Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 12. rujna 2017. - StrasbourgZavršno izdanje
Zahtjev za ukidanje imuniteta Marie-Christine Boutonnet
 Imenovanje Simona Busuttila za člana odbora osnovanog u skladu s člankom 255. UFEU-a
 Sporazum između EU-a i Islanda o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ***
 Sporazum između EU-a i Islanda o dodatnim trgovinskim povlasticama za poljoprivredne proizvode ***
 Provedba Direktive o mirenju
 Funkcioniranje franšiznog poslovanja u maloprodajnom sektoru
 Svemirska strategija za Europu
 Daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu kao dio europske strategije cjeloživotnog učenja
 Stavljanje izvan snage zastarjelih uredbi o sektoru prijevoza tereta unutarnjim plovnim putovima i sektoru cestovnog prijevoza tereta ***I
 Promicanje internetske povezivosti u lokalnim zajednicama ***I
 Mjere zaštite sigurnosti opskrbe plinom ***I
 Lov na kitove u Norveškoj
 Pristupanje EU-a Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji
 Utjecaj međunarodne trgovine i trgovinskih politika EU-a na globalne vrijednosne lance

Zahtjev za ukidanje imuniteta Marie-Christine Boutonnet
PDF 167kWORD 51k
Odluka Europskog parlamenta od 12. rujna 2017. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Marie-Christine Boutonnet (2017/2063(IMM))
P8_TA(2017)0317A8-0259/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Marie-Christine Boutonnet koji je 14. travnja 2017. proslijedilo Ministarstvo pravosuđa Francuske republike na osnovi zahtjeva koji je glavni državni odvjetnik uputio Žalbenom sudu u Parizu, koji je objavljen na plenarnoj sjednici 26. travnja 2017., u vezi s predmetom koji je u tijeku pred istražnim sudcima Regionalnog suda u Parizu (“pôle financier”), a koji se odnosi na sudsku istragu zbog, inter alia, zlouporabe povjerenja u vezi s financijskim sredstvima koje je primila preko ugovora imenovanog parlamentarnog asistenta,

–  nakon saslušanja Jean-Françoisa Jalkha, koji mijenja Marie-Christine Boutonnet, u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 26. Ustava Francuske Republike,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0259/2017),

Α.  budući da su istražni sudci Regionalnog suda u Parizu zatražili ukidanje zastupničkog imuniteta zastupnici Marie-Christine Boutonnet kako bi je saslušali u vezi s kaznenim djelom za koje se sumnjiči;

Β.  budući da, u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, zastupnici u Europskom parlamentu na nacionalnom teritoriju svoje države imaju isti imunitet koji se priznaje zastupnicima u nacionalnom parlamentu te države;

C.  budući da se u članku 26. francuskog Ustava navodi da „bez odobrenja predsjedništva doma Parlamenta čiji je član, nijedan zastupnik Parlamenta ne smije biti uhićen zbog kaznenog djela ili prekršaja, niti mu smije biti određena mjera lišavanja ili ograničavanja slobode; to odobrenje nije potrebno u slučaju kada je zastupnik zatečen u počinjenju teškog kaznenog djela ili drugog oblika kaznenog djela ili ako je pravomoćno osuđen”;

D.  budući da istražni sudci smatraju da istraga provedena tijekom preliminarnog postupka i sudska istraga upućuju na to da bi početne sumnje Europskog parlamenta u vezi s nekolicinom parlamentarnih asistenata zastupnika u Europskom parlamentu pridruženih stranci Nacionalna fronta (fr. Front National) mogle biti opravdane;

E.  budući da se pokazalo, naročito, da je u planu radnih mjesta Nacionalne fronte objavljenom u veljači 2015. navedeno 15 zastupnika u Europskom parlamentu, 21 lokalni parlamentarni asistent i 5 akreditiranih parlamentarnih asistenata; budući da je određeni broj parlamentarnih asistenata izjavio da je njihovo mjesto rada u sjedištu stranke Nacionalna fronta u Nanterreu, a u nekim se slučajevima navodi da su ondje zaposleni na puno radno vrijeme; budući da su u većini ugovora o radu parlamentarnih asistenata opisane jednake, opće zadaće, bez ikakvih detalja;

F.  budući da su tijekom istraga otkrivene tri situacije koje su ukazivale na to da je mala vjerojatnost da su dotični asistenti zaista obavljali dužnosti povezane s Europskim parlamentom:

   ugovori o radu asistenata u Europskom parlamentu bili su sklopljeni između dvaju ugovora o radu za Nacionalnu frontu,
   ugovori o radu za Europski parlament asistenata u Europskom parlamentu i ugovori o radu za Nacionalnu frontu tekli su istovremeno,
   ugovori o radu za Nacionalnu frontu sklopljeni su i počeli su teći neposredno nakon razdoblja obuhvaćenih ugovorima o radu asistenata u Europskom parlamentu;

G.  budući da je tijekom pretrage sjedišta Nacionalne fronte u veljači 2016. u uredu rizničara Nacionalne fronte zaplijenjen niz dokumenata koji svjedoče o želji te stranke da ostvari „uštede” zahvaljujući tomu što Europski parlament pokriva troškove za zaposlenike te stranke koji rade u svojstvu parlamentarnih asistenata;

H.  budući da istražni suci smatraju da je nužno saslušati objašnjenja Marie-Christine Boutonnet u vezi s financijskim sredstvima primljenim preko ugovora određenog imenovanog parlamentarnog asistenta; budući da je taj asistent 6. ožujka 2017. optužen za prikrivanje zlouporabe povjerenja u razdoblju između rujna 2014. i veljače 2015.; budući da se dotični asistent tijekom ispitivanja od strane dvaju istražnih sudaca pozvao na pravo na obranu šutnjom;

I.  budući da se Marie-Christine Boutonnet nije odazvala na pozive istražitelja i istražnih sudaca koji su joj upućeni kako bi se utvrdilo treba li biti optužena za zlouporabu povjerenja u razdoblju između rujna 2014. i veljače 2015.;

J.  budući da se čini da je Marie-Christine Boutonnet u međuvremenu bila saslušana pred istražnim sudcima u Parizu;

K.  budući da je bez obzira na to primjereno ukinuti imunitet dotičnoj zastupnici jer samo Parlament ima pravo na ukidanje imuniteta zastupniku;

L.  budući da je utemeljenost zahtjeva za ukidanje imuniteta očigledna i da nema dokaza koji upućuju na fumus persecutionis, osobito s obzirom na činjenicu da su u tijeku postupci na temelju sličnih optužbi protiv zastupnika drugih klubova zastupnika i drugih nacionalnosti;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Marie-Christine Boutonnet;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Francuske republike i Marie-Christine Boutonnet.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.


Imenovanje Simona Busuttila za člana odbora osnovanog u skladu s člankom 255. UFEU-a
PDF 237kWORD 46k
Odluka Europskog parlamenta od 12. rujna 2017. kojom se predlaže imenovanje Simona Busuttila za člana odbora osnovanog u skladu s člankom 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (2017/2132(INS))
P8_TA(2017)0318B8-0503/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir drugi stavak članka 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 120. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog Odbora za pravna pitanja (B8-0503/2017),

A.  budući da Simon Busuttil ispunjava uvjete utvrđene drugim stavkom članka 255. UFEU-a;

1.  predlaže da se Simon Busuttil imenuje za člana odbora;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi predsjedniku Suda Europske unije.


Sporazum između EU-a i Islanda o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ***
PDF 242kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2017. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma između Europske unije i Islanda o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (11782/2016 – C8-0123/2017 – 2016/0252(NLE))
P8_TA(2017)0319A8-0254/2017

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (11782/2016),

–  uzimajući u obzir Nacrt Sporazuma između Europske unije i Islanda o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (12124/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. stavkom 4. prvim podstavkom, člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a)(v) i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0123/2017),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0254/2017),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Islanda.


Sporazum između EU-a i Islanda o dodatnim trgovinskim povlasticama za poljoprivredne proizvode ***
PDF 240kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2017. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Islanda o dodatnim trgovinskim povlasticama za poljoprivredne proizvode (12146/2016 – C8-0129/2017 – 2016/0293(NLE))
P8_TA(2017)0320A8-0256/2017

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (12146/2016),

–  uzimajući u obzir Nacrt Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Islanda o dodatnim trgovinskim povlasticama za poljoprivredne proizvode (12147/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. stavkom 4. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0129/2017),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0256/2017),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Islanda.


Provedba Direktive o mirenju
PDF 335kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2017. o provedbi Direktive 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima („Direktiva o mirenju”) (2016/2066(INI))
P8_TA(2017)0321A8-0238/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima (1)(„Direktiva o mirenju”)

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o primjeni Direktive 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima (COM(2016)0542),

–  uzimajući u obzir kompilaciju dubinskih analiza Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Provedba Direktive o mirenju – 29. studenoga 2016.”(2),

–  uzimajući u obzir studiju Komisije iz 2014. naslovljenu „Studija za evaluaciju i provedbu Direktive 2008/52/EZ – ‘Direktive o mirenju’”(3),

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Ponovno pokretanje Direktive o mirenju: procjena ograničenog učinka njene provedbe i predlaganje mjera za povećanje broja mirenja u EU-u”(4),

–  uzimajući u obzir evaluaciju provedbe Direktive o mirenju na razini Europe koju je izradio Odjel za naknadnu procjenu učinka Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS)(5),

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Kvantificiranje troškova nekorištenja mirenjem – analiza podataka”(6),

–  uzimajući u obzir članak 67. i članak 81. stavak 2. točku (g) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0238/2017),

A.  budući da je Direktiva 2008/52/EZ bila važna prekretnica u pogledu uvođenja i uporabe postupaka mirenja u Europskoj uniji; budući da se, međutim, njezina provedba uvelike razlikuje među državama članicama, ovisno o tome jesu li prethodno postojali nacionalni sustavi za mirenje, pri čemu se neke države članice zauzimaju za relativno doslovnu provedbu njezinih odredbi, neke za dubinsku reviziju alternativnih načina rješavanja sukoba (primjerice Italija, čija je stopa korištenja postupka mirenja šest puta viša nego u ostatku Europe), a neke smatraju da su njihovi postojeći zakoni već usklađeni s Direktivom o mirenju;

B.  budući da je većina država članica proširila područje primjene svojih nacionalnih mjera za prenošenje i na domaće slučajeve (pri čemu su samo tri države članice odlučile da će Direktivu prenijeti u nacionalno zakonodavstvo samo u pogledu prekograničnih predmeta(7)), što je imalo izrazito pozitivan učinak na zakone država članica i kategorije predmetnih sporova;

C.  budući da poteškoće koje su se pojavile u fazi prenošenja Direktive u velikoj mjeri odražavaju razlike u pravnoj kulturi u nacionalnim pravnim sustavima; budući da bi stoga trebalo dati prednost promjeni pravnog načina razmišljanja s pomoću razvoja kulture mirenja na temelju mirnog rješavanja sporova – pitanju koje su u više navrata istaknule europske mreže pravnih stručnjaka, od samih začetaka te Direktive Unije i tijekom njezina prenošenja u nacionalna zakonodavstva država članica;

D.  budući da je provedbom Direktive o mirenju osigurana dodana vrijednost za EU tako što je podignuta razina osviještenosti nacionalnih zakonodavaca o prednostima mirenja te je postignuta određena razina usklađenosti u pogledu postupovnog prava i različitih praksi u državama članicama;

E.  budući da mirenje, kao alternativan, dobrovoljan i povjerljiv izvansudski postupak, može biti korisno sredstvo za rasterećivanje preopterećenih sudskih sustava u određenim slučajevima i uz potrebne zaštitne mjere, s obzirom na to da se njime privatnim i pravnim osobama može omogućiti brzo i jeftino izvansudsko rješavanje sporova (ako u obzir uzmemo činjenicu da se pretjerano dugim sudskim postupcima narušava Povelja o temeljnim pravima), uz istodobno jamčenje boljeg pristupa pravosuđu i doprinos gospodarskom rastu;

F.  budući da ciljevi iz članka 1. Direktive o mirenju usmjereni na poticanje upotrebe mirenja i osobito na ostvarenje „uravnoteženog odnosa između mirenja i sudskih postupaka” očito nisu postignuti s obzirom na to da se mirenje u prosjeku u većini država članica upotrebljava u manje od 1 % predmeta pred sudovima(8);

G.  budući da Direktivom o mirenju nije stvoren sustav na razini Unije za izvansudsko rješavanje sporova u najužem smislu, uz iznimku uvođenja posebnih odredbi u području isteka ograničenja i rokova zastare u pravnim postupcima u slučaju pokušaja mirenja te u području obveza povjerljivosti za miritelje i njihovo administrativno osoblje;

Glavni zaključci

1.  pozdravlja činjenicu da su sustavi mirenja u mnogim državama članicama nedavno podvrgnuti promjenama i revizijama, dok se u drugim državama članicama razmatraju izmjene primjenjivog zakonodavstva(9);

2.  žali zbog činjenice da su samo tri države članice odlučile prenijeti Direktivu u nacionalno zakonodavstvo samo u pogledu prekograničnih slučajeva i napominje da u praksi postoje određene poteškoće u vezi s funkcioniranjem nacionalnih sustava mirenja, koje su uglavnom povezane s tradicijom kontradiktornih postupaka i nedostatkom kulture mirenja u državama članicama, niskom razinom osviještenosti o mirenju u većini država članica, nedovoljnim znanjem o tome kako rješavati prekogranične predmete i funkcioniranjem mehanizama kontrole kvalitete za miritelje(10);

3.  naglašava da sve države članice predviđaju mogućnost da sudovi pozivaju stranke na mirenje ili barem na informativne sastanke o mirenju; napominje da je u nekim državama članicama sudjelovanje na takvim informativnim sastancima obvezno na inicijativu suca(11) ili u vezi s posebnim sporovima za koje je to propisano zakonom, kao što su obiteljska pitanja(12); isto tako navodi da neke države članice zahtijevaju od odvjetnika da obavijeste svoje klijente o mogućnosti uporabe postupka mirenja ili da se u zahtjevima podnesenima sudu potvrdi je li bilo pokušaja mirenja i postoje li razlozi koji bi mogli predstavljati prepreku takvom pokušaju; međutim napominje da se člankom 8. Direktive o mirenju osigurava da stranke koje odaberu mirenje u pokušaju rješavanja spora nisu spriječene u započinjanju postupka pred sudom zbog toga što su određeno vrijeme utrošile na postupak mirenja; naglašava da se čini da države članice nisu postavile nikakva pitanja u vezi s ovom točkom;

4.  također primjećuje da mnoge države članice pružaju financijske poticaje strankama koje upotrebljavaju mirenje, i to u obliku smanjenja troškova, pravne pomoći ili sankcioniranja neopravdanog odbijanja mogućnosti mirenja; prepoznaje da postignuti rezultati u tim zemljama pokazuju da mirenje može omogućiti isplativo i brzo izvansudsko rješavanje sporova s pomoću postupaka prilagođenih potrebama stranaka;

5.  smatra da donošenje kodeksa ponašanja predstavlja važan alat za osiguravanje kvalitete mirenja; u tom pogledu napominje da dionici izravno koriste Europski kodeks ponašanja za miritelje ili je pak taj kodeks poslužio kao nadahnuće za nacionalne ili sektorske kodekse; također primjećuje da u većini država članica postoje obvezni postupci akreditacije za miritelje i/ili registri miritelja;

6.  žali zbog poteškoća s dobivanjem sveobuhvatnih statističkih podataka o mirenju, uključujući broj slučajeva mirenja, prosječno trajanje i stope uspješnosti postupaka mirenja; napominje da je bez pouzdane baze podataka vrlo teško dodatno promicati mirenje i povećati povjerenje javnosti u njegovu djelotvornost; s druge strane ističe sve značajniju ulogu Europske pravosudne mreže u civilnim i trgovačkim pitanjima u pogledu poboljšanja prikupljanja nacionalnih podataka o primjeni Direktive o mirenju;

7.  pozdravlja posebnu važnost mirenja u području obiteljskog prava (posebno u postupcima u vezi sa skrbništvom nad djecom, pravom pristupa i otmicom djece), gdje se mirenjem može stvoriti konstruktivno ozračje za raspravu te osigurati poštene pregovore između roditelja; nadalje primjećuje da je vjerojatno da će sporazumna rješenja biti dugotrajna i u najboljem interesu djeteta, s obzirom na to da se osim glavnog boravišta djeteta njima može urediti pitanje posjeta ili pitanje uzdržavanja djeteta; u tom kontekstu naglašava važnu ulogu koju Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima ima u sastavljanju preporuka namijenjenih povećanju korištenja postupka obiteljskog mirenja u prekograničnom kontekstu, posebno u slučajevima otmice djeteta;

8.  ističe da je važno da se na europskom portalu e-pravosuđa osmisli i redovno ažurira poseban odjeljak posvećen prekograničnom mirenju u obiteljskim pitanjima u kojem će se pružati informacije o nacionalnim sustavima mirenja;

9.  stoga pozdravlja predanost Komisije tome da sufinancira razne projekte usmjerene na promicanje mirenja i osposobljavanja sudaca i stručnjaka u državama članicama;

10.  ističe da unatoč dobrovoljnoj prirodi mirenja treba poduzeti dodatne korake kako bi se zajamčila izvršnost sporazuma o mirenju na brz i povoljan način, uz potpuno poštovanje temeljnih prava, kao i prava Unije te nacionalnog prava; u tom smislu podsjeća na to da je izvršnost sporazuma na nacionalnoj razini koji su postigle stranke u državi članici u pravilu podložna homologaciji koju provodi javno tijelo, zbog čega nastaju dodatni troškovi i što uzima mnogo vremena strankama postupka te bi stoga moglo štetno utjecati na kruženje stranih dogovora u postupcima mirenja, osobito kada je riječ o manjim sporovima;

Preporuke

11.  poziva države članice da ulože dodatan trud u poticanje uporabe postupka mirenja u građanskim i trgovačkim sporovima, među ostalim i organiziranjem primjerenih informativnih kampanji kojima će se građanima i pravnim osobama pružiti odgovarajuće i sveobuhvatne informacije o glavnom cilju mirenja i njegovim prednostima u smislu uštede vremena i novca, te da u tu svrhu zajamče bolju suradnju među pravnim stručnjacima; u tom kontekstu naglašava potrebu za razmjenom najboljih praksi u raznim nacionalnim jurisdikcijama, uz odgovarajuće mjere na razini Unije, kako bi se povećala razina osviještenosti o koristi mirenja;

12.  poziva Komisiju da procijeni potrebu za razvojem standarda kvalitete za pružanje usluga mirenja na razini EU-a, posebno u obliku minimalnih standarda za jamčenje dosljednosti, te da istodobno uzme u obzir temeljno pravo na pristup pravosuđu, kao i lokalne razlike u kulturi mirenja, kako bi se dodatno potaknula upotreba mirenja;

13.  poziva Komisiju da procijeni potrebu za time da države članice uspostave i održavaju nacionalne registre postupaka mirenja, koji bi mogli poslužiti kao izvor podataka Komisiji, ali koje bi mogli koristiti i nacionalni miritelji kako bi imali koristi od najboljih praksi diljem Europe; naglašava da uspostava takvih registara mora biti u potpunosti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka (Uredba (EU) 2016/679)(13);

14.  traži od Komisije da provede detaljnu studiju o preprekama slobodnom kruženju stranih sporazuma o mirenju u Uniji i o raznim mogućnostima promicanja mirenja kao pouzdanog, dostupnog i učinkovitog načina rješavanja sukoba u unutarnjim i prekograničnim sporovima u Uniji, uzimajući u obzir vladavinu prava i razvoj događaja u tom području na međunarodnoj razini;

15.  poziva Komisiju da u svojoj reviziji pravila pronađe rješenja kako bi se efektivno proširilo područje primjene postupka mirenja, po mogućnosti, i na druga građanska ili administrativna pitanja; međutim, naglašava da je potrebno posvetiti posebnu pozornost posljedicama koje bi mirenje moglo imati na određena socijalna pitanja poput obiteljskog prava; u tom kontekstu preporučuje Komisiji i državama članicama da primijene i provedu odgovarajuće zaštitne mjere u postupcima mirenja, kako bi se ograničili rizici za slabije stranke i kako bi se te stranke zaštitile od mogućnosti da jače stranke zloupotrebljavaju postupak ili položaj, te im preporučuje da pruže relevantne sveobuhvatne statističke podatke; također naglašava da je važno zajamčiti poštovanje pravednih kriterija u smislu troškova, osobito zato da bi se zaštitili interesi skupina u nepovoljnom položaju; ipak, napominje da bi postupak mirenja mogao izgubiti na privlačnosti i dodanoj vrijednosti ako se uvedu suviše strogi standardi za stranke;

o
o   o

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 136, 24.5.2008., str. 3.
(2) PE 571.395.
(3) http://bookshop.europa.eu/en/study-for-an-evaluation-and-implementation-of-directive-2008-52-ec-the-mediation-directive--pbDS0114825/
(4) PE 493.042.
(5) PE 593.789.
(6) PE 453.180.
(7) Vidjeti (COM(2016)0542), str. 5.
(8) PE 571.395, str. 25.
(9) Hrvatska, Estonija, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Litva, Nizozemska, Poljska, Portugal, Slovačka i Španjolska.
(10) Vidjeti (COM(2016)0542), str. 4.
(11) Na primjer u Češkoj Republici.
(12) Na primjer u Litvi, Luksemburgu, Engleskoj i Walesu.
(13) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.


Funkcioniranje franšiznog poslovanja u maloprodajnom sektoru
PDF 339kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2017. o funkcioniranju franšiznog poslovanja u maloprodajnom sektoru (2016/2244(INI))
P8_TA(2017)0322A8-0199/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o Europskom akcijskom planu za maloprodajni sektor u korist svih sudionika(1), a posebno njezin stavak 29.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom(2),

–  uzimajući u obzir studiju o franšiznom poslovanju iz travnja 2016. koju je naručio odbor IMCO(3),

–  uzimajući u obzir studiju iz rujna 2016. koju je naručio odbor IMCO pod naslovom „Pravno gledište regulatornog okvira i izazovi za franšizno poslovanje u EU-u”(4),

–  uzimajući u obzir brifing naslovljen „Buduće političke opcije koje se odnose na franšizno poslovanje u EU-u: suočavanje s nepoštenim trgovačkim praksama”(5),

–  uzimajući u obzir radionicu naslovljenu „Odnosi između davatelja franšize i primatelja franšize: regulatorni okvir i trenutni izazovi”, koja je organizirana za odbor IMCO 12. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0199/2017),

A.  budući da nema zajedničke europske definicije franšiznog poslovanja i da se sporazumi o franšiznom poslovanju razlikuju od jednog poslovnog sektora do drugog, no jedna ključna značajka takvog odnosa jest dobrovoljan partnerski odnos između poduzetnika ili fizičkih ili pravnih osoba koji su međusobno financijski neovisni i u kojem jedna strana (davatelj franšize) drugoj strani (primatelju franšize) daje pravo da iskorištava njezinu franšiznu formulu, ime i žigove te dijeli znanje i iskustvo, tako da se primatelj franšize za vrijeme trajanja sporazuma može osloniti na tehničku i organizacijsku stručnost i pomoć davatelja franšize, u kojem se klijenti oslanjaju na jedinstvo franšiznog sustava, pri čemu je namjera i davatelja franšize i primatelja franšize brzo osvajanje novih tržišta uz ograničeno ulaganje i veće mogućnosti za uspjeh;

B.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 11. prosinca 2013. Parlament pozdravio franšizno poslovanje kao poslovni model kojim se podržavaju nova poduzeća te mala poduzeća, ali je primijetio da u određenim slučajevima postoje nepošteni ugovorni uvjeti te je pozvao da oni budu transparentni i pošteni; štoviše, usmjerio je pozornost Komisije i država članica posebice na probleme s kojima se suočavaju primatelji franšize koji žele prodati svoje poduzeće ili promijeniti poslovnu formulu te pritom ostati aktivni u istom sektoru te je zatražio od Komisije da prouči zabranu mehanizama utvrđivanja preprodajne cijene u franšiznim sustavima kao i učinke dugoročnih klauzula o tržišnom natjecanju, prava kupnje i zabrane iskorištavanja više franšiza;

C.  budući da franšizno poslovanje ima puni potencijal da postane poslovni model pomoću kojeg se može dovršiti uspostava jedinstvenog tržišta u maloprodajnom sektoru, s obzirom na to da može biti odgovarajuće sredstvo za pokretanje poduzeća zajedničkim ulaganjem davatelja i primatelja franšize; stoga je nezadovoljan činjenicom da je ono trenutno nedovoljno uspješno u EU-u i da čini samo 1,89 % BDP-a u usporedbi s 5,95 % u SAD-u i 10,83 % u Australiji, s time da je 83,5 % prometa franšiznog poslovanja koncentrirano u samo sedam država članica(6), zbog čega je bitno više poticati širenje tog poslovnog modela u cijelom EU-u;

D.  budući da franšizno poslovanje potencijalno ima važnu prekograničnu dimenziju, bitno je za funkcioniranje unutarnjeg tržišta te stoga može dovesti do otvaranja radnih mjesta, razvoja MSP-ova i poduzetništva, kao i do stjecanja novih sposobnosti i vještina;

E.  budući da se postojeće zakonodavstvo koje obuhvaća franšizno poslovanje kao poslovni model uvelike razlikuje među državama članicama, što stvara tehničke prepreke i može obeshrabriti i davatelje i primatelje franšize od širenja svojih aktivnosti preko granice; budući da to, pak, može utjecati na krajnje korisnike ograničavajući njihov izbor;

F.  budući da postoje razlike između „tvrdog” i „mekog” franšiznog poslovanja, ovisno o uvjetima sporazuma o franšiznom poslovanju; nadalje, budući da alternativni poslovni modeli kao što su „skupine neovisnih trgovaca na malo” imaju posebne karakteristike te bi se pravila o franšiznom poslovanju trebala odnositi na njih samo u mjeri u kojoj ispunjavaju definiciju franšiznog poslovanja;

