Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 6. srpnja 2017. - StrasbourgZavršno izdanje
Izvješće o Turskoj za 2016.
 Osnivanje, nadležnosti, brojčani sastav i trajanje mandata Posebnog odbora za terorizam
 Slučajevi dobitnika Nobelove nagrade Liua Xiaoboa i Leea Ming-chea
 Eritrea, posebice slučajevi Abunea Antoniosa i Dawita Isaaka
 Burundi
 Europski fond za održivi razvoj (EFOR) i uspostavljanje jamstva EFOR-a i Jamstvenog fonda EFOR-a ***I
 Dopuštena upotreba određenih djelâ i drugih zaštićenih sadržaja u korist slijepih i slabovidnih osoba ili osoba koje imaju druge smetnje pri čitanju tiskanog teksta ***I
 Prekogranična razmjena između Unije i trećih zemalja primjeraka u pristupačnim formatima određenih djelâ i drugih zaštićenih sadržaja u korist slijepih i slabovidnih osoba ili osoba koje imaju druge smetnje pri čitanju otisnutog teksta ***I
 Mehanizmi rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem u EU-u *
 Mjere EU-a za održivost
 Promicanje kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama EU-a

Izvješće o Turskoj za 2016.
PDF 369kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o Izvješću Komisije o Turskoj za 2016. (2016/2308(INI))
P8_TA(2017)0306A8-0234/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, a posebno rezoluciju od 24. studenoga 2016. o odnosima EU-a i Turske(1) i rezoluciju od 27. listopada 2016. o položaju novinara u Turskoj(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. studenog 2014. o aktivnostima Turske kojima se stvaraju napetosti u isključivom gospodarskom pojasu Cipra(3) i svoju rezoluciju od 15. travnja 2015. o stotoj obljetnici genocida nad Armencima(4),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju o politici proširenja EU-a koju je Komisija 9. studenoga 2016. uputila Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija (COM(2016)0715) i Izvješće o Turskoj za 2016. (SWD(2016)0366),

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva od 13. prosinca 2016. i prethodne relevantne zaključke Vijeća i Europskog vijeća,

–  uzimajući u obzir Okvir za pregovore s Turskom od 3. listopada 2005., a osobito stavak 5. tog dokumenta u dijelu „Načela pregovora”,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/157/EZ od 18. veljače 2008. o načelima, prioritetima i uvjetima sadržanima u Pristupnom partnerstvu s Republikom Turskom(5) („Pristupno partnerstvo”) te prethodne odluke Vijeća o Pristupnom partnerstvu iz 2001., 2003. i 2006. godine,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu EU-a i Turske održanog 29. studenoga 2015. te Akcijski plan EU-a i Turske,

–  uzimajući u obzir izjavu Europske zajednice i njezinih država članica od 21. rujna 2005. koja obuhvaća odredbu prema kojoj je priznavanje svih država članica neophodan dio pregovora i potrebu da Turska potpuno i uspješno provede Dodatni protokol uz Sporazum iz Ankare u odnosu na sve države članice uklanjanjem svih prepreka slobodnom kretanju robe bez predrasuda i diskriminacije,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 46. Europske konvencije o ljudskim pravima prema kojem se ugovorne strane obvezuju da će poštovati i provoditi konačne presude Europskog suda za ljudska prava u svakom predmetu u kojemu sudjeluju kao stranke u postupku,

–  uzimajući u obzir mišljenja Venecijanske komisije koja djeluje u okviru Vijeća Europe, posebno ona od 10. i 11. ožujka 2017. o izmjenama Ustava o kojima će se glasovati na nacionalnom referendumu, o mjerama utvrđenima u nedavnim uredbama iz nužde u pogledu slobode medija te dužnosti, nadležnosti i djelovanja mirovnih kaznenih sudova, od 9. i 10. prosinca 2016. o uredbama iz nužde br. 667 – 676 koje su donesene nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016. te od 14. i 15. listopada 2016. o suspenziji drugog stavka članka 83. Ustava (parlamentarna nepovredivost),

–  uzimajući u obzir izjavu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 26. srpnja 2016. o mjerama poduzetima tijekom izvanrednog stanja u Turskoj,

–  uzimajući u obzir Izjavu EU-a i Turske od 18. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. ožujka 2017. upućenu Europskom parlamentu i Vijeću o Prvom godišnjem izvješću o Instrumentu za izbjeglice u Turskoj (COM(2017)0130) te Peto izvješće Komisije od 2. ožujka 2017. upućeno Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću o napretku u provedbi Izjave EU-a i Turske (COM(2017)0204),

–  uzimajući u obzir činjenicu da se Turska obvezala na ispunjenje kriterija iz Kopenhagena, primjerene i stvarne reforme, dobrosusjedske odnose i postupno usklađivanje s EU-om te činjenicu da su se ta nastojanja trebala smatrati prilikom da Turska osnaži svoje institucije i nastavi s procesom demokratizacije i modernizacije,

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 21. prosinca 2016. za odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora s Turskom o sporazumu o proširenju područja primjene bilateralnih povlaštenih trgovinskih odnosa i modernizaciji carinske unije,

–  uzimajući u obzir činjenicu da središnje mjesto u procesu pregovora zauzimaju poštovanje vladavine prava, a osobito diobe vlasti, demokracije, slobode izražavanja i slobode medija, ljudskih prava, prava manjina i vjerskih sloboda te slobode udruživanja i mirnih prosvjeda, u skladu s kriterijima iz Kopenhagena za članstvo u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir činjenicu da se Turska nalazi na 155. mjestu prema Svjetskom indeksu slobode medija, koji je objavljen 26. travnja 2017., i da je zauzela najniže mjesto dosad te je jedna od zemalja u kojima su novinari najviše bili izloženi prijetnjama, fizičkim napadima, sudskom uznemiravanju, uključujući kazne pritvora i zatvora,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je u studenom 2016. Parlament pozvao Komisiju i države članice na privremeno zamrzavanje tekućih pregovora o pristupanju s Turskom te da se obvezao da će preispitati svoje stajalište nakon što se ukinu nerazmjerne mjere u okviru izvanrednog stanja u Turskoj, a da će se to preispitivanje temeljiti na ponovnoj uspostavi vladavine prava i poštovanja ljudskih prava u cijeloj zemlji,

–  uzimajući u obzir krizu u Siriji, napore koji se ulažu da bi se postigao prekid vatre i mirno rješenje sukoba te obvezu Turske da u skladu s međunarodnim sporazumima, među ostalim i s Konvencijom UN-a o pravu mora i Poveljom UN-a, jača stabilnost i promiče dobrosusjedske odnose ulaganjem dodatnih napora u rješavanje tekućih bilateralnih pitanja, sporova i sukoba s neposrednim susjedima oko kopnenih i morskih granica te zračnog prostora,

–  uzimajući u obzir ulogu Rusije u Siriji, među ostalim i podršku primjeni kemijskog oružja od strane sirijske vojske, što dodatno destabilizira zemlju i povećava broj izbjeglica koji traže zaštitu u Turskoj i EU-u,

–  uzimajući u obzir sigurnosnu situaciju u Turskoj, koja se pogoršala i na unutarnjem i vanjskom planu, te terorističke napade izvršene u toj zemlji,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je Turska primila najveći broj izbjeglica u svijetu i da je, prema Uredu visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), u toj zemlji registrirano gotovo tri milijuna izbjeglica iz Sirije, Iraka i Afganistana,

–  uzimajući u obzir gospodarsku i financijsku situaciju u Turskoj, koja je djelomice posljedica nedavnog niza napada i političke nestabilnosti, ali i dubljih temeljnih problema u gospodarstvu,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) pod naslovom „Stanje ljudskih prava u jugoistočnoj Turskoj” iz veljače 2017.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da se Turska pokazala izrazito gostoljubivom prema velikom broju izbjeglica koji žive u toj zemlji,

–  uzimajući u obzir izjavu o preliminarnim nalazima i zaključcima Međunarodne misije za promatranje referenduma objavljenju 17. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju br. 2156 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) pod naslovom „Funkcioniranje demokratskih institucija u Turskoj” od 25. travnja 2017. koja je dovela do ponovnog otvaranja postupka praćenja,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0234/2017),

A.   budući da milijuni Turaka i osoba turskog podrijetla već desetljećima žive u državama članicama EU-a i doprinose njihovu blagostanju;

Uvod

1.  naglašava da je 2016. zbog dugotrajnog rata u Siriji, velikog broja izbjeglica, sukoba na jugoistoku, niza bezočnih terorističkih napada i nasilnog pokušaja državnog udara u kojem je ubijeno 248 osoba bila teška godina za stanovnike Turske; ponavlja svoju snažnu osudu pokušaja državnog udara od 15. srpnja 2016. i izražava svoju solidarnost s građanima Turske; priznaje pravo i dužnost turske vlade da poduzme mjere kako bi se počinitelji priveli pravdi, poštujući vladavinu prava i pravo na pošteno suđenje;

2.  međutim, ističe da smjere poduzete tijekom izvanrednog stanja imaju velike, nerazmjerne i dugoročne negativne posljedice na velik broj građana, ali i na zaštitu temeljnih sloboda u zemlji; osuđuje kolektivno otpuštanje javnih i policijskih službenika, masovno zatvaranje medijskih kuća, uhićenja novinara, akademskih djelatnika, sudaca, boraca za ljudska prava, izabranih i neizabranih dužnosnika, pripadnika sigurnosnih službi i običnih građana te oduzimanje njihove imovine, sredstava i putovnica, zatvaranja brojnih škola i sveučilišta i zabrane putovanja tisućama turskih građana na temelju uredbi iz nužde bez odluka donesenih na osnovi pojedinačnih slučajeva i bez mogućnosti pravovremene sudske revizije; zabrinut je zbog oduzimanja, a u nekim slučajevima i nacionalizacije turskih privatnih poduzeća; poziva na hitno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih zatvorenika koji su pritvoreni bez dokaza o pojedinačnom sudjelovanju u počinjenju kaznenog djela; u vezi s tim izražava žaljenje zbog toga što su zakonodavne ovlasti parlamenta ozbiljno narušene;

3.  ističe stratešku važnost dobrih odnosa između EU-a i Turske i veliku dodanu vrijednost suradnje u odgovoru na izazove s kojima su suočene obje strane; prepoznaje da su od početka pristupnih pregovora 2004. i Turska i EU prošli kroz svoje interne procese transformacije; izražava žaljenje zbog toga što pristupni instrumenti nisu optimalno iskorišteni i što je došlo do nazadovanja u područjima vladavine prava i ljudskih prava, što su ključna područja prema kriterijima iz Kopenhagena, kao i zbog činjenice da je tijekom godina na obje strane oslabila javna potpora potpunoj integraciji Turske u EU; i dalje se zalaže za suradnju i konstruktivan i otvoren dijalog s turskom vladom u cilju suočavanja sa zajedničkim izazovima i zajedničkim prioritetima, među kojima su stabilnost u regiji, stanje u Siriji, migracije i sigurnost;

4.  upoznat je s rezultatima referenduma održanog 16. travnja 2017. tijekom izvanrednog stanja i u okolnostima koje su onemogućavale poštenu kampanju za referendum i donošenje informiranih odluka s obzirom na to da dvije strane u kampanji nisu imale jednake mogućnosti i da je bilo kršenja prava protivnika ustavne reforme; ozbiljno je zabrinut zbog navodnih nepravilnosti i raširene izborne prijevare utvrđene u zaključcima Misije za promatranje referenduma u okviru Organizacije za europsku sigurnost i suradnju/Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (OESS/ODIHR) koji su izdani 17. travnja 2017. i u kojima se navode ozbiljne sumnje u valjanost i legitimnost rezultata; podržava provedbu neovisne istrage svih tvrdnji u vezi s nepravilnostima navedenima u izjavi OESS-a/ODHIR-a; prima na znanje odluku Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) o ponovnom pokretanju postupaka praćenja za Tursku;

5.  ističe da Turska mora poštovati obveze koje ima kao članica Vijeća Europe; poziva Tursku da i dalje poštuje obveze koje proizlaze iz članstva u Vijeću Europe te da provodi ustavne i pravosudne promjene i reforme u suradnji s Venecijanskom komisijom i u skladu s njezinim kriterijima;

6.  oštro osuđuje potporu ponovnom uvođenju smrtne kazne koju su turski predsjednik i razni drugi političari izrazili u mnogo navrata; podsjeća da je nedvosmisleno odbacivanje smrtne kazne ključan preduvjet za članstvo u EU-u i naglašava da bi ponovno uvođenje smrtne kazne bilo u suprotnosti s međunarodnim obvezama Turske, da bi dovelo u pitanje članstvo Turske u Vijeću Europe i rezultiralo trenutačnim prekidom pregovora za pristupanje EU-u i pretpristupne pomoći; naglašava da države članice imaju pravo odbiti potporu glasovanju na referendumu o ponovnom uvođenju smrtne kazne na svojem području ako se on organizira u Turskoj;

7.  podsjeća na svoje stajalište iz studenog 2016. u vezi sa zamrzavanjem pristupnog procesa s Turskom;

8.  poziva Komisiju i države članice da u skladu s Okvirom za pregovore bez odgađanja formalno obustave pristupne pregovore s Turskom ako se paket ustavnih reformi provede u neizmijenjenom obliku; uzimajući u obzir napomene Venecijanske komisije o ustavnoj reformi ističe da predložene izmjene ustava nisu u skladu s temeljnim načelima diobe vlasti, ne omogućuju dostatni sustav provjere i ravnoteže te da nisu u skladu s kriterijima iz Kopenhagena; poziva Komisiju, države članice i Tursku da otvoreno i iskreno rasprave o područjima od zajedničkog interesa u kojima bi bila moguća pojačana suradnja; naglašava da bi se politička suradnja između EU-a i Turske trebala temeljiti na odredbama o uvjetima u vezi s poštovanjem demokracije, vladavine prava i temeljnih prava;

Ljudska prava i temeljne slobode

9.  sa žaljenjem napominje da su nerazmjerne mjere poduzete nakon proglašenja izvanrednog stanja, među ostalim uhićenja, otpuštanja, pritvaranja i oduzimanja imovine, bile usmjerene ne samo na tisuće navodnih članova/pristaša Gülenova pokreta nego i općenito na osobe koje imaju oprečna mišljenja, a osobito na oporbene političke stranke; još čeka uvjerljive dokaze u vezi s počiniteljima pokušaja državnog udara; oštro osuđuje zatvaranje 11 parlamentarnih zastupnika Narodne demokratske stranke (tur. Halkların Demokratik Partisi, HDP), uključujući njezine supredsjednike Figen Juksekdag i Selahatina Demirtaša, jednog zastupnika Republikanske narodne stranke (tur. Cumhuriyet Halk Partisi, CHP) te 85 načelnika općina kurdskog podrijetla; odlučno poziva tursku vladu da odmah ukine izvanredno stanje; upozorava na zlouporabu protuterorističkih mjera koje se rabe kao izlika za ograničavanje ljudskih prava; poziva Europski sud za ljudska prava da odmah prihvati prve egzemplarne slučajeve i da što prije okonča prve postupke, s obzirom na to da se čini da ne postoje nikakvi djelotvorni pravni lijekovi na nacionalnoj razini;

10.  poziva turske vlasti da provedu detaljnu istragu o navodima o ozbiljnom zlostavljanju zatvorenika, kao što izvješćuje nekoliko organizacija za ljudska prava i poziva na punu odgovornost i kažnjavanje onih koji su krivi za kršenje ljudskih prava; duboko je zabrinut zbog uvjeta u pritvoru; poziva na hitnu objavu najnovijeg izvješća Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koji djeluje u okviru Vijeća Europe i odlučno poziva turske vlasti da nacionalnim i međunarodnim promatračima dopuste praćenje pritvorskih objekata;

11.  poziva tursku vladu da svim osobama na koje se primjenjuju mjere ograničavanja ponudi odgovarajući i učinkovit pravni lijek i sudsku reviziju u skladu s vladavinom prava; ističe da je pretpostavka nedužnosti temeljno načelo svake ustavne države; napominje da za vrijeme izvanrednog stanja koje je na snazi uhićeni građani nemaju pravo na pravnu pomoć tijekom prvih pet dana pritvora i žali zbog oštrih ograničenja koja pritvorenici imaju kod pristupa odvjetnicima; ističe da je od srpnja 2016. podneseno više od 100 000 žalbi Turskom ustavnom sudu koji je proglasio da nije nadležan za pitanja obuhvaćena uredbama iz nužde; poziva Tursku da hitno revidira tzv. Istražno povjerenstvo za izvanredne mjere tako da ono postane snažno i neovisno povjerenstvo koje je potpuno ovlašteno i u stanju pojedinačno istraživati sve slučajeve, uspješno obraditi golem broj zaprimljenih zahtjeva te osigurati da se nepotrebno ne oteže sa sudskom revizijom;

12.  oštro osuđuje ozbiljno nazadovanje i kršenje slobode izražavanja kao i teške povrede slobode medija, uključujući nerazmjernu zabranu pristupa medijima i društvenim mrežama na internetu; sa zabrinutošću prima na znanje obustavu rada oko 170 medijskih kuća – uključujući gotovo sve medijske kuće koje se služe kurdskim jezikom – i zatvaranje više od 150 novinara; naglašava da odluka Turske o zabrani pristupa Wikipediji predstavlja ozbiljan napad na slobodu informiranja; primjećuje stalan pad Turske na ljestvici indeksa slobode medija koju sastavljaju Reporteri bez granica i na kojoj se Turska među 180 zemalja trenutačno nalazi na 155. mjestu; podsjeća da su slobodni i pluralistički mediji, uključujući slobodan i otvoren internet ključna sastavnica svake demokracije te apelira na tursku vladu da hitno pusti na slobodu sve nezakonito uhićene novinare; poziva tursku vladu da bivšem zastupniku u Europskom parlamentu i predsjedniku Zajedničkog parlamentarnog odbora Joostu Lagendijku dopusti povratak svojoj obitelji u Turskoj;

13.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog trajnog pogoršanja situacije u jugoistočnoj Turskoj, posebno u područjima u kojima je uveden policijski sat, gdje se prekomjerno rabi sila i provode kolektivne kazne nad svim stanovnicima i gdje je prema nekim navodima u okviru sigurnosnih operacija ubijeno čak 2 000 osoba te se procjenjuje da je u razdoblju od srpnja 2015. do prosinca 2016. raseljeno oko pola milijuna ljudi; napominje da su lokalni javni tužitelji dosljedno odbijali pokretanje istraga na temelju prijava o ubojstvima i da je neovisnim promatračima onemogućen pristup tom području; podsjeća na odgovornost turske vlade da zaštiti sve svoje građane, neovisno o njihovu kulturnom i vjerskom podrijetlu i uvjerenjima; izražava žaljenje zbog raširene prakse izvlaštenja, među ostalim u pogledu imovine koja pripada općinama i crkvi, što predstavlja kršenje prava vjerskih manjina; uvjeren je da samo pošteno političko rješenje kurdskog pitanja može donijeti održivu stabilnost i blagostanje u tom području i u čitavoj Turskoj te stoga poziva obje strane da nastave s pregovorima; napominje da je niz zakona, uključujući Zakon br. 6722 o pravnoj zaštiti sigurnosnih snaga koje sudjeluju u borbi protiv terorističkih organizacija donesen 2016. stvorio atmosferu „sustavnog nekažnjavanja” sigurnosnih snaga;

14.  osuđuje odluku turskog parlamenta o protuustavnom ukidanju imuniteta velikom broju zastupnika, među kojima je i 55 od 59 zastupnika HDP-a, čime se otvara put za uhićenja oporbenih političara te se nanosi ozbiljna šteta ugledu parlamenta kao demokratske institucije; naglašava da Velika narodna skupština Turske treba biti središnja institucija turske demokracije i predstavljati sve građane pod jednakim uvjetima; izražava žaljenje zbog visokog izbornog praga;

15.  zabrinut je zbog toga što su suci i tužitelji i dalje pod snažnim političkom pritiskom te što ih je čak 4000, što je gotovo jedna četvrtina svih sudaca i tužitelja, otpušteno ili uhićeno, dok im je u nekim slučajevima oduzeta imovina; poziva Tursku da ponovno uvede i provede sva zakonska jamstva kako bi osigurala potpuno poštovanje neovisnosti pravosuđa, uključujući izmjenom zakona o Visokom sudbenom i državnoodvjetničkom vijeću kako bi se smanjio utjecaj izvršne vlasti u okviru tog Vijeća; posebice je zabrinut zbog toga što se čini da je institucija „mirovnih kaznenih sudaca”, koju je uspostavila tadašnja vlada u lipnju 2014., pretvorena u instrument za zlostavljanje kako bi se ugušila oporba te kontrolirale informacije dostupne javnosti;

16.  ozbiljno je zabrinut zbog nedovoljnog poštovanja slobode vjere, diskriminacije vjerskih manjina, primjerice kršćana i alevita, i vjerskog nasilja koje uključuje verbalne i fizičke napade, stigmatizaciju i društveni pritisak u školama, kao i zbog problema u vezi sa zakonitom uspostavom mjesta štovanja; poziva turske vlasti da na području slobode mišljenja, savjesti i vjere promiču pozitivne i učinkovite reforme tako da omoguće vjerskim zajednicama da steknu pravnu osobnost, a humanitarnim organizacijama da biraju svoja upravljačka tijela, da uklone sva ograničenja za osposobljavanje, imenovanje i sukcesiju svećenstva, poštuju mjerodavne presude Europskog suda za ljudska prava i preporuke Venecijanske komisije te uklone sve oblike diskriminacije i prepreka na temelju vjere; poziva Tursku da poštuje specifičan karakter i važnost Ekumenskog patrijarhata i da prizna njegovu pravnu osobnost; ponavlja da se mora omogućiti ponovno otvaranje sjemeništa na Halki i da se moraju ukloniti sve prepreke za njegovo pravilno funkcioniranje; zabrinut je zbog nedavnih zatvaranja crkvi u regiji Diyarbakir; poziva vladu da ih vrati pravim vlasnicima; odlučno poziva turske vlasti da se ozbiljno suprotstave svim oblicima antisemitizma u društvu;

17.  poziva Tursku da štiti prava najugroženijih skupina stanovništva i pripadnika manjina; izražava žaljenje zbog zabrane parade ponosa zajednice LGBTI u Ankari i Istanbulu već treću godinu zaredom i zbog njezina sprečavanja te policijskog nasilja; ozbiljno je zabrinut zbog rodno uvjetovanog nasilja, diskriminacije, govora mržnje usmjerenog protiv manjina, zločina iz mržnje i kršenja ljudskih prava pripadnika zajednice LGBTI; poziva Tursku da poduzme odgovarajuće mjere kako bi se spriječili i kaznili govor mržnje i zločini protiv manjina; poziva Tursku da uskladi svoje nacionalno zakonodavstvo s Istanbulskom konvencijom Vijeća Europe, koju je ratificirala 2014. godine; pozdravlja vladinu nacionalnu strategiju i akcijski plan za Rome i poziva tursku vladu da počne provoditi strategiju i uspostavi mehanizam za praćenje i evaluaciju; potiče vlasti da se uhvate u koštac s ključnim preprekama uključivanju Roma u društvo; poziva Tursku da osigura potpunu jednakost za sve građane i se pozabavi problemima s kojima se suočavaju pripadnici manjina, posebno u pogledu obrazovanja i prava vlasništva; napominje da bi u skladu s kriterijima iz Kopenhagena manjine također trebale imati pravo na obrazovanje na vlastitom jeziku u javnim školama; podsjeća na važnost provedbe rezolucije o Imbrosu i Tenedosu donesene u okviru Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i poziva Tursku da pomogne pri povratku manjinskih obitelji koje se žele vratiti na te otoke; pozdravlja otvaranje škole za pripadnike grčke manjine na Imbrosu, što predstavlja pozitivan korak;

18.  poziva tursku vladu da poštuje i u potpunosti provede pravne obveze koje je preuzela, a koje se odnose na zaštitu kulturne baštine te, prije svega, da u dobroj vjeri sastavi integrirani popis grčke, armenske, asirske i ostale kulturne baštine koja je uništena ili razrušena tijekom prošlog stoljeća; poziva Tursku da ratificira Konvenciju UNESCO-a iz 2005. o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja; poziva Tursku na suradnju s relevantnim međunarodnim organizacijama, osobito Vijećem Europe, u pogledu sprječavanja i borbe protiv nezakonite trgovine i namjernog uništavanja kulturne baštine;

19.  pozdravlja korake koje su poduzele pojedine države članice i zahvaljujući kojima su se ubrzali postupci odobravanja azila za turske građane koji su žrtve progona na temelju uredbi iz nužde;

Odnosi EU-a i Turske

20.  poziva na produbljivanje odnosa između EU-a i Turske u ključnim područjima od zajedničkog interesa, kao što su borba protiv terorizma, migracije, energetika, gospodarstvo i trgovina te ponavlja da je nužno očuvati i poticati dijalog i suradnju; smatra da suradnja EU-a i Turske u tim područjima predstavlja ulaganje u stabilnost i blagostanje i Turske i EU-a, pod uvjetom da sve strane poštuju svoje obveze u pogledu temeljnih prava i osnovnih sloboda; smatra da je suradnja među članovima civilnog društva od ključne važnosti i odlučno poziva na jačanje tih kontakata;

21.  poziva Tursku da dodatno uskladi svoju vanjsku politiku s vanjskom politikom EU-a; poziva na užu suradnju i koordinaciju izazova u vanjskoj politici između EU-a i Turske; smatra da bi turski ministar vanjskih poslova trebao biti pozvan da sudjeluje na sastancima Vijeća za vanjske poslove ovisno o slučaju kad god je to potrebno; preporučuje da Vijeće pozove tursku vladu na sastanak na vrhu kako bi raspravljali o odnosima između EU-a i Turske;

22.  smatra da bi se jačanjem trgovinskih odnosa mogla ostvariti konkretna korist za građane u Turskoj i u EU-u te stoga u svjetlu trenutačnih nedostataka carinske unije podržava prijedlog Komisije o početku pregovora o unapređenju carinske unije; ponavlja da je EU najveći trgovinski partner Turske i da dvije trećine izravnih stranih ulaganja u Turskoj dolazi iz država članica EU-a; nadalje, ističe gospodarsku važnost Turske kao rastućeg tržišta za EU; smatra da je uključenost socijalnih partnera u pregovore od ključne važnosti; poziva Komisiju da u unaprijeđenu carinsku uniju između Turske i EU-a uvrsti klauzulu o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kako bi ta dva elementa postala ključnim uvjetom; podsjeća da carinska unija može ostvariti svoj puni potencijal tek kada Turska u potpunosti provede Dodatni protokol u odnosu na sve države članice; prima na znanje zaključak Komisije da bi se daljnja trgovinska integracija s EU-om potaknula kada bi Turska uklonila prepreke funkcioniranju carinske unije;

23.  napominje da je liberalizacija viznog režima od velike važnosti za turske građane, osobito za poslovne ljude i osobe turskog podrijetla koje žive u EU-u, te da će se njome poboljšati kontakti među ljudima; potiče tursku vladu da u potpunosti poštuje konačne preostale kriterije, kao što je utvrđeno u planu za liberalizaciju viznog režima; naglašava da je revizija zakonodavstva te zemlje u području borbe protiv terorizma ključni uvjet za jamčenje poštovanja temeljnih prava i sloboda te da će liberalizacija viznog režima biti moguća tek kad se ispune svi kriteriji;

24.  ističe važnost borbe protiv korupcije i podsjeća na nalaze Komisije prema kojima korupcija i dalje prevladava u mnogim područjima te ostaje ozbiljan problem; zabrinut je zbog slabog napretka u pogledu istraga, gonjenja i osuđujućih presuda u slučajevima korupcije na visokoj razini;

25.  poziva Komisiju da pri provedbi revizije sredinom provedbenog razdoblja proračuna Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) 2017. uzme u obzir najnovije događaje u Turskoj te da obustavi isplatu sredstava iz pretpristupnih fondova u slučaju obustave pristupnih pregovora; poziva Komisiju da u slučaju da dođe do toga iskoristi ta sredstva za potporu turskom civilnom društvu i izravno izbjeglicama u Turskoj te da poveća ulaganja u programe razmjene osoba, kao što je Erasmus + za studente, znanstvenike i novinare;

26.  najoštrije osuđuje sve terorističke napade u Turskoj te čvrsto stoji uz stanovništvo te zemlje u zajedničkoj borbi protiv terorizma; svjestan je bilateralnih odnosa između država članica EU-a i Turske u području suradnje u borbi protiv terorizma kad je riječ o „stranim borcima”; naglašava da je snažna suradnja između Europola i turskih tijela za provedbu zakona od ključne važnosti za uspješnu borbu protiv terorizma; ponovno osuđuje povratak nasilju Kurdistanske radničke stranke (PKK), koja je od 2002. na EU-ovu popisu terorističkih organizacija te ju odlučno poziva da položi oružje i da svoja očekivanja izražava miroljubivim i zakonitim sredstvima; naglašava da je mirno rješenje kurdskog pitanja nužno također i za demokratsku budućnost Turske i da će se ono postići tek uključivanjem svih relevantnih strana i demokratskih snaga; poziva na nastavak pregovora u cilju postizanja sveobuhvatnog i održivog rješenja kurdskog pitanja; poziva države članice da provode zakonodavstvo kojim se zabranjuje uporaba znakova i simbola organizacija koje se nalaze na EU-ovu popisu terorističkih organizacija;

27.  žali zbog odluke turske vlade kojom je njemačkim parlamentarnim zastupnicima zabranjen posjet njemačkim saveznim oružanim snagama u vojnoj bazi u Incirliku, zbog čega će sada biti premještene u zemlju izvan NATO-a, što predstavlja veliki korak unatrag za uspješnu suradnju među saveznicima NATO-a u borbi protiv terorizma;

28.  izražava pohvalu za rad turske vlade i lokalnih organizacija civilnog društva te gostoprimstvo turskog naroda koje se vidi iz prihvata otprilike 3 milijuna izbjeglica; prima na znanje Izjavu EU-a i Turske o migraciji te apelira na države članice da pokrenu program dobrovoljnog preseljenja najugroženijih izbjeglica u Turskoj; poziva Komisiju da osigura dugoročna ulaganja za potrebe izbjeglica i njihovih zajednica domaćina u Turskoj te odgovarajuće trošenje sredstava; potiče tursku vladu da svim sirijskim izbjeglicama izda radne dozvole i omogući pristup zdravstvenoj skrbi te da sirijskoj djeci omogući pristup obrazovanju; poziva Ankaru i EU da nastave s koordiniranim ophodnjama u Egejskom moru, da pojačaju napore u cilju borbe protiv krijumčarenja migranata te da u potpunosti i učinkovito provedu sporazum EU-a i Turske o ponovnom prihvatu i bilateralne sporazume o ponovnom prihvatu s Bugarskom i Grčkom;

29.  oštro osuđuje izjave predsjednika Erdogana koji je neke čelnike EU-a optužio da provode „nacističke mjere”, a njihove građane nazvao „nacistima”; ističe da ustrajanje na takvim neopravdanim izjavama potkopava vjerodostojnost Turske kao političkog partnera i da izvoz unutarnjih sukoba te zemlje predstavlja prijetnju mirnom suživotu u društvima u državama članicama Unije s velikim zajednicama građana turskog podrijetla; naglašava da se turska vlada mora suzdržati od sustavnih nastojanja da za vlastite potrebe mobilizira tursku dijasporu u državama članicama Unije; sa zabrinutošću prima na znanje izvješća o navodnom pritisku na pripadnike turske dijaspore koji žive u državama članicama te osuđuje nadzor turskih vlasti nad građanima s dvojnim državljanstvom koji žive u inozemstvu; zabrinut je zbog oduzimanja velikog broja putovnica, pri čemu su neke osobe ostale bez državljanstva, čime se krše Konvencija UN-a o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvencija UN-a o smanjenju broja osoba bez državljanstva iz 1961., kao i zbog navoda o tome da turski konzulati odbijaju pružiti uslugu nizu svojih građana;

30.  ponavlja važnost dobrosusjedskih odnosa; u tom smislu poziva Tursku da pojača napore kako bi riješila tekuća bilateralna pitanja, uključujući neriješene pravne obveze i sporove s neposrednim susjedima oko kopnenih i morskih granica te zračnog prostora, u skladu s odredbama Povelje UN-a i međunarodnim pravom; poziva tursku vladu da potpiše i ratificira Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS); odlučno poziva tursku vladu da prekine opetovane povrede grčkoga zračnog prostora i teritorijalnih voda te da poštuje teritorijalnu cjelovitost i suverenitet svih svojih susjeda; izražava svoje žaljenje zbog toga što Velika narodna skupština Turske još nije povukla prijetnju ratom koju je uputila Grčkoj;

31.  poziva Tursku i Armeniju da rade na normalizaciji svojih odnosa; naglašava da bi otvaranje tursko-armenske granice moglo dovesti do poboljšanja odnosa, posebno u smislu prekogranične suradnje i gospodarske integracije;

32.  poziva tursku vladu da obustavi svoje planove za izgradnju nuklearne elektrane Akkuyu; ističe da se predviđena lokacija nalazi u području s čestim jakim potresima i stoga predstavlja veliku prijetnju ne samo Turskoj, već i cijelom Sredozemlju; u skladu s tim traži od turske vlade da pristupi Konvenciji iz Espooa kojom se strane obvezuju na međusobno obavješćivanje i savjetovanje kada razmatraju velike projekte koji bi vrlo lako mogli imati znatan negativan utjecaj na okoliš i preko granica matične države; u tu svrhu poziva tursku vladu da vlade susjednih zemalja, kao što su Grčka i Cipar, uključi u daljnji razvoj plana za postrojenje Akkuyu, ili da se s njima barem savjetuje;

33.  ističe da bi rješenje ciparskog problema imalo pozitivan učinak na cijelu regiju te da bi od njega u prvom redu imali korist ciparski Grci i ciparski Turci; pozdravlja zajedničku izjavu od 11. veljače 2014. kao temelj za rješenje problema i iskazuje pohvalu vođama zajednica ciparskih Grka i ciparskih Turaka za napredak ostvaren u pregovorima o ponovnom spajanju; pozdravlja dogovor dvaju vođa o nizu mjera za izgradnju povjerenja i odlučno poziva na provedbu svih dogovorenih mjera; pozdravlja prvu razmjenu geografskih karti s označenim željenim područjima i prvu konferenciju o Cipru održanu u Ženevi održanu s vanjskim silama kao jamcima i uz sudjelovanje EU-a te podržava njezin nastavak s ciljem postizanja uzajamno prihvatljivog dogovora o poglavlju o sigurnosti i jamstvima; podržava pošteno, sveobuhvatno i održivo rješenje na temelju federacije dviju zona i dviju zajednica, jedinstvene međunarodne pravne osobnosti, jedinstvenog suvereniteta i jedinstvenog državljanstva s političkom jednakošću među dvjema zajednicama, u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, međunarodnim pravom, pravnom stečevinom EU-a i na temelju poštovanja načela na kojima se Unija temelji; pozdravlja pojačani angažman dotičnih strana kako bi se postiglo rješenje ciparskog problema; očekuje od Turske da aktivno podupre brzo i uspješno zaključenje pregovora i ponavlja da je predanost i doprinos Turske sveobuhvatnom rješenju i dalje od ključne važnosti; poziva sve relevantne strane da aktivno podupru pregovarački proces, doprinesu pozitivnom ishodu i iskoriste postojeće prilike; odlučno poziva Komisiju da iskoristi sva svoja sredstva kako bi u potpunosti poduprla uspješan dovršetak procesa ujedinjenja;

34.  ponavlja poziv Turskoj da počne povlačiti svoje snage s Cipra, da odsječeni dio Famaguste prepusti UN-u, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 550 (iz 1984.), i da se suzdrži od mjera u okviru politike nezakonitog naseljavanja kojima se mijenja demografska ravnoteža na tom otoku; napominje da su se pripreme za provedbu pravne stečevine EU-a u budućoj tursko-ciparskoj saveznoj državi nakon stupanja na snagu sporazuma o rješenju tog pitanja već trebale obaviti; u tom pogledu prepoznaje nastavak rada na pripremama za EU ad hoc odbora u kojem sudjeluju obje zajednice; obvezuje se na jačanje napora u cilju suradnje sa zajednicom ciparskih Turaka na pripremama za potpunu integraciju u EU i poziva Komisiju da učini isto; iskazuje pohvalu Odboru za nestale osobe, koji se bavi nestalim osobama i na strani ciparskih Turaka i na strani ciparskih Grka, na njegovu važnom radu i odaje priznanje za činjenicu da je omogućen bolji pristup relevantnim područjima, uključujući vojne zone; poziva Tursku da pomogne Odboru za nestale osobe tako da mu pruži informacije iz svojih vojnih arhiva; traži da se radu Odbora za nestale osobe posveti posebna pozornost i u tom pogledu pozdravlja imenovanje stalnog izvjestitelja Europskog parlamenta za nestale osobe;

35.  prepoznaje pravo Republike Cipra da sklapa bilateralne sporazume u vezi sa svojim isključivim gospodarskim pojasom; ponovno poziva Tursku da u potpunosti poštuje suverena prava svih država članica Unije, uključujući prava u vezi s istraživanjem i iskorištavanjem prirodnih resursa u skladu s pravnom stečevinom EU-a i međunarodnim pravom; odlučno poziva Tursku da se uključi u mirno rješavanje sporova i da se suzdrži od bilo kakvih prijetnji ili radnji koje bi mogle negativno utjecati na dobrosusjedske odnose;

36.  čvrsto vjeruje da se jedino vjerodostojnim političkim rješenjem može osigurati stabilnost Sirije i zadati odlučujući poraz tzv. Islamskoj državi i drugim terorističkim skupinama u Siriji s popisa UN-a; potvrđuje prvenstvo ženevskog procesa pod vodstvom UN-a; prepoznaje napore uložene na sastancima u Astani u cilju ponovne uspostave potpunog prekida sukoba i uspostave trilateralnog mehanizma za praćenje i osiguranje potpunog poštovanja prekida vatre; odlučno poziva sve jamce, uključujući Tursku, da se pridržavaju svojih obveza kako bi se osigurala potpuna provedba prekida vatre i ostvario napredak u pogledu osiguranja potpunog neometanog pristupa humanitarne pomoći diljem zemlje, prekida opsada i puštanja na slobodu svih proizvoljno pritvorenih osoba, osobito žena i djece, u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2268; ponovno poziva Tursku da poštuje suverenitet i teritorijalni integritet svih svojih susjeda;

37.  traži da se ova rezolucija prevede na turski jezik;

o
o   o

38.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te državama članicama.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0450.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0423.
(3) SL C 285, 5.8.2016., str. 11.
(4) SL C 328, 6.9.2016., str. 2.
(5) SL L 51, 26.2.2008., str. 4.


