lokalni naoružani subjekti koji bi mogli postati sudionici sukoba; ističe važnost uvođenja jasnih zakonskih razlika između djelovanja privatnih zaštitarskih društava i privatnih subjekata izravno uključenih u vojne aktivnosti;

4.  ističe da se privatnim zaštitarskim društvima ne bi trebale eksternalizirati aktivnosti koje podrazumijevaju upotrebu sile i/ili aktivno sudjelovanje u sukobima, osim u slučaju samoobrane te da se privatnim zaštitarskim društvima ni u kojem slučaju ne bi smjelo dopustiti sudjelovanje u ispitivanjima ili vođenje ispitivanja; naglašava da, u području sigurnosti i obrane EU-a, prioritet treba biti jačanje nacionalnih oružanih snaga, kojima privatna zaštitarska društva mogu isključivo biti dopuna, bez ikakve ovlasti nad strateškim odlukama; naglašava da sudjelovanje privatnih zaštitarskih društava u vojnim operacijama mora biti opravdano, s jasno utvrđenim ciljevima koji se mogu provjeriti uz pomoć konkretnih pokazatelja, s detaljnim proračunom, zadanim datumom početka i završetka te se mora odvijati prema strogom etičkom kodeksu; ističe da je rad oružanih snaga i snaga sigurnosti u inozemstvu ključan za održavanje mira i sprečavanje sukoba te za društvenu obnovu i kasnije pomirenje na nacionalnoj razini;

5.  ističe da načelo ekonomičnosti zapošljavanja privatnih zaštitarskih društava ponajprije donosi kratkoročne koristi, osobito ako se u obzir ne uzimaju brojne socioekonomske varijable, zbog čega to načelo ne bi smjelo postati glavni kriterij prilikom rješavanja pitanja sigurnosti; podsjeća da su mehanizmi odgovornosti i nadzora ključni kako bi se zajamčilo potpuno postizanje legitimnosti i potencijalne koristi privatnih zaštitarskih društava;

6.  ističe važnost parlamentarnog nadzora nad načinom na koji se države članice koriste uslugama privatnih zaštitarskih društava;

Korištenje usluga privatnih zaštitarskih društava u EU-u

7.  napominje da EU koristi privatna zaštitarska društva u inozemstvu radi zaštite svojih delegacija i osoblja te za potporu svojim civilnim i vojnim misijama u sklopu zajedničke sigurnosne i obrambene politike; primjećuje da njihovo korištenje stoga izravno doprinosi ugledu EU-a i načinu na koji ga doživljavaju treće strane, što ih čini važnim elementima lokalne prisutnosti EU-a koji utječu na razinu povjerenja u EU; zahtijeva od Komisije i Vijeća da izrade pregled podataka o tome gdje su se, kada i zašto koristile usluge privatnih zaštitarskih društava kao potpora misijama EU-a; smatra da bi bilo logično da EU u svojim pozivima na iskazivanje ponuda u vezi sa sigurnošću delegacija prednost daje privatnim zaštitarskim društvima koja uistinu imaju sjedište u Europi i podliježu regulativi i oporezivanju u EU-u;

8.  međutim, naglašava da zapošljavanje privatnog zaštitarskog društva za određene zadaće, osobito na područjima na kojima često izbijaju sukobi, može imati negativne nuspojave za EU, osobito u pogledu njegove legitimnosti, jer bi ga se moglo slučajno povezati s naoružanim akterima u području sukoba, s negativnim posljedicama u slučaju oružanih incidenata, ili bi se zbog toga nehotičnim jačanjem lokalnih aktera mogli ugroziti napori u područjima razoružanja, demobilizacije i reintegracije te reforme sigurnosnog sektora; posebno skreće pozornost na rizike koje predstavlja nekontrolirano podugovaranje, primjerice lokalnih privatnih zaštitarskih društava;

9.  ukazuje na različite ozbiljne pravne i političke probleme povezane s aktualnom praksom podugovaranja u području vojnih i zaštitarskih usluga, osobito u pogledu usluga koje pružaju lokalni podugovaratelji u trećim zemljama; smatra da države članice, ESVD i Komisija trebaju postići sporazum o tome da će slijediti primjer NATO-a i povjeravati izvršenje usluga isključivo privatnim zaštitarskim društvima sa sjedištem u državama članicama EU-a;

10.  stoga preporučuje Komisiji da predloži zajedničke ugovorne smjernice za privatna zaštitarska društva za zapošljavanje, korištenje usluga pružatelja vojnih i zaštitarskih usluga te upravljanje njima u kojima se jasno definiraju zahtjevi koje privatna zaštitarska društva moraju ispuniti kako bi mogla sklopiti ugovor s EU-om, a kojima bi se zamijenilo aktualno mnoštvo različitih pristupa; potiče Komisiju i ESVD da koriste iste smjernice za zapošljavanje, korištenje usluga pružatelja vojnih i zaštitarskih usluga i upravljanje njima u svim vanjskim akcijama, misijama i operacijama te za delegacije EU-a u svim zemljama i regijama, kao i za sve usluge revidiranog Zajedničkog popisa robe vojne namjene Europske unije; smatra da bi se te smjernice trebale temeljiti na međunarodnim najboljim praksama u vezi s poslovanjem privatnih zaštitarskih društava i njihovim upravljanjem, osobito na Dokumentu iz Montreuxa i ICoC-u, te bi se u njima trebala uzeti u obzir potreba za posebno opreznim postupanjem pri odabiru privatnih zaštitarskih društava u složenom kontekstu nakon kriza; potiče Komisiju i ESVD da isključivo koriste usluge pružatelja koji imaju certifikat ICoC-a, kako to već čini UN, koji ICoC smatra preduvjetom; ukazuje na pristup nadležnih tijela SAD-a, koja u svakom pojedinačnom ugovoru navode podrobne norme i zahtjeve, te poziva EU da slijedi taj primjer; naglašava da ugovori s privatnim zaštitarskim društvima među ostalim trebaju sadržavati klauzule o posjedovanju licencija i odobrenja, evidenciji osoblja i imovine, osposobljavanju, zakonitom stjecanju i korištenju oružja te unutarnjoj organizaciji;

11.  poziva na to da nadzornik za sigurnost EU-a zaštitarskog društva iz EU-a bude prisutan na lokacijama koje financira EU i u delegacijama EU-a kako bi zajamčio kvalitetu pruženih zaštitarskih usluga, provodio provjere i osposobljavanje lokalno zaposlenog zaštitarskog osoblja, uspostavio i održavao dobre odnose s lokalnim sigurnosnim snagama, provodio ocjene rizika i bio prva točka kontakta za pitanja u području sigurnosti za delegaciju;

12.  preporučuje Komisiji da izradi otvoren popis ugovaratelja koji zadovoljavaju standarde EU-a u pogledu nekažnjavanja, financijske i ekonomske sposobnosti, posjedovanja licencija i odobrenja te sigurnosne provjere osoblja; primjećuje da se standardi u EU-u u pogledu privatnih zaštitarskih društava uvelike razlikuju te smatra da države članice trebaju nastojati postići slične standarde; smatra da bi se ta lista trebala ažurirati u razdobljima ne dužima od dvije godine;