G.  budući da nedostaje informacija o funkcioniranju franšiznog poslovanja u sektorima s obzirom na to da relevantne informacije nisu zapisane te ih se često može naći samo u pratećim pismima uz sporazum o franšiznom poslovanju, koja su povjerljiva te stoga nisu javna, budući da na razini EU-a ne postoji mehanizam za prikupljanje informacija o potencijalno nepoštenim ugovornim uvjetima ili nepoštenoj primjeni ugovora, zbog čega je potrebna platforma koja će sadržavati te važne informacije kako bi se među davateljima i primateljima franšize poboljšala osviještenost u vezi s njihovim odgovornostima i pravima;

H.  budući da se e-trgovina širi i da se njome služi sve više potrošača pa bi je stoga trebalo više uzeti u obzir u sporazumima o franšiznom poslovanju; budući da bi u kontekstu ostvarenja jedinstvenog digitalnog tržišta posebnu pozornost trebalo posvetiti napetostima koje nastaju između davatelja franšize i primatelja franšize u vezi s e-trgovinom, na primjer u vezi s pravom ekskluzivnosti primatelja franšize za određeno geografsko područje, te sve većoj važnosti podataka o potrošačima za uspjeh poslovnih modela franšiznog poslovanja, posebno s obzirom na to da trenutno sporazumi o franšiznom poslovanju ne sadrže odredbe o tim temama te stoga dovode do nepotrebne nesigurnosti i sukoba;

I.  budući da je Komisija nepoštene trgovačke prakse definirala kao „prakse koje uvelike odstupaju od dobroga poslovnog ponašanja, koje su oprečne dobroj vjeri i poštenoj trgovini te koje je jedan trgovinski partner jednostrano nametnuo drugome”(7);

1.  smatra da, s obzirom na njegovu nedovoljnu iskorištenost u EU-u u odnosu na druge razvijene ekonomije, franšizno poslovanje može imati još važniju ulogu u dovršenju jedinstvenog tržišta za maloprodajni sektor;

2.  smatra važnim da države članice primjenjuju efektivne mjere protiv nepoštenih trgovačkih praksi u području franšiznog poslovanja, no primjećuje da u tom pogledu i dalje postoji visoka razina divergencije i diversifikacije među državama članicama; stoga smatra da je važno uspostaviti nezakonodavne homogene smjernice kojima bi se odražavale najbolje prakse o funkcioniranju franšiznog poslovanja u maloprodajnom sektoru;

3.  poziva Komisiju da uvede smjernice za franšizne ugovore kako bi se poboljšalo normativno okruženje takvih ugovora i osigurala usklađenost s radnim standardima kao i zadovoljavajuća i visokokvalitetna usluga;

4.  smatra da je, s obzirom na snažnu prekograničnu dimenziju franšiznog poslovanja, preporučljiv jedinstven pristup za ispravljanje nepoštenih trgovačkih praksi na razini EU-a;

5.  priznaje da je zakonodavstvo na nacionalnoj razini doneseno kako bi se zaštitili primatelji franšize, ali da je usredotočeno na predugovornu fazu kako bi se obveze objave nametnule davatelju franšize; žali zbog toga što nacionalni sustavi nisu osigurali provedbene mehanizme koji su učinkoviti u osiguravanju nastavka franšiznog odnosa;

6.  uviđa da su primatelji franšiza često slabija ugovorna strana, posebno ako se radi o MSP-ovima, s obzirom na to da franšiznu formulu obično razrade davatelji franšize i da su primatelji franšize obično u financijski lošijem položaju i stoga mogu biti slabije informirani od davatelja franšize pa su samim time i u velikoj mjeri ovisni o stručnosti prodavatelja franšize; naglašava činjenicu da franšizni sustavi u velikoj mjeri ovise o dobroj suradnji davatelja i primatelja franšize, s obzirom na to da se temelje na dobroj primjeni svih stranaka;

7.  podsjeća da je prodaja franšize ugovorni odnos između dva pravno neovisna poduzeća;

8.  ističe da bi se reguliranjem trebalo zadržati i povećati tržišno povjerenje u franšizno poslovanje kao oblik poslovanja, s obzirom na to da se njime potiče poduzetništvo, ne samo mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća koji postaju davatelji franšize, nego i pojedinaca koji postaju korisnici franšize;

9.  navodi da su se davatelji franšiza organizirali i na nacionalnoj i na europskoj razini kad je riječ o zastupanju svojih interesa, dok primatelji franšiza nemaju na raspolaganju organizacije koje bi ih zastupale te i dalje djeluju uglavnom na individualnoj osnovi;

10.  poziva Komisiju i države članice da promiču dijalog među davateljima franšize, primateljima franšize i donositeljima odluka kako bi se olakšalo osnivanje udruženja koja bi predstavljala primatelje franšiza te da se pobrinu da se njihov glas čuje kad god se pripremaju politike ili zakonodavstvo koje bi moglo utjecati na njih, ne bi li se osigurala ujednačenija zastupljenost stranaka, naglašavajući istovremeno da je članstvo u tim organizacijama i dalje neobavezno;

11.  ističe da postoji stalan nedostatak informacija o funkcioniranju franšiznog poslovanja u maloprodajnom sektoru te poziva države članice da, u suradnji s Komisijom, odrede kontaktne točke za pružanje informacija o problemima s kojima se susreću davatelji i primatelji franšiza, kad je to moguće, te poziva Komisiju da poboljša prikupljanje informacija na razini EU-a, među ostalim na temelju informacija dobivenih od tih kontaktnih točaka, uz istovremeno jamstvo povjerljivosti tako dobivenih informacija;

12.  poziva Komisiju da ispita funkcioniranje franšiznog poslovanja u maloprodajnom sektoru, uključujući postojanje nepoštenih ugovornih uvjeta ili drugih nepoštenih trgovačkih praksi, te da zatraži od Eurostata da pri prikupljanju statističkih podataka o tom sektoru, bez dodatnih administrativnih ili drugih opterećenja za poduzetnike, posebnu pozornost usmjeri na taj model;

13.  prima na znanje Europski etički kodeks franšiznog poslovanja, koji je izradila Europska franšizna federacija (EFF), kao potencijalno učinkovit alat za promicanje najboljih praksi u franšiznom sektoru na osnovi samoregulacije, ali isto tako primjećuje da su primatelji franšiza oštro kritizirali Kodeks navodeći, između ostalog, činjenicu da je Kodeks prije revizije 2016. godine bio oštrije sročen u odnosu na obveze davatelja franšize; potiče davatelje i primatelje franšiza da osiguraju uravnoteženu i poštenu zastupljenost obiju strana u cilju pronalaženja odgovarajućeg rješenja;

14.  žali, međutim, da je Kodeksom obuhvaćen mali dio franšiza koje djeluju u EU-u, s obzirom na to da većina franšiza ne pripada ni EFF-u ni nacionalnim udruženjima koje su ga donijele te da nekoliko država članica nema nacionalna franšizna udruženja;

15.  uviđa da postoji zabrinutost zbog nedostatka neovisnog provedbenog mehanizma uz Europski etički kodeks te primjećuje da je u nekim državama članicama nedostatak neovisnog provođenja pravila potaknuo uvođenje zakonodavstva kojim se sprječavaju i suzbijaju nepoštene trgovačke prakse u franšiznom poslovanju;

16.  podsjeća da Etički kodeks čini niz pravila koje davatelji franšize prihvaćaju uz zakonski propisana pravila; vjeruje da bi Etički kodeks i dalje trebao predstavljati dodanu vrijednost za svakoga tko je voljan držati se tih pravila;

17.  smatra da je potrebno ocijeniti učinkovitost samoregulatornog okvira i inicijative EU-a za lanac opskrbe s obzirom na to da je članstvo u nacionalnim franšiznim udruženjima preduvjet za sudjelovanje u toj inicijativi;

18.  navodi da bi se sporazumima o franšiznom poslovanju u potpunosti trebala poštovati načela uravnoteženog partnerstva, prema kojem davatelj i primatelj franšize trebaju razumno postupati jedan s drugim i biti pošteni jedan prema drugome te rješavati pritužbe, reklamacije i sporove iskrenom, transparentnom, razumnom i izravnom komunikacijom;

19.  poziva države članice da Komisiji dostavljaju pritužbe i druge relevantne informacije koje prime preko kontaktnih točaka ili drukčije; poziva Komisiju da na temelju tih podataka izradi neiscrpan popis nepoštenih trgovačkih praksi koji bi se trebao objaviti i staviti na raspolaganje svim zainteresiranim stranama; nadalje, poziva Komisiju da po potrebi pokrene stručnu platformu kako bi se dobile dodatne informacije o praksama franšiznog poslovanja u maloprodajnom sektoru, a posebno o bilo kojoj vrsti nepoštene trgovačke prakse;

20.  posebno ističe da su potrebna konkretna načela kako bi se osigurala uravnotežena ugovorna prava i obveze stranaka, kao što su jasne, ispravne i sveobuhvatne predugovorne informacije, uključujući informacije o uspješnosti franšizne formule, i opće i one usmjerene na predviđenu lokaciju primatelja franšize, te jasna ograničenja u vezi sa zahtjevima povjerljivosti, koja bi trebala biti dostupna u pisanom obliku najmanje 15 radnih dana prije potpisivanja sporazuma, te da, po potrebi, treba uvesti petodnevno razdoblje mirovanja nakon potpisivanja sporazuma; ističe također da bi davatelj franšize po potrebi trebao pružati stalnu komercijalnu i tehničku pomoć primatelju franšize za vrijeme trajanja sporazuma;

21.  naglašava da bi davatelj franšize po potrebi za vrijeme trajanja sporazuma trebao ponuditi primateljima franšize specijalizirano početno osposobljavanje te odgovarajuće smjernice i informacije;

22.  podsjeća na obvezu primatelja franšize da učine sve što mogu kako bi se ostvario rast franšiznog poslovanja i održali zajednički identitet i reputacija franšizne mreže, te da u tu svrhu lojalno surađuju sa svim partnerima u mreži i poštuju prava industrijskog i intelektualnog vlasništva koja su obuhvaćena franšiznom formulom, kao i pravila tržišnog natjecanja;

23.  dodaje, međutim, da ponekad davatelji franšize zahtijevaju od primatelja franšize da kupe proizvode i usluge koji nisu povezani s franšiznom formulom; takav zahtjev ne bi se smio smatrati dijelom obveze primatelja franšize povezane s održavanjem i zajedničkim identitetom te reputacijom franšizne mreže, no lako bi se mogao smatrati nepoštenom trgovačkom praksom;

24.  naglašava da bi klauzule o tržišnom nenatjecanju trebale biti jasno formulirane, razumne i proporcionalne te se ne bi smjele primjenjivati dulje od onoga što je izričito potrebno, posebno uzimajući u obzir moguću potrebu da primatelji franšize promijene svoju franšiznu formulu ako se njihovo okruženje, a samim time i potražnja za proizvodima ili uslugama promijene;

25.  uviđa da postoje problematični aspekti internetske prodaje, sve važnijeg dijela franšiznog poslovnog modela, koji međutim nisu obuhvaćeni tradicionalnim sporazumima o franšiznom poslovanju, kojima se ne uzimaju u obzir mogući učinci internetske prodaje na odredbe utvrđene u njima; stoga preporučuje da se u sporazume o franšiznom poslovanju, po potrebi, uvrste odredbe koje se odnose na internetsku prodaju, posebno u slučajevima kada postoji neravnoteža moći između davatelja i primatelja franšize, a naročito kad je primatelj franšize MSP;

26.  traži od Komisije da pokrene javnu raspravu kako bi se dobile objektivne informacije o stvarnome stanju u franšiznom poslovanju te da izradi nezakonodavne smjernice, koje će odražavati najbolje prakse, u vezi s funkcioniranjem franšiznog poslovanja u maloprodajnom sektoru, posebno u odnosu na najnoviji tehnološki razvoj i tržišna kretanja, poput internetske prodaje, te da ih dostavi Parlamentu najkasnije do siječnja 2018.; poziva Komisiju da u tom pogledu provede analizu postojećih instrumenata za samoregulaciju, kao i zakonodavnih praksi država članica u području franšiznog poslovanja u maloprodajnom sektoru te da Parlamentu dostavi zaključke, uključujući preporuke za daljnji razvoj franšiznog sektora u EU-u;

27.  ističe da bi Europski parlament trebao aktivno sudjelovati u svim aktivnostima koje se tiču franšiza u maloprodajnom sektoru, uključujući prilagodbe uredbi i direktiva o franšiznom poslovanju radi postizanja dosljednijeg i usklađenijeg regulatornog okvira;

Zakon o tržišnom natjecanju

28.  naglašava da se Uredba Komisije (EU) br. 330/2010 od 20. travnja 2010. o primjeni članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na kategorije vertikalnih sporazuma i usklađenih djelovanja(8) mora jednoliko provoditi u državama članica i žali zbog nedostatka informacija o njezinoj primjeni;

29.  smatra da bi Komisija trebala ispitati dovodi li se učinkovitost te Uredbe u pitanje zbog neujednačene primjene u državama članicama te je li ona u skladu s najnovijim tržišnim kretanjima, što vrijedi osobito za postugovorne odredbe s izuzećem i uvjete kupnje;

30.  smatra da bi Komisija trebala ispitati kako bi se primjena te Uredbe mogla poboljšati preko mehanizma procjene u okviru europske mreže nadležnih tijela; ističe da se zbog nedosljednih mjera koje je Komisija poduzela u vezi s time onemogućuje prekogranična maloprodajna aktivnost i stvaranje jednakih uvjeta za sve na jedinstvenom tržištu;

31.  smatra da bi bolja provedba navedene Uredbe na nacionalnoj razini poboljšala distribuciju, povećala pristup tržištu za poduzeća iz drugih država članica te s vremenom osigurala bolju ponudu krajnjim potrošačima;

32.  smatra da bi Komisija trebala analizirati i neželjeni utjecaj prava tržišnog natjecanja u svakoj državi članici;

33.  potiče Komisiju da započne s javnim savjetovanjima i da izvijesti Parlament o prikladnosti modela na kojem se temelji buduća uredba o skupnom izuzeću;

34.  poziva Komisiju i da osigura povrat nezakonitih državnih potpora poreznim pogodnostima u području franšiza te da pokaže odlučan stav u pogledu provedbe istraga koje su u tijeku; naglašava, osim toga, da je na razini EU-a potrebno jasnije zakonodavstvo o odlukama o porezima; traži od Komisije da ispravi sve slučajeve kršenja prava u području franšiznog poslovanja kako bi osiguralo pošteno tržišno natjecanje na cijelom jedinstvenom tržištu;

35.  poziva Komisiju da ispravi tržišne nedostatke i učinkovito se bori protiv izbjegavanja poreza i utaje poreza u području franšiznog poslovanja;

36.  poziva Komisiju da preispita nužnost revizije navedene Uredbe i u tom kontekstu provjeri i izvijesti Parlament (1) o tome kako horizontalni pristup utječe na funkcioniranje franšiznog poslovanja; (2) odražava li franšizni model usvojen tom Uredbom tržišnu realnost; (3) o proporcionalnosti dopuštenih vertikalnih ograničenja, tj. uvjeta pod kojima primatelji franšize mogu kupiti, prodati ili preprodati određenu robu ili usluge, te o njihovim negativnim posljedicama na tržište i potrošače; (4) o novim izazovima s kojima se suočavaju davatelji i primatelji franšize u kontekstu e-trgovine i digitalizacije općenito; te (5) da prikupi tržišne podatke o novim trendovima, razvoju tržišta s obzirom na umrežavanje i tehnološkim postignućima;

37.  poziva Komisiju da revidira pravila o provedbi te Uredbe u državama članicama, dok bi se njezina primjena trebala razmjerno prilagoditi kako bi ona ispunila svoj cilj;

o
o   o

38.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 468, 15.12.2016., str. 140.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0250.
(3) IP/A/IMCO/2015-05, PE 578.978.
(4) IP/A/IMCO/2016-08, PE 587.317.
(5) PE 587.325.
(6) „Pravno gledište regulatornog okvira i izazovi za franšizno poslovanje u EU-u”, studija za odbor IMCO, rujan 2016., str. 12.
(7) „Rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi među poduzećima u lancu opskrbe hranom” COM(2014)0472.
(8) SL L 102, 23.4.2010., str. 1.


Svemirska strategija za Europu
PDF 297kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2017. o Svemirskoj strategiji za Europu (2016/2325(INI))
P8_TA(2017)0323A8-0250/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 4. i članak 189. glave XIX. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. listopada 2016. pod naslovom „Svemirska strategija za Europu” (COM(2016)0705),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. veljače 2013. naslovljenu „Politika svemirske industrije EU-a” (COM(2013)0108),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. travnja 2011. naslovljenu „Ususret svemirskoj strategiji Europske unije koja je od koristi njezinim građanima” (COM(2011)0152),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „Povezivošću do konkurentnog jedinstvenog digitalnog tržišta – Ususret europskom gigabitnom društvu” (COM(2016)0587) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2016)0300),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „5G za Europu – Akcijski plan” (COM(2016)0588) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2016)0306),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija koji je 14. rujna 2016. podnijela Komisija (COM(2016)0590),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. lipnja 2010. naslovljenu „Akcijski plan za primjene globalnog navigacijskog satelitskog sustava (GNSS)” (COM(2010)0308),

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su održane u Parizu (Francuska) od 30. studenog do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 377/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o uspostavi programa Copernicus i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 911/2010(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1285/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o provedbi i uporabi europskih sustava za satelitsku navigaciju i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 876/2002 i Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(2),

—  uzimajući u obzir Odluku br. 541/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavi Okvira potpore za nadzor i praćenje u svemiru(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 512/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Uredbe (EU) br. 912/2010 o osnivanju Agencije za europski GNSS(4),

–  uzimajući u obzir zaključke mjerodavnoga Vijeća i Ministarsku izjavu iz Amsterdama od 14. travnja 2016. o suradnji u području umrežene i automatizirane vožnje,

–  uzimajući u obzir Haški manifest o svemirskoj politici iz lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Europske unije i Europske svemirske agencije o zajedničkoj viziji i ciljevima za budućnost Europe u svemiru, koju su 26. listopada 2016. potpisale Komisija i Agencija,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2016. o svemirskim kapacitetima za europsku sigurnost i obranu(5),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2016. o razvoju svemirskoga tržišta(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. prosinca 2013. o politici EU-a na području svemirske industrije i razvoju potencijala za rast u svemirskom sektoru(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2012. o svemirskoj strategiji Europske unije koja je od koristi njezinim građanima(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2011. o primjeni globalnih satelitskih navigacijskih sustava u prometu – kratkoročna i srednjoročna politika EU-a(9),

–  uzimajući u obzir studiju iz siječnja 2016. o razvoju svemirskoga tržišta u Europi(10),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za promet i turizam te Odbora za ribarstvo (A8-0250/2017),

A.  budući da su koristi koje društvo može imati od svemira višestruke te da zahvaljujući njima europsko gospodarstvo može postati konkurentnije, i to poticanjem razvoja velikog broja novih proizvoda i usluga te pružanjem potpore poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu i pomorskom prometu; budući da satelitska tehnologija može rezultirati boljim pristupom komunikacijskim tehnologijama i sustavima za promatranje Zemlje s visokom rezolucijom koji omogućuju razmjenu informacija u stvarnom vremenu, brzu reakciju na elementarne nepogode te učinkovitije granične i sigurnosne kontrole;

B.  budući da svemirske tehnologije, podaci i usluge mogu pružiti potporu brojnim javnim politikama EU-a i ključnim političkim prioritetima, kao što je jačanje digitalnog jedinstvenog tržišta, poticanje europskog gospodarstva i hvatanje u koštac s klimatskim promjenama;

C.  budući da za europske građane svemir nije trošak već ulaganje i budući da se ambicioznom svemirskom strategijom može osigurati autonomija EU-a i njegovo pozicioniranje u strateškom području svemira uz istovremeno poticanje rasta, konkurentnosti i otvaranja radnih mjesta u sektoru proizvodnje, operativnom dijelu i sektoru usluga koji se nalazi niže u lancu povezanima sa svemirom;

D.  budući da su na temelju političkih odluka koje su 2007. donijeli Parlament i Vijeće dodijeljena proračunska sredstva za europske programe satelitske navigacije – Europski geostacionarni navigacijski sustav (EGNOS) i Galileo – te je omogućeno sklapanje sporazuma o strukturi upravljanja programima;

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije pod nazivom „Svemirska strategija za Europu” i podržava potpuni angažman Komisije za maksimalno povećanje gospodarske i društvene koristi svemira, povećanje korištenja svemirskih tehnologija i aplikacija kako bi se podržale javne politike, poticanje globalne konkurentnosti i inovativnog europskog svemirskog sektora, osnaživanje autonomije Europe u svemiru i jačanje uloge Europe kao globalnog aktera kao i međunarodne suradnje u svemiru;

2.  podsjeća Komisiju na to da je nužno zajamčiti kontinuitet svemirskih programa EU-a i razmisliti o budućem razvoju programa Galileo i Copernicus, posebno kako bi se stvorila pozitivna i predvidljiva ulagačka klima u sektoru koji se nalazi niže u tom lancu; smatra da se to može postići samo ako se dugoročno zajamči javno financiranje vodećih svemirskih programa i povezane podatkovne infrastrukture te da se istodobno prizna potreba za znatnim sudjelovanjem privatnog sektora;

3.  ističe da su države članice, Europska svemirska agencija (ESA) i Europska organizacija za iskorištavanje meteoroloških satelita (EUMETSAT) u svemiru ostvarile uspjehe uz upotrebu novih tehnologija, istraživačkih misija te mogućnosti za promatranje Zemlje i meteoroloških kapaciteta;

4.  smatra da je programe Galileo i Copernicus potrebno ocijeniti prije nego što Komisija iznese svoje nove zakonodavne prijedloge u okviru novog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO); smatra da bi tom evaluacijom trebalo, među ostalim, obuhvatiti: buduću ulogu Agencije za europski GNSS (GSA) u programu Galileo i njezinu potencijalnu ulogu u Copernicusu; načine pojednostavljenja odnosa GSA-e s Europskom svemirskom agencijom (ESA) te sadašnju podjelu između temeljnih i delegiranih zadataka Agencije; s tim u vezi apelira na Komisiju da zajamči da GSA ima kapacitet za preuzimanje novih zadataka prije no što joj se oni dodijele;

5.  naglašava da bi ishod evaluacije također trebalo uključiti u buduće rasprave o odnosu između EU-a i ESA-e uzimajući u obzir zajedničku izjavu EU-a i ESA-e potpisanu 26. listopada 2016.; poziva Komisiju da u suradnji s ESA-om prouči različite opcije na koje se složeni institucionalni ustroj u europskom upravljanju svemirom može pojednostaviti, čime će se poboljšati raspodjela odgovornosti u interesu veće učinkovitosti i ekonomičnosti;

6.  smatra da bi GSA trebala imati dovoljno osoblja za nesmetano funkcioniranje i iskorištavanje programa europskog GNSS-a; poziva Komisiju da preispita prikladnost resursa dodijeljenih GSA-u, uzimajući u obzir njegove sadašnje i buduće zadatke; smatra da bi se u svjetlu novih zadataka koje su dodijeljene GSA-u kadrovska politika i postupci trebali prilagoditi u skladu s Međuinstitucionalnim sporazumom od 2. prosinca 2013.;

7.  ističe da bi, radi suočavanja sa sadašnjim i budućim izazovima, u sljedećem proračunu EU-a proračun za svemir trebao biti veći od sadašnjeg kako bi se podržao cijeli lanac vrijednosti (svemirski i zemaljski segment, promatranje Zemlje, navigacija i komunikacije) i da to treba osigurati tijekom predstojeće revizije VFO-a; ponavlja da uspješan razvoj tržišta koja su niže u lancu naročito ovisi o pravovremenoj provedbi i kontinuiranom razvoju programa Galileo i Copernicus te da bi odgovarajuće financiranje tih programa trebalo biti prioritet; naglašava da je pri donošenju proračunskih odluka u sljedećem VFO-u potrebno sačuvati i razviti europsku dodanu vrijednost kao i jedinstven doprinos svemirskih programa EU-a;

8.  poziva Komisiju da ispita mogućnost iskorištavanja sinergije između svemirskih programa EU-a kako bi se povećala učinkovitost i ekonomičnost; smatra i da je važno pojačati razmjenu informacija između agencija EU-a koje su uključene u svemirsku politiku EU-a kako bi se postigli dodatni sinergijski učinci; skreće pozornost na sve veću konvergenciju različitih područja djelovanja; poziva Komisiju da objavi godišnje izvješće o prirodi i opsegu suradnje među agencijama EU-a;

9.  ističe da je važno utvrditi i ukloniti sve postojeće prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta u području svemirskih proizvoda i usluga;

Maksimalno povećanje koristi svemira za društvo i gospodarstvo EU-a

10.  naglašava činjenicu da su svemirski programi i njihove usluge ključni instrumenti u područjima politike i gospodarskim sektorima kao što su energija, klima, okoliš, sigurnost i obrana, zdravlje, poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, promet, turizam, digitalno tržište i mobilne komunikacije, regionalna politika i lokalno planiranje; vjeruje da oni mogu imati ogroman potencijal za suočavanje s izazovima poput migracija, upravljanja granicama i održivog razvoja; ističe također važnost Europske svemirske strategije za sveobuhvatnu pomorsku politiku EU-a; napominje da od upotrebe satelita i sustava za daljinsko istraživanje u gospodarske svrhe društvo ima znatne koristi;

11.  poziva Komisiju da ubrza potpuno gospodarsko iskorištavanje programa Galileo, EGNOS i Copernicus, i to: utvrđivanjem odgovarajućih ciljeva za razvoj tržišta; poboljšanjem pristupa podacima iz programa Copernicus i njihove obrade kako bi se poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima, omogućilo da razviju aplikacije utemeljene na svemirskim podacima; osiguravanjem bolje integracije s drugim digitalnim uslugama kao što su inteligentni prometni sustavi, Europski sustav za upravljanje željezničkim prometom, riječni informacijski servisi, SafeSeaNet i konvencionalni navigacijski sustavi te povećanjem potencijala za svemirska rješenja; ističe koristi satelitske navigacije te podataka i usluga povezanih s promatranjem zemlje za građane i poduzeća;