Osnivanje, nadležnosti, brojčani sastav i trajanje mandata Posebnog odbora za terorizam
PDF 261kWORD 54k
Odluka Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o osnivanju, nadležnostima, brojčanom sastavu i trajanju mandata Posebnog odbora za terorizam (2017/2758(RSO))
P8_TA(2017)0307B8-0477/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Konferencije predsjednika,

–  uzimajući u obzir članak 197. Poslovnika,

A.  budući da Europska unija ima jasne nadležnosti u jamčenju visoke razine sigurnosti u skladu s člankom 67. UFEU-a, a nacionalne vlasti nadležnosti u području borbe protiv terorizma kako je utvrđeno u članku 73. UFEU-a; budući da postoje šire obveze u pogledu prekogranične suradnje kako je navedeno u glavi V. UFEU-a o policijskoj i pravosudnoj suradnji u pogledu unutarnje sigurnosti Europske unije;

B.  budući da bi djelovanje uspostavljenog Posebnog odbora trebalo biti usmjereno na rješavanje praktičnih i zakonodavnih nedostataka u borbi protiv terorizma diljem Europske unije zajedno s međunarodnim partnerima i akterima uz poseban naglasak na suradnji i razmjeni informacija;

C.  budući da je uklanjanje nedostataka i propusta u okviru suradnje i razmjene informacija među tijelima kaznenog progona te interoperabilnost europskih baza podataka za razmjenu informacija od presudne važnosti za jamčenje dobrog funkcioniranja schengenskog područja i za zaštitu vanjskih granica EU-a i da bi trebalo predstavljati bit mandata Posebnog odbora;

D.  budući da je poštovanje temeljnih prava ključan sastavni dio uspješnih protuterorističkih politika;

1.  odlučuje osnovati Posebni odbor za terorizam sa sljedećim strogo utvrđenim nadležnostima, i to:

   (a) nepristrano ispitivanje, analiza i ocjenjivanje činjenica koje dostavljaju tijela kaznenog progona država članica, nadležne agencije EU-a i priznati stručnjaci te razmjera terorističke prijetnje na europskom tlu i predlaganje odgovarajućih mjera kako bi Europska unija i njezine države članice mogle pomoći u sprečavanju, istrazi i progonu kaznenih djela povezanih s terorizmom;
   (b) na temelju pristupa koji se zasniva na dokazima nepristrano utvrđivanje te analiza mogućih grešaka i nepravilnosti zbog kojih je došlo do nedavnih terorističkih napada u različitim državama članicama, posebno na način da se prikupljaju, sistematiziraju i analiziraju sve informacije o počiniteljima koje su dostupne obavještajnim službama država članica ili tijelima kaznenog progona i pravosudnim tijelima prije počinjenja kaznenog djela terorizma;
   (c) ispitivanje i ocjenjivanje provedbe postojećih mjera i instrumenata u području upravljanja vanjskim granicama, uključujući nepravilnosti pri kontroli na vanjskim granicama koje su pojedincima omogućile ulazak u Europu s krivotvorenim ispravama te ocjenjivanje uzroka zbog kojih neke države članice nisu u potpunosti ispunile svoje obveze utvrđene u Uredbi (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(1) (Uredba o Schengenskom informacijskom sustavu); prikupljanje i analiza informacija o mogućim propustima država članica i Komisije u osiguranju potpune provedbe odgovarajućih odredbi Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća(2) (Zakonik o schengenskim granicama) i predlaganje odgovarajućih mjera za uklanjanje utvrđenih nedostataka;
   (d) utvrđivanje nedostataka u dijeljenju informacija iz područja pravosuđa, kaznenog progona i obavještajnih službi među državama članicama; istraga navodnih raširenih propusta u prikupljanju, analizi i prosljeđivanju informacija koje bi mogle pomoći u sprečavanju napada, posebno:
   analizom i ocjenjivanjem uspješnosti baza podataka EU-a kao što su Schengenski informacijski sustav (SIS), Vizni informacijski sustav (VIS) i zajednički Europski model za razmjenu informacija (EIXM) i mogućih propusta država članica u provedbi postojećih pravnih instrumenata kao što je Odluka Vijeća 2008/615/PUP(3) ili Okvirna odluka Vijeća 2006/960/PUP(4); posebno analizom uzroka propusta nekih država članica da doprinose unosu informacija u te baze podataka, prije svega u pogledu njihovih obveza utvrđenih u Uredbi o Schengenskom informacijskom sustavu i Odluci Vijeća 2007/533/PUP(5);
   analizom navodnih propusta država članica u ispunjenju obveza utvrđenih u članku 2. stavku 3. Odluke Vijeća 2005/671/PUP(6) kojim se jamči da su barem informacije iz stavaka 4. i 5. tog članka koje je prikupilo nadležno tijelo proslijeđene Europolu i Eurojustu;
   prikupljanjem informacija o obvezama iz članaka 3. i 7. Okvirne odluke 2002/584/PUP i analizom poštovanja tih obveza od strane nadležnog tijela država članica, a osobito jamčenjem da nadležna tijela zadužena za izvršavanje zakona dostavljaju nadležnim tijelima zaduženim za izvršavanje zakona drugih država članica informacije i obavještajne podatke u slučajevima kad postoje činjenični razlozi za pretpostavku da bi te informacije i obavještajni podaci mogli pomoći u otkrivanju, sprečavanju ili istrazi kaznenih djela iz članka 2 stavka 2. Okvirne odluke 2002/584/PUP(7);
   ispitivanjem ispunjava li Europol u potpunosti svoju dužnost obavješćivanja, propisanu člankom 17. Odluke Vijeća 2009/371/PUP(8) koja je stavljena izvan snage Uredbom (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća(9);
   ispitivanjem jesu li nacionalne jedinice država članica u potpunosti ispunile obveze iz članka 8. stavka 4. točke (a) Odluke 2009/371/PUP, stavljene izvan snage Uredbom (EU) 2016/794, i dostavile Europolu na vlastitu inicijativu informacije i obavještajne podatke potrebne za izvršenje zadaća Europola;
   istragom mogućih nedostataka u razmjeni informacija među agencija EU-a te pravnih sredstava i potreba tih agencija za pristupom Schengenskom informacijskom sustavu i drugim relevantnim informacijskim sustavima EU-a;
   ocjenjivanjem postojeće neformalne suradnje među obavještajnim službama država članica i razine učinkovitosti u pogledu razmjene informacija i praktične suradnje;
   ispitivanjem odnosa Europske unije s trećim zemljama i međunarodnim agencijama u području borbe protiv terorizma. uključujući postojeću međunarodnu suradnju i instrumente u borbi protiv terorizma, među ostalim razmjenu najbolje prakse i učinkovitost aktualne razine razmjene informacija;
   (e) ocjenjivanje učinka zakonodavstva EU-a u području borbe protiv terorizma i njegove provedbe na temeljna prava;
   (f) ocjenjivanje dostupnosti i učinkovitosti svih resursa dodijeljenih nadležnim tijelima koja sudjeluju u borbi protiv terorizma (policija, vojska, pravosuđe, proračunska tijela, obavještajne agencije, nadzorne službe, službe zadužene za informacije, IT, itd.) u državama članicama i na razini EU-a; analiza mogućih nedostataka u sklopu policijske suradnje i prepreka za praktičnu prekograničnu suradnju u području kaznenog progona u vezi s borbom protiv terorizma, te utvrđivanje tehničkih, strukturnih i pravnih ograničenja kapaciteta za istrage;
   (g) istraga nedostataka u pravosudnim sustavima i pravosudnoj suradnji na razini EU-a te suradnji u području prekograničnih istraga, posebno u okviru Eurojusta, Europske pravosudne mreže, zajedničkih istražnih timova te europskog uhidbenog naloga i Europskog istražnog naloga; utvrđivanje tehničkih, strukturnih i pravnih ograničenja kapaciteta za istrage i kazneni progon;
   (h) ispitivanje trenutačne razmjene najbolje prakse i suradnje između nacionalnih nadležnih tijela i mjerodavnih tijela EU-a u pogledu zaštite lakih meta, uključujući tranzitna područja kao što su zračne luke i željeznički kolodvori te zaštita kritične infrastrukture kako je predviđeno u Direktivi Vijeća 2008/114/EZ(10);
   (i) ispitivanje aktualnih mehanizama dostupnih žrtvama terorizma, osobito Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća(11) te utvrđivanje postojećih dobrih praksi koje treba razmijeniti;
   (j) prikupljanje informacija i analiza procesa radikalizacije i učinkovitosti programa za deradikalizaciju uspostavljenih u ograničenom broju država članica; utvrđivanje dobrih praksi koje treba razmijeniti te utvrđivanje jesu li države članice s tim u vezi poduzele odgovarajuće mjere;
   (k) ocjenjivanje učinkovitosti suradnje među državama članicama te učinkovitosti suradnje među nadležnim tijelima, obveznicima i tijelima kaznenog progona u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma u skladu s Direktivom 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(12) te suradnja s relevantnim akterima u bankarskom sektoru, tijelima za istragu prijevara i tijelima kaznenog progona kako bi se utvrdili novi oblici financiranja terorizma kao i njegova povezanost s organiziranim kriminalom;
   (l) davanje preporuka koje smatra potrebnima u vezi sa svim navedenim pitanjima i u tu svrhu uspostava potrebnih kontakata, obavljanje posjeta i održavanje saslušanja s institucijama EU-a i relevantnim agencijama te s međunarodnim i nacionalnim institucijama, nacionalnim parlamentima i vladama država članica i trećih zemalja, te sa dužnosnicima koji su svakodnevno uključeni u borbu protiv terorizma kao što su tijela kaznenog progona, policija, obavještajne službe, suci i predstavnici znanstvene zajednice, poduzeća i civilno društvo, uključujući organizacije žrtava;

2.  ističe da svaku preporuku Posebnog odbora prate nadležni stalni odbori;

3.  odlučuje da ovlasti, osoblje i dostupni resursi stalnih odbora Parlamenta nadležnih za pitanja koja se odnose na usvajanje, praćenje i provedbu zakonodavstva EU-a u pogledu nadležnosti Posebnog odbora ostaju nepromijenjena;

4.  odlučuje da će sastanci biti zatvoreni za javnost svaki put kad rad Posebnog odbora obuhvaća saslušanje u vezi s dokazima povjerljive prirode, svjedočenja koja se sastoje od osobnih podataka ili tajni, ili uključuje razmjenu gledišta ili saslušanja nadležnih tijela o tajnim, povjerljivim, klasificiranim ili osjetljivim informacijama za nacionalnu sigurnost ili za potrebe javne sigurnosti; odlučuje da svjedoci i vještaci imaju pravo na davanje izjave ili svjedočenja zatvorena za javnost;

5.  odlučuje da se tajni ili povjerljivi dokumenti koje je zaprimio Posebni odbor ispituju u skladu s postupkom iz članka 210.a Poslovnika kako bi se zajamčilo da predsjednik, izvjestitelj, izvjestitelji u sjeni, koordinatori i ovlašteni dužnosnici imaju osobni pristup njima te da se te informacije koriste isključivo za potrebe sastavljanja srednjoročnog i konačnog izvješća Posebnog odbora; odlučuje da se sjednice održavaju u prostorijama koje su opremljene tako da se neovlaštenim osobama onemogući praćenje postupka;

6.  odlučuje da, prije pristupa klasificiranim informacijama ili saslušanja u vezi s dokazima koji bi mogli ugroziti nacionalnu sigurnost ili javnu sigurnost, svi zastupnici i dužnosnici prođu sigurnosnu provjeru u skladu s postojećim unutarnjim pravilima i postupcima;

7.  odlučuje da se informacije koje je prikupio Posebni odbor koriste isključivo za obavljanje njegovih dužnosti i ne smiju se otkriti trećim stranama; odlučuje da se takve informacije neće objaviti ako su tajnog ili povjerljivog sadržaja ili sadrže imena osoba;

8.  odlučuje da Posebni odbor broji 30 članova;

9.  odlučuje da mandat Posebnog odbora traje 12 mjeseci, osim ako Parlament ne produži to razdoblje prije njegova isteka, te da trajanje njegova mandata počinje teći od datuma njegove konstituirajuće sjednice; odlučuje da Posebni odbor Parlamentu podnosi srednjoročno izvješće i konačno izvješće s činjenicama i preporukama za mjere i inicijative koje treba poduzeti.

(1) Uredba (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o uspostavi, djelovanju i korištenju druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) (SL L 381, 28.12.2006., str. 4.).
(2) Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 77, 23.3.2016., str. 1.).
(3) Odluka Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala (SL L 210, 6.8.2008., str. 1.).
(4) Okvirna odluka Vijeća 2006/960/PUP od 18. prosinca 2006. o pojednostavljenju razmjene informacija i obavještajnih podataka između tijela zaduženih za izvršavanje zakona u državama članicama Europske unije (SL L 386, 29.12.2006., str. 89.).
(5) Odluka Vijeća 2007/533/PUP od 12. lipnja 2007. o osnivanju, radu i korištenju druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) (SL L 205, 7.8.2007., str. 63.).
(6) Odluka Vijeća 2005/671/PUP od 20. rujna 2005. o razmjeni informacija i suradnji u vezi s kaznenim djelima terorizma (SL L 253, 29.9.2005., str. 22.).
(7) Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL L 190, 18.7.2002., str. 1.).
(8) Odluka Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol) (SL L 121, 15.5.2009., str. 37.).
(9) Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (SL L 135, 24.5.2016., str. 53.).
(10) Direktiva Vijeća 2008/114/EZ od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju i označivanju europske kritične infrastrukture i procjeni potrebe poboljšanja njezine zaštite (SL L 345, 23.12.2008., str. 75.).
(11) Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14.11.2012., str. 57.).
(12) Direktiva 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SL L 309, 25.11.2005., str. 15.).


Slučajevi dobitnika Nobelove nagrade Liua Xiaoboa i Leea Ming-chea
PDF 261kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o slučajevima dobitnika Nobelove nagrade Liu Xiaoboa i Lee Ming-chea (2017/2754(RSP))
P8_TA(2017)0308RC-B8-0459/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Kini, a posebno one od 21. siječnja 2010. o kršenjima ljudskih prava u Kini, posebno o slučaju Liu Xiaoboa(1), od 14. ožujka 2013. o odnosima EU-a i Kine(2) te od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu 2013. i politici Europske unije na tu temu(3),

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini o statusu Liu Xiaoboa od 30. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir 35. krug dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kine održanog 22. i 23. lipnja 2017. u Bruxellesu i izjavu predsjednika Pododbora za ljudska prava (DROI) u povodu tog dijaloga,

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu između EU-a i Kine održan u Bruxellesu 1. i 2. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu EU-a s 34. sjednice Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UNHRC) od 14. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 9. prosinca 2016. o Međunarodnom danu ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir strateško partnerstvo EU-a i Kine pokrenuto 2003. godine i zajedničku komunikaciju Europske komisije i ESVD-a Europskom parlamentu i Vijeću od 22. lipnja 2016. pod naslovom „Elementi nove strategije EU-a za Kinu”,

–  uzimajući u obzir „Povelju 08”, manifest koji je sastavilo više od 350 kineskih političkih aktivista, znanstvenih djelatnika i branitelja ljudskih prava u kojem se traži socijalna i pravosudna reforma te reforma vlade, a koji je objavljen 10. prosinca 2008., na dan obilježavanja 60. obljetnice donošenja Opće deklaracije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966. godine,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Liu Xiaobo, istaknuti kineski pisac i aktivist u području ljudskih prava, formalno zadržavan u zatvoru četiri puta tijekom proteklih 30 godina; budući da je Liu Xiaobo 2009. zatvoren na 11 godina zbog „poticanja subverzije protiv državne vlasti” nakon što je pomogao u sastavljanju manifesta poznatoga kao „Povelja 08”; budući da u službenom postupku koji je praćen u sudskom progonu Liu Xiaoboa njemu nije dopušteno da ga netko zastupa ili da sam bude prisutan tijekom službenoga postupka, dok diplomatima iz više od deset država, uključujući nekoliko država članica EU-a, tijekom cijelog suđenja nije dopušten pristup sudnici;

B.  budući da je supruga Liu Xiaoboa, Liu Xia, unatoč tome što nikad nije optužena ni za kakvo kazneno djelo, u kućnom pritvoru otkad mu je 2010. dodijeljena Nobelova nagrada za mir i da joj je otad onemogućen gotovo sav ljudski kontakt, osim s najbližom obitelji i nekoliko prijatelja;

C.  budući da je 8. listopada 2010. Odbor za Nobelovu nagradu Liu Xiaobou dodijelio Nobelovu nagradu za mir kao priznanje za njegovu „dugu i nenasilnu borbu za temeljna ljudska prava u Kini”;

D.  budući da je Liu Xiaobo nedavno prebačen iz zatvora u sjeveroistočnoj kineskoj pokrajini Liaoning u bolnicu u glavnome gradu te pokrajine Shenyangu u kojoj prima medicinsku njegu za svoje ozbiljno zdravstveno stanje nakon što mu je dijagnosticiran kasni stadij raka jetre;

E.  budući da su kineska nadležna tijela odbijala zahtjeve Liu Xiaoboa i njegove supruge da se za njega potraži liječenje izvan Kine ili da se on premjesti u svoj dom u Pekingu;

F.  budući da su 154 laureata Nobelove nagrade 29. lipnja 2017. objavila zajedničko pismo upućeno predsjedniku Narodne Republike Kine u kojem apeliraju na kinesku vladu da dopusti da Liu Xiaobo i njegova supruga Liu Xia otputuju u inozemstvo radi liječenja;

G.  budući da je Lee Ming-che, glasoviti tajvanski prodemokratski aktivist poznat po zagovaranju ljudskih prava putem društvenih medija, nestao 19. ožujka 2017. nakon prelaska iz Makaa u Zhuhai u kineskoj pokrajini Guangdong; budući da je kineski Ured za tajvanske poslove na tiskovnoj konferenciji potvrdio da su nadležna tijela zadržala gospodina Leeja i da nad njim provode istragu zbog sumnje da je „sudjelovao u aktivnostima kojima se ugrožava nacionalna sigurnost”;

H.  budući da kineske vlasti nisu pružile pouzdane dokaze za teške optužbe protiv Lee Ming-chea; budući da je Lee zatvoren u trenutku u kojem se odnosi između dviju strana koje dijeli Tajvanski prolaz pogoršavaju; budući da je Lee bio aktivan u pružanju informacija o demokratskoj političkoj kulturi Tajvana svojim prijateljima u Kini preko internetskih platformi koje kineska vlada može pratiti;

I.  budući da je Kina posljednjih nekoliko godina napredovala u pogledu ostvarivanja gospodarskih i socijalnih prava, u čemu su se odrazili njezini prioriteti u vezi s pravom ljudi na egzistenciju, dok se od 2013. stanje ljudskih prava u Kini nastavilo pogoršavati, pri čemu je vlada pojačala svoj animozitet prema iskazima mirnog neslaganja, vladavini prava, slobodi izražavanja i slobodi vjeroispovijesti, kao što je nedavno bio slučaj s biskupom Peterom Shao Zhuminom koji je prisilno udaljen iz svoje biskupije u Wenzhouu 18. svibnja 2017.;

J.  budući da je kineska vlada donijela nove zakone, posebno Zakon o državnoj sigurnosti, Zakon o suzbijanju terorizma, Zakon o kibersigurnosti te Zakon o postupanju prema stranim nevladinim organizacijama, kojima se služi za proganjanje onih koji sudjeluju u javnom aktivizmu i mirnom kritiziranju vlade kao prijetnji državnoj sigurnosti, kao i za jačanje cenzure, nadzora i kontrole pojedinaca i društvenih skupina te za odvraćanje pojedinaca od javnoga zalaganja za ljudska prava i vladavinu prava;

K.  budući da je prošloga mjeseca grčka vlada odbila potvrditi izjavu EU-a u kojoj se kritizira provođenje represije nad aktivistima i disidentima u Kini i koju je 15. lipnja 2017. trebalo podnijeti Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava u Ženevi; budući da je to bio prvi put da EU nije podnio takvu izjavu glavnome tijelu UN-a za ljudska prava;

L.  budući da bi promicanje i zaštita ljudskih prava, demokracije i vladavine prava trebali i dalje biti u središtu dugotrajnog odnosa EU-a i Kine, u skladu s obvezom EU-a da štiti te vrijednosti u svojem vanjskom djelovanju te u skladu s izraženim interesom Kine da se tih istih vrijednosti pridržava u vlastitom razvoju i međunarodnoj suradnji;

1.  poziva kinesku vladu da hitno i bezuvjetno pusti na slobodu Liu Xiaoboa, dobitnika Nobelove nagrade za mir za 2010., a da njegovoj supruzi Liu Xia ukine kućni pritvor i dopusti mu da primi medicinsku njegu u bilo kojem mjestu po njihovu odabiru;

2.  snažno potiče kineske vlasti da Liu Xiaobou omoguće neograničen pristup obitelji, prijateljima i pravnom savjetniku;

3.  poziva kineske vlasti da smjesta oslobode Lee Ming-chea jer nije pružen nikakav pouzdan dokaz koji bi se odnosio na njegov slučaj, da objave informaciju o točnom mjestu njegova boravka i da u međuvremenu zajamče da se nad Lee Ming-cheom ne provodi mučenje i drugo zlostavljanje te da mu se dopusti pristup obitelji, odvjetniku po njegovu izboru i odgovarajuća zdravstvena skrb;

4.  i dalje je iznimno zabrinut zbog ustrajnih pokušaja kineske vlade da ušutka aktere civilnoga društva, uključujući branitelje ljudskih prava, aktiviste i odvjetnike;

5.  podsjeća na to da je važno da EU pokreće pitanje kršenja ljudskih prava u Kini prilikom svakoga političkoga dijaloga i dijaloga o ljudskim pravima s kineskim vlastima, u skladu s posvećenošću EU-a tomu da prema toj zemlji nastupa čvrsto, jasno i jedinstveno, među ostalim i u redovnim dijalozima o ljudskim pravima koji su više usmjereni na rezultate; nadalje podsjeća da se Kina u kontekstu trenutačnog procesa reforme i većeg angažmana u svijetu uključila u međunarodni okvir za ljudska prava potpisavši niz međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima; stoga poziva na nastavak dijaloga s Kinom kako bi se ostvarila dana obećanja;

6.  potiče Kinu da ratificira Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima;

7.  žali zbog neuspjeha EU-a u pogledu podnošenja izjave o ljudskim pravima u Kini na sastanku Vijeća UN-a za ljudska prava u Ženevi u lipnju 2017.; poziva države članice EU-a da zauzmu čvrst pristup Kini koji se temelji na vrijednostima te od njih očekuje da neće poduzimati jednostrane inicijative ili radnje kojima bi se mogla ugroziti povezanost, učinkovitost i dosljednost djelovanja EU-a;

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te vladi i parlamentu Narodne Republike Kine.

(1) SL C 305E, 11.11.2010., str. 9.
(2) SL C 36, 29.1.2016., str. 126.
(3) SL C 316, 30.8.2016., str. 141.


Eritrea, posebice slučajevi Abunea Antoniosa i Dawita Isaaka
PDF 281kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o Eritreji, a posebno o slučajevima Abune Antoniosa i Dawita Isaaka (2017/2755(RSP))
P8_TA(2017)0309RC-B8-0464/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Eritreji, osobito Rezoluciju od 15. rujna 2011. o Eritreji: slučaj Dawita Isaaka(1) i Rezoluciju od 10. ožujka 2016. o stanju u Eritreji(2),

–  uzimajući u obzir izvješće posebne izvjestiteljice UN-a za stanje ljudskih prava u Eritreji od 23. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu posebne izvjestiteljice UN-a za stanje ljudskih prava u Eritreji od 14. lipnja 2017., s 35. zasjedanja Vijeća za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izvješće Istražnog povjerenstva UN-a za ljudska prava u Eritreji objavljeno 8. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 751 (1992), 1882 (2009), 1907 (2009), 2023 (2011), 2244 (2015) i 2317 (2016), kojima je embargo na oružje za Eritreju produžen do 15. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 4. svibnja 2017. o novom poticaju partnerstvu između Afrike i EU-a,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a (Sporazum iz Cotonoua), kako je izmijenjen 2005. i 2010. godine, čija je potpisnica i Eritreja,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2010/127/ZVSP od 1. ožujka 2010. o mjerama ograničavanja protiv Eritreje(3), koja je izmijenjena Odlukom Vijeća 2010/414/ZVSP od 26. srpnja 2010.(4) te ponovno izmijenjena Odlukom Vijeća 2012/632/ZVSP od 15. listopada 2012.(5),

–  uzimajući u obzir Predmet 428/12 (2012) podnesen Afričkoj komisiji o ljudskim pravima i pravima naroda, u ime Dawita Isaaka i drugih političkih zatvorenika,

–  uzimajući u obzir Završnu izjavu sa 60. zasjedanja Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda od 22. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske službe za vanjsko djelovanje iz 2015. o partnerstvu između Eritreje i Europske unije,

–  uzimajući u obzir Nacionalni okvirni program za Eritreju u sklopu 11. Europskog razvojnog fonda od 3. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir Ustav Eritreje usvojen 1997. godine, kojim se jamče građanske slobode, među kojima i sloboda vjere,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je stanje ljudskih prava u Eritreji među najgorima u svijetu, da se tamo svakodnevno rutinski krše ljudska prava i da posljednjih godina nije došlo ni do kakvog poboljšanja; budući da je vlada Eritreje pokrenula raširenu kampanju namijenjenu zadržavanju kontrole nad stanovništvom i ograničavanju temeljnih sloboda, pod izgovorom da brani integritet države;

B.  budući da je Istražno povjerenstvo UN-a za ljudska prava u Eritreji utvrdilo da se kršenja u područjima izvansudskog pogubljenja, mučenja (uključujući seksualno mučenje i seksualno ropstvo), nacionalne vojne službe kao oblika ropstva, prisilnog rada i politike „pucaj da ubiješ” na granicama mogu smatrati zločinima protiv čovječnosti;

C.  budući da su eritrejske vlasti u rujnu 2001. uhitile desetke građana koji su podržali otvoreno pismo u kojem se pozivalo na demokratske reforme; budući da protiv pritvorenih osoba nisu podignute optužnice niti im se sudilo te da je većina njih i dalje u zatvoru; budući da je, unatoč brojnim pritužbama skupina koje se bore za ljudska prava i međunarodnih promatrača, nekoliko njih navodno umrlo u zatvoru; budući da je, međutim, 20. lipnja 2016. eritrejski ministar vanjskih poslova Osman Saleh izjavio da su te pritvorene osobe politički zatvorenici, napomenuvši da su „svi živi” te će im se suditi „kad to vlada odluči”;

D.  budući da je Dawit Isaak, koji ima dvostruko državljanstvo Eritreje i Švedske, uhićen 23. rujna 2001. nakon što je eritrejska vlada zabranila medije u privatnom vlasništvu; budući da se zadnji put javio 2005.; budući da je zatvaranje Dawita Isaaka postalo međunarodni simbol borbe za slobodu tiska u Eritreji, zbog čega mu je neovisni međunarodni žiri medijskih stručnjaka nedavno odao priznanje u obliku Svjetske nagrade UNESCO-a za slobodu medija 2017. „Guillermo Cano”, za njegovu hrabrost, otpor i predanost slobodi izražavanja;

E.  budući da se obitelj Dawita Isaaka od njegova nestanka suočava s nepodnošljivo teškom situacijom i nesigurnošću jer nema saznanja o njegovu stanju, lokaciji ni izgledima za budućnost;

F.  budući da je tijekom represije u rujnu 2001. uhićeno 11 političara (redom bivših članova Središnjeg vijeća vladajuće stranke – Narodnog fronta za demokraciju i pravdu (PFDJ), uključujući bivšeg ministra vanjskih poslova Petrosa Solomona) nakon što su objavili otvoreno pismo vladi i predsjedniku Isaiasu Afewerkiju, u kojemu su pozivali na provedbu reforme i „demokratski dijalog”; budući da je u narednom tjednu uhićeno deset novinara, uključujući Isaaka;

G.  budući da se velik broj stanovnika Eritreje uhićuje zbog raznih neopravdanih razloga kao što je izražavanje neovisnih stavova ili bez ikakvog jasnog obrazloženja, i to na neodređeno razdoblje; budući da se pritvorenici, uključujući djecu, drže u izrazito teškim uvjetima koji se u nekim slučajevima svode na mučenje i uskraćivanje zdravstvene skrbi; budući da međunarodnim organizacijama nije odobren pristup zatvorskim objektima, s iznimkom jednog nadzemnog zatvora u Asmari;

H.  budući da su dopuštene samo četiri vjeroispovijesti: Eritrejska pravoslavna Crkva, Katolička Crkva, Luteranska Crkva i Islam; budući da su sve ostale vjeroispovijesti zabranjene, a pripadnici tih vjeroispovijesti i članovi njihovih obitelji uhićuju se i zatvaraju; budući da je od 2016. zabilježen ponovni porast zlostavljanja i nasilja nad praktičnim vjernicima; budući da je prema procjenama organizacije Christian Solidarity Worldwide samo u svibnju 2017. u Eritreji zatvoreno 160 kršćana;

I.  budući da je Abuna Antonios, patrijarh Eritrejske pravoslavne Crkve, najveće vjerske zajednice u toj zemlji, u pritvoru od 2007. nakon što je odbio ekskomunicirati 3 000 vjernika koji su se protivili vladi; budući da ga od tada drže na nepoznatoj lokaciji, gdje mu se uskraćuje zdravstvena skrb;

J.  budući da u Eritreji ne postoji neovisno pravosuđe ni nacionalna skupština; budući da je nedostatak demokratskih institucija u toj zemlji doveo do praznine u području dobrog upravljanja i vladavine prava te posljedično do stvaranja okružja nekažnjavanja za zločine protiv čovječnosti;