13.  naglašava da, kada se EU oslanja na privatna zaštitarska društva u trećim zemljama s kojima je sklopio sporazum o statusu snaga i osoblja, takvi sporazumi uvijek moraju obuhvaćati privatna zaštitarska društva čije se usluge koriste i njima se mora precizirati da će društva biti odgovorna u skladu s pravom EU-a;

14.  ističe da valja ojačati koncept EU-a za potporu ugovaratelja i učiniti ga obvezujućim za države članice i institucije EU-a; smatra da njime osobito treba utvrditi strože standarde za uključivanje u ugovore, primjerice na temelju standarda SAD-a, te da se njime također treba zahtijevati da se u regijama zahvaćenima sukobima ne zapošljavaju i ne podugovaraju lokalna privatna zaštitarska društva; ističe da međunarodna privatna zaštitarska društva trebaju imati mogućnost zapošljavanja lokalnog stanovništva, ali samo pojedinačno i izravno, kako bi se zajamčila učinkovita sigurnosna provjera osoblja i spriječilo stvaranje lokalnih zaštitarskih industrija u regijama zahvaćenima sukobima;

Regulacija privatnih zaštitarskih društava

15.  preporučuje Komisiji da izradi zelenu knjigu s ciljem uključivanja svih dionika iz javnog i privatnog sektora sigurnosti u opsežna savjetovanja i raspravu o postupcima kojima bi se učinkovitije utvrdile mogućnosti izravne suradnje i uspostavio osnovni skup pravila o djelovanju i dobroj praksi; preporučuje utvrđivanje sektorskih standarda kvalitete na razini EU-a; stoga preporučuje pojašnjenje definicije privatnih zaštitarskih društava prije uvođenja istinske regulacije njihova djelovanja jer u protivnom mogu nastati rupe u zakonodavstvu;

16.  smatra da bi prvi korak EU-a trebalo biti precizno definiranje relevantnih vojnih i zaštitarskih usluga; u tom pogledu potiče Vijeće da bez odlaganja doda vojne i zaštitarske usluge koje pružaju privatna zaštitarska društva na Zajednički popis robe vojne namjene Europske unije;

17.  potiče Komisiju da izradi učinkovit europski regulatorni model u sklopu kojeg bi se:

   direktivom pomogle uskladiti pravne razlike između država članica;
   ponovno ocijenile, a time i redefinirale, suvremene strategije javno-privatne suradnje;
   popisala društva s jednostrukom ili višestrukom krajnjom namjenom;
   dao kontekst točnoj naravi i ulozi privatnih vojnih i zaštitarskih društava;
   postavili visoki standardi za pružatelje privatnih sigurnosnih usluga unutar EU-a ili u inozemstvu, uključujući adekvatne razine sigurnosne provjere osoblja i pravedne naknade;
   osiguralo izvješćivanje o nepravilnostima i nezakonitostima privatnih zaštitarskih društava i omogućilo njihovo pozivanje na odgovornost za povrede, uključujući povrede ljudskih prava, počinjene tijekom njihova djelovanja u inozemstvu;
   integrirala konkretna pomorska perspektiva, uzimajući u obzir vodeću ulogu Međunarodne pomorske organizacije;

18.  napominje da novi globalni regulatorni okviri kao što su Dokument iz Montreuxa, ICoC i druge regulatorne inicijative u okviru UN-a predstavljaju jasan napredak u usporedbi s razdobljem otprije samo deset godina kada u tom području nije bilo bitne regulative;

19.  također pohvaljuje napore koje su poduzele mnoge države članice EU-a, slijedeći dobru praksu opisanu u Dokumentu iz Montreuxa, kako bi uvele djelotvorne nacionalne propise za privatna zaštitarska društva;

20.  napominje, međutim, da je ocjena učinkovitosti privatnih zaštitarskih društava otežana zbog toga što institucije EU-a i vlade država članica ne izvješćuju dosljedno o korištenju usluga tih društava; potiče države članice i institucije EU-a da dosljednije i transparentno dostavljaju te informacije kako bi se njihovim nadležnim proračunskim tijelima i neovisnim revizorima omogućilo pravilno ocjenjivanje uporabe usluga privatnih zaštitarskih društava; preporučuje aktivno sudjelovanje parlamenata i nevladinih organizacija u provođenju potrebnih postupaka ocjenjivanja ključnih za regulaciju te industrije i nadzor nad njom;

21.  preporučuje Komisiji i Vijeću da utvrde pravni okvir kojim se od nacionalnog zakonodavstva zahtijeva da nadzire izvoz vojnih i zaštitarskih usluga, kao i izvještavanje u okviru Godišnjeg izvješća EU-a o izvozu oružja o licencijama za izvoz vojnih i zaštitarskih usluga koje izdaju države članice u svrhu povećanja javne transparentnosti i odgovornosti;

22.  ističe da transnacionalna priroda privatnih zaštitarskih društava, a posebno njihove aktivnosti u regijama pogođenima krizom može katkad dovesti do praznina u pogledu nadležnosti, osobito u slučaju slabe lokalne pravne strukture, što bi moglo otežati pozivanje tih društava ili njihovih zaposlenika da odgovaraju za svoje postupke; primjećuje da se nacionalna regulacija privatnih zaštitarskih društava često ne primjenjuje izvan teritorija određene države; ističe činjenicu da djelovanje privatnih zaštitarskih društava uvijek mora biti zakonski regulirano i podložno djelotvornom nadzoru i države domaćina i države ugovaratelja; primjećuje da često postoji pravna praznina u slučajevima sporova ili incidenata u kojima sudjeluju privatna zaštitarska društva i dužnosnici Europske unije, do kojih može doći u rizičnim područjima; stoga preporučuje uspostavu jedinstvenih i jasnih pravila za europske institucije koje koriste usluge privatnih zaštitarskih društava za zaštitu osoblja EU-a, uz jasnu dodjelu odgovornosti kako bi se izbjegli manjkava zaštita i nekažnjavanje te uzeo u obzir pravni okvir države domaćina; osim toga, potiče ESVD, Komisiju i države članice da sklapaju ugovore samo s privatnim zaštitarskim društvima sa sjedištem u EU-u u kombinaciji s obvezom izravnog pružanja usluga, bez angažiranja lokalnih podugovaratelja u često nestabilnim trećim zemljama;

23.  stoga potiče EU i njegove države članice da iskoriste svoj status na Forumu o Dokumentu iz Montreuxa kako bi inzistirali na redovitim evaluacijama stanja provedbe preporuka iz Dokumenta iz Montreuxa u pogledu dobre prakse za sudionike; potiče države članice koje to još nisu učinile da se što prije pridruže Dokumentu iz Montreuxa; potiče države članice da razmjenjuju najbolje prakse;