12.  pozdravlja mjere koje je Komisija poduzela za nabavu platformi u oblaku za podatke povezane s promatranjem Zemlje kako bi Europa mogla u potpunosti iskoristiti ekonomske koristi svojih vodećih svemirskih programa te kako bi se uspostavio održiv pristup korisnika i izgradnja kapaciteta; potiče Komisiju da ubrza svoj rad u tom području kako bi prve podatkovne platforme bile operativne 2018.; smatra da bi svi pozivi za podnošenje ponuda za te platforme trebali biti otvoreni privatnim dionicima;

13.  traži od Komisije da ocijeni funkcioniranje tijela kojima su povjerene zadaće u okviru programa Copernicus, posebno u cilju pojednostavljenja i racionalizacije njihovih postupaka javne nabave, kako bi se mala i srednja poduzeća mogla jednostavnije prijaviti;

14.  naglašava da je potrebno donijeti propise koji će biti usklađeni sa svemirskom tehnologijom te ponavlja svoj zahtjev Komisiji iz spomenute Rezolucije o razvoju svemirskoga tržišta da prije podnošenja novih zakonodavnih i nezakonodavnih prijedloga provede sustavnu provjeru usklađenosti zakonodavstva sa svemirskom politikom; poziva Komisiju da ukloni prepreke za korištenje svemirskih tehnologija u javnom sektoru, primjerice za praćenje usklađenosti s novim i postojećim europskim zakonodavstvom; smatra da se javna politika može znatno poboljšati upotrebom svemirske tehnologije što potvrđuju primjeri kao na primjer eCall i digitalni tahograf; traži od Komisije i država članica da europske, nacionalne, regionalne i lokalne vlasti potiču na intenzivniji razvoj svemirske tehnologije primjerice kupnjom europskih podataka ili usluga povezanih s promatranjem Zemlje kako bi se ispunili ciljevi politike;

15.  ističe pilot-projekt o čišćem svemiru s pomoću deorbitiranja i korištenja inovativnih materijala za svemirsku opremu kojim će se ispitati izvedivost i učinkovitost buduće zajedničke tehnološke inicijative za svemirski sektor; uviđa da su odgovarajući resursi, i javni i privatni, od ključne važnosti za održivost i konkurentnost europskog svemirskog sektora te za razvoj uloge koju EU ima kao globalni akter u svemiru;

16.  smatra da bi trebalo dodatno razraditi doprinos programa Copernicus u borbi protiv klimatskih promjena; poziva Komisiju da da temelju programa Copernicus što prije uspostavi kapacitete za praćenje emisija stakleničkih plinova, uključujući emisije CO2, na kojima se trenutačno radi u okviru programa Obzor 2020.(11), kako bi se ispunile potrebe iz sporazuma COP21 i kako bi se omogućila njegova učinkovita provedba; podržava razvoj budućih satelita namijenjenih praćenju emisija CO2 i metana;

17.  pozdravlja obavijest o pokretanju programa Galileo od 15. prosinca 2016.; ističe da je široko rasprostranjena upotreba signala Galileo preduvjet za razvoj snažnog tržišta za svemirske aplikacije i usluge koje se nalazi niže u lancu te da treba poduzeti odgovarajuće mjere, uključujući po potrebi regulatorne, kako bi potpuna usklađenost sa sustavima Galileo i EGNOS postala norma za uređaje koji se prodaju u EU-u, i poticati primjenu uređaja kompatibilnih s navedenim sustavima na globalnom tržištu; poziva također Komisiju da razmotri mjere za jačanje konkurentnosti industrija koje su niže u lancu europskog GNSS-a;

18.  poziva Komisiju da se pobrine za to da satovi u kritičnoj infrastrukturi koji se temelje na GNSS-u budu kompatibilni sa sustavima Galileo i EGNOS, što je vrlo važno sa sigurnosnog gledišta;

19.  ističe sposobnost satelita da pružaju neprekidnu povezivost vrlo velikog kapaciteta, posebno u udaljenim područjima i najudaljenijim regijama, što je od ključne važnosti za smanjenje digitalnog jaza, razvoj mreža velike brzine i širenje mreža interneta stvari, čime se omogućuju usluge poput autonomne vožnje, pametnog upravljanja voznim parkom i teretom te aplikacija za e-upravljanje, e-učenje i e-zdravlje; naglašava komplementarnost zemaljskih i svemirskih tehnologija u omogućavanju mreža vrlo velikog kapaciteta; ustraje u tome da Komisija to prepozna i u obzir uzme doprinos satelita u tom području; naglašava također potrebu da se odgovarajući frekvencijski pojasevi rezerviraju za funkcioniranje tih satelitskih usluga; poziva da se to pitanje obuhvati u aktualnom radu na zakonodavstvu o telekomunikacijskim mrežama uz odgovarajuća ulaganja u istraživanje i razvoj; smatra i da bi se Svemirska strategija za Europu trebala provesti koordinirano s digitalnim strategijama Komisije, uz potporu država članica i industrije, kako bi se promicala učinkovita upotreba satelitskih komunikacija koja se temelji na potrebama u cilju poticanja sveprisutne povezivosti u cijelom EU-u;

20.  ističe važnu ulogu europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) za poticanje svemirskih tržišta niže u lancu, i to najviše kroz javnu nabavu, među ostalim i u zemljama koje još nemaju velik svemirski sektor, te napominje da bi se to pitanje trebalo obuhvatiti tekućim raspravama o budućnosti kohezijske politike; podržava uvođenje ciljanih mjera za izgradnju kapaciteta kako bi se pomoglo državama članicama i regijama sa sve većim mogućnostima kad je riječ o istraživanju svemira; ističe činjenicu da je regionalna dimenzija ključna kako bi građani imali koristi od svemirske tehnologije te da sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti može stvoriti sinergije sa strategijama za pametnu specijalizaciju i planom EU-a za gradove; stoga podupire veće sudjelovanje regionalnih i lokalnih vlasti u uspješnoj svemirskoj politici EU-a, među ostalim i u najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i teritorijima; naglašava da bi Odbor regija trebao biti punopravan član korisničkog foruma programa Copernicus kako bi se naglasila važnost regionalnih i lokalnih aktera kao korisnika podataka Copernicusa;

21.  naglašava da korisnici poput MSP-ova te lokalnih i regionalnih vlasti još nisu dovoljno upoznati s mogućnostima financiranja projekata povezanih s programom Galileo ili Copernicus, uključujući financiranja koja omogućuje Europska investicijska banka, i da treba bez odgode poboljšati ciljano širenje informacija o tim mogućnostima;

22.  prepoznaje ulogu svemirskih tehnologija i dvaju vodećih svemirskih programa EU-a u tome da kopneni, pomorski, zračni i svemirski promet postane pametniji, sigurniji i održiviji te integriran u buduće strateške sektore kao što su autonomni i povezani automobili ili bespilotne letjelice; smatra da Svemirska strategija može doprinijeti zadovoljavanju novih potreba u području prometa kad je riječ o sigurnoj i stalnoj povezivosti, snažnijem pozicioniranju, intermodalnosti i interoperabilnosti; potiče Komisiju da u dijalog sa svemirskim sektorom uključi dionike iz područja prometa kako bi se zajamčila transparentnost te olakšala primjena europske svemirske tehnologije na prometnom tržištu u cilju jačanja konkurentnosti prometnih usluga EU-a na europskom i globalnom tržištu; traži od Komisije i država članica da obrate pozornost na razvoj svemirskog turizma;

23.  poziva Komisiju da podupre primjenu EGNOS-ova postupka za slijetanje za manje, ali i veće zračne luke; ponavlja da bi EGNOS mogao omogućiti financijske prednosti i veću preciznost, otpornost i sigurnost pri upotrebi aplikacija ključnih za sigurnost, na primjer pri slijetanju zrakoplova, te naglašava da je važno proširiti pokrivenost EGNOS-om na jugoistočnu i istočnu Europu, kao prioritet, te dalje na Afriku i Bliski istok; smatra i da bi program Galileo mogao imati ključnu ulogu u kontroli zračnog prometa kao temelj za prijelaz s radarskog sustava nadzora na satelitski nadzor;

24.  nadalje, naglašava važnost opremanja zrakoplova tehnologijom za „automatski zavisni nadzor – emitiranje” (ADS-B odnosno Automatic Dependent Surveillance-Broadcast) u svemiru i obveze za operatere da zrakoplove opreme ADS-B-om kako bi se zajamčila točnost i pouzdanost praćenja zrakoplova u stvarnom vremenu te ušteda goriva;

25.  naglašava važnost svemirskih programa EU-a za morska i pomorska pitanja, ribolovne aktivnosti i plavo gospodarstvo općenito, na primjer za: suzbijanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova; nadzor i ocjenjivanje stanja i zdravlja oceana i ribljih stokova; podupiranje produktivnosti uzgajivača riba; olakšavanje pomorskog istraživanja i pružanje usluge traganja i spašavanja kao i omogućivanje satelitskih veza za medicinsku opremu na plovilima; s tim u vezi ističe da su potrebni svemirski kapaciteti za nadzor oceana i dobra koordinacija među uslugama programa Galileo, EGNOS i Copernicus;

Poticanje globalno konkurentnog i inovativnog europskog svemirskog sektora

26.  ističe da uspjeh i konkurentnost svemirskog sektora te razvoj inovativnih tehnologija uvelike ovise o istraživanju i inovacijama; poziva na poboljšanje i produljenje namjenske proračunske linije za svemir u sklopu Devetog okvirnog programa; naglašava važnost pune suradnje među EU-om, ESA-om i državama članicama kako bi se osigurala učinkovitost i izbjeglo udvostručivanje, posebno u područjima u kojima više aktera osigurava financiranje istraživanja; smatra da bi trebalo poticati i financirati istraživanje i inovacije kako bi koristili širokom spektru svemirskih tehnologija; potiče Komisiju da i u okviru programa Obzor 2020. i u sklopu budućih okvirnih programa produlji korištenje instrumenta za mala i srednja poduzeća za povećanje poslovnih mogućnosti povezanih sa svemirskim proizvodima i uslugama;

27.  poziva Komisiju da u kontekstu javne nabave zajamči pravedno postupanje prema poduzećima iz EU-u u odnosu na poduzeća iz trećih zemalja, posebno uzimajući u obzir cijene koje poduzeća naplaćuju ostalim korisnicima diljem svijeta kako bi se zajamčilo poštovanje propisa i da akteri na tržištu primjenjuju poštene prakse, a u cilju osiguranja jednakih uvjeta; naglašava da se europska svemirska industrija suočava sa sve nesmiljenijom međunarodnom konkurencijom; pozdravlja prijedlog Komisije da se ojača korištenje inovativnih mehanizama javne nabave;

28.  ističe da je važno ojačati europsku industrijsku osnovu i zajamčiti stratešku autonomiju EU-a diversifikacijom izvora nabave i najboljim mogućim korištenjem višestrukih pružatelja usluga u EU-u; stoga smatra da bi na uravnotežen način trebalo poticati sudjelovanje industrije na svim razinama te poziva Komisiju da podrži europski svemirski sektor u cijelom vrijednosnom lancu; smatra da svemirski klasteri mogu imati korisnu ulogu u strategiji za svemirsku industriju;

29.  poziva Komisiju da podrži razvoj novih modela svemirskog poslovanja i tehnologija diljem Europe koje mogu u potpunosti revolucionarizirati sektor i smanjiti troškove (npr. europske tehnologije koje omogućuju lansiranje manjih satelita u svemir poput ponovno upotrebljivih balona ili lansirnih sustava);

30.  traži od Komisije da pri određivanju trajanja ugovora o javnoj nabavi u području svemirske infrastrukture i usluga u obzir uzme stanje i potrebe malih i srednjih poduzeća kako bi se stvorili ravnopravni uvjeti natjecanja između poduzeća u svemirskom sektoru;

31.  naglašava potrebu da se odlučnije ulaže u obrazovanje i osposobljavanje europskih građana o temi svemira, među ostalim kako bi mogli u potpunosti iskoristiti prilike koje će nastati u vezi sa svemirom tijekom prijelaza na digitalno društvo; ističe da su postignuća svemirske politike važna da bi se nadahnule buduće generacije i ojačao osjećaj europskog identiteta; stoga naglašava da je potrebno nastaviti i proširiti koordinirani pristup europskom obrazovanju o svemiru koje može privući mlade da se odluče na karijeru u znanosti o svemiru i svemirskoj tehnologiji;

32.  naglašava da je osnovni i najvažniji alat za razvoj kapaciteta europske svemirske industrije sudjelovanje u fakultativnim programima ESA-e, u okviru kojih europska poduzeća i sveučilišta ili istraživački instituti mogu sudjelovati u razvoju najsuvremenijih tehnologija za svemirske misije i sustave; naglašava da sudjelovanje u takvim programima otvara put za poslovanje u tom području i pristup visoko tehnološki i informacijski intenzivnim znanstvenim projektima, što može pozitivno utjecati i na sektor prometa;

Osnaživanje autonomije Europe pri pristupu svemiru i njegovoj upotrebi u sigurnom okružju

33.  podsjeća na to da su svemirski programi EU-a civilne prirode i ponavlja da se zalaže za nemilitarizaciju svemira; ipak uviđa stratešku dimenziju svemirskog sektora za Europu i potrebu za poboljšanjem sinergije između civilnih te sigurnosnih i obrambenih aspekata te potrebu da se svemirski kapaciteti koriste za zadovoljavanje potreba u području sigurnosti i zaštite, uzimajući također u obzir geopolitičku situaciju i zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku; smatra da bi Komisija trebala analizirati sinergije između europskih svemirskih programa i Akcijskog plana za europsku obranu, koji je predložen u studenom 2016., kako bi osigurala opću dosljednost u tom strateškom području;

34.  poziva Komisiju da objedini potražnju institucijskih potrošača iz Europske unije i država članica kako bi osigurala neovisan, ekonomičan i pouzdan pristup svemiru korištenjem europskih lansirnih sustava Ariane, Vega i njihovih budućih inačica; smatra da je to od iznimne strateške važnosti za funkcije upravljanja nepredviđenim situacijama i krizama te za otpornu europsku sigurnosnu i obrambenu politiku;

35.  podržava cilj Komisije u skladu s kojim se ocjenjuju različiti načini podupiranja europske lansirne infrastrukture, ako je to potrebno radi ostvarenja ciljeva u području politike i potreba EU-a, i to u pogledu autonomije, sigurnosti i konkurentnosti; stoga ističe stratešku važnost europske svemirske luke u Kourouu (Francuska Gijana) i potrebu da se posebna pozornost posveti ekonomskim i socijalnim koristima za područje na kojem se nalazi;

36.  podsjeća na to da se neovisan pristup svemiru ne može odvojiti od neovisne mogućnosti Europe da osmišljava, razvija, lansira i iskorištava svemirske sustave te da upravlja njima;

37.  napominje da nije jasno hoće li se program za vozila za lansiranje u Europi nastaviti nakon isteka razdoblja od tri do četiri godine (Ariane 6 i Vega C), a nejasno je i financijsko stanje tog programa; izražava zabrinutost zbog toga što ne postoji srednjoročni i dugoročni program za lansiranje; apelira na Europsku komisiju da pripremi prijedlog radnog programa za vozila za lansiranje u Europi za sljedećih 20 godina;

38.  poziva Komisiju da potiče razvoj alternativnih tehnologija za lansiranje i uključivanje načela ekološkog dizajna u sve lansirne sustave i svemirske naprave;

39.  smatra da bi u satelitskim sustavima sljedeće generacije trebalo dodatno razvijati sigurnost infrastrukture programa Galileo, uključujući zemaljski segment, dvojnu namjenu kapaciteta programa Galileo i Copernicus kao i veću preciznost i bolje šifriranje; podsjeća na to da bi javno regulirana usluga (PRS) u okviru programa Galileo, koja je ograničena na korisnike koje je ovlastila vlada, u budućnosti mogla imati važnu ulogu u reagiranju na nove prijetnje, posebno u slučaju krize;

40.  skreće pozornost na to da je svemirska infrastruktura osjetljiva na ometanja ili napade državnih i nedržavnih aktera te na niz drugih prijetnji, uključujući sudare sa svemirskim otpadom ili drugim satelitima; podsjeća na važnost osiguravanja kritične infrastrukture i sredstava komunikacije te razvoja otpornih tehnologija; uviđa sve veću važnost svemira i svemirskih tehnologija s dvojnom namjenom, osobito kad je riječ o komunikacijama te obavještajnim, nadzornim i izviđačkim aktivnostima, reakciji na katastrofe i kontroli oružja te naglašava ključnu važnost svemirskih kapaciteta u borbi protiv terorizma; nadalje, potiče ulaganja kako bi se ubrzao razvoj novih svemirskih kapaciteta i tehnologija; smatra da je potrebno poboljšati kapacitete kako bi se odgovorilo na nove prijetnje u svemiru te kojima bi se zauzvrat ojačala sposobnost europskog svemirskog sektora da reagira na razvoj tržišta, aktera i tehnologija;

41.  poziva Komisiju da unapređenjem sadašnjih usluga za nadzor i praćenje u svemiru (SST) ublaži rizik koji predstavlja svemirski otpad, i to s ciljem uspostave programa za neovisan sustav koji će omogućiti prepoznavanje prijetnji koje svemirski otpad predstavlja za europsku svemirsku infrastrukturu, podupiranje mjera za izbjegavanje sudara i, dugoročno gledano, aktivno odstranjivanje otpada; podržava plan za proširenje područja primjene SST-a Europske unije kako bi se omogućilo davanje vremenske prognoze na temelju izvora u svemiru te predlaže da se dodatna pozornost posveti objektima u blizini Zemlje kako bi se spriječilo da se bilo koji od tih objekata sudari sa Zemljom, što bi moglo imati katastrofalne posljedice; ističe da bi se trebali nadograđivati i širiti kapaciteti i stručno znanje u tom području, među ostalim i oni koji su već na raspolaganju ESA-i; ponovno potvrđuje da je potrebno pružiti čim više otvorenih podataka kako bi se poticali istraživanje i inovacije;

42.  podsjeća na sve veću važnost kibersigurnosti za svemirske programe te napominje da je taj problem posebno ozbiljan s obzirom na to da se velik dio našeg gospodarstva oslanja se na usluge povezane sa svemirom; poziva Komisiju da ublaži rizike za svemirsku imovinu EU-a tako da poduzme odgovarajuće mjere, uključujući po potrebi upotrebu šifriranja, za zaštitu infrastrukture povezane sa svemirom od kiberprijetnji; povrh toga, traži od Komisije da se pobrine za to da sve relevantne agencije imaju krizne planove za slučaj mogućih kibernapada;

43.  smatra da je planirana inicijativa Govsatcom obećavajuća mjera za osiguravanje pristupa sigurnim, učinkovitim i ekonomičnim uslugama za europske institucijske aktere, koja odgovara potrebama korisnika u brojnim područjima, a u isto vrijeme potiče i rast, konkurentnost i inovativnost u cijelom europskom sektoru satelitskih telekomunikacija; poziva Komisiju da, ako je procjena utjecaja u dovoljnoj mjeri pozitivna, na ekonomičan način osmisli planiranu inicijativu Govsatcom, što može uključivati objedinjavanje i dijeljenje kapaciteta ili kupnju usluga od certificiranih komercijalnih komunikacijskih satelita, te da se pobrine za to da se inicijativom stvori znatna dodana vrijednost i izbjegne udvostručavanje postojećih struktura;

44.  naglašava važnost sveobuhvatne europske svemirske politike čiji je cilj stvarno doprinijeti poboljšanju zajedničke sigurnosne, vanjske i obrambene politike tako da relevantnim institucijama pruža neovisne podatke, poput uvida u stanje u stvarnom vremenu;

Jačanje uloge Europe kao globalnog čimbenika i promicanje međunarodne suradnje

45.  poziva Komisiju da u svim relevantnim aspektima svojih vanjskih odnosa promiče resurse EU-a u svemiru i svemirski industrijski kapacitet;

46.  smatra da je za osiguravanje mirnog i sigurnog okružja u svemiru potrebna suradnja s međunarodnim partnerima kako bi se promicale norme odgovornog ponašanja i održivosti, osobito u pogledu istraživanja svemira, te poziva Komisiju da u tom pogledu blisko surađuje s ESVD-om i državama članicama;

47.  ističe da je potrebna međunarodna koordinacija upravljanja svemirskim prometom i otpadom, koji će se sigurno povećati zbog planiranog postavljanja takozvanih „megakonstelacija” i zakrčenosti orbita u blizini Zemlje, do čega može doći zbog stalnog smanjivanja troškova lansiranja satelita;

48.  traži od Komisije da nadzire postojeće ciljeve privatnog sektora u područjima kao što je svemirsko rudarstvo te da razmotri kakav bi učinak oni mogli imati na sadašnji pravni okvir, a osobito na Ugovor o svemiru; smatra da bi trebalo poštovati osnovna načela Ugovora i da je potrebno izbjeći utrku za resursima u svemiru koji se mogu iscrpiti; apelira na države članice da rade na koordiniranom europskom pristupu te poziva Komisiju da preuzme vodeću ulogu u postizanju konsenzusa; priznaje da je svemir zajedničko nasljeđe čovječanstva;

49.  toplo pozdravlja namjeru Komisije da se koristi gospodarskom diplomacijom za stvaranje novih poslovnih prilika za europsku svemirsku industriju; ističe da bi Komisija, i po potrebi, nadležna tijela država članica, bilo pojedinačno ili u sklopu ESA-e, te tijela poput Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (EASA) trebala podržati europske sudionike na tržištima trećih zemalja; preporučuje da se unaprijed izrade planovi za takvu usklađenu potporu;

Osiguravanje djelotvorne provedbe

50.  naglašava činjenicu da bi Parlament trebao imati aktivnu ulogu u razvoju svemirske politike EU-a i da bi trebao biti uključen u cjelokupnu razmjenu informacija o temama koje se odnose na svemir između Komisije, Vijeća, ESVD-a i ESA-e;

51.  smatra da je demokratska potpora važna za ulaganje u svemir; poziva Komisiju da donese dobro osmišljenu i opsežnu komunikacijsku strategiju o prednostima svemirske tehnologije za građane i poduzeća; potiče Komisiju da provedbu te strategije temelji na sljedeća tri stupa koji se odnose na tri važne ciljne skupine, a to su: (a) podizanje razine osviještenosti javnosti o nužnosti ulaganja u svemir; (b) informiranje malih i srednjih poduzeća i poduzetnika o mogućnostima u okviru vodećih svemirskih programa; (c) uključivanje svemira u obrazovanje kako bi se premostio jaz u pogledu vještina; traži od Komisije da Parlamentu čim prije predstavi plan za osmišljavanje te komunikacijske strategije;

52.  poziva Komisiju da izradi vremenski raspored provedbe mjera predloženih u strategiji, da redovito izvještava o njezinoj provedbi, da po potrebi predloži zakonodavstvo i da osmisli dodatne konkretne i opipljive mjere potrebne za pravodobno postizanje ciljeva navedenih u strategiji;

o
o   o

53.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, vladama i parlamentima država članica te Europskoj svemirskoj agenciji.

(1) SL L 122, 24.4.2014., str. 44.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 1.
(3) SL L 158, 27.5.2014., str. 227.
(4) SL L 150, 20.5.2014., str. 72.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0267.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0268.
(7) SL C 468, 15.12.2016., str. 12.
(8) SL C 227 E, 6.8.2013., str. 16.
(9) SL C 380 E, 11.12.2012., str. 1.
(10) Space Market Uptake in Europe (Razvoj svemirskoga tržišta u Europi), Studija za odbor ITRE, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel A, 2016., ISBN 978-92-823-8537-1.
(11) https://ec.europa.eu/research/participants/data/ref/h2020/wp/2016_2017/main/h2020-wp1617-leit-space_en.pdf, str. 48.


Daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu kao dio europske strategije cjeloživotnog učenja
PDF 384kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2017. o daljnjem akademskom obrazovanju i obrazovanju na daljinu kao dijelu europske strategije cjeloživotnog učenja (2016/2142(INI))
P8_TA(2017)0324A8-0252/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 8., 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–   uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezin članak 14.,

–   uzimajući u obzir Deklaraciju iz Kopenhagena od 30. studenoga 2002. o pojačanoj suradnji u pogledu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na europskoj razini,

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja („ET 2020.”)(1),

–   uzimajući u obzir Zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2012. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) naslovljeno „Obrazovanje i osposobljavanje u pametnoj, održivoj i uključivoj Europi”(2),

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o učinkovitom obrazovanju nastavnika,

–   uzimajući u obzir Zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.): „Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja”(3),

–   uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 20. prosinca 2011. o obnovljenom Europskom programu za obrazovanje odraslih(4),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. studenoga 2012. naslovljenu „Promišljanje obrazovnih aktivnosti: Ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” (COM(2012)0669),

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. veljače 2014. o ulaganju u obrazovanje i osposobljavanje, kao odgovor na „Promišljanje obrazovnih aktivnosti: ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” te na „Godišnju analizu rasta 2013.”(5),

–   uzimajući u obzir Odluku br. 1720/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2006. o uspostavljanju programa djelovanja u području cjeloživotnog učenja(6),

–   uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je EU ratificirao 2010.,

–   uzimajući u obzir Preporuku 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje(7),

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. studenoga 2010. o obrazovanju za održivi razvoj(8),

–   uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja(9),

–   uzimajući u obzir preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskoga kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje(10) (EQF-LLL),

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o osiguranju kvalitete za potporu obrazovanju i osposobljavanju(11),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju(12),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. lipnja 2016. o daljnjem postupanju u vezi sa strateškim okvirom za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.)(13),

–   uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija – „Otvaranje obrazovanja” od 31. siječnja 2014.(14),

–  uzimajući u obzir istraživanje Komisije na temu „Obrazovanje i osposobljavanje 2020.: poboljšanje politike povezane s obrazovanjem odraslih u Europi i pružanja takvog obrazovanja(15),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o stvaranju konkurentnog tržišta rada EU-a za 21. stoljeće: usklađivanje vještina i kvalifikacija s potražnjom i mogućnostima zapošljavanja kao način oporavka od krize(16),

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Europskom paktu za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011. – 2020.(17),

–   uzimajući u obzir nacrt zaključaka Vijeća o unapređenju vještina žena i muškaraca na tržištu rada EU-a od 20. veljače 2017.(18),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 28. studenoga 2011. o obnovljenom Europskom programu za obrazovanje odraslih,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i stajalište u obliku amandmana Odbora za ženska prava i jednakost spolova (A8-0252/2017),

A.  budući da se naši obrazovni sustavi zbog digitalne preobrazbe suočavaju s ozbiljnim izazovima koji utječu na procese podučavanja i učenja te na potrebu da se potakne sposobnost za socijalnu uključenost i građansko sudjelovanje kao i osobni razvoj te da se ojačaju europske demokratske vrijednosti i tolerancija u cilju poticanja slobodoumnog razmišljanja i sprečavanja svih vrsta netolerancije; budući da su digitalno osnaživanje i samopouzdanje ključan preduvjet za izgradnju snažnih društava i za podupiranje jedinstva i procesa integracija unutar EU-a;

B.  budući da treba ojačati europsku strategiju cjeloživotnog učenja; budući da bi svaka osoba u svakoj fazi života trebala imati na raspolaganju mogućnost cjeloživotnog učenja kako bi mogla steći znanje i vještine koji su joj potrebni za osobni razvoj i profesionalni napredak; budući da je cjeloživotno učenje u formalnom, neformalnom i informalnom kontekstu, kojim se promiču aktivno građanstvo i zapošljivost, ključan aspekt obrazovanja na koji te promjene utječu;

C.  budući da je potrebno uložiti dodatne napore u poboljšanje sinergija između obrazovanja i zapošljavanja, kako olakšavanjem ulaska na tržište rada tako i omogućujući pojedincima da tijekom karijera stalno unaprjeđuju svoje vještine ili uče nove vještine; budući da države članice moraju pronaći načine za zaštitu ili promicanje dugoročnijeg ulaganja u obrazovanje, istraživanje i inovacije;

D.  budući da daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu u velikoj mjeri doprinose osobnom razvoju pojedinca i stvaranju ljudskog kapitala te bi ih trebalo obuhvatiti europskom strategijom cjeloživotnog učenja;

E.  budući da daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu imaju sve važniju ulogu u olakšavanju prilagodbe radnika da gospodarske i tehnološke promjene tijekom profesionalnog života; budući da će do 2025. godine za 49 % svih slobodnih radnih mjesta u EU-u (uključujući i nova radna mjesta i zamjene) biti potrebna visoka razina kvalifikacije, za 40 % srednja razina kvalifikacije, a za samo 11 % niska razina ili nikakve kvalifikacije;

F.  budući da su daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu važni alati za pružanje fleksibilnih i personaliziranih mogućnosti obrazovanja za sve bez diskriminacije(19); u tom pogledu naglašava da je važno zajamčiti strategije za olakšavanje pristupa;

G.  budući da daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu te upotreba novih tehnologija mogu pomoći da se djevojčice, djevojke i žene upoznaju s novim profesionalnim mogućnostima, prije svega u područjima u kojima su nedovoljno zastupljene; budući da, unatoč tome što više žena završava srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje, treba povećati zastupljenost žena i u strukovnom obrazovanju i u sektorima povezanim sa znanošću, tehnologijom, inženjerstvom i matematikom;

H.  budući da je u kontekstu daljnjeg akademskog obrazovanja obrazovanje na daljinu jedan od mogućih pristupa jer zahvaljujući svojoj fleksibilnosti pruža posebnu mogućnost za ostvarivanje ravnoteže između studija te poslovnog i privatnog života;

I.  budući da se obrazovanje na daljinu(20) odnosi na organizacijski oblik podučavanja koji pruža visoku razinu fleksibilnosti u učenju s pomoću digitalnih tehnologija, koji ne predstavlja zamjenu za obrazovanje u obrazovnim ustanovama, već alternativu za osobe koje nisu u mogućnosti sudjelovati u takvoj vrsti obrazovanja;

J.  budući da se obrazovanje na daljinu odnosi na metodu podučavanja koja nudi fleksibilnost u učenju s pomoću novih tehnologija, ne kao zamjena za obrazovanje u obrazovnim ustanovama, već kao alternativa za osobe koje nisu u mogućnosti sudjelovati u takvoj vrsti obrazovanja i za radnike koji se žele obrazovati uz rad; budući da bi se, stoga, digitalizacija mogla koristiti kao sredstvo za pružanje novih načina pristupa visokom obrazovanju;

K.  budući da je ravnopravnost žena i muškaraca temeljno načelo EU-a sadržano u Ugovorima te jedan od ciljeva i zadataka Unije; budući da ravnopravnost u obrazovanju ženama pruža nove mogućnosti te doprinosi socijalnom, kulturnom i gospodarskom razvoju društva; budući da je obrazovanje ključan alat za suzbijanje rodnih stereotipa;

L.  budući da je prosječna stopa zaposlenosti žena izravno povezana s njihovom razinom obrazovanja, tako da je kod visokoobrazovanih žena u dobi od 25 do 49 godina stopa zaposlenosti za više od 20% viša nego kod žena koje imaju samo predškolsko, osnovnoškolsko ili niže srednje obrazovanje;

M.  budući da obrazovanje na daljinu može pozitivno utjecati na digitalne vještine; budući da bi se ulaskom većeg broja žena u sektor informacijskih i komunikacijskih tehnologija potaklo tržište na kojem se očekuje manjak radne snage i na kojem bi jednako sudjelovanje žena dovelo do godišnje dobiti od oko 9 milijardi EUR u BDP-u EU-a; budući da su žene u programima studija informacijskih i komunikacijskih tehnologija i dalje veoma podzastupljene te čine samo oko 20 % osoba s diplomom u tom području, dok samo 3 % sveučilišno obrazovanih žena ima diplomu iz tog područja;

N.  budući da programi na daljinu dopiru do znatnog broja žena u društvima u kojima žene nemaju jednake mogućnosti za sudjelovanje u konvencionalnim oblicima obrazovanja i osposobljavanja jer još uvijek troše više vremena od muškaraca na neplaćene kućanske poslove i obiteljsku skrb; budući da im takvi tečajevi omogućavaju fleksibilnost zahvaljujući kojoj mogu ostvariti ravnotežu između poslovnog i obiteljskog života te da je obrazovanje na daljinu namijenjeno prije svega netradicionalnim kategorijama studenata;

O.  budući da je daljnje akademsko obrazovanje jedan od prioritetnih zadataka javnih službi visokog obrazovanja i da se odnosi na kolegije u akademskim ustanovama koje se može stjecati usporedno s radom na puno radno vrijeme, kojima se obično nadograđuje profesionalno iskustvo i za koje je najčešće potrebna sveučilišna diploma;

P.  budući da je prilagodba na sve brže gospodarske i tehnološke promjene velik izazov za sve stariju radnu snagu i da će odgovor na taj izazov biti jedan od ključnih načina za osiguravanje dugoročne konkurentnosti gospodarstva EU-a;

Q.  budući da bi se priznavanjem prethodnog obrazovanja moglo unaprijediti cjeloživotno učenje i politike u području razvoja karijera;

R.  budući da omogućavanje slobodnog vremena za osobni razvoj i osposobljavanje u kontekstu cjeloživotnog učenja koristi dobrobiti osoba, ali je pozitivno i za njihov doprinos društvu jer stječu preciznije definirane osobne i profesionalne vještine; budući da se akademskim obrazovanjem na daljinu pruža mogućnost fleksibilnih oblika učenja koji pomažu pri ostvarivanju bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života; budući da bi cjeloživotno sveučilišno učenje trebalo biti obuhvaćeno europskom strategijom digitalizacije;

S.  budući da digitalizacija omogućuje fleksibilnost i interaktivnost obrazovnog procesa te da je ključan čimbenik za razvoj daljnjeg akademskog obrazovanja i obrazovanja na daljinu;

T.  budući da tehnološke promjene zahtijevaju snažniju i kontinuiraniju povezanost između obrazovanja i zapošljavanja;

U.  budući da uobičajena sklonost akademskih ustanova da zadržavaju stare modele otežava reformu kurikuluma, pravila kojima se uređuju predavanja i ispiti te uvjeti za upis;

V.  budući da se daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu brzo razvijaju te da imaju velik potencijal u smislu gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta;

W.  budući da su još uvijek prisutne mnoge prepreke za daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu(21);

Daljnje obrazovanje i obrazovanje na daljinu koje prati društvene i gospodarske promjene

1.  potvrđuje da internetsko i otvoreno obrazovanje mijenjaju način na koji se opskrbljuje sredstvima za obrazovanje i na koji se ono pruža i prima; u tom smislu ističe važnost otvorenih obrazovnih sadržaja kojima se svima jamči pristup obrazovanju i povećava zapošljivost tako što se podupire proces cjeloživotnog učenja;

2.  napominje da je mnogim obrazovnim ustanovama i ustanovama za osposobljavanje teško na odgovarajući način reagirati na duboke i složene promjene koje se odvijaju u našim društvima i gospodarstvima te da za to moraju uvesti promjene u pogledu upravljanja, organizacijskih struktura i načina rada; ističe da se da novim, fleksibilnim i pristupačnim oblicima cjeloživotnog učenja, prikladnim za pojedince svih dobi, mogu uspješno riješiti neki od tih izazova kao što su socijalna isključenost, rano napuštanje školovanja i neusklađenost vještina;

3.  uviđa da su digitalizacija i uspostava obrazovnih platformi za suradnju i razmjenu najboljih praksi ključne za hvatanje u koštac s tim izazovima;

4.  poziva Komisiju i države članice da u okviru nacionalnih strategija za stjecanje digitalnih vještina poduzmu više napora u cilju rješavanja problema postojećeg tehnološkog jaza između dobro i slabo opremljenih obrazovnih ustanova;

5.  ističe da su cjeloživotne mjere učenja ključne da bi žene stekle vještine koje im mogu omogućiti da se vrate u radni odnos ili da poboljšaju svoje zaposlenje, prihode i uvjete rada; ističe potrebu za daljnjim poboljšanjima u pogledu zastupljenosti žena na visokim znanstvenim razinama i mogućnosti njihova pristupa tim razinama;

6.  ističe važnost obrazovanja u suzbijanju rodnih stereotipa; stoga poziva Komisiju da potiče inicijative kojima se podupiru provedba stručnih programa obrazovanja na daljinu za žene, uključivanje višeg obrazovanja u područja znanosti, tehnologije i informacijskih tehnologija, razvijanje programa osposobljavanja povezanih s ravnopravnošću spolova za obrazovne stručnjake i sprečavanje da se stereotipi prenose u okviru nastavnog programa i pedagoških materijala;

7.  ističe da akademske ustanove moraju pripremati građane za društvo znanja i gospodarstva koja se stalno mijenjaju, pružiti im sposobnost za samostalno učenje i poduzetnički duh te transverzalne vještine, kao što su sposobnost rješavanja problema i prilagodljivost, kako bi mogli pronaći vlastiti put i doseći svoj puni potencijal;

8.  ističe i da akademske institucije imaju važnu ulogu u jačanju aktivnog građanstva te moraju pružati studentima transverzalne vještine kao što su građanske i socijalne kompetencije i građanski odgoj;

9.  uviđa da se pristupom obrazovanju usmjerenim na učenike smanjuje stopa napuštanja školovanja i omogućuje učenicima da ostvare svoj puni potencijal(22); u tom pogledu ističe važnost cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja za sve;

10.  prepoznaje potencijal razmjene znanja kad je riječ o poboljšanju aktivnog sudjelovanja i međunarodnog razumijevanja građana u društvima koja se stalno mijenjaju;

11.  uviđa potrebu da se poboljša bliska suradnja obrazovnih ustanova i ustanova za osposobljavanje s lokalnim zajednicama i gospodarstvima; dodatno ističe potrebu za jačom sinergijom među ustanovama za formalno, neformalno i informalno obrazovanje kako bi se poboljšale mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve;

12.  smatra da pristup prilikama za učenje i osposobljavanje treba biti pravo svih ljudi u svim životnim fazama kako bi stekli transverzalne vještine kao što su matematičke vještine, digitalna i medijska pismenost, kritičko razmišljanje, socijalne vještine i odgovarajuće životne vještine u cilju bolje prilagodbe budućnosti;

13.  ističe potrebu da se provede prilagođena potpora za osobe koje uče na radnom mjestu, naučnike i zaposlenike kako bi se zajamčila uključenost svih pojedinaca na tržište rada; smatra da je od ključne važnosti da se u proces poučavanja i učenja uvedu nove tehnologije kako bi ljudi stekli odgovarajuće vještine, kompetencije i znanje zahvaljujući kojima će se moći koristiti digitalnim tehnologijama na inovativan i kreativan način;

14.  poziva na bolje uključivanje građana na tržište rada i zadržavanje radnika uz poboljšanje njihovih vještina daljnjim akademskim obrazovanjem i obrazovanjem na daljinu te strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem; ističe da je potrebno strukovno obrazovanje i osposobljavanje učiniti privlačnijim te mladima i njihovim obiteljima osigurati pristup informacijama o mogućnostima u tom području; s time u vezi podsjeća da cilj mobilnosti u učenju u sektoru strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u programu Erasmus+ nije ni izbliza ostvaren te da mu treba posvetiti dodatnu pažnju;

15.  naglašava važnost programa Erasmus+ i Obzor 2020. za unaprjeđenje cjeloživotnog učenja; stoga poziva države članice da u potpunosti istraže potencijal tih programa i naglašava da bi trebali postojati programi prilagođeni daljnjem akademskom obrazovanju usmjereni na stvarne potrebe na tržištu rada;

16.  uviđa da je pristup uključivom kvalitetnom obrazovanju od vitalne važnosti i da je stoga potrebno poduprijeti otvoreno učenje i učenje na daljinu kako bi se odgovorilo na posebne potrebe osoba do kojih tradicionalni obrazovni sustavi ne dopiru, prije svega kad je riječ o skupinama u nepovoljnom položaju; poziva države članice da usmjere ulaganja u tu svrhu;

Važnost kvalitete i fleksibilnosti u obrazovanju

17.  smatra da je stalno poboljšavanje kvalitete i formalnog i neformalnog obrazovanja ključno za rad EU-a na osiguravanju socijalne kohezije, konkurentnosti i održivog rasta;

18.  naglašava da poduzeća, kako bi ostala konkurentna i pružila i niskokvalificiranim i visokokvalificiranim radnicima najbolje šanse za uspjeh, trebaju u suradnji s obrazovnim ustanovama i ustanovama za osposobljavanje nuditi osposobljavanje i obrazovanje usmjereno na karijeru tijekom cijelog razdoblja profesionalnog života radnika;

19.  naglašava posebnu važnost kvalitetnih metoda prenošenja znanja i vještina za rezultate obrazovanja; naglašava da je potrebno podupirati profesionalni razvoj i kontinuirano unapređivanje vještina nastavnog osoblja i ulagati u njih; u tom kontekstu ističe potrebu da se zajamče visoki standardi u obrazovanju na daljinu i važnost razvoja novih modela učenja i podučavanja u okviru inovacijskog procesa i postupne digitalizacije obrazovanja; u tom smislu uviđa i da su odgovarajuća infrastruktura i resursi ključni elementi za poboljšanje kvalitete podučavanja;

20.  napominje da je za to potrebno vrednovati i cijeniti učitelje i omogućiti im atraktivne plaće i radne uvjete te bolji pristup daljnjem osposobljavanju u radnom vremenu, osobito u području digitalne didaktike;

21.  poziva sveučilišta da se sve više usmjeravaju na obrazovanje na daljinu te da ga prošire i na besplatne kratkoročne stručne tečajeve;

22.  ističe da bi polaznicima obrazovnih tečajeva na daljinu trebalo zajamčiti komunikaciju s nastavnicima kao i mogućnost da nastavnici ocijene njihov napredak kako bi se osiguralo da tijekom obrazovanja primaju odgovarajuću potporu, usmjeravanje i poticaje;

23.  uviđa da fleksibilni formati učenja kao što su učenje na daljinu i kombinirano učenje zaposlenim osobama omogućavaju da postignu ravnotežu između poslovnog života i/ili obrazovanja i privatnog života;

24.  prepoznaje ključnu ulogu obrazovanja na daljinu za osobe koje zbog fizičkih poteškoća nisu u mogućnosti prisustvovati nastavi u obrazovnim ustanovama;

25.  promiče ideju prilagođenog učenja i tečajeva namijenjenih osobama koje žele započeti sveučilišno obrazovanje, a potrebne su im daljnje kvalifikacije da bi zadovoljile uvjete za upis;

26.  podsjeća da je potrebno težiti fleksibilnijem i personaliziranom pristupu razvoju karijere i cjeloživotnom obrazovanju i osposobljavanju tijekom osobnih karijera pojedinaca; prepoznaje ulogu koju u tome mogu primarno imati javni, ali i privatni dionici, pri čemu shvaća da usmjeravanje i savjetovanje kojima se uzimaju u obzir potrebe i sklonosti pojedinaca i stavlja naglasak na vrednovanje i proširenje njihovih vještina već u ranoj fazi moraju biti osnovni elementi politika obrazovanja i stjecanja vještina;

27.  naglašava važnost interaktivnosti u poboljšanju kvalitete obrazovanja na daljinu uporabom modernih komunikacijskih metoda koje omogućuju praktične vježbe, sudjelovanje učenika u nastavnom procesu i razvoj komunikacijskih vještina;

28.  promiče ideju da se zajamči pristup cjeloživotnom učenju, prije svega u cilju olakšavanja ponovnog ulaska na tržište rada, među ostalim i za žene i njegovateljice;

29.  ističe potrebu za stalnim praćenjem obrazovanja na daljinu u okviru trenutačne modernizacije nastavnih metoda i alata;

30.  ističe potrebu da mladi razviju vještine samostalnog učenja (uključujući organizaciju rada, obradu informacija, kritičko razmišljanje i motivaciju) tako da se u budućnosti mogu učinkovito koristiti naprednim tehnologijama za razvijanje vještina putem obrazovanja na daljinu;

Daljnje obrazovanje i obrazovanje na daljinu kao sredstvo za razvoj za sveučilišta

31.  uviđa da se daljnjim akademskim obrazovanjem i obrazovanjem na daljinu stvaraju prilike za razvoj visokoškolskih ustanova u smislu proširenja područja kompetencija i diversifikacije programa koje nude, čime se usmjeravaju na nove ciljane skupine i diversificiraju prihode, pri čemu treba imati na umu da su troškovi obrazovanja na daljinu niži od troškova obrazovanja u obrazovnim ustanovama;

32.  uviđa da se obrazovanjem na daljinu potiče razvoj interdisciplinarnih područja i pohađanje međunarodnih studija;

33.  poziva sveučilišta da se više posvete pružanju obrazovanja na daljinu;

34.  prepoznaje ulogu strategije pametne specijalizacije (RIS3) u razvoju ključnih regionalnih potencijala koji se temelje na potrebama tržišta rada;

Tehnološki izazovi

35.  prepoznaje potrebu da se održi korak s brzim tehnološkim promjenama, posebno kad je riječ o obrazovanju na daljinu, te smatra da se ne smije podcijeniti značaj informacijskih i komunikacijskih tehnologija kao ni ovisnost o njima; smatra da su informacijske i komunikacijske tehnologije sredstvo s pomoću kojeg bi se glavni obrazovni i razvojni izazovi mogli riješiti na optimalan i ekonomičan način; mišljenja je da bi napore u tom području trebalo popratiti velikim ulaganjima u obrazovanje, među ostalim uporabom Europskog socijalnog fonda, u cilju razvoja digitalnih vještina i medijske pismenosti na svim razinama;

36.  sa žaljenjem primjećuje da je nedostatna informatička pismenost danas velik problem i među nastavnicima i među učenicima; ponovno ističe važnost tehnološke osposobljenosti za iskorištavanje potencijala učenja na daljinu i olakšavanje provedbe novih metoda podučavanja i učenja;

37.  ističe da je potrebno riješiti problem digitalnog jaza i osigurati jednake mogućnosti da bi se omogućio pristup digitalnim tehnologijama, kao i problem kompetencija, stavova i motivacija koji su potrebni za značajnu digitalnu uključenost;

38.  ističe činjenicu da samo jednu četvrtinu učenika u Europi podučavaju nastavnici koji se suvereno služe digitalnim tehnologijama, što predstavlja veliku prepreku za širenje novih metoda podučavanja; stoga poziva države članice da pružaju veću potporu za školovanje i mogućnosti unaprjeđivanja vještina, među ostalim putem osposobljavanja u području informatičke i medijske pismenosti te cjeloživotnim prilikama u pogledu razvoja karijere za nastavnike;

39.  naglašava potrebu za ulaganjem u profesionalni razvoj nastavnika u svim obrazovnim sektorima i podupiranjem tog razvoja te za uspostavom službi za cjeloživotno profesionalno usmjeravanje;

40.  priznaje važnost novih digitalnih platformi u obrazovanju, ali istodobno ističe pitanja sigurnosti i privatnosti s kojima se suočavaju i akademske ustanove i studenti;

41.  ističe važnost vještina u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike i ponovno izražava žaljenje zbog rodne neravnopravnosti u tom području;

Financijski izazovi

42.  uviđa potrebu za prikladnim financiranjem kvalitetnog obrazovanja i učenja prilagođenog potrebama; ističe da se obrazovanjem na daljinu može pružiti visokokvalitetno obrazovanje usmjereno na polaznike uz niže troškove; naglašava važnost veće financijske i praktične uključenosti industrije i poduzeća u strukovno osposobljavanje;

43.  naglašava potrebu da se troškovi u području obrazovanja prepoznaju kao dugoročno ulaganje koje donosi trajnu korist;

44.  smatra da troškovi ne smiju predstavljati prepreku za upis i sudjelovanje u obrazovanju, ali istodobno uviđa probleme koji vode do visokih troškova kao i nemogućnost građana da plaćaju školarine u nekim državama članicama; stoga potiče Komisiju i države članice da pružaju veću podršku učenju na daljinu kao kvalitetnoj, pristupačnoj, fleksibilnoj i personaliziranoj mogućnosti obrazovanja te da ga s obzirom na te prednosti više promiču;

Izazovi u vezi s regulatornim okvirom

45.  uzima u obzir razlike u regulatornim okvirima za tradicionalno strukovno osposobljavanje, daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu; ističe da bi se obrazovanje na daljinu trebalo priznavati u skladu s istim pravilima kao obrazovanje u obrazovnim institucijama, uz odgovarajuću prilagodbu relevantnih pokazatelja i kriterija;

46.  uviđa važnost aktivnog upravljanja i sudjelovanja dionika;

47.  prepoznaje važnost osiguravanja kvalitete učenja na daljinu i priznavanja rezultata takvog učenja;

48.  podsjeća na to da su mnogi postojeći europski instrumenti za transparentnost, kao što su Europski kvalifikacijski okvir i Europski sustav bodova u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju razvijeni odvojeno; uviđa da je, kako bi se pojedincima omogućilo da bolje mjere svoj napredak i ocijene prilike koje im stoje na raspolaganju te da na najbolji mogući način iskoriste obrazovanje stečeno u različitim kontekstima, potrebno to obrazovanje bolje koordinirati i podržati sustavima za osiguranje kvalitete i ugraditi u okvir nacionalnih kvalifikacija kako bi se izgradilo povjerenje diljem sektora te među akterima, uključujući poslodavce;

49.  uviđa stalnu važnost i kombiniranog i internetskog učenja, posebno u okviru obrazovanja i strukovnog osposobljavanja; ističe da kombiniranjem visokokvalitetnih digitalnih tehnologija i nastave u učionici polaznici ostvaruju bolje rezultate te stoga potiče Komisiju i države članice da u većoj mjeri podupiru i promiču kombinirano učenje;

50.  poziva Komisiju da ojača europsku strategiju cjeloživotnog učenja i da u nju uključi daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu u cilju promicanja prilagodbe sve starije radne snage na gospodarske i tehnološke promjene; nadalje, poziva Komisiju da razmotri mogućnost da se u okviru postojećih i budućih programa izdvoji više financijskih sredstava za daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu;

51.  uviđa potrebu za sveobuhvatnim multisektorskim i multidisciplinarnim pristupom obrazovanju i osposobljavanju, uključujući cjeloživotno učenje, kao i potrebu za transsektorskom suradnjom u području oblikovanja i provedbe obrazovne politike;

Preporuke na europskoj razini

52.  ističe da je potrebno poticati suradnju i razmjenu dobre prakse među obrazovnim sustavima; nadalje, potiče nacionalne agencije za osiguranje kvalitete na razmjenjivanje dobrih praksi kad je riječ o razvoju kriterija za priznavanje novih načina podučavanja i učenja;

53.  poziva na reviziju Europskog kvalifikacijskog okvira u cilju promicanja usporedivosti kvalifikacija među državama koje u njemu sudjeluju i drugih država, posebice susjednih država i država s dobrim kvalifikacijskim okvirima te u cilju boljeg razumijevanja kvalifikacija stečenih u inozemstvu i usmjeravanja osoba migrantskog porijekla i izbjeglica na cjeloživotno učenje i zapošljavanje;

54.  poziva Komisiju da znatno pojača podršku za daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu preko programa Erasmus + promicanjem razvoja europskih mreža i olakšavanjem razmjene dobrih praksi, pokretanjem projekata koji uključuju institucije sa sjedištima u nekoliko država članica te većom pristupačnošću za studente iz drugih europskih i trećih zemalja;

55.  preporučuje izradu jedinstvene internetske platforme prilagođene korisnicima na kojoj obrazovni stručnjaci i učenici mogu doprinositi razmjeni najboljih praksi;

56.  poziva Komisiju da uspostavi sigurnu platformu za integrirano učenje koja bi bila osmišljena za europske obrazovne ustanove i koja bi im se ponudila besplatno, potičući tako upotrebu e-učenja diljem EU-a;

57.  priznaje potrebu da se dodatno razviju elektroničke platforme eTwinning i School Education Gateway u svrhu potpore konstruktivnim razmjenama između nastavnika i ostalih stručnjaka;

58.  potiče uspostavu snažnijih veza između kontinuiranog daljnjeg akademskog obrazovanja (koje nije usmjereno isključivo na istraživanje) i strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za stjecanje vještina kao i mjere kojima će se zajamčiti da se u svakom trenutku može prijaviti za obje vrste obrazovanja odnosno da se one mogu u svakom trenutku pohađat;

59.  preporučuje da se napori u području cjeloživotnog učenja potvrde europskom strategijom digitalizacije i pripremom procjene učinka predloženih mjera s obzirom na spol;