K.  budući da postoji samo jedna zakonita politička stranka, Narodni front za demokraciju i pravdu (PFDJ); budući da su druge političke stranke zabranjene; budući da su prema navodima organizacije Freedom House stranka PFDJ i vojska praktično jedine politički važne institucije u Eritreji, a obje su strogo podređene predsjedniku;

L.  budući da nema slobode tiska, s obzirom na to da su neovisni mediji zabranjeni u Eritreji, i da prema indeksu slobode medija Reportera bez granica Eritreja osam godina zaredom zauzima posljednje mjesto među ocijenjenih 170 – 180 zemalja;

M.  budući da predsjednički i parlamentarni izbori planirani za 1997. nikad nisu održani i da Ustav koji je ratificiran iste godine nikad nije primijenjen; budući da nacionalni izbori u toj zemlji nisu održani već 24 godine i da neovisno pravosuđe, funkcionalna nacionalna skupština i civilno društvo gotovo i ne postoje;

N.  budući da se prema izvješću UNDP-a o ljudskom razvoju za 2016. Eritreja nalazi na 179. mjestu od 188 zemalja prema indeksu ljudskog razvoja za 2016.;

O.  budući da je 2016. Eritreja bila četvrta u svijetu (poslije Sirije, Iraka i Afganistana) po broju osoba koje bježe iz svoje zemlje, kreću na opasan put u Europu i pritom se suočavaju s nemilosrdnim krijumčarima ljudi da bi prešle opasno Sredozemno more; budući da stoga stanje u Eritreji izravno utječe na Europu, jer bi se Eritrejci mogli vratiti u svoju zemlju da se ljudska prava ondje poštuju i da se ondje može živjeti bez straha;

P.  budući da je prema podacima Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) iz zemlje pobjeglo više od 400 tisuća Eritrejaca, tj. 9 % ukupnog stanovništva; budući da prema procjenama UNHCR-a oko pet tisuća Eritrejaca napusti zemlju svakog mjeseca, što se u velikoj mjeri može objasniti konstantnim teškim kršenjima ljudskih prava; budući da je 2015. status izbjeglice u EU-u odobren u 69 % slučajeva eritrejskih zahtjeva za azil, a dodatnih 27 % podnositelja zahtjeva dobilo je supsidijarnu zaštitu, što pokazuje ozbiljnost progona u Eritreji;

Q.  budući da Eritreja podupire Kartumski proces (inicijativu EU-a i Afričke unije pokrenutu 28. studenog 2014. u cilju rješavanja problema migracije i trgovine ljudima), koji obuhvaća provedbu konkretnih projekata, uključujući izgradnju pravosudnih kapaciteta i podizanje razine osviještenosti;

R.  budući da su mnogi mladi pobjegli iz zemlje bježeći od represivne vlade i vojne obveze koja često počinje u vrlo ranoj dobi, pri čemu većina Eritrejaca služi vojni rok na neodređeno vrijeme; budući da se većina onih koji uđu u nacionalnu vojnu službu nađu u situaciji nalik ropstvu, u kojoj se svaki posao, prijava za posao i mogućnost održavanja obiteljskog života kontroliraju; budući da se procjenjuje da se trenutačno oko 400 000 ljudi nalazi u neograničenoj prisilnoj nacionalnoj vojnoj službi i da su mnogi od njih podvrgnuti slabo plaćenom ili neplaćenom prisilnom radu; budući da su žene u vojnoj službi izložene kućnom ropstvu i seksualnom zlostavljanju;

S.  budući da su diskriminacija žena i nasilje nad njima prisutni u svim područjima eritrejskog društva; budući da su žene u izrazitoj opasnosti od seksualnog nasilja ne samo u vojsci i u vojnim kampovima za obuku, već i u cijelom društvu; budući da se procjenjuje da je 89 % djevojčica u Eritreji podvrgnuto genitalnom sakaćenju žena; budući da je u ožujku 2007. vlada izdala proglas kojim se genitalno sakaćenje žena proglašava zločinom, zabranjuje se njegova praksa te se tijekom te godine sponzoriraju obrazovni programi kojima se obeshrabruje ta praksa;

T.  budući da je režim proširio svoj totalitarizam i na zajednice u dijaspori nametanjem poreza na dohodak iseljenika od 2 % te špijuniranjem dijaspore i napadima na članove njihovih obitelji koji su ostali u Eritreji;

U.  budući da od 2011. eritrejski režim niječe da zemlji prijeti glad; budući da je ove godine cijelu istočnu Afriku pogodila izuzetno teška suša i da postoji sve veća zabrinutost zbog stanja u Eritreji; budući da je prema podacima UNICEF-a u siječnju 2017. godine 1,5 milijuna Eritrejaca bilo pogođeno nesigurnošću u opskrbi hranom, uključujući 15 000 djece koja pate od neishranjenosti;

V.  budući da je EU važan donator za Eritreju u pogledu pružanja razvojne pomoći; budući da su, unatoč ozbiljnoj zabrinutosti i protivljenju Parlamenta, u siječnju 2016. Europska unija i Eritreja potpisale novi Nacionalni okvirni program za dodjelu 200 milijuna EUR iz 11. Europskog razvojnog fonda; budući da bi mjere posebno trebale biti usmjerene na obnovljivu energiju, upravljanje i upravljanje javnim financijama u sektoru energetike;

1.  snažno osuđuje sustavna, raširena i teška kršenja ljudskih prava u Eritreji; poziva eritrejsku vladu da stane na kraj pritvaranju oporbe, novinara, vjerskih vođa i nedužnih civila; traži da se svi zatvorenici savjesti u Eritreji odmah i bezuvjetno oslobode, a posebno Dawit Issak i drugi novinari pritvoreni od rujna 2001. kao i Abuna Antonios; traži da eritrejska vlada pruži detaljne informacije o sudbini svih osoba lišenih slobode kao i njihovoj lokaciji;

2.  podsjeća na odluku Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda iz svibnja 2017. i traži od Eritreje da bez odgode potvrdi da je Dawit Isaak dobro, da ga oslobodi i dopusti mu susret s obitelji i pravnim zastupnicima te da mu osigura kompenzaciju za godine provedene u pritvoru; nadalje poziva Eritreju da ukine zabranu neovisnih medija, što je odlučila i Komisija;

3.  napominje da nepoštovanjem odluke Afričke komisije Eritreja i dalje pokazuje grubo nepoštovanje međunarodnih normi i temeljnih prava, uključujući pravo na pošteno suđenje, zabranu mučenja, slobodu izražavanja, pravo na obitelj te da svaka zemlja treba poštovati Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda;

4.  poziva eritrejsku vladu da oslobodi Abuna Antoniosa, da mu dopusti povratak na njegovu funkciju patrijarha te da se prestane miješati u miroljubive vjerske prakse u zemlji; podsjeća na to da je sloboda vjeroispovijesti temeljno pravo i oštro osuđuje svako nasilje ili diskriminaciju na temelju vjeroispovijesti;

5.  poziva na održavanje poštenih suđenja za optužene osobe, ukidanje mučenja i drugih oblika ponižavajućeg postupanja kao što su uskraćivanje hrane, vode i zdravstvene skrbi; podsjeća eritrejsku vladu da je dužna istražiti slučajeve izvansudskih pogubljenja;

6.  podsjeća eritrejsku vladu da mnoge njezine aktivnosti predstavljaju zločine protiv čovječnosti i da iako Eritreja nije stranka Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda, mnoge odredbe Rimskog statuta odražavaju norme međunarodnog običajnog prava koje je za Eritreju obvezujuće; naglašava svoju potporu preporuci Istražnog povjerenstva UN-a i temeljitoj istrazi navoda teških kršenja ljudskih prava i zločina protiv čovječnosti koje su počinile eritrejske vlasti, kako bi se svi za koje se utvrdi da snose odgovornost priveli pravdi;

7.  izražava svoju punu potporu radu posebne izvjestiteljice UN-a za ljudska prava u Eritreji; poziva EU da u suradnji s UN-om i Afričkom unijom pomno prati cjelokupnu situaciju u Eritreji i prijavljuje slučajeve kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda;

8.  traži od Eritreje da u potpunosti poštuje i bez odgode provede Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja te da u potpunosti ispunjava svoje obveze u okviru Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda, kojima je mučenje zabranjeno; sa zabrinutošću napominje da javne i privatne aktere, među kojima i poduzeća, iznimno ograničava vladin nadzor; uviđa da nedostatak upravljanja javnim financijama, uključujući nepostojanje državnog proračuna, onemogućava proračunski nadzor;

9.  poziva eritrejsku vladu da dopusti osnivanje drugih političkih stranaka kao primarnog sredstva za promicanje demokracije u zemlji te poziva na to da se organizacijama za ljudska prava omogući slobodno djelovanje u zemlji;

10.  podsjeća na to da je partnerstvo EU-a s Eritrejom uređeno Sporazumom iz Cotonoua i da su sve strane obvezne poštovati i provesti uvjete Sporazuma, osobito poštovanje ljudskih prava, demokracije i vladavine prava; stoga poziva EU da uvjetuje svoju pomoć, među ostalim i time da vlada Eritreje poštuje međunarodne obveze u pogledu ljudskih prava i da oslobodi političke zatvorenike prije nego joj se dodijeli bilo kakva daljnja pomoć EU-a; nadalje poziva EU da upotrijebi sve raspoložive instrumente i sredstva kako bi se zajamčilo da eritrejska vlada poštuje svoje obveze u pogledu zaštite i osiguranja temeljnih sloboda, među ostalim tako da razmisli o pokretanju savjetovanja u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua; traži detaljnu i sveobuhvatnu ocjenu sredstava dodijeljenih Eritreji koja su izdvojili EU i njegove države članice;

11.  protivi se tome da EU nastavi pružati znatnu pomoć Eritreji, a osobito odobrenju Nacionalnog okvirnog programa za Eritreju u visini od 200 milijuna EUR; poziva Komisiju da preispita svoje dogovore o nadzoru s Parlamentom, da oprezno razmotri razloge za zabrinutost i prijedloge Europskog parlamenta te da zajamči da su proslijeđeni Odboru Europskog razvojnog fonda; smatra da je Odbor Europskog razvojnog fonda trebao u obzir uzeti prijašnje preporuke Parlamenta da se ne usvoji Nacionalni okvirni program te da se nastavi s raspravom;

12.  poziva Komisiju da zajamči da se dodijeljenim sredstvima neće koristiti eritrejska vlada, nego da će ta sredstva po strogim pravilima i transparentno biti dodijeljena za potrebe eritrejskog naroda, točnije za razvoj, demokraciju, ljudska prava, dobro upravljanje i sigurnost te slobodu govora, tiska i okupljanja; potiče EU da osigura uvjetovanost nedavno dogovorene pomoći i da se Nacionalnim okvirnim programom Eritreji pruži podrška u važnom zaokretu u njezinoj energetskoj politici kako bi energija postala dostupna svima, osobito u ruralnim područjima koja trenutno još uvijek nemaju električnu energiju; povrh toga, smatra da bi se u komponenti Nacionalnog okvirnog programa o upravljanju snažan naglasak trebao staviti na provedbu preporuka u vezi s ljudskim pravima iz Univerzalnog periodičnog pregleda koji predvodi UN;

13.  traži od Komisije da od eritrejske vlade dobije jamstva da će provesti demokratske reforme i zajamčiti poštovanje ljudskih prava, među ostalim provedbom preporuka donesenih na 18. sjednici Radne skupine o Univerzalnom periodičnom pregledu koje je eritrejska vlada prihvatila 7. veljače 2014.;

14.  poziva Vijeće da ponovno procijeni odnose između EU-a i Eritreje te njegovu razvojnu pomoć zemlji, kao odgovor na loše stanje ljudskih prava u zemlji te da objavi konkretne rezultate programa pomoći koji su ostvareni tijekom posljednjih godina; poziva EU i države članice da iskoriste sve raspoložive mjere, osobito u okviru Sporazuma iz Cotonoua kako bi se zajamčilo da eritrejske vlasti poštuju svoje međunarodne obveze;

15.  snažno naglašava da Eritreja mora međunarodnim i regionalnim tijelima za ljudska prava, među ostalim i posebnim izvjestiteljima, omogućiti nesmetan pristup zemlji radi praćenja napretka; traži od potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da aktivno podrži obnovu mandata posebnog izvjestitelja UN-a za stanje ljudskih prava u Eritreji; potiče eritrejsku vladu da provede hitne reforme, poput one o odmaku od jednostranačke države, ponovnom sazivanju Nacionalne skupštine i provedbi izbora;

16.  apelira na države članice EU-a da poduzmu odgovarajuće mjere protiv plaćanja poreza za eritrejske državljane u dijaspori koji žive na njihovom teritoriju, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2023 (2011); podsjeća eritrejsku vladu da je pravo na napuštanje vlastite države dio međunarodnog prava o ljudskim pravima; poziva vladu da omogući slobodu kretanja i prestane prikupljati porez za dijasporu od Eritrejaca koji žive u inozemstvu; apelira na vladu da stane na kraj politici „krivnje zbog srodstva” kojom se napadaju članovi obitelji osoba koje izbjegavaju služenje vojnog roka, nastoje pobjeći iz Eritreje ili ne plaćaju porez na dohodak od 2 % koji eritrejskim iseljenicima nameće vlada;

17.  poziva eritrejsku vladu da se pridržava propisanog razdoblja vojne službe, da ne iskorištava svoje građane kao prisilne radnike, da više ne dopušta stranim poduzećima da takve vojne obveznike koriste uz naknadu, da otvori mogućnost prigovora savjesti na služenje vojnog roka te da zajamči zaštitu vojnih obveznika;

18.  podsjeća Eritreju da je u okviru konvencija Međunarodne organizacije rada, uz poseban naglasak na pravo organizacija civilnog društva i sindikata na okupljanje, mirno prosvjedovanje, sudjelovanje u javnim poslovima i vođenje kampanja za poboljšanje radničkih prava; poziva eritrejsku vladu da ukine politiku kojom se zabranjuje rad nevladinih organizacija koje imaju manje od 2 milijuna USD na bankovnom računu; zabrinut je zbog rasprostranjenih veza između poslovnih subjekata, politike i korupcije u Eritreji; osuđuje strana poduzeća koja sudjeluju u korištenju prisilnog rada i poziva sve koji djeluju u Eritreji na veću odgovornost, dužnu pažnju i sustave izvješćivanja;

19.  prima na znanje pokušaje EU-a da surađuje s Eritrejom u području migracija; ističe vrlo visoke stope odobravanja azila i supsidijarne zaštite Eritrejcima od strane država članica EU-a te stoga apelira na države članice da u skladu sa Ženevskom konvencijom ne vraćaju Eritrejce koji traže azil u Europi; zahtijeva od država članica da se pridržavaju načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja te ih podsjeća na vjerojatnost toga da tražitelji azila po povratku budu proizvoljno pritvoreni i mučeni zbog svog pokušaja bijega;

20.  potiče Eritreju da surađuje s međunarodnom zajednicom u području ljudskih prava; traži od Vijeća UN-a za ljudska prava da surađuje s Eritrejom u izgradnji kapaciteta u pravosudnom sustavu organiziranjem seminara i osposobljavanja za suce i pravnike, što je konstruktivan način za napredak; prima na znanje da će izaslanstvo Ureda visokog povjerenika za ljudska prava posjetiti Eritreju u lipnju 2017. te ga poziva da izvijesti o tome što su vidjeli i da pokuša dobiti pristup svim dijelovima zemlje, osobito zatvorima u kojima se mogu pregledati prostorije i o njima izvještavati;

21.  ponavlja svoju duboku zabrinutost zbog aktualnih klimatskih uvjeta u državama na Rogu Afrike, uključujući Eritreju, i zbog ozbiljnog, s njima povezanog, rizika u vezi s pomanjkanjem hrane i humanitarnom krizom; poziva EU da zajedno sa svojim međunarodnim partnerima snažnije podupre pogođeno stanovništvo i zajamči potrebno financiranje i pomoć;

22.  osuđuje politiku eritrejske vlade o proizvoljnom oduzimanju državljanstva te poziva na pošteno i pred zakonom ravnopravno postupanje prema svim građanima Eritreje; ističe da rješavanje pitanja nedostatka pravde u demokratskom upravljanju u Eritreji i ponovna uspostava vladavine prava moraju postati prioritet, i to tako da se okonča autoritarna vladavina utemeljena na strahu od proizvoljnog pritvaranja u izolaciji, mučenja i drugih oblika kršenja ljudskih prava, od kojih neki čine zločine protiv čovječnosti;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a, Vijeću Afričke unije, Istočnoafričkoj zajednici, glavnom tajniku UN-a, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i eritrejskim vlastima.

(1) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 146.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0090.
(3) SL L 51, 2.3.2010., str. 19.
(4) SL L 195, 27.7.2010., str. 74.
(5) SL L 282, 16.10.2012., str. 46.


Burundi
PDF 185kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o stanju u Burundiju (2017/2756(RSP))
P8_TA(2017)0310RC-B8-0465/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izmijenjeni Sporazum iz Cotonoua, a posebno njegov članak 96.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 2248 (2015) od 12. studenoga 2015. i br. 2303 (2016) od 29. srpnja 2016. o stanju u Burundiju,

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodnog istražnog povjerenstva koje je 15. lipnja 2017. podneseno Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir prvo izvješće glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o Burundiju, objavljeno 23. veljače 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu za medije Vijeća sigurnosti o stanju u Burundiju od 9. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješće proizašlo iz neovisno istrage Ujedinjenih naroda o Burundiju, objavljeno 20. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju o stanju ljudskih prava u Burundiju koju je 30. rujna 2016. usvojilo Vijeće Ujedinjenih naroda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Sporazum o miru i pomirenju u Burundiju, potpisan u Aruši 28. kolovoza 2000.,

–  uzimajući u obzir izjavu o Burundiju sa sastanka na vrhu Afričke unije održanog 13. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Odluku o aktivnostima Vijeća za mir i sigurnost te o stanju mira i sigurnosti u Africi (Assembly/AU/Dec.598(XXVI.)), donesenu na 26. redovnoj sjednici Skupštine čelnika država i vlada Afričke unije, održane 30. i 31. siječnja 2016. u Adis Abebi (Etiopija),

–  uzimajući u obzir odluke i izjave skupštine Afričke unije (Assembly/AU/Dec.605-620(XXVI.)), donesene na 27. redovnoj sjednici Skupštine čelnika država i vlada Afričke unije, održane 17. i 18. srpnja 2016. u Kigaliju (Ruanda),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Afričkog povjerenstva za ljudska prava i prava naroda od 4. studenoga 2016. o stanju ljudskih prava u Republici Burundiju,

–  uzimajući u obzir izjavu o Burundiju sa sastanka na vrhu Istočnoafričke zajednice od 31. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir rezolucije Europskog parlamenta o Burundiju, a posebno one od 9. srpnja 2015.(1), 17. prosinca 2015.(2) i 19. siječnja 2017.(3)

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2016/394 od 14. ožujka 2016. o zaključivanju postupka savjetovanja s Republikom Burundijem na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1755 Vijeća od 1. listopada 2015. kao i odluke (ZVSP) 2015/1763 i (ZVSP) 2016/1745 Vijeća o restriktivnim mjerama zbog stanja u Burundiju,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. ožujka, 18. svibnja, 22. lipnja i 16. studenog 2015. te 15. veljače 2016. o Burundiju,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 28. svibnja 2015., 19. prosinca 2015. i 21. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. siječnja 2017. o zabrani organizacije Ligue Iteka u Burundiju,

–  uzimajući u obzir Ustav Burundija, a posebno njegov članak 96.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Burundi zahvatila teška politička kriza i građanski nemiri nakon što je predsjednik Pierre Nkurunziza u travnju 2015. objavio da će se kandidirati za treći mandat, što je u suprotnosti s Ustavom Burundija, kojim se dopuštaju samo dva predsjednička mandata, te sa Sporazumom iz Aruše; budući da je snažno protivljenje njegovu ponovnom izboru vlada ugušila na vrlo grub način, što je rezultiralo zabrinjavajućim pogoršanjem stanja ljudskih prava u toj zemlji;

B.  budući da prema međunarodnim promatračima vlada od srpnja 2015. vrlo strogo kažnjava protivnike njegova ponovnog izbora; budući da je od početka eskalacije nasilja prema navodima UN-a smrtno stradalo 500 osoba; budući da je prema organizacijama za zaštitu ljudskih prava više od 1 200 osoba ubijeno, da ih je između 400 i 900 prisilno nestalo, da su ih stotine ili čak tisuće izložene mučenju te da ih se više od 10 000 još uvijek nalazi u proizvoljnom pritvoru;

C.  budući da predsjednik Pierre Nkurunziza ne isključuje mogućnost izmijene Ustava kako bi se 2020. kandidirao četvrti put te da je u tijeku interni postupak ukidanja ograničenja broja mandata; budući da bi to bilo u suprotnosti s prethodnim izjavama predsjednika Pierrea Nkurunzize i da bi ugrozilo dogovorena zajednička nastojanja za pronalaženje dugoročnog održivog rješenja krize;

D.  budući da se u izvješću proizašlom iz neovisne istrage Ujedinjenih naroda o Burundiju (EINUB) navodi da postoje „brojni dokazi za teška kršenja ljudskih prava i ozbiljne zlouporabe” u zemlji te da su ih uglavnom počinile sigurnosne snage i tijela vlasti; budući da se broj slučajeva poticanja na nasilje i mržnju povećao od travnja 2017., posebice prilikom okupljanja paravojne skupine mladih Imbonerakure, koja djeluje u okviru vladajuće stranke CNDD-FDD; budući da su vođe oporbe i dionici civilnog društva, osobito borci za ljudska prava, novinari i odvjetnici glavna meta tog nasilja; budući da se u rujnu 2017. očekuje konačno izvješće istražnog povjerenstva koje je osnovalo Vijeće za ljudska prava;

E.  budući da prijavljeni slučajevi nasilja uključuju ubojstva, otmice, prisilne nestanke, mučenje, silovanje te proizvoljna uhićenja i pritvaranja; budući da se korupcijom i nedjelovanjem javnih vlasti nastavlja kultura nekažnjavanja kojom se sprečava kazneni progon brojnih počinitelja smrtonosnog nasilja, među kojima su i pripadnici policijskih snaga i obavještajnih službi;

F.  budući da su u listopadu 2016. vlasti Burundija zabranile djelovanje pet organizacija za ljudska prava te da je u siječnju 2017. zabranjena i Lige Iteka, najstarija organizacija te vrste u zemlji; budući da je u prosincu 2016. Parlament donio zakon kojim se predviđa strogi nadzor nad međunarodnim nevladinim organizacijama;

G.  budući da su ograničenja u pogledu slobode medija i neovisnih novina sve izraženija; budući da su neovisni mediji i dalje cenzurirani, obustavljeni, blokirani i/ili zatvoreni; budući da su novinari bili žrtve nestanaka, prijetnji, fizičkih napada i pravosudnog uznemiravanja; budući da je obustavljen rad svih neovisnih radijskih postaja; budući da se Burundi nalazi na 160. mjestu od 180 zemalja na ljestvici indeksa slobode medija za 2017. koju sastavljaju Reporteri bez granica;

H.  budući da dužnosnici UN-a ukazuju na to da državni službenici nastoje unijeti razdor, zbog čega postoji bojazan da bi moglo doći do spirale nasilja i moguće „etnizacije” krize; budući da je prijavljeno da stranka CNDD-FDD (Nacionalno vijeće za obranu demokracije – Snage za obranu demokracije) i njezina paravojna skupina mladih Imbonerakure masovno pribjegavaju nasilju i zastrašivanju;

I.  budući da je u listopadu 2016. Burundi započeo postupak povlačenja iz Rimskog statuta i izrazio namjeru da napusti Međunarodni kazneni sud zbog odluke o pokretanju preliminarne istrage u vezi s nasiljem i kršenjem ljudskih prava u toj zemlji;

J.  budući da je u kolovozu 2016. vlada Burundija odbila da se policijski službenici Ujedinjenih naroda rasporede po zemlji kako bi nadzirali stanje; budući da je burundijska vlada odlučila obustaviti suradnju s visokim povjerenikom Ujedinjenih naroda za ljudska prava te da je odbila suradnju s istražnim povjerenstvom koje je osnovalo Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda;

K.  budući da je 21. prosinca 2015. burundijski parlament odbio prijedlog o uvođenju mirovnih snaga Afričke unije, tvrdeći da bi svaka vojna intervencija snaga Afričke unije predstavljala invaziju okupacijskih snaga;

L.  budući da je 8. prosinca 2015. Europska unija pokrenula postupak savjetovanja s vladom Burundija na temelju članka 96. Sporazuma iz Cotonoua, u prisutnosti predstavnika Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država, Afričke unije, Istočnoafričke zajednice i Ujedinjenih naroda; budući da je tek u ožujku 2016. Europska unija dovršila ta savjetovanja, nakon zaključka da su obveze koje je burundijska vlada predložila u pogledu ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava nedostatne;

M.  budući da je Europska unija po završetku tog postupka definirala niz iscrpnih mjera koje vlada Burundija mora usvojiti kako bi se omogućio nastavak potpune suradnje;

N.  budući da je Unija obustavila izravnu financijsku potporu burundijskoj državnoj upravi, uključujući i proračunsku potporu; budući da se Unija obvezala i dalje pružati financijsku potporu koja se dodjeljuje stanovništvu u obliku humanitarne pomoći, uključujući i projekte namijenjene osiguravanju pristupa osnovnim uslugama;

O.  budući da je Europska unija uvela sankcije protiv osoba, subjekata i tijela koji ugrožavaju demokraciju ili otežavaju pronalazak političkog rješenja u Burundiju; budući da i sama Afrička unija trenutačno planira uvesti sankcije;

P.  budući da Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda dijalog koji se vodi u Burundiju pod pokroviteljstvom Istočnoafričke zajednice i uz potporu Afričke unije i Europske unije smatra jedinim izvedivim rješenjem za održivo političko rješenje stanja u Burundiju; budući da bi taj dijalog trebao biti otvoren za sve, uključujući i oporbene stranke, civilno društvo i pripadnike dijaspore;

Q.  budući da bezizlazna politička situacija u Burundiju i pogoršanje gospodarske situacije imaju ozbiljne posljedice za stanovništvo; budući da je prema procjenama Agencije Ujedinjenih naroda za izbjeglice iz Burundija pobjeglo više od 420 000 ljudi u potrazi za utočištem u susjednim zemljama; budući da je prema riječima zamjenika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda u toj zemlji trenutačno 209 000 interno raseljenih osoba; budući da 3 milijuna osoba treba humanitarnu pomoć i da 2,6 milijuna osoba prijeti akutna nesigurnost opskrbe hranom; budući da 700 000 osoba ovisi o hitnoj pomoći u hrani unatoč činjenici da je vlada ukinula određena ograničenja; budući da to stanje ozbiljno ugrožava stabilnost cijele regije;

1.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog političkog i sigurnosnog stanja u Burundiju; oštro osuđuje nasilje, ubojstva i ostale oblike kršenja ljudskih prava u Burundiju od 2015.; poziva na poduzimanje djelotvornih i razmjernih mjera kako bi se spriječili novi slučajevi nasilja;

2.  izražava zabrinutost zbog rasprostranjene prakse nekažnjavanja, prije svega slučajeva nasilja i kršenja ljudskih prava i počinitelja tih djela; podsjeća da burundijske vlasti u skladu s međunarodnim i regionalnim propisima o ljudskim pravima imaju obvezu jamčiti, štititi i promicati temeljna prava, uključujući i građanska i politička prava građana; u tom kontekstu traži da se provede temeljita i neovisna istraga o ubojstvima i kršenju prava zabilježenima u Burundiju posljednjih godina i zahtijeva da se počinitelji tih djela pozovu na odgovornost;

3.  izražava duboko žaljenje zbog činjenice da je burundijska vlada pokrenula postupak povlačenja te države iz Rimskog statuta o osnivanju Međunarodnog kaznenog suda; poziva burundijsku vladu da ponovno razmotri postupak povlačenja iz tog statuta i da učini sve što je potrebno kako bi ta država i dalje u potpunosti sudjelovala u radu Međunarodnog kaznenog suda;

4.  hitno poziva burundijsku vladu da u potpunosti poštuje Rezoluciju br. 2303(2016) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i da omogući uvođenje jedinice policijskih snaga Ujedinjenih naroda koja će osigurati praćenje sigurnosnog stanja u zemlji;

5.  pozdravlja osnivanje Istražnog povjerenstva UN-a za ljudska prava u Burundiju u studenom 2016., koje je zaduženo za provedbu istraga slučajeva kršenja ljudskih prava počinjenih u toj zemlji od travnja 2015.; poziva burundijske vlasti da u potpunosti surađuju s članovima Istražnog povjerenstva;

6.  pozdravlja nedavno imenovanje novog posebnog izaslanika UN-a u Burundiju, Michela Kafandoma, od strane glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Antonija Gutierreza, u cilju boljeg razumijevanja aktualnog političkog procesa;

7.  ponavlja svoju predanost slobodi izražavanja i ponovno ističe važnu ulogu civilnog društva, odvjetnika, organizacija za zaštitu ljudskih prava i medija u demokratskom društvu; u tom kontekstu poziva burundijske vlasti da ukinu zabrane i ograničenja nametnuta tim subjektima, da ponovno razmotre novo zakonodavstvo o stranim nevladinim organizacijama i da učine sve što je potrebno kako bi novinari i borci za zaštitu ljudskih prava u toj zemlji mogli slobodno i sigurno obavljati svoje zadaće;

8.  izražava zabrinutost zbog velike opasnosti od nastanka dubljih podjela među različitim etničkim skupinama u trenutačnoj situaciji; osuđuje etnizaciju krize korištenjem propagande utemeljene na etničkoj ideologiji; hitno poziva sve strane u Burundiju da se suzdrže od svih postupaka i svake vrste govora koji bi mogli potaknuti nasilje, pogoršati krizu ili negativno utjecati na dugoročnu regionalnu stabilnost te da u potpunosti poštuju Sporazum iz Aruše;

9.  osuđuje poticanje na mržnju i nasilje prema izbjeglicama i protivnicima od strane vođa paravojne omladinske skupine Imbonerakure, a osobito javne pozive na silovanje žena na protivničkoj strani, te poziva na hitno razoružanje te paravojne skupine; izražava duboku zabrinut zbog donošenja novog zakona o osnivanju dobrovoljnih nacionalnih snaga, koji bi se mogao iskoristiti za davanje legitimiteta aktivnostima takvih paravojnih postrojbi;

10.  hitno poziva sve prisutne strane da stvore povoljne uvjete za ponovnu uspostavu povjerenja i za poticanje nacionalnog jedinstva s pomoću otvorenog, transparentnog i uključivog nacionalnog dijaloga između vlade, oporbenih stranaka i civilnog društva, u skladu s burundijskim Ustavom, Sporazumom iz Aruše i međunarodnim obvezama te zemlje;

11.  napominje da stanje u Burundiju ima vrlo štetne posljedice za cijelu regiju; u tom smislu pozdravlja napore oko pregovora koji se vode pod pokroviteljstvom Istočnoafričke zajednice i uz potporu Afričke unije te poziva burundijske vlasti na angažman i suradnju u cilju pronalaska hitnog, održivog i dugoročnog rješenja tog sukoba, ali izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sporog napretka tog dijaloga;

12.  poziva Europsku uniju da podupre napore regionalnih aktera u rješavanju krize; poziva na provedbu plana pod vodstvom koordinatora kojeg je imenovala Istočnoafrička zajednica, bivšeg predsjednika Tanzanije g. Mkape;

13.  pozdravlja odluku Vijeća za mir i sigurnost Afričke unije kojom se dopušta upućivanje afričke misije za sprečavanje i zaštitu u Burundi radi promicanja političkog rješenja; odlučno poziva burundijsku vladu da potpuno poštuje preuzete obveze u vezi s omogućavanjem brzog raspoređivanja promatrača i stručnjaka za ljudska prava, prije svega na način da im se omogući hitno izdavanje viza i brzo obavljanje drugih formalnosti;

14.  smatra da bi se većom prisutnosti međunarodnih promatrača u Burundiju moglo znatno doprinijeti poboljšanju stanja u području ljudskih prava i sigurnosti; poziva da se, uz 30 već prisutnih, uputi dodatnih 200 vojnih promatrača i promatrača za ljudska prava pod okriljem Afričke unije;

15.  smatra da se u suradnji s Afričkom unijom treba osigurati sljedivost sredstava namijenjenih burundijskim vojnicima raspoređenima u misiji Afričke unije u Somaliji;

16.  smatra da normalizacija odnosa s Europskom unijom i njezinim državama članicama ovisi o tome provode li burundijske vlasti sve odredbe o savjetovanjima iz rasporeda obveza u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua;

17.  upoznat je s odlukom Europske unije koja je donesena nakon savjetovanja s burundijskim vlastima u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua i koja se odnosi na obustavu izravne financijske potpore burundijskoj državnoj upravi i pozdravlja činjenicu da je Europska unija donijela mjere ograničavanja putovanja i zamrzavanja imovine onima koji su odgovorni za ugrožavanje mirovnih napora i borbe za ljudska prava; naglašava da Europska unija nastavlja pružati punu financijsku potporu burundijskom narodu, uključujući izbjeglice, u ključnim sektorima poput zdravstva, prehrane i obrazovanja, kao i izravnu humanitarnu pomoć; podržava produženje ciljanih sankcija Europske unije i odluku Vijeća EU-a o obustavi financijske pomoći Burundiju nakon savjetovanja u skladu s člankom 96.;

18.  duboko je zabrinut zbog priljeva izbjeglica iz Burundija u susjedne zemlje i zbog alarmantne situacije u kojoj se nalaze raseljene osobe u Burundiju te ponovno ističe svoju potporu humanitarnim organizacijama prisutnima u toj regiji i susjednim zemljama koje prihvaćaju izbjeglice; hitno poziva Europsku uniju i ostale donatore sredstava da pojačaju financijsku potporu i humanitarnu pomoć raseljenim osobama i izbjeglicama iz Burundija; podsjeća države članice na njihovu obvezu poštovanja Ženevske konvencije;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i parlamentu Burundija, Vijeću ministara AKP-a i EU-a, Europskoj komisiji i Vijeću ministara Europske unije, potpredsjednici Komisije i Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica EU-a, državama članicama i institucijama Afričke unije te glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2015)0275.
(2) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2015)0474.
(3) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2017)0004.