24.  potiče EU i njegove države članice da inzistiraju na međunarodnom pravno obvezujućem instrumentu koji nadilazi Dokument iz Montreuxa na način da se reguliraju aktivnosti privatnih zaštitarskih društava i uspostave jednaki uvjeti za sve kako bi države domaćini imale ovlast reguliranja privatnih zaštitarskih društava, a države koje koriste njihove usluge mogle služiti svojom ovlasti za zaštitu ljudskih prava i sprečavanje korupcije; naglašava da takav okvir mora uključivati odvraćajuće sankcije za povrede, pozivanje prekršitelja na odgovornost i djelotvoran pristup pravnim lijekovima za žrtve, uz sustav za izdavanje licencija i praćenje kojim se od svih privatnih zaštitarskih društava zahtijeva da se podvrgnu neovisnim revizijama i da njihovo osoblje sudjeluje u obveznom osposobljavanju o ljudskim pravima;

25.  potiče potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, države članice, ESVD i Komisiju da izraze snažnu potporu izradi međunarodne konvencije kojom se nastoji uspostaviti međunarodni pravni sustav regulacije relevantnih usluga koje pružaju privatna zaštitarska društava;

26.  pohvaljuje napore Međunarodne pomorske organizacije u pružanju smjernica za korištenje privatnih naoružanih zaštitarskih timova; potiče Komisiju i države članice da nastave surađivati s Međunarodnom pomorskom organizacijom kako bi postigli globalnu primjenu smjernica;

27.  naglašava da se na privatna zaštitarska društva među ostalim najdjelotvornije može utjecati putem odluka o javnoj nabavi; stoga ističe da je važno da dodjela ugovora privatnim zaštitarskim društvima ovisi o usvajanju najboljih praksi, primjerice transparentnosti i njihovu sudjelovanju u ICoC-u, što su neke države članice već provele; napominje, međutim, da treba ojačati mehanizam sukladnosti s ICoC-om, kao i osigurati njegovu potpunu neovisnost kako bi on postao vjerodostojan poticaj za usklađivanje; primjećuje da su od država članica samo Švedska i Ujedinjena Kraljevina usvojile ICoC te smatra da se EU u prvom redu treba usredotočiti na to da ga i ostale države članice usvoje;

28.  napominje da privatna zaštitarska društva trebaju imati osiguranje od odgovornosti koje bi učinilo sigurnosno tržište stabilnijim i pouzdanijim te omogućilo pristup manjim i srednjim privatnim zaštitarskim društvima;

29.  naglašava da se sklapanje ugovora s privatnim zaštitarskim društvima treba uzeti u obzir i ocjenjivati na temelju iskustva privatnih zaštitarskih društava i razdoblju rada u neprijateljskim okruženjima, a ne na temelju prometa ostvarenog u okviru sličnog ugovora;

30.  skreće pozornost na činjenicu da, osim što pružaju usluge pružanja sigurnosti, privatna zaštitarska društva također provode obavještajne djelatnosti koje, s obzirom na njihove moguće posljedice, zahtijevaju djelotvornu regulaciju i nadzor;

31.  napominje znatan utjecaj koji EU i njegove države članice imaju nad globalnom sigurnosnom industrijom zbog toga što mnogi važni akteri imaju sjedište u EU-u; stoga posebno naglašava predstojeću reviziju Zajedničkog popisa robe vojne namjene kao priliku za uključivanje određenih usluga koje pružaju privatna zaštitarska društva, čime bi ta društva postala podložnima propisima o izvozu te bi bila obvezna primjenjivati osnovne standarde na svoje aktivnosti u inozemstvu;

o
o   o

32.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te nacionalnim parlamentima država članica.

(1) SL L 94, 28.3.2014., str. 65.
(2) SL L 216, 20.8.2009., str. 76.
(3) SL C 181, 19.5.2016., str. 2.
(4) SL C 24, 22.1.2016., str. 33.


Uvjeti rada i nesigurnost radnih mjesta
PDF 301kWORD 66k
Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta (2016/2221(INI))
P8_TA(2017)0290A8-0224/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 151. i 153.,

–  uzimajući u obzir članak 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinu Glavu IV. (Solidarnost),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 94/33/EZ od 22. lipnja 1994. o zaštiti mladih ljudi na radu(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje(3) (Direktivu o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje),

–  uzimajući u obzir ciljanu reviziju Direktive 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga(4) (Direktiva o upućivanju radnika) i Direktive 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga(5) (Direktiva o provedbi),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze („Rim I”)(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. listopada 2010. o radnicama u nesigurnom položaju(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o stvaranju konkurentnog tržišta rada EU-a za 21. stoljeće: usklađivanje vještina i kvalifikacija s potražnjom i mogućnostima zapošljavanja kao način oporavka od krize,(8)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2016.(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2016. o socijalnom dampingu u Europskoj uniji(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(12),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „Promjena naravi radnog odnosa, učinak te promjene na zadržavanje pristojnih plaća”(13),

–  uzimajući u obzir Europsku platformu za jačanje suradnje u rješavanju neprijavljenog rada,

–  uzimajući u obzir studiju iz 2016. napravljenu na zahtjev Odbora Europskog parlamenta za zapošljavanje i socijalna pitanja i naslovljenu „Nesigurna radna mjesta u Europi: obrasci, trendovi i strategije politike”(14),

–  uzimajući u obzir Europsku povelju o kvaliteti stažiranja i strukovnog naukovanja, koja je pokrenuta 14. prosinca 2011.,

–  uzimajući u obzir tromjesečni pregled Komisije za jesen 2016. „Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi”,

–  uzimajući u obzir dokument Komisije pod nazivom „Strateška suradnja za jednakost spolova od 2016. do 2020.ˮ,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2010. o temi „Fleksibilni oblici zapošljavanja: vrlo atipični oblici ugovora”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2014. o temi „Utjecaj krize na industrijske i radne uvjete u Europi”(15),

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2015. o temi „Novi oblici zapošljavanja”(16),

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2016. o temi „Istraživanje lažnog ugovaranja radova u Europskoj uniji”(17),

–  uzimajući u obzir Europsko istraživanje o radnim uvjetima (EWCS), koje je proveo Eurofound, i njegovo šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima – Pregled izvješća(18),

–  uzimajući u obzir Eurofoundov Europski rječnik industrijskih odnosa(19),

–  uzimajući u obzir temeljne standarde rada koje je uspostavila Međunarodna organizacija rada i njezine konvencije i preporuke o uvjetima rada,

–  uzimajući u obzir preporuku Međunarodne organizacije rada br. R198 iz 2006. u vezi s radnim odnosom(20) i njezine odredbe o određivanju radnog odnosa,

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacija rada iz 2011. o politikama i propisima za borbu protiv nesigurnosti radnih mjesta(21),

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada iz 2016. o nestandardnim oblicima zapošljavanja diljem svijeta(22),

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada iz 2016. o izgradnji socijalnog stupa za europsku konvergenciju(23),

–  uzimajući u obzir Opću preporuku UN-a br. 28. iz 2010. u vezi s temeljnim obvezama država potpisnica u skladu s člankom 2. Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe iz 2011. o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir strategiju Vijeća Europe o jednakosti spolova za razdoblje 2014. – 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0224/2017),

A.  budući da je sve više nestandardnih i atipičnih oblika zaposlenja; budući da je tijekom zadnjih 15 godina u EU-u porastao broj radnika s ugovorima na određeno vrijeme i nepuno radno vrijeme; budući da su potrebne djelotvorne politike kako bi se poduprli različiti oblici zapošljavanja i kako bi se na odgovarajući način zaštitili radnici;

