Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 16. studenog 2017. - StrasbourgZavršno izdanje
Sloboda izražavanja u Sudanu, posebice slučaj Mohameda Zinea al-Abidinea
 Teroristički napadi u Somaliji
 Madagaskar
 Sporazum o partnerstvu o odnosima i suradnji između EU-a i Novog Zelanda (Suglasnost) ***
 Sporazum o partnerstvu o odnosima i suradnji između EU-a i Novog Zelanda (Rezolucija)
 Strategija EU-a i Afrike: poticaj za razvoj
 Djelovanje Europskog ombudsmana tijekom 2016. godine
 Pregled aktivnosti u području okoliša (EIR)
 Borba protiv nejednakosti kao sredstvo za poticanje otvaranja radnih mjesta i rasta

Sloboda izražavanja u Sudanu, posebice slučaj Mohameda Zinea al-Abidinea
PDF 257kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. studenoga 2017. o slobodi izražavanja u Sudanu, posebno o slučaju Mohameda Zinea al-Abidinea (2017/2961(RSP))
P8_TA(2017)0443RC-B8-0634/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Sudanu, posebno one od 13. lipnja 2012.(1), 10. listopada 2013.(2), 18. prosinca 2014.(3) i 6. listopada 2016.(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava 2017. godine(5),

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir sudanski Zakon o tisku i publikacijama iz 2009.,

–  uzimajući u obzir sudanski Zakon o slobodi informiranja iz 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu iz Kampale Panafričke konferencije o slobodi izražavanja i pristupu informacijama od 26. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu EU-a, Norveške, SAD-a i Kanade o pritvaranjima iz političkih razloga i cenzuri novina u Sudanu od 7. prosinca 2016.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega,

–  uzimajući u obzir izjavu neovisnog stručnjaka Ujedinjenih naroda o stanju ljudskih prava u Sudanu Aristidea Nononsija nakon njegova službenog puta u Sudan od 11. do 21. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir posjet povjerenika Stylianidesa Sudanu 22. i 23. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u ime EU-a povodom Međunarodnog dana okončanja nekažnjavanja za kaznena djela protiv novinara (2. studenoga 2017.),

–  uzimajući u obzir svjetski indeks slobode medija za 2017. koji su sastavili Reporteri bez granica,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Mohamed Zine al-Abidine u članku objavljenom 23. veljače 2012. u novinama Al-Tayar kritizirao navodnu korupciju u obitelji sudanskog predsjednika Omara al-Bashira;

B.  budući da je sudanska Nacionalna obavještajna i sigurnosna služba (NISS) podnijela tužbu protiv Mohameda Zinea al-Abidinea i njegova glavnog urednika Osmana Mirganija;

C.  budući da je 23. listopada 2017. sudanski sud osudio Mohameda Zinea al-Abidinea na uvjetnu kaznu zatvora s rokom kušnje od pet godina zbog optužbi za kršenje etičkog novinarskog kodeksa;

D.  budući da je zbog istih optužbi glavni urednik novina Al-Tayar Osman Mirgani osuđen na plaćanje novčane kazne od 10 000 sudanskih funti ili odsluženje šestomjesečne zatvorske kazne i pušten nakon što je sudanski Sindikat novinara platio kaznu;

E.  budući da je odvjetnik koji zastupa Mohameda Zinea al-Abidinea i Osmana Mirganija potvrdio da se namjerava žaliti na tu odluku;

F.  budući da se u izvješćima navodi da sudanska Nacionalna obavještajna i sigurnosna služba ispituje i pritvara novinare te da je podnijela više tužbi protiv sudanskih novinara i samovoljno oduzela kompletne naklade novina kao što su Al-Tayar, Al-Jareeda Al-Watan, Al-Youm Al-Tali, Al-Ayam i Akhir Lahza, koje su sadržavale članke u kojima se kritizira vlada;

G.  budući da je 2016. zabilježeno najmanje 44 slučaja zapljene publikacija koji su se odnosili na 12 novina, uključujući pet izdanja novina Al Jareeda u jednom tjednu; budući da je 14. kolovoza 2016. Nacionalno vijeće za tisak i publikacije na neodređeno vrijeme obustavilo izdavanje novina Elaf, Al-Mustagilla, Al Watan i Awal Al Nahar;

H.  budući da je postojanje slobodnih, neovisnih i nepristranih medija jedan od ključnih temelja demokratskog društva;

I.  budući da je 8. siječnja 2017. Sudan potpisao Deklaraciju o slobodi medija u arapskom svijetu te tako postao četvrti potpisnik te Deklaracije nakon Palestine, Tunisa i Jordana; budući da je državni ministar za pitanja medija izjavio da se vlada obvezala poštovati slobodu tiska u Sudanu;

J.  budući da je prema Reporterima bez granica Sudan jedna od tri najmanje slobodne zemlje te je prema svjetskom indeksu slobode medija za 2017. bio na 174. mjestu od ukupno 180 zemalja zbog „uznemiravanja medija, cenzure, zapljene novinskih izdanja, zatvaranja medija i blokade interneta”;

K.  budući da je neovisni stručnjak za stanje ljudskih prava u Sudanu u svojem izvješću za UN iz srpnja 2017. naveo da je cenzura koju je u novinama Al-Jareeda proveo NISS u suprotnosti s privremenim nacionalnim Ustavom Sudana;

L.  budući da je Sudan potpisao revidiranu verziju Sporazuma iz Cotonoua iz 2005., ali ju nije ratificirao;

M.  budući da je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Federica Mogherini 14. studenoga 2017. dala izjavu o posjetu sudanskog predsjednika Omara al-Bashira Ugandi te u njoj podsjetila sve stranke Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda da poštuju i provode svoje obveze utvrđene međunarodnim pravom;

N.  budući da se u Sudanu nastavlja zatiranje ljudskih, građanskih i političkih prava;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog uvjetne kazne zatvora s rokom kušnje od pet godina koju je Sud za tisak u Kartumu 23. listopada 2017. izrekao Mohamedu Zineu al-Abdineu te poziva sudanske vlasti da bez odgode preispitaju sve optužbe protiv njega;

2.  duboko je zabrinut zbog slobode izražavanja u Sudanu, stalne cenzure i zapljene novina te sve većih ograničenja koja novinare u Sudanu sprečavaju da slobodno izraze svoje mišljenje; napominje da odgovornost vladine politike i političara u javnom sektoru ne bi smjela podrazumijevati gušenje slobodnog novinarstva; nadalje, sa zabrinutošću utvrđuje da se novinske kuće zbog rutinskih zapljena i obustave djelatnosti suočavaju s dugoročnim financijskim ograničenjima;

3.  žali zbog činjenice da su se pojavila brojna izvješća o opetovanim kršenjima medijskih sloboda i kontinuiranom uznemiravanju novinara od strane sudanske Nacionalne obavještajne i sigurnosne službe (NISS) te apelira na sudanske vlasti da ovlasti i metode NISS-a uskladi s međunarodnim standardima;

4.  smatra da slobodni, neovisni i nepristrani mediji čine jedan od ključnih temelja demokratskog društva, u kojem otvorena rasprava ima suštinsku ulogu; poziva EU da uloži još veće napore za promicanje slobode izražavanja u okviru svojih vanjskih politika i instrumenata;

5.  apelira na sudanske vlasti da bez odgode okončaju sve oblike uznemiravanja, zastrašivanja i napada na novinare i branitelje slobode izražavanja na internetu i izvan njega te da provedu demokratske reforme kao sredstvo za osiguravanje zaštite i promicanja ljudskih prava u zemlji, uključujući slobodu izražavanja, u skladu sa svojim obvezama u okviru privremenog nacionalnog Ustava Sudana i svojim međunarodnim obvezama, među kojima je i Sporazum iz Cotonoua;

6.  naglašava da država, u skladu s Općom deklaracijom o ljudskim pravima, ima primarnu odgovornost za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava; poziva sudanske vlasti da ponovno uspostave i poštuju ljudska prava i temeljne slobode utvrđene međunarodnim pravom, uključujući slobodu izražavanja;

7.  priznaje važnost nedavnog službenog putovanja povjerenika Stylianidesa i informiranje sudanskih vlasti o opće poznatoj zabrinutosti EU-a, koja se među ostalim odnosi i na poštovanje temeljnih sloboda;

8.  poziva EU i njegove države članice da pruže potporu organizacijama civilnog društva u vidu tehničke pomoći i programa za izgradnju kapaciteta kako bi se poboljšale njihove sposobnosti za zagovaranje ljudskih prava i vladavinu prava te kako bi im se omogućilo da učinkovitije doprinesu poboljšanju ljudskih prava u Sudanu;

9.  sa zabrinutošću prima na znanje predloženi Zakon o medijima i tisku iz 2017. koji uključuje daljnja kontroverzna ograničenja za publikacije na internetu i odredbe o duljoj obustavi rada novina i novinara; potiče sudansku vladu da izmijeni Zakon o tisku i publikacijama iz 2009. kako bi se omogućila bolja zaštita novinara i novinskih kuća;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a, Komisiji Afričke unije i Panafričkom parlamentu te sudanskoj vladi.

(1) SL C 332 E, 15.11.2013., str. 49.
(2) SL C 181, 19.5.2016., str. 87.
(3) SL C 294, 12.8.2016., str. 28.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0379.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0089.


Teroristički napadi u Somaliji
PDF 267kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. studenoga 2017. o terorističkim napadima u Somaliji (2017/2962(RSP))
P8_TA(2017)0444RC-B8-0600/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Somaliji,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2017. o stanju u izbjegličkom kampu u Dadaabu(1),

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 15. listopada 2017. o napadima u Mogadišuu u Somaliji, te izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 30. listopada 2017. o napadima u Somaliji,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Somaliji od 3. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir sudjelovanje EU-a 27. rujna 2017. na 36. sjednici Vijeća za ljudska prava o interaktivnom dijalogu s neovisnim stručnjakom za Somaliju,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2372 (2017) donesenu 30. kolovoza 2017. i Rezoluciju 2383 (2017) donesenu 7. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješća glavnog tajnika UN-a Vijeću sigurnosti UN-a o Somaliji od 9. svibnja i 5. rujna 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća sigurnosti UN-a od 15. listopada 2017. o terorističkom napadu u Mogadišuu,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Komisije Afričke unije (AU) od 15. listopada 2017. o napadu u Mogadišuu,

–  uzimajući u obzir izjavu Misije Afričke unije u Somaliji (AMISOM) kojom se osuđuju teroristički napadi počinjeni 14. i 28. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir završno priopćenje s međunarodne konferencije o Somaliji održane u Londonu 11. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje EU-a i Afričke unije o provedbi Pariškog sporazuma od 1. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu AMISOM-a od 8. studenoga 2017. u kojoj se najavljuje namjera postepenog povlačenja postrojbi iz Somalije počevši od prosinca 2017. i njihova punog povlačenja do 2020. godine,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua između AKP-a i EU-a,

–  uzimajući u obzir mandat Afričkog povjerenstva za ljudska prava i prava naroda za promicanje i zaštitu ljudskih prava i prava naroda u okviru Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i njezin Fakultativni protokol o uključivanju djece u oružane sukobe,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Organizacije afričkog jedinstva o prevenciji i suzbijanju terorizma donesenu 1999. godine,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je 14. listopada 2017. centar Mogadišua potresla eksplozija velikog kamiona bombe u kojoj je ubijeno najmanje 358 ljudi, da je njih 228 ranjeno, a 56 ih se još uvijek smatra nestalima; budući da je napad u središtu Mogadišua bio jedan od najsmrtonosnijih terorističkih napada u svijetu u posljednjih nekoliko godina; budući da je više od 30 ljudi ubijeno 28. listopada 2017. u eksploziji dviju bombi ispred hotela u blizini predsjedničke palače u Mogadišuu;

B.  budući da, iako nijedna skupina nije preuzela odgovornost za te kukavičke napade, oni imaju obilježja djelovanja skupine al-Shabaab, koja sada, čini se, ne želi dovesti u pitanje potporu stanovništva povezivanjem s tako velikim brojem civilnih žrtava; budući da su građani Somalije u više navrata osudili nasilje al-Shabaaba i da su se ujedinili u odgovoru na eksplozije koje su se dogodile u listopadu 2017. tako što su tisuće njih sudjelovale u hodu Mogadišuom u znak prosvjeda protiv skupine al-Shabaab;

C.  budući da je proteklih mjeseci u Mogadišuu i diljem zemlje izvršen niz smrtonosnih terorističkih napada koji su obuhvaćali eksplozije automobila bombi, neselektivnu pucnjavu, ciljana pogubljenja i otmice, što pokazuje stalnu prijetnju nasilnog ekstremizma kojemu je zemlja izložena;

D.  budući da se većina napada uglavnom pripisuje terorističkom djelovanju skupine al-Shabaab, iako je poznato da je i Daiš aktivan u toj zemlji;

E.  budući da se predsjednik Somalije Mohamed Abdullahi Mohamed, koji je preuzeo vlast u veljači 2017. nakon izbora koji se smatraju ključnim korakom kojim se ta napaćena istočnoafrička zemlja postupno ponovno vraća na put stabilnosti i blagostanja, obvezao stati na kraj al-Shabaabu u Somaliji;

F.  budući da u svjetlu vala napada tijekom 2017. godine, a osobito strašnog bombaškog napada 14. listopada 2017., uopće nije sigurno da će somalske sigurnosne snage nakon planiranog odlaska AMISOM-a 2018. biti u dovoljnoj mjeri sposobne za borbu protiv terorizma bez vanjske pomoći;

G.  budući da su snage AMISOM-a više puta optužene za ozbiljno kršenje ljudskih prava, uključujući neselektivno ubijanje i neke slučajeve seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja; budući da je raspoređivanje stranih vojnih snaga na teritoriju Somalije bez mandata UN-a/AU-a dovoljan razlog za zabrinutost s obzirom na prethodne navode o kršenju ljudskih prava od strane snaga AMISOM-a;

H.  budući da su, uz nasilni ekstremizam, suše, sukobi klanova i prisilne deložacije samo lani doveli do stotina tisuća raseljenih osoba, a mnoge od njih su se naselile u urbane centre koji su pod kontrolom vlade; budući da mnoge od njih žive u nesigurnim naseljima, u kojima su posebno žene, djevojke i djevojčice izložene zlostavljanju i seksualnom nasilju;

I.  budući da je rizik od gladi u Somaliji i dalje vrlo velik, da oko 400 000 somalske djece pati od akutne pothranjenosti, a da 3 milijuna ljudi živi u kriznim ili izvanrednim uvjetima kad je riječ o sigurnosti opskrbe hranom; budući da je u Somaliji oko 1,1 milijun osoba interno raseljeno, a da je u regiji više od 900 000 somalskih izbjeglica;

J.  budući da se u izbjegličkim kampovima u Keniji nalazi 420 000 Somalaca, od kojih se njih 350 000 nalazi u kampu u Dadaabu, te da su se vlade Somalije i Kenije te UNHCR dogovorili da potpomognu dobrovoljni povratak 10 000 izbjeglica u Somaliju na područja koja nisu pod kontrolom al-Shabaaba; budući da su povratnici suočeni s problemima reintegracije i imaju malo mogućnosti za pronalazak posla; budući da su mnoge izbjeglice u Dadaabu somalskoga porijekla, ali nikada nisu upoznale život izvan kampa i zapravo su osobe bez državljanstva, što znači da ih nije moguće poslati u Somaliju;

K.  budući da Europska unija od 2016. postupno povećava svoju godišnju humanitarnu pomoć Somaliji, osobito kao odgovor na jaku sušu koja je pogodila zemlju, dodjelom 120 milijuna EUR humanitarnim partnerima 2017. godine i davanjem hitne potpore u iznosu od 100 000 EUR za pomoć u naporima za pružanje brzog odgovora na medicinske potrebe u Mogadišuu nakon napada 14. listopada 2017.; budući da je EU također stavio na raspolaganje dva broda u okviru pomorske operacije EU-a ATALANTA, uz letove za pružanje hitne pomoći za dostavu nužne medicinske opreme bolnicama u Mogadišuu;

L.  budući da je EU izdvojio 486 milijuna EUR iz Europskog razvojnog fonda (2014. – 2020.), prije svega za provedbu „Sporazuma”, a osobito za izgradnju države i uspostavu mira, sigurnost opskrbe hranom, otpornost i obrazovanje; budući da EU predano podupire AMISOM preko Instrumenta mirovne pomoći za Afriku;

M.  budući da se u prosincu 2016. Svjetska banka obvezala pojačati borbu protiv krajnjeg siromaštva, najavivši da su se razvijene zemlje obvezale osigurati rekordnih 75 milijardi USD za bespovratna sredstva i zajmove pod povoljnim uvjetima Međunarodnom udruženju za razvoj (IDA); budući da, međutim, Somalija ne ispunjava uvjete za financiranje IDA-e jer Svjetskoj banci i MMF-u duguje više od 300 milijuna USD, što je udio u ukupnom dugu od 5 milijardi USD multilateralnim i bilateralnim vjerovnicima;

N.  budući da al-Shabaab i dalje ubija djecu, proizvoljno ih pritvara i novači u oružane snage, ali da djecu novače i somalske oružane snage unatoč tome što je Somalija u siječnju 2015. ratificirala Konvenciju UN-a o pravima djeteta, a u studenom 2015. podržala Deklaraciju o sigurnim školama obvezujući se na poduzimanje konkretnih koraka za zaštitu učenika i obrazovnih ustanova;

O.  budući da se u nedostatku funkcionalne civilne sudske vlasti somalska vlada služi vojnim sudovima za suđenje civilima, čime se ne jamče prava civilnih optuženika; budući da su Nacionalnoj obavještajnoj i sigurnosnoj agenciji (NISA), koja trenutačno nema mandat za provođenje kaznenog progona, dodijeljene široke istražiteljske ovlasti, što dovodi do ozbiljnog kršenja prava na pravičan postupak pritvorenika te agencije;

P.  budući da je prema podacima organizacije Transparency International Somalija najkorumpiranija država na svijetu već desetu godinu zaredom; budući da je somalska vlada i dalje suočena s brojnim izazovima kao što su korupcija i manjak sveobuhvatne podrške građana, što neizbježno dovodi do nedostatka povjerenja u državne institucije i, posljedično, davanja potpore radikalnim islamističkim i terorističkim skupinama;

1.  izražava duboko suosjećanje sa žrtvama nedavnih terorističkih napada u Somaliji i s njihovim obiteljima te iskreno žali zbog gubitka života; istovremeno snažno osuđuje počinitelje tih napada, pripisanih pobunjeničkoj skupini al-Shabaab;

2.  podsjeća da se trajna stabilnost i mir mogu postići samo socijalnom uključenošću, održivim razvojem i dobrim upravljanjem utemeljenim na demokratskim načelima i vladavini prava, uz potpuno poštovanje dostojanstva i prava ljudi;

3.  pozdravlja brzu reakciju Komisije na teroristički napad koji se dogodio 14. listopada 2017.; poziva EU i njegove međunarodne partnere da ispune svoje obveze prema Somaliji, ponajprije provedbom mjera za osiguranje opskrbe hranom kako bi se spriječili strukturni problemi koji dovode do gladi, poticanjem sigurnosti i pomirenja različitih zajednica, boljim upravljanjem javnim financijama te pružanjem pomoći u dovršetku revizije ustava koja je potrebna kako bi se postigla dugoročna stabilnost;

4.  izražava žaljenje zbog činjenice da se usprkos opetovanim upozorenjima humanitarnih skupina, agencija za pomoć i Europskog parlamenta Somalija i dalje nalazi na rubu gladi; podsjeća da je broj smrtnih slučajeva uslijed gladi koja je vladala 2011. dodatno povećan zbog nesigurnosti i ekstremističkih boraca skupine al-Shabaab koji su svojim djelovanjem onemogućavali isporuku hrane na južnim dijelovima središnje Somalije koji su tada bili pod njihovom kontrolom; poziva sve uključene strane da surađuju s humanitarnim agencijama te da u potpunosti poštuju humanitarna načela kako bi se omogućio potpun i neometan pristup osobama koje i dalje pate i potrebna im je pomoć, osobito na ruralnim područjima;

5.  pozdravlja izborni postupak organiziran u veljači 2017., koji je doveo do izbora novog predsjednika, te izražava nadu da će ti izbori potaknuti političku stabilnost i provedbu potrebnih reformi te unaprijediti projekt federacije u bliskoj koordinaciji i suradnji sa saveznim državama članicama; ističe koliko je važno boriti se protiv endemske korupcije u zemlji te pružiti mogućnosti mladima u Somaliji kako bi se smanjio rizik od njihova novačenja u redove al-Shabaaba;

6.  pozdravlja odluku somalskog Nacionalnog foruma za lidere o poticanju osnivanja i registracije političkih stranaka uoči izbora 2020. i na temelju načela „jedna osoba – jedan glas”, kao i pokušaj obnove državnih institucija te donošenje važnih novih zakona o političkim strankama i o osnivanju neovisnog Nacionalnog povjerenstva za ljudska prava; ističe da je potrebno uložiti trud kako bi se povećala zastupljenost žena;

7.  ističe važnost doprinosa somalske dijaspore i civilnog društva u ponovnoj uspostavi ne samo upravljanja nego i društvenog i gospodarskog razvoja, naglašavajući važnost zastupljenosti i sudjelovanja žena u donošenju odluka; pozdravlja, u tom kontekstu, porast broja žena u parlamentu (na 24 %) i vladi Somalije, vodeći računa o potrebi ulaganja više napora u poboljšanje rodne ravnoteže i u EU-u i u Somaliji;

8.  prima na znanje Deklaraciju iz Nairobija Međuvladinog tijela za razvoj za istočnu Afriku (IGAD) o održivim rješenjima za somalske izbjeglice te ponovnoj integraciji povratnika u Somaliju; pozdravlja predanost ostvarivanju sveobuhvatnog regionalnog pristupa, pri čemu treba zadržati zaštitu i promicati samodostatnost u zemljama azila, uz potporu međunarodne zajednice i u skladu s međunarodnom podjelom odgovornosti, kako je navedeno u Sveobuhvatnom okviru za pomoć izbjeglicama (CRRF) iz Njujorške deklaracije;

9.  poziva Komisiju da uloži više napora u savjetovanje s dionicima u regiji, uključujući lokalno stanovništvo, regionalne vlasti i nevladine organizacije, kako bi se usredotočilo na rješavanje problema i potreba utvrđenih na lokalnoj razini te poticalo povoljno ozračje i povećali kapaciteti za povratak izbjeglica u matične zemlje;