Europski fond za održivi razvoj (EFOR) i uspostavljanje jamstva EFOR-a i Jamstvenog fonda EFOR-a ***I
PDF 322kWORD 51k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za održivi razvoj (EFOR) i uspostavljanju jamstva EFOR-a i Jamstvenog fonda EFOR-a (COM(2016)0586 – C8-0377/2016 – 2016/0281(COD))
P8_TA(2017)0311A8-0170/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0586),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 209. stavak 1. i članak 212. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0377/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 28. lipnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj i Odbora za proračune u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj i Odbora za proračune te mišljenje Odbora za proračunski nadzor (A8-0170/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku / svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 6. srpnja 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR), jamstva EFOR-a i Jamstvenog fonda EFOR-a

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/1601.)


Dopuštena upotreba određenih djelâ i drugih zaštićenih sadržaja u korist slijepih i slabovidnih osoba ili osoba koje imaju druge smetnje pri čitanju tiskanog teksta ***I
PDF 327kWORD 49k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o određenim dopuštenim upotrebama djelâ i drugih sadržaja koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist slijepih i slabovidnih osoba ili osoba koje imaju druge smetnje pri čitanju tiskanog teksta i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (COM(2016)0596 – C8-0381/2016 – 2016/0278(COD))
P8_TA(2017)0312A8-0097/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0596),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0381/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. siječnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 19. svibnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,)(3)

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za predstavke (A8-0097/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 6. srpnja 2017. radi donošenja Direktive (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2017/1564.)

(1) SL C 125, 21.4.2017., str. 27.


Prekogranična razmjena između Unije i trećih zemalja primjeraka u pristupačnim formatima određenih djelâ i drugih zaštićenih sadržaja u korist slijepih i slabovidnih osoba ili osoba koje imaju druge smetnje pri čitanju otisnutog teksta ***I
PDF 327kWORD 50k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prekograničnoj razmjeni između Unije i trećih zemalja primjeraka u pristupačnim formatima određenih djelâ i drugih sadržaja zaštićenih autorskim pravom i srodnim pravima u korist slijepih i slabovidnih osoba ili osoba koje imaju druge smetnje pri čitanju otisnutog teksta (COM(2016)0595 – C8-0380/2016 – 2016/0279(COD))
P8_TA(2017)0313A8-0102/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0595),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0380/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 5. srpnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 19. svibnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za predstavke (A8-0102/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 6. srpnja 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o prekograničnoj razmjeni između Unije i trećih zemalja primjeraka u dostupnom formatu određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/1563.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.


Mehanizmi rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem u EU-u *
PDF 561kWORD 68k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o prijedlogu direktive Vijeća o mehanizmima rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem u Europskoj uniji (COM(2016)0686 – C8-0035/2017 – 2016/0338(CNS))
P8_TA(2017)0314A8-0225/2017

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Vijeću (COM(2016)0686),

–  uzimajući u obzir članak 115. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0035/2017),

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje švedskog Parlamenta, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 25. studenoga 2015.(1) i 6. srpnja 2016.(2) o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka,

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0225/2017),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  Poziva Vijeće da razmotri mogućnost postupnog stavljanja izvan snage Konvencije od 23. srpnja 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća(3) nakon donošenja ove Direktive, jačajući tako usklađen pristup Unije rješavanju sporova putem ove Direktive.

6.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 1.
(1)  Situacije u kojima različite države članice dva puta oporezuju istu dobit ili isti kapital mogu stvoriti ozbiljne porezne prepreke za poduzeća koja posluju preko granica. Tim se situacijama stvara prekomjerno porezno opterećenje za poduzeća te po svoj prilici prouzročuju gospodarski poremećaji i neučinkovitost. Osim toga, one imaju negativan učinak na prekogranična ulaganja i rast.
(1)  Na temelju načela pravednog i učinkovitog oporezivanja sva poduzeća moraju plaćati pravedan udio poreza ako se stvara dobit, ali dvostruko oporezivanje i dvostruko neoporezivanje moraju se izbjeći. Situacije u kojima različite države članice dva puta oporezuju isti dohodak ili kapital mogu stvoriti ozbiljne porezne prepreke, uglavnom za mala i srednja poduzeća koja posluju preko granica te stoga imaju negativan učinak na ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Tim se situacijama stvara prekomjerno porezno opterećenje, nedostatak pravne sigurnosti i nepotrebni troškovi za poduzeća te se po svoj prilici prouzročuju gospodarski poremećaji i neučinkovitost. Osim toga, one imaju negativan učinak na prekogranična ulaganja i rast.
Amandman 2
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 1.a (nova)
(1.a)  Europski parlament usvojio je 25. studenog 2015. rezoluciju o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka, u kojoj dovodi u pitanje korisnost Konvencije od 23. srpnja 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća1.1 (Arbitražna konvencija Unije) i smatra da je taj instrument potrebno preoblikovati i učiniti ga učinkovitijim ili ga zamijeniti mehanizmom Unije za rješavanje sporova s djelotvornijim postupcima za postizanje međusobnog dogovora. Dana 6. srpnja 2016. Europski parlament usvojio je rezoluciju o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka u kojoj ističe da je utvrđivanje jasnog roka za postupke rješavanja sporova ključno za jačanje učinkovitosti sustava.
___________
1.a SL L 225, 20.8.1990., str. 10.
Amandman 3
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 1.b (nova)
(1.b)   Europski parlament donio je 16. prosinca 2015. godine rezoluciju s preporukama o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji, u kojoj je pozvao Komisiju da predloži zakone za unapređenje mehanizama za rješavanje prekograničnih poreznih sporova u Uniji, ne samo kada je riječ o slučajevima dvostrukog oporezivanja, već i dvostrukog neoporezivanja. Također je zatražio jasnija pravila, strože rokove i transparentnost.
Amandman 4
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 1.c (nova)
(1.c)   Pokušaji ukidanja dvostrukog oporezivanja često su dovodili do „dvostrukog neoporezivanja”, u kojemu su, preko prakse smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, trgovačka društva uspjela postići to da se njihova dobit oporezuje u onim državama članicama s gotovo nultim porezom na dobit poduzeća. Takva praksa, koja i dalje traje, narušava tržišno natjecanje, nanosi štetu domaćim poduzećima i ugrožava oporezivanje, nauštrb rasta i radnih mjesta.
Amandman 5
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.
(2)  Stoga je potrebno da se mehanizmima dostupnima u Uniji osigura rješavanje sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem i djelotvorno uklanjanje predmetnog dvostrukog oporezivanja.
(2)  Trenutačni postupci rješavanja sporova predugi su, preskupi i često ne dovode do nagodbe, dok se neki slučajevi uopće ne priznaju. Neka poduzeća trenutačno radije prihvaćaju dvostruko oporezivanje umjesto da troše novac i vrijeme na zamorne postupke ukidanja dvostrukog oporezivanja. Stoga je nužno da se mehanizmima dostupnima u Uniji osigura efektivno, brzo i izvršivo rješavanje sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem kao i djelotvorno i pravodobno uklanjanje predmetnog dvostrukog oporezivanja, uz redovito i djelotvorno obavješćivanje poreznog obveznika.
Amandman 6
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 3.
(3)  Trenutačnim mehanizmima predviđenima u bilateralnim poreznim sporazumima ne omogućuje se pravodobno i potpuno oslobođenje od dvostrukog oporezivanja u svim slučajevima. Postojeća Konvencija o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća (90/436/EEZ)7 („Arbitražna konvencija Unije”) ima ograničeno područje primjene jer je primjenjiva samo na sporove povezane s transfernim cijenama i pripisivanje dobiti stalnim poslovnim nastanima. Praćenjem provedenim u okviru provedbe Arbitražne konvencije Unije otkriveni su znatni nedostaci, posebno u pogledu pristupa postupku te trajanja i djelotvornog zaključenja postupka.
(3)  Trenutačnim mehanizmima predviđenima u bilateralnim sporazumima o dvostrukom oporezivanju ne omogućuje se pravodobno i potpuno oslobođenje od dvostrukog oporezivanja u svim slučajevima. Mehanizmi predviđeni tim sporazumima u mnogim su slučajevima dugotrajni, skupi, teško im je pristupiti i ne vode uvijek do sporazuma. Arbitražna konvencija Unije ima ograničeno područje primjene jer je primjenjiva samo na sporove povezane s transfernim cijenama i pripisivanje dobiti stalnim poslovnim nastanima. Praćenjem provedenim u okviru provedbe Arbitražne konvencije Unije otkriveni su znatni nedostaci, posebno u pogledu pristupa postupku, nedostatka pravnog lijeka, trajanja i izostanka konačnog obvezujućeg i djelotvornog zaključenja postupka. Ti su nedostatci prepreka ulaganju te ih treba ukloniti.
_________________
7 SL L 225, 20.8.1990., str. 10.
Amandman 7
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 3.a (nova)
(3.a)   Kako bi se stvorilo pravedno, jasno i stabilno porezno okružje i smanjio broj sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem na unutarnjem tržištu, potrebna je barem minimalna konvergencija poreznih politika poreza na dobit. Uvođenje zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit koje je predložila Komisija1.a najučinkovitiji je način uklanjanja opasnosti od dvostrukog oporezivanja dobiti.
______________
1.aPrijedlog direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit – CCCTB (COM(2016)0683)
Amandman 8
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.
(4)  Kako bi se stvorilo pravednije porezno okružje potrebno je poboljšati pravila o transparentnosti i pojačati mjere kojima se sprečava izbjegavanje poreza. Istovremeno je u duhu pravednog sustava oporezivanja potrebno osigurati da se ista dobit poreznih obveznika ne oporezuje dva puta i da mehanizmi rješavanja sporova budu sveobuhvatni, djelotvorni i održivi. Poboljšanje mehanizama rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem potrebno je i kako bi se reagiralo na rizik povećanja broja sporova povezanih s dvostrukim ili višestrukim oporezivanjem zbog redovitijih i ciljanijih revizijskih postupaka koje utvrđuju porezne uprave, koji mogu obuhvaćati velike novčane iznose.
(4)  Kako bi se stvorilo pravednije porezno okružje za poduzeća aktivna u Uniji, potrebno je poboljšati pravila o transparentnosti i pojačati mjere kojima se sprečavaju izbjegavanje i utaja poreza na nacionalnoj i globalnoj razini te na razini Unije. Izbjegavanje dvostrukog neoporezivanja mora ostati prioritet u Uniji. Istovremeno je u duhu pravednog sustava oporezivanja potrebno osigurati da se ista dobit poreznih obveznika ne oporezuje dva puta i da mehanizmi rješavanja sporova budu sveobuhvatni, djelotvorni i održivi. Poboljšanje mehanizama rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem također je ključno kako bi se reagiralo na rizik povećanja broja sporova povezanih s dvostrukim ili višestrukim oporezivanjem zbog redovitijih i ciljanijih revizijskih postupaka koje utvrđuju porezne uprave, koji mogu obuhvaćati velike novčane iznose.
Amandman 9
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 5.
(5)  Stoga je uspostava djelotvornog i učinkovitog okvira za rješavanje poreznih sporova, kojim se osiguravaju pravna sigurnost i okružje pogodno za poslovanje i ulaganja, neophodna mjera za postizanje pravednog i učinkovitog poreznog sustava u Uniji. Mehanizmima rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem također bi se trebao uspostaviti usklađeni i transparentni okvir za rješavanje problema povezanih s dvostrukim oporezivanjem, što bi pogodovalo svim poreznim obveznicima.
(5)  Stoga je uspostava djelotvornog i učinkovitog okvira za rješavanje poreznih sporova, kojim se osiguravaju pravna sigurnost i potiču ulaganja, neophodna mjera za postizanje pravednog i učinkovitog poreznog sustava u Uniji. U tu svrhu države članice trebale bi nadležnim tijelima namijeniti odgovarajuće ljudske, tehničke i financijske resurse.
Amandman 10
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 5.a (nova)
(5.a)  Unija može postati model i svjetski predvodnik u pogledu porezne transparentnosti i koordinacije. Stoga bi se mehanizmima rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem također trebao uspostaviti usklađen i transparentan okvir za rješavanje problema povezanih s dvostrukim oporezivanjem, što bi pogodovalo svim poreznim obveznicima. Osim ako dotični porezni obveznici ne dokažu da se određene osjetljive trgovačke, proizvodne ili profesionalne informacije u odluci ne bi trebale objaviti, sve konačne odluke trebale bi se objaviti u cijelosti, a Komisija ih treba staviti na raspolaganje u uobičajenom podatkovnom formatu i na internetskoj stranici pod središnjim upravljanjem. Objava konačnih odluka u interesu je javnosti s obzirom na to da se njome poboljšava razumijevanje načina na koji bi se pravila trebala tumačiti i primjenjivati. Ova će Direktiva ostvariti svoj puni potencijal samo ako se slična pravila provedu i u trećim zemljama. Stoga bi Komisija također trebala zagovarati uspostavu obvezujućih postupaka rješavanja sporova na međunarodnoj razini.
Amandman 11
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 5.b (nova)
(5.b)   Djelotvoran i učinkovit okvir trebao bi obuhvaćati mogućnost da države članice predlože alternativne mehanizme rješavanja sporova kojima se više uzimaju u obzir posebne značajke malih i srednjih poduzeća te mogu dovesti do nižih troškova, manje birokracije, veće učinkovitosti i bržeg uklanjanja dvostrukog oporezivanja.
Amandman 12
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 6.
(6)  Uklanjanje dvostrukog oporezivanja trebalo bi se postići postupkom čiji je prvi korak upućivanje slučaja poreznim tijelima dotične države članice kako bi se spor riješio postupkom međusobnog sporazuma. U nedostatku takvog sporazuma u određenom roku, slučaj bi se trebao proslijediti savjetodavnom povjerenstvu ili povjerenstvu za alternativno rješavanje sporova, koje čine i predstavnici dotičnih poreznih tijela i ugledne neovisne osobe. Porezna bi tijela, upućujući na mišljenje savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova, trebala donijeti konačnu obvezujuću odluku.
(6)  Uklanjanje dvostrukog oporezivanja trebalo bi se postići postupkom koji se može jednostavno provoditi. Prvi je korak upućivanje slučaja poreznim tijelima dotične države članice kako bi se spor riješio postupkom međusobnog sporazuma. U nedostatku takvog sporazuma u određenom roku, slučaj bi se trebao proslijediti savjetodavnom povjerenstvu ili povjerenstvu za alternativno rješavanje sporova, koje čine i predstavnici dotičnih poreznih tijela i ugledne neovisne osobe, čija su imena navedena na javno dostupnom popisu uglednih neovisnih osoba. Porezna bi tijela, upućujući na mišljenje savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova, trebala donijeti konačnu obvezujuću odluku.
Amandman 13
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 7.a (nova)
(7.a)   Postupak za rješavanje sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem predviđen ovom Direktivom sastoji se, među ostalim opcijama, od rješavanja sporova za poreznog obveznika. On uključuje postupke međusobnog sporazuma u okviru bilateralnih konvencija o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili u okviru Arbitražne konvencije Unije. Postupak rješavanja sporova utvrđen ovom Direktivom trebao bi imati prednost pred drugim opcijama jer pruža usklađen pristup rješavanju sporova na razini cijele Unije, koji obuhvaća jasna i provediva pravila, dužnost ukidanja dvostrukog oporezivanja i fiksni vremenski okvir.
Amandman 14
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 7.b (nova)
(7.b)   Trenutno nije jasno kako je ova Direktiva povezana s postojećim odredbama o arbitraži u bilateralnim poreznim sporazumima i postojećoj Arbitražnoj konvenciji Unije. Stoga Komisija treba objasniti te odnose kako bi porezni obveznici, po potrebi, mogli odabrati postupak koji je najprikladniji za svrhu.
Amandman 15
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 7.c (nova)
(7.c)   Veliki broj slučajeva povezanih s dvostrukim oporezivanjem obuhvaća treće zemlje. Stoga Komisija treba nastojati izraditi globalni okvir, po mogućnosti u kontekstu OECD-a. Dok se takav okvir OECD-a ne ostvari, Komisija treba stremiti obveznom i obvezujućem postupku nagodbe, umjesto sadašnjeg dobrovoljnog, za sve slučajeve mogućega prekograničnog dvostrukog oporezivanja.
Amandman 16
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 10.a (nova)
(10.a)   Područje primjene ove Direktive treba proširiti što je prije moguće. Ovom se Direktivom uspostavlja okvir samo za rješavanje sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem dobiti poduzeća. Sporovi povezani s dvostrukim oporezivanjem dohotka, npr. mirovine i plaće, nisu obuhvaćeni njezinim područjem primjene, a utjecaj na pojedince može biti znatan. Ako države članice različito tumače porezni sporazum, to može dovesti do ekonomskog dvostrukog oporezivanja, primjerice, ako jedna država članica tumači neki izvor prihoda kao plaću, a druga država članica tumači isti izvor prihoda kao dobit. Stoga se razlike u tumačenju oporezivanja prihoda među državama članicama također trebaju obuhvatiti područjem primjene ove Direktive.
Amandman 17
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 11.
(11)  Komisija treba provjeriti primjenu ove Direktive nakon pet godina i države članice trebaju Komisiji dostaviti odgovarajuće podatke kojima se ta provjera podupire,
(11)  Komisija treba provjeriti primjenu ove Direktive nakon pet godina te ujedno odrediti treba li se Direktiva i dalje primjenjivati ili je treba izmijeniti. Države članice trebaju Komisiji dostaviti odgovarajuće podatke kojima se ta provjera podupire. Na kraju provjere Komisija bi trebala predstaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, uključujući procjenu proširenja područja primjene ove Direktive na sve situacije prekograničnog dvostrukog oporezivanja i dvostrukog neoporezivanja te, po potrebi, zakonodavni prijedlog s izmjenama,
Amandman 18
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 4.
Ovom se Direktivom ne sprečava primjena nacionalnog zakonodavstva ili odredaba međunarodnih sporazuma ako je to potrebno za sprečavanje utaje poreza, poreznih prijevara ili zlouporabe.
Ovom se Direktivom ne sprečava primjena nacionalnog zakonodavstva ili odredaba međunarodnih sporazuma ako je to potrebno za sprečavanje utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza, poreznih prijevara ili zlouporabe.
Amandman 19
Prijedlog direktive
Članak 3. – stavak 1.
1.  Svaki porezni obveznik koji podliježe dvostrukom oporezivanju ima pravo u roku od tri godine od zaprimanja prve obavijesti o mjeri čija je posljedica dvostruko oporezivanje podnijeti prigovor bilo kojem nadležnom tijelu dotičnih država članica, u kojem zahtijeva rješavanje slučaja dvostrukog oporezivanja, bez obzira na to koristi li se porezni obveznik pravnim lijekovima predviđenima nacionalnim pravom bilo koje dotične države članice. Porezni obveznik u svakom prigovoru koji upućuje odgovarajućem nadležnom tijelu mora navesti druge države članice na koje se prigovor odnosi.
1.  Svaki porezni obveznik koji podliježe dvostrukom oporezivanju ima pravo u roku od tri godine od zaprimanja prve obavijesti o mjeri čija je posljedica dvostruko oporezivanje podnijeti prigovor bilo kojem nadležnom tijelu dotičnih država članica, u kojem zahtijeva rješavanje slučaja dvostrukog oporezivanja, bez obzira na to koristi li se porezni obveznik pravnim lijekovima predviđenima nacionalnim pravom bilo koje dotične države članice. Porezni obveznik dužan je istodobno podnijeti prigovor obama nadležnim tijelima dotičnih država članica i u svakom prigovoru koji upućuje odgovarajućem nadležnom tijelu mora navesti druge države članice na koje se prigovor odnosi. Komisija održava središnju kontaktnu točku na svim službenim jezicima Unije, koja je lako dostupna javnosti i sadržava ažurirane kontaktne informacije za svako nadležno tijelo te daje puni pregled primjene zakonodavstva Unije i poreznih sporazuma.
Amandman 20
Prijedlog direktive
Članak 3. – stavak 2.
2.  Nadležna tijela u roku od jednog mjeseca od zaprimanja prigovora moraju potvrditi njegovo zaprimanje. Ona također obavješćuju nadležna tijela drugih država članica o zaprimanju prigovora.
2.  Svako nadležno tijelo u roku od dva tjedna od zaprimanja prigovora mora napismeno potvrditi njegovo zaprimanje i obavijestiti nadležna tijela drugih država članica o zaprimanju prigovora.
Amandman 21
Prijedlog direktive
Članak 3. – stavak 3. – točka a
(a)  naziv, adresa, porezni identifikacijski broj i ostale informacije potrebne za identifikaciju jednog poreznog obveznika ili više njih koji su uložili prigovor nadležnim tijelima te za identifikaciju drugih poreznih obveznika koji su izravno pogođeni;
(a)  naziv, adresa, porezni identifikacijski broj i ostale informacije potrebne za identifikaciju jednog poreznog obveznika ili više njih koji su uložili prigovor nadležnim tijelima te za identifikaciju drugih poreznih obveznika koji su izravno pogođeni, prema saznanjima podnositelja prigovora;
Amandman 22
Prijedlog direktive
Članak 3. – stavak 3. – točka d
(d)   primjenjivi nacionalni propisi i ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;
Briše se.
Amandman 23
Prijedlog direktive
Članak 3. – točka 3. – podtočka e – podtočka iii
(iii.)  izjava poreznog obveznika u kojoj se obvezuje da će što je brže moguće i sa što je moguće više pojedinosti odgovoriti na sve odgovarajuće zahtjeve nadležnog tijela te da će na zahtjev nadležnih tijela dostaviti svaki dokument;
(iii.)  izjava poreznog obveznika u kojoj se obvezuje da će što je brže moguće i sa što je moguće više pojedinosti odgovoriti na sve odgovarajuće zahtjeve nadležnog tijela te da će na zahtjev nadležnih tijela dostaviti svaki dokument, s tim da će nadležna tijela uzeti u obzir ograničenja pristupa zatraženim dokumentima i vanjska kašnjenja;
Amandman 24
Prijedlog direktive
Članak 3. – stavak 3. – točka f
(f)  sve posebne dodatne informacije koje zatraže nadležna tijela.
(f)  sve posebne dodatne informacije koje zatraže nadležna tijela, a koje su važne za spor povezan s dvostrukim oporezivanjem.
Amandman 25
Prijedlog direktive
Članak 3. – stavak 5.
5.  Nadležna tijela dotičnih država članica u roku od šest mjeseci od zaprimanja prigovora poreznog obveznika donose odluku o prihvaćanju i dopuštenosti tog prigovora. Nadležna tijela obavješćuju porezne obveznike i nadležna tijela drugih država članica o svojoj odluci.
5.  Nadležna tijela dotičnih država članica u roku od tri mjeseca od zaprimanja prigovora poreznog obveznika donose odluku o prihvaćanju i dopuštenosti tog prigovora i u toku od dva tjedna napismeno obavješćuju tog poreznog obveznika i nadležna tijela drugih država članica o svojoj odluci.
Amandman 26
Prijedlog direktive
Članak 4. – stavak 1. – podstavak 1.
Ako nadležna tijela dotičnih država članica odluče prihvatiti prigovor u skladu s člankom 3. stavkom 5., u roku od dvije godine s početkom od zadnje obavijesti neke od država članica o odluci o prihvaćanju prigovora moraju pokušati ukloniti dvostruko oporezivanje postupkom međusobnog sporazuma.
Ako nadležna tijela dotičnih država članica odluče prihvatiti prigovor u skladu s člankom 3. stavkom 5., u roku od jedne godine s početkom od zadnje obavijesti neke od država članica o odluci o prihvaćanju prigovora moraju pokušati ukloniti dvostruko oporezivanje postupkom međusobnog sporazuma.
Amandman 27
Prijedlog direktive
Članak 4. – stavak 1. – podstavak 2.
Na zahtjev nadležnog tijela dotične države članice razdoblje od dvije godine iz prvog podstavka može se produljiti za najviše šest mjeseci, ako nadležno tijelo dostavi obrazloženje u pisanom obliku. To produljenje ovisi o tome hoće li ga prihvatiti porezni obveznici i druga nadležna tijela.
Na zahtjev nadležnog tijela dotične države članice razdoblje od jedne godine iz prvog podstavka može se produljiti za najviše tri mjeseca, ako nadležno tijelo dostavi obrazloženje u pisanom obliku. To produljenje ovisi o tome hoće li ga prihvatiti porezni obveznici i druga nadležna tijela.
Amandman 28
Prijedlog direktive
Članak 4. – stavak 3.
3.  Nakon što nadležna tijela država članica postignu sporazum o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u razdoblju predviđenom u stavku 1., svako nadležno tijelo dotičnih država članica dostavlja taj sporazum poreznom obvezniku kao odluku koja je obvezujuća za tijelo i izvršiva za poreznog obveznika, pod uvjetom da se porezni obveznik odrekne prava na svaki domaći pravni lijek. Ta se odluka provodi neovisno o bilo kojim rokovima propisanima nacionalnim pravom dotične države članice.
3.  Nakon što nadležna tijela država članica postignu sporazum o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u razdoblju predviđenom u stavku 1., svako nadležno tijelo dotičnih država članica u roku od pet dana dostavlja taj sporazum poreznom obvezniku kao odluku koja je obvezujuća za tijelo i izvršiva za poreznog obveznika, pod uvjetom da se porezni obveznik odrekne prava na svaki domaći pravni lijek. Ta se odluka odmah provodi neovisno o bilo kojim rokovima propisanima nacionalnim pravom dotične države članice.
Amandman 29
Prijedlog direktive
Članak 4. – stavak 4.
4.  Ako nadležna tijela dotičnih država članica ne postignu sporazum o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u razdoblju predviđenom u stavku 1., svako nadležno tijelo dotičnih država članica o tome obavješćuje porezne obveznike i navodi razloge zbog kojih sporazum nije postignut.
4.  Ako nadležna tijela dotičnih država članica ne postignu sporazum o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u razdoblju predviđenom u stavku 1., svako nadležno tijelo dotičnih država članica o tome, u roku od dva tjedna, obavješćuje porezne obveznike i navodi razloge zbog kojih sporazum nije postignut te obavješćuje porezne obveznike o njihovim opcijama za podnošenje žalbe, s relevantnim kontaktnim podatcima tijela za žalbe.
Amandman 30
Prijedlog direktive
Članak 5. – stavak 1.
1.  Nadležna tijela dotičnih država članica mogu odlučiti odbaciti prigovor ako on nije dopušten, ako nema dvostrukog oporezivanja ili ako se nije poštovalo trogodišnje razdoblje utvrđeno u članku 3. stavku 1.
1.  Nadležna tijela dotičnih država članica mogu odlučiti odbaciti prigovor ako on nije dopušten, ako nema dvostrukog oporezivanja ili ako se nije poštovalo trogodišnje razdoblje utvrđeno u članku 3. stavku 1. Nadležna tijela obavješćuju poreznog obveznika o razlozima odbacivanja prigovora.
Amandman 31
Prijedlog direktive
Članak 5. – stavak 2.
2.  Ako nadležna tijela dotičnih država članica u roku od šest mjeseci od zaprimanja prigovora poreznog obveznika ne donesu odluku o prigovoru, smatra se da je prigovor odbijen.
2.  Ako nadležna tijela dotičnih država članica u roku od tri mjeseca od zaprimanja prigovora poreznog obveznika ne donesu odluku o prigovoru, smatra se da je prigovor odbijen, a porezni obveznik obavješćuje se u roku od jednog mjeseca od tog tromjesečnog razdoblja.
Amandman 32
Prijedlog direktive
Članak 5. – stavak 3.
3.  U slučaju odbijanja prigovora, porezni obveznik ima pravo žalbe na odluku nadležnih tijela dotičnih država članica u skladu s nacionalnim propisima.
3.  U slučaju odbijanja prigovora, porezni obveznik ima pravo žalbe na odluku nadležnih tijela dotičnih država članica u skladu s nacionalnim propisima. Porezni obveznik ima pravo podnijeti žalbu bilo kojem nadležnom tijelu. Nadležno tijelo kojem se podnese žalba obavješćuje drugo nadležno tijelo o toj žalbi te se ta dva nadležna tijela usklađuju pri njezinoj obradi. U slučaju malih i srednjih poduzeća, ako je žalba bila uspješna, financijski teret snosi nadležno tijelo koje je prvo odbilo prigovor.
Amandman 33
Prijedlog direktive
Članak 6. – stavak 2. – podstavak 1.
Savjetodavno povjerenstvo u roku od šest mjeseci od dana kad su nadležna tijela dotičnih država članica dostavila obavijest o zadnjoj odluci o odbijanju prigovora na temelju članka 5. stavka 1. donosi odluku o dopuštenosti i prihvaćanju prigovora. Smatra se da je prigovor automatski odbijen u nedostatku odluke o kojoj se u razdoblju od šest mjeseci dostavi obavijest.
Savjetodavno povjerenstvo u roku od tri mjeseca od dana kad su nadležna tijela dotičnih država članica dostavila obavijest o zadnjoj odluci o odbijanju prigovora na temelju članka 5. stavka 1. donosi odluku o dopuštenosti i prihvaćanju prigovora. Smatra se da je prigovor automatski odbijen ako u roku od tri mjeseca nema obavijesti o odluci.
Amandman 34
Prijedlog direktive
Članak 6. – stavak 2. – podstavak 2.
Ako savjetodavno povjerenstvo potvrdi postojanje dvostrukog oporezivanja i dopuštenost prigovora, na zahtjev jednog od nadležnih tijela pokreće se postupak međusobnog sporazuma predviđen u članku 4. Nadležno tijelo o tom zahtjevu obavješćuje savjetodavno povjerenstvo, ostala dotična nadležna tijela i porezne obveznike. Dvogodišnje razdoblje predviđeno u članku 4. stavku 1. počinje od dana kad savjetodavno povjerenstvo donese odluku o prihvaćanju i dopuštenosti prigovora.
Ako savjetodavno povjerenstvo potvrdi postojanje dvostrukog oporezivanja i dopuštenost prigovora, na zahtjev jednog od nadležnih tijela pokreće se postupak međusobnog sporazuma predviđen u članku 4. Nadležno tijelo o tom zahtjevu obavješćuje savjetodavno povjerenstvo, ostala dotična nadležna tijela i porezne obveznike. Jednogodišnje razdoblje predviđeno u članku 4. stavku 1. počinje od dana kad savjetodavno povjerenstvo donese odluku o prihvaćanju i dopuštenosti prigovora.
Amandman 35
Prijedlog direktive
Članak 6. – stavak 3. – podstavak 1.
Savjetodavno povjerenstvo osnivaju nadležna tijela dotičnih država članica ako u roku predviđenom u članku 4. stavku 1. nisu uspjele postići sporazum o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u okviru postupka međusobnog sporazuma.
Ako nadležna tijela dotičnih država članica ako u roku predviđenom u članku 4. stavku 1. nisu uspjela postići sporazum o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u okviru postupka međusobnog sporazuma, savjetodavno povjerenstvo donosi mišljenje o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u skladu s člankom 13. stavkom 1.
Amandman 36
Prijedlog direktive
Članak 6. – stavak 4. – podstavak 1.
Savjetodavno povjerenstvo osniva se najkasnije pedeset kalendarskih dana nakon isteka šestomjesečnog razdoblja predviđenog u članku 3. stavku 5. ako je savjetodavno povjerenstvo osnovano u skladu sa stavkom 1.
Savjetodavno povjerenstvo osniva se najkasnije jedan mjesec nakon isteka tromjesečnog razdoblja predviđenog u članku 3. stavku 5. ako je savjetodavno povjerenstvo osnovano u skladu sa stavkom 1.
Amandman 37
Prijedlog direktive
Članak 6. – stavak 4. – podstavak 2.
Savjetodavno povjerenstvo osniva se najkasnije pedeset kalendarskih dana nakon isteka razdoblja predviđenog u članku 4. stavku 1. ako je savjetodavno povjerenstvo osnovano u skladu sa stavkom 2.
Savjetodavno povjerenstvo osniva se najkasnije jedan mjesec nakon isteka razdoblja predviđenog u članku 4. stavku 1. ako je savjetodavno povjerenstvo osnovano u skladu sa stavkom 2.
Amandman 38
Prijedlog direktive
Članak 7. – stavak 1. – podstavak 2.
Ako nadležno tijelo države članice ne uspije imenovati barem jednu uglednu neovisnu osobu i njezina zamjenika, porezni obveznik može zatražiti od nadležnog suda u toj državi članici da imenuje neovisnu osobu i zamjenika s popisa iz članka 8. stavka 4.
Ako nadležno tijelo države članice ne uspije imenovati barem jednu uglednu neovisnu osobu i njezina zamjenika, porezni obveznik može zatražiti od nadležnog suda u toj državi članici da imenuje neovisnu osobu i zamjenika s popisa iz članka 8. stavka 4. u roku od tri mjeseca.
Amandman 39
Prijedlog direktive
Članak 7. – stavak 1. – podstavak 3.
Ako nadležna tijela svih dotičnih država članica to ne uspiju učiniti, porezni obveznik može zatražiti od nadležnih sudova svake države članice da imenuju dvije neovisne ugledne osobe u skladu s drugim i trećim podstavkom. Neovisne ugledne osobe koje su na taj način imenovane imenuju predsjedavajućeg ždrijebom s popisa neovisnih osoba koje ispunjavaju uvjete za predsjedanje u skladu s člankom 8. stavkom 4.
Ako nadležna tijela svih dotičnih država članica to ne uspiju učiniti, porezni obveznik može zatražiti od nadležnih sudova svake države članice da imenuju dvije neovisne ugledne osobe u skladu s drugim i trećim podstavkom članka 8. stavka 4. U središnjoj informativnoj točki na svojoj internetskoj stranici Komisija stavlja na raspolaganje pojedinosti o nadležnim sudovima svake države članice na svim službenim jezicima Unije. Neovisne ugledne osobe koje su na taj način imenovane imenuju predsjedavajućeg ždrijebom s popisa neovisnih osoba koje ispunjavaju uvjete za predsjedanje u skladu s člankom 8. stavkom 4.
Amandman 40
Prijedlog direktive
Članak 7. – stavak 2.
2.  Zahtjev za imenovanje neovisnih osoba i njihovih zamjenika u skladu sa stavkom 1. upućuje se nadležnom sudu države članice tek nakon isteka pedesetodnevnog razdoblja iz članka 6. stavka 4. i u roku od dva tjedna od isteka tog razdoblja.
2.  Zahtjev za imenovanje neovisnih osoba i njihovih zamjenika u skladu sa stavkom 1. upućuje se nadležnom sudu države članice tek nakon isteka jednomjesečnog razdoblja iz članka 6. stavka 4. i u roku od dva tjedna od isteka tog razdoblja.
Amandman 41
Prijedlog direktive
Članak 7. – stavak 3.
3.  Nadležni sud donosi odluku u skladu sa stavkom 1. i o njoj obavješćuje podnositelja zahtjeva. Postupak koji primjenjuje nadležni sud za imenovanje neovisnih osoba ako ih ne uspiju imenovati države članice jednak je postupku koji se primjenjuje na temelju nacionalnih propisa u području građanske i trgovačke arbitraže kada sudovi imenuju arbitra u slučajevima kad stranke ne uspiju postići sporazum o tome. Nadležni sud obavješćuje i nadležna tijela koja nisu prvobitno uspjela osnovati savjetodavno povjerenstvo. Ta država članica ima pravo žalbe na odluku suda, pod uvjetom da joj pripada to pravo na temelju njezina nacionalnog prava. U slučaju odbijanja, podnositelj zahtjeva ima pravo žalbe na odluku suda u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima.
3.  Nadležni sud donosi odluku u skladu sa stavkom 1. i o njoj obavješćuje podnositelja zahtjeva u roku od jednog mjeseca. Postupak koji primjenjuje nadležni sud za imenovanje neovisnih osoba ako ih ne uspiju imenovati države članice jednak je postupku koji se primjenjuje na temelju nacionalnih propisa u području građanske i trgovačke arbitraže kada sudovi imenuju arbitra u slučajevima kad stranke ne uspiju postići sporazum o tome. Nadležni sud obavješćuje i nadležna tijela koja nisu prvobitno uspjela osnovati savjetodavno povjerenstvo. Ta država članica ima pravo žalbe na odluku suda, pod uvjetom da joj pripada to pravo na temelju njezina nacionalnog prava. U slučaju odbijanja, podnositelj zahtjeva ima pravo žalbe na odluku suda u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima.
Amandman 42
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 1. – podstavak 1. – točka c.
(c)  jedna neovisna ugledna osoba ili više njih koje imenuje svako nadležno tijelo s popisa osoba iz stavka 4.
(c)  jedna neovisna ugledna osoba ili više njih koje imenuje svako nadležno tijelo s popisa osoba iz stavka 4., ne uključujući osobe koje je predložila njihova država članica.
Amandman 43
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 1. – podstavak 3.a (novi)
Države članice mogu odlučiti da će predstavnike navedene u točki (b) prvog podstavka imenovati na trajnoj osnovi.
Amandman 44
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 3. – točka b
(b)  ako ta osoba ima ili je imala veliki udio u jednom ili u svakom poreznom obvezniku ili ako jest ili je bila zaposlenik jednog ili svakog poreznog obveznika ili njihov savjetnik;
(b)  ako ta osoba, ili član rodbine te osobe, ima ili je imala veliki udio u jednom ili u svakom poreznom obvezniku ili ako jest ili je bila zaposlenik jednog ili svakog poreznog obveznika ili njihov savjetnik;
Amandman 45
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 4. – podstavak 2.
Neovisne ugledne osobe moraju biti državljani država članica i imati boravište u Uniji. Moraju biti stručne i neovisne.
Neovisne ugledne osobe moraju biti državljani država članica i imati boravište u Uniji i po mogućnosti to moraju biti javni dužnosnici i državni službenici koji rade u području poreznog prava ili članovi upravnog suda. Moraju biti stručne, neovisne, nepristrane i pokazivati visok stupanj poštenja.
Amandman 46
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 4. – podstavak 3.
Države članice obavješćuju Komisiju o imenima neovisnih uglednih osoba koje su imenovale. Države članice u obavijesti mogu navesti koja od pet osoba koje su imenovale može biti imenovana predsjedavajućim. Države članice Komisiji također dostavljaju potpune i ažurirane informacije o profesionalnoj i akademskoj pozadini, kompetencijama, stručnosti i mogućem sukobu interesa. Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o svim promjenama popisa neovisnih osoba.
Države članice obavješćuju Komisiju o imenima neovisnih uglednih osoba koje su imenovale. Države članice dužne su u obavijesti navesti koja od pet osoba koje su imenovale može biti imenovana predsjedavateljem. Države članice Komisiji također dostavljaju potpune i ažurirane informacije o profesionalnoj i akademskoj pozadini, kompetencijama, stručnosti i mogućem sukobu interesa. Te se informacije ažuriraju u slučaju promjena u životopisima neovisnih osoba. Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o svim promjenama popisa neovisnih osoba.
Amandman 47
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 4. – podstavak 3.a (novi)
Komisija provjerava informacije iz trećeg podstavka o uglednim neovisnim osobama koje imenuju države članice. Takve se provjere provode u roku od tri mjeseca od primitka informacija od države članice. Ako Komisija sumnja u neovisnost imenovanih osoba, može tražiti od države članice da pruži dodatne informacije, a ako i dalje bude postojala sumnja, može zatražiti od države članice da ukloni tu osobu s popisa i imenuje nekoga drugog.
Amandman 48
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 4. – podstavak 3.b (novi)
Popis uglednih neovisnih osoba javno je dostupan.
Amandman 49
Prijedlog direktive
Članak 9. – stavak 1.
1.  Nadležna tijela dotičnih država članica mogu se dogovoriti da umjesto savjetodavnog povjerenstva osnuju povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova koje će donositi mišljenje o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u skladu s člankom 13.
1.  Nadležna tijela dotičnih država članica mogu se dogovoriti da umjesto savjetodavnog povjerenstva osnuju povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova koje će donositi mišljenje o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u skladu s člankom 13. Međutim, korištenje uslugama povjerenstva za alternativno rješavanje sporova treba se događati što rjeđe.
Amandman 50
Prijedlog direktive
Članak 9. – stavak 2.
2.  Povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova može se razlikovati po sastavu i obliku od savjetodavnog povjerenstva i za rješavanje spora primijeniti mirenje, posredovanje, stručnost, sudske odluke ili bilo koji drugi postupak ili tehniku rješavanja sporova.
2.  Povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova može se razlikovati po sastavu i obliku od savjetodavnog povjerenstva i za rješavanje spora primijeniti mirenje, posredovanje, stručnost, sudske odluke ili bilo koji drugi učinkovit i priznat postupak ili tehniku rješavanja sporova.
Amandman 51
Prijedlog direktive
Članak 9. – stavak 4.
4.  Članci od 11. do 15. primjenjuju se na povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova, osim pravila o većini utvrđenih u članku 13. stavku 3. Nadležna tijela dotičnih država članica u pravilima djelovanja povjerenstva za alternativno rješavanje sporova mogu se dogovoriti o različitim pravilima u pogledu većine.
4.  Članci od 11. do 15. primjenjuju se na povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova, osim pravila o većini utvrđenih u članku 13. stavku 3. Nadležna tijela dotičnih država članica mogu se dogovoriti o različitim pravilima u pogledu većine u pravilima djelovanja povjerenstva za alternativno rješavanje sporova, pod uvjetom da su zajamčeni neovisnost osoba imenovanih za rješavanje sporova i nepostojanje sukoba interesa.
Amandman 52
Prijedlog direktive
Članak 10. – stavak 1. – uvodni dio
Države članice osiguravaju da u razdoblju od pedeset kalendarskih dana kako je predviđeno u članku 6. stavku 4. svako nadležno tijelo dotičnih država članica obavijesti porezne obveznike o sljedećem:
Države članice osiguravaju da u jednomjesečnom razdoblju kako je predviđeno u članku 6. stavku 4. svako nadležno tijelo dotičnih država članica obavijesti porezne obveznike o sljedećem:
Amandman 53
Prijedlog direktive
Članak 10. – stavak 1. – podstavak 2.
Datum iz prvog podstavka točke (b) ne smije biti kasniji od šest mjeseci od osnivanja savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova.
Datum iz prvog podstavka točke (b) ne smije biti kasniji od tri mjeseca od osnivanja savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova.
Amandman 54
Prijedlog direktive
Članak 10. – stavak 3.
3.  Ako se poreznim obveznicima ne dostavi obavijest o pravilima djelovanja ili ako je ta obavijest nepotpuna, države članice moraju osigurati da neovisne osobe i predsjedavajući dopune obavijest o pravilima djelovanja u skladu s Prilogom II. te da je pošalju poreznom obvezniku u roku od dva tjedna od datuma isteka pedeset kalendarskih dana predviđenih u članku 6. stavku 4. Ako neovisne osobe i predsjedavajući nisu suglasni u pogledu pravila djelovanja ili ako o njima ne obavijeste porezne obveznike, potonji se mogu obratiti nadležnom sudu države članice u kojoj imaju boravište ili poslovni nastan kako bi izvukle sve pravne posljedice i provele pravila djelovanja.
3.  Ako se poreznim obveznicima ne dostavi obavijest o pravilima djelovanja ili ako je ta obavijest nepotpuna, države članice moraju osigurati da neovisne osobe i predsjedavajući dopune obavijest o pravilima djelovanja u skladu s Prilogom II. te da je pošalju poreznom obvezniku u roku od dva tjedna od datuma isteka jednomjesečnog razdoblja predviđenog u članku 6. stavku 4. Ako neovisne osobe i predsjedavajući nisu suglasni u pogledu pravila djelovanja ili ako o njima ne obavijeste porezne obveznike, potonji se mogu obratiti nadležnom sudu države članice u kojoj imaju boravište ili poslovni nastan kako bi izvukle sve pravne posljedice i provele pravila djelovanja.
Amandman 55
Prijedlog direktive
Članak 12. – stavak 1. – uvodni dio
1.  Za potrebe postupka iz članka 6. dotični porezni obveznik ili više njih mogu savjetodavnom povjerenstvu ili povjerenstvu za alternativno rješavanje sporova dostaviti sve informacije, dokaze ili dokumente koji mogu biti važni za donošenje odluke. Na zahtjev savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova porezni obveznik ili više njih i nadležna tijela dotičnih država članica dostavljaju informacije, dokaze ili dokumente. Međutim, nadležna tijela svake prethodno spomenute države članice u bilo kojem od sljedećih slučajeva mogu odbiti dostavljanje informacija savjetodavnom povjerenstvu:
1.  Za potrebe postupka iz članka 6. dotični porezni obveznik ili više njih dužni su savjetodavnom povjerenstvu ili povjerenstvu za alternativno rješavanje sporova dostaviti sve informacije, dokaze ili dokumente koji mogu biti važni za donošenje odluke. Na zahtjev savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova porezni obveznik ili više njih i nadležna tijela dotičnih država članica dostavljaju informacije, dokaze ili dokumente. Međutim, nadležna tijela svake prethodno spomenute države članice u bilo kojem od sljedećih slučajeva mogu odbiti dostavljanje informacija savjetodavnom povjerenstvu:
Amandman 56
Prijedlog direktive
Članak 13. – stavak 1.
1.  Savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova najkasnije šest mjeseci od datuma njegova osnivanja dostavlja svoje mišljenje nadležnim tijelima dotičnih država članica.
1.  Savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova najkasnije tri mjeseca od datuma njegova osnivanja dostavlja svoje mišljenje nadležnim tijelima dotičnih država članica.
Amandman 57
Prijedlog direktive
Članak 13. – stavak 2.
2.  Savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova pri sastavljanju svojeg mišljenja uzima u obzir primjenjive nacionalne propise i ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. U nedostatku ugovora ili sporazuma između dotičnih država članica o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova pri sastavljanju svojeg mišljenja može uputiti na međunarodnu praksu u pitanjima oporezivanja poput najnovijeg predloška porezne konvencije OECD-a.
2.  Savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova pri sastavljanju svojeg mišljenja uzima u obzir primjenjive nacionalne propise i ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. U nedostatku ugovora ili sporazuma između dotičnih država članica o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova pri sastavljanju svojeg mišljenja može uputiti na međunarodnu praksu u pitanjima oporezivanja poput najnovijeg modela porezne konvencije OECD-a i najnovijeg modela ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji su izradili Ujedinjeni narodi.
Amandman 58
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 1.
1.  Nadležna tijela moraju se u roku od šest mjeseci od obavješćivanja o mišljenju savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova dogovoriti o uklanjanju dvostrukog oporezivanja.
1.  Nadležna tijela moraju se u roku od tri mjeseca od obavješćivanja o mišljenju savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova dogovoriti o uklanjanju dvostrukog oporezivanja.
Amandman 59
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 3.
3.  Države članice osiguravaju da svako nadležno tijelo u roku od trideset kalendarskih dana od donošenja konačne odluke o uklanjanju dvostrukog oporezivanja tu odluku dostavi poreznim obveznicima. Ako se poreznog obveznika ne obavijesti o odluci u roku od trideset kalendarskih dana, on može podnijeti žalbu u državi članici u kojoj ima boravište ili poslovni nastan u skladu s nacionalnim propisima.
3.  Države članice osiguravaju da svako nadležno tijelo u roku od trideset kalendarskih dana od donošenja konačne odluke o uklanjanju dvostrukog oporezivanja tu odluku dostavi poreznim obveznicima. Ako se poreznog obveznika ne obavijesti o toj odluci u roku od trideset dana, taj porezni obveznik može podnijeti žalbu u državi članici u kojoj ima boravište ili poslovni nastan u skladu s nacionalnim propisima.
Amandman 60
Prijedlog direktive
Članak 15. – stavak 2.
2.  Upućivanje spora u postupak međusobnog sporazuma ili postupak rješavanja sporova ne smije spriječiti državu članicu u tome da pokrene ili nastavi sudski postupak ili postupak za izricanje administrativnih i kaznenih sankcija za iste slučajeve.
2.  Upućivanje spora u postupak međusobnog sporazuma ili postupak rješavanja sporova sprječava državu članicu u tome da pokrene ili nastavi sudski postupak ili postupak za izricanje administrativnih i kaznenih sankcija za iste slučajeve.
Amandman 61
Prijedlog direktive
Članak 15. – stavak 3. – točka a
(a)  šest mjeseci iz članka 3. stavka 5.;
(a)  tri mjeseca iz članka 3. stavka 5.;
Amandman 62
Prijedlog direktive
Članak 15. – stavak 3. – točka b
(b)  dvije godine iz članka 4. stavka 1.
(b)  jedna godina iz članka 4. stavka 1.
Amandman 63
Prijedlog direktive
Članak 15. – stavak 6.
6.  Odstupajući od članka 6. dotične države članice mogu uskratiti pristup postupku rješavanja sporova u slučajevima porezne prijevare, hotimične pogreške ili krajnje nepažnje.
6.  Odstupajući od članka 6. dotične države članice mogu uskratiti pristup postupku rješavanja sporova u slučajevima porezne prijevare koji je uspostavljen pravno valjanom presudom u kaznenom ili upravnom postupku, hotimične pogreške ili krajnje nepažnje u istom predmetu.
Amandman 64
Prijedlog direktive
Članak 16. – stavak 2.
2.  Nadležna tijela objavljuju konačnu odluku iz članka 14., podložno suglasnosti svih dotičnih poreznih obveznika.
2.  Nadležna tijela u cijelosti objavljuju konačnu odluku iz članka 14. Međutim, u slučaju da bilo koji od poreznih obveznika tvrdi da su neke posebne stavke u odluci osjetljive trgovačke, proizvodne ili profesionalne informacije, nadležna tijela trebaju razmotriti te argumente i objaviti što više informacija o odluci te izbrisati osjetljive dijelove. Štiteći ustavna prava poreznih obveznika, posebno kad je riječ o informacijama čijom bi se objavom jasno i očito konkurentima otkrile profesionalne i poslovno osjetljive informacije, nadležna tijela nastoje zajamčiti najveću moguću transparentnost objavom konačne odluke.
Amandman 65
Prijedlog direktive
Članak 16. – stavak 3. – podstavak 1.
Ako dotični porezni obveznik ne pristane na objavljivanje konačne odluke u potpunosti, nadležna tijela objavljuju sažetak konačne odluke s opisom slučaja i predmeta, datumom, obuhvaćenim poreznim razdobljima, pravnom osnovom, sektorom industrije te kratkim opisom konačnog ishoda.
Briše se.
Amandman 67
Prijedlog direktive
Članak 16. – stavak 4.
4.  Komisija provedbenim aktima utvrđuje standardne obrasce za priopćavanje informacija iz stavaka 2. i 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 18. stavka 2.
4.  Komisija provedbenim aktima utvrđuje standardne obrasce za priopćavanje informacija iz stavka 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 18. stavka 2.
Amandman 68
Prijedlog direktive
Članak 16. – stavak 5.
5.  Nadležna tijela bez odgode obavješćuju Komisiju o informacijama koje će se objaviti u skladu sa stavkom 3.
5.  Nadležna tijela bez odgode obavješćuju Komisiju o informacijama koje će se objaviti u skladu sa stavkom 3. Komisija te informacije u uobičajeno korištenom podatkovnom formatu stavlja na raspolaganje na internetskoj stranici pod centralnim upravljanjem.
Amandman 69
Prijedlog direktive
Članak 17. – stavak 1.
1.  Komisija objavljuje na internetu i ažurira popis neovisnih uglednih osoba iz članka 8. stavka 4. te navodi koja od tih osoba može biti imenovana za predsjedavajućeg. Taj popis sadržava samo imena tih osoba.
1.  Komisija u otvorenom formatu objavljuje na internetu i ažurira popis neovisnih uglednih osoba iz članka 8. stavka 4. te navodi koja od tih osoba može biti imenovana za predsjedavajućeg. Taj popis sadržava imena, članstva i životopis tih osoba i informacije o njihovim kvalifikacijama i praktičnom iskustvu te izjave o bilo kakvom sukobu interesa.
Amandman 70
Prijedlog direktive
Članak 21.a (novi)
Članak 21.a
Preispitivanje
Do... [tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive], Komisija na temelju javnog savjetovanja i uzimajući u obzir rasprave s nadležnim tijelima, provodi preispitivanje primjene i područja primjene ove Direktive. Komisija isto tako analizira bi li se stalnim savjetodavnim povjerenstvom dodatno povećala učinkovitost i djelotvornost postupaka rješavanja sporova.
Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće te po potrebi zakonodavni prijedlog s izmjenama.
Amandman 71
Prijedlog direktive
Prilog I. – naslov 5. – redak 2.a (novi)
Gewerbesteuer
Amandman 72
Prijedlog direktive
Prilog I. – naslov 12. – redak 2.a (novi)
Imposta regionale sulle attività produttive