B.  budući da je tijekom posljednjih deset godina stopa standardnog oblika zaposlenosti pala sa 62 % na 59 %(24); budući da, u slučaju da se takav trend nastavi, postoji mogućnost da će se standardni ugovori primjenjivati tek na manji broj radnika;

C.  budući da većinu ugovora o radu u EU-u još uvijek predstavljaju stalni ugovori na puno radno vrijeme te da se u nekim sektorima uz standardne oblike zapošljavanja mogu pronaći i atipični oblici; budući da atipični oblici zapošljavanja mogu negativno utjecati i na ravnotežu između poslovnog i privatnog života, i to zbog nestandardnog radnog vremena te neredovitih plaća i mirovinskih doprinosa;

D.  budući da se zbog novih oblika zapošljavanja koji su sve prisutniji, posebno u kontekstu digitalizacije i novih tehnologija, brišu granice između zapošljavanja kod druge osobe i samozapošljavanja(25), što može dovesti do smanjenja kvalitete zaposlenja;

E.  budući da se neki novi oblici zapošljavanja na brojne načine razlikuju od tradicionalnih standardnih oblika; budući da se zbog nekih od njih mijenja odnos između poslodavca i zaposlenika, da se zbog nekih mijenja radna struktura i organizacija rada, a da se zbog nekih mijenja i jedno i drugo; budući da to može dovesti do porasta lažnog samozapošljavanja, pogoršanja radnih uvjeta i smanjenja socijalne zaštite, ali da može donijeti i prednosti; budući da je stoga provedba postojećeg zakonodavstva od neupitne važnosti;

F.  budući da je rast stope zaposlenosti u Uniji nakon gospodarske krize dobrodošao, ali da se dijelom može zahvaliti rastu broja atipičnih ugovora o radu, koji u određenim slučajevima nose veći rizik od nesigurnosti nego standardni oblici zapošljavanja; budući da bi se veći naglasak trebao staviti na otvaranje kvalitetnih radnih mjesta;

G.  budući da se ni u jednom trenutku nakon krize nije smanjio broj radnih mjesta na nepuno radno vrijeme te da je zaposlenost na puno radno vrijeme u Uniji još uvijek ispod razine koju je imala prije početka krize 2008.; budući da je, usprkos porastu koji se bilježi posljednjih godina, stopa zaposlenosti još uvijek niža od ciljanih 75 % iz strategije Europa 2020. te da ukazuje na velike razlike među državama članicama;

H.  budući da je važno razlikovati nove oblike zapošljavanja i postojanje nesigurnih radnih mjesta;

I.  budući da je nadležnost za socijalne politike podijeljena između Europske unije i država članica; budući da EU u tom području može samo nadopunjavati i podupirati države članice;

J.  budući da EU, bez usklađivanja zakona i propisa u državama članicama, može donijeti tek minimalne zahtjeve za radne uvjete;

K.  budući da je već uspostavljena Europska platforma za rješavanje problema neprijavljenog rada koja omogućuje užu prekograničnu suradnju i zajedničko djelovanje nadležnih tijela država članica i drugih dionika u cilju učinkovite bobe protiv neprijavljenog rada;

L.  budući da nesigurnost radnih mjesta rezultira segmentiranošću tržišta i većom nejednakosti u plaćama;

M.  budući da još uvijek ne postoji zajednička definicija nesigurnosti radnih mjesta; budući da bi se takva definicija trebala donijeti u uskoj suradnji sa socijalnim partnerima; budući da vrsta ugovora ne može sama po sebi ukazivati na rizik od nesigurnosti radnog mjesta, već da, naprotiv, taj rizik ovisi o velikom broju faktora;

N.  budući da standardni oblici zapošljavanja mogu značiti redovitu zaposlenost na puno radno vrijeme i redovitu dobrovoljnu zaposlenost na nepuno radno vrijeme na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme; budući da svaka država članica ima vlastite zakone i prakse o radnim uvjetima koji se primjenjuju na različite vrste ugovora o radu i stažiranja; budući da ne postoji općeprihvaćena definicija pojma „standardni oblik zaposlenja”;

O.  budući da najnoviji problemi povezani sa zastupanjem, koji se javljaju bilo zbog slabosti organizacija socijalnih partnera u nekim sektorima bilo zbog reformi u različitim europskim zemljama, ograničavaju uloge socijalnih partnera i utječu na sve radne odnose;

P.  budući da se nesigurnost radnih mjesta nerazmjerno bilježi u određenim sektorima poput poljoprivrede, građevinskog sektora i umjetnosti; budući da se u posljednjih nekoliko godina nesigurnost radnih mjesta proširila i na druge sektore, kao što su zrakoplovstvo i hotelijerstvo(26);

Q.  budući da prema nedavnim studijama srednjekvalificirani fizički radnici i niskokvalificirani radnici zarađuju manje, imaju slabije izglede za budućnost i nižu kvalitetu radnih mjesta; budući da su češće izloženi rizicima povezanima s okolišem i s položajem tijela te da se u njih bilježe niže razine i mentalnog zdravlja i fizičkog blagostanja(27);

R.  budući da 46 % radne snage u EU-u čine žene te da su one posebno izložene nesigurnosti radnih mjesta koja proizlazi iz diskriminacije, među ostalim i kada je riječ o plaćama, te budući da žene u EU-u zarađuju oko 16 % manje nego muškarci; budući da postoji veća vjerojatnost da će žene raditi na nepuno radno vrijeme ili na vremenski ograničen ugovor ili pak na ugovor s manjim primanjima te da su stoga izloženije nesigurnosti; budući da takvi radni uvjeti dovode do cjeloživotnih gubitaka u pogledu prihoda i zaštite, bilo da je riječ o plaćama i mirovinama, bilo da je riječ o socijalnom osiguranju; budući da je vjerojatnije da će na stalnim radnim mjestima na puno radno vrijeme raditi muškarci nego žene; budući da su žene posebno izložene nedobrovoljnom radu na nepuno radno vrijeme, lažnom samozapošljavanju i neprijavljenom radu(28);

S.  budući da je stopa nezaposlenosti u EU-u viša za muškarce nego za žene; budući da su glavni razlozi zbog kojih žene odlaze s tržišta rada potreba da se brinu o djeci i starijim osobama, vlastita bolest ili nesposobnost te druge osobne ili obiteljske odgovornosti; budući da se žene često suočavaju s diskriminacijom ili preprekama kada je riječ o njihovom postojećem ili budućem majčinstvu; budući da su neudane žene s uzdržavanom djecom izložene posebno visokom riziku od nesigurnosti;

T.  budući da je ravnopravnost muškaraca i žena temeljno pravo koje pretpostavlja jamčenje jednakih mogućnosti i jednakog postupanja u svim područjima života te da politike usmjerene na osiguravanje takve ravnopravnosti doprinose promicanju pametnog i održivog rasta;

U.  budući da mnogi radnici koji su zaposleni na nesigurnim radnim mjestima ili su nezaposleni nemaju pravo na roditeljski dopust;