10.  izražava zabrinutost zbog širokih ovlasti NISA-e i činjenice da se služi vojnim sudovima za kazneni progon navodnih kaznenih djela povezanih s terorizmom, pri čemu u više navrata nije poštovala zakonito postupanje i izrekla je smrtnu kaznu bez utvrđene odgovornosti;

11.  poziva somalsku vladu i EU da u okviru svojih aktivnosti povezanih s vladavinom prava u Somaliji zajamče da se djelovanje NISA-e regulira učinkovitim mehanizmima nadzora te da poboljšaju tehničko stručno znanje somalskog Odjela za kriminalističke istrage kako bi se mogle provoditi temeljite i učinkovite istrage te pritom poštovati prava građana;

12.  posebno pozdravlja politički sporazum koji su somalski vođe postigli 16. travnja 2017. oko integracije regionalnih i saveznih snaga u koherentnu strukturu nacionalne sigurnosti sposobnu postupno preuzeti glavnu odgovornost za sigurnost, kao i oko brze uspostave Vijeća za nacionalnu sigurnost i Ureda za nacionalnu sigurnost;

13.  potvrđuje ulogu AMISOM-a u uspostavi sigurnosti i stabilnosti, čime je Somaliji omogućeno da osnuje političke institucije i proširi državnu vlast, dok još nije izvršen prijenos odgovornosti za sigurnost na somalske institucije i snage; pozdravlja istragu Afričke unije o seksualnom nasilju koje su navodno počinili pripadnici postrojbi AMISOM-a; poziva na cjelovitu provedbu preporuka iz izvješćâ glavnog tajnika UN-a o Somaliji te, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2272 (2016), poziva Afričku uniju i zemlje iz kojih dolaze te postrojbe da osiguraju primjerenu i temeljitu istragu tih navoda te da se krivci privedu pravdi; ističe važnost mogućeg produljenja mandata AMISOM-a nakon svibnja 2018., upozoravajući da bi preuranjeni prijenos odgovornosti na somalske postrojbe mogao biti štetan za dugoročnu stabilnost;

14.  ističe da je potrebno boriti se protiv nekažnjavanja i pobrinuti se da osobe odgovorne za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u Somaliji budu privedene pravdi; prima na znanje činjenicu da je somalski predsjednik ponudio amnestiju za određene zločine onima koji se odreknu terorizma i nasilja i žele napustiti al-Shabaab i druge terorističke skupine te potiče razvoj zakonodavstva o amnestiji;

15.  osuđuje činjenicu da borci al-Shabaaba novače djecu vojnike, a sigurnosne snage koriste djecu kao vojnike i doušnike, uključujući zarobljenu ili napuštenu djecu vojnike; podsjeća da se vlada Somalije obvezala rehabilitirati bivšu djecu vojnike te osobe odgovorne za njihovo novačenje privesti pravdi; poziva međunarodne donatore, među ostalima i EU, da kao prioritet odrede pružanje usluga rehabilitacije, obrazovanja i sigurnog školovanja kao ključni element prekidanja smrtonosnog kruga nasilja; potiče vlasti da s djecom za koju se sumnja da su povezana s al-Shabaabom postupaju prije svega kao sa žrtvama te da im pritom vodeća načela budu najbolji interesi djeteta i međunarodni standardi zaštite;

16.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što su prirodni resursi, osobito drveni ugljen, i dalje važan izvor financiranja za teroriste te uzrok ozbiljne degradacije okoliša u Somaliji; poziva Komisiju da istraži na koji se način mehanizmi sljedivosti i dužne pažnje mogu proširiti kako bi uključili sve prirodne resurse koji se koriste za financiranje terorističkih aktivnosti i nasilja; u tom kontekstu, poziva sve uključene strane da osiguraju usklađenost s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a o zabrani izvoza somalskog drvenog ugljena;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Afričkoj uniji, predsjedniku, premijeru i parlamentu Somalije, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava i Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0229.


Madagaskar
PDF 181kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. studenoga 2017. o Madagaskaru (2017/2963(RSP))
P8_TA(2017)0445RC-B8-0641/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Madagaskaru, posebno one od 7. svibnja 2009.(1), 11. veljače 2010.(2) i 9. lipnja 2011.(3) te misiju radi utvrđivanja činjenica koju je Zajednička parlamentarna skupština AKP-a i EU-a uputila na Madagaskar 10. i 11. srpnja 2010.,

–  uzimajući u obzir informacije o najnovijoj pojavi kuge koje je 2. studenog 2017. objavila Svjetska zdravstvena organizacija,

–  uzimajući u obzir zaključna razmatranja Odbora UN-a za ljudska prava o četvrtom periodičnom izvješću o Madagaskaru od 22. kolovoza 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu posebnog izvjestitelja UN-a Johna H. Knoxa o zaključenju njegove misije na Madagaskar iz listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir izvanredni sastanak na vrhu Južnoafričke razvojne zajednice koji je održan 20. svibnja 2011. na kojem se raspravljalo o Madagaskaru i plan koji je predložila skupina Južnoafričke razvojne zajednice za posredovanje nakon ukidanja sankcija protiv Madagaskara od strane EU-a, Afričke unije i zemalja Južnoafričke razvojne zajednice,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja o obvezama u pogledu ljudskih prava koje se odnose na uživanje sigurnog, čistog, zdravog i održivog okoliša sastavljeno 26. travnja 2017. u prigodi njegova posjeta Madagaskaru,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. revidiranog Sporazuma iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Ustav Republike Madagaskara,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava i Smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima koji je Madagaskar potpisao 1969., a ratificirao 1971.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir 120. sjednicu Odbora za ljudska prava održanu u Ženevi, na kojoj je 10. i 11. srpnja 2017. revidirano četvrto periodično izvješće o Madagaskaru u vezi s provedbom Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su na Madagaskaru nakon petogodišnjeg razdoblja političkih nemira tijekom kojeg su donatori obustavili programe razvojne pomoći u listopadu 2013. održani vjerodostojni i demokratski parlamentarni izbori, a u prosincu 2013. predsjednički izbori na kojima je za predsjednika izabran Hery Rajaonarimampianina; budući da je političko stanje i dalje nestabilno iako su zahvaljujući obnovi odnosa sa zemljama donatorima uklonjene sve prepreke za suradnju s novom vladom;

B.  budući da je uveden novi zakonik o komunikaciji koji novinari na Madagaskaru oštro kritiziraju u pogledu presuda za medijske prijestupe na osnovi kaznenog zakona i koji bi mogao dovesti do kriminalizacije te struke; budući da se stanje smirilo, ali se čini da se ne kreće u pravom smjeru;

C.  budući da bi se predsjednički izbori, u načelu, trebali održati sljedeće godine, iako još nije utvrđen točan datum; budući da je madagaskarski predsjednik izrazio sklonost ustavnoj reformi koja bi mu omogućila ostanak na vlasti tijekom izbornog razdoblja i pokazao spremnost za iskrivljavanje predloženih izmjena izbornog prava koje su izradili neovisno nacionalno izborno povjerenstvo, stručnjaci, civilno društvo i oporba; budući da su se njegovi politički protivnici i dio civilnog društva, koji su zabrinuti da je možda riječ o pokušaju odgađanja izbora i ostanka na vlasti i nakon isteka ustavom predviđenog mandata, suprotstavili tim izjavama; budući da će to vjerojatno povećati napetosti u ionako nestabilnim političkim okolnostima;

D.  budući da je regionalni direktor organizacije Amnesty International za južnu Afriku 10. srpnja 2017. izjavio da se podaci o stanju ljudskih prava u Madagaskaru brzo pogoršavaju kao posljedica očitog nepoštovanja vladavine prava; budući da se više od 50 % svih zatvorenika nalazi u preventivnom zatvoru bez suđenja i da se zbog nedostatka slobodnog i poštenog pristupa pravosuđu događa kršenje prava, uključujući izvansudska pogubljenja koja provodi policija i zatvaranje branitelja ljudskih prava;

E.  budući da je Amnesty International zabilježio slučajeve u kojima su se službenici odgovorni za provedbu zakona nastojali osvetiti nakon incidenata u kojima je zavladala pravda rulje; budući da su prema nekim navodima u veljači 2017. policijski službenici spalili pet sela u općini Antsakabary nakon što su stanovnici sela navodno ubili dvojicu njihovih kolega i da je u tom napadu od posljedica požara smrtno nastradala starija žena koja nije mogla pobjeći; budući da policija sada provodi istragu nad tim podmetanjem požara iako je sama upletena u nj;

F.  budući da vlasti zastrašuju i uznemiruju novinare i branitelje ljudskih prava nastojeći ih ušutkati i omesti u njihovu istraživačkom radu i aktivnostima za zaštitu ljudskih prava; budući da su nakon izbora 2013. zatvorene mnoge medijske kuće ili se u njima provodi cenzura radi „poštovanja vladavine prava” i obveznog „čišćenja audiovizualnog krajolika” koje provodi ministarstvo za komunikaciju;

G.  budući da je Konferencija stranaka Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) 2013. donijela akcijski plan za Madagaskar u skladu s kojim ta zemlja mora pojačati napore koje ulaže u provedbu propisa i uvesti embargo na izvoz mogućih zaliha drva; budući da su otad Tajništvo i Stalni odbor CITES-a u više navrata izjavljivali da Madagaskar ne poštuje taj akcijski plan; budući da je, prema Tajništvu CITES-a, rasprostranjena pojava nekažnjavanja nezakonite sječe i kršenja propisa o okolišu; budući da, s druge strane, sudovi, za koje postoji bojazan od korupcije, osuđuju pojedince koji se bore protiv nezakonite sječe;

H.  budući da je Madagaskar jedno od najposebnijih mjesta na svijetu kad je riječ o okolišu, no ujedno i najsiromašnija među zemljama na svijetu u kojima ne vlada sukob, da 92 % stanovništva preživljava s manje od 2 USD dnevno i da se zemlja nalazi na 154. mjestu među 188 zemalja prema indeksu ljudskog razvoja;

I.  budući da nezakonita trgovina drvom i životinjskim vrstama predstavlja veliku prijetnju za okoliš i biološku raznolikost na Madagaskaru, kao i za prava njegovih stanovnika koja se odnose na okoliš; budući da utjecaj industrije vađenja minerala na okoliš i nedostatak transparentnosti u upravljanju u njoj često šteti lokalnim zajednicama i njihovu održivom razvoju; budući da postoje navodi o povezanosti mreža nezakonite trgovine s organiziranim kriminalom, što ugrožava demokratsko upravljanje u toj zemlji; budući da su prema posebnom izvjestitelju za ljudska prava i okoliš nezakonita sječa i trgovina vrijednog drva i koncesije za rudnike usko povezani s nasiljem nad lokalnim stanovništvom;

J.  budući da se ekološki aktivist Clovis Razafimalala, koji je osudio nezakonitu trgovinu i iskorištavanje ružinog i ostalih vrsta drva, od 16. rujna 2016. nalazi u pritvoru na temelju lažnih optužbi za pobunu, uništavanje javnih dokumenata i dobara i podmetanje požara unatoč očitom nedostatku dokaza; budući da je 27. rujna 2017. uhićen ekološki aktivist i branitelj ljudskih prava Raleva jer se koristio „lažnim naslovom” kad je preispitivao aktivnosti rudnika zlata nakon što je rudarstvo zabranjeno zbog uništavanja okoliša; budući da je Raleva 26. listopada 2017. osuđen na dvogodišnju uvjetnu kaznu; budući da je direktor nevladine organizacije za borbu protiv nezakonite trgovine ružinim drvom Augustin Sarovy bio prisiljen pobjeći u Europu nakon što je zaprimio prijetnje smrću;

K.  budući da je Fernand Cello, direktor radijske postaje poznat po istragama u vezi s osjetljivim temama kao što je nezakonito iskopavanje safira, 6. svibnja 2017. optužen za „krivotvorenje i upotrebu krivotvorina”; budući da su Reporteri bez granica (engl. Reporters Without Borders) osudili oštre mjere koje su protiv direktora radija Jupiter poduzele regionalne vlasti na temelju lažnih optužbi koje su iznijele osobe upletene u njegove istrage;

L.  budući da je uhićenje Claudine Razaimamonjy na inicijativu ureda Bianco (fr. Bureau Indépendant Anti-Corruption – Neovisni ured za borbu protiv korupcije) zbog pronevjere javnih sredstava u nekoliko općina postalo državno pitanje, s obzirom na to da je bliska saveznica i savjetnica šefa države Herya Rajaonarimampianine; budući da je policija prije njezina uhićenja zatražila da se Jacqueline Raharimanantsoa Saholiniaine, Sylvie Randriantsara Linah i Claudine Razaimamonjy privedu na saslušanje; budući da se pokazalo da su te tri žene u stvari jedna te ista osoba, Claudine Razaimamonjy, koja se nikada nije odazvala pozivu na saslušanje;

M.  budući da je „slučaj Claudine” doveo do otvorenog sukoba između vlade i pravosuđa s obzirom na to da je ministar pravosuđa osobno javno zatražio puštanje na slobodu Claudine Razaimamonjy kako bi se izbjeglo produljenje njezina pritvora; budući da je sindikat sudaca izjavio da ga je uvrijedilo stajalište vlade i njezino izravno uključivanje u slučaj te se zauzeo za diobu vlasti i naglasio da taj slučaj nema veze s politikom; budući da su sindikati ove godine tri puta bili u štrajku kako bi osudili opetovana zastrašivanja i uplitanje vlade u njihove aktivnosti te potvrdili svoju neovisnost;

N.  budući da je Madagaskar od 1980-ih svake godine izložen epidemijama kuge i da je zadnja epidemija koja je izbila u kolovozu 2017. posebno ozbiljna te su njome pogođeni veliki gradovi i neendemska područja; budući da je prijavljeno više od 1800 slučajeva zaraženih i 127 umrlih; budući da je prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije neobična priroda i brzo širenje ove godine posljedica pogoršanja zdravstvenog sustava povezanog s društveno-političkom krizom s kojom se zemlja suočava zadnjih godina; budući da Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je rizik od potencijalnog daljnjeg širenja epidemije kuge na nacionalnoj razini i dalje visok;

O.  budući da prevlast običajnog prava u zemlji potiče štetne tradicionalne prakse, uključujući dogovorene, prisilne i rane brakove; budući da žene i djevojčice i dalje trpe seksualno ili drugo fizičko nasilje, dok su stope prijavljenih slučajeva niske, a progoni rijetki; budući da je pobačaj u zemlji i dalje zabranjen na temelju zakona iz 1920.; budući da svaki dan tijekom porođaja umire deset žena; budući da zabrana pobačaja može dovesti do prikrivenih i rizičnih prekida trudnoće koje provode medicinski nekvalificirane osobe;

1.  pozdravlja ponovnu uspostavu vladavine prava s izborima održanima u listopadu i prosincu 2013.; podsjeća vlasti Madagaskara, u prvom redu predsjednika te države, na to da su odgovorni za održavanje i zaštitu prava svojih građana u cijeloj zemlji, uključujući sprečavanje svih zloupotreba i zločina te izvršavanje svog zadatka vladanja uz strogo poštovanje vladavine prava; apelira na njih da poduzmu sve potrebne mjere kako bi zajamčili ostvarenje temeljnih sloboda svojih građana, uključujući slobodu izražavanja;

2.  izražava nadu da će se nadolazeći izbori održati u mirnom i spokojnom ozračju kako bi bili demokratski i transparentni; inzistira na tome da se moraju očuvati ustavni poredak i politička stabilnost i da se jedino dijalogom i izgradnjom konsenzusa među svim političkim akterima mogu jamčiti pravovremeni i vjerodostojni izbori 2018.; poziva međunarodnu zajednicu da poduzme sve moguće korake kako bi se zajamčio pravedan i slobodan izborni proces za predsjedničke izbore 2018.;

3.  izražava zabrinutost zbog učestalosti pravde rulje i umiješanosti službenika odgovornih za provedbu zakona u slučajeve izvansudskog ubijanja; poziva na neovisnu i nepristranu istragu slučaja spaljivanja pet sela u općini Antsakabary, u kojoj će se jamčiti zaštita žrtava od bilo kakve odmazde ako dostave dokaze o tom pitanju; poziva vlasti Madagaskara da sustavno provode nepristrane istrage o izvansudskim pogubljenjima, da kazneno progone počinitelje, a obiteljima žrtava osiguraju odgovarajuću naknadu;

4.  poziva vlasti Madagaskara da poštuju svoje obveze koje proizlaze iz CITES-a, uključujući znatnim jačanjem učinkovite provedbe zakona o borbi protiv nezakonite sječe šume i trgovine ljudima;

5.  pozdravlja činjenicu da je u tijeku revizija zakonika o rudarstvu i poziva vladu da osigura da se revidiranim zakonikom ispune međunarodni zahtjevi, kao što su prethodne procjene i savjetovanja s većinom pogođenih ljudi, pristup pravnim lijekovima i maksimalno smanjivanje štete za okoliš; poziva vladu da preispita rudarske dozvole koje je izdala prijelazna vlada i da suspendira dozvole koje nisu u skladu s dekretom MECIE;

6.  osuđuje proizvoljno pritvaranje novinara, branitelja ljudskih prava i aktivista za zaštitu okoliša na temelju izmišljenih optužnica; poziva na to da se konačno zaustavi njihovo uznemiravanje i zastrašivanje, ne odobrava mjere poduzete protiv medija prije zadnjih izbora i poziva na potpunu ponovnu uspostavu svih pojedinačnih i kolektivnih sloboda; poziva vladu Madagaskara da stavi izvan snage restriktivne elemente zakonika o komunikaciji;

7.  poziva vladu Madagaskaru da omogući uobičajen i neovisan tijek pravde u „slučaju Claudine” i u svim slučajevima aktivne i pasivne korupcije; ustraje u tome da se politika ne bi trebala miješati u sudstvo i da se uredu Bianco dopusti da slobodno provodi svoje istrage o korupciji; inzistira na strogom poštovanju načela diobe vlasti i naglašava da neovisnost i nepristranost pravosuđa moraju biti zajamčeni u svim okolnostima; zahtijeva da nadležna tijela Madagaskara udvostruče svoje napore u borbi protiv korupcije i nekažnjavanja u zemlji i da osiguraju da se svi slučajevi korupcije privedu pravdi;

8.  izražava zabrinutost zbog porasta aktivnosti stranih propovjednika koji učenike prisiljavaju na prelazak na ekstremističko tumačenje islama;

9.  naglašava da Europska unija i njezine države članice moraju ulagati u pružanje podrške i zaštite braniteljima ljudskih prava kao ključnih aktera u održivom razvoju, uključujući s pomoću hitnih bespovratnih sredstava u okviru fonda Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) za hitne slučajeve namijenjenog ugroženim braniteljima ljudskih prava;

10.  apelira na transnacionalna trgovačka društva da poštuju ljudska prava i načelo dužne pažnje kako je utvrđeno u Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;

11.  poziva EU da obrati pozornost na to da se zajamči da pripreme za predstojeće predsjedničke izbore budu uključive, transparentne i opće prihvaćene, među ostalim s pomoću dvogodišnjeg paketa potpore za izborne postupke;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, Vijeću, Vijeću ministara AKP-a i EU-a, vladi Madagaskara, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Južnoafričkoj razvojnoj zajednici i Komisiji Afričke unije.

(1) SL C 212E, 5.8.2010., str. 111.
(2) SL C 341E, 16.12.2010., str. 72.
(3) SL C 380E, 11.12.2012., str. 129.


Sporazum o partnerstvu o odnosima i suradnji između EU-a i Novog Zelanda (Suglasnost) ***
PDF 243kWORD 49k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. studenoga 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Sporazuma o partnerstvu o odnosima i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Novog Zelanda, s druge strane (15470/2016 – C8-0027/2017 – 2016/0366(NLE))
P8_TA(2017)0446A8-0327/2017

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (15470/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o partnerstvu o odnosima i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Novog Zelanda, s druge strane (09787/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 37. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 207., člankom 212. stavkom 1., člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) te člankom 218. stavkom 8. drugim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0027/2017),

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 16. studenoga 2017. o nacrtu odluke(1),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0327/2017),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Novog Zelanda.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0447.