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0408.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0310.
(3) SL L 225, 20.8.1990., str. 10.


Mjere EU-a za održivost
PDF 416kWORD 79k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o mjerama EU-a za održivost (2017/2009(INI))
P8_TA(2017)0315A8-0239/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Ujedinjenih naroda naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, usvojenu na sastanku na vrhu UN-a o održivom razvoju održanom 25. rujna 2015. u New Yorku(1),

–  uzimajući u obzir sporazum potpisan 12. prosinca 2015. na 21. Konferenciji stranaka (COP 21) održanoj u Parizu (Pariški sporazum),

–   uzimajući u obzir članak 3. stavke 3. i 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kojim se potvrđuje da EU „osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući pritom u obzir sve svoje ciljeve”, te članak 11. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenog 2016. naslovljenu „Budući koraci za održivu europsku budućnost – Europske mjere za održivost” (COM(2016)0739),

–   uzimajući u obzir Konvenciju UN‑a o pravima osoba s invaliditetom, koju je EU ratificirao u siječnju 2011.,

–  uzimajući u obzir Opći akcijski program Unije za okoliš do 2020. naslovljen „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”(2);

–   uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš br. 30/2016: Izvješće o ekološkim pokazateljima za 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2016. o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030.(3),

–   uzimajući u obzir stratešku obavijest „Održivost sada! Europski glas za održivost”(4) Europskog centra za političku strategiju Komisije od 20. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir strategiju EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020.(5) i s njom povezanu reviziju na sredini razdoblja provedbe(6) te Rezoluciju Europskog parlamenta od 2. veljače 2016. o reviziji na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti(7),

–   uzimajući u obzir izvješća međunarodne stručne skupine za resurse u okviru Programa UN-a za okoliš (UNEP) naslovljena: „Usklađenost politika ciljeva održivog razvoja (2015.)”, „Globalni tokovi materijala i produktivnost resursa (2016.)” te „Učinkovitost resursa: potencijal i gospodarske posljedice (2017.)”,

–   uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 10. studenoga 2016. naslovljenu „Međunarodno upravljanje oceanima: program za budućnost naših oceana” (JOIN(2016)0049),

–   uzimajući u obzir Sporazum „Novi plan za gradove”, koji je usvojen na konferenciji Habitat III. u Quitou 20. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za regionalni razvoj, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0239/2017),

A.  budući da su Europska unija i njezine države članice prihvatile Program održivog razvoja do 2030., uključujući ciljeve održivog razvoja;

B.  budući da UN-ovih 17 ciljeva održivog razvoja predstavljaju plan za bolje društvo i bolji svijet, koji se može realizirati praktičnim i mjerljivim djelovanjem i koji obuhvaća brojna područja kao što su ostvarenje boljih i ravnopravnijih rezultata u području zdravlja, veća dobrobit i bolje obrazovanje građana, veće ukupno blagostanje, borba protiv klimatskih promjena i očuvanje okoliša za buduće naraštaje, te ga se kao takvog uvijek mora horizontalno razmatrati u svim područjima djelovanja Unije;

C.  budući da će gospodarski rast u budućnosti biti moguć samo uz potpuno poštovanje ograničenja planeta kako bi se osigurao dostojanstven život za sve;

D.  budući da Program održivog razvoja do 2030. ima potencijal preobrazbe, a njime su postavljeni univerzalni, ambiciozni, sveobuhvatni, nedjeljivi i međusobno povezani ciljevi za iskorjenjivanje siromaštva, suzbijanje diskriminacije i promicanje blagostanja, odgovornost za okoliš, socijalnu inkluziju i poštovanje ljudskih prava te jačanje mira i sigurnosti; budući da ti ciljevi zahtijevaju hitno djelovanje kako bi se ostvarili na potpun i učinkovit način;

E.  budući da Komisija još nije utvrdila sveobuhvatnu strategiju za provedbu Programa održivog razvoja do 2030. koja bi obuhvaćala unutarnja i vanjska politička područja s detaljnim rasporedom do 2030., kao što je Europski parlament zatražio u svojoj Rezoluciji od 12. svibnja 2016. o praćenju i ocjenjivanju Programa, i nije posve preuzela opću koordinacijsku ulogu za mjere koje se poduzimaju na nacionalnoj razini; budući da su učinkovita provedbena strategija i mehanizam praćenja i ocjenjivanja ključni za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja;

F.  budući da se 17 ciljeva održivog razvoja i 169 podciljeva odnose na sve aspekte politike Unije;

G.  budući da su mnogi od ciljeva održivog razvoja izravno povezani s ovlastima tijela EU-a, kao i nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela, te da njihova provedba stoga zahtijeva istinsko višerazinsko upravljanje uz aktivan i opsežan angažman civilnog društva;

H.  budući da klimatske promjene nisu izdvojeno pitanje zaštite okoliša, nego prema UN-u(8) predstavljaju jedan su od najvećih izazova našeg doba i ozbiljnu prijetnju održivom razvoju te da njihovi široko rasprostranjeni i dosad neviđeni učinci nameću nerazmjerno opterećenje najsiromašnijima i najugroženijima te povećavaju nejednakost među zemljama i unutar njih; budući da su hitne mjere za borbu protiv klimatskih promjena sastavni dio uspješne provedbe ciljeva održivog razvoja;

I.  budući da se među ciljeve strategije Europa 2020. koji se odnose na klimatske promjene i energetsku održivost ubrajaju smanjenje emisija stakleničkih plinova za 20 %, pokrivanje 20 % potražnje za energijom u EU-u energijom iz obnovljivih izvora i povećanje energetske učinkovitosti za 20 %; budući da se EU obvezao na smanjenje domaćih emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % do 2030. u odnosu na 2005., što je podložno mehanizmu kontinuiranog povećanja u okviru Pariškog sporazuma; budući da je Europski parlament pozvao na uvođenje obvezujućeg cilja energetske učinkovitosti od 40 % do 2030. i obvezujućeg cilja za obnovljive izvore energije od najmanje 30 %, naglašavajući da bi takve ciljeve trebalo provesti s pomoću individualnih nacionalnih ciljeva;

J.  budući da su EU i njegove države članice redom potpisnice Pariškog sporazuma i da su se kao takve obvezale surađivati s drugim zemljama na zadržavanju porasta globalnog zatopljenja na razini znatno manjoj od 2 °C i ulaganju napora da se porast temperature dodatno ograniči na 1,5 °C i time pokušati ograničiti najgore rizike od klimatskih promjena koji ugrožavaju sposobnost ostvarivanja održivog razvoja;

K.  budući da su zdrava mora i oceani ključni za bogatstvo biološke raznolikosti i sigurnost opskrbe hranom i održivu egzistenciju;

L.  budući da je Komisija u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš obvezna provesti procjenu učinka, i to u globalnom kontekstu, koji potrošnja prehrambenih i neprehrambenih dobara u Uniji ima na okoliš;

M.  budući da bi se pri svakom ocjenjivanju dosadašnjih i budućih rezultata Programa održivog razvoja u Europi trebali razmatrati buduća nastojanja i programi, a ne samo dosadašnji uspjesi, kao i raskorak između politika EU-a i ciljeva održivog razvoja, uključujući područja u kojima EU ne ispunjava ciljeve održivog razvoja, lošu provedbu trenutačnih politika i potencijalne proturječnosti područja politika;

N.  budući da Europska agencija za okoliš smatra vjerojatnim da se 11 od 30 prioritetnih ciljeva programa djelovanja za okoliš neće ostvariti do kraja 2020.;

O.  budući da financiranje ciljeva održivog razvoja predstavlja golem izazov koji iziskuje snažno i globalno partnerstvo te korištenje svim oblicima financiranja (iz domaćih, međunarodnih, javnih, privatnih i inovativnih izvora), kao i nefinancijskim sredstvima; budući da se privatnim financiranjem može dopuniti, ali ne i zamijeniti javno financiranje;

P.  budući da je učinkovita mobilizacija domaćih resursa nezaobilazan čimbenik u postizanju ciljeva Programa do 2030.; budući da su zemlje u razvoju posebno pogođene utajom poreza na dobit i izbjegavanjem plaćanja poreza;

Q.  budući da je za promicanje održivog razvoja potrebna otpornost, koju treba jačati višeslojnim pristupom vanjskom djelovanju EU-a i primjenom načela usklađenosti politika radi razvoja; budući da politike država članica i EU-a imaju željene i neželjene učinke na zemlje u razvoju te da ciljevi održivog razvoja čine jedinstvenu priliku za postizanje veće usklađenosti i pravednijih politika prema zemljama u razvoju;

R.  budući da međunarodna trgovina može biti snažan pokretač razvoja i gospodarskog rasta te da velik dio uvoza EU-a potječe iz zemalja u razvoju; budući da Program do 2030. prepoznaje trgovinu kao sredstvo za ostvarenje ciljeva održivog razvoja;

S.  budući da je za ostvarenje održivog razvoja neophodno rješavati izazove migracija i potrebe sve brojnijeg svjetskog stanovništva; budući da se u Programu do 2030. naglašava uloga migracija kao mogućeg pokretača razvoja; budući da je člankom 208. UFEU-a utvrđeno da je iskorjenjivanje siromaštva glavni cilj razvojnih politika EU-a;

1.  prima na znanje komunikaciju Komisije o europskim mjerama za održivost u kojoj se daje pregled postojećih inicijativa i instrumenata politike na europskoj razini te služi kao reakcija na Program održivog razvoja do 2030.; međutim, ističe potrebu za sveobuhvatnom procjenom, uključujući nedostatke u politikama i političke trendove, neusklađenosti i manjkavosti u provedbi te potencijalne dodane pogodnosti i sinergije svih postojećih politika EU-a i zakonodavstva u svim sektorima; ističe potrebu za koordiniranim djelovanjem i na europskoj razini i na razini država članica; stoga poziva Komisiju, Vijeće, u okviru svih njegovih organizacija, i agencije i tijela EU-a da bez odgađanja nastave raditi na tome;

2.  ističe da je cilj Programa održivog razvoja do 2030. postizanje veće dobrobiti za sve te da su za održivi razvoj u jednakoj mjeri ključna tri stupa jednake važnosti, i to socijalni, gospodarski i ekološki razvoj; naglašava činjenicu da je održivi razvoj temeljni cilj Unije kako je utvrđen u članku 3. stavku 3. UEU-a i da bi trebao imati središnju ulogu u raspravi o budućnosti Europe;

3.  pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala na uključivanje ciljeva održivog razvoja u sve politike i inicijative EU-a, na temelju načela univerzalnosti i integracije; poziva Komisiju da bez odgode razvije sveobuhvatan, usklađen, koordiniran opći okvir za kratki, srednji i dugi rok o provedbi 17 ciljeva održivog razvoja i s njima povezanih 169 podciljeva u EU-u i pritom prepozna međupovezanost i paritet različitih ciljeva održivog razvoja tako što će u obzir uzeti višerazinsko upravljanje i međusektorski pristup; nadalje, ističe potrebu da se integriraju svi aspekti Programa održivog razvoja do 2030. u europski semestar te potrebu da se osigura puna uključenost u taj postupak; poziva prvog potpredsjednika koji snosi transverzalnu odgovornost za održivi razvoj da predvodi taj postupak; naglašava činjenicu da su se Europska unija i njezine države članice obvezale na to da će u cijelosti provesti sve ciljeve i podciljeve, u praksi i u duhu;

4.  podsjeća na važnost temeljnog načela Programa do 2030. „ne zapostaviti nikoga”; traži od Komisije i država članica da poduzmu odlučne mjere u uklanjanju nejednakosti unutar i između zemalja jer one pojačavaju učinak drugih globalnih izazova i ometaju napredak u pogledu održivog razvoja; traži od Komisije i država članica da u svojim politikama promiču istraživanja i raščlanjivanje podataka kako bi se zajamčilo uključivanje i davanje prioriteta najranjivijima i najviše marginaliziranima;

5.  pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala na uključivanje ciljeva održivog razvoja u svoj program za bolju izradu zakonodavstva i ističe potencijal strateške uporabe alata za bolju izradu zakonodavstva u ocjenjivanju usklađenosti politike EU-a s Programom održivog razvoja do 2030.; poziva Komisiju da uspostavi provjeru usklađenosti svih novih politika i zakonodavstva s ciljevima održivog razvoja i da osigura potpunu usklađenost politike u provedbi ciljeva održivog razvoja te da istodobno promiče sinergije koje donose dodatne prednosti i izbjegava razmjene ustupaka i na europskoj razini i na razini država članica; ističe da održivi razvoj mora biti sastavni dio sveobuhvatnog okvira za procjene učinka, a ne zaseban učinak kao što je trenutačno slučaj u alatima za bolje zakonodavstvo Komisije; poziva na poboljšanje alata za mjerenje i kvantificiranje srednjoročnih i dugoročnih ishoda za okoliš u procjenama učinka; poziva Komisiju da zajamči da se evaluacijama i provjerama primjerenosti u okviru Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) ocjenjuje pridonose li određene politike ili zakonodavstva ambicioznoj provedbi ciljeva održivog razvoja ili je zapravo ometaju; poziva na jasno utvrđivanje i diferencijaciju razine upravljanja na kojoj treba provoditi podciljeve, naglašavajući pritom da bi se trebala poštovati načela supsidijarnosti; poziva na uspostavljanje jasnih i dosljednih programa održivog razvoja na nacionalnim i, ako je potrebno, podnacionalnim ili lokalnim razinama država članica koje to već nisu učinile; naglašava da bi Komisija trebala pružiti smjernice za taj proces kako bi se zajamčila usklađenost formata;

6.  naglašava da je Sedmi program djelovanja za okoliš ključan instrument za provedbu ciljeva održivog razvoja, iako djelovanje u pojedinim sektorima još uvijek nije dovoljno kako bi se osiguralo ostvarivanje ciljeva; poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve potrebne korake da se Sedmi program djelovanja za okoliš u potpunosti provede, da se u okviru ocjene Sedmog programa procijeni razmjer u kojem njegovi ciljevi odgovaraju ciljevima održivog razvoja te da se, uzimajući u obzir te ishode, osmisle preporuke za sljedeći program; poziva Komisiju da pravovremeno predloži Program djelovanja Unije za okoliš za razdoblje nakon 2020., u skladu sa zahtjevom iz članka 192. stavka 3. UFEU-a, jer će se takvim programom doprinijeti ostvarivanju ciljeva održivog razvoja u Europi;

7.  snažno potiče Komisiju da se pridržava plana o upravljanju koji je dogovoren u okviru Deklaracije iz Rija i Programa održivog razvoja do 2030., kao i u okviru Provedbenog plana iz Johannesburga iz 2002. i završnog dokumenta konferencije UN-a o održivom razvoju Rio+20 iz 2012.;

8.  smatra da bi Komisija trebala poticati države članice na promicanje uspostavljanja ili unapređivanja vijeća za održivi razvoj na nacionalnoj kao i na lokalnoj razini; osim toga, trebalo bi poboljšati sudjelovanje i djelotvornost angažmana civilnog društva i ostalih relevantnih dionika na odgovarajućim međunarodnim forumima te u tom pogledu promicati transparentnost, široko sudjelovanje javnosti i partnerstva za provedbu održivog razvoja;