60.  pozdravlja ambiciozan plan za uvođenje ultrabrzog interneta u osnovne i srednje škole te knjižnice do 2025. jer brža i bolja veza pruža velike mogućnosti za poboljšanje metoda podučavanja, promicanje istraživanja i razvoj kvalitetnih obrazovnih usluga na internetu; naglašava da uvođenje tih tehnologija stvara bolje prilike za učenje na daljinu, osobito u ruralnim područjima i najudaljenijim regijama; ističe činjenicu da će takve mogućnosti unaprijediti digitalne vještine i medijsku pismenost djece i učenika;

61.  naglašava da je prilagodba obrazovnih sustava i sustava osposobljavanja ključna kako bi se zadovoljila sve veća potražnja za stručnjacima s digitalnim vještinama u EU-u; naglašava da su potrebni daljnji napori za poboljšanje medijske pismenosti građana, posebno maloljetnika, kako bi se postiglo istinsko jedinstveno digitalno tržište u Europi;

62.  ističe da je važno ulagati više napora na europskoj razini kako bi se strategija cjeloživotnog učenja mogla primijeniti na sve te istovremeno ostvariti cilj pružanja niza mogućnosti za učenje u cilju osobnog razvoja i ispunjenja; potiče Komisiju i države članice da promiču cjeloživotno učenje i ulažu u njega, posebice u državama u kojima je stopa sudjelovanja ispod referentne vrijednosti od 15 %;

63.  poziva države članice da potiču suradnju i jačaju sinergiju među ustanovama za formalno, neformalno i informalno obrazovanje kako bi se doprlo do šire skupine osoba i kako bi se njihove specifične potrebe bolje uzele u obzir;

64.  preporučuje da nastavnici koji drže tečajeve učenja na daljinu prođu certificirano osposobljavanje;

Preporuke na razini država članica

65.  poziva države članice da osiguraju holistički pristup obrazovanju i studentima pruže autentične, raznolike i ravnopravne mogućnosti učenja s pomoću kojih bi se razvijale njihove težnje i vještine potrebne za napredovanje u globalnoj ekonomiji koja se stalno mijenja te u demokratskom društvu;

66.  potiče države članice da nadograde postojeće mehanizme vrednovanja radi ocjene i potvrde vještina stečenih raznim oblicima usavršavanja te da osiguraju njihovo priznavanje kako bi se kvalifikacije stekle u skladu s nacionalnim kvalifikacijskim okvirom i sustavima;

67.  naglašava da se daljnjim razvojem digitalne infrastrukture, posebno u slabo naseljenim područjima, potiču socijalna i kulturna integracija, moderni obrazovni i informacijski procesi i regionalno kulturno gospodarstvo;

68.  poziva države članice da pružaju prilike za osposobljavanje u području informacijske i komunikacijske tehnologije te za razvoj digitalnih vještina i medijske pismenosti na svim razinama obrazovanja;

69.  ponovno ističe važnost brze prilagodbe ustanova za osposobljavanje i akademskih ustanova promjenama u društvu i na tržištu rada, kao i prilagodbe i osuvremenjivanja njihova načina rada kojima bi se studentima omogućilo razvijanje vještina; naglašava da je obrazovanje cjeloživotni proces osnaživanja, koji građanima pomaže pri ostvarivanju osobnog razvoja, kreativnosti i dobrobiti;

70.  poziva akademske ustanove da predvide promjene u društvu i na tržištu rada te da u skladu s njima prilagode svoj način rada; napominje da razvoj sektora usmjerenih na budućnost, posebno zelenog i kružnog gospodarstva, ima odlučujuću ulogu kad je riječ o vrstama potrebnih vještina;

71.  nadalje, poziva akademske ustanove da ponude višejezične tečajeve usmjerene na vještine migranata kojima će se olakšati njihovo uključivanje u obrazovne programe;

72.  ističe potrebu za većom fleksibilnošću u obrazovnim sustavima država članica kako bi se omogućilo učinkovitije korištenje otvorenih i internetskih metoda podučavanja;

73.  potiče države članice da poboljšaju dostupnost podataka o zapošljavanju i socijalnoj situaciji diplomiranih studenata (praćenje diplomiranih studenata), uključujući podatke o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju;

74.  poziva EU i države članice da razviju i uvedu „obrazovne koridoreˮ na način da podrže sklapanje sporazuma s europskim sveučilištima, npr. s Udrugom mediteranskih sveučilišta (UNIMED) i s mrežama sveučilišta za učenje na daljinu, zahvaljujući kojima se prihvaćaju studenti izbjeglice iz područja sukoba, uključujući putem akademskih programa obuke na daljinu;

75.  naglašava važnost specijaliziranog osposobljavanja školskih i sveučilišnih nastavnika za daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu kako bi se zadovoljile potrebe njihovih učenika;

76.  naglašava potrebu da se kompetencije i vještine stečene izvan formalnog obrazovnog sustava priznaju u okviru sustava osiguranja kvalitete i priznavanja rezultata, posebno s ciljem osnaživanja osoba u osjetljivom ili nepovoljnom položaju, kao što su niskokvalificirane odrasle osobe ili izbjeglice; ustraje u važnosti potvrđivanja neformalnog i informalnog učenja kako bi se doprlo do učenika i osnažio njihov položaj;

o
o   o

77.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 119, 28.5.2009., str. 2.
(2) SL C 70, 8.3.2012., str. 9.
(3) SL C 417, 15.12.2015., str. 25.
(4) SL C 372, 20.12.2011., str. 1.
(5) SL C 64, 5.3.2013., str. 5.
(6) SL L 327, 24.11.2006., str. 45.
(7) SL L 394, 30.12.2006., str. 10.
(8) SL C 327, 4.12.2010., str. 11.
(9) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.
(10) SL C 111, 6.5.2008., str. 1.
(11) SL C 183, 14.6.2014., str. 30.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0107.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0291.
(14) SL C 126, 26.4.2014., str. 20.
(15) http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/repository/education/library/reports/policy-provision-adult-learning_en.pdf
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0321.
(17) https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/lsa/119628.pdf
(18) http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-6268-2017-INIT/en/pdf
(19) Kako je utvrđeno u članku 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
(20) U zemljama njemačkog govornog područja, primjerice, obrazovanje na daljinu dijeli se na obrazovanje u akademskim i u neakademskim područjima.
(21) Nastavni plan učenja na daljinu o prožimajućem računalstvu (pervasive computing): https://www.researchgate.net/publication/312312226_A_distance_learning_curriculum_on_pervasive_computing
(22) Economics of Education Editors: Dominic J. Brewer, Patrick J. McEwan Equity and Quality in Education Supporting disadvantaged students and schools https://www.oecd.org/education/school/50293148.pdf


Stavljanje izvan snage zastarjelih uredbi o sektoru prijevoza tereta unutarnjim plovnim putovima i sektoru cestovnog prijevoza tereta ***I
PDF 322kWORD 44k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2017. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1101/89 te uredaba (EZ) br. 2888/2000 i (EZ) br. 685/2001 (COM(2016)0745 – C8-0501/2016 – 2016/0368(COD))
P8_TA(2017)0325A8-0228/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0745),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0501/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 29. ožujka 2017. (1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 5. srpnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A8-0228/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. rujna 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2888/2000 i (EZ) br. 685/2001 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1101/89

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/1952.)

(1) SL C 209, 30.6.2017., str. 58.


Promicanje internetske povezivosti u lokalnim zajednicama ***I
PDF 328kWORD 47k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2017. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredaba (EU) br. 1316/2013 i (EU) br. 283/2014 u pogledu promicanja internetske povezivosti u lokalnim zajednicama (COM(2016)0589 – C8-0378/2016 – 2016/0287(COD))
P8_TA(2017)0326A8-0181/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0589),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 172. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0378/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje švedskog Parlamenta podneseno okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 26. siječnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. veljače 2017.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 7. lipnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za promet i turizam i Odbora za regionalni razvoj (A8-0181/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prihvaća zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. rujna 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredaba (EU) br. 1316/2013 i (EU) br. 283/2014 u pogledu promicanja internetske povezivosti u lokalnim zajednicama

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/1953.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

ZAJEDNIČKA IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA, VIJEĆA I KOMISIJE

Europski parlament, Vijeće i Komisija slažu se da bi inicijativa WiFi4EU trebala imati znatan učinak i biti prilagodljiva. U tu svrhu ističu da bi Komisija, ako se povećanje financijske omotnice za provedbu Instrumenta za povezivanje Europe u telekomunikacijskom sektoru s 25 000 000 EUR na 50 000 000 EUR ne može osigurati u potpunosti, mogla predložiti preraspodjele u okviru te omotnice kako bi olakšala ukupno financiranje od 120 000 000 EUR za promicanje internetske povezivosti u lokalnim zajednicama.

(1) SL C 125, 21.4.2017., str. 69.
(2) SL C 207, 30.6.2017., str. 87.


Mjere zaštite sigurnosti opskrbe plinom ***I
PDF 327kWORD 54k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 994/2010 (COM(2016)0052 – C8-0035/2016 – 2016/0030(COD))
P8_TA(2017)0327A8-0310/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0052),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 194. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0035/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja austrijskog Saveznog vijeća i bugarske Nacionalne skupštine, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 22. rujna 2016.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 10. svibnja 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za regionalni razvoj (A8-0310/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. rujna 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 994/2010

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/1938).)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Komisije u vezi s člankom 16. Uredbe

Komisija pozdravlja mehanizme suradnje utvrđene u članku 16. predložene Uredbe. kao važan alat za jamčenje dosljednosti planova prevencije i interventnih planova s ugovornim strankama Energetske zajednice.

Komisija naglašava važnost učinkovitog osiguravanja da ugovorne stranke Energetske zajednice ne poduzimaju mjere koje bi mogle nepovoljno utjecati na stanje sigurnosti opskrbe u EU-u i njegovim državama članicama i obrnuto.

U tom će smislu Komisija, ne dovodeći u pitanje svoj početni prijedlog od 16. veljače 2016., u dogledno vrijeme razmotriti predlaganje Vijeću preporuke u okviru članka 218. UFEU-a za pregovore o izmjenama Ugovora o Energetskoj zajednici s ciljem uspostave primjerenog pravnog okvira i mehanizama kojima bi se omogućila primjena određenih odredbi te uredbe i ostalih relevantnih dijelova pravne stečevine EU-a u području energetike između Europske unije i njezinih država članica s jedne strane i ugovornih stranaka Energetske zajednice s druge strane, u cilju učinkovite provedbe okvira za povećanu sigurnost opskrbe plinom.

(1)SL C 487, 28.12.2016., str. 70.


Lov na kitove u Norveškoj
PDF 258kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2017. o kitolovu u Norveškoj (2017/2712(RSP))
P8_TA(2017)0328B8-0499/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir sporazum Međunarodne komisije za kitolov, koji je stupio na snagu 1986., o potpunoj zabrani komercijalnog kitolova („moratorij”),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Međunarodne komisije za kitolov 2016 – 3 o kitovima i njihovu doprinosu funkcioniranju ekosustava,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Međunarodne komisije za kitolov 2014 – 2 o vrlo migratornim vrstama kitova,

–  uzimajući u obzir ciljeve u vezi s biološkom raznolikošću dogovorene u Aichiju na Međunarodnoj konvenciji o biološkoj raznolikosti,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 865/2006 od 4. svibnja 2006.(2) i Uredbu Komisije (EU) br. 791/2012 od 23. kolovoza 2012.(3),

–  uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 792/2012 od 23. kolovoza 2012. o utvrđivanju pravila za oblikovanje dozvola, potvrda i drugih dokumenata predviđenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 338/97 o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima te izmjeni Uredbe (EZ) br. 865/2006(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o strateškim ciljevima EU-a za 17. sastanak konferencije ugovornih stranaka Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES)(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. veljače 2009. o djelovanju Zajednice u pogledu kitolova(6),

–  uzimajući u obzir akcijski plan EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom iz 2016.,

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o kitolovu u Norveškoj (O-000058/2017 – B8-0324/2017),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je 1982. Međunarodna komisija za kitolov uvela moratorij na komercijalni kitolov, koji je na snazi od 1986., kako bi zaštitila vrste i populacije kitova od izumiranja i omogućila njihov oporavak;

B.  budući da je Norveška nastavila s kitolovom unatoč međunarodnoj zabrani te je 1993. ponovno počela provoditi aktivnosti komercijalnog kitolova, podnijevši službeni prigovor na moratorij te izrazivši rezervu u pogledu popisa CITES-a, iza koje i dalje stoji;

C.  budući da je Norveška 19. prosinca 1979. postala stranka CITES-a te da je ona stoga jedna od prvih država koja se obvezala na poštovanje te konvencije;

D.  budući da medijski izvori procjenjuju da otprilike 90 % kitova ubijenih u Norveškoj čine ženke, većinom noseće, zbog sporije reakcije;

E.  budući da je Norveška usmrtila više od 13 000 kitova otkad je moratorij stupio na snagu 1986. godine(7);

F.  budući da kitolov uzrokuje strašnu patnju jedinki te tako ugrožava i složene društvene strukture tih inteligentnih sisavaca i stanje očuvanosti populacije kitova u cjelini;

G.  budući da su sve vrste velikih kitova navedene u Prilogu A Uredbi Vijeća (EZ) br. 338/97, što odražava činjenicu da im prijeti izumiranje i da bi se trgovinom na bilo kojoj razini ugrozio opstanak tih vrsta; budući da se člankom 8. stavkom 1. te uredbe zabranjuje kupnja, ponuda za kupnju, stjecanje u komercijalne svrhe, izlaganje javnosti u komercijalne svrhe, uporaba radi stjecanja komercijalne dobiti i prodaje, držanje radi prodaje, nuđenje radi prodaje ili prijevoz radi prodaje primjeraka vrsta navedenih u Prilogu A;

H.  budući da sve više znanstvenih dokaza ukazuje na to da kitovi povećavaju produktivnost ekosustava i da mogu imati ulogu u reguliranju razine CO2 u atmosferi;

I.  budući da Norveška jednostrano određuje vlastito ograničenje ulova; budući da je za sezonu kitolova 2017. povećala kvotu za lov na patuljaste kitove sa 880, koliko je iznosila 2016., na 999;

J.  budući da se norveški izvoz mesa kita naglo povećao u posljednjih nekoliko godina; budući da se neke od tih pošiljaka izvoze preko luka EU-a;

K.  budući da je samo u listopadu 2016. 2 948 kg proizvoda od mesa norveških kitova izvezeno u Japan preko najmanje tri luke EU-a(8);

L.  budući da je prijevoz mesa kita preko luka EU-a dopušten ako su pošiljke popraćene valjanom dokumentacijom CITES-a, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 338/97;

M.  budući da je primarni cilj CITES-a zaštita biološke raznolikosti, a posebno očuvanje vrsta; budući da se Direktivom EU-a o staništima, kojom se određuje stajalište Zajednice u pogledu kitova (i delfina), ne dopušta nastavak komercijalnog kitolova ni za koji stok kitova u vodama EU-a;

N.  budući da je Norveška usko povezana s Unijom i njezinim politikama jer je članica Europskog gospodarskog prostora; budući da su zahvaljujući tome i narodi i vlade Norveške i EU-a održali snažne kulturne veze, zdrav trgovinski odnos i predanost očuvanju vrsta;

1.  poziva Norvešku da obustavi sve aktivnosti komercijalnog kitolova i da poštuje moratorij Međunarodne komisije za kitolov;

2.  poziva Norvešku da povuče svoju rezervu u vezi s popisom vrsta velikih kitova iz Priloga I. CITES-a te da prekine svu trgovinu mesom kita i proizvodima od kitova;

3.  žali zbog činjenice da Norveška subvencionira industriju kitova i promiče konzumaciju i korištenje proizvoda koji su rezultat kitolova; poziva Norvešku da obustavi to subvencioniranje;

4.  snažno podržava nastavak svjetskog moratorija na komercijalni kitolov i zabranu međunarodne trgovine proizvodima od kitova;

5.  napominje da su države članice potpisale Akcijski plan EU-a protiv krijumčarenja divljih biljnih i životinjskih vrsta; podsjeća na plan 9., kojim se države članice i Komisija pozivaju da razviju strategije za poboljšanje usklađenosti s postojećim zakonodavstvom EU-a o divljoj fauni i flori na nacionalnoj razini;

6.  žali zbog toga što prilikom rasprave koju je Parlament održao na plenarnoj sjednici 6. srpnja 2017. Komisija nije bila u mogućnosti ili nije bila voljna pružiti Parlamentu podatke o pošiljkama mesa kita koje su prošle kroz luke EU-a; poziva Komisiju da prikupi i dostavi potrebne podatke;

7.  poziva Komisiju da razmotri sve moguće načine na koje se može osigurati da tranzit mesa kita kroz luke EU-a više ne bude zakonski dopušten, među ostalim i preporuku zabrane takvih tranzita kao iznimne mjere;

8.  žali zbog toga što Norveška do sada nije preispitala svoju odluku usprkos prošlim i trenutačnim diplomatskim reakcijama i međunarodnim prosvjedima diljem svijeta; poziva Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Vijeće da iskoriste bilateralne i multilateralne kanale kako bi potaknuli Norvešku da obustavi sav komercijalni kitolov;

9.  poziva Vijeće i Komisiju da na predstojećim sastancima IWC-67 zauzmu zajednički pristup u pogledu kitolova, koji će obuhvaćati barem razinu opreza sadašnjeg zajedničkog stajališta, i da surađuju s trećim zemljama kako bi se ostvarila većinska podrška za stvaranje utočištâ za kitove;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Norveške.

(1) SL L 206, 22.7.1992., str. 7.
(2) SL L 166, 19.6.2006., str. 1.
(3) SL L 242, 7.9.2012., str. 1.
(4) SL L 242, 7.9.2012., str. 13.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0356.
(6) SL C 76E, 25.3.2010., str. 46.
(7) https://iwc.int/table_objection
(8) http://www.maritime-executive.com/article/norways-whaling-comes-under-fire


Pristupanje EU-a Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji
PDF 357kWORD 62k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (COM(2016)01092016/0062(NLE))
P8_TA(2017)0329A8-0266/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća (COM(2016)0109),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja je 11. svibnja 2011. otvorena za potpisivanje u Istanbulu (dalje u tekstu: „Istanbulska konvencija”),

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 8., 19., 157. i 216. te članak 218. stavak 6. drugi podstavak točku (a),

–  uzimajući u obzir članke 21., 23., 24., 25. i 26. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i zaključne dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.),

–  uzimajući u obzir odredbe pravnih instrumenata UN-a u području ljudskih prava, pogotovo onih koji se tiču prava žena, poput Povelje UN-a, Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o suzbijanju trgovine ljudima i iskorištavanja prostitucije drugih, Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i njezina Fakultativnog protokola, Konvencije protiv mučenja i ostalog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvencije o statusu izbjeglica te načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja iz 1951. i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, kojoj je EU stranka, uključujući i zaključna opažanja Odbora Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom iz 2015. kojima se EU poziva na pristupanje Istanbulskoj konvenciji kako bi se na taj način žene i djevojčice s invaliditetom zaštitilo od nasilja;

–  uzimajući u obzir izvješće Parlamenta o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom kojim se EU poziva da postane potpisnik Istanbulske konvencije kao daljnji korak u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom;

–  uzimajući u obzir opću napomenu o članku 6. („žene i djevojčice s invaliditetom“) Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom koju je Odbor Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom donio 26. kolovoza 2016.;

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(1),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 26. studenog 2009. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama(2), od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama novog političkog okvira EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama(3) te od 6. veljače 2013. o 57. sjednici Komisije UN-a o položaju žena (CSW): uklanjanje i prevencija svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama(5) i procjenu europske dodane vrijednosti,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2016. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama(6),

–  uzimajući u obzir Europski pakt za ravnopravnost spolova (2011. ‒ 2020.) koji je u ožujku 2011. usvojilo Vijeće Europske unije,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za jednakost spolova za razdoblje 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o osnaživanju djevojčica obrazovanjem u EU-u(7),

–  uzimajući u obzir izjavu o jednakosti spolova trija predsjedatelja EU-a (Nizozemska, Slovačka i Malta) od 7. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/99/EU od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu(9) i Uredbu (EU) br. 606/2013 od 12. lipnja 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima(10),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(11) i Direktivu 2011/93/EU od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP(12),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada i Direktivu 2004/113/EZ o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, koje definiraju i osuđuju uznemiravanje i seksualno uznemiravanje,

–  uzimajući u obzir plan Komisije o mogućem pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji, objavljen u listopadu 2015.,

–  uzimajući u obzir treće tromjesečno izvješće o radu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 16. studenog 2016. u vezi s definicijom rodno utemeljenog nasilja u Istanbulskoj konvenciji,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjedništva, Europske komisije i Europskog parlamenta u kojoj se traži brzi pristup EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama, a koja je donesena 3. veljače 2017. na Malti,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.(13) i Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.(14),

–  uzimajući u obzir 2016. provedeno ispitivanje Resornog odjela Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja naslovljeno „Znanje i vještine: uloga samoobrane u sprečavanju nasilja nad ženama”, posebno u smislu doprinosa obuke u području samoobrane provedbi članka 12. Istanbulske konvencije,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za ženska prava i jednakost spolova u skladu s člankom 55. Poslovnika

–  uzimajući u obzir privremeno izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova te mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0266/2017),

A.  budući da je ravnopravnost spolova jedna od temeljnih vrijednosti EU-a; budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo sadržano u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima te da se treba potpuno poštovati, promicati i primjenjivati u zakonodavstvu, praksi, sudskoj praksi i svakodnevnom životu; budući da, prema Indeksu rodne ravnopravnosti, ni jedna država članica EU-a još nije potpuno ostvarila jednakost žena i muškaraca; budući da je rodno uvjetovano nasilje i uzrok i posljedica neravnopravnosti žena i muškaraca;

B.  budući da su moderni oblici ropstva i trgovine ljudima, koji uglavnom utječu na žene, i dalje prisutni u EU-u;

C.  budući da države članice moraju priznati da je pojava nasilja propust društva da ispuni svoju primarnu odgovornost zaštite i da je jedino preostalo sredstvo primjena reaktivnih mjera kao što su naknade za žrtve i progon kriminalaca;

D.  budući da EU u suradnji s državama članicama mora poduzeti sve potrebne mjere za promicanje i zaštitu prava svih žena i djevojčica na život bez nasilja, i fizičkog i psihološkog, i u javnoj i u privatnoj sferi;

E.  budući da se rodno uvjetovano nasilje ne bi smjelo olako shvaćati ili smatrati pitanjem koje se može odgoditi i rješavati kasnije s obzirom na to da utječe na više od 250 milijuna žena i djevojčica samo u EU-u te da ono ima snažan učinak na društvo, s obzirom na to da prijetnja sigurnosti polovice stanovništva povećava strah i polarizaciju te doprinosi stresu i mentalnim oboljenjima; budući da Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) procjenjuje da seksualno nasilje stvara društvu EU-a godišnji trošak od 226 milijardi EUR;

F.  budući da je nasilje nad ženama(15) i rodno utemeljeno nasilje, i fizičko i psihološko, raširena pojava unutar EU-a i da ga treba shvaćati kao ekstreman oblik diskriminacije i kršenja ljudskih prava koji utječe na žene svih društvenih slojeva neovisno o dobi, obrazovanju, prihodima, društvenom položaju i zemlji podrijetla ili prebivališta te predstavlja ozbiljnu prepreku jednakosti muškaraca i žena u ekonomskom i političkom smislu; budući da su potrebne daljnje mjere kako bi se potaknulo žene koje su žrtve nasilja da prijave što se dogodilo i potraže pomoć te kako bi se zajamčilo da te žene prime odgovarajuću pomoć u skladu s njihovim potrebama, da ih se informira o njihovim pravima te da dobiju pristupu pravosuđu kako bi se počinitelje kazneno gonilo;

G.  budući da je prema izvješću Agencije Europske unije za temeljna prava naslovljenom „Nasilje nad ženama: istraživanje na razini EU-a”, koje je objavljeno u ožujku 2014., jedna trećina svih žena u Europi doživjela fizičko ili seksualno nasilje barem jedanput tijekom svoje odrasle dobi, da je 20 % žena doživjelo uznemiravanje na internetu, da je svaka dvadeseta žena bila silovana, a više od jedne desetine njih pretrpjelo je seksualno nasilje koje je uključivalo upotrebu sile;

H.  budući da je svaka deseta žena doživjela seksualno uznemiravanje ili uhođenje putem novih tehnologija te da je 75 % žena na višim razinama donošenja odluka doživjelo seksualno uznemiravanje; budući da to dokazuje da nijedna žena ili djevojčica, neovisno o dobi i položaju, nije sigurna od izloženosti seksualnom nasilju;

I.  budući da je potrebno poduzeti mjere kako bi se suzbila pojava rodno uvjetovanog nasilja na internetu, uključujući zlostavljanja, uznemiravanja i zastrašivanja, posebno mladih žena i djevojčica te LGBTI osoba;

J.  budući da građani i stanovnici Uniji nisu jednako zaštićeni od rodno uvjetovanog nasilja zbog nepostojanja strategije na europskoj razini, što se odnosi i na zakonodavne akte, te zbog razlika u politikama i zakonodavstvu u državama članicama, među ostalim, u pogledu definicije kaznenih djela i područja primjene zakonodavstva, te su stoga i dalje izloženi nasilju; budući da unutar EU-a postoje razlike u pogledu informiranja, prava, pružanja potpore te pristupa skloništima i njihove rasprostranjenosti;

K.  budući da je nasilje nad ženama povezano s nejednakom raspodjelom moći između muškaraca i žena, sa seksizmom i rodnim stereotipima, koji su doveli do muške dominacije nad ženama i diskriminacije žena te do sprečavanja punog napredovanja žena;

L.  budući da nasilje nad ženama pridonosi daljnjem postojanju rodno uvjetovanih nejednakosti time što žrtvama otežava pristup zapošljavanju, što negativno utječe na njihovu financijsku neovisnost i gospodarstvo općenito;

M.  budući da je ekonomska ovisnost o počinitelju važan razlog zašto žene ne prijavljuju seksualno nasilje;

N.  budući da izrazito siromaštvo povećava rizik od nasilja i drugih oblika iskorištavanja koji ometaju puno sudjelovanje žena u svim područjima života i postizanje jednakosti spolova;