Sporazum o partnerstvu o odnosima i suradnji između EU-a i Novog Zelanda (Rezolucija)
PDF 269kWORD 54k
Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. studenoga 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, sporazuma o partnerstvu o odnosima i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Novog Zelanda, s druge strane (15470/2016 – C8-0027/2017 – 2016/0366(NLE)2017/2050(INI))
P8_TA(2017)0447A8-0333/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (15470/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o partnerstvu o odnosima i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Novog Zelanda, s druge strane(1) (09787/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 37. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 207., člankom 212. stavkom 1., člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) te člankom 218. stavkom 8. drugim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0027/2017),

–  uzimajući u obzir Zajedničku deklaraciju o odnosima i suradnji između Europske unije i Novog Zelanda(2), donesenu 2007. u Lisabonu,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju o Novom Zelandu od 25. veljače 2016. o otvaranju pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini s Australijom i Novim Zelandom(3),

–  uzimajući u obzir Sporazum između Europske unije i Novog Zelanda o uspostavi okvira za sudjelovanje Novog Zelanda u operacijama Europske unije za upravljanje krizama potpisan 2012. godine(4),

–  uzimajući u obzir Sporazum o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji između Europske zajednice i Vlade Novog Zelanda(5), koji je stupio na snagu 2009. godine

–  uzimajući u obzir 22. međuparlamentarnu sjednicu EU-a i Novog Zelanda održanu 23. ožujka 2017. u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 16. studenoga 2017. o nacrtu odluke(6),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0333/2017),

A.  budući da Novi Zeland gaji blisko i povijesno partnerstvo s Europskom unijom i njezinim državama članicama;

B.  budući da Europska unija s Novim Zelandom dijeli zajedničke vrijednosti i načela, uključujući poštovanje demokratskih načela, ljudska prava, temeljne slobode, vladavinu prava, što obuhvaća međunarodno pravo te mir i sigurnost;

C.  budući da je Europska unija i dalje treći po veličini trgovinski partner Novog Zelanda te budući da obje strane dijele širok raspon ekonomskih i trgovinskih interesa;

D.  budući da je prvi rezidentni veleposlanik EU-a u Novom Zelandu stupio na dužnost u rujnu 2016., čime je obilježeno potpuno formiranje autonomnog izaslanstva Europske unije na Novom Zelandu;

E.  budući da Novi Zeland gaji dobre odnose s nizom najbližih partnera EU-a, posebno s Australijom i Sjedinjenim Američkim Državama; u tom pogledu ističe Deklaraciju iz Wellingtona iz 2010. o uspostavljanju okvira strateškoga partnerstva između Novog Zelanda i Sjedinjenih Američkih Država te Sporazum o bliskijim gospodarskim odnosima potpisan s Australijom 1983. godine;

F.  budući da je Novi Zeland kao član Odbora za razvojnu pomoć OECD-a važan razvojni partner i ključni pružatelj pomoći u smislu službene razvojne pomoći u odnosu na postotak BND-a te pridonosi održivom razvoju i smanjenju siromaštva u zemljama u razvoju u cilju stvaranja pravednijeg, sigurnijeg i naprednijeg planeta;

G.  budući da je Novi Zeland član obavještajnog saveza „Pet očiju” sa Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenom Kraljevinom, Kanadom i Australijom; budući da su druge države članice EU-a (Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Belgija, Švedska, Danska i Španjolska) dio manje obvezujućega programa poznatog kao „Četrnaest očiju”;

H.  budući da se Novi Zeland posebno fokusira na razvijanje odnosa u azijsko-pacifičkoj regiji, osobito s Kinom, zemljama jugoistočne Azije i Japanom, te doprinosi regionalnoj stabilnosti u jugoistočnoj Aziji i jugozapadnom Pacifiku;

I.  budući da integrirana azijsko-pacifička regija, u kojoj Novi Zeland igra važnu ulogu, pridonosi globalnom sustavu koji se temelji na vrijednosti i pravilima, a time i sigurnosti Unije;

J.  budući da je Novi Zeland član osnivač Foruma pacifičkih otoka i da je uspostavio strateško partnerstvo s ASEAN-om;

K.  budući da je Novi Zeland sklopio bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini s Australijom, Singapurom, Tajlandom, Kinom, Hong Kongom, Tajvanom, Malezijom i Južnom Korejom, kao i multilateralne trgovinske sporazume u okviru Sporazuma o transpacifičkom strateškom gospodarskom partnerstvu sa Singapurom, Čileom i Brunejem, Sporazum o slobodnoj trgovini između ASEAN-a, Australije i Novog Zelanda te Sporazum o slobodnoj trgovini između Novog Zelanda i Vijeća za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva; budući da Kina i Novi Zeland žele unaprijediti svoje trgovinske sporazume;

L.  budući da je Novi Zeland također stranka u dogovoru o Transpacifičkom partnerstvu, koji je ratificirao, i budući da aktivno sudjeluje u pregovorima o Regionalnom sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu;

M.  budući da je Novi Zeland bio nestalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda tijekom dvogodišnjeg razdoblja od 2015. do 2016., tijekom kojeg je u dvjema prilikama predsjedao Vijećem sigurnosti pokazujući snažno vodstvo i viziju;

N.  budući da je Novi Zeland dugogodišnji član Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Svjetske banke i Azijske razvojne banke te je član novoosnovane Azijske banke za ulaganja u infrastrukturu (AIIB) sa sjedištem u Šangaju;

O.  budući da je Novi Zeland doprinio mirovnim misijama UN-a, među ostalim i onima u Bosni, Kosovu, Sijeri Leoneu i Afganistanu; budući da je u Afganistanu vodio tim za obnovu u pokrajini Bamyan i misije obuke kako bi pomogao afganistanskoj nacionalnoj vojsci te je osim toga do 2012. sudjelovao u misiji EUPOL-a kako bi pomogao u ponovnoj uspostavi zakona i reda;

P.  budući da Novi Zeland od 2015. provodi neborbenu misiju obuke u Iraku u cilju osposobljavanja pripadnika iračkih sigurnosnih snaga kao dio borbe protiv takozvane Islamske države/Daiša;

Q.  budući da je Novi Zeland bio prva zemlja na svijetu koja je 1893. prihvatila opće pravo glasa;

R.  budući da je Novi Zeland zagovornik „zelene” proizvodnje, osobito hrane, i da promiče sveobuhvatne svjetske klimatske sporazume u sklopu Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama, provedbu sporazuma s konferencije COP21 iz Pariza i učinkovito ublažavanje posljedica u svim razvijenim zemljama i zemljama u razvoju s visokim razinama emisija, među ostalim kao prva država koja je uspostavila nacionalni sustav za trgovanje emisijama;

S.  budući da Novi Zeland i Europska unija surađuju na promicanju održivog razvoja i otpornosti na klimatske promjene u azijsko-pacifičkoj regiji te njihovu ublažavanju, osobito poticanjem sustavne upotrebe obnovljive energije;

T.  budući da Novi Zeland i Europska unija surađuju na promicanju održivog razvoja i otpornosti na klimatske promjene u azijsko-pacifičkoj regiji te njihovu ublažavanju, s osobitim naglaskom na ulogu obnovljivih izvora energije;

U.  budući da Novi Zeland pridonosi Međunarodnom fondu za Irsku, organizaciji kojoj je cilj promicanje gospodarskog i socijalnog napretka, kao i poticanje i olakšavanje dijaloga i pomirbe u zajednici;

1.  pozdravlja sklapanje Sporazuma o partnerstvu o odnosima i suradnji kojim će se pružiti politički okvir okrenut budućnosti unutar kojeg će se odnosi i suradnja između EU-a i Novog Zelanda o održivom razvoju i širokom rasponu pitanja tijekom niza godina dodatno razvijati kako bi bili u skladu s novim ambicijama i težnjama;

2.  podupire pokretanje pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Novog Zelanda koji se moraju voditi u duhu recipročnosti i uzajamne koristi, imajući na umu osjetljivost određenih poljoprivrednih i drugih proizvoda; ističe važnost jačanja političkog dijaloga i poboljšanja suradnje na područjima gospodarskog rasta, stvaranja radnih mjesta, trgovine i ulaganja;

3.  cijeni gestu premijera Billa Englisha koji je svojim prvim službenim posjetom Europskoj uniji, Europskom parlamentu, Londonu i Berlinu u siječnju 2017., samo mjesec dana nakon što je imenovan premijerom, istaknuo i ponovno potvrdio posebne odnose Novog Zelanda s Europom;

4.  uviđa snažne i povijesne bilateralne odnose između Novog Zelanda i država članica EU-a, uključujući kulturne, gospodarske i međuljudske veze;

5.  ističe suradnju Europske unije s Novim Zelandom u području mira, sigurnosti, regionalne stabilnosti u azijsko-pacifičkoj regiji, poljoprivrede, održivog razvoja, ribarstva i pomorstva, transporta, humanitarne pomoći, sanitarnih mjera, energije, okoliša i klimatskih promjena;

6.  ističe suradnju Europske unije s Novim Zelandom na jačanju upravljanja okolišem i oceanima koja je potrebna kako bi se postiglo očuvanje resursa i njihovo održivo korištenje;

7.  prima na znanje plan o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji EU-a i Novog Zelanda u pogledu istraživanja i inovacija; potiče daljnja ulaganja i nove prilike u području znanstvene, akademske i tehnološke suradnje;

8.  pozdravlja članke Sporazuma o partnerstvu o odnosima i suradnji koji se odnose na antiterorističku suradnju, posebno obveze o razmjeni informacija o terorističkim skupinama i mrežama te o razmjeni stajališta o sprečavanju, suzbijanju i borbi protiv terorizma i popratne propagande, radikalizacije i kiberkriminala, uz istodobno jamčenje zaštite ljudskih prava i poštovanje vladavine prava;

9.  ističe sudjelovanje Novog Zelanda u operacijama EU-a za upravljanje krizama u cilju promicanja međunarodnog mira i sigurnosti te njegov doprinos borbi protiv pirata u sklopu operacije Atalanta EUNAVFOR-a oko Afričkoga roga, misiji EUPOL-a u Afganistanu i misiji EUFOR-a (misija Althea) u Bosni i Hercegovini;

10.  pohvaljuje dugotrajno sudjelovanje Novog Zelanda u međunarodnoj koaliciji protiv terorizma; podsjeća da Novi Zeland može imati važnu ulogu u borbi protiv međunarodnoga terorizma u azijsko-pacifičkoj regiji; zadovoljan je što ta zemlja već pruža potporu vladama i nevladinim organizacijama u zemljama jugoistočne Azije u nastojanjima protiv nasilnog ekstremizma i radikalizacije;

11.  uviđa ulogu Novog Zelanda u supokroviteljstvu rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o mirovnom procesu u Siriji i Bliskom istoku na kraju 2016. godine dok je bio član Vijeća sigurnosti UN-a;

12.  pozdravlja dugogodišnju posvećenost Novog Zelanda radu Međunarodnoga kaznenog suda te pohvaljuje njegove napore i konstruktivni doprinos u cilju razvoja i učinkovitosti Međunarodnog kaznenog suda kao sredstva za jačanje mira i međunarodnog pravosuđa;

13.  pozdravlja činjenicu da je Novi Zeland ratificirao sporazum o klimi s konferencije COP21 i sa zadovoljstvom napominje da više od 80 % njegove električne energije dolazi iz obnovljivih izvora energije;

14.  prima na znanje pacifičko energetsko partnerstvo EU-a i Novog Zelanda; poziva obje strane da povećaju suradnju na području održive energije u skladu s inicijativom UN-a „Održiva energija za sve”;

15.  uviđa doprinos Novog Zelanda zaštiti, očuvanju i održivoj uporabi morskih resursa te njegov doprinos istraživanju mora;

16.  smatra da je Novi Zeland važan partner u suradnji u pogledu okoliša u pacifičkoj regiji i na Antarktici te u njegovoj zaštiti;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Novog Zelanda.

(1) SL L 321, 29.11.2016., str. 3.
(2) SL C 32, 6.2.2008., str. 1.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0064.
(4) SL L 160, 21.6.2012., str. 2.
(5) SL L 171, 1.7.2009., str. 28.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0446


Strategija EU-a i Afrike: poticaj za razvoj
PDF 465kWORD 60k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. studenoga 2017. o strategiji EU-a i Afrike: poticaj za razvoj (2017/2083(INI))
P8_TA(2017)0448A8-0334/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji i članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku naslovljenu „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa”, koju je Europsko vijeće predstavilo tijekom svojeg sastanka održanog 28. i 29. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća i Komisije od 7. lipnja 2017. o Novom europskom konsenzusu o razvoju – Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost,

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju i zaključni dokument koji je Opća skupština UN-a donijela 25. rujna 2015. pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” te 17 ciljeva održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir Načela za odgovorna ulaganja u poljoprivredne i prehrambene sustave koja je razvio Odbor za svjetsku sigurnost opskrbe hranom u cilju postizanja prvog i drugog cilja održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan iz Addis Abebe o financiranju razvoja iz 2015.,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2015.,

–  uzimajući u obzir afrički sastanak na vrhu održan 16. studenog 2016. posvećen afričkoj ulozi na konferenciji COP 22,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. veljače 2016. o Akcijskom planu EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom (COM(2016)0087),

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000.(1) („Sporazum iz Cotonoua”) te njegove izmjene iz 2005. i 2010.,

–  uzimajući u obzir zajedničku strategiju Afrike i EU-a koju su donijeli čelnici afričkih i europskih država i vlada na sastanku na vrhu u Lisabonu 9. prosinca 2007., kao i dva akcijska plana usvojena u Accri u listopadu 2007. (za razdoblje od 2008. do 2010.) i u Tripoliju u studenom 2010. (za razdoblje od 2011. do 2013.),

–  uzimajući u obzir zaključke s 4. sastanka na vrhu između EU-a i Afrike održanog u Bruxellesu 2. i 3. travnja 2014., smjernice kojima je utvrđen format sastanaka (format iz Kaira) te područja suradnje između dvaju kontinenata za razdoblje od 2014. do 2017. te izjavu EU-a i Afrike o migraciji i mobilnosti,

–  uzimajući u obzir Program 2063. koji je Afrička unija usvojila u svibnju 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće o prijedlozima preporuka o institucionalnoj reformi Afričke unije pod naslovom „Imperativ osnaživanja naše Unije”, koje je pripremila Njegova Ekscelencija Paul Kagamé,

–  uzimajući u obzir 3. interkontinentalni forum civilnog društva održan u Tunisu od 11. do 13. srpnja 2017., na kojemu su odaslani pozivi za jačanje sudjelovanja organizacija civilnog društva te stavljanje čovjeka u središte strategije Afrike i EU-a,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 7. lipnja 2017. naslovljenu „Strateški pristup otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a” (JOIN(2017)0021),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/1601 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. rujna 2017. o uspostavi Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR), jamstva EFOR-a i Jamstvenog fonda EFOR-a(2),

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije od 5. srpnja 2016. za uredbu Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 230/2014 o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (COM(2016)0447),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 22. studenoga 2016. naslovljenu „Obnovljeno partnerstvo s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama” (JOIN(2016)0052),

–  uzimajući u obzir različite komunikacije Komisije o odnosima između EU-a i Afrike, posebno onu od 27. lipnja 2007. naslovljenu „Od Kaira do Lisabona – strateško partnerstvo EU-a i Afrike” (COM(2007)0357), onu od 17. listopada 2008. naslovljenu „Godina poslije Lisabona: partnerstvo Afrike i EU-a na djelu” (COM(2008)0617) i onu od 10. studenog 2010. o konsolidaciji odnosa između EU-a i Afrike: 1,5 milijardi stanovnika, 80 zemalja, dva kontinenta, jedna budućnost (COM(2010)0634),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku upućenu Europskom parlamentu i Vijeću od 4. svibnja 2017. naslovljenu „Za novi poticaj partnerstva Afrike i EU-a” (JOIN(2017)0017) i zaključke Vijeća o toj temi od 19. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o odnosima između Unije, Afrike i zemalja AKP-a, osobito onu od 4. listopada 2016. o budućnosti odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020.(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o Uzajamnom fondu EU-a za Afriku: implikacije za razvojnu i humanitarnu pomoć(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o izvješću EU-a za 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje(6),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0334/2017),

A.  budući da su veze koje Europska unija održava s afričkim zemljama povijesne te da je njihova budućnost usko povezana; budući da je EU vodeći partner Afrike u području gospodarstva i trgovine, kao i razvoja, humanitarne pomoći i sigurnosti;

B.  budući da je potrebna nova vizija partnerstva između Afrike i EU-a kojom se odražava razvoj političkog, gospodarskog, ekološkog i socijalnog okruženja obaju kontinenata; budući da je potrebno prilagoditi se novim akterima na međunarodnoj sceni, uključujući Kinu, te stremiti prema pojačanom, moderniziranom partnerstvu s izraženijom političkom dimenzijom, pri čemu naglasak treba staviti na zaštitu naših ključnih zajedničkih interesa;

C.  budući da se odnosi između EU-a i Afrike trebaju graditi na načelima razumijevanja i međusobnih interesa kao i dijeljenja zajedničkih vrijednosti u okviru uzajamnog partnerstva;

D.  budući da se odnosi između EU-a i afričkog kontinenta temelje na različitim pravnim instrumentima i političkim strategijama te da je potrebno povećati njihovu sinergiju i usklađenost kako bi partnerstvo postalo učinkovitije i održivije;

E.  budući da je Sporazum iz Cotonoua, sklopljen između 79 država AKP-a, od koji je 48 iz supsaharske Afrike, i EU-a, temelj partnerstva između Unije i Afrike; budući da je EU također uspostavio odnose s afričkim zemljama koje nisu potpisnice Sporazuma iz Cotonoua; budući da je partnerstvo EU-a i AKP-a pokrenuto u doba kada zemlje AKP-a još uvijek nisu bile uspostavile svoje sadašnje regionalne ili kontinentalne okvire za suradnju; budući da je radi nastanka Afričke unije 2003. i donošenja Zajedničke strategije Afrike i EU-a 2007. ključno pojednostavniti razne političke okvire politike između EU-a i Afrike; budući da je cilj o „odnošenju prema Africi kao prema jednom subjektu” jasno naveden u preambuli Zajedničke strategije Afrike i EU-a;

F.  budući da EU s afričkim zemljama održava institucionalni i politički dijalog u okviru sastanaka na vrhu između EU-a i Afrike, međuvladine organizacije „Unija za Mediteran” te tijela za suradnju AKP-a i EU-a, među ostalim na parlamentarnoj razini preko Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a, Izaslanstva Europskog parlamenta u Parlamentarnoj skupštini „Unije za Mediteran” ili Izaslanstva za odnose s Panafričkim parlamentom;

G.  budući da proračun 11. Europskog razvojnog fonda iznosi 30,5 milijardi EUR, od čega je 900 milijuna EUR namijenjeno za Instrument mirovne pomoći za Afriku, te da će 1,4 milijarde EUR iz pričuve Europskog razvojnog fonda biti izdvojeno za Uzajamni fond EU-a za Afriku; budući da je više od 5 milijardi EUR iskorišteno za potrebe afričkih zemalja u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo te da je 845 milijuna EUR izdvojeno za panafrički program u okviru Instrumenta za razvojnu suradnju u cilju provedbe Zajedničke strategije Afrike i Europske unije;

H.  budući da je skorašnji sastanak na vrhu između AU-a i EU-a 29. i 30. studenog 2017. u Abidjanu na temu „Ulaganje u mlade” prilika za stvaranje, podupiranje i razvijanje gospodarskih uvjeta za istinsku jednakost između partnera željnih braniti ključne zajedničke interese;

I.  budući da će nova zajednička strategija Afrike i EU-a morati biti uvrštena u sporazum koji će naslijediti Sporazum iz Cotonoua;

J.  budući da je EU povijesni partner i glavni jamac za sigurnost afričkog kontinenta, što je od ključne važnosti; budući da sigurnost i održivi rast europskog kontinenta usko i izravno ovise o stabilnosti i razvoju afričkog kontinenta, i obratno;

K.  budući da je stalna potpora uspješnoj uspostavi strukture za mir i sigurnost u Africi te predanost EU-a, AU-a i drugih međunarodnih aktera prisutnih u Africi važna za razvoj i stabilnost afričkog kontinenta;

L.  budući da migracije imaju istaknutu ulogu u globalnoj strategiji EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku te da predstavljaju prioritetnu temu u vanjskim odnosima EU-a, uključujući i njegovim odnosima s Afrikom; budući da Afrika i Europa dijele zajednički interes i odgovornost kada je riječ o migracijama i mobilnosti, uključujući borbu protiv trgovine i krijumčarenja ljudima te budući da upravljanje migracijama zahtijeva globalna rješenja koja se temelje na solidarnosti, dijeljenju odgovornosti, poštovanju prava migranata i međunarodnog prava te djelotvorno korištenje instrumentima za razvojnu suradnju;

M.  budući da u Africi više od 218 milijuna ljudi živi u ekstremnom siromaštvu; budući da je udio stanovništva koje živi u ekstremnom siromaštvu u supsaharskoj Africi pao s 56 % 1990. na 43 % 2012.; budući da se od 47 najmanje razvijenih zemalja njih 33 nalazi na afričkom kontinentu, što partnerstvo između EU-a i Afrike čini ključnim instrumentom u provedbi Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja, što se osobito odnosi na iskorjenjivanje siromaštva;

N.  budući da se procjenjuje da u Africi potrebe za ulaganjima u infrastrukturu iznose 75 milijardi eura godišnje, da bi tržište robom široke potrošnje 2020. trebalo doseći vrijednost od bilijun dolara, da su izravna strana ulaganja u stalnom rastu i da bi 2020. trebala iznositi 144 milijarde dolara te da Afrika trenutačno ima milijardu stanovnika;

O.  budući da u afričkom izvozu i dalje prevladavaju sirovine i neprerađeni proizvodi i da je odobravanje trgovinskih povlastica apsorbiralo velik dio tog izvoza; budući da slobodan pristup tržištu za većinu afričkih proizvoda povećava kapacitete afričkih zemalja i poboljšava njihovu konkurentnost i sudjelovanje u globalnim tržištima uz pomoć, među ostalim, politika usmjerenih na trajnu održivu industrijalizaciju i ruralnu produktivnost kao ključnih putova za razvoj;

P.  budući da treba uzeti u obzir demografsku dinamiku, s obzirom na to da bi do 2050., prema određenim projekcijama, Afrika mogla imati 2,5 milijardi stanovnika, većinom mladih, dok se očekuje da će europsko stanovništvo znatno ostarjeti; budući da je potrebno stvoriti milijune radnih mjesta te pružiti pomoć i podršku osnaživanju žena i mladih, osobito u pogledu obrazovanja, pristupa zdravstvenoj skrbi i osposobljavanja na afričkom kontinentu;

Jačanje političkog dijaloga između EU-a i Afrike: preduvjet za obnovljeno strateško partnerstvo

1.  prima na znanje novu komunikaciju naslovljenu „Novi poticaj partnerstvu između Afrike i EU-a” čiji je cilj osigurati novi zamah partnerstvu između Afrike i EU-a kako bi ga se ojačalo i produbilo usmjeravajući ga na blagostanje i stabilnost dvaju kontinenata u skladu s obvezama preuzetima u okviru ciljeva održivog razvoja, novog europskog konsenzusa o razvoju, koji služi kao skup smjernica za europsku razvojnu politiku, globalne strategije za vanjsku i sigurnosnu politiku Unije i Programa 2063.;

2.  podsjeća na to da je Afrika ključni strateški partner EU-a i smatra da je ključno osnažiti odnose između EU-a i AU-a revidiranim i proširenim dijalogom kojim se obuhvaćaju načela transparentnosti i dobrog upravljanja radi ostvarenja situacije u kojoj su svi dionici na dobitku te ravnopravne i održive suradnje kako bi se odgovorilo na zajedničke izazove i stekla zajednička korist, osiguravajući pritom načelo vlasništva i uzimajući u obzir konkretne okolnosti i stupanj razvoja svake od partnerskih zemalja;