V.  budući da mladim radnicima prijeti viši rizik od toga da se nađu na nesigurnom radnom mjestu; budući da je vjerojatnost da će biti u višestruko nepovoljnom položaju dvaput veća za radnike mlađe od 25 godina no za one stare 50 godina i više(29);

I.Za dostojanstven rad – poboljšanje radnih uvjeta i rješavanje problema nesigurnosti radnih mjesta

1.  poziva države članice da u obzir uzmu sljedeće pokazatelje Međunarodne organizacije rada kako bi utvrdile postojanje radnog odnosa:

   posao se obavlja u skladu s uputama i pod nadzorom druge stranke;
   posao uključuje integraciju radnika u organizaciju poduzeća;
   posao se obavlja isključivo ili uglavnom u korist druge osobe;
   posao mora izvršavati radnik osobno;
   posao se provodi u okviru određenog radnog vremena ili na određenom radnom mjestu ili na radnom mjestu koji su dogovorile stranke koja traže izvršavanje posla;
   posao ima određeno trajanje i određeni kontinuitet;
   posao zahtijeva dostupnost radnika ili uključuje obvezu stranke koja traži izvršavanje posla da osigura alat, materijale i strojeve;
   radniku se isplaćuje periodična naknada koja predstavlja njegov ili njezin jedini ili glavni izvor prihoda, a može postojati i plaćanje u naravi kao što je u obliku hrane, smještaja ili prijevoza;
   radnik uživa prava kao što su tjedni i godišnji odmor;

2.  prima na znanje Eurofoundovu definiciju atipičnog rada, koja se odnosi na radne odnose koji nisu u skladu sa standardnim ili tipičnim modelom zaposlenja koje je na puno radno vrijeme, redovito i na neodređeno vrijeme, s jednim poslodavcem tijekom duljeg vremenskog razdoblja(30); naglašava da riječi „atipičan” i „nesiguran” nisu sinonimi;

3.  smatra da nesigurno radno mjesto znači radno mjesto koje nije u skladu sa standardima EU-a niti s međunarodnim i nacionalnim normama i propisima i/ili kojim se ne mogu steći dostatni resursi za pristojan život ili odgovarajuća socijalna zaštita;

4.  smatra da neki atipični oblici zaposlenja mogu dovesti do većeg rizika od neizvjesnosti i nesigurnosti, primjerice, do rada na ugovor na nepuno radno vrijeme i određeno vrijeme, na ugovor bez radnog vremena te neplaćenog stažiranja i pripravništva;

5.  čvrsto vjeruje da, kada je riječ o fleksibilnosti na tržištu rada, cilj nije narušiti prava radnika u zamjenu za produktivnost i konkurentnost, već uspješno ostvariti ravnotežu između zaštite radnika i mogućnosti za pojedince i poslodavce da se dogovore o načinima rada koji najbolje odgovaraju potrebama i jednih i drugih;

6.  smatra da rizik od nesigurnosti ovisi o vrsti ugovora, ali i o sljedećim čimbenicima:

   mala ili nikakva sigurnost radnog mjesta zbog privremene prirode posla, kao na primjer u okviru neželjenih i često marginalnih ugovora na nepuno radno vrijeme te, u nekim državama članicama, nejasnog radnog vremena i obveza koje se mijenjaju zbog rada prema potrebi;
   rudimentarna zaštita od otkaza i nedostatak socijalne zaštite u slučaju otkaza;
   plaća koja nije dostatna za pristojan život;
   nikakva ili ograničena prava i pogodnosti u okviru socijalne zaštite;
   nikakva ili ograničena zaštita od svih oblika diskriminacije;
   nikakve ili ograničene mogućnosti za napredovanje na tržištu rada ili razvoju karijere i usavršavanju;
   niska razina kolektivnih prava i ograničeno pravo na kolektivnu zastupljenost;
   radno okružje koje ne ispunjava minimalne zdravstvene i sigurnosne standarde(31);

7.  podsjeća na definiciju „dostojanstvenog rada” koju je izradila Međunarodna organizacija rada i u kojoj se navodi sljedeće: „Dostojanstven rad je rad koji je produktivan i koji nudi pravedan prihod, uz sigurno radno mjesto i socijalnu zaštitu, bolje izglede za osobni razvoj i socijalnu integraciju, slobodu ljudi u vezi s izražavanjem vlastitih problema, organiziranjem i sudjelovanjem u odlukama koje utječu na njihov život te jednake prilike za sve žene i muškarce, kao i jednako postupanje prema njima”(32); potiče Međunarodnu organizaciju rada da toj definiciji doda pristojnu plaću; potiče Komisiju i države članice da se prilikom revizije ili izrade zakonodavstva o zapošljavanju drže te definicije;

8.  podsjeća na čimbenike uspjeha za dobre prakse u borbi protiv nesigurnih radnih mjesta: snažan pravni temelj; uključenost socijalnih partnera i radničkih vijeća na radnom mjestu; suradnja s relevantnim dionicima; postizanje ravnoteže između fleksibilnosti i sigurnosti; sektorska usmjerenost; malo administrativno opterećenje za poslodavce; provedba od strane službi za inspekciju rada; i kampanje za podizanje razine osviještenosti;

9.  napominje da je Program za dostojanstven rad međunarodne organizacije rada izričito namijenjen tomu da se zajamči stvaranje radnih mjesta, poštovanje prava na radnom mjestu, socijalna zaštita i socijalni dijalog te jednakost spolova; ističe da se dostojanstvenim radom posebno trebaju osigurati:

   pristojna plaća kojom se jamči i pravo na slobodu udruživanja;
   kolektivni dogovori u skladu s praksama država članica;
   sudjelovanje radnika u radu poduzeća u skladu s praksama država članica;
   poštovanje kolektivnog pregovaranja;
   jednako postupanje prema radnicima na istom radnom mjestu;
   zdravlje i sigurnost na radnom mjestu;
   socijalna zaštita za radnike i uzdržavane članove njihovih obitelji;
   odredbe o radnom vremenu i vremenu odmora;
   zaštita od otkaza;
   pristup osposobljavanju i cjeloživotnom učenju;
   podržavanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života svih radnika; ističe da provedba tih prava iziskuje poboljšanje radničkog i socijalnog prava;

10.  napominje da brojni čimbenici, poput digitalizacije i automatizacije, doprinose transformaciji prirode posla, uključujući porast novih oblika zapošljavanja; u tom pogledu napominje da bi novi oblici rada mogli iziskivati nove i razmjerne propise koji su prilagodljivi potrebama kako bi se osiguralo da su obuhvaćeni svi oblici zapošljavanja;

11.  u kontekstu digitalnih radnih mjesta ponavlja da bi se radnicima koji rade na radnim mjestima povezanima s digitalnom platformom i drugi posrednicima trebali zajamčiti odgovarajuće socijalno i zdravstveno osiguranje i zaštita;

12.  ističe da se na digitalizaciju ne bi smjelo gledati samo kao na nešto što uništava radna mjesta te da ona, naprotiv, pruža mogućnosti za razvoj i nadogradnju pojedinačnih vještina;

13.  ističe da se predviđa da će 2020. u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija biti 756 000 nepopunjenih radnih mjesta, što ukazuje na potrebu za poboljšanjem digitalnih vještina europske radne snage;