O.  budući da se mora poduzeti više napora kako bi se olakšalo i potaknulo sudjelovanje žena u politici, društvu i gospodarstvu te kako bi se povećala vidljivost žena na vodećim položajima u svrhu borbe protiv objektifikacije i kulture rodno uvjetovanog nasilja;

P.  budući da se Istanbulskom konvencijom propisuje da se sve njezine odredbe, osobito mjere za zaštitu prava žrtava, moraju zajamčiti bez diskriminacije „na bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinsko stanje, rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje, migrantski, izbjeglički ili drugi status”;

Q.  budući da postoji 1,5 do 10 puta veća vjerojatnost da će žene s invaliditetom biti izložene rodno uvjetovanom nasilju te da je tim ženama zbog toga što se nalaze u situaciji ovisnosti još teže prijaviti nasilje; budući da žene i djevojčice s invaliditetom nisu homogena skupina već tu skupina čine žene različitih položaja, životnih situacija i s različitim tipovima invaliditeta, kao što su tjelesne, psihosocijalne, intelektualne ili osjetilne teškoće koje mogu, ali ne moraju podrazumijevati funkcionalna ograničenja; budući da se Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom zahtijeva da države potpisnice Konvencije poduzmu mjere kako bi osigurale da žene s invaliditetom u cijelosti i ravnopravno uživaju u svim ljudskim pravima i temeljnim slobodama;

R.  budući da neke skupine žena i djevojčica, kao što su migrantice, izbjeglice i tražiteljice azila, žene i djevojčice s invaliditetom, žene pripadnice zajednice LGBTI, Romkinje, izložene riziku od višestruke diskriminacije i stoga su u još većoj opasnosti da budu izložene nasilju koje je motivirano seksizmom u kombinaciji s rasizmom, ksenofobijom, homofobijom, transfobijom i interfobijom, kao i diskriminacijom na temelju dobi, invaliditeta, etničkog podrijetla ili vjeroispovijesti; budući da se žene u Europi suočavaju s isprepletenim i višestrukim oblicima diskriminacije koja ih sprečava u pristupanju pravosuđu, pomoći i službama zaštite te u uživanju njihovih temeljnih prava; budući da je ženama pri provedbi mjera zaštite potrebno omogućiti specijalizirane usluge potpore;

S.  budući da se nasilje nad ženama, uključujući i nasilje u obitelji, prečesto smatra privatnim pitanjem i suviše se lako tolerira; budući da je ono zapravo sustavno kršenje temeljnih prava i teško kazneno djelo koje kao takvo mora biti kažnjeno; budući da se nekažnjivost mora zaustaviti na način da se zajamči da se počinitelji kazneno gone te da se ženama i djevojčicama koje su preživjele nasilje unutar pravosudnog sustava pruži odgovarajuća pomoć i priznanje kako bi se prekinuo začarani krug šutnje i usamljenosti žena i djevojčica koje su bile žrtve nasilja, neovisno o njihovom porijeklu ili društvenom statusu;

T.  budući da među državama članicama postoje znatne kulturne razlike u pogledu vjerojatnosti da će žene prijaviti silovanje ili seksualne napade te da službene statistike u većoj mjeri odražavaju tu činjenicu, a ne stvaran broj silovanja ili seksualnih napada počinjenih u zemlji;

U.  budući da je u većini slučajeva ubojstava žena počinitelj njihov suprug, bivši suprug, partner ili bivši partner koji ne prihvaća kraj braka ili veze;

V.  budući da je počinitelj rodno uvjetovanog nasilja često osoba koju žrtva već poznaje te da je žrtva često u položaju ovisnosti, zbog čega se povećava strah od prijavljivanja nasilja;

W.  budući da su rodni stereotipi i seksizam, uključujući seksistički govor mržnje, koji se javljaju diljem svijeta, na internetu i izvan njega, u javnom i privatnom životu, jedan od temeljnih uzroka svih oblika nasilja nad ženama;

X.  budući da fizičko, spolno ili psihološko nasilje i zlostavljanje imaju ozbiljan utjecaj na žrtve koji može prouzročiti tjelesnu, spolnu, emocionalnu ili psihičku štetu ili ekonomski gubitak; budući da se taj utjecaj proteže i na njihove obitelji i rodbinu te na društvo u cjelini; budući da nasilje ne mora biti izravno usmjereno na djecu da bi se ona smatrala njegovim žrtvama s obzirom na to da je svjedočenje nasilju u obitelji također traumatično;

Y.  budući da je u članku 3. Istanbulske konvencije „rodno utemeljeno nasilje” jasno definirano kao „nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene”, dok „rod” označava „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”;

Z.  budući da, kako bi se smanjio procijenjeni broja neprijavljenih slučajeva, države članice moraju imati dovoljan broj uspostavljenih institucija kako bi se žene osjećale sigurnima i smatrale da mogu prijaviti rodno uvjetovano nasilje;

AA.  budući da se nasilje nad ženama i rodno utemeljeno nasilje te njihove posljedice može osjetno smanjiti samo kombinacijom politika koje sadrže zakonodavne i nezakonodavne mjere, kao što su infrastrukturna, pravna, pravosudna, kulturna, obrazovna, socijalna i zdravstvena djelovanja, i mjera kojima bi se žrtvama olakšao pristup smještaju i zapošljavanju, među kojima su pružanje skloništa žrtvama i ravnopravno sudjelovanje žena u svim područjima društva; budući da civilno društvo, a posebno organizacije žena, na važan način pridonose sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja te njihov rad treba prepoznati, poticati i podupirati kako bi mogli obavljati svoju djelatnost na najbolji mogući način;

AB.  budući da je obrazovanje i osposobljavanje djevojčica i žena važna europska vrijednost, temeljno ljudsko pravo i ključan element osnaživanja djevojčica i žena na društvenoj, kulturnoj i profesionalnoj razini te cjelovitog uživanja u svim drugim društvenim, ekonomskim, kulturnim i političkim pravima te, posljedično, sprečavanja nasilja nad ženama i djevojčicama;

AC.  budući da samo države mogu pružiti besplatno i obvezno opće obrazovanje koje je neophodan preduvjet kako bi se zajamčile jednake mogućnosti za sve rodove;

AD.   budući da se u Istanbulskoj konvenciji ističe važnost promjena u mentalitetu i stavovima kako bi se prekinuo kontinuitet rodno utemeljenog nasilja; budući da je stoga u tom smislu na svim razinama i za osobe svih uzrasta potrebno obrazovanje o ravnopravnosti žena i muškaraca, o nestereotipnim rodnim ulogama i o poštovanju osobnog integriteta; budući da je osposobljavanje za samoobranu jedan od djelotvornih načina za smanjenje viktimizacije i njezinih štetnih učinaka te da se time suzbijaju rodni stereotipovi i osnažuju žene i djevojčice;

AE.  budući da će žurno pristupanje svih država članica Istanbulskoj konvenciji znatno pridonijeti pripremi integrirane politike i promicanju međunarodne suradnje u borbi protiv svih oblika nasilja prema ženama;

AF.  budući da EU u okviru globalnih napora za postizanje ciljeva održivog razvoja mora raditi na jačanju borbe u svrhu suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja u svojem susjedstvu i diljem svijeta, uključujući borbu protiv uporabe seksualnog nasilja kao oružja u ratu;

AG.  budući da je Istanbulska konvencija mješoviti sporazum koji omogućuje pristupanje EU-a usporedno s pristupanjem država članica;

AH.  budući da su sve države članice EU-a potpisale Istanbulsku konvenciju, no da ju je ratificiralo samo njih 14; budući da pristupanje EU-a Konvenciji države članice ne oslobađa od njezine ratifikacije na nacionalnoj razini;

AI.  budući da ratifikacija Istanbulske konvencije zahtijeva pravilnu i učinkovitu provedbu i dodjelu odgovarajućih financijskih i ljudskih resursa;

1.  pozdravlja činjenicu da je 4. ožujka 2016. Komisija predložila pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji, odnosno prvom sveobuhvatnom i pravno obvezujućem instrumentu za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja(16) na međunarodnoj razini;

2.  pozdravlja činjenicu da je 13. lipnja 2017. potpisano pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji; žali, međutim, što ograničenja u dvama područjima, u pitanjima povezanima s pravosudnom suradnjom u kaznenim pitanjima te u pitanjima azila i zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, dovode do pravne nesigurnosti u pogledu opsega pristupanja EU-a te pružaju razlog za zabrinutost glede provedbe Konvencije;

3.  osuđuje sve oblike nasilja nad ženama i žali zbog toga što su žene i djevojčice često izložene nasilju u obitelji, seksualnom uznemiravanju, psihološkom i fizičkom nasilju, uhođenju, seksualnom nasilju, silovanju, prisilnom sklapanju braka, genitalnom sakaćenju žena, prisilnom pobačaju, prisilnoj sterilizaciji, seksualnom iskorištavanju i trgovanju ljudima i drugim vrstama nasilja, što predstavlja ozbiljno kršenje njihovih ljudskih prava i njihova dostojanstva; naglašava da se Istanbulskom konvencijom utvrđuje da kultura, običaji, religija, tradicija i takozvana „čast” ne mogu biti opravdanje ni za jedan čin nasilja nad ženama; osuđuje što je sve više žena i djevojčica koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja na internetu i društvenim mrežama; poziva države članice da donesu konkretne mjere za rješavanje tih novih oblika kaznenih djela, uključujući kaznena djela seksualne iznude, mamljenja, voajerizma i pornografije iz osvete, te da za žrtvama, koje trpe ozbiljne traume koje katkad dovode čak do samoubojstva, pruže zaštitu;

4.  odlučno naglašava da je odbijanje pružanja usluga u vezi sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, uključujući siguran i zakonit pobačaj, jedan od oblika nasilja nad ženama i djevojčicama; naglašava da žene i djevojčice moraju imati kontrolu nad svojim tijelima i svojom seksualnošću; poziva države članice da zajamče sveobuhvatan spolni odgoj, osiguraju ženama pristup planiranju obitelji i cjelokupnom rasponu usluga povezanih sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, uključujući moderne metode kontracepcije te siguran i zakonit pobačaj;

5.  naglašava da je u članku 7. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda od 17. srpnja 1998. prisilna trudnoća definirana kao kazneno djelo protiv čovječnosti i oblik rodno uvjetovanog nasilja nad ženama koje predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava žena i djevojčica i njihova dostojanstva;

6.  ističe da se Istanbulskom konvencijom slijedi cjelovit, sveobuhvatan i koordiniran pristup u kojem su prava žrtava u središtu, na način da se pitanje nasilja nad ženama i djevojčicama te rodno utemeljenog nasilja, uključujući i nasilje u obitelji, rješava iz niza perspektiva mjerama kao što su sprečavanje nasilja, borba protiv diskriminacije, mjere kaznenog prava za borbu protiv nekažnjavanja, zaštita žrtava i pomoć žrtvama, zaštita djece, zaštita tražiteljica azila i žena izbjeglica, bolje prikupljanje podataka i kampanje ili programi za podizanje razine svijesti, među ostalim u suradnji s nacionalnim tijelima za ljudska prava i ravnopravnost spolova, civilnom društvom i nevladinim organizacijama;

7.  naglašava da se Istanbulskom konvencijom pruža čvrsta osnova za izmjenu socijalnih struktura koje stvaraju, ozakonjuju i pridonose nasilju nad ženama, kao i alati za uvođenje mjera u tu svrhu; naglašava da se u okviru Konvencije prevencija, zaštita i progon rješavaju istodobno (troslojni pristup) te primjenjuje sveobuhvatan i koordiniran pristup koji proizlazi iz načela postupanja s dužnom pažnjom kojim se za države uspostavlja pozitivna obveza da učinkovito reagiraju na svaki čin nasilja (članak 5. Konvencije);

8.  naglašava da će se pristupanjem EU-a omogućiti koherentan europski pravni okvir za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja te za zaštitu i potporu žrtvama u unutarnjim i vanjskim politikama EU-a, kao i bolje praćenje, tumačenje i provedba zakona, programa i fondova EU-a koji su relevantni za Konvenciju te bolje prikupljanje usporedivih i raščlanjivih podataka na razini EU-a; smatra da će EU pristupanjem Konvenciji postati učinkovitiji globalni dionik u području prava žena;

9.  zahtijeva da Vijeće, Komisija i države članice uzmu u obzir sljedeće preporuke. Potrebno je:

   (a) snažno potaknuti države članice da ubrzaju pregovore o ratifikaciji i provedbi Istanbulske konvencije; snažno osuditi pokušaje povlačenja mjera koje su već poduzete u provedbi Istanbulske konvencije i u borbi protiv nasilja nad ženama;
   (b) zatražiti od Komisije da, u suradnji s Vijećem Europe, odmah pokrene konstruktivan dijalog s Vijećem i državama članicama kako bi se moglo odgovoriti na primjedbe država članica i, posebno, razjasniti netočna tumačenja Istanbulske konvencije u pogledu definicije rodno-uvjetovanog nasilja i definicije roda iz članka 3. točaka (c) i (d) u skladu s općim napomenama povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava;
   (c) u potpunosti obavještavati Parlament o relevantnim aspektima u svim fazama pregovora kako bi on, u skladu s člankom 218. UFEU-a, mogao na odgovarajući način koristiti prava koja su mu dodijeljena Ugovorima;
   (d) zajamčiti da, unatoč činjenici da je pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji potpisano, ono bude sveobuhvatno i bez ikakvih ograničenja;
   (e) zajamčiti da države članice provedu Istanbulsku konvenciju i dodijele odgovarajuće financijske i ljudske resurse za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i rodno utemeljenog nasilja, uključujući i nasilje u obitelji, za osnaživanje žena i djevojčica te za zaštitu i pružanje naknade žrtvama, posebno onima koje žive u područjima u kojima službe zaštite za žrtve ne postoje ili su vrlo ograničene;
   (f) tražiti od Komisije da izradi holističku strategiju EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama te rodno uvjetovanog nasilja, koja uključuje sveobuhvatan plan za borbu protiv svih oblika rodne nejednakosti, integrirajući sve napore EU-a za iskorjenjivanje nasilja nad ženama;
   (g) imenovati koordinatora EU-a koji bi djelovao kao predstavnik EU-a u Odboru stranaka Vijeća Europe nakon što EU ratificira Istanbulsku konvenciju; taj bi koordinator bio odgovoran za koordinaciju, provedbu, praćenje i procjenu politika i mjera za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama;
   (h) zajamčiti potpuno sudjelovanje Parlamenta u procesu praćenja Istanbulske konvencije nakon pristupanja EU-a; brzo postići dogovor o kodeksu ponašanja u smislu suradnje između EU-a i njegovih država članica u pogledu provedbe Konvencije, u čemu bi trebale sudjelovati i organizacije civilnog društva, posebno organizacije za prava žena;
   (i) potaknuti Komisiju i države članice na pripremu praktičnih smjernica i strategija o primjeni Istanbulske konvencije radi olakšavanja neometanog uvođenja i provedbe Konvencije u zemljama koje su je već ratificirale, ali i kako bi se odgovorilo na pitanja onih zemalja koje je još nisu ratificirale i kako bi ih se potaknulo da to učine;
   (j) osigurati odgovarajuće osposobljavanje, postupke i smjernice za sve osobe koje profesionalno imaju kontakt sa žrtvama svih činova nasilja koji su obuhvaćeni područjem primjene Konvencije kako bi se spriječila diskriminacija ili ponovna viktimizacija tijekom sudskih i policijskih postupaka;
   (k) zajamčiti preventivne mjere kako bi se odgovorilo na posebne potrebe ugroženih osoba, kao što su žene s invaliditetom, žene izbjeglice, žrtve dječje dobi, trudnice, žene iz skupine LGBTI i osobe kojima je potrebna dodatna pomoć, što uključuje i ciljane i lako dostupne specijalizirane usluge potpore te odgovarajuću zdravstvenu skrb i siguran smještaj za žene žrtve rodno utemeljenog nasilja i njihovu djecu;
   (l) uzeti u obzir bitne elemente nasilja nad ženama i nasilja u obitelji pri određivanju skrbništva i prava na posjećivanje; pri pružanju zaštite i usluga potpore žrtvama također uzeti u obzir prava i potrebe djece svjedoka;
   (m) aktivno promicati promjenu u stavovima i ponašanju te suzbijati seksizam i stereotipne rodne uloge, među ostalim na način da se promiče rodno neutralan jezik, uz ulaganje usklađenih napora za rješavanje ključne uloge medija i oglašavanja u tom području te uz ohrabrivanje svih, uključujući muškarce i dječake, u tome da preuzmu aktivnu ulogu u sprečavanju svih oblika nasilja; pozvati države članice da u tom smislu donesu i provedu aktivne politike za socijalnu uključenost, međukulturni dijalog, obrazovanje u području spola i odnosa, obrazovanje u pogledu ljudskih prava i nediskriminacije, kao i osposobljavanje u području rodne jednakosti za zaposlenike pravosudnih tijela i tijela kaznenog progona; potaknuti države članice da u svom obrazovnom sustavu ukinu sve prepreke istinskoj jednakosti žena i muškaraca i da u potpunosti promiču taj cilj;
   (n) potaknuti države članice da provode politike kojima je cilj izgradnja društva oslobođenog od svih vrsta nasilja te da u tom smislu primjenjuju Istanbulsku konvenciju;
   (o) zajamčiti da se proaktivnim mjerama za suzbijanje nasilja uzme u obzir da, iz perspektive roda, veliku većinu počinitelja čine muškarci; potaknuti države članice da za rješenje tog problema primjenjuju taktike za smanjenje nasilja koje su utemeljene na dokazima;
   (p) poduzeti nužne mjere u skladu s člancima 60. i 61. Istanbulske konvencije o migraciji i azilu, uzimajući pritom u obzir činjenicu da žene i djevojčice migrantice, bile one na odgovarajući način dokumentirane ili ne, i tražiteljice azila imaju pravo na život bez nasilja, i u javnom i u privatnom životu, te da su one posebno osjetljive na rodno utemeljeno nasilje, vodeći računa o tome da se rodno utemeljeno nasilje, što uključuje i genitalno sakaćenje žena, može smatrati oblikom progona i da žrtve stoga imaju pravo na zaštitu koja se pruža u okviru Konvencije o izbjeglicama iz 1951.; zajamčiti da države članice poštuju rodno osjetljiv pristup u svim postupcima azila i prihvata i da poštuju načelo zabrane prisilnog vraćanja;
   (q) u relevantnim područjima politika promicati primjenu načela ravnopravnosti spolova pri donošenju proračuna kao mehanizma za sprečavanje i borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja te zajamčiti financijske i druge resurse za pristup pravosuđu za žrtve i osobe koje su preživjele nasilje;
   (r) u suradnji s Europskim institutom za ravnopravnost spolova (EIGE) poboljšati i promicati prikupljanje relevantnih, raščlanjivih i usporedivih podataka o slučajevima svih vrsta nasilja obuhvaćenih Istanbulskom konvencijom, uključujući podatke raščlanjene po dobi i spolu počinitelja i odnosu između počinitelja i žrtve, kako bi se izgradila zajednička metodologija za uspoređivanje baza podataka i analiza i time omogućilo bolje razumijevanja problema i viša razina osviještenosti, ali i evaluirale i poboljšale mjere država članica u pogledu sprečavanja i borbe protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja;

10.  naglašava da za veću učinkovitost mjera za borbu protiv nasilja nad ženama te mjere trebaju biti popraćene aktivnostima kojima se rješavaju rodno uvjetovane ekonomske nejednakosti i promiče financijska neovisnost žena;

11.  poziva Komisiju da predloži zakonodavni akt za potporu državama članicama u sprečavanju i suzbijanju svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama kao i rodno utemeljenog nasilja;

12.  poziva Vijeće da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke o utvrđivanju nasilja nad ženama i djevojčicama (i drugih oblika rodno utemeljenog nasilja) kao područja kriminaliteta iz članka 83. stavka 1. UFEU-a;

13.  poziva Komisiju da revidira Okvirnu odluku EU-a o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima koja je trenutačno na snazi na način da u nju uključe seksizam, kaznena djela motivirana predrasudama i poticanje na mržnju na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja;

14.  poziva države članice da u cijelosti provedu Direktivu 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu, Uredbu (EU) br. 606/2013 o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima i Direktivu 2012/29/EU o zaštiti žrtava, kao i Direktivu 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima te Direktivu 2011/93/EU o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece;

15.  ponovno poziva Komisiju da uspostavi Europski opservatorij za praćenje rodno uvjetovanog nasilja (po uzoru na Europski institut za ravnopravnost spolova);

16.  potiče estonsko predsjedništvo da ubrza ratifikaciju Istanbulske konvencije od strane EU-a;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

(1)SL C 407, 4.11.2016., str. 2.
(2)SL C 285 E, 21.10.2010., str. 53.
(3)SL C 296 E, 2.10.2012., str. 26.
(4)SL C 24, 22.1.2016., str. 8.
(5)SL C 285, 29.8.2017., str. 2.
(6)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0451.
(7)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0312.
(8)SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(9)SL L 338, 21.12.2011., str. 2.
(10)SL L 181, 29.6.2013., str. 4.
(11)SL L 101, 15.4.2011., str. 1.
(12)SL L 335, 17.12.2011., str. 1.
(13)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0073.
(14)SL C 316, 30.8.2016., str. 2.
(15)Pojam „žene“ u smislu Istanbulske konvencije uključuje i djevojke i djevojčice mlađe od 18 godina (članak 3.).
(16)Vidi definicije iz članka 3. Istanbulske konvencije.


Utjecaj međunarodne trgovine i trgovinskih politika EU-a na globalne vrijednosne lance
PDF 414kWORD 68k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2017. o utjecaju međunarodne trgovine i trgovinskih politika EU-a na globalne vrijednosne lance (2016/2301(INI))
P8_TA(2017)0330A8-0269/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Trgovina za sve: Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o novoj, inovativnoj i budućnosti okrenutoj strategiji za trgovinu i ulaganja(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o provedbi preporuka Europskog parlamenta iz 2010. o socijalnim i ekološkim standardima, ljudskim pravima i korporativnoj odgovornosti(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. svibnja 2017. o procjeni vanjskih aspekata djelovanja i upravljanja carinske službe kao sredstva za olakšavanje trgovine i borbu protiv nezakonite trgovine(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o korporativnoj društvenoj odgovornosti u međunarodnim trgovinskim sporazumima(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. travnja 2017. o vodećoj inicijativi EU-a za odjevnu industriju(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. travnja 2017. o palminu ulju i krčenju prašuma(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2016. s preporukama Europskog parlamenta Komisiji za pregovore o Sporazumu o trgovini uslugama (TiSA)(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2015. s preporukama Europskog parlamenta Europskoj komisiji o pregovorima o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP)(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o trenutačnom stanju provedbe Pakta o održivosti za Bangladeš(10),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja(11) (Uredba o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima),

–  uzimajući u obzir akcijski plan za provedbu zakonodavstva, upravljanje i trgovinu u području šumarstva (FLEGT) (COM(2003)0251) i dobrovoljne partnerske sporazume za FLEGT,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza operatera koji stavljaju na tržište drvo i proizvode od drva(12) (Uredba o drvu),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica(13) (Uredba o Općem sustavu povlastica (OSP)),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima(14) (Uredba Bruxelles I.),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa(15) (Direktiva o objavljivanju nefinancijskih informacija),

–  uzimajući u obzir zajedničku strategiju EU-a i njegovih država članica iz 2007. naslovljenu „Pomoć za trgovinu: Jačanje podrške EU-a usmjerene na potrebe trgovinskoga sektora u zemljama u razvoju”,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 24. travnja 2017. naslovljen „Održivi vrijednosni lanci odjeće u okviru razvojnog djelovanja EU-a” (SWD(2017)0147),

–  uzimajući u obzir Tripartitnu deklaraciju Međunarodne organizacije rada (ILO) o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku,

–  uzimajući u obzir Izvješće IV. sa 105. konferencije ILO-a o dostojanstvenom radu u globalnim lancima opskrbe,

–  uzimajući u obzir ciljeve UN-a za održivi razvoj do 2030.,

–  uzimajući u obzir temeljne konvencije ILO-a o dječjem radu, prisilnom radu, diskriminaciji, slobodi udruživanja i pravu na kolektivno pregovaranje,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2016. o EU-u i odgovornim globalnim vrijednosnim lancima,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Obnovljena strategija EU-a za društvenu odgovornost korporacija za razdoblje 2011. – 2014.” (COM(2011)0681),

–  uzimajući u obzir zakon Ujedinjene Kraljevine o modernom ropstvu iz 2015. i francuski zakon o dužnoj pažnji za multinacionalna poduzeća,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i Globalni sporazum UN-a,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju UN-a o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji,

–  uzimajući u obzir novi Protokol ILO-a o prisilnom radu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava 26/9 od 26. lipnja 2014., u kojoj je UNHRC odlučio uspostaviti međuvladinu radnu skupinu otvorenog tipa čiji je zadatak izrada pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za transnacionalne korporacije i druge poslovne subjekte u području ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća i nekoliko smjernica OECD-a za pojedine sektore (financijski i poljoprivredni sektor, minerale, odjeću i obuću),

–  uzimajući u obzir izvješća o trgovini i razvoju Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) iz 2013. i 2016.,

–  uzimajući u obzir Okvir UNCTAD-a u pogledu investicijske politike za održivi razvoj iz 2015.,

–  uzimajući u obzir Sporazum Svjetske trgovinske organizacije o tehničkim preprekama u trgovini (Sporazum WTO-a o TBT-u),

–  uzimajući u obzir Opći sporazum WTO-a o carinama i trgovini (GATT),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i Načela o pravima djece i poslovanju koja su izradili UNICEF, Globalni sporazum UN-a i organizacija Save the Children(16) (Spasimo djecu),

–  uzimajući u obzir dobrovoljna partnerstva za pojedine zemlje kao što su Pakt o održivosti za Bangladeš i Inicijativa za radnička prava u Mjanmaru,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. lipnja 2016. o dječjem radu,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu te mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za razvoj i stajalište u obliku amandmana Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0269/2017),