3.  poziva da buduće partnerstvo bude usredotočeno na prioritetna područja koja su utvrdili AU i EU, kao što su:

   gospodarski razvoj (preko trgovine, sporazuma o gospodarskom partnerstvu, poboljšane regionalne integracije, gospodarske diversifikacije, održive industrijalizacije i otvaranja kvalitetnih radnih mjesta),
   dobro upravljanje, uključujući ljudska prava,
   ljudski razvoj putem javnih usluga kojima se obuhvaćaju temeljne potrebe, kao što su obrazovanje, zdravlje, pristup vodi i sanitarnom sustavu, ravnopravnost spolova, znanost, tehnologija i inovacije,
   sigurnost i borba protiv terorizma,
   migracije i mobilnost,
   okoliš, uključujući klimatske promjene;

4.  podsjeća da je proračunska pomoć najbolji način da vlade same preuzimaju odgovornost i odlučuju o svojim potrebama i prioritetima; podsjeća da opća ili sektorska proračunska pomoć omogućava pružanje potpore razvojnim politikama i jamčenje maksimalnog kapaciteta apsorpcije;

5.  pozdravlja činjenicu da će središnja tema 5. sastanka na vrhu između AU-a i EU-a u studenome 2017. u Côte d’Ivoireu biti mladi, imajući u vidu njihovu važnost za budućnost obaju kontinenata;

6.  podsjeća na važnost i učinkovitost suradnje između AKP-a i EU-a i postignutih rezultata u području razvoja; ustraje u održavanju tog pravno obvezujućeg okvira nakon 2020.; ustraje u potrebi jačanje te suradnje, razvijajući pritom njezinu regionalnu dimenziju, među ostalim preko pojačane suradnje s AU-om, regionalnim gospodarskim zajednicama i drugim regionalnim organizacijama; poziva da se političkom dijalogu u okviru pregovora o sporazumu koji će uslijediti nakon Sporazuma iz Cotonoua pristupi na način koji bi bio više strateški, pragmatičan, sveobuhvatan i strukturiran;

7.  poziva na osnaživanje parlamentarne dimenzije AKP-a i EU-a; naglašava da je Zajednička parlamentarna skupština AKP-a i EU-a povlašteno mjesto razmjene i da ima ključnu ulogu u osnaživanju demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava;

8.  naglašava da preispitivanje europske politike susjedstva pruža mogućnosti za bolje usklađivanje politike susjedstva i politike prema drugim afričkim državama, uz uvođenje proširenih okvira za suradnju u rješavanju regionalnih problema, primjerice u području sigurnosti, energije, pa čak i migracija;

9.  podsjeća da je u okviru partnerstva Afrike i EU-a potrebno zauzeti usklađen pristup među samim državama članicama EU-a kao i između EU-a i država članica, kako je predviđeno u članku 210. UFEU-a; podsjeća, isto tako, da je u europskim i afričkim politikama i inicijativama potrebno poštovati načelo EU-a o usklađenosti politika razvoja radi ispunjenja ciljeva održivog razvoja;

10.  poziva da se načelo usklađenosti politika u interesu razvoja u potpunosti uključi u trgovinske odnose EU-a s Afrikom, što podrazumijeva uključivanje provedivih odredbi o trgovini i održivom razvoju u sve trgovinske sporazume EU-a s afričkim zemljama, u skladu s obvezom koju je Komisija preuzela u strategiji „Trgovina za sve”;

11.  ponavlja koliko je važno da države članice ispunjavaju obvezu izdvajanja 0,7 % svog BNP-a za službenu razvojnu pomoć kako bi se osnažila suradnja s Afrikom;

12.  dijeli spremnost na produbljenje koalicije između EU-a i Afrike u pogledu globalnog upravljanja; ustraje, u tom pogledu, na potrebi osnaživanja dijaloga s Afričkom unijom i važnosti jamčenja njezine financijske autonomije, u skladu s odlukom iz Kigalija o financiranju, smanjenjem njezine ovisnosti o vanjskom financiranju; prima na znanje prijedloge iznesene u izvješću koje je izradio Paula Kagamé, čiji je cilj jačanje AU-a radi davanja poticaja procesu političke integracije Afrike;

13.  ističe ulogu civilnog društva, uključujući nevladine organizacije, vjerske organizacije, organizacije mladih i organizacije za prava žena, privatni sektor, sindikate, parlamentarne skupštine, tijela lokalne vlasti i dijasporu, s njihovim posebnim obilježjima, u konsolidiranju političkog dijaloga između EU-a i Afrike kako bi se osiguralo partnerstvo u čijem je središtu čovjek;

14.  ustraje u potrebi većeg sudjelovanja civilnog društva u partnerstvu između Afrike i EU-a promicanjem povećanja njegova kapaciteta, posebice prijenosom vještina i znanja te jamčenjem njegova sudjelovanja u osmišljavanju i provedbi relevantnih reformi i politika; smatra da je sudjelovanje organizacija civilnog društva ključno za javnu odgovornost; podržava različite platforme uvedene kako bi civilno društvo postalo ključni akter partnerstva, osobito Zajednički godišnji forum, čiji je cilj provesti plan za EU i Afriku; međutim, izražava žaljenje zbog toga što Zajednički godišnji forum nikad nije sazvan te poziva EU i Afričku uniju da hitno osiguraju potrebna financijska i politička sredstva kako bi se zajamčilo sadržajno sudjelovanje svih dionika u partnerstvu, uključujući u okviru ovog petog sastanka na vrhu između AU-a i EU-a;

Izgradnja otpornijih država i društava za sve ljude te osobito mlade ljude radi ispunjenja ciljeva održivog razvoja

15.  smatra potrebnim raditi na svih pet dimenzija otpornosti, glavnoj osovini nove strategije EU-a i Afrike;

Politička otpornost

16.  ustraje u potrebi jačanja dobrog upravljanja, demokracije, vladavine prava, poštovanja ljudskih prava, ali i ulaganja napora u borbi protiv korupcije na dvama kontinentima jer su ti elementi ključni za održiv razvoj;

17.  stoga poziva na iskren i uključiv dijalog, na temelju uzajamnog poštovanja, kojim se vrijednosti i načela čini glavnom osovinom suradnje, osobito u pogledu širenja uvjetovanja razvojne pomoći na njihovo strogo poštovanje;

18.  naglašava da je za izgradnju pravednijeg, stabilnijeg i sigurnijeg društva iznimno važno odlučnije se suočiti s izazovima u području upravljanja na obama kontinentima; naglašava da je potrebno nastaviti poštovati i promicati ljudska prava i upravljanje na temelju postojećih međunarodnih pravnih instrumenata, zakona, načela i mehanizama, uključujući ona afričkih regionalnih upravljačkih tijela, kao što su Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda te njezini protokoli, Afrička povelja o demokraciji, izborima i upravljanju, Afrička komisija za ljudska prava i prava naroda i Afrički sud za ljudska prava i prava naroda, kako bi se pojačala odgovornost;

19.  podsjeća na važnost uloge Međunarodnog kaznenog suda u borbi protiv nekažnjavanja te vrijednosti mira, sigurnosti, ravnopravnosti, pravednosti, pravosuđa i naknade štete koje podupire; poziva Europsku uniju i afričke države da nastave podupirati Rimski statut i Međunarodni kazneni sud; apelira na sve potpisnice Rimskog statuta da ga ratificiraju što je prije moguće;

20.  podržava organizaciju zajedničke konferencije na visokoj razini između Afričke unije i EU-a o izbornom procesu, demokraciji i upravljanju u Africi i Europi te poziva na to da Europski parlament, Panafrički parlament, Zajednička parlamentarna skupština AKP-a i EU-a i Parlamentarna skupština Unije za Mediteran (PA-UfM) na njoj sudjeluju u potpunosti; poziva na jačanje poveznica između različitih skupština kako bi se potaknula sinergija i dosljednost poduzetih mjera;

Sigurnosna otpornost

21.  ponavlja da su sigurnost i razvoj međusobno usko povezani; ističe da je potrebno bolje integrirati sigurnosna pitanja i razvojne ciljeve u svrhu rješavanja specifičnih problema nestabilnih država i poticanja razvoja otpornijih država i društava; napominje da bi to trebalo učiniti s pomoću posebnih instrumenata i dodatnog financiranja;

22.  poziva na snažniju suradnju između EU-a i Afrike u području sigurnosti i pravde u pogledu međunarodnog pravnog okvira u cilju zauzimanja holističkog pristupa rješavanju problema i uspješnije borbe protiv organiziranog kriminala, trgovine i krijumčarenja ljudima, posebice u vezi s djecom, te terorizma; smatra da mjere koje EU poduzima trebaju biti u sinergiji sa strategijama koje su donijele afričke zemlje, posebno one povezane s mirom i sigurnosti iznesene u Programu 2063.;

23.  naglašava potrebu za suradnjom između EU-a, AU-a, regionalnih organizacija i drugih relevantnih političkih aktera u Africi u području sigurnosti radi pojačanja kapaciteta zemalja u razvoju, reformi njihovih sigurnosnih sektora, poticanja aktivnosti u području razoružanja, demobilizacije i reintegracije bivših boraca;

24.  podsjeća da je terorizam globalna prijetnja koja utječe na regionalni mir i stabilnost, održivi razvoj i unutarnju sigurnost protiv koje se koordiniranim naporom moraju boriti nacionalne vlade, regionalne i međunarodne organizacije te europske agencije; poziva na povećanu suradnju u okviru strategije EU-a i Afrike usmjerenu na sprečavanje nekažnjavanja, promicanje vladavine prava i proširenje kapaciteta policije i pravosuđa kako bi se olakšali razmjena informacija i najboljih praksi te sprečavanje i suzbijanje financiranja terorizma te njegov progon; napominje da bi se strategijom protiv terorizma trebale obuhvatiti mjere za sprečavanje radikalizacije u Africi i Europi, posebno među mladima, koja vodi do nasilnog ekstremizma;

25.  ponovno ističe važnost različitih misija i operacija EU-a u Africi; pozdravlja osnivanje zajedničke fronte skupine pet zemalja Sahela; poziva na jačanje europskog djelovanja za mir i sigurnost u suradnji s afričkim i međunarodnim partnerima te na pružanje podrške potpunoj operacionalizaciji Afričke strukture za mir i sigurnost (APSA); poziva na početni doprinos EU-a Mirovnom fondu AU-a za aktivnosti u području „posredovanja i diplomacije”;

Otpornost okoliša

26.  podsjeća da je Afrika osobito osjetljiva na učinke klimatskih promjena; smatra da je od ključne važnosti da EU razvije strateški pristup izgradnji otpornosti na klimatske promjene i da podrži afričke zemlje, posebno najmanje razvijene zemlje, u njihovim naporima u cilju smanjenja emisije stakleničkih plinova i prilagodbe; ističe važnost klimatskih promjena u povećanju rizika od sukoba, suše, gladi i migracije, što je vidljivo u nedavnim izbijanjima gladi u Južnom Sudanu, Nigeriji i Somaliji; u tom kontekstu podsjeća da je ključno promicati i poštovati obveze preuzete u Parizu 2015. o izdvajanju 100 milijardi dolara do 2020. za zemlje u razvoju; poziva na korištenje novih oblika partnerstva između Afrike i EU-a u cilju smanjenja prepreka koje se odnose na financiranje i prijenos tehnologija;

27.  naglašava da Afrika posjeduje bogatstvo raznolikih prirodnih okoliša; poziva da se zaštita bioraznolikosti stavi u središte političkog programa AU-a i EU-a; poziva da se izradi strategija EU-a i Afrike u vezi s prioritetima Akcijskog plana EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom te da se zaštiti prirodna baština i posebno prirodni parkovi;

28.  potiče na veća ulaganja u područja obnovljivih izvora energije i kružnog gospodarstva kako bi se dodatno potaknule aktivnosti kojima se pridonosi očuvanju okoliša i stvaranju mogućnosti zapošljavanja; podsjeća da je jamčenje pristupa cjenovno pristupačnoj, pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji ključno za ispunjenje osnovnih ljudskih potreba te je nužno za praktički sve vrste gospodarskih aktivnosti i predstavlja ključni pokretač razvoja; poziva na nastavak pružanja potpore EU-a inicijativi za obnovljivu energiju u Africi i pozdravlja prijedlog Komisije za pokretanjem novog partnerstva EU-a i Afrike za istraživanje i inovacije o klimatskim promjenama i održivoj energiji;

29.  poziva da se partnerstvo Afrike i EU-a dugoročno usredotoči na poljoprivredu i sigurnost opskrbe hranom te da promiče sinergije između sigurnosti opskrbe hranom i klimatskih mjera; u tom kontekstu potiče EU da poveća pomoć održivoj poljoprivredi, agrošumarstvu i agroekološkim praksama poštujući tradicionalnu uporabu zemlje te osiguravajući pristup zemlji, vodi i sjemenju koje nije zaštićeno patentom; osim toga, poziva EU da pruži potporu malim proizvođačima/poljoprivrednicima i stočarima da ostvare sigurnost opskrbe hranom kroz izgradnju i ulaganje u infrastrukturu koja je u skladu s načelima za odgovorno ulaganje u poljoprivredu i prehrambene sustave Odbora za svjetsku sigurnost opskrbe hranom te da podupire osnivanje zadruga; također ističe kapacitete i iskustvo u vezi s održivom poljoprivredom koje su organizacije civilnog društva stekle na razini zajednica;

30.  pozdravlja inicijative EU-a u kojima se traži bolje upravljanje i transparentnija trgovina prirodnim resursima; smatra da bi održivo upravljanje i trgovina prirodnim resursima kao što su minerali, drvne sirovine te divlja flora i fauna omogućili zemljama bogatima resursima i njihovom stanovništvu da od njih ostvare dodatnu korist; podsjeća da je u okviru europskog zakonodavstva o mineralima iz područja pogođenih sukobima potrebno donijeti popratne mjere kojima se slijedi integrirani pristup kojim se potiče primjena međunarodnih standarda u području dužne pažnje, po uzoru na standarde iz Smjernica OECD-a; poziva na izradu zajedničke povelje EU-a i Afrike o održivom upravljanju prirodnim resursima;

Gospodarska otpornost

31.  smatra da su stabilno regulatorno i institucionalno okruženje te zdravo gospodarstvo ključni elementi za povećanje konkurentnosti, ulaganja, otvaranje radnih mjesta, poboljšanje životnih uvjeta i održiv rast; u tom kontekstu ističe potrebu poboljšanja internetskog pristupa pravnim informacijama u pogledu poslovnih zakona; podsjeća da gospodarski razvoj bez nepristrane države ne jamči sustavan razvoj ili socijalni napredak te ustraje u potrebi da se osigura preraspodjela bogatstva, pružanje usluga za građane i da se poveća jednakost mogućnosti;

32.  poziva na daljnju suradnju među europskim i afričkim privatnim sektorima te na usmjeravanje ulaganja, osobito putem javno-privatnih partnerstava, na temelju strogog etičkog kodeksa i načela društvene odgovornosti, u ključne sektore kao što su:

   održiva energija, među ostalim pristup električnoj energiji za sve,
   temeljna infrastruktura, posebno u sektoru prometa, uključujući pomorski promet,
   održivo korištenje prirodnim resursima,
   održiva poljoprivreda,
   plavo gospodarstvo, među ostalim pomorska industrija,
   istraživanje, znanost, tehnologija i inovacije, u vezi s temama od zajedničkog interesa i onima koje osobito utječu na jedan od kontinenata, kao što su bolesti povezane sa siromaštvom i zanemarene bolesti,
   digitalizacija kao važan element jamčenja razvoja afričkog gospodarstva, ali i međusobnog povezivanja različitih naroda;

33.  ističe da je regionalna integracija pokretač gospodarskog razvoja i potreba u globaliziranom svijetu; poziva na pružanje podrške suradnji jug/jug koja odražava stvarnost postupne transformacije afričkog kontinenta; podržava osnivanje kontinentalnog područja slobodne trgovine u Africi i cilj povećanja trgovine unutar Afrike za 50 % do 2050.; isto tako, podsjeća na mogućnosti razvoja koje se nude u okviru sporazuma o gospodarskom partnerstvu i trgovinskih sporazuma koji povezuju EU i afričke zemlje, kojima se omogućuje promicanje održivog razvoja, ljudskih prava te poštene i etičke trgovine; ističe da je potrebno osigurati pravila podrijetla kojima se potiče razvoj, učinkovite zaštitne klauzule, asimetričan raspored liberalizacije, zaštitu industrija u povoju te pojednostavnjenje i transparentnost carinskih postupaka; podsjeća da je cilj sporazuma o gospodarskom partnerstvu pomoći državama AKP-a u proširenju njihovih tržišta, pospješivanju razmjene robe i poticanju ulaganja te da to uključuje sporo, postupno i asimetrično otvaranje trgovine robom između EU-a i država AKP-a;

34.  poziva na transparentnost u trgovinskim sporazumima te, preko formalnih savjetovanja, puno sudjelovanje svih relevantnih dionika, uključujući civilno društvo i parlamente uključenih država, u budućim pregovorima i u provedbi sporazuma koji su trenutačno u fazi pregovora;

35.  poziva EU i države članice da bolje koordiniraju svoje programe pomoći trgovini i da potaknu sinergije sa svojim politikama ulaganja za Afriku; nadalje, poziva da povećaju svoje financijske obveze u okviru strategije Pomoć za trgovinu te tehničku pomoć i inicijative za izgradnju kapaciteta, što je ključno za afričke zemlje, osobito one najmanje razvijene;

36.  smatra da privatni sektor, od mikro do malih i srednjih poduzeća (MSP-ova) preko zadruga do multinacionalnih kompanija, ima odlučujuću ulogu u otvaranju radnih mjesta i procesu razvoja te da doprinosi njegovu financiranju; ističe posebnu ulogu malih i srednjih poduzeća te poziva na pružanje potpore za osobnu inicijativu; u tom pogledu pozdravlja uspostavu Europskog fonda za održivi razvoj čiji bi cilj trebao biti pružanje podrške privatnom sektoru u afričkim zemljama, osobito lokalnim poduzećima i malim i srednjim poduzećima u nestabilnim zemljama, čime će se promicati ulaganja i otvaranje održivih radnih mjesta, posebice za žene i mlade;

37.  podsjeća na obveze koje privatni sektor mora ispuniti u okviru smjernica Ujedinjenih naroda i OECD-a te ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama AU-a da konstruktivno sudjeluju u međuvladinoj radnoj skupini UN-a o transnacionalnim korporacijama i drugim poduzećima u pogledu ljudskih prava, da rade na uspostavi međunarodnog obvezujućeg ugovora, koji se temelji na Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, o tome kako korporacije poštuju ljudska prava i obveze u odnosu na socijalne i ekološke standarde;

38.  ističe potrebu stvaranja dostojnih radnih mjesta i njihova povezivanja s ulaganjem, a oboje bi trebalo ostvariti u okviru partnerstva Afrike i EU-a; u tom smislu poziva na usklađenost sa standardima Međunarodne organizacije rada; naglašava važnost međudjelovanja socijalnih, gospodarskih i institucionalnih aktera te poziva na jačanje uloge socijalnih partnera jačanjem učinkovitosti socijalnog dijaloga na svim relevantnim razinama, što olakšava kolektivno pregovaranje;

39.  izražava žaljenje zbog toga što preko nezakonitih financijskih tokova Afrika godišnje izgubi oko 50 milijardi dolara, što je iznos veći od godišnje službene razvojne pomoći i ugrožava napore u području mobilizacije domaćih prihoda; stoga poziva obje strane da:

   uvedu učinkovite instrumente za borbu protiv utaje poreza, porezne prijevare i korupcije, uključujući javnu transparentnost o stvarnom vlasništvu pravnih subjekata, zaklada i sličnih aranžmana,
   promiču načela odgovornog ulaganja koja podupiru Ujedinjeni narodi,
   podupiru inicijative za povećanje učinkovitosti i transparentnosti sustava upravljanja javnim financijama;

40.  nadalje, poziva na učinkovito provođenje Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te načela Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju za odgovorno državno kreditiranje i zaduživanje; pozdravlja rad Ujedinjenih naroda u cilju uspostave međunarodnog mehanizma za pregovaranje o javnom dugu;

41.  poziva na bolju financijsku uključenost Afrike, uključujući uključenost žena, razvojem elektroničkog bankarstva radi borbe protiv raslojavanja afričkog društva; podsjeća da novčane doznake iz inozemstva zemljama u razvoju donose veći priljev novca od ukupne službene razvojne pomoći i mogu znatno pridonijeti ostvarenju Programa održivog razvoja do 2030.; stoga poziva EU da nastavi podupirati napore AU-a u poboljšanju mehanizama novčanih doznaka iz inozemstva;

Socijalna otpornost

42.  prepoznaje važnost demografske dinamike u Africi, što podrazumijeva dugoročnu stratešku viziju za razvijanje održivih, uključivih i participativnih društava; jednako tako naglašava potrebu osiguravanja mjera protiv diskriminacije ugroženih skupina, uključujući osobe s invaliditetom i pripadnike autohtonih naroda; uviđa da rastući broj stanovnika u Africi predstavlja istovremeno i izazov za lokalno gospodarstvo i priliku za taj kontinent; stoga poziva EU da pokaže predanost za promicanje odgovarajućih javnih politika i ulaganja u obrazovanje i zdravstvo, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje i prava kako bi se osiguralo da mladi ljudi mogu sami donositi utemeljene odluke o svom seksualnom i reproduktivnom zdravlju, ravnopravnosti spolova i pravima djece, bez čega se ne može postići socijalna, gospodarska i ekološka otpornost;

43.  ističe da je stopa urbanizacije u Africi u stalnom porastu te da predstavlja socijalne, gospodarske i ekološke izazove; poziva na rješenja za smanjenje tog urbanog pritiska i ublažavanje problema nekontrolirane urbanizacije;

44.  poziva EU i AU da unaprijede afričke nacionalne obrazovne sustave, uključujući kapacitete svojih administrativnih struktura, ulaganjem najmanje 20 % svojih nacionalnih proračuna u obrazovanje te povećanjem potpore EU-a globalnom partnerstvu za obrazovanje (GPE) i fondu „Obrazovanje ne može čekati” („Education Cannot Wait”);

45.  naglašava potrebu za univerzalnim, uključivim, ravnopravnim i dugoročnim pristupom kvalitetnom obrazovanju na svim razinama, od ranog djetinjstva nadalje i za sve, s posebnim naglaskom na djevojčice, među ostalim u hitnim i kriznim situacijama;

46.  naglašava da je potrebno ulagati u ljudski kapital i postići da mladi budu povezani s globalnim kretanjima te da sada i u budućnosti raspolažu vještinama potrebnima na tržištu rada jačanjem obrazovnog sustava te formalnog i neformalnog sustava strukovnog osposobljavanja, samozapošljavanja i poduzetništva;