14.  ističe da je gospodarska kriza dovela do porasta migracijskih tokova u EU-u koji su ukazali na postojeće prepreke slobodnom kretanju osoba između država članica i na diskriminaciju na temelju nacionalnosti, zbog čega građanima EU-a prijeti nesigurnost radnih mjesta;

15.  ističe da nesigurni uvjeti rada, među kojima su neprijavljeni rad i lažno samozapošljavanje, imaju dugoročan učinak na mentalno zdravlje i fizičko blagostanje te da su zbog njih radnici izloženiji riziku od siromaštva, socijalne isključenosti i lošijeg stanja njihovih temeljnih prava;

16.  ističe da su radnici koji imaju vrlo kratkotrajne ugovore najizloženiji neželjenim učincima u fizičkim aspektima rada; naglašava da nesigurnost radnih mjesta u kombinaciji s nedostatkom kontrole nad radnim vremenom često rezultira profesionalnim rizicima uzrokovanima stresom;

17.  ističe da se u nekim gospodarskim sektorima prečesto pribjegava fleksibilnim ili atipičnim radnim odnosima, što zna rezultirati i zloporabom;

18.  poziva Komisiju i države članice da promiču politike kojima se osnažuje radnike, pripravnike i naučnike i to jačanjem socijalnog dijaloga i promicanjem kolektivnih pregovora, čime se osigurava da svi radnici, bez obzira na svoj status, imaju pristup pravu na udruživanje i kolektivno pregovaranje i ta do pravo koriste, slobodno i bez straha od izravnih ili neizravnih sankcija od strane poslodavca;

19.  naglašava važnost socijalnih partnera u zaštiti prava radnika, određivanju dostojanstvenih uvjeta rada te dostojanstvenih prava i primanja u skladu sa zakonima i praksama država članica, kao i u osiguranju savjetovanja i davanju smjernica poslodavcima i radnicima;

20.  poziva države članice da u uskoj suradnji sa socijalnim partnerima podržavaju karijerne mogućnosti kako bi se osobe lakše prilagodile različitim situacijama u kojima se nađu tijekom života, posebice putem cjeloživotnog strukovnog osposobljavanja, odgovarajućih davanja za nezaposlenost, prenosivosti socijalnih prava i aktivnih, učinkovitih politika tržišta rada;

21.  poziva Komisiju i države članice da promiču i zajamče učinkovitu zaštitu i jednaku plaću radnicima i radnicama koji svoj posao obavljaju u kontekstu radnog odnosa, i to putem sveobuhvatnog političkog odgovora čiji je cilj smanjiti nesigurno zapošljavanje, osigurati karijerne mogućnosti i odgovarajuću socijalnu zaštitu;

22.  ističe važnost inspektorata rada u državama članicama te naglašava da bi se oni trebali usmjeriti na cilj praćenja, osiguranja usklađenosti s radnim uvjetima, poboljšanja radnih uvjeta, zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu te borbe protiv nezakonita ili neprijavljena rada te ni pod kojim uvjetima ne smiju postati predmet zloporabe kako bi služili kao mehanizmi za nadzor nad migracijom; ističe rizik od diskriminacije radnika u najosjetljivijem položaju, te snažno osuđuje praksu poduzeća koja zapošljavaju migrante, a da im pritom ne osiguraju njihova puna prava i naknade ti ih ne informiraju o tom pitanju; stoga poziva države članice da inspektoratima rada pruže odgovarajuća sredstva kako bi se osiguralo učinkovito praćenje;

II.Prijedlozi

23.  traži od Komisije i država članica da riješe pitanje nesigurnih radnih mjesta, uključujući neprijavljeni rad i lažno samozapošljavanje, kako bi se zajamčilo da sve vrste ugovora o radu osiguravaju dostojanstvene radne uvjete uz odgovarajuću socijalnu zaštitu, u skladu s Programom za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada, člankom 9. UFEU-a, Poveljom EU-a o temeljnim pravima i Europskom socijalnom poveljom;

24.  poziva Komisiju i države članice da se bore protiv svih praksi koje bi mogle dovesti do povećanja broja nesigurnih radnih mjesta, čime se doprinosi ispunjavanju cilja iz strategije Europa 2020. koji se odnosi na smanjenje siromaštva;

25.  poziva države članice da povećaju kvalitetu radnih mjesta i nestandardnih radnih mjesta osiguravajući barem minimalne standarde u pogledu socijalne zaštite, razine minimalne plaće i pristup osposobljavanju i razvoju; naglašava da bi to trebalo učiniti uz zadržavanje mogućnosti ulaska;

26.  traži od Komisije i država članica da se pobrinu da nacionalni sustavi socijalne sigurnosti odgovaraju svrsi kad je riječ o novim oblicima zapošljavanja;

27.  poziva Komisiju da ocijeni nove oblike zapošljavanja potaknute digitalizacijom; osobito poziva na ocjenu pravnog statusa posrednika na tržištu rada i internetskih platformi te njihove odgovornosti; poziva Komisiju da revidira Direktivu Vijeća 91/533/EEZ od 14. listopada 1991. o obvezi poslodavca da obavijesti radnike o uvjetima koji se primjenjuju na ugovor o radu ili radni odnos(33) (tzv. „Direktiva o pisanoj izjavi”) kako bi se u obzir uzeli novi oblici zapošljavanja;

28.  naglašava potencijal ekonomije suradnje, posebno u pogledu novih radnih mjesta; poziva Komisiju i države članice da ocijene potencijal novih radnih normi koje proizlaze iz ekonomije suradnje; snažno ističe potrebu da se poveća zaštita radnika u tom sektoru jačanjem transparentnosti u pogledu njihova statusa, informacija koje im se pružaju i nediskriminacije;

29.  traži od Komisije da izvrši ciljanu reviziju Direktive o upućivanju radnika i da revidira Direktivu o radnicima zaposlenima preko poduzeća za privremeno zapošljavanje kako bi se osigurala temeljna socijalna prava svih radnika, uključujući jednaku plaće za jednak rad na istom mjestu;

30.  naglašava potrebu za javnim i privatnim ulaganjima za promicanje posebno onih sektora gospodarstva koji obećavaju najveći mogući multiplikacijski učinak, u cilju promicanja socijalne konvergencije prema gore i kohezije u Uniji te stvaranja dostojanstvenih radnih mjesta; u tom kontekstu ističe da je nužno podupirati mala i srednja te start-up poduzeća;

31.  naglašava da je potrebno riješiti problem neprijavljenog rada jer se njime smanjuju prihodi od poreza i socijalnih doprinosa te se stvara nesigurnost i loši radni uvjeti kao i nepošteno tržišno natjecanje među radnicima; pozdravlja uspostavu Europske platforme za jačanje suradnje u rješavanju neprijavljenog rada;