9.  uviđa da će za ostvarenje ciljeva održivog razvoja biti nužno sudjelovanje cijelog niza dionika, uključujući EU, države članice, lokalne i regionalne uprave, civilno društvo, građane poduzeća i treće strane; poziva Komisiju da zajamči da platforma za više dionika koje je najavila u svojoj komunikaciji postanu model najbolje prakse olakšavanja planiranja, provedbe, praćenja i ocjenjivanja Programa održivog razvoja do 2030.; ističe da bi u sklopu te platforme trebalo mobilizirati stručno znanje različitih ključnih sektora, promicati inovacije i doprinositi osiguravanju učinkovitih veza s dionicima, ohrabrujući time promicanje održivog razvoja odozdo prema gore; nadalje, platforma bi trebala biti mnogo sveobuhvatnija od platforme za suradničko učenje i dozvoliti razmjenu najboljih praksi te omogućiti istinsko sudjelovanje dionika u planiranju i nadzoru provedbe ciljeva održivog razvoja; poziva Komisiju da promiče sinergije s drugim povezanim platformama, kao što su platforma REFIT, platforma za kružno gospodarstvo, radna skupina visoke razine o konkurentnosti i rastu i stručna skupina na visokoj razini za održivo financiranje, i izvijesti Europski parlament i Vijeće o daljnjem postupanju nakon preporuka platforme;

10.  poziva Komisiju da pojača napore kako bi se olakšalo upravljanje ciljevima održivog razvoja i osiguralo sljedeće:

   i) višesektorsko: uspostavljanje nacionalne koordinacijske strukture odgovorne za daljnje postupanje u skladu s Agendom 21 kojoj bi koristilo stručno znanje nevladinih organizacija;
   ii) višerazinsko: uspostavljanje učinkovitog institucijskog okvira za održivi razvoj na svim razinama;
   iii) s više dionika: omogućavanjem široke dostupnosti informacija olakšava se i potiče javna osviještenost i sudjelovanje;
   iv) usmjereno na bolju povezanost znanosti i politike;
   v) određivanje jasnog rasporeda koji objedinjuje kratkoročna i dugoročna razmatranja;

stoga poziva Komisiju da osigura da rad platforme za više dionika ne rezultira samo prikupljanjem, već i širenjem praktičnog znanja o ciljevima održivog razvoja i da osigura da se platformom utječe na politički program; u tom pogledu zahtijeva da Komisija, uz doprinos Parlamenta i Vijeća, uspostavi platformu za cijeli niz dionika u kojoj će sudjelovati dionici iz cijelog niza sektora; poduzeća i industrija, skupine potrošača, sindikati, socijalne nevladine organizacije, nevladine organizacije za okoliš i klimu, nevladine organizacije za razvojnu suradnju i lokalna uprava i predstavnici gradova trebali bi biti zastupljeni na forumu s najmanje 30 sudionika; sastanci bi trebali biti otvoreni za što više dionika i trebala bi postojati mogućnost širenja ako se interes s vremenom poveća; na tromjesečnim sastancima platforme potrebno je utvrditi probleme koji su zapreka ostvarenju ciljeva održivog razvoja; Parlament bi trebao razmisliti o uspostavljanju radne skupine o ciljevima održivog razvoja kako bi se zajamčio horizontalan rad s Parlamentom na tu temu; taj forum trebao bi se sastojati od zastupnika koji predstavljaju što više odbora; Komisija i Parlament trebali bi sudjelovati na sastancima platforme za cijeli niz dionika; Komisija bi svake godine za platformu trebala izraditi ažuriranu inačicu svojih budućih planova za olakšavanje provedbe ciljeva održivog razvoja, kao i dokument o najboljoj praksi u provedbi ciljeva održivog razvoja, koji bi bio dostupan na svim razinama u svim državama članicama, prije sastanaka UN-a na visokoj razini o održivom razvoju u lipnju/srpnju; Odbor regija trebao bi povezivati lokalne i nacionalne dionike;

11.  pozdravlja sve veće iznose koji se iz institucijskog i privatnog kapitala dodjeljuju za financiranje ciljeva održivog razvoja i poziva Komisiju i države članice na razvijanje kriterija održivog razvoja za institucijske rashode EU-a, utvrđivanje mogućih regulatornih prepreka i poticaja za ulaganja u ciljeve održivog razvoja i istraživanje mogućnosti konvergencije i suradnje između javnih i privatnih ulaganja;

12.  pozdravlja potencijalni doprinos Pregleda aktivnosti u području okoliša postizanju ciljeva održivog razvoja preko poboljšane provedbe pravne stečevine u državama članicama; međutim, upozorava da se taj pregled ne bi trebao smatrati zamjenom za druge instrumente kao što su postupci za utvrđivanje povrede;

13.  potiče Komisiju na izradu djelotvornih mehanizama za nadzor, praćenje i pregled provedbe i uključivanja ciljeva održivog razvoja i Programa do 2030. te poziva Komisiju da u suradnji s Eurostatom uspostavi skup posebnih pokazatelja napretka za unutarnju provedbu ciljeva održivog razvoja u EU-u; poziva Komisiju da Parlamentu podnosi godišnja izvješća o napretku EU-a u pogledu provedbe ciljeva održivog razvoja; naglašava da Komisija treba podupirati usklađeno izvješćivanje država članica; poziva Parlament da postane partner u tom procesu, osobito u drugoj polovici tijeka rada nakon 2020., te poziva na godišnji dijalog i izvještavanja između Parlamenta, Vijeća i Komisije s izvješćem kao krajnjim rezultatom tog rada; snažno potiče na to da bi rezultati trebali biti transparentni, lako razumljivi i takvi da se mogu predstaviti različitim tipovima publike; ističe važnost transparentnosti i demokratske odgovornosti u praćenju Programa održivog razvoja do 2030. i stoga naglašava ulogu suzakonodavaca u tom procesu; smatra da bi u tom pogledu zaključak obvezujućeg međuinstitucionalnog sporazuma u skladu s člankom 295. UFEU-a pružio odgovarajuće rješenje za suradnju;

14.  podsjeća da su države članice dužne izvješćivati UN o svojim rezultatima u pogledu ostvarivanja ciljeva održivog razvoja; naglašava da bi ta izvješća država članica trebala biti izrađena u suradnji s nadležnim lokalnim i regionalnim tijelima; ističe da je u državama članicama sa saveznom ili decentraliziranom razinom upravljanja potrebno detaljno navesti konkretne izazove i obveze tih delegiranih razina upravljanja u ostvarenju ciljeva održivog razvoja;

15.  poziva Komisiju da uvođenjem sustava dužne pažnje za poduzeća promiče održive globalne vrijednosne lance, stavljajući naglasak na cijeli opskrbni lanac poduzeća, čime bi ih se potaklo na odgovornije ulaganje i omogućila učinkovitija provedba poglavlja o održivosti u sporazumima o slobodnoj trgovini, uključujući u područjima borbe protiv korupcije, transparentnosti, borbe protiv izbjegavanja plaćanja poreza i odgovornog poslovanja;

16.  smatra da ciljevi održivog razvoja moraju biti temeljno načelo svake buduće vizije Europe i da bi se države članice trebale usmjeriti na održive gospodarske modele na način da streme ostvarivanju tih ciljeva te da bi uloga EU-a u ostvarenju održivog razvoja stoga trebala biti središnja tema razmatranja pokrenutih u Bijeloj knjizi Komisije od 1. ožujka 2017. o budućnosti Europe (COM(2017)2025) s obzirom na potrebu za snažnijom dimenzijom održivosti u kontekstu gospodarskog rasta; smatra da su ostvarivanje ciljeva održivog razvoja i provedba Programa održivog razvoja do 2030. ključni za EU i da bi ostvarivanje ciljeva održivog razvoja trebalo biti nasljeđe koje Europa ostavlja budućim generacijama; prepoznaje da je Program održivog razvoja do 2030. u skladu s načelima i vrijednostima Europske unije te da stoga ostvarenje ciljeva održivog razvoja prirodno slijedi planove Europske unije za stvaranjem bolje, zdravije i održivije budućnosti za Europu;

17.  poziva Komisiju i države članice na izgradnju kapaciteta za integriranu procjenu, tehnološke i institucionalne inovacije te financijsku mobilizaciju radi ostvarenja ciljeva održivog razvoja;

18.  prepoznaje da su većina europskih zemalja, i zemalja EU-a i zemalja izvan EU-a, potpisnice sporazuma koji se odnosi na ciljeve održivog razvoja; smatra da je u kontekstu rasprave o budućnosti Europe potrebno razmotriti razvoj paneuropskog okvira za ostvarenje ciljeva održivog razvoja među državama članicama EU-a i EGP-a, potpisnica sporazuma o pridruživanju EU-u, zemalja kandidatkinja za članstvo u EU-u i, nakon njezina povlačenja, Ujedinjene Kraljevine;

19.  ističe ulogu Političkog foruma na visokoj razini u daljnjem djelovanju i preispitivanju ciljeva održivog razvoja te poziva Komisiju i Vijeće da poštuju vodeću ulogu EU-a u oblikovanju i provedbi Programa održivog razvoja do 2030. dogovaranjem zajedničkih stajališta EU-a i zajedničkim izvješćivanjem EU-a koje se temelji na koordiniranim izvješćima iz država članica i institucija EU-a prije održavanja Političkog foruma na visokoj razini pod okriljem Opće skupštine UN-a; poziva Komisiju da tijekom nadolazećeg Političkog foruma na visokoj razini analizira postojeće mjere i konkretne ciljeve održivog razvoja koji će se preispitivati;

20.  smatra da bi EU trebao biti svjetski predvodnik prelaska na niskougljično gospodarstvo i održiv sustav proizvodnje i potrošnje; poziva Komisiju da usmjeri svoje politike u području znanosti, tehnologije i inovacija prema ciljevima održivog razvoja te da izradi komunikaciju o znanosti, tehnologiji i inovacijama u službi održivog razvoja („STI4SD”), u skladu s preporukom stručne skupine „Naknadne aktivnosti konferencije Rio+20, osobito u pogledu ciljeva održivog razvoja”, u cilju pripreme i pružanja potpore dugoročnoj koordinaciji politika i koheziji;

21.  ustraje u mišljenju da znanost, tehnologija i inovacije predstavljaju osobito važne alate za ostvarenje ciljeva održivog razvoja; naglašava potrebu za boljim uključivanjem pojma održivog razvoja i društvenih izazova u Obzor 2020. i buduće okvirne programe za istraživanja;

22.  podsjeća da Parlament, kako je utvrđeno u njegovoj rezoluciji od 12. svibnja 2016., mora imati jasnu ulogu u provedbi Programa održivog razvoja do 2030. u EU-u;

23.  pozdravlja nedavne inicijative za poticanje učinkovitosti resursa, među ostalim promicanjem sprečavanja nastanka otpada, njegove ponovne uporabe i recikliranja, ograničavanjem obnavljanja energije na materijale koji se ne mogu reciklirati i postupnim ukidanje odlaganje otpada koji se može reciklirati i oporabiti, kao što je izneseno u akcijskom planu za kružno gospodarstvo i prijedlogu novih, ambicioznih ciljeva EU-a u pogledu otpada, kojima će se, među ostalim, pridonijeti ispunjavanju 12. cilj održivog razvoja i smanjenju morskog otpada; prepoznaje da će za postizanje ciljeva održivog razvoja i ispunjenja ciljeva u pogledu klimatskih promjena na troškovno učinkovit način biti potrebni povećanje učinkovitosti resursa te će se njihovim ispunjavanjem do 2050. smanjiti godišnje emisije stakleničkih plinova za 19 % i emisije stakleničkih plinova zemalja članica skupine G7 do 25 %; upućuje na činjenicu da 12 od 17 ciljeva održivog razvoja ovisi o održivoj uporabi prirodnih resursa; ističe važnost održive potrošnje i proizvodnje s pomoću veće učinkovitosti, smanjenja onečišćenja, potražnje za resursima i otpada; naglašava da je potrebno odvojiti rast od iskorištavanja resursa i posljedica za okoliš; poziva Komisiju da izrađuje redovita izvješća o kružnom gospodarstvu koja detaljnije prikazuju njegovo stanje i trendove i omogući izmjenu postojećih politika na temelju objektivnih, pouzdanih i usporedivih informacija; isto tako poziva Komisiju da zajamči da kružno gospodarstvo rezultira značajnim padom u korištenju neprerađenih sirovina, smanjenjem otpadnih materijala, proizvodima duljeg životnog vijeka te iskorištavanjem nusproizvoda i viška materijala koji su se prije smatrali tokovima otpada; poziva Komisiju da predloži ambicioznu i sveobuhvatnu strategiju za plastiku, pridržavajući se pritom cilja u vezi s ekološki prihvatljivim gospodarenjem kemikalijama do 2020. i uzimajući u obzir cilj koji se odnosi na cikluse netoksičnih materijala utvrđen u Sedmom programu djelovanja za okoliš; smatra da je usklađeno djelovanje na europskoj razini protiv rasipanja hrane ključno za ispunjavanje 2. cilja održivog razvoja; ističe cilj EU-a o rasipanju hrane za 50 % do 2030.;

24.  ističe da se u Odluci br. 1386/2013/EU daje na znanje da trenutačni sustavi proizvodnje i potrošnje u globalnom gospodarstvu stvaraju mnogo otpada, što zajedno s rastućom potražnjom za dobrima i uslugama koja dovodi do iscrpljivanja resursa, doprinosi povećanju troškova osnovnih sirovina, minerala i energije, uzrokuje još više onečišćenja i otpada te povećava globalne emisije stakleničkih plinova i ubrzava degradaciju zemljišta i krčenje šuma; stoga se Europska unija i njezine države članice trebaju zalagati za izradu procjena životnog ciklusa proizvoda i usluga kako bi se ocijenio njihov stvaran utjecaj na održivost;

25.  podsjeća da je odvajanje gospodarskog rasta od potrošnje resursa ključno za ograničavanje utjecaja na okoliš te za povećanje konkurentnosti Europe i smanjenje njezine ovisnosti o resursima;

26.  ističe da je za ostvarivanje ciljeva programa do 2030. u Europskoj uniji ključno da se ti ciljevi na sveobuhvatan način uzmu u obzir u europskom semestru, uključujući rješavanjem pitanja zelenih radnih mjesta, učinkovitosti resursa te održivih ulaganja i inovacija; napominje da resursno učinkovito gospodarstvo ima velik potencijal za otvaranje radnih mjesta i gospodarski rast jer bi do 2050. svjetskom gospodarstvu donijelo dodatnih 2 bilijuna USD, a BDP-u zemalja skupine G7 600 milijardi USD;

27.  poziva Komisiju da u komunikaciji sa svim dionicima, što uključuje ulagače, sindikate i građane naglasi prednosti preobrazbe neodržive proizvodnje u aktivnosti kojima se omogućuje provedba ciljeva održivog razvoja te prednosti trajne prekvalifikacija radne snage u svrhu pronalaženja zelenog, čistog i visokokvalitetnog zaposlenja;

28.  naglašava da je važno ostvariti drugi cilj održivog razvoja o održivoj poljoprivredi, kao i ciljeve održivog razvoja o sprečavanju onečišćenja i prekomjernog korištenja vode (6.3 i 6.4), poboljšanja kakvoće tla (2.4 i 15.3) i zaustavljanja gubitka biološke raznolikosti (15) na razini EU-a;

29.  poziva Komisiju i države članice da riješe problem velikog kašnjenja u postizanju dobrog stanja vode u skladu s Okvirnom direktivom o vodama i da zajamče ostvarenje šestog cilja održivog razvoja; prima na znanje procjenu Europske agencije za okoliš da više od polovice europskih rijeka i jezera nema dobar ekološki status te da su vodni ekosustavi i dalje pogođeni najvećim pogoršanjem i padom biološke raznolikosti; poziva Komisiju da podrži inovativne pristupe održivom gospodarenju vodom, među ostalim iskorištavanjem punog potencijala otpadnih voda, te da na gospodarenje vodom primjenjuje načela kružnog gospodarstva i to provedbom mjera za promicanje sigurne ponovne upotrebe otpadnih voda u poljoprivredi, industrijskom i komunalnom sektoru; ističe da je tijekom ljetnih mjeseci nestašica vode pogađa otprilike 70 milijuna Europljana; nadalje, podsjeća da oko 2 % ukupnog stanovništva Europske unije nema potpun pristup pitkoj vodi, čime su u većoj mjeri zahvaćene osjetljive, marginalizirane skupine; također podsjeća da zbog vode koja nije sigurna za piće i loših sanitarnih i higijenskih uvjeta svakoga dana u Europi umre 10 osoba;

30.  pozdravlja zajedničku komunikaciju Komisije za budućnost naših oceana, kojom se predlaže 50 mjera za sigurne i čiste oceane kojima se u Europi i cijelom svijetu održivo upravlja kako bi se ostvario cilj održivog razvoja br. 14, važan cilj s obzirom da je nužan brz oporavak europskih mora i svjetskih oceana;

31.  ističe ekološku važnost i socioekonomske prednosti bioraznolikosti te napominje da su prema najnovijem izvješću o „graničnim mogućnostima planeta” trenutačne razine gubitka biološke raznolikosti premašile te granice i da se integritet biosfere smatra temeljnom granicom, jer kada se on znatno promijeni, dolazi do novog stanja Zemljinog sustava; sa zabrinutošću napominje da se ciljevi strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020. i ciljevi Konvencije o biološkoj raznolikosti neće ostvariti bez ulaganja znatnih dodatnih napora; podsjeća da se otprilike 60 % životinjskih vrsta i 77 % zaštićenih staništa nalazi u neoptimalnoj situaciji(9); poziva Komisiju i države članice da pojačaju svoje napore kako bi se ti ciljevi ostvarili, među ostalim potpunom provedbom direktiva o prirodi i uvažavanjem dodane vrijednosti ekosustava i biološke raznolikosti europskog okoliša dodjelom dostatnih resursa, uključujući resurse za buduće proračune za očuvanje bioraznolikosti, posebice za mrežu Natura 2000 i program LIFE; ističe da je potrebna zajednička metodologija praćenja kojom se u obzir uzimaju svi izravni i neizravni rashodi za bioraznolikost te učinkovitost tih troškova te naglašava da ukupni rashodi EU-a ne smiju imati negativan učinak na biološku raznolikost i da bi njima trebalo podupirati ostvarivanje ciljeva Europe u pogledu bioraznolikosti;

32.  ističe da su potpuna provedba, primjena i odgovarajuće financiranje direktiva o prirodi ključni preduvjeti za osiguravanje uspjeha strategije za biološku raznolikost u cjelini i za ostvarivanje njezina glavnog cilja; pozdravlja odluku Komisije da se direktive o prirodi ne revidiraju;

33.  inzistira na tome da Europska komisija i države članice što prije dopune i ojačaju ekološku mrežu Natura 2000 te da ulože više napora kako bi se odredio dovoljan broj posebnih područja očuvanja u okviru Direktive o staništima te da to određivanje staništa prate učinkovite mjere za zaštitu biološke raznolikosti u Europi;

34.  napominje da su istraživanja pokazala da je neodrživa poljoprivreda glavni pokretač gubitka organskog ugljika iz tla i biološke raznolikosti tla; poziva Europsku uniju na promicanje metoda kojima se poboljšava kakvoća tla, kao što su rotacije koji uključuju izmjenu usjeva i stoke, čime se Uniji omogućuje ostvarivanje ciljeva održivog razvoja broj 2.4 i 15.3;

35.  smatra da Europska unija mora učiniti mnogo više kako bi se ostvario cilj održivog razvoja br. 15; potiče prije svega Komisiju da što prije riješi pitanje ekološke dekontaminacije tako da iznese prijedlog usklađenih normi protiv iskorištavanja i degradacije zemljišta te da što prije predstavi više puta najavljivan plan djelovanja protiv krčenja i degradacije šuma i vremenski raspored za njegovu provedbu;

36.  svjestan je da su glavni uzrok promjena biološke raznolikosti tla i organskog ugljika u tlu uglavnom prakse gospodarenja zemljištem i prenamjena zemljišta te klimatske promjene, što ima ozbiljan negativan utjecaj na cijele ekosustave i društvo; stoga poziva Komisiju da u predstojećem Osmom programu djelovanja za okoliš posebnu pozornost dodijeli problemima tla;

37.  naglašava da se uvozom sojinog brašna u Uniju za prehranu životinja doprinosi krčenju šuma u Južnoj Americi, čime se ugrožavaju ciljevi održivog razvoja o krčenju šuma, klimatskim promjenama i biološkoj raznolikosti;

38.  poziva Komisiju da kao sudionik na globalnoj razini ulaže veće napore u zaštitu važne ekologije i okoliša Arktika; apelira na Komisiju da ne dopusti nijednu politiku kojom se potiče iskorištavanje Arktika radi fosilnih goriva;

39.  pozdravlja naglasak koji je stavljen na biološku raznolikost, prirodne resurse i ekosustave, kao i činjenicu da je prepoznata veza između tih elemenata i zdravlja i dobrobiti ljudi; naglašava potrebu za pristupom „Jedno zdravlje”, kojim se istodobno obuhvaća zdravlje ljudi, životinja i okoliša, te podsjeća da je ulaganje u istraživanje i inovacije za razvoj novih zdravstvenih tehnologija temeljni preduvjet za ostvarenje ciljeva održivog razvoja; potiče Komisiju da što prije provede analizu kako bi odgovorila na publikaciju OECD-a „Ukratko o zdravlju u Europskoj uniji” (EU Health at a Glance), u kojoj se navodi da u mnogim zemljama EU-a nije došlo do produženja očekivanog životnog vijeka; napominje da je jednak pristup visokokvalitetnim zdravstvenim uslugama ključ održivosti zdravstvenih sustava jer se tako mogu smanjiti nejednakosti; naglašava da je potrebno uložiti više napora u rješavanje višedimenzionalnih prepreka pristupu – na razini pojedinca, pružatelja i zdravstvenog sustava, te nastaviti s ulaganjem u inovacije i medicinska istraživanja i Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti u cilju razvoja dostupnih i održivih zdravstvenih rješenja koja su usmjerena na borbu protiv velikih globalnih problema kao što su HIV/AIDS, tuberkuloza, meningitis, hepatitis C i druge zanemarene zarazne bolesti, koje su često povezane sa siromaštvom; podsjeća da je ulaganje u medicinska istraživanja i razvoj na svjetskoj razini ključno kako bi se pronašla rješenja za nove zdravstvene izazove kao što su epidemije i otpornost na antibiotike;

40.  naglašava činjenicu da gospodarstvo oceana ili „plavo gospodarstvo” pruža brojne mogućnosti za održivo korištenje i očuvanje morskih resursa te da se zemljama u razvoju može omogućiti korištenje tih mogućnosti ako se osigura odgovarajuća potpora jačanju kapaciteta za razvoj i provedbu alata za planiranje i sustava upravljanja; ističe ključnu ulogu koju u tom pogledu mora odigrati Europska unija;

41.  uviđa da postoji poveznica između iskorištavanja ribarstvenih resursa, njihovog očuvanja i trgovine; osim toga, napominje da je oportunitetni trošak nepoduzimanja mjera za rješavanje problema štetnih subvencija za ribolov izrazito visok jer izostanak mjera znači iscrpljivanje resursa, nesigurnost u opskrbi hranom te uništavanje izvora radnih mjesta koji su se nastojali zaštititi;

42.  podsjeća da su i Europska unija i njezine države članice potpisnice Pariškog sporazuma i da su se kao takve obvezale na dogovorene ciljeve, za što je potrebno djelovanje na globalnoj razini; ističe potrebu za integracijom dugoročnog cilja dekarbonizacije u cilju zadržavanja porasta globalnog zatopljenja na razini znatno manjoj od 2 °C i ulaganju napora da se porast temperature dodatno ograniči na 1,5 °C ;

43.  podsjeća da se prijedlogom Komisije za okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. utvrđuju sljedeći glavni ciljevi za 2030.: smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 %, pokrivanje najmanje 27 % energetske potražnje EU-a energijom iz obnovljivih izvora i povećanje energetske učinkovitosti za najmanje 30 %; podsjeća na stajališta Parlamenta u pogledu tih ciljeva; ističe da je te ciljeve potrebno stalno preispitivati te pripremiti strategiju za nultu stopu emisija EU-a do sredine ovog stoljeća i to osmišljavanjem troškovno učinkovitog plana te vodeći računa o regionalnim i nacionalnim posebnostima u Uniji u cilju postizanja nulte neto stope emisija iz Pariškog sporazuma;

44.  poziva Europsku uniju i države članice da u razvojne politike učinkovito uvedu ublažavanje klimatskih promjena i prilagođavanje tim promjenama; ističe da je potrebno poticati prijenos tehnologija radi energetske učinkovitosti i čistih tehnologija te podupirati ulaganja u male, decentralizirane projekte obnovljive energije u područjima nepokrivenima energetskom mrežom; poziva Europsku uniju da usmjeravanjem potpore na male poljoprivrednike, raznolikost usjeva, agrošumarstvo i agroekološke prakse poveća svoju pomoć održivoj poljoprivredi radi suočavanja s klimatskim promjenama;

45.  napominje da degradacija okoliša i klimatske promjene predstavljaju znatan rizik za uspostavu i očuvanje mira i pravde; prepoznaje potrebu za povećanom vidljivosti činjenice da klimatske promjene i degradacija okoliša uzrokuju globalne migracije, kao i siromaštvo i glad; poziva EU i države članice da klimatske promjene nastave smatrati strateškim prioritetom u diplomatskim dijalozima na globalnoj razini, uključujući u bilateralnim i dvoregionalnim dijalozima na visokoj razini sa skupinama G7 i G20, u okviru UN-a i s partnerskim zemljama kao što je Kina kako bi se nastavio pozitivan i aktivan dijalog kojim se ubrzava globalni prelazak na čistu energiju i izbjegavaju opasne klimatske promjene;

46.  prepoznaje rad koji „Centar za klimu i sigurnost” sa sjedištem u SAD-u obavlja u području utvrđivanja žarišnih točaka između klimatskih promjena i međunarodne sigurnosti, pri čemu se klimatske promjene vide kao „multiplikator prijetnji” koji bi mogao zahtijevati veću humanitarnu ili vojnu intervenciju i dovesti do snažnijih oluja koje ugrožavaju gradove i vojne baze;

47.  naglašava da je u mnogim državama članicama prisutan problem energetskog siromaštva, koje se često definira kao situacija u kojoj se pojedinci ili kućanstva ne mogu na odgovarajući način grijati ili osigurati ostale potrebne energetske usluge u svojim domovima po prihvatljivim troškovima; ističe da energetsko siromaštvo uzrokuju sve veće cijene energenata, utjecaj recesije na nacionalna i regionalna gospodarstva te domovi slabe energetske učinkovitosti; podsjeća da se prema statističkim podacima o dohotku i životnim uvjetima Uniji (EU SILC) procjenjuje da 2012. 54 milijuna europskih građana (10,8 % stanovništva EU-a) nije moglo primjereno grijati svoje domove, a slični se podaci navode u pogledu kašnjenja s plaćanjem komunalnih računa ili loših uvjeta stanovanja; poziva države članice da prepoznaju i riješe taj problem jer je jamčenje osnovnih energetskih usluga ključno kako bi se osiguralo da zajednice ne trpe negativne posljedice za zdravlje, ne zapadnu dublje u siromaštvo i mogu održati dobru kvalitetu života te kako bi se osiguralo da financijska pomoć kućanstvima kojima je potrebna potpora ne postane prevelik teret; naglašava da su moderne energetske usluge ključne za dobrobit ljudi i gospodarski razvoj zemlje; ipak, u svijetu 1,2 milijarde ljudi nema pristup električnoj energiji, a više od 2,7 milijardi ljudi ne raspolaže čistim prostorom za pripremu hrane; nadalje, podsjeća da više od 95 % tih ljudi živi u supsaharskoj Africi ili azijskim zemljama u razvoju, a njih otprilike 80 % u ruralnim područjima; ističe da je energija ključna za gotovo svaki veliki izazov i priliku s kojima je svijet danas suočen; naglašava da je pristup energiji za sve ključan bilo da je riječ o radnim mjestima, sigurnosti, klimatskim promjenama, proizvodnji hrane ili povećanju dohotka, te da održiva energija predstavlja priliku jer mijenja živote, gospodarstva i planet;

48.  preporučuje da se klimatsko djelovanje u potpunosti uključi u sve dijelove proračuna EU-a (uključivanje klimatskog djelovanja) te da se osigura da su mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova sastavni dio svih investicijskih odluka u Europi;

49.  poziva Komisiju da svakih pet godina, počevši u roku od šest mjeseci nakon facilitativnog dijaloga u okviru UNFCCC-a 2018., izradi izvješće o zakonodavstvu EU-a o klimi, uključujući Uredbu o raspodjeli tereta i Direktivu o sustavu EU-a za trgovanje emisijama, kako bi se utvrdilo postiže li se tim zakonodavstvom očekivani doprinos naporima EU-a na području smanjenja stakleničkih plinova te hoće li trenutačni plan smanjenja biti dostatan za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja i ciljeve Pariškog sporazuma; nadalje traži od Komisije da najkasnije do 2020. revidira i poboljša okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. i nacionalno utvrđene doprinose EU-a kako bi u dovoljnoj mjeri bili usklađeni s dugoročnim ciljevima Pariškog sporazuma i ciljevima održivog razvoja; poziva Komisiju da potiče izradu politika kojima se podržava pošumljavanje primjenom dobrih praksi gospodarenja šumama i time poveća potencijal za apsorpciju stakleničkih plinova s obzirom na to da se Europska unija u okviru Programa održivog razvoja do 2030. obvezala promicati provedbu održivog gospodarenja šumama, zaustavljanje krčenja šuma, rehabilitiranje propalih šuma te povećanje pošumljavanja i ponovnog pošumljavanja u svijetu do 2020.;

50.  naglašava da napori koji se ulažu u ublažavanje globalnog zatopljenja nisu prepreka gospodarskom rastu i zapošljavanju te da bi na dekarbonizaciju gospodarstva zapravo trebalo gledati kao na ključan izvor novog i održivog gospodarskog rasta i zapošljavanja; svjestan je ipak da će se u okviru prijelaza na novi gospodarski i socijalni model zajednice usmjerene na tradicionalne industrije vjerojatno suočiti s izazovima; ističe da im je tijekom tog prijelaza važno pružiti potporu te poziva Komisiju i države članice da sredstva iz izvora kao što je sustav trgovanja emisijskim jedinicama usmjere na financiranje modernizacije i pravednog prijelaza da bi se tim zajednicama pomoglo te promicalo usvajanje najboljih tehnologija i proizvodnih praksi te zajamčili najbolji ekološki standardi i sigurna, stabilna i održiva radna mjesta;

51.  napominje da stalan gubitak biološke raznolikosti, negativni učinci krčenja šuma i klimatske promjene mogu dovesti do porasta tržišnog natjecanja za resurse kao što su hrana i energija, porasta siromaštva, političke nestabilnosti u svijetu te raseljavanja stanovništva i novih globalnih oblika migracija; inzistira na tome da bi Komisija, Europska služba za vanjsko djelovanje i države članice navedeno trebale razmatrati u svim aspektima vanjskih odnosa i međunarodne diplomacije te osigurati znatno povećanje financijskih sredstava za službenu razvojnu pomoć; poziva Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da u svim djelovanjima i interakciji s trećim zemljama ulažu napore u smanjenje emisija tako što će poticati obnovljive izvore energije, resursnu učinkovitost, bioraznolikost i zaštitu šuma te ublažavanje klimatskih promjena i prilagođavanje njima;

52.  poziva Komisiju da se pobrine za usklađenost vanjskih politika Unije s ciljevima održivog razvoja te da identificira područja na kojima je potrebno daljnje djelovanje ili provedba kako bi se zajamčilo da se vanjskim politikama Unije podupire učinkovita provedba tih ciljeva te da one nisu u suprotnosti tim ciljevima i njihovom provedbom u drugim regijama, osobito u zemljama u razvoju; poziva Komisiju da u tu svrhu uspostavi pouzdan postupak te da za početak uspostavi metodu predviđanja odnosno ranog upozorenja za nove inicijative i prijedloge, uključujući reviziju postojećeg zakonodavstva, te da iznese prijedlog sveobuhvatne vanjskopolitičke strategije održivog razvoja; podsjeća na raspoložive instrumente i forume, kao što je Europski fond za održivi razvoj, Regionalni forum UNECE-a o održivom razvoju, Politički forum na visokoj razini te središnja platforma UN-a; poziva da se na Političkom forumu na visokoj razini provede dobrovoljna revizija u skladu s Programom do 2030., u kojem se države članice potiče na „provedbu redovitih i uključivih pregleda napretka”; u tom pogledu naglašava ulogu redovitih i odgovarajućih ex ante procjena učinka; podsjeća na obvezu iz Ugovora da se ciljevi razvojne suradnje uzimaju u obzir u svim politikama koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju;

53.  naglašava važnost službene razvojne pomoći kao ključnog sredstva za ostvarivanje Programa do 2030., za iskorjenjivanje svih oblika siromaštva i suzbijanje nejednakosti, ali ponavlja da razvojna pomoć sama po sebi nije dovoljna da izbavi zemlje u razvoju iz siromaštva; podsjeća da je potrebno promicati instrumente kojima se potiče veća odgovornost, kao što je proračunska potpora; poziva Europsku uniju i njezine države članice da bez odgađanja ponovno potvrde svoje obvezivanje na cilj od 0,7 % bruto nacionalnog dohotka i da dostave prijedloge detaljnog vremenskog plana za postupno povećanje službene razvojne pomoći kako bi se dosegnuo navedeni cilj; podsjeća da se Europska unija obvezala izdvojiti najmanje 20 % svoje službene razvojne pomoći za ljudski razvoj i socijalnu uključenost te traži da se na to ponovno obveže; poziva Komisiju da postupi u skladu s preporukom Odbora OECD-a za razvojnu pomoć te da godišnje prosječno 86 % službene razvojne pomoći na koju se obvezala izdvoji za bespovratna sredstva; poziva da se službena razvojna pomoći zaštiti od preusmjeravanja te da se poštuju međunarodno dogovorena načela razvojne učinkovitosti na način da se iskorjenjivanje siromaštva zadrži kao temeljni cilj službene razvojne pomoći, uz poseban naglasak na najslabije razvijenim zemljama i osjetljivim situacijama; podsjeća da je u širem razvojnom programu potrebno otići korak dalje od odnosa donator/korisnik;