A.  budući da je člankom 207. UFEU-a utvrđeno da se trgovinska politika EU-a mora temeljiti na načelima i ciljevima vanjske politike EU-a; budući da se člankom 208. UFEU-a uspostavlja načelo usklađenosti politika u interesu razvoja i kao glavni cilj postavlja iskorjenjivanje siromaštva; budući da se prema komunikaciji „Trgovina za sve” trgovinska politika EU-a temelji na trima ključnim načelima – učinkovitosti, transparentnosti i vrijednostima; budući da ta komunikacija sadrži poseban odjeljak posvećen odgovoru na porast globalnih vrijednosnih lanaca i odgovornom upravljanju lancima opskrbe, podsjećajući na njezinu složenost, temeljnu potrebu da se razmišljanja o budućnosti, da se uključi niz javnih i privatnih aktera i aktera civilnog društva te za upotrebom kombinacije mekanih i inovativnih alata i zakonodavnih promjena;

B.  budući da se u posljednje vrijeme slobodna trgovina nalazi pod povećanim nadzorom, a zabrinutost u pogledu nepravedne raspodjele koristi i tereta trgovine u prednji je plan stavila stav koji dijele mnogi, a to je da trgovinska politika treba u svoje središte staviti socijalne i ekološke vrijednosti, kao i transparentnost i odgovornost;

C.  budući da su globalni vrijednosni lanci složeni, tehnološki orijentirani i brzo mijenjaju stvarnost, što je postala ključna značajka današnjeg globalnog gospodarstva, te da mogu pomoći zemljama u razvoju da se bolje integriraju u njega te da smanje siromaštvo i stvore radna mjesta, dok istodobno povećavaju proizvodni kapacitet; budući da, s jedne strane, globalni vrijednosni lanci nude nove mogućnosti za gospodarski rast, održivi razvoj, uključivanje civilnog društva, radnika i poslovnih udruženja te stvaranje radnih mjesta za poduzeća u proizvodnom lancu, omogućujući im da se usredotoče na posebne zadaće, istodobno povećavajući njihovu međuovisnost; budući da, s druge strane, njihova izuzetno složena priroda, manjak transparentnosti i slabljenje odgovornosti mogu dovesti do većeg rizika od povreda ljudskih i radničkih prava, konkretnog nekažnjavanja kaznenih djela protiv okoliša te značajnih poreznih utaja i izbjegavanja plaćanja poreza;

D.  budući da trgovinska politika mora doprinijeti tomu da postupak proizvodnje duž vrijednosnog lanca bude transparentan i da se poštuju temeljni ekološki, socijalni i sigurnosni standardi;

E.  budući da trgovinska i ulagačka politika EU-a mora zadržati multilateralni sustav kao svoj temelj te ojačati položaj Europe u pravednim globalnim lancima opskrbe, ali i osigurati sredstvo za utvrđivanje jasnih pravila i odgovornosti za vlade i poduzeća kako bi se osigurala usklađenost s međunarodnim obvezama kao što su ciljevi održivog razvoja UN-a; budući da održivost i transparentnost nisu samo pitanje vrijednosti, već bi trebali biti i stvarni pokretači povećane dodane vrijednosti u svjetskoj trgovini i ulaganja u kontekstu globalnih vrijednosnih lanaca;

F.  budući da mala i srednja poduzeća (MSP-ovi)(17) čine važan dio globalnih vrijednosnih lanaca i igraju važnu ulogu u promicanju gospodarskog rasta, održivog razvoja i kvalitetnih radnih mjesta te zadržavanju lokalnog stanovništva u njihovim regijama;

G.  budući da je sudjelovanje u globalnim vrijednosnim lancima korisno za MSP-ove u smislu rasta i internacionalizacije; budući da je prema ispitivanja Eurobarometra iz 2015. godine naslovljenom „Internacionalizacija malih i srednjih poduzeća” samo 31 % MSP-ova u EU-u tijekom protekle tri godine poslovalo izvan unutarnjeg tržišta; budući da su mnogi MSP-ovi suočeni s poteškoćama pri osiguranju pristupa međunarodnim globalnim vrijednosnim lancima i onima sa sjedištem u EU-u; budući da trgovinska politika i trgovinski sporazumi mogu pomoći u savladavanju prepreka s kojima se trenutačno suočavaju MSP-ovi pri pristupanju globalnim vrijednosnim lancima;

H.  budući da gospodarski i socijalni partneri diljem svijeta upotrebljavaju i promiču dobrovoljne sustave dužne pažnje i transparentnosti u globalnim vrijednosnim lancima, što donosi značajne i pozitivne rezultate;

I.  budući da je u svojim zaključcima iz svibnja 2016. Vijeće naglasilo potrebu za trajnim zagovaranjem primjene međunarodno dogovorenih načela, smjernica i inicijativa u vezi s korporativnom društvenom odgovornošću / odgovornim poslovnim ponašanjem, poput Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, Globalnog sporazuma UN-a, Tripartitne deklaracije ILO-a o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku te smjernica za multinacionalna poduzeća OECD-a, među ostalim i u zemljama koje nisu članice OECD-a, doprinoseći ujedno naporima u borbi protiv korupcije stvaranjem otvorenijih i transparentnijih poslovnih okruženja;

J.  budući da je odgovorno upravljanje globalnim vrijednosnim lancima ključno za usklađivanje trgovinske politike s europskim vrijednostima ugrađenim u Ugovore; budući da su i Komisija i države članice predvodile te rasprave diljem svijeta;

K.  budući da je cilj više međunarodnih konvencija, smjernica i propisa spriječiti povrede ljudskih prava; budući da zemlje proizvođači imaju posebnu obvezu provoditi i stvoriti odgovarajuće pravne i gospodarske uvjete pod kojima poduzeća mogu djelovati i naći svoje mjesto u globalnim lancima opskrbe; budući da zemlje proizvođači također trebaju biti u stanju provesti međunarodne standarde i norme, uključujući izradu, provedbu i izvršenje odgovarajućeg zakonodavstva, posebice u području uspostave vladavine prava i borbe protiv korupcije;

L.  budući da bi EU trebao pružiti još učinkovitiji odgovor na socijalni i ekološki damping i nepravedno tržišno natjecanje i trgovačke prakse te osigurati ravnopravne uvjete;

M.  budući da je EU najveći svjetski izvoznik i uvoznik robe i usluga zajedno, najveći izravni strani ulagač i najvažnije odredište za izravna strana ulaganja (FDI); budući da bi EU tu prednost trebao iskoristiti u korist svojih građana i građana drugih dijelova svijeta, posebno onih u najsiromašnijim zemljama svijeta;

N.  budući da je EU razvio obvezujuće propise u području dužne pažnje u posebnim sektorima u kojima postoji veliki rizik od povreda ljudskih prava, kao što su sektor drva i konfliktnih minerala; budući da su neke države članice također razvile zakonodavstvo, kao što su britanski zakon o modernom ropstvu, francuski zakon o dužnoj pažnji za multinacionalna poduzeća, koji se primjenjuje na velika francuska poduzeća koja zapošljavaju više od 5 000 radnika, i nizozemski zakon o dužnoj pažnji u pogledu dječjeg rada; budući da je EU razvio inicijative za promicanje dužne pažnje te da se u nekoliko rezolucija Europskog parlamenta pozvalo EU da donese obvezujuće propise na tu temu;

O.  budući da je EU već poduzeo važne korake za odgovornije upravljanje globalnim vrijednosnim lancima diljem svijeta pokretanjem posebnih partnerstava, kao što su Pakt o održivosti za Bangladeš i Inicijativa za radnička prava u Mjanmaru, te o posebnim pitanjima, kao što su inicijativa u pogledu konfliktnih minerala, propisi o nezakonitoj sječi, kriteriji održivosti za biogoriva, korporativno izvješćivanje o pitanjima opskrbnih lanaca i korporativna transparentnost u vezi s plaćanjima koja u korist države provode ekstraktivna industrija i industrija iskorištavanja šuma, kako je istaknuto u komunikaciji „Trgovina za sve”;

P.  budući da se u komunikaciji „Trgovina za sve” navodi da će Komisija promicati poglavlja koja se odnose na ambicioznu trgovinu i održivi razvoj u svim trgovinskim i ulagačkim sporazumima; budući da nedavno sklopljeni trgovinski i ulagački sporazumi sadrže poglavlja o trgovini i održivom razvoju kojima se strane u sporazumu pozivaju da se obvežu na zaštitu ljudskih prava, socijalne i ekološke standarde i korporativnu društvenu odgovornost; budući da su se u uzastopnim trgovinskim sporazumima EU-a u tim poglavljima pokazale razlike u razini ambicioznosti; budući da radni i ekološki standardi nisu ograničeni na poglavlja o trgovini i održivom razvoju, već moraju biti učinkoviti u svim područjima trgovinskih sporazuma; budući da pristup usmjeren na dijalog nije spriječio ozbiljna kršenja slobode udruživanja u nekim sporazumima o slobodnoj trgovini;

Q.  budući da je konkretna situacija u zonama proizvodnje za izvoz takva da su u nekim zemljama one izuzete od lokalnih zakona o radu te da se u njima zabranjuje ili ograničava djelovanje sindikata te radnicima nije omogućena pravna zaštita, što predstavlja jasno kršenje standarda ILO-a;

R.  budući da je manjak etičnosti u poslovanju također posljedica nedostatka dobrog upravljanja, nemoći ili nepostojanja nepristranih javnih tijela koja djeluju u općem interesu građana; budući da korupcija, nedostatak transparentnosti globalnih vrijednosnih lanaca i izuzeća iz zakona o radu i oporezivanja u zonama proizvodnje za izvoz mogu negativno utjecati na ljudska prava, osobito ugrožavanjem dostojanstvenog rada i djelovanja sindikata;

S.  budući da je prema podacima ILO-a 21 milijun ljudi diljem svijeta podvrgnut prisilnom radu, a mnogi od njih iskorištavani su u globalnim vrijednosnim lancima; budući da prisilni rad u privatnom sektoru godišnje ostvaruje 150 milijardi USD kroz nezakonito ostvarivanje dobiti;

T.  budući da je, zahvaljujući svojoj globalnoj nadležnosti, stručnom znanju i iskustvu, ILO u suradnji sa svojim članicama u dobrom položaju za pokretanje globalnog djelovanja za dostojanstven rad u globalnim lancima opskrbe; budući da je Odbor ILO-a za dostojanstveni rad u globalnim lancima opskrbe pozvao na procjenu pogrešaka koje su dovele do toga da je dostojanstveni rad u globalnim lancima opskrbe deficitaran te na razmatranje inicijativa i standarda potrebnih za promicanje dostojanstvenog rada i smanjenje tog deficita u globalnim lancima opskrbe;

U.  budući da je u kontekstu svjetske trgovine, a osobito globalnih vrijednosnih lanaca, potreban multilateralni, globalni i cjelovit pristup korporativnoj odgovornosti za povrede ljudskih prava i ekološku održivost; budući da je stoga važno da EU i dalje predvodi rasprave na tu temu diljem svijeta; budući da je EU preuzeo ulogu predvodnika u reformiranju mehanizma za rješavanje sporova između ulagača i država, osobito kroz razvoj sustava multilateralnih sudova; budući da se očekuje jednaki napredak u drugim kritičnim područjima u vezi s kojima postoji zabrinutost, kao što su provođenje obveze ulagača u pogledu ljudskih prava;

V.  budući da se proizvodnja u globalnim vrijednosnim lancima odvija u različitim jurisdikcijama s različitim stupnjem zaštite ljudskih prava i provođenjem socijalnih, radnih i ekoloških zakona; budući da žrtve povrede ljudskih prava u koje su uključena transnacionalna poduzeća nailaze na brojne prepreke u pristupu pravnim lijekovima;

W.  budući da je rodna ravnopravnost u svim politikama EU-a čvrsto utemeljena u članku 8. UFEU-a; budući da trgovinski i ulagački sporazumi zbog strukturnih rodnih nejednakosti različito utječu na žene i muškarce; budući da se u analizi globalnih vrijednosnih lanaca često zanemaruje perspektivu rodne ravnopravnosti; budući da je prema ILO-u 2012. u čitavom svijetu bilo oko 21 milijun žrtava prisilnog rada, od kojih 55 % čine žene i djevojčice, a 90 % njih iskorištavali su pojedinci ili poduzeća u privatnom sektoru;

X.  budući da žene čine većinu radnika u određenim segmentima u globalnim opskrbnim lancima odjeće, hortikulture, mobilnih telefona i turizma, ali su one obično prisutnije od muškaraca u zaposlenjima koja su slabo plaćena ili zaposlenjima nižeg statusa, što dovodi do rodne segregacije u određenim zanimanjima i djelatnostima, rodnog jaza u plaćama i uvjetima rada te rodno specifičnih ograničenja u pristupu proizvodnim sredstvima, infrastrukturi i uslugama;

Y.  budući da u skladu s člankom 3. stavkom 3. UEU-a Unija štiti prava djeteta; budući da su sve države članice ratificirale Konvenciju UN-a o pravima djeteta;

Z.  budući da usluge imaju sve veću ulogu u globalnim vrijednosnim lancima, osobito u industrijskoj proizvodnji; budući da će povećana integracija usluga u globalne vrijednosne lance zahtijevati sporazume kojima se podupire digitalno gospodarstvo, uključujući slobodni protok podataka;

AA.  budući da razvoj globalnih vrijednosnih lanaca dodatno pridonosi integraciji usluga u proizvodnju robe; budući da je dodan znatan iznos vrijednosti uvezene robe kroz usluge iz zemalja uvoznica;

AB.  budući da su države članice EU-a najveći svjetski izvoznici financijskih usluga, a taj je sektor od strateške važnosti za trgovinsku politiku EU-a; budući da je uvrštavanje odredbi o financijskim uslugama u vanjske sporazume EU-a, uključujući sporazume o slobodnoj trgovini, izazvalo opravdanu zabrinutost u pogledu njihovih mogućih negativnih učinaka kad je u pitanju pranje novca, utaja poreza i izbjegavanje plaćanja poreza te dodatno naglašava važnost uzimanja u obzir alata za njihovo rješavanje; budući da se trgovinskim i ulagačkim sporazumima pruža mogućnost za povećanje suradnje u borbi protiv korupcije, pranja novca, poreznih prijevara, utaja poreza i izbjegavanja plaćanja poreza;

AC.  budući da transparentno i informativno označavanje može biti koristan alat kojim se omogućuje potrošačima u EU-u da donose informiranije i prikladnije odluke; budući da potrošačima u EU-u osim cijene i podrijetla proizvoda također moraju biti dostupni socijalni i ekološki kriteriji; budući da se takvi kriteriji tehnički mogu razviti u skladu sa Sporazumom o tehničkim preprekama u trgovini (TBT) WTO-a, kojim se utvrđuju uvjeti za proizvodni postupak kako bi se omogućila prodaja proizvoda;

AD.  budući da bi i vlade i poduzeća trebali osigurati puno poštovanje ljudskih prava u proizvodnom lancu te puno poštovanje standarda sigurnosti hrane za robu puštenu u slobodni promet na europskom tržištu; budući da teret odgovornosti ne bi trebali snositi samo potrošači, čiji je odabir ograničen pojedinačnim sredstvima (gospodarstvo, vrijeme, znanje) i vanjskim čimbenicima (informacije, ponuda);

AE.  budući da pravila o podrijetlu postaju sve važnija u kontekstu globalnih vrijednosnih lanaca, čija proizvodnja obuhvaća nekoliko zemalja; budući da pravila o podrijetlu mogu stvoriti dodatne prepreke za uspostavu pune transparentnosti i odgovornosti u lancima opskrbe;

AF.  budući da se poboljšanim, usklađenijim i učinkovitijim carinskim postupcima u Europi i izvan nje pridonosi pojednostavnjenju trgovine i ispunjavanju odgovarajućih uvjeta za olakšavanje trgovine te sprečavanju ulaska ilegalne, dampinške i krivotvorene robe na jedinstveno tržište, što narušava gospodarski rast EU-a te ozbiljno izlaže potrošače u Uniji; budući da bi se boljim pristupom carinskim podatcima o uvozu u EU povećala transparentnost i odgovornost globalnih vrijednosnih lanaca;

AG.  budući da u svijetu mreža rascjepkane proizvodnje nestaje razlika između uvoza i izvoza, s obzirom da uvezeni proizvodna sredstva čine znatan dio izvoza, a carine se gomilaju svaki put kad se trguje posrednim proizvodima preko granice; budući da su u ovom kontekstu osobito važni učinkoviti carinski i granični postupci;

AH.  budući da se u okviru trgovinskih poticaja OSP i OSP+ zemljama u razvoju pruža bolji pristup tržištu u zamjenu za poštovanje radnih, ekoloških i socijalnih standarda;

AI.  budući da je OSP+ ključni instrument trgovinske politike EU-a kojim se omogućuje bolji pristup tržištu te ga prati mehanizam strogog nadzora radi promicanja ljudskih i radničkih prava, zaštite okoliša i dobrog upravljanja u osjetljivim zemljama u razvoju;

AJ.  budući da se zaštitom i provedbom prava intelektualnog vlasništva može osigurati učinkovita daljnja integraciju u globalne vrijednosne lance;

Stajalište EU-a u globalnim vrijednosnim lancima

1.  ističe da trgovinska i ulagačka politika mora biti usmjerena na osiguranje ravnopravnih uvjeta za europska poduzeća, promicanje europske konkurentnosti i olakšavanje uzlazne konvergencije standarda; poziva Komisiju da osigura usklađenost ekoloških, zdravstvenih, trgovinskih, ulagačkih i industrijskih politika EU-a te da promiče strategiju europske reindustrijalizacije i prijelaz na gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika;

2.  vjeruje da daljnja integracija EU-a u globalne vrijednosne lance ne bi smjela šteti europskom socijalnom i regulatornom modelu te promicanju održivog rasta;

3.  poziva Komisiju da podrži osviještenost i prihvaćanje postojećih sustava pravedne trgovine, kako je navedeno u strategiji „Trgovina za sve”, u okviru plana EU-a za održivost i Europskog konsenzusa o razvoju;

4.  ponovno poziva Komisiju i države članice na donošenje pojačanih instrumenata za zaštitu trgovine za borbu protiv nepravednih poslovnih praksi, uzimajući u obzir socijalni i ekološki damping;

5.  zahtijeva od Komisije da procjeni učinak primjene instrumenata za zaštitu trgovine od strane EU-a i trećih zemalja na učinkovitu integraciju poduzeća iz EU-a u globalne vrijednosne lance;

6.  ističe potrebu za usklađenim propisima i pojačanom koordinacijom i nadzorom EU-a nad primjenom uvoznih carina u državama članicama (uključujući tradicionalne carine, ali i antidampinške i kompenzacijske pristojbe) na sve vrste robe i proizvoda, posebno u slučajevima lažnih izjava o porijeklu (bez obzira na to je li riječ o povlaštenom režimu ili ne), navođenja niže razine vrijednosti i netočnog opisa robe;

Globalni vrijednosni lanci i multilateralizam

7.  poziva Komisiju na aktivno djelovanje u okviru WTO-a radi povećanja transparentnosti te utvrđivanja i promicanja multilateralnih pravila za trgovinu, uključujući održivo upravljanje globalnim vrijednosnim lancima, koji bi posebno trebali obuhvaćati sljedeće:

   zahtjeve u pogledu postupanja s dužnom pažnjom i transparentnošću u opskrbnom lancu, na temelju Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;
   minimalne standarde zdravlja i sigurnosti na radu, pri čemu se priznaje pravo radnika na uspostavu odbora za sigurnost;
   zajamčenu minimalnu socijalnu zaštitu i poštovanje radnih standarda ILO-a;
   pravo na kolektivno pregovaranje;

8.  zahtijeva od Komisije i država članica da i dalje aktivno sudjeluju u multilateralnim forumima o poslovanju, globalnim vrijednosnim lancima, ljudskim i radničkim pravima, gospodarskom rastu i održivom razvoju, istodobno pomičući europske vrijednosti ugrađene u Ugovore i imajući na umu temeljnu potrebu zaštite posebnih značajki MSP-ova;

9.  pozdravlja trenutačne pregovore o obvezujućem Ugovoru UN-a za transnacionalne korporacije i ljudska prava; poziva Komisiju i države članice da konstruktivno sudjeluju u tim pregovorima te da preuzmu aktivnu ulogu i pridonesu izradi konkretnih prijedloga, uključujući pristup pravnim lijekovima, ulažući sve svoje napore u ostvarivanje pozitivnog ishoda i potičući trgovinske partnere na ravnopravno sudjelovanje; u ovom kontekstu zahtijeva od Komisije da razmotri mogućnost uvođenja sveobuhvatne obveze dužne pažnje, uključujući i na globalnoj razini;

10.  poziva države članice da ubrzaju primjenu i povećaju učinkovitost nacionalnih akcijskih planova za provedbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; ističe da su države članice EU-a već odobrile osam od 13 nacionalnih akcijskih planova i pozdravlja činjenicu da je u izradi još 11 dodatnih nacionalnih akcijskih planova u EU-u; zahtijeva da Komisija pomogne i promiče provedbu tih Vodećih načela UN-a;

11.  pozdravlja konvergenciju međunarodnih standarda o poslovanju i ljudskim pravima, osobito između Vodećih načela UN-a i smjernica OECD-a za multinacionalna poduzeća;

12.  pozdravlja cjelovito uključivanje dostojanstvenog rada i četiriju stupova Programa za dostojanstven rad ILO-a u UN-ove ciljeve održivog razvoja; poziva Komisiju i države članice na učinkovitu primjenu tih standarda te na djelovanje u okviru ILO-a usmjereno na donošenje novog međunarodnog radnog standarda za dostojanstveni rad u globalnim vrijednosnim lancima, u kojem će se prvenstveno zahtijevati da sva poduzeća kontinuirano provode upravljanje rizikom u pogledu štetnog učinka njihovih aktivnosti po ljudska prava radnika i zajednica te da poduzmu odgovarajuće mjere za sprečavanje i ublažavanje tih aktivnosti i osiguranje pravnog lijeka za one na koje one ostavljaju posljedice;

13.  podupire sve globalne inicijative za suzbijanje korupcije, poput Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija, Procesa Kimberley, Međunarodne konferencije o regiji Velikih jezera (ICGLR), načela iznesenih u Globalnom sporazumu Ujedinjenih naroda za poduzeća, smjernica OECD-a namijenjenih multinacionalnim poduzećima i smjernica OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja; podsjeća na obvezu posebice zemalja proizvođača da provode i izvršavaju odgovarajuće zakonodavstvo, također u području uspostave vladavine prava i borbe protiv korupcije;

14.  podsjeća da su u tom sektoru, uz uvoz i izvoz minerala i metala, transparentni operativni mehanizmi kojima su uređena prava na iskorištavanje i prava na carine ključni su za razvoj sukobima pogođenih i visokorizičnih područja; stoga naglašava da je potrebno izraditi pregled postojećih mjera za korporativnu društvenu odgovornost koje provode europska poduzeća te poboljšati koordinaciju i razmjenu informacija i najboljih praksi kako bi se učinkovitije mogle utvrditi dobre prakse i kako bi se moglo doprinijeti stvaranju zajedničkog okvira djelovanja na europskoj razini; poziva Komisiju da pojača inicijative povezane s korporativnom društvenom odgovornošću i dužnom pažnjom u čitavom lancu opskrbe;

15.  naglašava da pouzdan pristup sirovinama ima važnu ulogu za globalnu konkurentnost;

16.  naglašava važnost primjene, provedbe i prijenosa postojećih zakona o globalnim vrijednosnim lancima na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini;

Korporativna odgovornost

17.  ističe da se trgovina i ljudska prava međusobno osnažuju i da poslovna zajednica ima važnu ulogu u pružanju pozitivnih poticaja u pogledu promicanja ljudskih prava, demokracije i korporativne odgovornosti;

18.  pozdravlja mnoge obećavajuće inicijative privatnog sektora, kao što su kodeks ponašanja, označivanje, samoprocjena i socijalne revizije koje su znatno pridonijele nedavnim poboljšanjima u standardima ljudskih prava i prava radnika u globalnim lancima opskrbe;

19.  duboko je zabrinut zbog slučajeva povreda ljudskih prava i prijetnji održivosti okoliša, prouzročenih odlukama uprava nekih korporacija;

20.  prepoznaje značaj postojanja jasnih međunarodnih pravila o korporativnoj društvenoj odgovornosti, globalnim vrijednosnim lancima i dužnoj pažnji; pozdravlja pametnu kombinaciju regulatornog i dobrovoljnog djelovanja, na temelju koje je tijekom proteklih godina došlo do određenih pozitivnih rezultata te se omogućilo poduzećima da pronađu svoje vlastite dinamične i inovativne mjere; naglašava da se koordinacijom, razmjenom informacija i najboljih praksi može pridonijeti povećanju djelotvornosti privatnih i javnih inicijativa vrijednosnih lanaca i postići pozitivne rezultate; međutim, podsjeća da dobrovoljna korporativna društvena odgovornost može dovesti do nepravedne konkurencije za dobavljače koji su odabrali poštovati međunarodne radne i ekološke standarde te da samo po sebi nije dostatno da poduzeća u potpunosti poštuju međunarodne standarde i obveze provodeći politiku postupanja s dužnom pažnjom; stoga naglašava da je potrebno izraditi pregled postojećih mjera za korporativnu društvenu odgovornost koje poduzimaju europska poduzeća kako bi se učinkovitije mogle utvrditi dobre prakse i pridonijeti stvaranju zajedničkog okvira djelovanja na europskoj razini; uvjeren je da bi EU trebao hitno potražiti načine za razvoj strategija i propisa u pogledu transparentnosti u globalnim vrijednosnim lancima, uključujući moguće razmatranje poduzimanja hitnih mjera u pogledu donošenja obvezujućih i provedivih pravila, povezanih pravnih lijekova i nezavisnih mehanizama nadzora koji uključuju institucije EU-a, države članice i civilno društvo; naglašava da bi takve obveze trebale slijediti korake navedene u Vodećim načelima UN-a i smjernicama OECD-a povezanim s anticipativnim prepoznavanjem rizika od povreda ljudskih prava, izradom strogih i konkretnih akcijskih planova kojima bi se ti rizici spriječili ili ublažili, odgovarajućom reakcijom na poznate slučajeve povreda i transparentnošću;