32.  ističe da s obzirom na broj radnika, posebno mladih osoba, koji u ovom razdoblju napuštaju svoje matične zemlje i odlaze u druge države članice u potrazi za zaposlenjem, postoji hitna potreba da se osmisle odgovarajuće mjere kojima će se zajamčiti da nijedan radnik ne ostane bez socijalne zaštite i zaštite radničkih prava; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da dodatno poboljšaju mobilnost rada u EU-u poštujući pritom načelo jednakog postupanja i štiteći plaće i socijalne standarde te jamčeći potpunu prenosivost socijalnih prava; poziva sve države članice da uspostave socijalne politike i politike zapošljavanja u svrhu ostvarenja jednakih prava i jednake plaće na istom radnom mjestu;

33.  sa zabrinutošću primjećuje slabljenje kolektivnog pregovaranja i pokrivenosti kolektivnim ugovorima; poziva Komisiju i države članice da promiču strateške politike univerzalne pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorima, istodobno štiteći i povećavajući ulogu sindikata i organizacija poslodavaca;

34.  prepoznaje veliku ulogu socijalnih partnera u vezi s direktivama Unije o radu na nepuno radno vrijeme, ugovorima o radu na određeno vrijeme i radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje te potiče Komisiju da, u suradnji sa socijalnim partnerima, prema potrebi regulira nove oblike zapošljavanja; poziva Eurofound da razmotri način na koji socijalni partneri izrađuju strategije kako bi se osigurala kvaliteta radnih mjesta i borba protiv nesigurnog rada;

35.  poziva Komisiju i države članice da u okviru svojih nadležnosti osiguraju da pojedinačni samozaposleni radnici koji se u skladu sa zakonom smatraju poduzećima s jednim članom imaju pravo na kolektivne pregovore i na slobodno udruživanje;

36.  podsjeća na to da u skladu s Poveljom o temeljnim pravima Europske unije i Direktivom br. 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena(34) (Direktiva o radnom vremenu), svaki radnik ima pravo na ograničenje najduljeg radnog vremena, na dnevni i tjedni odmor te na plaćeni godišnji odmor; naglašava da je potrebno osigurati da se ta prava primjenjuju na sve radnike, uključujući radnike koji rade ovisno o potrebi, radnike s marginalnim ugovorom na nepuno radno vrijeme i radnike zaposlene eksternalizacijom poslova internetskim korisnicima (crowdsourcing); podsjeća na to da Direktiva o radnom vremenu predstavlja zdravstvenu i sigurnosnu mjeru; poziva na provedbu odluka Suda Europske unije kojima se potvrđuje da dežurstvo u mjestu rada ulazi u radno vrijeme i da se kao naknada mora dobiti vrijeme za odmor;

37.  podsjeća da marginalnu zaposlenost na nepuno radno vrijeme obilježavaju niže razine sigurnosti radnog mjesta, slabije karijerne mogućnosti, manje ulaganja poslodavaca u osposobljavanje i veći udio niskih plaća; poziva države članice i Komisiju da potiču mjere kojima se osobama koje žele raditi dulje to omogućava;

38.  podsjeća na to da u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima svi imaju pravo na pristup strukovnom osposobljavanju i cjeloživotnom učenju; poziva države članice da osiguraju da su strukovno i cjeloživotno osposobljavanje dostupni i radnicima u atipičnim radnim odnosima; podsjeća da su mjere usavršavanja osobito važne u vrlo promjenjivom digitalnom gospodarstvu; podsjeća na to da nedostatak i neusklađenost vještina doprinose visokim razinama nezaposlenosti; pozdravlja nedavne inicijative za rješavanje problema nedostatka vještina;

39.  stoga poziva da Jamstvo za vještine bude novo pravo za svakoga, u svim životnim fazama, namijenjeno stjecanju osnovnih vještina za 21. stoljeće, uključujući pismenost, matematičke vještine, digitalnu i medijsku pismenost, kritičko razmišljanje, socijalne vještine i odgovarajuće vještine potrebne za zeleno i kružno gospodarstvo, uzimajući u obzir nove industrije i ključne sektore rasta i osiguravajući punu dostupnost osobama u nepovoljnim situacijama, uključujući osobe s invaliditetom, tražitelje azila, dugotrajno nezaposlene osobe i nedovoljno zastupljene skupine; naglašava da bi obrazovni sustavi trebali biti uključivi, pružati kvalitetno obrazovanje cjelokupnom stanovništvu, omogućavati ljudima da budu aktivni europski građani, pripremajući ih budu u stanju učiti i prilagođavati se tijekom cijelog života i odgovarati na društvene potrebe i potrebe na tržištu rada;

40.  ističe da bi politike država članica trebale biti formulirane i provedene u skladu s nacionalnim pravom i praksom, kroz savjetovanje i usku suradnju s organizacijama poslodavaca i radnika;

41.  podsjeća da nesigurna radna mjesta ne samo da štete pojedincu, već podrazumijevaju i znatne troškove za društvo u pogledu poreznih gubitaka i većih javnih rashoda gledajući dugoročno te potpore za osobe koje trpe dugoročne posljedice smanjenih primanja i teških radnih uvjeta; poziva Komisiju i države članice da potiču korištenje ugovora na neodređeno vrijeme i razmjenu najboljih praksi među državama članicama u cilju borbe protiv nesigurnog rada;

42.  podsjeća na to da su radnici u neslužbenom gospodarstvu suočeni s visokom razinom nesigurnosti; poziva Komisiju i države članice da donesu politike koje su prilagođene toj skupini radnika i koje ih štite rješavanjem njihovih problema bez obzira na njihov boravišni status;

43.  poziva Komisiju i države članice da se bore protiv neprijavljenog rada, lažnog samozapošljavanja i svih oblika nezakonitih praksi zapošljavanja, koje ugrožavaju radnička prava i sustave socijalne sigurnosti; ponavlja svoje stajalište da bi se u svim budućim politikama zapošljavanja u obzir trebalo uzeti sprečavanje ugovora na nula radnih sati;

44.  ističe da na nesigurnim radnim mjestima uglavnom rade radnici koji su u najnepovoljnijem položaju i koji su izloženi riziku od diskriminacije, siromaštva i isključenosti; posebno podsjeća na to da se zbog invaliditeta, različitog etničkog porijekla, vjere ili uvjerenja, ili pak zbog činjenice da se radi o ženi povećava rizik od suočavanja s nesigurnim radnim uvjetima; osuđuje sve oblike nesigurnih radnih mjesta bez obzira na vrstu ugovora;

45.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju učinkovitu zaštitu radnika u osjetljivom položaju; potiče Komisiju i države članice da poduzmu učinkovite mjere za borbu protiv diskriminacije žena na tržištu rada, s posebnim naglaskom na ravnoteži između posla i privatnog života i uklanjanju razlika u plaćama između spolova; poziva Komisiju da ocijeni je li Direktiva 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada prilagođena novim oblicima zapošljavanja;

46.  poziva Komisiju i države članice da ocijene svo zakonodavstvo usmjereno na aspekte nesigurnog rada u pogledu njegova utjecaja na spolove; smatra da je potrebno zakonodavne i nezakonodavne mjere usmjeriti na potrebe žena na nesigurnim radnim mjestima, jer će u protivnom u prekomjerno zastupljenoj skupini i dalje bilježiti prekomjeran utjecaj;

47.  smatra da ni u kojim okolnostima povećana potražnja za fleksibilnošću na tržištu rada ne bi smjela dovesti do toga da žene i dalje budu više zastupljene u atipičnim i nesigurnim radnim odnosima;