47.  smatra važnim podržati afričke zemlje u uspostavljanju funkcionalnih javnih zdravstvenih sustava i pristupa cjenovno pristupačnim kvalitetnim zdravstvenim uslugama za sve, istodobno posebice rušeći prepreke s kojima se suočavaju žene i druge ranjive skupine, uključujući djecu, osobe s invaliditetom i pripadnike zajednice LGBTI;

48.  poziva na uvođenje univerzalnog minimalnog osiguranja uspostavom horizontalnih nacionalnih zdravstvenih sustava; naglašava da je, ako se trenutačni trendovi nastave, potrebno educirati milijun kvalificiranih zdravstvenih djelatnika više od prethodno planiranog broja kako bi se ispunili minimalni standardi Svjetske zdravstvene organizacije do 2030.;

49.  ističe da zarazne bolesti predstavljaju veliku prijetnju socijalnoj otpornosti; poziva Komisiju da uloži više napora u znanstvenu i medicinsku suradnju među dvama kontinentima, kao što je Partnerstvo europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih studija (EDCTP2), te da ulaže u znanost, tehnologiju i inovacije kako bi se u okviru razvojne suradnje riješio i dalje prisutan golemi problem koji predstavljaju bolesti povezane sa siromaštvom i zanemarene bolesti;

50.  podsjeća na potrebu većeg ulaganja u pristup zdravstvenoj skrbi trudnica te spolnom i reproduktivnom zdravlju radi smanjenja stope smrtnosti majki i djece te borbe protiv tradicionalnih praksi, kao što su genitalno sakaćenje žena te prisilni i/ili dječji brakovi;

51.  naglašava važnost rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena u suradnji EU-a i Afrike; naglašava pozitivnu ulogu i sudjelovanje žena u političkim i gospodarskim sferama te sprječavanju sukoba i izgradnji održivog mira;

52.  napominje da kultura potiče razvoj i da je njegova važna sastavnica te da može olakšati socijalnu uključenost, slobodu izražavanja, izgradnju identiteta, civilno osnaživanje i sprečavanje sukoba, istodobno jačajući gospodarski rast; stoga poziva EU i Afričku uniju da promiču međukulturni politički dijalog i kulturnu raznolikost te da podupiru strategije kojima se štiti kultura i baština; ističe da je demokracija univerzalna vrijednost koja može biti dio svake kulture; jednako tako prepoznaje ulogu sporta kao izvora i pokretača socijalne uključenosti i ravnopravnosti spolova;

Donošenje strategije za mobilnost i migracije koje doprinose razvoju obaju kontinenata

53.  podsjeća da migracije i mobilnost između Europe i Afrike i unutar njih imaju gospodarski, socijalni, ekološki i politički utjecaj te da dva kontinenta trebaju tom izazovu pristupiti na koordiniran i sveobuhvatan način i u suradnji sa zemljama podrijetla te tranzitnim i odredišnim zemljama maksimalno povećavajući sinergije te koristeći se relevantnim politikama, instrumentima i alatima EU-a, na temelju solidarnosti, dijeljenja odgovornosti, poštovanja i ljudskog dostojanstva; u tom kontekstu podsjeća da je u pripremnom razdoblju potrebno poboljšati dijalog između Afrike i EU-a o pripremi dvaju globalnih sporazuma u području migracija, odnosno izbjeglica, koji bi pod okriljem Ujedinjenih naroda trebali biti dovršeni do 2018. kako bi se, ako je to moguće, utvrdili zajednički prioriteti;

54.  podsjeća na potrebu jačanja pozitivnog utjecaja migracija i mobilnosti kako bi se te pojave promatrale kao instrumenti uzajamnog razvoja dvaju kontinenata; naglašava da to iziskuje pomno osmišljena, uravnotežena i održiva politička rješenja koja se temelje na dokazima uz dugoročnu strategiju kojom se uzimaju u obzir demografske perspektive i glavni uzroci migracije;

55.  prima na znanje da nasilni sukobi, progoni, nejednakost, povrede ljudskih prava, loše upravljanje, korupcija, terorizam, represivni režimi, prirodne katastrofe, klimatske promjene, nezaposlenost i kronično siromaštvo posljednjih godina dovode do raseljavanja stanovništva i porasta migracija u Europu; ipak podsjeća da se više od 85 % ljudi iz Afrike koji napuštaju svoju zemlju zadržava na samom kontinentu;

56.  podržava različite inicijative donesene na europskoj razini za borbu protiv temeljnih uzroka nezakonitih migracija: migracijska partnerstva, Uzajamni fond EU-a za Afriku, Europski fond za održivi razvoj; poziva na to da se zajamči i nastavi njihova provedba na fleksibilan, učinkovit, usklađen i transparentan način poboljšavajući moguće sinergije među različitim instrumentima, programima i aktivnostima u okviru unutarnjeg i vanjskog djelovanja; naglašava potrebu za intenzivnijom suradnjom u području upravljanja granicama;

57.  ponavlja svoj poziv na promicanje zakonite migracije, u skladu s preporukama Akcijskog plana iz Vallette; nadalje ističe da razvojna pomoć ne bi smjela biti uvjetovana suradnjom u pitanjima povezanima s migracijama;

58.  poziva države članice da ponude svoja mjesta za preseljenje znatnom broju izbjeglica; u tom smislu poziva da se uspostavi europski okvir za preseljenje koji države članice mogu lako provesti; osim toga, poziva EU i njegove države članice da surađuju i pružaju pomoć afričkim zemljama suočenima s kretanjima izbjeglica ili dugotrajnim krizama u cilju povećanja kapaciteta njihovih sustava azila i zaštite;

59.  potiče države članice da povećaju svoj financijski doprinos uzajamnim fondovima i drugim instrumentima u cilju podupiranja uključivog i održivog rasta te poticanja stvaranja radnih mjesta, doprinoseći time rješavanju temeljnih uzroka migracija; također poziva na snažniju nadzornu ulogu Europskog parlamenta kako bi se osiguralo da migracijska partnerstva i instrumenti financiranja budu u skladu s pravnom osnovom te načelima i obvezama EU-a;

60.  poziva EU i AU na promicanje razmjena studenata, učitelja, poduzetnika i istraživača između dvaju kontinenata; pozdravlja prijedlog Komisije za pokretanjem Instrumenta za mlade Afrike kojim bi se proširilo područje primjene programa Erasmus+ i instrumenta EU-a za strukovno obrazovanje i osposobljavanje; poziva na raspravu o priznavanju potvrda i diploma od strane EU-a koje dodjeljuju afričke škole i sveučilišta; napominje da je omogućavanje kružne migracije ključno za održivi razvoj i za sprječavanje odljeva mozgova iz Afrike;

61.  uviđa da dijaspora ima posebno mjesto i u zemljama domaćinima i u zemljama podrijetla, zahvaljujući slanju znatnih iznosa te kao partner u razvoju na nacionalnoj i regionalnoj razini; izražava svoju nadu da bi dijaspora mogla imati ulogu u informiranju prilagođenom stvarnim potrebama ljudi o opasnostima u vezi s nezakonitim migracijama te izazovima povezanima s integracijom u zemljama domaćinima;

o
o   o

62.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji Afričke unije, Vijeću AKP-a, Panafričkom parlamentu i Predsjedništvu Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a.

(1) SL L 317, 15.12.2000., str. 3.
(2) SL L 249, 27.9.2017., str. 1.
(3) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2016)0371.
(4) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2016)0337.
(5) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2016)0246.
(6) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2016)0437.


Djelovanje Europskog ombudsmana tijekom 2016. godine
PDF 282kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. studenoga 2017. o godišnjem izvješću o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2016. godine (2017/2126(INI))
P8_TA(2017)0449A8-0328/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2016. godine,

–  uzimajući u obzir članak 15. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 24. i 228. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 42. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 43. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Odluku Europskog parlamenta 94/262/EZUČ, EZ, Euratom od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana(1),

–  uzimajući u obzir Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja(2), koji je Europski parlament usvojio 6. rujna 2001.,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o suradnji zaključen 15. ožujka 2006. između Europskog parlamenta i Europskog ombudsmana, koji je stupio na snagu 1. travnja 2006.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o djelovanju Europskog ombudsmana,

–  uzimajući u obzir članak 220. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke (A8-0328/2017),

A.  budući da je godišnje izvješće o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2016. godine službeno predano predsjedniku Europskog parlamenta 17. svibnja 2017. i da je europska ombudsmanica gđa Emily O'Reilly predstavila izvješće Odboru za predstavke 30. svibnja 2017. u Bruxellesu;

B.  budući da je člancima 24. i 228. UFEU-a Europski ombudsman ovlašten primati pritužbe u vezi s nepravilnostima u djelovanju institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije u izvršavanju njegovih pravosudnih ovlasti;

C.  budući da je člankom 15. UFEU-a propisano da „institucije, tijela, uredi i agencije Unije, radi promicanja dobrog upravljanja i osiguranja sudjelovanja civilnog društva, pri svome radu koliko je god to moguće poštuju načelo otvorenosti djelovanja” i da „svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi članici ima pravo pristupa dokumentima institucija, tijela, ureda i agencija Unije”; budući da je za zaštitu prava građana i njihovih temeljnih sloboda ključno zajamčiti da se svim građanima pružaju visokokvalitetne usluge i da administracija EU-a odgovara na njihove potrebe i zabrinutosti;

D.  budući da se člankom 41. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima propisuje da „svatko ima pravo da institucije, tijela, uredi i agencije Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku”;

E.  budući da u članku 43. Povelje stoji da: „Svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi članici ima pravo obratiti se Europskom ombudsmanu u vezi s nepravilnostima u djelovanju institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije u izvršavanju njegovih pravosudnih ovlasti.”;

F.  budući da je glavni prioritet Europskog ombudsmana osigurati da se prava građana u potpunosti poštuju i da pravo na dobru upravu institucija, tijela, ureda ili agencija EU-a odražava najviše standarde;

G.  budući da je 2016. godine 15 797 građana zatražilo pomoć od službi Europskog ombudsmana, od kojih je njih 12 646 primilo savjet preko interaktivnog vodiča na mrežnoj stranici Europskog ombudsmana, dok je od preostalih zahtjeva njih 1271 proslijeđen drugamo radi informacija, a 1880 ih je u obliku pritužbi riješio ombudsman;

H.  budući da je tijekom 2016. Europski ombudsman obradio 1880 pritužbi, od čega ih je 711 bilo u nadležnosti, a 1169 nije bilo u nadležnosti Europskog ombudsmana;

I.  budući da je Europski ombudsman 2016. godine otvorio 245 istraga, od čega ih se 235 temeljilo na pritužbama, deset istraga bilo je na vlastitu inicijativu, a zatvorio je 291 istragu (278 na temelju pritužbi i 13 istraga na vlastitu inicijativu); budući da se većina istraga odnosila na Europsku komisiju (58,8 %), nakon koje slijede agencije EU-a (12,3 %), Europski parlament (6,5 %), Europski ured za odabir osoblja (5,7 %), Europska služba za vanjsko djelovanje (4,5 %), Europski ured za borbu protiv prijevara (0,8 %) i druge institucije (11,4 %);

J.  budući da Europski ombudsman svake godine primi velik broj pritužbi od pojedinaca i organizacija o upravi EU-a i budući da su tri najvažnija pitanja u istragama koje je Europski ombudsman zatvorio 2016. bila sljedeća: transparentnost i javni pristup informacijama i dokumentima (29,6 %); dobro upravljanje pitanjima osoblja EU-a (28,2 %) i kultura usluge (25,1 %); budući da ostala pitanja obuhvaćaju pravilnu uporabu diskrecijskog prava, među ostalim u postupcima povrede, dobro financijsko upravljanje bespovratnim sredstvima i ugovorima EU-a te poštovanje postupovnih i temeljnih prava; budući da relevantnost tih pitanja ističe ključnu ulogu Europskog ombudsmana u jamčenju potpune transparentnosti i nepristranosti postupaka donošenja odluka i uprave na razini EU-a, u cilju zaštite prava građana i jačanja njihova povjerenja i povjerenja javnosti;

K.  budući da je u svojem strateškom radu 2016. ured Europskog ombudsmana zatvorio pet strateških istraga i otvorio četiri nove, koje su se, među ostalim, odnosile na moguće sukobe interesa posebnih savjetnika i kašnjenja u ispitivanjima kemikalija, te je osim toga otvorio deset novih strateških inicijativa;

L.  budući da je Europski ombudsman pokrenuo opsežnu stratešku istragu o načinu na koji Komisija dodjeljuje i provodi procjene sukoba interesa za svoje posebne savjetnike koji često istodobno rade za klijente iz privatnog sektora i EU;

M.  budući da je Europski ombudsman istražio kodeks ponašanja za članove upravnog vijeća Europske investicijske banke (EIB) te primijetio da u njemu nije predviđena obveza podnošenja javne izjave o interesima ili davanje uvida u financijske interese;

N.  budući da je financijska kriza dovela do gospodarske i društvene krize, čime je potkopana vjerodostojnost institucija EU-a;

O.  budući da je Europski ombudsman utvrdio da propust Komisije iz razdoblja 2009. – 2014. da se pozabavi slučajem bivšeg povjerenika koji je prekršio kodeks ponašanja za povjerenike te da propisno istraži sukladnost ugovora o radu u privatnom sektoru tog povjerenika s obvezama iz Ugovora EU-a, predstavlja nepravilnost u djelovanju; budući da se zbog nepravilnosti u djelovanju, koje se odnose na poslijemandatne aktivnosti povjerenika, uključujući predsjednika Komisije, povećava nepovjerenje građana u Komisiju;

P.  budući da Europski ombudsman također surađuje s drugim međunarodnim organizacijama, kao što je UN, i dio je okvira EU-a predviđenog Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, čija je zadaća zaštita, promicanje i praćenje provedbe Konvencije na razini institucija EU-a;

Q.  budući da je prema istraživanju Flash Eurobarometer o građanstvu Europske unije iz ožujka 2016. devet od deset građana EU-a (87 %) upoznato sa svojim statusom građanina Unije i svojim pravom na podnošenje pritužbe Europskom parlamentu, Komisiji ili Europskom ombudsmanu;

1.  odobrava godišnje izvješće za 2016. koje je predstavila europska ombudsmanica i pohvaljuje njezino jasno izlaganje koje je jednostavno za čitanje te u kojemu se navode najvažnije činjenice i brojke u pogledu rada Europskog ombudsmana tijekom 2016. godine;

2.  čestita gđi Emily O'Reilly na njezinu izvrsnom radu na poboljšanju kvalitete i pristupačnosti službi Europskog ombudsmana te na njezinoj suradnji i pozitivnom angažmanu s Parlamentom, osobito Odborom za predstavke, kao i s drugim institucijama, tijelima, uredima i agencijama EU-a;

3.  prima na znanje ulogu strateških istraga i inicijativa te podupire one koje ombudsmanica provodi na vlastitu inicijativu, a koje su posvećene strateški važnim temama od javnog interesa za europske građane; pohvaljuje napore ombudsmanice da bolje iskoristi svoj strateški rad u omogućavanju kolektivnog rješavanja predmeta na temelju pritužbi sa sličnim sadržajem;

4.  pozdravlja odlučnost Europskog ombudsmana da se odmah i učinkovito odgovori na potrebe i zabrinutosti građana EU-a te podupire nove metode rada i pojednostavljeni postupak rješavanja predmeta uveden 2016., čime se omogućuje veća fleksibilnost i učinkovitost te veći utjecaj na veći broj građana;

5.  slaže se s time da trenutačni i dosad nezabilježeni problemi s kojima se EU suočava, kao što su nezaposlenost, gospodarske i socijalne nejednakosti, migracijska kriza i Brexit, prisiljavaju sve institucije, tijela, urede i agencije Unije, uključujući Europskog ombudsmana, da ulažu više truda i pokazuju veću predanost u radu kako bi se zajamčile najviše razine socijalne pravde, odgovornosti i transparentnosti na razini EU-a;

6.  ističe potrebu za poboljšanjem socijalnog dijaloga;

7.  ističe da je povjerenje između građana i institucija od ključne važnosti u trenutačnoj gospodarskoj klimi;

8.  prima na znanje da je ured Europskog ombudsmana dosad ostvario drugu po redu najvišu stopu sukladnosti sa svojim odlukama i/ili preporukama; preporučuje da Europski ombudsman i dalje bude na oprezu i utvrdi razloge za nesukladnost s njegovim preporukama te obavijesti Europski parlament o svim opetovanim slučajevima nesukladnosti administracije EU-a;

9.  prima na znanje sve manji broj istraga koje je Europski ombudsman proveo tijekom 2016. (245 tijekom 2016., 261 tijekom 2015.) u vezi s institucijama EU-a; potiče institucije, tijela, urede i agencije EU-a da u razumnom roku odgovore i reagiraju na kritičke napomene Europskog ombudsmana te da poboljšaju svoju stopu usklađenosti s preporukama i/ili odlukama Europskog ombudsmana;

10.  prima na znanje da je tijekom 2016. većina predmeta koje je rješavao Europski ombudsman zatvorena u roku od 12 mjeseci i da je prosječno vrijeme potrebno za zatvaranje istrage bilo 10 mjeseci, sa samo 30 % predmeta zatvorenih nakon 12 ili više mjeseci; potiče ombudsmanicu da dodatno poboljša svoje metode rada i da smanji vrijeme potrebno za rješavanje pritužbi, posebno u predmetima koji su nakon 12 mjeseci i dalje otvoreni, ne ugrožavajući pritom učinkovitost svojeg rada;

11.  prima na znanje da istrage povezane s transparentnosti, posebno one koje se odnose na pitanja povezana s transparentnosti u postupcima donošenja odluka, transparentnosti lobista i pristupom dokumentima EU-a, opet čine najveći udio predmeta koje Europski ombudsman rješava, nakon kojih slijede drugi problemi povezani s nizom pitanja, od kršenja temeljnih prava i etičkih pitanja do ugovora i bespovratnih sredstava EU-a;

12.  naglašava ključnu ulogu transparentnosti, dobre uprave te institucijskih sustava provjere i ravnoteže u radu institucija EU-a; žali zbog toga što istrage koje se odnose na transparentnost i pristup informacijama i dokumentima neprestano čine više od 20 % svih istraga podnesenih Europskom ombudsmanu i što su već godinama velik problem za građane EU-a; poziva institucije EU-a da proaktivno objavljuju informacije i dokumente kako bi se povećala transparentnost i smanjile nepravilnosti u djelovanju;

13.  smatra da pristup dokumentima institucija EU-a i njihova maksimalna transparentnost mora biti pravilo; podsjeća na sudsku praksu Suda EU-a kojom je utvrđeno da građani Unije imaju pravo na javni pristup dokumentima institucija, tijela i drugih agencija Unije te da se moguća odstupanja i iznimke od tog prava uvijek trebaju procjenjivati s obzirom na načela transparentnosti i demokracije, kao preduvjet za ostvarenje njihovih demokratskih prava; smatra da je potrebna revizija Uredbe (EZ) br. 1049/2001 kako bi se olakšao rad Europskog ombudsmana u nadgledanju odobravanja pristupa dokumentima Parlamenta, Vijeća i Komisije;

14.  poziva Komisiju da poboljša transparentnost i pristup dokumentima i informacijama o postupcima EU Pilot u vezi sa zaprimljenim predstavkama te o postupcima EU Pilot i postupcima zbog povrede koji su već zatvoreni; ističe važnost zajedničkih redovitih daljnjih mjera Komisije i Parlamenta; potiče nastavak strateške istrage Europskog ombudsmana o transparentnosti Komisije u rješavanju pritužbi u vezi s kršenjem prava u okviru postupaka EU Pilot te poziva Europskog ombudsmana na odlučnost i opreznost u nastavku istraživanja tog pitanja tijekom 2017. godine; smatra da bi neopravdana kašnjenja pri obradi pokrenutih postupaka zbog povrede i postupaka EU Pilot također mogla pripadati području nepravilnosti u djelovanju;

15.  pohvaljuje odlučnost Europskog ombudsmana da se ostvari najviša razina transparentnosti u postupku donošenja odluka u EU-u; ističe potrebu za praćenjem provedbe preporuka Europskog ombudsmana u pogledu transparentnosti u trijalozima; poziva Vijeće i Komisiju da objave relevantne informacije o odlukama donesenim u trijalozima; nadalje, ponovno ističe potrebu za potpunom i većom transparentnosti u trgovinskim sporazumima i pregovorima te poziva Europskog ombudsmana na neprekidno ulaganje napora u praćenje transparentnosti pri pregovorima o svim trgovinskim sporazumima EU-a s trećim zemljama, istodobno imajući na umu da se time ne bi smio ugroziti pregovarački položaj EU-a;

16.  ponovno ističe važnost potpune transparentnosti svih institucija EU-a u pregovorima između EU-a i Ujedinjene Kraljevine o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Unije, bez ugrožavanja pregovaračkog položaja strana; poziva Europskog ombudsmana da prati poštovanje transparentnosti tijekom pregovora o povlačenju;

17.  poziva na veću transparentnost u postupku donošenja odluka u području gospodarstva i financija u EU-u, osobito u području bankovnog nadzora koji provodi Europska središnja banka; nadalje, podupire preporuke ombudsmanice za povećanje transparentnosti Europske investicijske banke i Euroskupine te za jačanje njihovih internih pravila o etičkom postupanju, prepoznajući istodobno napore koje je poduzela u tom pogledu i činjenicu da se Uredba (EZ) br. 1049/2001 ne primjenjuje na Euroskupinu jer ona nije institucija ili tijelo u smislu Ugovora; poziva na postupanje u skladu s preporukama Europskog ombudsmana u pogledu revizije mehanizma za podnošenje pritužbi Europske investicijske banke te ističe važnost neovisnog mehanizma za podnošenje pritužbi; poziva Europskog ombudsmana da preuzme aktivniju ulogu u osiguravanju daljnje vjerodostojnosti i učinkovitosti novog mehanizma za podnošenje pritužbi Europske investicijske banke, poštujući načela operativne neovisnosti, transparentnosti, pristupačnosti, pravodobnosti i odgovarajućih resursa;

18.  izražava punu potporu u pogledu krajnjeg cilja Europskog ombudsmana, a to je jačanje struktura i institucija odgovornosti i transparentnosti na razini EU-a te postizanje veće kvalitete demokracije u Europi;