21.  poziva Komisiju na davanje većeg značaja takvim odredbama te promicanje prihvaćanja smjernica OECD-a za pojedine sektore te Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; naglašava potrebu službenog uključivanja civilnog društva u postupak provedbe kroz strukture uspostavljene u poglavljima o trgovini i održivom razvoju; poziva Komisiju da podrži rad međunarodnih tijela za normizaciju, kao što su Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO 26000) i Globalna inicijativa za izvješćivanje radi poticanja poduzeća na izvješćivanje o održivosti i stvaranja vrijednosti u cijelom lancu opskrbe;

22.  poziva Komisiju da osigura usklađenost europskih i međunarodnih poduzeća sa smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća i smjernicama OECD-a za pojedine sektore, primjerice one o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih područja; preporučuje jačanje uloge nacionalnih kontaktnih mjesta OECD-a i njihove suradnje s neovisnim nacionalnim i regionalnim institucijama za ljudska prava radi poboljšanja upravljanja globalnim vrijednosnim lancima;

23.  poziva Komisiju da aktualizira svoj pristup korporativnoj društvenoj odgovornosti radi pojačavanja radnih i ekoloških standarda i osobito ustrajanja na uključivanju odredbi o korporativnoj društvenoj odgovornosti u trgovinske i ulagačke sporazume o kojima EU pregovara;

24.  ističe da koordinacija te razmjena informacija i najboljih praksi mogu pridonijeti povećanju djelotvornosti privatnih i javnih inicijativa u vrijednosnim lancima;

25.  podsjeća na to da je Parlament 2010. godine zatražio da poduzeća objavljuju svoje bilance korporativne društvene odgovornosti, uvođenje obveze dužne pažnje za sva poduzeća te konsolidaciju ideje korporativne društvene odgovornosti na temelju usklađene definicije odnosa između matičnih društava radi uspostave pravne odgovornosti svakog od njih; stoga sa zadovoljstvom napominje da će se od 2017. godine za neka velika poduzeća uvesti obveza objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti u skladu s Direktivom o nefinancijskom izvještavanju; međutim, napominje da objavljivanje nefinancijskih informacija velikih poduzeća još nije prošireno na sve subjekte koji djeluju u globalnim vrijednosnim lancima;

26.  prima na znanje inicijativu „zelene karte” koju je pokrenulo nekoliko nacionalnih parlamenata nakon donošenja francuskog zakona o dužnoj pažnji za multinacionalna poduzeća; poziva Komisiju da razmotri prijedloge za korporativnu dužnu pažnju za poduzeća koja posluju unutar i izvan EU-a, vodeći pritom računa o presudi francuskog Ustavnog suda o francuskom pravu, osobito o razmjernosti sankcija;

27.  podsjeća da se u okviru politika povezanih s korporativnom društvenom odgovornošću mora voditi računa o posebnim značajkama MSP-ova te da one moraju biti dovoljno fleksibilne kako bi se osiguralo da MSP-ovi nisu izloženi nerazmjernim opterećenjima; stoga poziva Komisiju da uspostavi posebnu službu za pomoć MSP-ovima, obraćajući pritom posebnu pozornost na mala i mikro poduzeća te da ih podupre prilagođenim programima za izgradnju kapaciteta;

28.  naglašava da globalni vrijednosni lanci ne završavaju kad proizvod dođe do potrošača, već uključuju otpad i načine za njegovo zbrinjavanje; potiče na uzimanje u obzir čitavog životnog ciklusa proizvoda i proširenje perspektive o globalnim vrijednosnim lancima kako bi se uključile odredbe o upravljanju otpadom bez ugrožavanja ljudi ili okoliša; poziva EU da potakne međunarodnu suradnju i usklađivanje zakonodavstva u pogledu proizvoda i materijala na kraju životnog vijeka te da pomogne partnerskim zemljama da razviju snažnije propise i kapacitete za provedbu; poziva EU da osigura da se sljedivost primjenjuje na ovaj spektar vijeka trajanja proizvoda;

29.  poziva Komisiju da brzo reagira u skladu s detaljnim prijedlozima iz Rezolucije Parlamenta od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama;

Stvaranje istaknutije uloge za inicijative privatnog sektora

30.  ističe postignuća ostvarena sudjelovanjem privatnog sektora; naglašava da poduzeća iz privatnog sektora moraju provoditi strategije za održivost, ne samo kako bi spriječile nanošenje štete svom ugledu, već i zato što im to nudi nove mogućnosti i smanjuje njihovu ovisnost o ograničenim resursima;

31.  naglašava ključnu ulogu potrošača (i učinke lošeg publiciteta); podsjeća da nijedan potrošač ne želi nastaviti kupovati proizvode koje proizvode djeca ili iskorištavani muškarci i žene ili proizvode koji su prouzročili veće štete za okoliš;

32.  poziva Komisiju da pronađe nove načine za podržavanje napora koje ulaže privatni sektor kako bi učinio globalne vrijednosne lance održivijima i razvio uključive poslovne modele i s tim povezana višedionička partnerstva u privatnom sektoru;

33.  naglašava da je za promicanje održivih globalnih vrijednosnih lanaca potrebna pametna kombinacija financiranja iz privatnih i javnih izvora; vjeruje da se to treba nadovezati na postojeće strukture i programe koji su se pokazali uspješnima u promicanju odgovornog poslovanja;

34.  pozdravlja mnoge obećavajuće inicijative koje poduzima privatni sektor, kao što su kodeksi ponašanja, označivanje, samoprocjena i socijalne revizije, te uviđa da su Globalni sporazum UN-a, norma ISO 26000 o društvenoj odgovornosti, Tripartitna deklaracija ILO-a o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku i smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća sredstva s pomoću kojih se može mobilizirati odgovornost u poslovnim aktivnostima poduzeća; poziva poduzeća, bila ona europska ili ne, da primjenjuju dužnu pažnju u pogledu zaštite ljudskih prava te da svoje zaključke ugrade u interne politike i procedure te da u skladu s time dodijele sredstva i ovlasti i propisno ih primjenjuju; naglašava da tome treba namijeniti dostatna sredstva; naglašava da su transparentnost i komunikacija o mjerama poduzetim da se spriječe povrede ljudskih prava u trećim zemljama ključne za odgovarajući demokratski nadzor i za to da bi se potrošačima omogućio odabir utemeljen na činjenicama;

Sporazumi EU-a o slobodnoj trgovini i globalni vrijednosni lanci

35.  pozdravlja novu trgovinsku i ulagačku strategije za Europsku uniju, „Trgovina za sve”; traži da Komisija u okviru svoje trgovinske i ulagačke politike i sporazuma o slobodnoj trgovini pristupi rješavanju izazova povezanih s rastom globalnih vrijednosnih lanaca uzimanjem u obzir sljedećih mjera:

   (a) jačanje ex ante procjene učinka na održivost trgovine, dodajući im zahtjeve za procjenjivanje u pogledu ljudskih prava i rodnih pitanja, te uvođenje obveznih i javno dostupnih ex post procjena učinka na održivost trgovine, koje uključuju doprinos civilnog društva;
   (b) potpuno provođenje preporuka Parlamenta iz 2010. i 2016. u pogledu poglavlja o trgovini i održivom razvoju u sporazumima o slobodnoj trgovini, koja bi trebala uključivati opsežna, provediva i ambiciozna poglavlja o trgovini i održivom razvoju i razmatranje sljedećih aspekata:
   i. obvezu svih strana da ratificiraju i provedu osam temeljnih i četiri prioritetne konvencije ILO-a, kao i međunarodne multilateralne sporazume o okolišu;
   ii. obuhvaćanje odredbi o ljudskim pravima i poglavlja o trgovini i održivom razvoju u opće mehanizme za rješavanje sporova, na ravnopravnoj osnovi s drugim dijelovima sporazuma;
   iii. mogućnost podnošenja pritužbi i traženja pravnog sredstva u okviru postupka za pritužbe za socijalne partnere i civilno društvo;
   iv. odvraćajuće i učinkovite mjere: uključujući i novčane kazne, u slučaju ozbiljnih, dokazanih kršenja odredbi o trgovini i održivom razvoju;
   (c) uključivanje provedivih odredbi u pogledu borbe protiv korupcije i zaštite zviždača u nadležnosti Unije u sve buduće sporazume o slobodnoj trgovini i ulagačke sporazume; u tom pogledu ističe da bi potpisnice trgovinskih i ulagačkih sporazuma trebale poduzimati mjere kojima se promiče aktivno sudjelovanje privatnog sektora, organizacija civilnog društva i domaćih savjetodavnih skupina u provedbi antikorupcijskih programa i odredbi sadržanih u međunarodnim trgovinskim i ulagačkim sporazumima;
   (d) uključivanje klauzula o mirovanju za utvrđivanje minimalne razine socijalnih, ekoloških i sigurnosnih standarda u svim sporazumima o slobodnoj trgovini EU-a, uključujući zdravlje i dobrobit životinja, čime se sprečava da stranke spuste svoje socijalne, ekološke i sigurnosne standarde radi promicanja izvoza i privlačenja ulaganja;
   (e) uključivanje odredbi o poreznoj transparentnosti (uključujući ključne standarde transparentnosti OECD-a) te jačanju suradnje u borbi protiv pranja novca, poreznih prijevara, utaja poreza i izbjegavanje plaćanja poreza u sporazume o slobodnoj trgovini, kako bi se to pravi način odrazilo u zahtjevima za otvaranje tržišta za financijske usluge;
   (f) dopunjavanje prethodno navedenih odredbi popratnim mjerama za zemlje u razvoju i strogi nadzor njihove provedbe, uključujući i kroz doprinose nacionalnih parlamenata i dionika koji uključuju civilno društvo;
   (g) povećano povezivanje bilateralno dogovorenih prioriteta za provedbu poglavlja o trgovini i održivom razvoju u sporazumima o slobodnoj trgovini i sredstava potpore iz programa razvojne suradnje EU-a;

36.  s jedne strane podsjeća na ključnu ulogu koju MSP-ovi mogu imati u globalnim vrijednosnim lancima, a s druge na koristi povećane integracije MSP-ova u globalne vrijednosne lance; poziva Komisiju da u sve buduće trgovinske sporazume uključi poglavlja o MSP-ovima; u tom kontekstu poziva Komisiju da procjeni postojeće potporne strukture dostupne MSP-ovima koji žele pristupiti globalnim vrijednosnim lancima te da, ako je to potrebno, preispita i ažurira strategiju „Mala poduzeća, veliki svijet” iz 2011. godine kako bi se dodatno olakšalo uključivanje MSP-ova u globalne vrijednosne lance;

37.  naglašava da globalni vrijednosni lanci često uključuju proizvodnju i usluge u zonama proizvodnje za izvoz, u kojima su radni i ekološki standardi različiti od onih u ostatku dotične zemlje te su često ograničeni; poziva Komisiju da osigura primjenu socijalnih i ekoloških standarda koje su propisani u sporazumima o slobodnoj trgovini na cijelom državnom području trgovinskih partnera, uključujući zone proizvodnje za izvoz;

Označavanje, sljedivost i carinski podaci

38.  poziva EU da radi na pronalasku prikladnih i učinkovitih rješenja za uvođenje transparentnog i funkcionalnog sustava označavanja koji osigurava „socijalnu i ekološku sljedivost” diljem cijelog proizvodnog lanca, u skladu sa Sporazumom WTO-a o tehničkim preprekama u trgovini, istodobno promičući slične mjere na međunarodnoj razini;

39.  poziva Komisiju da razmotri uvođenje zakonodavstva o označavanju u pogledu podrijetla proizvoda koji ulaze na tržište EU-a ili da predloži pravila koja jamče učinkovitu sljedivost;

40.  poziva Komisiju i potiče države članice da potraže načine kojima bi omogućile stranama koje imaju javni interes pristup, na temelju odgovarajućeg obrazloženja i na zahtjev podnesen na temelju javnog interesa, carinskim podatcima prikupljenim od strana koje trguju proizvodima ili robom uvezenom u EU;

Nadležnost i pristup pravnim lijekovima

41.  potvrđuje hitnu potrebu za učinkovitim rješavanjem povreda ljudskih prava koje čine transnacionalne korporacije, ako do njih dođe te za rješavanjem pravnih problema izvanteritorijalne dimenzije poduzeća, osobito kroz utvrđivanje zajedničke pravne odgovornosti u lancima opskrbe; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće korake za rješavanje financijskih i proceduralnih prepreka s kojima se suočavaju žrtve u građanskim postupcima;

42.  ponovno poziva Komisiju na razmišljanje o proširenju pravosudnih pravila iz Uredbe Bruxelles I. na tuženike iz trećih zemalja u predmetima pokrenutim protiv poduzeća koja imaju jasnu vezu s jednom državom članicom ili poduzećima kojima je Unija ključno prodajno tržište i zahtijeva da Komisija hitno iznese, ako je to potrebno, takav prijedlog Parlamentu i Vijeću;

43.  podsjeća da bi poslovni subjekti trebali uspostaviti mehanizme za pritužbe na operativnoj razini za radnike na koje njihove poslovanje ostavlja posljedice, uključujući u zonama proizvodnje za izvoz; ponovno poziva EU i države članice da poduzmu odgovarajuće korake za uklanjanje zakonskih, proceduralnih i institucijskih prepreka za pristupanje djelotvornim pravnim lijekovima;

Rodna ravnopravnost i prava djece

44.  podsjeća da je rodna ravnopravnost čvrsto ukorijenjena u svim politikama EU-a, kako je navedeno u članku 8. UFEU-a; žali zbog činjenice da rodna pitanja nisu spomenuta u strategiji „Trgovina za sve” te poziva Komisiju da uzme u obzir rodna pitanja i jačanje uloge žena u svojoj reviziji strategije sredinom provedbenog razdoblja; poziva Komisiju da se pobrine za to da se rodna perspektiva uvrsti u trgovinske i ulagačke politike, strategiju „Pomoć za trgovinu” te sve buduće sporazume o slobodnoj trgovini i procjene učinka; poziva Komisiju da nastavi rasprave i pregovore u okviru WTO-a radi uzimanja u obzir rodnih pitanja u trgovinskim i ulagačkim politikama WTO-a; poziva Komisiju da prikupi podatke o razlikama među spolovima za globalne vrijednosne lance, posebno u poljoprivrednom sektoru, uzimajući u obzir jačanje uloge žena koje prelazi granice pitanja plaća, čimbenike koji dovode do nasilja nad ženama te društvene čimbenike kao što su roditeljski dopust i zdravstvena pitanja s ciljem pronalaženja pravnih oblika za suzbijanje negativnih popratnih pojava globalnih vrijednosnih lanaca; pozdravlja činjenicu da se u pregovorima o ažuriranju sporazuma između EU-a i Čilea razmatra rodna ravnopravnost te da će se ona rješavati u okviru budućeg ažuriranog sporazuma;

45.  poziva na sveobuhvatnu analizu razlika i nejednakosti u okviru globalnih vrijednosnih lanaca u pogledu: i. rodnih razlika u upotrebi vremena, što je većinom posljedica primarne odgovornosti žena za reproduktivno djelovanje; ii. rodnih razlika u pristupu proizvodnim sirovinama i resursima, posebno zemljištu, kreditima, osposobljavanju i mrežama; i iii. rodnih razlika koje proizlaze iz neuspjeha i diskriminacije na razini tržišta i institucija;

46.  ističe da žene često najviše trpe i da je vrlo često u njihovu slučaju trgovanje ljudima povezano sa seksualnim iskorištavanjem i femicidom;

47.  predlaže da se na razini međunarodne trgovine i trgovinskih politika EU-a o globalnim vrijednosnim lancima razviju posebne strategije za službenu zaštitu pojedinaca koji osuđuju femicid, krijumčarenje ljudima u svrhu radne snage i seksualno iskorištavanje te za zaštitu žrtava; ističe da bi u području međunarodne trgovine i trgovine u EU-u osobama koje osuđuju te prakse trebalo dati slično priznanje te pružiti zaštitu sličnu onoj koja se zahtijeva u slučajevima „zviždača”;

48.  isto tako podsjeća da je sve više žena zaposleno, ali da su i dalje previše zastupljene na niskokvalificiranim i slabo plaćenim radnim mjestima, da nemaju pristup mjerama socijalne zaštite, uključujući zaštitu majčinstva, i da su često podvrgnute diskriminaciji i seksualnom uznemiravanju;

49.  poziva Komisiju, države članice te regionalne i lokalne vlasti da promiču održivu javnu nabavu primjenjivanjem posebnih zahtjeva o poštovanju ljudskih prava i međunarodnog prava, osobito kad je riječ o promicanju rodne ravnopravnosti i europskih pravila o tržišnom natjecanju te transparentnosti za dobavljače i njihove međunarodne lance opskrbe;

50.  naglašava važnost ratifikacije Konvencije ILO-a br. 182 o najgorim oblicima dječjeg rada i br. 138 o najnižoj dobi za zapošljavanje i djelovanja onih zemalja koje to još nisu učinile; podsjeća na predanost EU-a iskorjenjivanju najgorih oblika dječjeg rada na globalnoj razini, u skladu s njezinim vrijednostima, što uključuje zabranu dječjeg rada u vanjskom djelovanju EU-a kako je ugrađeno u članak 21. UEU-a; ponavlja svoj poziv na usklađivanje i jačanje kontrole uvoza i lanca opskrbe kako bi se osiguralo da na tržište EU-a ulaze samo oni proizvodi koji nisu rezultat prisilnog i dječjeg rada te modernog ropstva; naglašava svoju podršku postojećim inicijativama koje podupiru MSP-ove i organizacije malih poljoprivrednika kako bi im se osigurao veći udio vrijednosti u globalnim vrijednosnim lancima, kao što je to slučaj kod pravedne trgovine; naglašava važnost uključivanja borbe protiv prisilnog i dječjeg rada u sve sporazume o slobodnoj trgovini EU-a, kroz poglavlja o održivom razvoju kako bi se osiguralo da taj cilj zajednički svim trgovinskim partnerima; poziva Komisiju i države članice da odlučno brane taj prijedlog na svim međunarodnim forumima uključujući ILO, OECD, UN i WTO kako bi se ostvario napredak u borbi protiv prisilnog i dječjeg rada; u tom kontekstu naglašava da se cilj osiguranja proizvoda koji nisu ostvareni dječjim radom može postići samo ako je usko povezan s uspostavom minimalne plaće za članove obitelji djeteta;

Zemlje u razvoju

51.  napominje da globalni vrijednosni lanci predstavljaju priliku za poduzeća u zemljama u razvoju, osobito za MSP-ove, za razvoj veza s globalnim gospodarstvom; naglašava da su posebne politike i popratne mjere ključne za postizanje tog cilja i za proširenje mogućih prednosti na sve radnike u našim zemljama trgovinskim partnerima, osobito politike usmjerene na povećanje učinkovitosti administrativnih postupaka ili pomaganje predmetnim poduzećima da povećaju dodanu vrijednost i prošire svoje sudjelovanje u globalnim vrijednosnim lancima dok istodobno poboljšavaju svoje socijalne i ekološke standarde; naglašava da bi preispitivanje OSP i OSP+ trebalo uključivati obvezujuća pravila o ljudskim i radničkim pravima i zaštiti okoliša; napominje da mnoge zemlje u razvoju imaju ograničene kapacitete i sredstva za učinkovito osiguranje usklađenosti sa socijalnim i ekološkim standardnima i propisima; poziva EU da pojača izgradnju kapaciteta i da pruži vladama partnerskih zemalja u razvoju tehničku podršku kad god je to moguće i potrebno;

52.  podsjeća na ciljeve u okviru Programa održivog razvoja do 2030. te na pristup u pogledu održive proizvodnje, održive potrošnje i dostojanstvenog rada te poziva Komisiju da se u svojim izvješćima na transparentan način osvrne na svaki cilj održivog razvoja; ponovno poziva Komisiju i države članice da se koriste trgovinom za promicanje održivoga razvoja i dobrog upravljanja prema načelima usklađenosti politika u interesu razvoja; naglašava da bi trgovinski i ulagački sporazumi koje EU sklapa sa zemljama u razvoju trebali biti u skladu s ciljevima održivoga razvoja; ponovno ističe pravo zemalja u razvoju da uređuju propise o ulaganjima kako bi se osigurale obveze i dužnosti svih ulagača, uključujući strane ulagače, radi zaštite ljudskih prava, radnih i ekoloških standarda;

53.  pozdravlja stupanje na snagu Sporazuma o olakšavanju trgovine, koji će, ako se ispravno provodi, pojednostavniti i modernizirati carinske postupke i tako olakšati zemljama u razvoju, koje obično imaju veće granične prepreke, da se uključe u svjetski trgovinski sustav;

54.  poziva Komisiju da podrži učinkovito sudjelovanje MSP-ova u globalnim vrijednosnim lancima, podržavajući pronalaženje i stvaranje partnerstava između MSP-ova i skupina malih poljoprivrednika u zemljama u razvoju kojima je cilj osigurati veći udio vrijednosti za proizvođače, istodobno osiguravajući visoku razinu socijalne zaštite i zaštite okoliša i ljudskih prava, kao što je to u slučaju pravedne trgovine;

55.  poziva Komisiju da osigura učinkovitu provedbu i nadzor uvjeta koji se odnose na ljudska prava povezanih s jednostranim trgovinskim povlasticama odobrenima u okviru OSP-a te provedbu postupaka predviđenih u slučaju mogućeg nepoštovanja tih uvjeta, u potpunosti u skladu s Uredbom o OSP-u;

56.  očekuje da će se preispitivanjem OSP-a sredinom provedbenog razdoblja razjasniti definicije i osigurati dubinska ocjena postojećeg sustava; smatra da trgovinska politika mora biti način za poticanje trgovinskih partnera EU-a da donesu više socijalne, radne i ekološke standarde koji se mogu ostvariti kroz inicijative kao što su dodatne carinske povlastice za proizvode koji su proizvedeni na održiv način; vjeruje kako ovaj cilj zahtijeva reviziju Uredbe o OSP-u te u tom smislu predlaže da se u njezino područje primjene uključe uvjeti korporativne društvene odgovornosti kako bi se osiguralo da transnacionalne korporacije ispunjavaju nacionalne i međunarodne pravne obveze u području ljudskih prava i radnih i ekoloških standarda; poziva da se posebna pozornost posveti stanju radničkih prava i prava sindikata u zonama proizvodnje za izvoz te snažno potiče Komisiju na rješavanje tog pitanja, u uskoj suradnji s ILO-om, prilikom preispitivanja OSP-a;

57.  poziva Komisiju da zajamči da su svi razvojni projekti koje financira EU, uključujući projekte s kombiniranim financiranjem, potpuno usklađeni s međunarodno dogovorenim načelima razvojne učinkovitosti te da se povrh toga u njima u cijelosti poštuje načelo dobrovoljnog, prethodnog i informiranog pristanka utvrđeno u konvenciji ILO-a br. 169;

Pravila o podrijetlu

58.  napominje da su pojednostavljena, učinkovita i povlaštena pravila o podrijetlu ključna u kontekstu globalnih vrijednosnih lanaca; prepoznaje da nefleksibilnost i složenost pravila o podrijetlu može omesti učinkovitost trgovinskih tokova;

59.  poziva Komisiju da u najvećoj mogućoj mjeri upotrijebi multilateralna pravila o podrijetlu kao povlaštena pravila o podrijetlu u sporazumima o slobodnoj trgovini; poziva Komisiju da prilikom izrade povlaštenih pravila o podrijetlu u sporazumima o slobodnoj trgovini smanji zahtjeve u vezi dodane vrijednosti te da dopusti promjenu tarifnog podbroja i „pojedinačnu promjenu” kao pravilo o podrijetlu;

60.  zahtijeva od Komisije da osigura da izrada pravila o podrijetlu ne ometa gospodarske procese, osobito prilikom pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini sa zemljama koje trenutačno uživaju povlastice OSP-a i inicijative „Sve osim oružja”(EBA);

61.  smatra da se pojačano udruživanje u sporazumima o slobodnoj trgovini ne bi trebalo smatrati sredstvom za prikrivenu liberalizaciju, već sredstvom koje omogućuje ­­­zemljama da se specijaliziraju za gospodarske djelatnosti prema svojim komparativnim prednostima;

Prava intelektualnog vlasništva i protok podataka

62.  pozdravlja predanost Komisije zaštiti čitavog niza prava intelektualnog vlasništva, uključujući patente, trgovačke oznake, autorska prava, oznake zemljopisnog podrijetla, oznake podrijetla i farmaceutske proizvode, istodobno osiguravajući pristup cjenovno prihvatljivim lijekovima, na razini WTO-a i kroz sporazume o slobodnoj trgovini; poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere za moguće proširenje zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla na nepoljoprivredne proizvode, kao što je to već slučaj u nekoliko trećih zemalja, putem različitih pravnih sustava; poziva na otvoreni i uključivi postupak za poboljšanje suradnje s trećim partnerima u pogledu borbe protiv prevara i krivotvorene robe koji se temelji na povjerenju u trgovačke oznake i robne marke;

63.  prepoznaje da su digitalna inovacija i protoci podataka ključni pokretači gospodarstva usluga te da su ključni čimbenik globalnog vrijednosnog lanca tradicionalnih proizvodnih poduzeća te da bi stoga u najvećoj mogućoj mjeri trebalo suzbiti prisilne zahtjeve za lokalizacijom unutar i izvan Europe, omogućavajući uzimanje u obzir nužnih iznimaka utemeljenih na legitimnim javnim svrhama, kao što su zaštita potrošača i zaštita temeljnih prava; potvrđuje da zaštita protoka podataka i pravo na privatnost nisu prepreka trgovini, već temeljna prava, utvrđena člankom 39. UEU-a i člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i člankom 12. Opće deklaracije o ljudskim pravima;

o
o   o

64.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i UNCTAD-u.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0299.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0298.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0208.
(4) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 101.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0405.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0196.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0098.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0041.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0252.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0265.
(11) SL L 130, 19.5.2017., str. 1.
(12) SL L 295, 12.11.2010., str. 23.
(13) SL L 303, 31.10.2012., str. 1.
(14) SL L 351, 20.12.2012., str. 1.
(15) SL L 330, 15.11.2014., str. 1.
(16) http://childrenandbusiness.org
(17) Vidjeti definiciju MSP-a: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/HTML/?uri=CELEX:32003H0361&from=EN

Pravna napomena