54.  naglašava da je za financiranje Programa do 2030. nužno osigurati poreznu pravdu i transparentnost, boriti se protiv izbjegavanja plaćanja poreza, iskorjenjivati nezakonite financijske tokove i porezne oaze, uz bolje upravljanje javnim financijama, održiv ekonomski rast i povećanje mobilizacije domaćih resursa; poziva Uniju da uspostavi program financiranja (DEVETAX2030) posebno namijenjen pomoći za uspostavu poreznih struktura u gospodarstvima u usponu i pomoći za zemlje u razvoju s ciljem osnivanja ureda novih regionalnih poreznih tijela; ponovno poziva na globalni porez na financijske transakcije radi suzbijanja globalnih izazova siromaštva, poziva da se istraži učinak prelijevanja svih nacionalnih poreznih politika i porezne politike EU-a na zemlje u razvoju te da se pri donošenju zakona u tom području poštuje načelo usklađenosti politika radi razvoja;

55.  poziva Komisiju i države članice da ponovno prilagode svoj pristup migracijama kako bi se osmislila migracijska politika u skladu s ciljem održivog razvoja br. 10, kako bi se o migrantima i tražiteljima azila stvorili stavovi koji se temelje na činjenicama, suzbila ksenofobija i diskriminacija migranata te kako bi se ulagalo u ključne pokretače ljudskog razvoja; sa zabrinutošću napominje da bi provođenje novih politika i financijskih instrumenata za rješavanje glavnih uzroka nezakonitih i prisilnih migracija moglo naštetiti razvojnim ciljevima te traži da se u tom pogledu Europskom parlamentu dodijeli veća nadzorna ulogu kako bi se osigurala usklađenost novih instrumenata financiranja s pravnom osnovom, načelima i obvezama EU-a, a osobito s Programom do 2030.; podsjeća da je glavni cilj razvojne suradnje iskorjenjivanje siromaštva te dugoročni gospodarski i socijalni razvoj;

56.  pozdravlja činjenicu da je naglasak na ulaganjima u mlade kao glavne nositelje ciljeva održivog razvoja; naglašava da je odgovarajućim javnim politikama i ulaganjem u obrazovanje i zdravlje mladih, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i obrazovanje, potrebno iskoristiti demografske prednosti zemalja u razvoju; ističe priliku da se rodna ravnopravnost i osnaživanje žena konačno promiču kao bitni elementi usklađenosti politika radi razvoja i potiče Europsku uniju da te vrijednosti ugradi u sva područja vanjskog djelovanja; uviđa da je za jamstvo održivog razvoja prednost potrebno dati tim ključnim pokretačima ljudskog razvoja i ljudskog kapitala;

57.  poziva EU i njegove države članice da upotrijebe potrebne resurse i usmjere političko djelovanje kako bi osigurali da je načelo ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena i djevojaka u središtu provedbe Programa do 2030;

58.  inzistira na tome da Komisija i države članice zajamče da javni proračuni nisu u suprotnosti s ciljevima održivog razvoja; smatra da je za pravovremenu i uspješnu provedbu Programa do 2030. potrebno znatno ubrzati zelena ulaganja, inovacije i rast u EU-u te uviđa da su nužni novi alati za financiranje i drugačiji pristupi postojećoj politici ulaganja, kao što su postupno ukidanje subvencija koje su štetne za okoliš i projekata s visokim razinama emisija; poziva na izradu strategije čiji je cilj da multinacionalna poduzeća i poduzeća u svoje korporativne poslovne modele te institucionalni ulagatelji u svoje strategije ulaganja integriraju okolišne i društvene čimbenike te čimbenike upravljanja kako bi se sredstva preusmjerila na održivo financiranje i napustilo ulaganje u fosilna goriva;

59.  poziva na to da se VFO-om za razdoblje nakon 2020. proračun Unije preusmjeri prema ostvarenju Programa održivog razvoja do 2030. te da se osigura odgovarajuće financiranje za ostvarenje ciljeva održivog razvoja; poziva na poboljšano uključivanje održivog razvoja u sve mehanizme financiranja i proračunske linije te ponavlja da dugoročna usklađenost politika ima važnu ulogu u smanjenju troškova na najmanju moguću mjeru; ističe važnost kohezijske politike kao glavne investicijske politike EU-a i podsjeća da je potrebna horizontalna primjena kriterija održivosti i ciljeva usmjerenih na rezultate za sve strukturne i investicijske fondove EU-a, uključujući Europski fond za strateška ulaganja, kako bi se postigao sveobuhvatan prijelaz na održiv i uključiv gospodarski rast;

60.  poziva Europsku investicijsku banku (EIB) da prilikom kreditiranja primjenom snažnih kriterija održivosti odražava europske vrijednosti, posebice usmjeravanjem kreditiranja na niskougljične i održive projekte u energetskom i prometnom sektoru;

61.  poziva EIB da do 2030. 40 % svojeg kreditnog portfelja opredijeli za niskougljični rast otporan na klimatske promjene;

62.  traži od EIB-a da dodijeli više sredstava za inicijativu ELENA kako bi se osigurala bespovratna sredstva za tehničku pomoć usmjerenu na provedbu projekata i programa energetske učinkovitosti, distribuirane energije iz obnovljivih izvora i gradskog prijevoza;

63.  prepoznaje da je otporna i održiva infrastruktura ključno načelo za ostvarenje održive budućnosti s niskom razinom emisija ugljika i da donosi niz dodatnih pogodnosti kao što su trajnost i poboljšana zaštita od požara i poplava; smatra da se prijelaz na održivo društvo može postići pridržavanjem načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i daljnjim poboljšanjem učinkovitosti uređaja, elektroenergetskih mreža i zgrada, istovremeno razvijajući sustave za pohranu energije; prepoznaje da najveći potencijal za energetsku učinkovitost leži u zgradama i traži od EU-a da se obveže do 2050. ostvariti cilj koji se odnosi na potpuno održive, dekarbonizirane i energetski učinkovite zgrade koje imaju gotovo nultu potražnju za energijom te u kojima se sva preostala potražnja zadovoljava iz širokog niza obnovljivih izvora; poziva na ubrzano povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora u strukturi izvora energije u EU-u; upozorava na ovisnost o neodrživoj infrastrukturi i poziva Komisiju da predloži mjere za uredan prijelaz na niskougljično gospodarstvo i za znatno preusmjeravanje razvoja infrastrukture kako bi se ublažili sustavni gospodarski rizici povezani s financijskom imovinom s visokim emisijama ugljika;

64.  poziva Komisiju i države članice da održivu mobilnost postave za prioritet tako da poboljšaju lokalne sustave javnog prijevoza u skladu s posebnim obilježjima svake države i na temelju stvarnih potreba građana; smatra da financijska potpora EU-a za razvoj sektora prometa i infrastrukture treba pratiti ciljeve koji stvaraju stvarnu dodanu vrijednost državama članicama;

65.  ističe da korupcija ima ozbiljan utjecaj na okoliš i da je nezakonita trgovina ugroženim vrstama divlje faune i flore, mineralima i dragim kamenjem, kao i šumskim proizvodima kao što je drvo, neodvojivo povezana s korupcijom; nadalje naglašava da nezakonita trgovina divljom faunom i florom može dodatno ugroziti ugrožene vrste, a nezakonita sječa šuma može dovesti do gubitka biološke raznolikosti i povećanja emisija ugljika, što pridonosi klimatskim promjenama; ističe da je za organizirane kriminalne skupine zarada dobra i nosi mali rizik jer se kriminal povezan sa šumama rijetko progoni i kazne obično ne odgovaraju težini kriminala; podsjeća da Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije i njezina sveobuhvatna usmjerenost na sprečavanje korupcije, učinkovitu provedbu zakona, međunarodnu suradnju i povrat imovine može biti učinkovit alat za borbu protiv korupcije u sektoru okoliša; poziva države članice da u zakonodavstvo i politike u području okoliša integriraju strategije za borbu protiv korupcije kao što su transparentnost i odgovornost te da poboljšaju demokraciju i dobro upravljanje; ističe da će se rješavanjem pitanja korupcije u sektoru okoliša pomoći u ostvarivanju jednakog pristupa ključnim resursima kao što su voda i čist okoliš za sve te da je to ključno za zaštitu našeg okoliša i osiguravanje održivog rasta;

66.  prepoznaje važnost kulture i kulturnog sudjelovanja u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja, kao i ulogu kulture u vanjskim odnosima i razvojnoj politici; poziva na pružanje odgovarajuće potpore kulturnim ustanovama i organizacijama kada je riječ o ostvarivanju ciljeva održivog razvoja, kao i na daljnje jačanje veza između istraživanja, znanosti, inovacija i umjetnosti;

67.  podsjeća da se kulturnim sudjelovanjem poboljšavaju fizičko i mentalno zdravlje i dobrobit, da ono pozitivno utječe na uspješnost u školi i profesionalnu uspješnost, pomaže osobama kojima najviše prijeti socijalna isključenost da uđu na tržište rada, čime se uvelike pridonosi postizanju brojnih ciljeva održivog razvoja;

68.  veoma je zabrinut zbog razlika u uspješnosti obrazovnih sustava u državama članicama, što pokazuju posljednja izvješća PISA-e; ističe da su javni sustavi obrazovanja i osposobljavanja koji su dostupni svima i koji imaju dostatne resurse ključni za ravnopravnost i društvenu uključenost, kao i za postizanje ciljeva utvrđenih u okviru 4. cilja održivog razvoja, te da se kvalitetnim obrazovanjem mogu osnažiti ranjive skupine, manjine, osobe s posebnim potrebama te žene i djevojčice; izražava žaljenje zbog i dalje prisutnog problema visokih stopa nezaposlenosti mladih; napominje da je obrazovanje ključno za razvoj samoodrživih društava; poziva EU da poveže kvalitetno obrazovanje, tehničko i stručno osposobljavanje i suradnju s industrijom, što je osnovni preduvjet za zapošljivost mladih i pristup radnim mjestima za koja su potrebne kvalifikacije;

69.  poziva EU i države članice da zaštite regionalne, manjinske i manje korištene jezike i jezičnu raznolikost te da zajamče da se pri uključivanju ciljeva održivog razvoja u okvir europske politike te u trenutačne i buduće prioritete Komisije ne tolerira jezična diskriminacija;

70.  smatra da bi se kulturna raznolikost i zaštita prirodne baštine trebale promicati u cjelokupnom okviru europskih politika, uključujući u obrazovanju;

71.  inzistira na tome da države članice što prije pristupe ekološkoj i gospodarskoj rekonverziji industrijskih objekata koji u mnogim regijama Europe prouzrokuju visoke razine onečišćenja u okolišnom mediju i izlažu lokalno stanovništvo znatnim zdravstvenim rizicima;

72.  ističe ulogu koju će plan EU-a za gradove imati u provedbi „Novog programa za gradove” na globalnoj razini i pozdravlja razvoje u području politike kojima se gradove i regije potiče na sinergijska zelena ulaganja; isto tako pozdravlja inicijative kao što je nagrada Europski zeleni list i Globalni sporazum gradonačelnika za klimu i energiju te dodatno ističe da su gradovi i regije neizostavni u ostvarenju ciljeva održivog razvoja jer su za održivost potrebni zajednički i dugoročni pristupi sa svih razina upravljanja i iz svih sektora;

73.  podsjeća da se u Programu održivog razvoja do 2030. prepoznaje da hranu, egzistenciju i upravljanje prirodnim resursima više ne možemo razmatrati odvojeno; ističe da je usmjerenost na ruralni razvoj i ulaganje u poljoprivredu – usjeve, stoku, šumarstvo, ribarstvo i akvakulturu – snažan alat za okončanje siromaštva i gladi te za ostvarenje održivog razvoja; napominje da poljoprivreda ima veliku ulogu u borbi protiv klimatskih promjena; ističe da se velika ambicija ciljeva održivog razvoja može se ostvariti samo suradnjom – sjevera i juga, juga i juga te trostranom suradnjom – i globalnim partnerstvima među brojnim sudionicima te u širokom nizu područja;

74.  pozdravlja namjeru da se održivi razvoj uključi u trgovinsku i investicijsku politiku i poziva da se bolje razmotre utjecaji nabave dobara i prirodnih resursa unutar EU-a i izvan njega pri oblikovanju politika EU-a, unutar i izvan granica Unije; poziva na ponovno razmatranje investicijske politike i na široku uporabu alata za inovativno financiranje radi ostvarivanja ciljeva održivog razvoja; poziva Komisiju da se pobrine za to da provjere koje se odnose na održivi razvoj u budućim trgovinskim sporazumima budu transparentne;

75.  poziva Komisiju da, uz uključivanje relevantnih dionika, osmisli i pruži konkretnu prilagođenu potporu kako bi se marginaliziranim kućanstvima i skupinama s niskim prihodima, primjerice Romima, osigurali zdrav život i pristup osnovnim uslugama te sigurnim, čistim prirodnim resursima kao što su zrak, voda, povoljna i moderna energija i zdrava prehrana, čime bi se ujedno pridonijelo ostvarivanju prvog, desetog i petnaestog cilja održivog razvoja o iskorjenjivanju siromaštva, smanjenju nejednakosti i promicanju mirnih i uključivih društava;

76.  prepoznaje, kako je navedeno i u Programu održivog razvoja do 2030., da su osobe s invaliditetom skupina kojoj u velikoj mjeri prijeti siromaštvo, uz neadekvatan pristup temeljnim pravima kao što su obrazovanje, zdravstvo i zapošljavanje;

77.  smatra da inicijative EU-a koje su namijenjene oblikovanju održive budućnosti ne mogu zanemariti temeljito promišljanje o ulozi životinja kao čuvstvenih bića i o njihovoj dobrobiti koja se u okviru prevladavajućih proizvodnih i potrošačkih sustava često zanemaruje; ističe da EU treba prevladati nedostatke u postojećim politikama i zakonima o dobrobiti životinja, kao što to zahtijeva sve veći broj europskih građana;

78.  poziva Komisiju da uloži veće napore i više sredstava za podizanje razine osviještenosti, za usmjerene obrazovne kampanje, kao i za poboljšanje predanosti i djelovanja građana u pogledu održivog razvoja;

79.  poziva Komisiju i države članice da do 2020. ukinu poticaje za biogoriva dobivena iz palminog ulja i soje koja su uzrok krčenja šuma i uništavanja tresetišta; nadalje, poziva da se uvede jedinstven postupak certifikacije za palmino ulje koje ulazi na tržište EU-a kojim se potvrđuje društveno odgovorno podrijetlo proizvoda;

80.  snažno apelira na Komisiju da nastavi s pojačanim djelovanjem u vezi s učinkovitim mjerama za rješavanje problema loše kvalitete zraka, koja svake godine prouzroči 430 000 slučajeva preuranjene smrti u EU-u; apelira na Komisiju da zajamči provedbu novog i postojećeg zakonodavstva kako bi se ubrzali sudski postupci protiv država članica koje ne poštuju zakone o onečišćenju zraka, te da predloži novo, učinkovito zakonodavstvo, uključujući zakonodavstvo za specifične sektore, u cilju borbe protiv loše kvalitete zraka i različitih izvora onečišćenja, kao i da se pozabavi pitanjem emisija metana; naglašava činjenicu da je EU i dalje daleko od postizanja razina kvalitete zraka predviđenih za EU, a koje su mnogo niže od onih koje je predložila Svjetska zdravstvena organizacija;

81.  napominje da je Komisija odgovorila na problem loše kvalitete zraka pokretanjem niza postupaka zbog povrede prava, posebice zbog stalnog prelaženja graničnih vrijednosti NO2 utvrđenih Direktivom 2008/50/EZ;

82.  podsjeća da je smanjenje onečišćenja bukom jedan od parametara kvalitete koji se neće ostvariti do 2020.; ističe da je u Uniji kod najmanje 10 tisuća preuranjenih smrti povezanih sa srčanim bolestima i moždanim udarima izloženost buci bila faktor, te da je 2012. otprilike četvrtina europskog stanovništva bila izložena razinama buke iznad graničnih vrijednosti; apelira na države članice da kao prioritet prate razine buke kako bi osigurale da se poštuju granične vrijednosti u vanjskom i unutarnjem okruženju; nadalje, poziva na provedbu mjera za rješavanje problema onečišćenja bukom;

83.  naglašava da podatci Komisije pokazuju da se više od 50 % žitarica u EU-u koristi za prehranu životinja; napominje da je Organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a upozorila da bi daljnje korištenje žitarica kao hrane za životinje moglo ugroziti sigurnost opskrbe hranom zbog smanjenja dostupnosti žitarica za ljudsku potrošnju;

84.  ističe da sektor stočarstva, osobito kada je integriran u sustave ratarske proizvodnje, doprinosi gospodarstvu EU-a i održivoj poljoprivredi; skreće pozornost na potencijal aktivnog upravljanja kruženjem hranjivih tvari u sektoru stočarstva u cilju smanjenja utjecaja emisija CO2, amonijaka i nitrata na okoliš; nadalje, ukazuje na to da integrirana poljoprivreda može doprinijeti boljem funkcioniranju poljoprivrednog ekosustava i klimatski prihvatljivom poljoprivrednom sektoru;

85.  napominje da bi žene koje u zemljama u razvoju rade u poljoprivredi mogle povećati poljoprivredne prinose za 20 – 30 % kad bi imale jednak pristup resursima kao muškarci; naglašava da bi ta razina prinosa mogla značiti smanjenje broja gladnih u svijetu za 12 – 17 %;

86.  posebno naglašava da žene kao članice obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, koja predstavljaju glavni socioekonomski element ruralnih područja, imaju temeljnu ulogu u proizvodnji hrane, očuvanju tradicionalnih znanja i vještina, kulturnom identitetu i zaštiti okoliša, no ne smije se zaboraviti ni činjenica da su žene u ruralnim područjima također suočene s razlikama u plaćama i mirovinama;

87.  podsjeća da je Komisija u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš obvezna provesti procjenu učinka potrošnje u Uniji na okoliš, i to u globalnom kontekstu; ističe pozitivne učinke koje održivi načini življenja mogu imati na ljudsko zdravlje i na smanjenje emisija stakleničkih plinova; podsjeća Komisiju da se ciljem održivog razvoja br. 12.8 zahtijeva da se javnosti omogući pristup informacijama i podigne razina osviještenosti o održivom razvoju i održivim načinima življenja; u skladu s time potiče Komisiju i države članice da izrade programe za podizanje razine javne osviještenosti u pogledu posljedica koje različite vrste potrošnje imaju na zdravlje ljudi, okoliš, sigurnost hrane i klimatske promjene; poziva Komisiju da što prije objavi komunikaciju o održivom europskom prehrambenom sustavu;

88.  napominje da se u okviru cilja održivog razvoja 12.8 od vlada zahtijeva da svima zajamče pristup važnim informacijama i da podignu razinu osviještenosti o održivom razvoju i življenju u skladu s prirodom; u skladu s time potiče Komisiju i države članice da izrade programe za podizanje razine javne osviještenosti u pogledu posljedica koje razine potrošnje imaju na zdravlje ljudi, okoliš, sigurnost hrane i klimatske promjene;

89.  poziva Komisiju i države članice da izrade sveobuhvatan okvir politika EU-a za rješavanje globalnih zdravstvenih izazova, kao što su HIV/AIDS, tuberkuloza, hepatitis C i antimikrobna otpornost, imajući na umu različite situacije i određene izazove država članica EU-a i njihovih susjednih zemalja koje su najviše pogođene HIV-om i tuberkulozom otpornom na više lijekova (MDR-TB); poziva Komisiju i Vijeće da zauzmu snažnu političku ulogu u dijalogu sa zemljama opterećenima velikim brojem bolesti, uključujući susjedne zemlje u Africi, istočnoj Europi i srednjoj Aziji, i da osiguraju uvođenje planova za održiv prelazak na domaće financiranje kako bi programi za suzbijanje HIV-a i tuberkuloze bili djelotvorni, kako bi se nastavili i pojačali nakon ukidanja potpore međunarodnih donatora, te da nastave blisko surađivati s tim zemljama kako bi se osiguralo da one preuzmu odgovornost za djelovanje u pogledu mjera suzbijanja HIV-a i tuberkuloze;

90.  prepoznaje učinkovitost koju stavljanje na raspolaganje lijeka „PREP” ima za sprečavanje HIV-a/AIDS-a. nadalje, poziva Komisiju i Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) da prepoznaju da je liječenje HIV-a/AIDS-a ujedno i preventivno;

91.  prepoznaje da su spolno i reproduktivno zdravlje i prava ključni pokretači s transformativnim potencijalom za iskorjenjivanje višedimenzionalnog siromaštva i da bi uvijek trebali biti prepoznati kao preduvjet za zdrav život i jednakost spolova; u tom kontekstu ističe da bi trebalo posvetiti veću pozornost spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, koja se i dalje, nažalost, smatraju izoliranim pitanjem, iako su od iznimne važnosti za ravnopravnost spolova, osnaživanje mladih i ljudski razvoj te, u konačnici, za iskorjenjivanje siromaštva; naglašava da je napredak mali u odnosu na prethodne pristupe EU-a te da spolno i reproduktivno zdravlje i prava i dalje nisu prepoznati kao ključni pokretači održivog razvoja; napominje da je stajalište EU-a u tom pogledu neusklađeno, kako se vidi iz ovog paketa: Komisija prepoznaje mjere EU-a u tom području samo u dijelu o zdravlju u Komunikaciji o Programu do 2030., a u Komunikaciji o konsenzusu samo u dijelu o ravnopravnosti spolova; stoga poziva Komisiju i države članice da i dalje od Sjedinjenih Američkih Država zahtijevaju da ponovno razmotre svoje stajalište o takozvanom „pravilu globalnog blokiranja”;

92.  ističe potrebu za daljnjim promicanjem zdravstvenog istraživanja kako bi se razvila nova i poboljšana dostupna, povoljna i odgovarajuća medicinska rješenja za HIV/AIDS, TB i ostale bolesti povezane sa siromaštvom i zanemarene bolesti, epidemije u nastajanju i antimikrobnu otpornost;

93.  napominje da poljoprivredni sektor EU-a već doprinosi održivosti; međutim, napominje da zajednička poljoprivredna politika (ZPP) mora biti takva da se njome može bolje odgovoriti na trenutačne i buduće izazove; poziva Komisiju da ispita na koji se način ZPP-om i održivim poljoprivrednim sustavima može najbolje pridonijeti ostvarivanju ciljeva održivog razvoja kako bi se osigurali stabilni, sigurni i hranjivi prehrambeni proizvodi te kako bi se zaštitili i unaprijedili prirodni resursi i odgovorilo na pitanje klimatskih promjena; poziva Komisiju da u okviru predstojeće komunikacije o ZPP-u za razdoblje nakon 2020. iznese prijedloge za dodatno poboljšanje učinkovitosti mjera ekologizacije i za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja br. 2, 3, 6, 12, 13, 14 i 15; također poziva Komisiju da potiče lokalnu i ekološku proizvodnju hrane sa slabim ugljičnim otiskom i slabim učinkom na tlo i vodu; ističe važnost agroekosustava i održivog upravljanja šumama te poticaja za održivu obnovu nekorištenih poljoprivrednih površina; ističe da treba zajamčiti da će se svim politikama EU-a učinkovito ostvariti zadani ciljevi s pomoću strogog poštovanja pravila i veće usklađenosti u svim područjima politike; ističe da je to osobito važno kada je riječ o održivom upravljanju prirodnim resursima i o instrumentima koji su za to namijenjeni u okviru ZPP-a;

94.  poziva Komisiju i države članice da promiču tu agro-ekološku tranziciju, da upotrebu pesticida štetnih za zdravlje i okoliš svedu na najmanju moguću mjeru te da razviju mjere zaštite i potpore organskoj i biodinamičkoj poljoprivredi u okviru ZPP-a;

95.  poziva Komisiju i države članice da što prije izmijene pravila Unije u pogledu odobrenja pesticida te da pritom postave obvezujuće ciljeve smanjenja njihove upotrebe;

96.  ističe da europski poljoprivredni sektor pruža radna mjesta milijunima ljudi u ruralnim područjima u poljoprivredi i drugim sektorima, čime se osiguravaju zalihe hrane i opskrba hranom te se ljude privlači u ruralna područja kao mjesta za život, rad i odmor; nadalje ističe da krajolici s velikom razinom biološke raznolikosti i visokom prirodnom vrijednosti privlače ljude na selo, čime se ruralnim područjima pruža dodana vrijednost; napominje da politike ruralnog razvoja imaju veliku vrijednost u izgradnji održivih, stabilnih i dinamičnih ruralnih zajednica i gospodarstava; naglašava da se to može postići samo ako poljoprivrednici imaju bolji pristup resursima;

97.  traži da se poljoprivredni razvoj temelji na obiteljskim gospodarstvima uz bolje iskorištavanje europskih fondova, kao što je Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), uz posebnu pozornost na mala i srednja gospodarstva, zatim na razmjeni i prijenosu stručnog znanja te na iskorištavanju prednosti lokalnih i regionalnih vrijednosnih i proizvodnih lanaca te regionalne zaposlenosti s većim naglaskom na vezama s prigradskim područjima i na izravnoj prodaji, što se pokazalo kao uspješan model u brojnim dijelovima Europske unije; smatra da je mogućnost da poljoprivrednici od svojeg rada ostvare poštenu naknadu preduvjet održivosti europske poljoprivrede i jamstvo dobrobiti poljoprivrednika;

98.  podsjeća na to da je važno zajamčiti dobre javne usluge, posebice skrb za djecu i starije, s obzirom na to da su te usluge osobito važne za žene jer one tradicionalno imaju središnju ulogu u brizi za mlađe i starije članove obitelji;

99.  ističe važnu ulogu tradicionalnih znanja i prehrambenih namirnica, posebno u najudaljenijim regijama, planinskim područjima i područjima u nepovoljnom položaju u Europskoj uniji, te gospodarski doprinos koji lokalnim područjima donose europski sustavi kvalitete kao što su zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla; podsjeća na jednoglasnu potporu Parlamenta u pogledu širenja takve zaštite na širi raspon regionalno proizvedene robe; u tom kontekstu stoga naglašava ulogu europskih sustava kvalitete (zaštićena oznaka izvornosti (ZOI) / zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP) / zajamčeno tradicionalni specijalitet (ZTS)) u pružanju i održavanju izvora zarade u tim područjima; svjestan je da su ti sustavi opće poznati samo u nekim državama članicama i poziva da se u cijeloj Uniji podigne razina znanja o njihovim prednostima;

100.  naglašava da mediteranska šuma i poljoprivredno-šumarski sustav „dehasa”, kojim se neprimjetno povezuje kontinuirano, ekstenzivno stočarstvo s poljoprivrednim i šumarskim aktivnostima, doprinose ciljevima održavanja i jamčenja održivosti bioraznolikosti te da bi trebali dobiti priznanje i potporu ZPP-a;

101.  ističe važnost bioenergije za poljoprivredna gospodarstva i biogospodarstvo te važnost postrojenja za proizvodnju, pohranu i distribuciju obnovljive energije i njezino korištenje na poljoprivrednim gospodarstvima jer time poljoprivrednici dobivaju dodatni proizvod koji mogu prodavati, čime se doprinosi sigurnosti njihovih prihoda, a također se u ruralnim područjima otvaraju i čuvaju vrlo kvalitetna radna mjesta; ističe da se razvoj bioenergije mora provesti na održiv način te da ne smije ometati proizvodnju hrane za ljude i životinje; naglašava da se energetske potrebe radije trebaju zadovoljiti potičući korištenje otpada i nusproizvoda koji se ne mogu koristiti ni u kojem drugom postupku;

102.  napominje da uzgoj mahunastih usjeva u okviru rotacije usjeva može predstavljati pozitivno rješenje za sve: poljoprivrednike, životinje, biološku raznolikost i klimatske potrebe; poziva Komisiju da predloži „plan za bjelančevine”, koji uključuje uzgoj mahunarki uz rotaciju usjeva;

103.  smatra da je nužan daljnji napredak u preciznoj poljoprivredi, digitalizaciji, racionalnom korištenju energije, uzgoju bilja i životinja i uvođenju integrirane zaštite bilja jer će povećana učinkovitost temeljena na ciljevima održivog razvoja i bioraznolikosti pomoći da se smanji potreba za tlom i utjecaj poljoprivrede na okoliš; smatra da bi učinkovita biološka raznolikost za poljoprivrednike mogla značiti povećanje njihovih prihoda i poboljšanje zdravlja i iskoristivosti tla te pomoći u suzbijanju nametnika i poboljšanju oprašivanja; stoga naglašava da je za jamčenje pravovremenih, učinkovitih i djelotvornih postupaka donošenja odluka važan bolji regulatorni okvir; ističe da bi se tim „pametnim” rješenjima trebale potaknuti i podupirati inicijative osmišljene prema potrebama malih poljoprivrednih gospodarstava kako bi ona i bez ekonomije razmjera mogla profitirati od novih tehnologija;

104.  smatra da je presudno održavati i poboljšavati uspješnost tradicionalnih i lokalnih pasmina s obzirom na njihovu sposobnost prilagođavanja obilježjima njihova izvornog okoliša te poštovati pravo poljoprivrednika na autonoman uzgoj bilja te čuvanje i razmjenu sjemena različitih vrsta i sorti kako bi se zajamčila genetska raznolikost u poljoprivredi; odbacuje svaki pokušaj da se patentiraju živa bića, biljke i životinje, genetski materijal ili ključni biološki procesi, posebice kada je riječ o autohtonim sojevima, sortama i obilježjima;

105.  poziva Komisiju da predloži akcijski plan i uspostavi stručnu skupinu koja bi radila na osmišljavanju održivijeg sustava za upravljanje integriranom zaštitom bilja; naglašava da je potreban sustav za zaštitu od nametnika kojim se poboljšava povezivanje aktivnosti uzgoja bilja, sustava prirodne zaštite i upotrebe pesticida;

106.  smatra da je potrebno promicati uvođenje širokopojasnog interneta i poboljšati prometnu povezanost ruralnih područja kako bi se uz doprinos ostvarenju ciljeva ekološke održivosti u ruralnim područjima doprinijelo i poticanju rasta koji je ekološki, gospodarski i društveno u potpunosti održiv;

107.  naglašava da kultura treba postati sastavnim dijelom mjera Komisije za održivost, jasno ističući ulogu koju ima u gospodarskom razvoju, otvaranju radnih mjesta, promicanju demokracije, socijalne pravde i solidarnosti, poticanju kohezije, borbi protiv socijalne isključenosti, siromaštva i generacijskih i demografskih nejednakosti; poziva Komisiju da kulturu uključi u ciljeve, definicije, alate i evaluacijske kriterije svoje strategije za ciljeve održivog razvoja;

108.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) A/RES/70/1.
(2) Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. (SL L 354, 28.12.2013., str. 171.).
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0224.
(4) https://ec.europa.eu/epsc/sites/epsc/files/strategic_note_issue_18.pdf
(5) Komunikacija Komisije od 3. svibnja 2011. naslovljena „Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: strategija biološke raznolikosti EU-a do 2020.” (COM(2011)0244).
(6) Izvješće Komisije od 2. listopada 2015. o reviziji strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. na sredini razdoblja provedbe, (COM(2015)0478).
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0034.
(8) https://unstats.un.org/sdgs/report/2016/goal-13/
(9) Izvješće Europske agencije za okoliš br. 30/2016, Izvješće o ekološkim pokazateljima za 2016. – Podrška praćenju 7. programa djelovanja za okoliš (In support to the monitoring of the 7th Environment Action Programme), https://www.eea.europa.eu/publications/environmental-indicator-report-2016


Promicanje kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama EU-a
PDF 382kWORD 63k
Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama Unije: primjena članka 349. UFEU-a (2016/2250(INI))
P8_TA(2017)0316A8-0226/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 52. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), u čijem je prvom stavku određeno da se Ugovori primjenjuju na države članice, a u drugom da se teritorijalno područje primjene Ugovora pobliže uređuje člankom 355. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 355., prvi stavak, točku 1. UFEU-a kako je izmijenjena odlukama Europskog vijeća od 29. listopada 2010. o izmjeni statusa otoka Saint-Barthélemy u odnosu na Europsku uniju (2010/718/EU) i od 11. srpnja 2012. o izmjeni statusa prekomorske zemlje Mayotte u odnosu na Europsku uniju (2012/419/EU), kojom je određeno da se odredbe Ugovorâ primjenjuju na najudaljenije regije u skladu s člankom 349. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 349. UFEU-a, kojim se najudaljenijim regijama priznaje poseban status te kojim se predviđa donošenje „posebnih mjera koje su posebice namijenjene utvrđivanju uvjeta primjene Ugovorâ u tim regijama, uključujući zajedničke politike” i određuje da se one prije svega, ali ne isključivo, odnose na „carinsku, trgovinsku i poreznu politiku, slobodne zone, poljoprivrednu i ribarstvenu politiku, uvjete za opskrbu sirovinama i osnovnom robom široke potrošnje, državne potpore i na uvjete pristupanja strukturnim fondovima i horizontalnim programima Unije”,

–  uzimajući u obzir članak 107. stavak 3. točku (a) UFEU-a, u kojoj se navodi da se potpore za promicanje gospodarskog razvoja najudaljenijih regija mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem,

–  uzimajući u obzir glavu XVIII. UFEU-a, u kojoj se utvrđuje cilj ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te se određuju strukturni financijski instrumenti za ispunjenje tog cilja,

–  uzimajući u obzir članak 7. UFEU-a, kojim je utvrđeno da Unija osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući pritom u obzir sve svoje ciljeve i u skladu s načelom dodjeljivanja ovlasti,

–  uzimajući u obzir sve komunikacije Komisije o najudaljenijim regijama,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o najudaljenijim regijama, a posebno rezoluciju od 18. travnja 2012. o ulozi kohezijske politike u najudaljenijim regijama EU-a u kontekstu strategije Europa 2020.(1) i rezoluciju od 26. veljače 2014. o optimizaciji razvoja potencijala najudaljenijih regija stvaranjem sinergije među strukturnim fondovima i drugim programima Europske unije(2),

–  uzimajući u obzir Presudu Suda Europske unije od 15. prosinca 2015.(3),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 15. prosinca 2016. o provedbi programa posebnih mjera za poljoprivredu u korist najudaljenijih regija Unije (POSEI) od 15. prosinca 2016. (COM(2016)0797),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o modernizaciji državnih potpora u EU-u (COM(2012)0209),