19.  prima na znanje nalaze Europskog ombudsmana o nepravilnoj primjeni kodeksa ponašanja za povjerenike; ističe važnost visokih moralnih i etičkih standarda u administraciji EU-a te prima na znanje odluku Komisije da se razdoblje mirovanja za bivše povjerenike produlji na dvije godine, a za bivše predsjednike Komisije na tri godine, ali smatra da se u svim institucijama EU-a trebaju primjenjivati stroža etička pravila, koja trebaju vrijediti za političare EU-a i za osoblje, u cilju jamčenja poštovanja obveze časnog i diskretnog ponašanja te potpune neovisnosti o privatnom sektoru; poziva Komisiju da zajamči proaktivno objavljivanje i potpunu transparentnost u pogledu radnih mjesta bivših povjerenika Komisije nakon prestanka obnašanja dužnosti; podupire preporuke Europskog ombudsmana za daljnju reviziju kodeksa u skladu s obvezama iz Ugovora, kojom bi se pravila pojasnila i pojednostavnila za provedbu, kako bi se osigurala vjerodostojnost, nepristranost i nepostojanje sukoba interesa u pojedinačnim predmetima; potiče Europskog ombudsmana da nastavi nadgledati i ocjenjivati razinu neovisnosti ad hoc etičkog odbora Komisije;

20.  prima na znanje korake koje je poduzela Komisija kao odgovor na preporuke Europskog ombudsmana o tome kako se provode pravila za osoblje EU-a kojima se uređuje takozvani fenomen „rotirajućih vrata” te s nestrpljenjem iščekuje istragu Europskog ombudsmana o praćenju u kojoj se ocjenjuje funkcioniranje novih pravila u praksi;

21.  poziva ombudsmanicu da nastavi raditi na osiguravanju pravodobnog objavljivanja imena svih dužnosnika EU-a uključenih u predmete „rotirajućih vrata” i da zajamči potpunu transparentnost u pogledu svih informacija povezanih s tim;

22.  podupire predanost Europskog ombudsmana poboljšanju transparentnosti lobiranja EU-a te poziva Komisiju da u potpunosti poštuje prijedloge Europskog ombudsmana za poboljšanje registra transparentnosti EU-a tako što će ga učiniti obveznim središnjim čvorištem transparentnosti za sve institucije i agencije EU-a; ističe da u tu svrhu treba jasno djelovati i razviti usklađene i učinkovite rasporede rada; ističe važnost veće transparentnosti, među ostalim u pogledu informacija o financiranju, interesnim skupinama i financijskim interesima;

23.  pozdravlja stratešku istragu Europskog ombudsmana o načinu na koji Komisija procjenjuje sukob interesa za svoje posebne savjetnike; poziva Komisiju na potpunu provedbu preporuka Europskog ombudsmana za postupak imenovanja posebnih savjetnika, pri čemu treba procijeniti svaki potencijalni sukob interesa prije i nakon njihova imenovanja te pružiti javni pristup i informacije u pogledu dokumenata i sastanaka;

24.  podupire stratešku istragu Europskog ombudsmana o stručnim skupinama Komisije; poziva Europskog ombudsmana da zajamči da se u novim pravilima Komisije poboljša upravljanje sukobom interesa te uravnotežena i jednaka zastupljenost svih dionika, među ostalim društvenih dionika, kao i popis svih stručnjaka u registru transparentnosti EU-a;

25.  prima na znanje stajalište Komisije u pogledu transparentnosti sastanaka s lobistima duhanske industrije i mjere u pogledu transparentnosti koje je provela Glavna uprava za zdravlje; ponavlja poziv Komisiji da promijeni svoju praksu i učini svoj rad u potpunosti transparentnim objavljivanjem na internetu podataka koji se odnose na sve sastanke s lobistima ili s njihovim pravnim zastupnicima, kao i zapisnika s tih sastanaka, u skladu s obvezama na temelju Okvirne konvencije UN-a o nadzoru nad duhanom (FCTC);

26.  pozdravlja praktične preporuke Europskog ombudsmana za interakciju javnih dužnosnika s lobistima; potiče Europskog ombudsmana da osposobljavanjem, seminarima i povezanim potpornim mjerama među članovima osoblja u svim institucijama EU-a poveća razinu osviještenosti o tim preporukama te poziva sve institucije EU-a da provode Kodeks dobrog administrativnog postupanja Europskog ombudsmana i mjere transparentnosti iz Okvirne konvencije UN-a o nadzoru nad duhanom (FCTC); ponovno ističe svoj poziv na učinkovito poboljšanje Kodeksa dobrog administrativnog postupanja donošenjem obvezujuće uredbe o tom pitanju tijekom aktualnog zakonodavnog saziva;

27.  pohvaljuje stratešku istragu Europskog ombudsmana o pristupu dokumentima povezanim s pripremnim tijelima Vijeća, uključujući njegove odbore, radne skupine i Odbor stalnih predstavnika (COREPER), u raspravama o nacrtima zakonodavnih akata EU-a; potiče Europskog ombudsmana da uputi poziv Vijeću da poboljša transparentnost svojih sastanaka s dionicima i donesenih odluka, da poštuje zahtjeve za pristup dokumentima te da taj pristup osigurava pravodobno i bez kašnjenja;

28.  pohvaljuje rad Europskog ombudsmana u rješavanju pitanja od općeg javnog interesa, kao što su temeljna prava, sigurnost i djelotvornost lijekova, zaštita okoliša i zdravlja te zaštita od okolišnih rizika; poziva ombudsmanicu da prati svoje prijedloge upućene Europskoj agenciji za kemikalije o destimulaciji u pogledu testiranja na životinjama kada se novi kozmetički proizvodi registriraju na tržištu te one upućene EPSO-u o primjeni načela više sile i transparentnosti u natječajima EPSO-a;

29.  prima na znanje iskustvo Ombudsmana u rješavanje slučajeva nepravilnosti u djelovanju u institucijama EU-a povezanih sa spolnim uznemiravanjem i zlostavljanjem na radnom mjestu, kao što je bio slučaj u vezi s pritužbom 1283/2012/AN; u svjetlu svoje Rezolucije od 26. listopada 2017. o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja te svoje odluke o osnivanju radne skupine neovisnih stručnjaka sa zaduženjem da razmotri situaciju u pogledu spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u Parlamentu, poziva Ombudsmana da također ispita situaciju u pogledu spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u institucijama, tijelima, uredima i agencijama EU-a te da da preporuke i primjere najbolje prakse za sprečavanje novih slučajeva u institucijama EU-a;

30.  podupire ulogu Europskog ombudsmana u oblikovanju proaktivne i transparentne politike u pogledu kliničkih ispitivanja koja provodi Europska agencija za lijekove (EMA), a posebno preporuke Europskog ombudsmana u pogledu odobrenja Humire, jednog od najprodavanijih lijekova u svijetu koji se upotrebljava u liječenju Crohnove bolesti; potiče Europskog ombudsmana da nastavi s praćenjem EMA-e kako bi se osiguralo da zadovoljava najviše standarde transparentnosti i pristupa informacijama o kliničkim ispitivanjima, odnosno standarde koji su u interesu javnosti te koji su važni za liječnike, bolesnike i istraživače;

31.  poziva ombudsmanicu da dodatno ispita prakse u agencijama EU-a, s posebnim naglaskom na Europskoj agenciji za sigurnost hrane i Europskoj agenciji za kemikalije u pogledu Dokumenata o Monsantu i mogućih posljedica u pogledu povjerljivosti i sukoba interesa;

32.  pozdravlja istrage ombudsmanice koje su uslijedile nakon pritužbi osoba s invaliditetom i potiče njezin rad u svojstvu aktivne sudionice u Okviru EU-a za Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom te njezin doprinos provedbi Europske strategije za osobe s invaliditetom; ponovno potvrđuje svoju punu potporu potpunoj provedbi te Konvencije na razini EU-a;

33.  poziva Europskog ombudsmana da zajamči da će Komisija uzeti u obzir prijedloge i preporuke Ombudsmana za buduću reviziju instrumenta europske građanske inicijative kako bi se zajamčilo da postupci i uvjeti potrebni za europsku građansku inicijativu budu uistinu jasni, jednostavni, lako primjenjivi i proporcionalni;

34.  poziva Europskog ombudsmana da zajamči pomoć Komisije pri stvaranju infrastrukture za pravno savjetovanje o europskoj građanskoj inicijativi te pravnog okvira kojim se štite članovi te inicijative;

35.  podsjeća da su zviždači ključni čimbenici u otkrivanju slučajeva nepravilnosti u djelovanju i podupire mjere institucija EU-a za učinkovito poticanje zviždanja i zaštitu zviždača od odmazde te poziva Europskog ombudsmana da dodatno ocijeni provedbu novih unutarnjih pravila o zviždačima u institucijama EU-a; potiče na praćenje istraga Europskog ombudsmana iz 2015. o unutarnjim pravilima institucija EU-a o zviždačima; pozdravlja pravila Europskog ombudsmana u tom području i potiče druge institucije EU-a da ih upotrijebe kao smjernicu; ponavlja svoj poziv na donošenje horizontalnog zakonodavstva EU-a o zviždačima kojim bi se utvrdili primjereni kanali i postupci za prijavljivanje svih oblika nepravilnosti u djelovanju, kao i odgovarajuća zaštita i pravna jamstva na svim razinama za dotične pojedince;

36.  predlaže reviziju Statuta Europskog ombudsmana kako bi se ombudsman ovlastio za istragu o navodnom nepoštovanju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima institucija i tijela EU-a te za donošenje odluka o objavljivanju relevantnih dokumenata;

37.  pozdravlja inicijativu Europskog ombudsmana za utvrđivanje najboljih praksi u administraciji EU-a te za to da se Nagradom Europskog ombudsmana za dobru upravu na njih skrene veća pozornost javnosti;

38.  potiče Europskog ombudsmana na nastavak suradnje s nacionalnim pučkim pravobraniteljima preko Europske mreže pučkih pravobranitelja; podupire ideju za održavanje godišnje konferencije Europske mreže pučkih pravobranitelja u Bruxellesu, koja je prvi put održana 2016., i predanost Komisije učinkovitijoj suradnji s tom Mrežom;

39.  otvoren je za ideju održavanja godišnje konferencije Europske mreže pučkih pravobranitelja uzevši u obzir izravne veze između Odbora za predstavke i Europskog ombudsmana;

40.  podsjeća da Europska mreža pučkih pravobranitelja može imati važnu ulogu u zaštiti prava građana EU-a pri pregovorima o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz EU-a;

41.  pohvaljuje Europskog ombudsmana zbog održavanja sastanaka s pojedinačnim nacionalnim pučkim pravobraniteljima i organizacijama civilnog društva te poslovnim organizacijama; potiče Europskog ombudsmana da ponovi te sastanke u svim državama članicama i da dalje povećava razinu osviještenosti o tome što ured Europskog ombudsmana može učiniti za europske građane i poslovne subjekte;

42.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i izvješće Odbora za predstavke proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom ombudsmanu, vladama i parlamentima država članica te njihovim ombudsmanima ili sličnim nadležnim tijelima.

(1) SL L 113, 4.5.1994., str. 15.
(2) SL C 72 E, 21.3.2002., str. 331.


Pregled aktivnosti u području okoliša (EIR)
PDF 338kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. studenoga 2017. o Pregledu aktivnosti u području okoliša u EU-u (2017/2705(RSP))
P8_TA(2017)0450B8-0590/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. veljače 2017. naslovljenu „Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u: Zajednički izazovi i kako suradnjom postići bolje rezultate” (COM(2017)0063), te popratnih 28 izvješća po zemljama,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2016. naslovljenu „Ostvarivanje koristi od politika EU-a u području okoliša u okviru Pregleda aktivnosti u području okoliša” (COM(2016)0316),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”(1) („Sedmi program djelovanja za okoliš”),

–  uzimajući u obzir rezoluciju koju je 25. rujna 2015. usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.” (A/RES/70/1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2016. naslovljenu „Budući koraci za održivu europsku budućnost, Europske mjere za održivost” (COM(2016)0739),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. svibnja 2017. naslovljenu „Europski semestar 2017.: preporuke po državama članicama” (COM(2017)0500),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljenu „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (COM(2015)0614),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 26. siječnja 2017. o provedbi akcijskog plana za kružno gospodarstvo (COM(2017)0033),

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću (O-000065/2017 – B8-0606/2017) i Komisiji (O-000066/2017 – B8-0607/2017) o Pregledu aktivnosti u području okoliša u EU-u,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da EU ima snažno zakonodavstvo u području okoliša, ali je njegova slaba i manjkava provedba dugotrajan problem; budući da ti nedostaci u provedbi prijete održivom razvoju, imaju negativne prekogranične učinke na okoliš i ljudsko zdravlje te uzrokuju visoke socioekonomske troškove; budući da nedostaci u provedbi dovode u pitanje vjerodostojnost EU-a;

B.  budući da 70 % zakonodavstva EU-a o okolišu provode tijela regionalne i lokalne vlasti;

C.  budući da su Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u (Environmental Implementation Review – EIR) i 28 izvješća po zemljama još jednom pokazali da provedba zakonodavstva o okolišu u EU-u nije ujednačena, nego se znatno razlikuje među državama članicama kao i u različitim okolišnim područjima; primjećuje, međutim, da postoje zajednička problematična područja u kojima je provedba na slaboj razini u cijelom EU-u i da se ta područja često odnose na najveće ekološke prijetnje zdravlju;

D.  budući da je postupak dvogodišnjeg izvješćivanja vrlo važan za prikaz stvarnog stanja u vezi s provedbom u državama članicama, ali bi važno bilo i redovito praćenje;

E.  budući da su EIR-om obuhvaćeni važni dijelovi zakonodavstva EU-a o okolišu, ali ga je potrebno dodatno proširiti kako bi se omogućila primjena sustavnijih rješenja za izazove održivog okolišnog razvoja;

F.  budući da EIR treba biti međusektorski instrument kojim se mogu ocijeniti učinci na okoliš u drugim područjima, kao što su poljoprivreda, ribarstvo, industrija, promet, šumarstvo i općenito regionalne politike;

G.  budući da bi Komisija trebala nastojati postići bolju usporedivost podataka koji se koriste u procjeni rezultata država članica; budući da razlike između podataka koji se prikupljaju u različitim državama članicama predstavljaju važnu prepreku njihovoj usporedivosti, a u konačnici i samoj procjeni;

H.  budući da je važno uključiti sva nadležna tijela u EIR, na način koji je u skladu s institucionalnom strukturom država članica; budući da je posebno važno naglasiti da u nekim državama članicama regije imaju punu nadležnost u području zakonodavstva o okolišu;

I.  budući da je EIR instrument koji je u potpunosti komplementaran drugim instrumentima koji su usmjereni na bolju provedbu kao što su IMPEL (Mreža Europske unije za provedbu i izvršenje prava u području okoliša) i projekt „Make it Work”;

J.  budući da EIR treba smatrati instrumentom za političku raspravu, posebno na ministarskoj razini, a ne samo tehničkim alatom;

Važnost i kontekst EIR-a

1.  pozdravlja inicijativu Komisije da uvede EIR i uviđa njegov golem potencijal ako mu se prida odgovarajuća politička važnost i ako je u potpunosti transparentan; EIR ima potencijal da probleme u provedbi postavi visoko na popisu političkih prioriteta, da služi kao mehanizam ranog upozoravanja za donositelje odluka i da u konačnici poboljša provedbu zakonodavstva i politika EU-a o okolišu;

2.  podsjeća da je Europski parlament više puta pozvao Komisiju da preuzme proaktivniju ulogu u praćenju, usmjeravanju i podupiranju provedbe zakonodavstva i politika o okolišu, npr. kada je riječ o direktivama o prirodi; smatra da bi Komisija trebala odlučno djelovati u slučajevima kršenja, aktivno se koristeći svim zakonodavnim mjerama koje su joj na raspolaganju;

3.  podupire međusektorski holistički pristup Komisije s više dionika, što je ključno kako bi se postigle promjene na terenu; pozdravlja činjenicu da se EIR-om utvrđuju temeljni uzroci nedostataka u provedbi i predlažu mjere za rješavanje tih izazova na konstruktivan način;

4.  smatra da bi EIR trebao biti jedan od instrumenata koji se upotrebljavaju za postizanje veće dosljednosti s ciljevima održivog razvoja i za ocjenu napretka koji su države članice i Unija ostvarile u postizanju ciljeva održivog razvoja koji su relevantni za okoliš; u tom pogledu poziva Komisiju da dodatno utvrdi načine na koje provedba zakonodavstva EU-a o okolišu također doprinosi provedbi odgovarajućih ciljeva održivog razvoja i ostvarenju konkretnih pokazatelja i ciljeva održivog razvoja od strane država članica;

5.  uviđa da EIR može služiti i kao preventivno sredstvo te bi se na taj način mogao smanjiti broj postupaka zbog povrede; međutim, naglašava da se EIR-om ne trebaju zamijeniti ni odgoditi nužni postupci zbog povrede koje pokrene Komisija;

Kako poboljšati EIR i postići bolje rezultate

6.  pozdravlja činjenicu da se EIR-om obuhvaća većina tematskih ciljeva Sedmog programa djelovanja za okoliš; međutim, žali što nisu obuhvaćena važna područja, kao što su klimatske promjene, energetske uštede i mjere za energetsku učinkovitost te kemikalije i industrijske emisije, kao i određeni sistemski i okolišni izazovi povezani s energetskim politikama, prometnim politikama, politikama proizvoda i regionalnim politikama, i poziva Komisiju da osigura da ih se uključi u budućim verzijama; ističe da su postojeći podaci koje je već objavila Europska agencija za okoliš mogli omogućiti barem preliminarnu analizu provedbe zakonodavstva u području klimatskih promjena, mjera energetske učinkovitosti i energetskih ušteda i na razini EU-a i na razini država članica;

7.  nadalje žali zbog toga što nisu razmotrena ključna pitanja kao što su ostaci lijekova i hormona u otpadnim vodama, površinskim vodama i podzemnim vodama i njihov utjecaj na vodu za piće, javno zdravlje, bioraznolikost i (vodni) okoliš te poziva Komisiju da se pobrine za to da se ta pitanja razmotre u budućim verzijama;

8.  naglašava činjenicu da se Programom održivog razvoja do 2030., na globalnoj razini, i 7. programom djelovanja za okoliš, na razini EU-a, uspostavlja okvir za progresivne politike o okolišu;

9.  smatra da bi bolja povezanost EIR-a i Europskog semestra bila korisna za usklađenost djelovanja Unije;

10.  naglašava da ograničena dostupnost podataka može dovesti do nedostataka u provedbi i poteškoća pri pregledu provedbe;

11.  ističe važnost usklađivanja podataka i ciklusa izvješćivanja kako bi se pojednostavili budući postupci pregleda; poziva Komisiju da poveća usporedivost podataka i da u buduće EIR-ove uvrsti poseban dio u kojem se ocjenjuju kvaliteta izvješćivanja i podaci koje dostavljaju države članice u skladu s raznim direktivama; naglašava važnost sigurne elektroničke razmjene podataka kako bi se državama članicama olakšalo izvješćivanje;

12.  ističe da je važno podupirati kvalitativnu ocjenu kvantitativnim ciljevima; u tom kontekstu, smatra da bi se boljom suradnjom s Europskom agencijom za okoliš doprinijelo razvoju odgovarajućih pokazatelja;

13.  ističe da bi u okviru EIR-a trebalo uzeti u obzir i procijeniti sve ozbiljne probleme i moguće proturječne ciljeve politika o okolišu i drugih sektorskih politika, te istaknuti pritom eventualne neusklađenosti, ako se pokaže da postoje, i izraditi prijedloge za njihovo rješavanje;

14.  smatra da bi države članice trebale imati manje diskrecijskih ovlasti u traženju rješenja za bolju provedbu;

Kako poboljšati provedbu zakonodavstva o okolišu

15.  naglašava da je nedovoljna integracija pitanja povezanih s okolišem u druga područja politika jedan od temeljnih uzroka nedostataka u provedbi zakonodavstva i politike o okolišu;

16.  ističe da se provedba zakonodavstva o okolišu može poboljšati njegovim boljim integriranjem u druga područja politike i potpunom primjenom načela predostrožnosti;

17.  vjeruje da nedostatak administrativnih kapaciteta i nedostatak upravljanja, koji su dva glavna uzroka manjkave provedbe, djelomično proizlazi iz nedostatka odgovarajućeg financiranja, kao i neučinkovite uporabe sredstava koji su na raspolaganju državama članicama te poziva države članice na poboljšanje u tom pogledu;

18.  smatra da su u interesu dobrog i čvrstog upravljanja te bolje učinkovitosti potrebni partnerstvo između javnih tijela i transparentnost javnih tijela na svim razinama, jasna podjela odgovornosti, pružanje odgovarajućih sredstava, izgradnja kapaciteta i bolji mehanizmi koordinacije;

19.  smatra da je upotreba tržišnih instrumenata u državama članicama, poput fiskalne politike temeljene na načelu „onečišćivač plaća”, učinkovit i djelotvoran alat za postizanje cilja potpune provedbe politike o okolišu;

20.  snažno podupire naglasak koji je u EIR-u stavljen na razmjenu najboljih praksi i stručnu ocjenu te smatra da bi to pomoglo državama članicama koje se suočavaju s poteškoćama pri provedbi zakonodavstva o okolišu u pronalasku inovativnih rješenja; uvjeren je da bi u tom kontekstu smjernice Komisije bile korisne;

21.  smatra da bi EIR trebao sadržavati jasne i stroge vremenske okvire koje određuje Komisija za provedbu zakonodavstva o okolišu u državama članicama;

22.  vjeruje da bi EIR mogao služiti i kao alat za informiranje javnosti, podizanje svijesti, povećanje sudjelovanja civilnog društva i poboljšanje javnog angažmana te educiranje o politici u području okoliša, što će donijeti korist državama članicama i građanima; u tom kontekstu poziva Komisiju da izradi paket mjera kako bi se ocijenio napredak koji su države članice ostvarile u pogledu ekološke učinkovitosti, uključujući usporednu analizu najboljih praksi i izvješća o pregledu stanja koji bi trebali biti redovito ažurirani i objavljivani kako bi bili dostupni javnosti;

23.  poziva Komisiju i države članice da ojačaju osiguranje pridržavanja propisa, među ostalim putem poboljšanja i jačanja napora u provedbi Direktive o odgovornosti za okoliš;

24.  ističe da nevladine organizacije i šira javnost također mogu imati važnu ulogu u promicanju bolje provedbe, a time i u jačanju vladavine prava ako je dostupan učinkovit pristup pravosuđu;

25.  poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o inspekcijama okoliša kako bi se ubrzala provedba zakonodavstva i standarda u području okoliša;

26.  poziva Komisiju da u kontekstu dobrog upravljanja i osiguravanja pridržavanja propisa podnese novi zakonodavni prijedlog o minimalnim standardima za pristup sudskom preispitivanju i da predloži reviziju Aarhuške uredbe kojom se provodi Konvencija u pogledu mjera Unije kako bi se u obzir uzela nedavna preporuka Odbora za praćenje usklađenosti s Aarhuškom konvencijom;

Uloga država članica i institucija EU-a u daljnjim postupcima povezanima s EIR-om

27.  poziva Komisiju, nadležna tijela u državama članicama i relevantne dionike da se u potpunosti i bez odgode posvete EIR-u; ističe važnu ulogu regionalnih i lokalnih tijela; poziva države članice da u potpunosti uključe lokalna i regionalna tijela i da ih potaknu na dodatno angažiranje u sklopu Mreže Europske unije za provedbu i izvršenje prava u području okoliša te da promiču sudjelovanje lokalnih i regionalnih stručnjaka kako bi se hitno poboljšala razmjena podataka, znanja i najboljih praksi;

28.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju prikupljanje podataka i dostupnost informacija, širenje dobrih praksi i uključenost građana te da razmotre mogućnost da u većoj mjeri uključe lokalna tijela u proces definiranja politike o okolišu;

29.  poziva nadležna tijela na relevantnoj razini u državama članicama da se pobrinu za organizaciju otvorenih i uključivih dijaloga o provedbi, uz adekvatno informiranje i angažman javnosti i aktera iz civilnog društva, te poziva Komisiju da sudjeluje u tim dijalozima i da o tome obavješćuje Parlament;

30.  pozdravlja prijedloge Komisije za politiku o namjenskom okviru za strukturirani dijalog o provedbi, ali smatra da je neophodno osigurati transparentnost tog procesa i uključenost relevantnih nevladinih organizacija i ključnih dionika;

31.  pozdravlja raspravu među Komisijom, državama članicama i dionicima u Stručnoj skupini za ekologizaciju europskog semestra, ali smatra da bi, povrh bilateralnih dijaloga s državama, sudjelovanje posebne stručne skupine za provedbu propisa o okolišu moglo olakšati strukturirani dijalog o provedbi;

32.  apelira na to da pitanje provedbe postane redovna točka na popisu prioriteta i u programima trija predsjedništava, da se o njemu raspravlja na sastanku Vijeća za okoliš barem jednom godišnje, možda u sklopu posebnog Vijeća za provedbu i da se to dopuni još jednim forumom na kojemu bi također sudjelovali Parlament i Odbor regija; poziva na zajedničke sastanke Vijeća na kojima će biti riječi o rješavanju međusektorskih, horizontalnih problema i zajedničkih izazova, kao i o novim problemima s mogućim prekograničnim učincima;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 354, 28.12.2013., str. 171.