48.  poziva Komisiju i države članice da nadziru i riješe problema zlostavljanja (mobbing) na radnom mjestu, uključujući uznemiravanje trudnih zaposlenica ili bilo kakvo dovođenje u nepovoljan položaj nakon povratka s rodiljnog dopusta; potiče države članice da poštuju i provode zakonodavstvo o rodiljnim pravima kako žene ne bi bile u nepovoljnom položaju u pogledu mirovine zbog toga što su tijekom svojeg profesionalnog života postale majke; ističe da rodiljni dopust treba biti popraćen djelotvornim mjerama za zaštitu prava trudnica, majki koje su tek rodile i dojilja te samohranih majki, te da se u njima trebaju odraziti preporuke Međunarodne organizacije rada i Svjetske zdravstvene organizacije;

49.  ponavlja svoj zahtjev da se ljudima u svim radnim odnosima i samozaposlenim osobama omogući da akumuliraju prava koja im pružaju sigurne dohotke u okolnostima poput nezaposlenosti, bolesti, starosti, prekida u karijeri u svrhu odgoja djece ili drugih situacija koje uključuju skrb, ili radi osposobljavanja;

50.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju dostojanstvene radne uvjete za sva prva radna iskustva mladih, kao što su stažiranje, naukovanje ili mogućnosti u okviru Jamstva za mlade; potiče države članice da usvoje i provedu kvalitetne okvire koji se odnose na stažiranja, pripravništva i naukovanja i kojima se osiguravaju radnička prava te da, kada je riječ o radu mladih, naglasak stave na obrazovanje;

51.  poziva prvenstveno Komisiju, a potom i države članice da poduzmu korake za borbu protiv nesigurnih radnih mjesta među mladima; naglašava da je u tom pogledu važno da Komisija provede Jamstvo za mlade;

52.  preporučuje da države članice svim dobnim skupinama mladih osiguraju pristup besplatnom javnom obrazovanju visoke kvalitete, posebice na višim razinama obrazovanja i osposobljavanja, jer je dokazano da podizanje razine osposobljavanja pomaže pri smanjenju nejednakosti u radu između muškaraca i žena;

53.  ističe da bi se temeljna načela i prava na radu mogla bolje primjenjivati i razumjeti kada bi Komisija i države članice pojam „radnik” koristile kako ga definira Međunarodna organizacija rada, umjesto uže definiranog pojma „zaposlenik”;

54.  poziva Komisiju i države članice da promiču poduzetništvo i zadružni pokret među radnicima u poduzećima koja nude više usluga i u rastućem sektoru ekonomije suradnje i digitalnih platformi, s ciljem smanjenja rizika koje predstavljaju poslovni modeli u pogledu prava i radnih uvjeta radnika;

55.  ističe da kratkoročni ugovori u sektoru poljoprivrede odražavaju sezonsku narav poljoprivrednog rada; poziva da se to veliko prirodno ograničenje poštuje tako što će se poljoprivrednicima omogućiti da i dalje zapošljavaju na sezonskoj osnovi i i tako što će ih se poštedjeti tereta dodatne birokracije u zapošljavanju i upravljanju njihovom radnom snagom;

56.  poziva Komisiju da promiče zaštitu prava sezonskih radnika i podigne svijest o tom pitanju, a države članice da reguliraju socijalni i pravni status sezonskih radnika, da im zajamče zaštitu zdravstvenih, sigurnosnih i higijenskih uvjeta na radu te da im osiguraju socijalnu zaštitu, uz istodobno poštovanje članka 23. Direktive 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014.o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika(35), uključujući načelo „za jednaki rad jednaka plaća i jednaka socijalna zaštita”; ističe da je svim sezonskim radnicima potrebno pružiti obuhvatne informacije o radnim i socijalnim pravima, uključujući i informacije o mirovinama, uzimajući u obzir i prekogranični aspekt sezonskog rada;

o
o   o

57.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 216, 20.8.1994., str. 12.
(2) SL L 204, 26.7.2006., str. 23.
(3) SL L 327, 5.12.2008., str. 9.
(4) SL L 18, 21.1.1997., str. 1.
(5) SL L 159, 28.5.2014., str. 11.
(6) SL L 177, 4.7.2008., str. 6.
(7) SL C 70E, 8.3.2012., str. 1.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0321.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0059.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0346.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0360.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0010.
(13) SL C 303, 19.8.2016., str. 54.
(14) www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/.../IPOL_STU(2016)587285_EN.pdf.
(15) http://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_publication /field_ef_document/ef1398en.pdf
(16) https://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files /ef_publication/field_ef_document/ef1461en.pdf
(17) http://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files /ef_publication/field_ef_document/ef1639en.pdf
(18) http://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files /ef_publication/field_ef_document/ef1634en.pdf
(19) https://www.eurofound.europa.eu/observatories/eurwork/industrial-relations-dictionary
(20) http://www.ilo.org/dyn/normlex/en/ f?p=NORMLEXPUB:12100:0::NO::P12100_INSTRUMENT_ID:312535.
(21) http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_dialogue/---actrav/documents/meetingdocument/wcms_164286.pdf
(22) http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---dgreports/---dcomm/---publ/documents/publication/wcms_534496.pdf
(23) http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---dgreports/---dcomm/---publ/documents/publication/wcms_490959.pdf
(24) Stalni ugovori na puno radno vrijeme predstavljaju 59 % svih radnih mjesta u EU-u; samozaposlene osobe koje upošljavaju radnike 4 %, slobodni suradnici 11 %, radnici koji su posao dobili preko poduzeća za privremeno zapošljavanje 1 %, radnici s ugovorom na neodređeno vrijeme 7 %, naučnici ili stažisti 2 %, radnici s marginalnim ugovorima na nepuno radno vrijeme (manje od 20 sati tjedno) 9 % te radnici sa stalnim ugovorima na nepuno radno vrijeme 7 %;
(25) Vidi Izvješće Međunarodne organizacije rada iz 2016. o izgradnji socijalnog stupa za europsku konvergenciju.
(26) Vidi studiju iz 2016. o temi „Nesigurnost radnih mjesta u Europi: obrasci, trendovi i strategije politike”.
(27) Eurofound (2014.): „Strukovni profili i radni uvjeti: skupine u višestruko nepovoljnom položaju”
(28) Vidi studiju iz 2016. o temi „Nesigurnost radnih mjesta u Europi: obrasci, trendovi i strategije politike”.
(29) Eurofound (2014.): „Strukovni profili i radni uvjeti: skupine u višestruko nepovoljnom položaju”
(30) Vidi: https://www.eurofound.europa.eu/observatories/eurwork/industrial-relations-dictionary/atypical-work
(31) Vidi Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. listopada 2010. o radnicama u nesigurnom položaju.
(32) Izvješće Međunarodne organizacije rada od 14. studenoga 2016. o nestandardnim oblicima zapošljavanja diljem svijeta.
(33) SL L 288, 18.10.1991., str. 32.;
(34) SL L 299, 18.11.2003., str. 9.
(35) SL L 94, 28.3.2014., str. 375.

Pravna napomena