–   uzimajući u obzir memorandum koji su najudaljenije regije 5. ožujka 1999. potpisale u Cayenneu, a koji je nadopunjen zajedničkim memorandumom Španjolske, Francuske, Portugala i najudaljenijih regija potpisanim u svibnju 2010., kojim se utvrđuje da bi EU trebao promicati održiv razvoj najudaljenijih regija oslanjajući se na njihova brojna prirodna i kulturna dobra, uz promicanje načela jednakih mogućnosti, partnerstva, proporcionalnosti i koherencije politika EU-a,

–  uzimajući u obzir završnu deklaraciju XXI. Konferencije predsjednika najudaljenijih regija Europske unije od 22. i 23. rujna 2016. i zajednički memorandum najudaljenijih regija potpisan prilikom četvrtog foruma najudaljenijih regija Unije od 30. i 31. ožujka 2017. u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. UFEU-a(4),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0226/2017),

A.  budući da se člankom 349. UFEU-a priznaje poseban gospodarski i socijalni položaj u kojem se nalaze najudaljenije regije, koji je strukturno još složeniji zbog čimbenika (udaljenost, izoliranost, mala površina, nepovoljna topografija i klima, ovisnost o malom broju proizvođača itd.) čija postojanost i međudjelovanje u velikoj mjeri ograničuju njihov razvoj;

B.  budući da je Veliko vijeće Suda Europske unije u svojoj ključnoj presudi od 15. prosinca 2015. dalo temeljito tumačenje članka 349. UFEU-a;

C.  budući da Sud u toj presudi potvrđuje da se akti čija je svrha uspostava konkretnih mjera za najudaljenije regije mogu usvajati na temelju pravne osnove članka 349., da ta pravna osnova omogućuje izuzeće od primarnog i sekundarnog zakonodavstva te da popis područja obuhvaćenih tekstom članka 349. nije konačan jer „autori UFEU-a nisu namjeravali utvrditi taksativan popis vrsta mjera koje mogu biti donesene na temelju tog članka”:

D.  budući da su, kad je riječ o primjeni Ugovora na najudaljenije regije, članak 52. UEU-a i članci 349. i 355. UFEU-a međusobno povezani, da se na temelju članka 355. stavka 1. točke 1. UFEU-a odredbe Ugovora primjenjuju na najudaljenije regije u skladu s člankom 349. UFEU-a te da upućivanja na Ugovore obuhvaćaju sekundarno zakonodavstvo;

E.  budući da se članak 349. UFEU-a mora čitati usporedno s drugim člancima Ugovora, prije svega s člankom 7., kojim je utvrđeno da „Unija osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući pritom u obzir sve svoje ciljeve”;

F.  budući da načela jednakosti i nediskriminacije opravdavaju različit tretman u različitim situacijama kako bi se u konačnici zajamčila ravnopravna primjena europskog prava;

G.  budući da je svrha članka 349. UFEU-a jamčiti razvoj najudaljenijih regija i uključiti ih i u europski prostor i u vlastite geografske prostore, omogućujući im istovremeno korist od europskih politika i, prema potrebi, od posebnih mjera prilagođenih njihovoj stvarnosti i njihovim potrebama;

H.  budući da najudaljenije regije imaju privilegiran položaj kada je riječ o geostrateškom značaju i istraživanjima povezanim s klimatskim promjenama i bioraznolikošću;

I.  budući da prema procjenama Europske komisije plavo gospodarstvo EU-a predstavlja oko 5,4 milijuna radnih mjesta i bruto dodanu vrijednost od otprilike 500 milijardi EUR godišnje;

1.  podsjeća da je člankom 7. Ugovora o Europskoj uniji Komisiji povjerena uloga čuvarice Ugovora; ističe da su najudaljenije regije u potpunosti integrirane u Europsku uniju i njezin pravni sustav, uz njihovu specifičnu situaciju priznatu Ugovorima i prije svega člankom 349. UFEU-a kojim se uspostavlja načelo i omogućuje pravo prilagodbe, o čemu se raspravljalo na razini različitih politika Unije;

2.  ističe da najudaljenije regije, iako se suočavaju sa znatnim nedostatkom zbog geografske udaljenosti od Unije, imaju i korist od nekoliko važnih faktora kao što su potencijal sve većeg broja turističkih aktivnosti, plavog rasta, iskorištavanja značajnih obnovljivih izvora energije, razvoja kružnog gospodarstva, kao i valorizacije njihove bogate prirodne baštine i velike biološke raznolikosti;

3.  smatra da članak 349. UFEU-a nije u potpunosti iskorišten i da bi se mogao tumačiti na inovativniji i pozitivniji način, posebno s ciljem uspostavljanja ad hoc programa i novih posebnih politika, s uporištem u prednostima najudaljenijih regija, kako bi im se dala mogućnost da te prednosti i iskoriste, prije svega u područjima kao što su obnovljivi izvori energije, plavi rast, istraživanje i razvoj, održivi turizam, zaštita biološke raznolikosti ili prilagodba klimatskim promjenama; u tom kontekstu podsjeća na ulogu koju Unija preuzima kako bi se najudaljenijim regijama omogućilo da prevladaju izazove i nadograđuju svoja dobra, ali istodobno ističe potrebu da dotične države članice preuzmu veću odgovornost u pogledu uporabe dostupnih instrumenata EU-a koji im mogu pomoći u osiguravanju održivog razvoja najudaljenijih regija;

Trenutačno stanje primjene članka 349. UFEU-a

4.  izražava zabrinutost zbog toga što se članci iz Ugovora koji se odnose na najudaljenije regije do sada nisu primjenjivali u najvećoj mogućoj mjeri, čime se ograničava mogućnost najudaljenijih regija da u cijelosti iskoriste svoju pripadnost Uniji i povećaju svoju konkurentnost u svojim specifičnim zemljopisnim područjima;

5.  smatra da bi proširena primjena članka 349. UFEU-a uz potpunu svijest o posebnostima i strukturnim ograničenjima, ali i o prednostima najudaljenijih regija, pogodovala njihovoj boljoj integraciji u Uniju kao i njihovu razvoju i vlastitim potencijalima;

6.  podsjeća na političku volju zakonodavaca pri sastavljanju teksta članka 299. stavka 2., a zatim i teksta članka 349. UFEU-a o uspostavi globalne strategije zajedno s posebnim mjerama u okviru različitih politika i instrumenata;

7.  podsjeća da se programom mogućnosti za udaljena i otočna područja POSEI u potpunosti uzimaju u obzir posebnosti najudaljenijih regija zahvaljujući vlastitoj regulativi utemeljenoj u članku 349. UFEU-a te članku 42. prvom stavku i članku 43. stavku 2., kojim se priznaje dvostruko načelo pripadnosti najudaljenijih regija Uniji i potpuna prilagodba zajedničke europske politike njihovoj stvarnosti, kao i da je stoga ključno da se nastavi s provedbom takvog programa i da bi trebalo razmotriti nove programe POSEI usmjerene na druga područja politike Unije;

8.  smatra da uspjeh programa POSEI pokazuje da treba zadržati posebne odredbe za najudaljenije regije, a ne oslabiti ih njihovim uključivanjem u horizontalne europske programe;

9.  prima na znanje da je Komisija usvojila nekoliko komunikacija o najudaljenijim regijama; žali zbog toga što su različite europske strategije za najudaljenije regije dosad samo djelomično provedene i konkretizirane;

10.  sada poziva Komisiju da predloži akcijski plan i, prema potrebi, zakonodavne inicijative za provedbu usklađene i djelotvorne strategije za najudaljenije regije kako bi se u potpunosti iskoristile mogućnosti koje nudi članak 349. UFEU-a, prije svega kad je riječ o uvođenju posebnih programa i politika, posebno u pogledu inovacija i dugoročnog ulaganja prilagođenih njihovim potrebama za održivim razvojem; insistira da je nužno blisko surađivati s regionalnim tijelima najudaljenijih regija i s dionicima; stoga poziva institucije Unije da u suradnji s regionalnim tijelima najudaljenijih regija započnu novo poglavlje u odnosima EU-a i najudaljenijih regija;

11.  pozdravlja rad Komisije na obnovljenoj strategiji za najudaljenije regije, koja će se donijeti najkasnije do kraja 2017.; poziva Komisiju da u svoju strategiju uključi detaljno razrađen pristup za najudaljenije regije i ciljane strateške okvire za rješavanje potreba za ulaganjima, popraćene preciznim, ostvarivim i ocjenjivim ciljevima; potiče Francusku, Španjolsku i Portugal da osiguraju veću potporu svojim najudaljenijim regijama;

12.  podsjeća da se člankom 349. UFEU-a omogućuje najudaljenijim regijama da raspolažu neopadajućim i vremenski neograničenim potporama za funkcioniranje, uz pojednostavljene postupke, kako bi se nadoknadili troškovi kojima su izložene; podsjeća da se ta izuzeća odnose i na financijske instrumente Unije i na državne potpore;

13.  naglašava da je potrebno zajamčiti trajnost instrumenata, odredbi i odstupanja čiji je cilj očuvati stabilnost pogodnu za strukturni razvoj najudaljenijih regija, imajući na umu provedene procjene;

14.  poziva Komisiju da izradi detaljan pregled pristupa za najudaljenije regije te da ispita gospodarsku i socijalnu situaciju svake najudaljenije regije kako bi se zajamčilo bolje ostvarivanje ciljeva europske politike regionalnog razvoja, prije svega u pogledu nadoknađivanja zaostataka i održivog razvoja, da bi se na taj način najudaljenijim regijama omogućilo da se približe prosječnoj europskoj razini razvoja;

15.  poziva Komisiju da ojača koordinaciju među svojim glavnim upravama o pitanjima koja se tiču najudaljenijih regija kako bi se u europskim politikama i strategijama na odgovarajući način bavilo problematikom najudaljenijih regija; u tom smislu ističe ključnu ulogu Glavnog tajništva u osiguravanju dobre primjene članka 349. UFEU-a s obzirom na to da je za prilagodbu politika Europske unije posebnostima najudaljenijih regija potrebno donositi odluke na najvišoj političkoj razini;

Poljoprivredna politika

16.  pozdravlja nedavno izvješće Komisije (COM(2016)0797), u kojem je donesen zaključak da su mjere u okviru programa POSEI (2006.–2014.) sve u svemu uspješne, u kojem je ocijenjeno da je taj program ključan za opstanak proizvodnje u najudaljenijim regijama i u skladu s novim ciljevima Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) te preporučuje da se zadrži temeljna uredba trenutačno na snazi, ali imajući u vidu da bi proračunske prilagodbe mogle biti neophodne zbog stupanja na snagu sporazumâ o slobodnoj trgovini koji bi mogli ozbiljno utjecati, ili bi mogla postojati opasnost od tog utjecaja, na proizvodnju u najudaljenijim regijama;

17.  smatra da je program POSEI od svog osnivanja postigao golem uspjeh;

18.  podupire zaključak izvješća Komisije u kojem se poziva na jačanje početne konfiguracije programa POSEI kako bi se izbjegao rizik od napuštanja poljoprivredne proizvodnje, a time i negativni učinci na zapošljavanje, okoliš i teritorijalnu dimenziju najudaljenijih regija;

19.  smatra da je nužno dati bolju potporu diversifikaciji proizvodnje u najudaljenijim regijama i donijeti ciljane mjere za rješavanje kriza na tržištu kojima su izloženi neki sektori, posebno sektor uzgoja rajčice i sektor stočarstva, te za pomoć razvoju malih proizvođača poput proizvođača mliječnih proizvoda;

20.  podsjeća da pri uzastopnim reformama zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda posebnosti najudaljenijih regija nisu u dovoljnoj mjeri uzete u obzir i poziva da se to u budućnosti učini;

21.  primjećuje da je ukidanjem kvota i zajamčenih cijena, koje je započelo reformom zajedničke organizacije tržišta šećera, oslabljen položaj proizvođača šećerne trske u najudaljenijim regijama; insistira na nužnosti da sve posebne odredbe donesene na osnovi članka 349. UFEU-a postanu trajne kako bi se ostvarila dugotrajna konkurentnost tog sektora; poziva na to da se uvede mehanizam podrške za uzgajivače šećerne trske za slučaj pada cijene šećera na svjetskoj razini;

22.  poziva Komisiju da vodi računa o iznimnoj važnosti proizvodnje mlijeka na Azorima, da zadrži potpore proizvođačima i da predvidi dodatne mjere u slučaju krize na tržištu;

23.  podsjeća da proizvodnja banana ima ključnu ulogu u socioekonomskoj strukturi nekih najudaljenijih regija; stoga poziva na očuvanje, a po potrebi i na povećanje potpora proizvođačima;

24.  poziva Komisiju da u instrumente za upravljanje krizama na tržištu, i njihovo otkrivanje, u raznim poljoprivrednim sektorima kao što su banane, šećer, rum, ribolov, ili pak mlijeko u suradnji s Opservatorijem za mlijeko, uvede jasnu definiciju krize na tržištu u najudaljenijim regijama i da te pokazatelje prilagodi realnosti u tim regijama;

25.  izražava žaljenje zbog toga što različiti režimi za oznaku „eko-proizvoda” u trećim državama i državama članicama Unije narušavaju tržišno natjecanje na štetu europskih proizvođača koji posluju u najudaljenijim regijama, ali i europskih potrošača jer ne dobivaju istinite informacije o stvarnim uvjetima proizvodnje tih proizvoda; stoga poziva da u okviru postojećih pregovora o budućim europskim normama o proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda sukladnost zamijeni postojeći režim istovjetnosti kako bi se zajamčilo ravnopravno tržišno natjecanje između najudaljenijih regija i trećih zemalja;

26.  smatra nužnim da se na osnovi članka 349. UFEU-a usvoje pravni okvir za proizvođače s ekološkom oznakom i pravni okvir za zdravstvena i fitosanitarna pitanja kojima će se uzeti u obzir obilježja poljoprivrede u najudaljenijim regijama u tropskim uvjetima;

27.  poziva Komisiju da potiče poljoprivrednike iz najudaljenijih regija da promoviraju svoje proizvode visoke kvalitete potporom upotrebe logotipa najudaljenijih regija te drugih oblika potvrde o kvaliteti;

28.  ističe da se diferencijacijom i specijalizacijom proizvoda može dodatno potaknuti i poduprijeti domaća proizvodnja, prerada i stavljanje na tržište prehrambenih proizvoda i na taj način smanjiti postojeće razlike između najudaljenijih regija i drugih regija EU-a;

29.  u ime usklađenosti politika ističe da napori uloženi u modernizaciju i jačanje konkurentnosti sektora u najudaljenijim regijama ne smiju biti dovedeni u pitanje sporazumima o slobodnoj trgovini koje Unija potpisuje s trećim zemljama;

Trgovinska politika Europske unije

30.  podsjeća na to da je člankom 207. stavkom 3. UFEU-a propisano „osiguravanje usklađenosti sporazuma o kojima se pregovara s unutarnjim politikama i pravilima Unije”;

31.  konstatira da se sve većim brojem sporazuma o trgovini s trećim zemljama, među kojima su i najveći svjetski proizvođači banana i šećera, mijenja udio na tržištu, stvara pritisak na cijene i da su oni prijetnja konkurentnosti proizvođača tih proizvoda iz Unije;

32.  stoga ocjenjuje da se trgovinskom politikom Unije ne bi smjeli dovoditi u opasnost gospodarski sektori u najudaljenijim regijama jer oni imaju ključnu ekološku, ekonomsku i socijalnu ulogu;

33.  zalaže se da Unija u trgovinskim pregovorima odsada vodi računa o posebnostima i o osjetljivosti proizvodnje u najudaljenijim regijama, posebno banana, šećera, ruma, rajčica i proizvoda ribarstva;

34.  poziva Komisiju i države članice da budu pažljive i oprezne u obrani interesa najudaljenijih regija u pregovorima o izlasku Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije;

35.  apelira na Komisiju da, u skladu s obvezom koju je preuzela u svojoj komunikaciji od 20. lipnja 2012., „prijedlozima trgovinskih sporazuma, kao što su sporazumi o gospodarskom partnerstvu, prilaže procjene utjecaja kojima bi se, prema potrebi, trebalo voditi računa o najudaljenijim regijama” i koje bi obuhvaćale ekološke, socijalne, gospodarske i teritorijalne utjecaje na najudaljenije regije; traži da se tim procjenama učinka mjere i kumulativni učinci trgovinskih sporazuma na najudaljenije regije;

36.  izražava žaljenje zbog toga što dosad nije provedena studija o posljedicama sporazumâ o slobodnoj trgovini u poljoprivrednim sektorima najudaljenijih regija; osim toga, žali zbog toga što najudaljenije regije nisu razmatrane u izvješću Komisije od 15. prosinca 2016. o kumulativnim učincima trgovinskih sporazuma, što je protivno odredbama predviđenim programom POSEI;

37.  traži da se u trgovinskoj politici Unije uzmu u obzir nedostaci najudaljenijih regija u pogledu konkurentnosti; traži da se prema potrebi očuvaju carinske i necarinske prepreke, kad su one nužne za zaštitu proizvodnje u najudaljenijim regijama, te da se na djelotvoran način aktiviraju zaštitne odredbe i mehanizmi stabilizacije u slučaju velikog utjecaja ili opasnosti od velikog utjecaja na proizvodnju u najudaljenijim regijama;

38.  naglašava ograničenja načela istovjetnosti, posebno kad je riječ o proizvodima ekološke poljoprivrede, kojim se omogućava uvoz u Uniju proizvoda iz trećih zemalja koji ne zadovoljavaju sve europske zahtjeve; poziva na trenutačnu primjenu načela sukladnosti i na jačanje nadzornih mjera;

39.  potiče promicanje uloge najudaljenijih regija u vanjskoj politici EU-a sa susjednim zemljama kako bi se poboljšala njegova vanjska politika u području borbe protiv siromaštva, održivosti okoliša, jačanja demokracije, kulturne razmjene i rodne ravnopravnosti;

Održiva pomorska politika, ribarstvo i plavi rast

40.  podsjeća da je člankom 349. UFEU-a predviđeno da Komisija može predlagati posebne mjere za najudaljenije regije, također u pogledu ribarstvene politike;

41.  traži od Komisije da razmotri uspostavu sustava potpore za održivo ribarstvo u najudaljenijim regijama na temelju članka 349. UFEU-a, po uzoru na mjere u poljoprivrednom sektoru u okviru programa POSEI;

42.  traži od Komisije i Vijeća da provedu sve preporuke iz Rezolucije Europskog parlamenta od 27. travnja 2017. o upravljanju ribarskim flotama u najudaljenijim regijama(5);

43.  poziva Uniju da se zahvaljujući najudaljenijim regijama profilira kao svjetska pomorska sila;

44.  ističe da i bogatstvo oceana i postojeći i budući tehnološki napredak mogu stvoriti još neslućene mogućnosti razvoja najudaljenijih regija; smatra da održivi plavi rast predstavlja priliku za smanjenje postojećih strukturnih nejednakosti između najudaljenijih regija i kontinentalne Europe te da on može doprinijeti pretvaranju najudaljenijih regija u epicentar buduće europske politike;

45.  podsjeća na to da su najudaljenije regije zbog svojeg geografskog položaja važne u pomorskom upravljanju, upravljanju priobalnim vodama, borbi protiv nezakonitog ribolova i poboljšanju sigurnosti prijevoza;

46.  potiče Uniju i države članice na koje se to odnosi da nastave ulagati u mora i oceane, posebno u vezi s najudaljenijim regijama, u cilju jamčenja održivog i učinkovitog gospodarskog razvoja njihovih isključivih gospodarskih pojaseva;

47.  pozdravlja studiju započetu na inicijativu Komisije o potencijalu održivog plavog rasta u najudaljenijim regijama te poziva na pokretanje istinskog europskog programa za najudaljenije regije kako bi se odgovorilo na izazove u pogledu sigurnosti opskrbe hranom, morskog i pomorskog istraživanja i biogospodarstva; ipak naglašava da neke aktivnosti kao što su vađenje nafte i plina koji se nalaze ispod morskog dna i istraživanje minerala iz dubokomorskih nalazišta mogu imati ozbiljne posljedice na osjetljiva morska područja i ometati morske vrste i osjetljive ekosustave;

48.  podsjeća na važnost koju u najudaljenijim regijama imaju zaštićena morska područja;

Kohezijska politika

49.  podsjeća da je člankom 349. UFEU-a predviđen poseban pristup strukturnim fondovima za najudaljenije regije te da u tom smislu sve najudaljenije regije treba smatrati „najnerazvijenim regijama”; pozdravlja mjere u korist najudaljenijih regija koje je Komisija utvrdila četirima komunikacijama o najudaljenijim regijama (2004., 2007., 2008. i 2012.); ističe važnost financijske potpore Unije za sve najudaljenije regije, koja doseže 13 milijardi EUR za razdoblje 2014. – 2020.;

50.  ponavlja da kohezijska politika mora ostati jedan od temeljnih instrumenata europskog djelovanja nakon 2020., posebno u pogledu najudaljenijih regija, u kojima su regionalne nejednakosti i dalje vidljive;

51.  poziva države članice da, s obzirom na načelo supsidijarnosti i njihovu odgovornost, u cijelosti osiguraju preduvjete za omogućavanje boljeg iskorištavanja europskih fondova i politika u najudaljenijim regijama, posebno u pogledu ulaganja u područja koja su u njihovoj nadležnosti;

52.  smatra da bi se u slučaju najudaljenijih regija za sljedeće programsko razdoblje u okviru tematske koncentracije mogla razmotriti veća fleksibilnost u pogledu utvrđivanja nekih od njihovih prioritetnih osi kad je riječ o korištenju strukturnih fondova, dok god je cilj održivi razvoj; traži da se zadrže dodjeljivanje proračunskih sredstava za najudaljenije regije, kompenzacijski sustav za dodatne troškove i sve propisno opravdane mjere izuzeća kojima se kompenziraju njihovi strukturni nedostaci;

53.  poziva na strogu primjenu kriterija utvrđenih općom uredbom o fondovima za određivanje financijskih omotnica u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);

54.  podsjeća na zajednički cilj dvostruke integracije najudaljenijih regija; poziva na to da se svi mehanizmi za prekograničnu suradnju najudaljenijih regija, prekomorskih zemalja i područja i trećih zemalja koje pripadaju njihovu zemljopisnom području dorade i učine operativnima, posebice održavanjem i poboljšavanjem sinergija pravnih i financijskih odredbi iz uredbi o Europskom razvojnom fondu i o Europskom fondu za regionalni razvoj;

55.  naglašava važnost prilagodbe strategija europske teritorijalne suradnje kako bi se smanjile negativne posljedice položaja najudaljenijih regija na te regije i promicala suradnja;

56.  preporučuje pažljivije korištenje sredstava iz Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) kad je riječ o najudaljenijim, najslabije razvijenim i najizoliranijim regijama;

57.  u pogledu stope nezaposlenosti mladih u najudaljenijim regijama podsjeća da je nužno intenzivirati djelovanje Unije u cilju pružanja podrške mladima u najudaljenijim regijama i njihova osposobljavanja, osobito inicijativom za zapošljavanje mladih;

58.  podsjeća da je Europski socijalni fond najvažniji fond za obrazovanje i zapošljavanje; poziva Komisiju da, zbog strukturne prirode i visoke stope nezaposlenosti u najudaljenijim regijama te na temelju članka 349. UFEU-a, kojim se najudaljenijim regijama priznaje pravo na poseban pristup strukturnim fondovima, osmisli dodatnu naknadu u okviru Europskog socijalnog fonda za potporu zapošljavanju, mobilnosti i obrazovanju u najudaljenijim regijama;

59.  ističe da je važno nastaviti ulagati u istraživačke i inovacijske strategije za pametnu specijalizaciju (RIS3) u najudaljenijim regijama s obzirom na to da je riječ o ključnom elementu za provedbu kohezijske politike;

60.  podsjeća na važnost instrumenata za lokalni razvoj kao što su lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD) i integrirana teritorijalna ulaganja (ITI), koji pristupom „odozdo prema gore” omogućuju odgovor na lokalne strukturne izazove, a istodobno promiču zajedničko vlasništvo; stoga poziva Komisiju i dotične države članice da istraže načine za jačanje primjene CLLD-a kao fleksibilnog i inovativnog odgovora na potrebu najudaljenijih regija za prilagodbom;

61.  ističe da se u obzir trebaju uzeti demografske razlike među najudaljenijim regijama kao odlučujući faktor u određivanju politika koje se odnose na njih, osobito u područjima obrazovanja, osposobljavanja i zapošljavanja;

Politika tržišnog natjecanja i državnih potpora

62.  podsjeća da je člankom 349. UFEU-a predviđeno da Komisija može predlagati posebne mjere za najudaljenije regije, osobito u pogledu carinske, trgovinske i porezne politike, slobodnih zona, uvjeta za opskrbu sirovinama i osnovnom robom široke potrošnje te državnih potpora;

63.  podsjeća, osim toga, da se u članku 107. stavku 3. UFEU-a navodi da se potpore za promicanje gospodarskog razvoja u najudaljenijim regijama mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem s obzirom na njihovo strukturno, gospodarsko i socijalno stanje;

64.  poziva Komisiju da se, kad je riječ o smjernicama za državne potpore namijenjene regijama i Uredbi o općem skupnom izuzeću, u većoj mjeri oslanja na članak 107. stavak 3. točku (a) i članak 349. UFEU-a u cilju doprinosa gospodarskom i socijalnom razvoju najudaljenijih regija i poboljšanja načina na koji se o njima vodi računa;

65.  ističe da, s obzirom na udaljenost najudaljenijih regija i njihova mala tržišta, veća izuzeća od prava o tržišnom natjecanju na osnovi članka 349. UFEU-a i članka 42. UFEU-a ne mogu utjecati na razmjenu među državama članicama niti poremetiti funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

66.  žali zbog toga što inicijalni prijedlozi za pojednostavljenje Uredbe o općem skupnom izuzeću i nacionalne regionalne potpore nisu od samog početka usmjereni na prilagodbu pravila za najudaljenije regije kako bi se efektivno zajamčio njihov gospodarski i socijalni razvoj;

67.  poziva Komisiju da pojača svoje djelovanje u borbi protiv velikih monopola u najudaljenijim regijama, koji doprinose povećanju troškova života lokalnog stanovništva, osobito u uvoznim sektorima, koji su konkurencija razvoju lokalnog gospodarstva, energetike, prometa i telekomunikacija;

68.  traži od Komisije da produlji posebne porezne sustave za najudaljenije regije nakon 2020. na osnovi temeljite procjene njihove situacije, pri čemu treba osigurati da se postigne napredak u pogledu pravednih i učinkovitih poreznih sustava i da se ojača borba protiv porezne prijevare u Uniji i trećim zemljama;

69.  skreće pozornost na trgovinske prakse kao što je damping, kojima se mogu destabilizirati otočna mikrotržišta lokalnih gospodarstava;

Istraživanja, okoliš, obrazovanje, kultura, prijevoz, energija i telekomunikacije

70.  podsjeća na to da je člankom 349. UFEU-a predviđeno da Komisija može predlagati posebne mjere za najudaljenije regije, također u pogledu uvjeta njihova pristupanja horizontalnim programima Unije;

71.  smatra da bi se horizontalnim programima Unije trebali predvidjeti posebni uvjeti pristupa za najudaljenije regije kako bi se osiguralo njihovo učinkovito sudjelovanje i istaknule njihove prednosti, prije svega u okviru programa Obzor 2020., LIFE, COSME, Kreativna Europa itd.;

72.  traži od Komisije da na djelotvoran način uključi najudaljenije regije u transeuropske mreže u području prijevoza, energije i telekomunikacija;

73.  podsjeća da je nužno održivu energetsku neovisnost najudaljenijih regija postaviti kao prioritet; naglašava da najudaljenije regije imaju brojne prednosti u pogledu razvoja obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti i kružnog gospodarstva;

74.  ističe znatan potencijal poticanja istraživačkih i inovacijskih aktivnosti kad je riječ o čvrstom održivom razvoju; poziva na optimizaciju pristupa europskim strukturnim i investicijskim fondovima (ESIF) i programu Obzor 2020. za najudaljenije regije kako bi se omogućila bolja povezanost sveučilišta, istraživačkih centara i inovativnih poduzeća, čime bi se doprinijelo povećanju privlačnosti tih regija i njihovoj sposobnosti da potiču veću razmjenu između građana i institucija, i to ne samo unutar najudaljenijih regija, nego i s kontinentalnom Europom, PZP-ovima i trećim zemljama;

75.  podsjeća na glavnu ulogu koju u najudaljenijim regijama imaju mala i srednja poduzeća kad je riječ o gospodarskom i društvenom razvoju; stoga poziva Komisiju da u okviru Programa za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME) ili Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije više vodi računa o stanju u najudaljenijim regijama;

76.  smatra da treba dodatno potaknuti razmjenu i suradnju između najudaljenijih regija i susjednih trećih zemalja u područjima istraživanja i inovacija te kulture i obrazovanja kako bi se promicala njihova regionalna integracija;

77.   pozdravlja činjenicu da se novim programom Erasmus+ potiče mobilnost studenata i mladih poduzetnika iz najudaljenijih regija pružajući im najveći iznos potpore; poziva na to da se slične odredbe uključe u program Kreativna Europa; međutim, želi da se u okviru programa Erasmus više uzmu u obzir zajedničke karakteristike najudaljenijih regija upravo kako bi se poticala razmjena unutar najudaljenijih regija; žali zbog toga što, unatoč uvodnoj izjavi 37. Uredbe o programu Erasmus+, kojom je propisano da bi se „prilikom provedbe tog programa u obzir trebala uzeti ograničenja uzrokovana udaljenošću najudaljenijih regija Unije i PZP-ova”, iznosi naknada za mobilnost u okviru programa Erasmus često nisu dovoljni u odnosu na stvarne troškove putovanja studenata korisnika iz najudaljenijih regija u kontinentalnu Europu;

78.  poziva Komisiju da novi mehanizam za mobilnost mladih, „Move2Learn, Learn2Move”, proširi na europske građane s boravištem u najudaljenijim regijama i da iznose kojima se pokrivaju troškovi putovanja prilagodi stvarnim troškovima putovanja između najudaljenijih regija i kontinentalne Europe; pozdravlja odluku Komisije da taj mehanizam ne ograniči na željeznički prijevoz jer bi se time realno marginalizirali mladi iz prekomorskih područja;

79.  napominje da se program Natura 2000 ne primjenjuje u francuskim najudaljenijim regijama iako one imaju izvanrednu biološku raznolikost, oslabljenu utjecajima klimatskih promjena; stoga poziva na uspostavu posebnih mehanizama zaštite te na to da se pripremne aktivnosti za program BEST učine trajnima stvaranjem trajnog mehanizma za financiranje projekata biološke raznolikosti, vrednovanje usluga ekosustava i prilagodbu na klimatske promjene u europskim prekomorskim područjima;

80.  predlaže provedbu studije utjecaja o mogućnostima primjene programa Natura 2000 u francuskim najudaljenijim regijama kako bi se utvrdila najbolja sredstva za zaštitu biološke raznolikosti i okoliša u tim regijama;

81.  podsjeća na to da, prema reviziji na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a za biološku raznolikost, koju je Komisija objavila u listopadu 2015., a koju je spomenuo Europski revizorski sud u tematskom izvješću br. 1/2017, iako je postignut znatan napredak od 2011. u provedbi mjera u okviru cilja br. 1, najvažniji izazovi ostaju dovršetak pomorskog elementa mreže Natura 2000 i jamstvo o učinkovitom upravljanju lokalitetima i potrebnim sredstvima za potporu mreži Natura 2000, koji su oboje važni faktori za najudaljenije regije;

82.  podsjeća na to da je Europski revizorski sud u tematskom izvješću br. 1/2017 istaknuo da je potreban znatan napredak država članica i veći napor Komisije kako bi se bolje doprinijelo ostvarivanju ambicioznih ciljeva strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020.;

83.  podsjeća da je Europski revizorski sud u tematskom izvješću iz siječnja 2017. istaknuo da su „potrebni dodatni napori kako bi se uspostavom mreže Natura 2000 iskoristio njezin puni potencijal”;

84.  ponovno ističe ulogu koju unapređenje pristupa internetu mora imati u teritorijalnoj koheziji, promicanju jednakih prilika, otvaranju radnih mjesta i poboljšanju životnih uvjeta stanovništva najudaljenijih regija;

85.  apelira na Komisiju da pri razmatranju pitanja povezanih s pokrivenošću digitalnom mrežom uzme u obzir posebnosti najudaljenijih regija;

86.  poziva na stvaranje posebnog programa za promet, kao što je program POSEI, kako bi se potaknula teritorijalna, socijalna i gospodarska kohezija tih regija i ublažili otočni položaj i „dvostruka izoliranost” nekih najudaljenijih regija; naglašava da bi se tim programom trebala predvidjeti potpora za prijevoz osoba i robe između najudaljenijih regija i kontinenta, unutar najudaljenijih regija i među bliskim najudaljenijim regijama, kao što su Azori, Madeira i Kanarski otoci; naglašava da bi tim programom trebalo poticati i trgovinu među tim regijama;

87.  naglašava da su najudaljenije regije prvenstveno turističke regije i da je nužno ulagati u kvalitetnu i cjenovno pristupačnu prometnu mrežu, posebno u pogledu unutarnjeg tržišta;

88.  poziva Europsku uniju da se odlučno angažira oko internacionalizacije pristupačnosti najudaljenijih regija uspostavom infrastrukture i prometnih putova, koji bi ih povezali kako s europskim kontinentom tako i sa susjednim trećim zemljama i ostatkom svijeta;

89.  traži da se u najudaljenijim regijama provede istinska europska industrijska strategija kojom bi se stvorila radna mjesta koja se ne bi mogla preseliti i koja bi se zasnivala na sposobnosti poduzeća da ojačaju svoju lokalnu ukorijenjenost;

90.  smatra da najudaljenije regije mogu biti idealno mjesto za provedbu pilot-projekata za koje je potrebna transverzalna primjena mjera u različitim državama članicama;

o
o   o

91.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama i njihovim regijama te Odboru regija.

(1) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 1.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0133.
(3) Presuda Suda Europske unije od 15. prosinca 2015., Parlament i Komisija/Vijeće, predmeti od C-132/14 do C-136/14, ECLI:EU:C:2015:813.
(4) SL L 187, 26.6.2014., str. 1.
(5) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2017)0195.

Pravna napomena