Borba protiv nejednakosti kao sredstvo za poticanje otvaranja radnih mjesta i rasta
PDF 352kWORD 72k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. studenoga 2017. o borbi protiv nejednakosti kao sredstvu za poticanje otvaranja radnih mjesta i rasta (2016/2269(INI))
P8_TA(2017)0451A8-0340/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), posebno njegov članak 9.,

–  uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju,

–  uzimajući u obzir publikaciju Komisije pod naslovom „Tromjesečni pregled stanja zapošljavanja i socijalnog stanja u EU-u iz rujna 2015.”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2014. naslovljenu „Provjera napretka strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2014)0130),

–  uzimajući u obzir publikaciju Komisije iz 2012. naslovljenu „Razvoj na području zapošljavanja i socijalne politike u Europi 2012.”,

–  uzimajući u obzir Komisijin Paket mjera za socijalna ulaganja od 20. veljače 2013., uključujući preporuku 2013/112/EU naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2010. naslovljenu „Europska platforma za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti: europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju” (COM(2010)0758),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020) te svoju Rezoluciju od 16. lipnja 2010. o strategiji EU 2020.(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(4),

–  uzimajući u obzir svoju Preporuku Vijeću od 7. srpnja 2016. o 71. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. travnja 2016. o ostvarenju cilja borbe protiv siromaštva u svjetlu rastućih troškova za kućanstva(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvo djece(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2014. o strategiji EU-a o beskućništvu(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o utjecaju krize na pristup ranjivih skupina skrbi(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2013. o komunikaciji Komisije „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.(10)”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenog 2011. o europskoj platformi protiv siromaštva i društvene isključenosti(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o slici siromaštva žena u Europskoj uniji(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o smanjenju zdravstvenih nejednakosti u EU-u(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2010. o ulozi minimalnog dohotka u borbi protiv siromaštva i promicanju uključivog društva u Europi(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. listopada 2008. o promicanju socijalne uključenosti i suzbijanju siromaštva, uključujući siromaštvo djece, u EU-u(15),

–  uzimajući u obzir pitanje za usmeni odgovor O-000047/2016 – B8-0369/2016. o borbi protiv nejednakosti u cilju jačanja uključivog i održivog gospodarskog rasta u EU-u,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013. naslovljeno „Europski minimalni dohodak i pokazatelji siromaštva”(16),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 15. lipnja 2011. o komunikaciji Komisije „Europska platforma za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti: europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju”(17),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 30. rujna 2009. naslovljeno „Rad i siromaštvo: prema potrebnom cjelovitom pristupu”(18),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. ožujka 2011. o Europskoj platformi za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti(19),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Odbora za socijalnu zaštitu od 10. ožujka 2015. naslovljeno „Socijalno stanje u Europskoj uniji (2014.)”(20),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za socijalnu zaštitu od 15. veljače 2011. naslovljeno „Europska platforma za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti: vodeća inicijativa strategije Europa 2020.”(21),

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda „Treće europsko istraživanje o kvaliteti života – kvaliteta života u Europi: posljedice krize”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda „Treće europsko istraživanje o kvaliteti života – kvaliteta života u Europi: socijalne nejednakosti”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda naslovljeno „Nejednakosti dohotka i uzorci zapošljavanja u Europi prije i nakon velike recesije”,

–  uzimajući u obzir sažeto izvješće Eurofounda naslovljeno „Šesto europsko istraživanje o radnim uvjetima”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda naslovljeno „Socijalna mobilnost u EU-u”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda naslovljeno „Novi oblici zapošljavanja”,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Eurofounda naslovljeno „Nejednakosti u plaćama s kojima se suočavaju upućeni radnici: izazovi u vezi s „načelom jednakog postupanja”, koje sadržava detaljan pregled stajališta vlada i socijalnih partnera diljem Europe kada je riječ o načelu jednake plaće za jednak rad,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda naslovljeno „Razvoj radnog života u Europi: godišnji pregled EurWORK-a za 2016.”, a posebice poglavlje „Nejednakosti u plaćama – dokazi, rasprava i politike”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda naslovljeno „Promjena zanimanja i nejednakost plaća: Europski monitor poslova 2017.”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda naslovljeno „Žene, muškarci i radni uvjeti u Europi”,

–  uzimajući u obzir publikaciju Komisije „Europska gospodarska prognoza, proljeće 2016.”(22),

–  uzimajući u obzir UN-ov Program održivog razvoja do 2030., a posebice cilj održivog razvoja br. 10 „Smanjenje nejednakosti unutar zemalja i među zemljama”,

–  uzimajući u obzir izvješće UN-a naslovljeno „Socijalno stanje u svijetu 2007.: imperativ zapošljavanja”,

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a od 21. svibnja 2015. naslovljeno „Svi smo u tome zajedno: Zašto svi imaju koristi od smanjenja nejednakosti”,

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a od 19. prosinca 2011. naslovljeno „Podjele među nama: zašto je nejednakost i dalje u porastu”,

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a iz listopada 2008. naslovljeno „Rast uz nejednakost? Raspodjela prihoda i siromaštvo u zemljama članicama OECD-a”,

–  uzimajući u obzir dokument s rasprave osoblja MMF-a od 17. veljače 2014. naslovljen „Preraspodjela, nejednakost i rast”(23),

–  uzimajući u obzir dokument s rasprave osoblja MMF-a od 8. travnja 2011. naslovljen „Nejednakost i neodrživi rast: dvije strane iste kovanice?”(24),

–  uzimajući u obzir publikaciju Međunarodne organizacije rada od 3. lipnja 2013. naslovljenu „Izvješće o svijetu rada za 2013.: oporavak ekonomskog i društvenog tkiva” i poglavlje „ Pregled za Sjedinjene Američke Države”,

–  uzimajući u obzir izvješće koje je u rujnu 2014. u sklopu projekta „DRIVERS For Health Equity project” obavilo londonsko sveučilište (University College) pod naslovom „Završno znanstveno izvješće: društvene nejednakosti u zdravlju i razvoju tijekom ranog djetinjstva: sustavni pregled na razini Europe”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku te stajalište u obliku amandmana Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0340/2017),

A.  budući da su jednakost i pravednost sastavni dio europskih vrijednosti i temelj za europski socijalni model, EU i njegove države članice; budući da ciljevi i država članica i EU-a uključuju poticanje zapošljavanja u cilju ostvarivanja trajne visoke stope zaposlenosti i borbe protiv isključenosti;

B.  budući da nejednakost može narušiti društveno povjerenje i ugroziti potporu za demokratske institucije; budući da se mjere za borbu protiv nejednakosti moraju unaprijediti u ekonomskom, socijalnom i regionalnom kontekstu kako bi se promicao usklađeni razvoj diljem Unije;

C.  budući da se nejednakost odnosi i na razlike u prihodima među pojedincima i na nedostatak mogućnosti koje im se nude, čime se onemogućuje potencijalno unapređenje njihovih sposobnosti i vještina te se ograničava njihov razvoj, a time i njihov mogući doprinos društvu;

D.  budući da je temeljni uzrok smanjenja potražnje gospodarska i financijska kriza koja hara europodručjem već više od desetljeća;

E.  budući da nejednakost i nezaposlenost ograničavaju stvarnu potražnju i osujećuju inovacije te mogu dovesti do veće financijske nestabilnosti; budući da visoka i sve veća nejednakost ne ometa samo napredak u iskorjenjivanju siromaštva, nego i napore za povećanje socijalne uključenosti i socijalne kohezije;

F.  budući da se borbom protiv nejednakosti može potaknuti otvaranje radnih mjesta i rast te istovremeno smanjiti siromaštvo; budući da je 2015. godine 47,5 % svih nezaposlenih u EU-u bilo suočeno s rizikom od siromaštva(25);

G.  budući da nejednakost ugrožava rast i otvaranje kvalitetnih radnih mjesta(26), što pokazuju podaci međunarodnih institucija kao što su MMF(27) ili OECD(28), koje također iznose podatak da pretjerano visoke i rastuće nejednakosti imaju izravne socijalne troškove, koče socijalnu mobilnost te isto tako mogu kočiti održivi rast, kako danas tako i u budućnosti;

H.  budući da je jedan od pet ciljeva strategije Europa 2020. smanjiti broj siromašnih i socijalno isključenih osoba ili pak onih kojima prijeti takvo stanje za najmanje 20 milijuna, tj. sa 115,9 milijuna 2008. na najviše 95,9 milijuna do 2020.; budući da je 2015. godine 117,6 milijuna ljudi bilo suočeno s rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti, što je 1,7 milijuna osoba više nego 2008.; budući da je 2012. u EU-u 32,2 milijuna osoba s invaliditetom bilo suočeno s rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti; budući da je 2013. godine 26,5 milijuna djece u 28 država članica EU-a bilo suočeno s rizikom od siromaštva ili socijalne isključenosti; budući da je udio stanovnika koji su suočeni s rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti i dalje neprihvatljivo visok i iznosi 23,7 %, pri čemu su te brojke u nekim državama članicama i dalje vrlo visoke; budući da je, osim toga, energetsko siromaštvo i dalje tako visoko da je 11 % pogođenog stanovništva EU-a gurnuto u začarani krug ekonomske prikraćenosti(29);

I.  budući da je porast nejednakosti koji je posljedica krize posebno pogodio žene, zbog čega se povećalo siromaštvo među ženama i njihova isključenost s tržišta rada; budući da treba povećati sudjelovanje žena na tržištu rada učinkovitom provedbom postojećeg i komplementarnog zakonodavstva o ravnopravnosti žena i muškaraca te unaprjeđenjem postojećih okvira politike s ciljem poboljšanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

J.  budući da postoji pozitivna korelacija između veće ravnopravnosti žena i muškaraca te jačeg gospodarskog rasta, uključivosti, otvaranja radnih mjesta i poslovnog prosperiteta; budući da smanjenje profesionalnih nejednakosti nije samo sredstvo kojim se promiče jednako postupanje, nego i sredstvo za osiguravanje učinkovitosti i konkurentnosti tržišta rada;

K.  budući da je OECD istaknuo da bi „smanjivanje Ginijevog koeficijenta nejednakosti za jedan dovelo do porasta u kumulativnom rastu od 0,8 % u sljedećih pet godina”(30);

L.  budući da se prema Eurofoundu „atipični rad” odnosi na radne odnose koji nisu u skladu sa standardnim ili tipičnim modelom zaposlenja koje je na puno radno vrijeme, redovito, na neodređeno vrijeme i s jednim poslodavcem tijekom duljeg vremenskog razdoblja; budući da „nestandardni oblici zapošljavanja” prema Međunarodnoj organizaciji rada predstavljaju općenit pojam za različite oblike zaposlenja koji odstupaju od standardnog zaposlenja, što uključuje privremeno zaposlenje, nepuno radno vrijeme i rad po pozivu, rad preko poduzeća za privremeno zapošljavanje i druge višestrane radne odnose, kao i prikriveno zapošljavanje i samozapošljavanje;

M.  budući da se sve veća nejednakost povezuje sa smanjenom socijalnom mobilnošću, smanjenim ljudskim sposobnostima i ograničavanjem temeljnih prava i sloboda; budući da se u izvješću Eurofounda iz 2017. o socijalnoj mobilnosti u EU-u(31) navode dokazi o tome da društvena pozadina i dalje određuje životne prilike u mnogim državama članicama;

N.  budući da rast u gospodarstvima država članica ovisi o više čimbenika; budući da rastuća nejednakost može negativno utjecati na rast; budući da, prema MMF-u, između udjela dohotka najbogatijih 20 % i gospodarskog rasta na globalnoj razini postoji obrnuto proporcionalan odnos, što znači da ako se udio dohotka najbogatijih 20 % poveća za jedan postotni bod, rast BDP-a će zapravo biti 0,08 postotnih bodova niži u sljedećih pet godina; budući da bi se, s druge strane, sličnim povećanjem udjela dohotka najsiromašnijih 20 % ostvario rast koji je veći za 0,38 postotnih bodova;

O.  budući da je nejednakost višeslojna pojava koja nije ograničena samo na monetarna pitanja, već se odnosi i na nejednake mogućnosti koje su pojedincima dostupne s obzirom na, primjerice, spol, etničko porijeklo, invaliditet, spolnu orijentaciju, zemljopisni položaj ili dob; budući da višestruke nejednakosti u pristupu tržištu rada i na radnom mjestu vode do rizika za zdravlje i dobrobit pojedinaca i njihovih financijskih mogućnosti te stoga mogu dovesti do niske razine produktivnosti;

P.  budući da se nejednaka pokrivenost u području socijalne zaštite analizira u izvješću Eurofounda o temi „Novi oblici zapošljavanja”(32), u kojem se stavlja naglasak na najproblematičnije od tih oblika zapošljavanja iz perspektive socijalne zaštite, posebice na povremeni rad, uz primjere zakonodavstva koji izričito isključuju povremeno zaposlene osobe, i drugog zakonodavstva čiji je cilj uključiti ih, obično kompenziranjem na osnovi pragova dohotka; budući da su rad koji se plaća bonovima i strateško dijeljenje zaposlenika primjeri nestandardnog rada kojima se želi odgovoriti na problem neadekvatnosti socijalne zaštite u slučaju povremenog rada ili rada na nepuno radno vrijeme;

Q.  budući da se u društvima s većom nejednakosti prihoda bilježe više stope zdravstvenih problema i nasilja, slabije matematičke vještine i slabija pismenost, veće stope pretilosti i veći broj zatvorskih kazni i ubojstava(33); budući da ravnopravnija društva za državu znače manje rashode za socijalnu skrb;

R.  budući da se nejednakosti tijekom životnog ciklusa odražavaju na nejednakost u starosti kao što je manji očekivani zdravi životni vijek, siromaštvo starijih osoba i razlika u mirovinama od gotovo 40 %; budući da su europske strategije za iskorjenjivanje siromaštva potrebne za postizanje održivog razvoja za sve;

S.  budući da je ekonomska sigurnost važan čimbenik za osjećaj ispunjenosti kod ljudi;

T.  budući da je Vijeće 5. listopada 2015. donijelo zaključke o „Izvješću o primjerenosti mirovina 2015.: trenutačna i buduća primjerenost primanja starijih osoba u EU-u” u kojem se navodi da je „od ključne važnosti da javni mirovinski sustavi ili drugi sustavi socijalne zaštite sadrže odgovarajuće zaštitne mjere za žene i muškarce kojima prilike za zaposlenje ne omogućavaju, ili im nisu omogućile, stjecanje dostatnih mirovinskih prava” te da „takve zaštitne mjere posebno uključuju minimalne mirovine ili druge odredbe o minimalnim primanjima za starije osobe”(34);

U.  budući da je nedostatak financijskih sredstava za javno obrazovanje jedan od glavnih uzroka budućih socijalnih razlika i jačanja nejednakosti;

V.  budući da se između 2005. i 2015. Ginijev koeficijent za EU povećao s 30,6 na 31 te se nejednakost u prihodima najbogatijih i najsiromašnijih 20 % stanovnika povećala s 4,7 na 5,2; budući da je udio osoba kojima prijeti financijsko siromaštvo usko povezan s nejednakosti dohotka te da se financijsko siromaštvo od 2005. stalno povećava; budući da se u nekoliko država članica u razdoblju od 2008. do 2014. nejednakost povećala u pogledu raspoloživog dohotka kućanstva(35);

W.  budući da razlike u pogledu gospodarskog rasta među državama članicama i unutar njih vode do gospodarskih neravnoteža unutar Unije; budući da su ti vrlo nejednaki gospodarski trendovi rezultirali prekomjernom nezaposlenosti i siromašnim zonama;

X.  budući da globalna kretanja u području nejednakosti prate stalni porast nejednakosti u razvijenim zemljama od 1980-ih, pri čemu nejednakost, prema OECD-u(36), raste bez obzira na gospodarski ciklus (uz određene iznimke), čime se Ginijev koeficijent povećao za tri boda, s 0,29 na 0,32, između 1980. i 2013., što predstavlja povećanje od 10 % u posljednjim desetljećima;

Y.  budući da su, iako na razinu nejednakosti mogu utjecati brojni čimbenici, institucije i autori političkih intervencija ti koji su odgovorni za njihovo rješavanje, posebno na strukturnoj razini; budući da je u EU-u prisutan investicijski jaz te da su javna i privatna ulaganja ključni elementi za smanjenje nejednakosti poticanjem zapošljavanja; budući da je problem strukturnih nedostataka potrebno na odgovarajući način riješiti; budući da je predviđeno ažuriranje Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), čime će se doprinijeti rješavanju problema investicijskog jaza;

Z.  budući da se kretanja u pogledu nejednakosti ne moraju nužno podudarati s trendovima u apsolutnim i ekstremnim oblicima siromaštva kao što je beskućništvo;

AA.  budući da je pružanje odgovarajuće potpore i financiranja za održivo i trajno stanovanje ključno za pristup zaposlenju, obrazovanju i zdravstvu te za jačanje integracije i prihvaćenosti na lokalnoj razini; budući da su zaštita adekvatnih uvjeta života u četvrtima i borba protiv segregacije važan dio podupiranja integracije i smanjenja nejednakosti;

AB.  budući je prema Eurostatu udio stanovništva EU-a kojem prijeti siromaštvo 2015. iznosio 24,4 %, a kada je riječ o djeci 26,9 %;

AC.  budući da su žene neproporcionalno pogođene krizom i budući da su se zelena radna mjesta pokazala otpornijima na krize od drugih radnih mjesta;

AD.  budući da ženama više prijeti siromaštvo i nesigurnost;

Uspostava koordinacije europske politike za borbu protiv nejednakosti

1.  smatra da nejednakost ugrožava budućnost europskog projekta, da narušava njegovu legitimnost te da može narušiti povjerenje u EU kao pokretača društvenog napretka, što je dimenzija Unije koju treba razviti; podsjeća na to da postojeće nejednakosti imaju negativne učinke koji narušavaju političku i društvenu stabilnost; naglašava da poticanje uzlazne konvergencije i unaprjeđenje života svih građana Europe i dalje treba biti pokretač za daljnju integraciju;

2.  čvrsto vjeruje da smanjenje nejednakosti mora biti jedan od glavnih prioriteta na europskoj razini, i to ne samo kako bi se suzbilo siromaštvo ili promicala konvergencija, nego i kao preduvjet za gospodarski oporavak, stvaranje dostojanstvenih radnih mjesta, socijalnu koheziju i zajedničko blagostanje;

3.  ističe da je smanjenje nejednakosti presudno kako bi se promicale pravednije i stabilnije demokracije, zajamčilo jednako postupanje bez dvostrukih standarda, marginaliziralo populizam, ekstremizam i ksenofobiju, te zajamčilo da Europsku uniju kao projekt podržavaju njezini građani;

4.  podsjeća Komisiju i države članice da Europska unija mora ispuniti svoje obveze u skladu s Ugovorima u pogledu promicanja dobrobiti svojih naroda, pune zaposlenosti i društvenog napretka, socijalne pravde i zaštite, jednakosti između žena i muškaraca, jednakosti među građanima različitih socioekonomskih pozadina, međugeneracijske solidarnosti, zaštite prava djeteta i socijalne uključenosti svih koji se nalaze u nepovoljnom položaju ili su marginalizirani;

5.  poziva Komisiju i države članice da u skladu sa svojim nadležnostima ocijene uspješnost i rezultate koordinacije gospodarske politike, uzimajući u obzir razvoj društvenog napretka i socijalne pravde u EU-u; upozorava na to da u okviru Europskog semestra nije prioritizirano ostvarivanje tih ciljeva ni smanjenje nejednakosti; apelira na Komisiju da poboljša proces koordinacije politika kako bi se unaprijedilo praćenje, sprečavanje i ispravljanje negativnih trendova koji bi mogli povećati nejednakosti i oslabiti socijalni napredak ili negativno utjecati na socijalnu pravdu, na način da se uspostave preventivne i korektivne mjera kada je to potrebno; smatra da bi u kontekstu Europskog semestra trebalo razmotriti posebne politike usmjerene na borbu protiv gospodarskih nejednakosti te ih u njega prema potrebi uključiti;

6.  smatra da se socijalne mjere u nekim slučajevima mogu smatrati mjerama ublažavanja te da bi ih trebalo dopuniti gospodarskim politikama i društveno odgovornim strukturnim reformama kako bi se postigao pozitivan, dugotrajan i održiv gospodarski rast te na strukturnoj razini srednjoročno i dugoročno smanjio trend nejednakosti;

7.  apelira na Komisiju da u okviru područja primjene Europskog semestra i ne dovodeći u pitanje nacionalne nadležnosti bolje ocijeni neravnoteže u smislu raspodjele prihoda i bogatstva, uključujući i na način da izradi izvješća o detaljnom preispitivanju u slučaju da se otkriju neravnoteže, kako bi se na taj način povezala gospodarska koordinacija s rezultatima u području zaposlenosti i socijalnih pitanja; poziva Komisiju da utvrdi točno i ažurno stanje u pogledu razlika u prihodima i bogatstvu, socijalne kohezije i socijalne uključenosti između i unutar zemalja, te da potkrijepi svoje prijedloge i preporuke za političke odluke pouzdanim i detaljnim podacima; poziva Komisiju da ispita koji bi pokazatelji gospodarske nejednakosti trebali biti najtočniji (npr. Ginijev indeks, Palmin indeks, indeks Theil, udio plaća, omjer minimalne plaće u odnosu na BDP po glavi stanovnika ili prosječnu plaću, itd.), te da prati kretanja u području nejednakosti, također uzimajući u obzir sveukupnu konkurentnost i produktivnost svih čimbenika;

8.  primjećuje da regije koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, kao što su najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otoci, pogranične i planinske regije iz članka 174. UFEU-a, kao i udaljene regije i regije sa snažnim padom broja stanovnika, imaju više poteškoća u pogledu pristupa javnim uslugama kao što su zdravstvena skrb i obrazovanje, te da, kao posljedica toga, navedene usluge često predstavljaju veće opterećenje za javne financije te njihovi korisnici moraju duže putovati kako bi ih mogli koristiti;

9.  ponavlja da je potrebno usmjeriti ulaganja u poboljšanje teritorijalne kohezije kako bi se ojačalo industrijsku strukturu regija s ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, osobito u pogledu pristupa širokopojasnom internetu;

10.  apelira na Komisiju da potiče države članice na ambiciozna ulaganja u socijalnu zaštitu, usluge i infrastrukturu uz pomoć bolje usmjerene i strateške upotrebe europskih strukturnih i investicijskih fondova i Europskog fonda za strateška ulaganja kako bi se pružio odgovor na socijalne i ekonomske potrebe država članica i regija;

11.  ponovno poziva na uspostavu istinskog europskog stupa socijalnih prava kojim se promiče uzlazna konvergencija, uzimajući u obzir podjelu nadležnosti propisanu Ugovorima i izgradnju produbljene i pravednije socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije (EMU)

12.  poziva Komisiju da intenzivira rad s državama članicama na postizanju svih ciljeva strategije Europa 2020., uključujući smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti za 20 milijuna, te da uskladi cilj strategije Europa 2020. s Programom održivog razvoja do 2030., te stoga uključi u svoje ciljeve i borbu protiv nejednakosti i ekstremnog siromaštva; traži od Komisije da nastavi pomno pratiti provedbu ciljeva strategije Europa 2020. te da uzme u obzir ljestvicu pokazatelja Eurostata o glavnim pokazateljima strategije Europa 2020, također i u postupku Europskog semestra i preporukama po pojedinim zemljama;

13.  poziva Komisiju i države članice, podsjećajući da su države članice u prvom redu odgovorne za svoje socijalne politike koje se mora podupirati i dopunjavati europskim djelovanjem, da pojačaju napore koje ulažu u smanjenje nejednakosti između dohodovnih skupina, te da potaknu donošenje odgovarajućeg okvira mjera kojima se osiguravaju, među ostalim, dostojni radni uvjeti za sve, javno obrazovanje, zdravstvo, mirovine, odgovarajuće javne infrastrukture i socijalne službe te se potiču jednake mogućnosti; ističe da bi se takvim okvirom trebao omogućiti „socijalni uzlaz” koji dobro funkcionira;

14.  ističe da bi se proračunom Unije trebala realizirati provedba odgovarajućih politika za smanjenje nejednakosti i povećanje socijalne kohezije;

15.  ističe prvenstvo temeljnih prava; naglašava da radno pravo i visoki socijalni standardi imaju ključnu ulogu u ponovnoj uspostavi ravnoteže u gospodarstvima, podupiranju prihoda i poticanju kapaciteta za ulaganja; podsjeća na važnost poštovanja socijalnih prava sadržanih u Povelji EU-a o temeljnim pravima, uključujući prava i slobode sindikata i pravo na kolektivno pregovaranje, te poštovanja načela jednakog postupanja prema radnicima;

16.  ističe da ne smijemo zanemariti buduću važnost sektorskih politika za smanjenje nejednakosti te da se, kada je riječ o potrebi za daljnjim razvojem unutarnjeg tržišta i za investicijskom politikom na europskoj i nacionalnoj razini (npr. za velike infrastrukturne projekte, zdravstvo, obrazovanje) te oblikovanju svih aspekata energetske politike, posebice moraju uzeti u obzir mogućnosti koje takve nude politike u pogledu gospodarskih, socijalnih i teritorijalnih čimbenika, kako bi se mogle jamčiti jednake mogućnosti; poziva Komisiju da s državama članicama radi na razvoju sveobuhvatnih strategija za otvaranje radnih mjesta, poduzetništvo i inovacije, u cilju ostvarivanja strateških ulaganja u zelene poslove, u socijalni i zdravstveni sektor te sektor skrbi, te u socijalnu ekonomiju, čiji je potencijal za zapošljavanje neiskorišten;

Mjere kojima se potiče otvaranje dostojanstvenih radnih mjesta i kvalitetno zaposlenje

17.  izražava zabrinutost zbog rasta nejednakosti u EU-u nakon krize, koji je uglavnom potaknut rastućom nezaposlenosti; smatra da je nezaposlenost jedan od uzroka nejednakosti i da bi politike za otvaranje pristojnih radnih mjesta i kvalitetno zaposlenje usmjerene na glavna žarišta nezaposlenosti mogle pridonijeti poboljšanju dohotka kućanstava u donjem kvintilu;

18.  poziva Komisiju da u predstojećoj reviziji Direktive o pisanoj izjavi uključi odredbe kojima se eliminira diskriminacija na temelju ugovornog statusa i svakom radniku jamči pravo na poštene uvjete zaposlenja u skladu s normama za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada;

19.  nadalje, ističe činjenicu da zbog visoke stope nezaposlenosti dolazi do negativnog pritiska na visinu plaća i, u nekim slučajevima, do štetnog učinka na radne i društvene uvjete; naglašava da je borba protiv nezaposlenosti nužan, ali sam po sebi nedovoljan uvjet za smanjenje nejednakosti;

20.  poziva Komisiju da predloži povećanje financijskih sredstava za Inicijativu za zapošljavanje mladih (YEI) za razdoblje 2017. – 2020. što uključuje i potrebu da se bolje dopre do osoba mlađih od 30 godina; poziva Komisiju da doprinese boljoj provedbi Garancije za mlade na način da se više usredotoči na najranjivije mlade osobe koje se često moraju nositi sa složenim potrebama, te da pritom uzme u obzir najnovije zaključke izvješća Europskog revizorskog suda o primjeni Inicijative za zapošljavanje mladih i osigura točnu i transparentnu provedbu i ocjenu;

21.  naglašava da je važno u većoj mjeri pratiti mlade koji izlaze iz Garancije za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih s ciljem njihove trajne i učinkovite integracije na tržištu rada; poziva Komisiju da prouči mogućnosti za dodatnu fleksibilnost Inicijative za zapošljavanje mladih, također i za zemlje koje uspješno provode politike za mlade, uz integraciju programa za zaštitu mladih koji prelaze s obrazovanja ili visokog obrazovanja na radno mjesto, kako bi se na taj način kompenziralo za isključenost mladih iz programa doprinosa za sustave socijalne zaštite u Europi;

22.  ističe da programi poput Garancije za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih ne smiju biti nadomjestak za napore koje države članice same ulažu u borbu protiv nezaposlenosti mladih i promicanje njihove održive integracije na tržištu rada; smatra da je kvalitetno i dostupno obrazovanje ključan faktor za prevladavanje nejednakosti; stoga poziva na povećanje ulaganja u javno obrazovanje i cjeloživotno učenje;

23.  poziva Komisiju i države članice da naglašavaju potrebu za promicanjem zelenih radnih mjesta i da povećaju stopu zaposlenosti u ruralnim područjima i područjima pogođenima demografskim padom te da takva područja učine atraktivnijima za žene;

24.  poziva Komisiju i države članice da putem ESF-a i postupka Europskog semestra, odnosno putem nacionalnih programa reformi, zajamče potpunu provedbu, na nacionalnoj razini, mjera koje su sadržane u preporuci Vijeća o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržištu rada;

25.  poziva Komisiju i države članice da ekonomsku i monetarnu uniju upotpune istinskim europskim tržištem rada u kombinaciji s opsežnom pokrivenosti u smislu socijalne zaštite; smatra da su funkcionalna tržišta rada i usklađeni i snažni sustavi socijalne skrbi ključni za uspjeh europske monetarne unije te da su dio šireg procesa uzlazne konvergencije prema ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji; u tom smislu poziva Komisiju da predstavi studiju o tome kako EU može poduprijeti i promicati programe zajamčenog javnog zapošljavanja na nacionalnoj razini;

26.  poziva države članice da osiguraju bolju usklađenost sustava obrazovanja i osposobljavanja s potrebama na tržištu rada u cijelom EU-u, čime će se otvoriti nove prilike za mobilnost i poboljšati strategije za zapošljavanje i osposobljavanje – posebno preko „obuka na radnom mjestu” i ciljanih ulaganja kojima će se potaknuti otvaranje novih radnih mjesta i povećati potražnja za zapošljavanjem; podsjeća da je stjecanje novih vještina važan element koji omogućuje ponovnu integraciju u tržište rada i koji doprinosi rješavanju problema dugotrajne nezaposlenosti i ostvarivanju bolje usklađenosti vještina s dostupnim radnim mjestima; ističe da su vrednovanje vještina i priznavanje formalnog i informalnog učenja važan alat kojim se omogućuje da se stečene vještine vrednuju na tržištima rada; ustraje u tome da bi tijekom cijelog životnog ciklusa, uključujući starost, trebalo promicati prilike za cjeloživotno učenje kako bi se iskoristio njihov puni potencijal u borbi protiv nejednakosti;

27.  poziva Komisiju i države članice da zajedno rade na uklanjanju diskriminacije pri zapošljavanju i diskriminatornih postupaka zapošljavanja koji ljudima onemogućuju ulazak na tržište rada zbog, između ostalog, spola, rodnog identiteta ili izražavanja, spolne orijentacije, spolnih obilježja, etničke pripadnosti, invalidnosti ili starosti;

Poboljšanje radnih i životnih uvjeta

28.  izražava zabrinutost zbog sve raširenijeg neprijavljenog rada, netipičnih ugovora o radu i drugih oblika nestandardnog zapošljavanja, što može rezultirati nesigurnim uvjetima rada, nižim plaćama, iskorištavanjem i nižim doprinosima za socijalno osiguranje kao i rastućom nejednakosti u nekim državama članicama; podsjeća da je potrebno osigurati adekvatnu socijalnu sigurnost i socijalnu zaštitu kako bi se zaštitilo sve radnike; poziva Komisiju i države članice da ulažu veće napore u borbu protiv sive ekonomije i neprijavljenog rada;

29.  smatra da kvalitetu radnih mjesta diljem EU-a treba poboljšati, posebno u pogledu plaća dostatnih za život, sigurnosti radnih mjesta, dostupnosti obrazovanja i cjeloživotnog učenja te zdravlja i sigurnosti na radu; poziva Komisiju da podrži daljnja istraživanja u pogledu praćenja i unaprjeđenja otvaranja kvalitetnih radnih mjesta i sveukupne konkurentnosti u EU-u, na temelju istraživanja Eurofounda;

30.  smatra da određeni oblici zapošljavanja, kao što su ugovori bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati i neplaćene stručne prakse, ne omogućuju pristojan životni standard; smatra da je ključno osigurati odgovarajuće mogućnosti za učenje i osposobljavanje te pristojne radne uvjete, ako je to primjenjivo, za pripravništva, stažiranja i naukovanja, kako bi se postavila ograničenja za nestandardne oblike rada te kako bi se spriječilo korištenje ugovora bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati, korištenje poduzeća za privremeno zapošljavanje radi zamjene radnika koji su u štrajku te korištenje ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne poslove;

31.  smatra da dobrovoljni rad na nepuno radno vrijeme može potaknuti određene kategorije osoba koje na tržištu rada trenutačno nisu dovoljno zastupljene da sudjeluju u njemu, što može biti korisno za ostvarivanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

32.  čvrsto vjeruje da bi se moglo razmotriti preciznu zajedničku klasifikaciju zapošljavanja na europskoj razini kako bi se smanjile nesigurnosti na temelju znanstveno utvrđenih činjenica i podataka; uvjeren je da će se primjenom načela jednake plaće za jednak rad na istom mjestu pridonijeti smanjenju nejednakosti među radnicima;

33.  ističe važnost kvalitetnog analiziranja raznih posljedica i aspekata sve veće automatizacije i posljedica kašnjenja u prilagođavanju zakonodavstva, što predstavlja prijetnju zbog mogućeg pritiska na sustave socijalne zaštite i plaće, osobito pogađajući niskokvalificirane i srednjekvalificirane radnike; u tom kontekstu ističe da je socijalnu zaštitu i plaće važno održati na adekvatnim razinama;

34.  smatra da se Novim programom vještina mora omogućiti cjenovno prihvatljiv pristup cjeloživotnom učenju za sve radnike i osigurati prilagodba digitalizaciji i stalnim tehnološkim promjenama;

35.  prima na znanje mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o okvirnoj direktivi o adekvatnom minimalnom dohotku u Europskoj uniji, u kojoj bi se trebalo odrediti zajednička pravila i pokazatelje te metode praćenja njezine provedbe; ističe da bi se referentni proračuni, iz kojih se dobivaju podaci o trošku dostojanstvenog života za različite uvjete stanovanja, sastav kućanstava i dobi, mogli upotrijebiti za ocjenu adekvatnosti programa minimalnog dohotka koje uvode države članice;

36.  izražava zabrinutost zbog niske razine korištenja sustava minimalnog dohotka, ako postoje, što upućuje na mnoge postojeće prepreke, uključujući previše detaljne procedure i stigmu povezanu s prijavljivanjem za te programe; smatra da su programi potpore dohotku ključni kako bi se izbjegli gospodarski trendovi nejednakosti, što se može ostvariti na način da se pojedincima pruži potpora prije nego što se nađu u situaciji da su siromašni i socijalno isključeni;

37.  ističe važnost socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja kada je riječ o određivanju plaća, te da je potrebno da ti mehanizmi ostanu u nadležnosti socijalnih partnera u skladu s njihovom autonomijom, kako je utvrđeno Ugovorima; poziva Komisiju da provede studiju o indeksu plaće dostatne za život kako bi procijenila troškove života i prihode koji su približno potrebni za ispunjenje osnovnih potreba obitelji za svaku državu članicu i regiju; ističe da je za svako kućanstvo nužna odgovarajuća razina dohotka kako bi se siromašnim radnicima omogućilo da postignu financijsku neovisnost i pritom si osiguraju smještaj i hranu;

38.  naglašava da bi, kada je riječ o dugoročnom financiranju izgradnje novih stambenih objekata, osim europskih strukturnih i investicijskih fondova i EFSU-a, trebali biti upotrijebljeni i drugi oblici privatnog i javnog financiranja kako bi se pojačale aktivnosti nacionalnih javnih banaka ili drugih agencija u području pristupačnog i socijalnog stanovanja;

39.  poziva Komisiju da poboljša situaciju u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu za radnike, uključujući pravilnom provedbom Direktive o radnom vremenu;

40.  podsjeća da je pravo na kolektivno pregovaranje i djelovanje temeljno pravo u EU-u i da ga europske institucije moraju poštovati, voditi se njegovim načelima i promicati njegovu primjenu(37); smatra da sve manje pregovaračke moći radnika i sindikata nisu doprinijele tim ciljevima te da bi mogle biti uzrok niskog rasta plaća i širenja nesigurnog rada;

41.  napominje da je važno zaštititi prava radnika i ojačati pregovaračke moći zaposlenika preko strukturnih reformi tržišta rada kojima se potiče održiv rast, dostojanstvena radna mjesta, zajedničko blagostanje i socijalna kohezija; naglašava ulogu dijaloga među socijalnim partnerima u rješavanju problema nejednakosti na tržištu rada; poziva države članice i EU da zajamče pravo na sindikalno udruživanje, kao i snagu i autonomiju sindikata i udruga poslodavaca u pregovorima na bilo kojoj razini;

42.  ističe, nadalje, važnost civilnog dijaloga s predstavnicima različitih skupina u društvu, posebno onih koji su izloženi većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, kada se raspravlja o pitanjima koja se odnose na nejednakost;

43.  poziva na provedbu politike protiv diskriminacije koja ima ključnu ulogu u jamčenju jednakih mogućnosti zapošljavanja i poticanju socijalne uključenosti; poziva države članice da odblokiraju direktivu o borbi protiv diskriminacije;

44.  poziva države članice da poduzmu mjere kako bi se osiguralo da se riješe problemi diskriminacije, uznemiravanja i nasilja na osnovi spola, rodnog identiteta ili izražavanja, spolne orijentacije i spolnih obilježja (među ostalima) na radnom mjestu, i da se uspostave jasni mehanizmi prijave i potpore za žrtve i postupci protiv počinitelja;

Osnaživanje socijalne države i socijalne zaštite

45.  ističe da su sustavi socijalne skrbi i zaštite u mnogim zemljama pod pritiskom jer na njih utječe financijska konsolidacija s posljedicama u smislu nejednakosti prihoda; smatra da sustavi socijalne skrbi trebaju imati ulogu sigurnosne mreže i također olakšati uključivanje na tržište rada; naglašava potrebu za višedimenzionalnim pristupom postizanju veće jednakosti i društvene kohezije, što se odražava u horizontalnoj socijalnoj klauzuli (članak 9. UFEU-a), uz naglasak na socijalnu dimenziju politika Unije i obvezu primjene načela socijalnog uključivanja na sve politike Unije;

46.  navodi da socijalni napredak, kako je definiran u europskom indeksu društvenog napretka, predstavlja sposobnost društva za ispunjavanje osnovnih ljudskih potreba svojih građana, za ostvarivanje uvjeta koji omogućuju građanima i zajednicama da poboljšaju i održe kvalitetu života te za stvaranje uvjeta u kojima svi pojedinci mogu ostvariti svoj puni potencijal;

47.  potiče države članice da unaprijede svoje sustave socijalne skrbi (obrazovanje, zdravstvo, stanovanje, mirovine i prijenosi) na temelju socijalnih zaštitnih mjera na visokoj razini, kako bi se ostvarila sveobuhvatna zaštita ljudi, uzimajući u obzir nove socijalne rizike i ugrožene skupine koje su se pojavile kao rezultat financijske, ekonomske i zatim socijalne krize s kojom su se države članice morale nositi;

48.  poziva države članice da povećaju ulaganja u kvalitetne i pristupačne usluge predškolskog obrazovanja i skrbi za djecu, naglašavajući da se može zaključiti da se takva ulaganja isplate, posebice za djecu iz obitelji u nepovoljnom položaju; poziva države članice da, uz potporu Komisije i u skladu s ciljevima iz Barcelone, poduzmu primjerene mjere radi osiguravanja univerzalnog i cijenom prihvatljivog pristupa kvalitetnom javnom obrazovanju od rane dobi (od 0 do 3 godina), s obzirom na to da je to ključno za borbu protiv nejednakosti u dugoročnom razdoblju;

49.  poziva na univerzalnu dostupnost cjenovno pristupačnog stanovanja, zaštitu ranjivih kućanstava od prezaduženosti i deložacije, te promicanje učinkovitog okvira na europskoj razini kojim se pojedincima i obiteljima daje druga prilika;

50.  apelira na države članice da brzo reagiraju na aktualnu migracijsku i izbjegličku krizu te da se pobrinu za to da izbjeglice imaju pristup brzim procesima učenja jezika i upoznavanja s kulturom, osposobljavanju, kvalitetnom smještaj, zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, tržištu rada i socijalnoj zaštiti te priznavanju formalnih i neformalnih vještina i sposobnosti, kao i da se pobrinu za to da budu uključeni u društvo;

51.  smatra da se svima mora zajamčiti univerzalan pristup javnim sustavima primjerenih i starosnih mirovina temeljenim na solidarnosti; poziva Komisiju da podupre države članice u jačanju javnih i strukovnih mirovinskih sustava kako bi se osigurao odgovarajući mirovinski prihod koji je iznad granice siromaštva i kako bi se umirovljenicima omogućilo da zadrže svoj životni standard i da žive dostojanstveno i neovisno; ponovo poziva na uvođenje bodova za skrb u mirovinskim sustavima kako bi se nadoknadili izgubljeni doprinosi žena i muškaraca zbog skrbi o djeci i dugotrajne skrbi, kao instrument za smanjenje razlika u mirovinama muškaraca i žena; ističe da, iako sustavi osobnih mirovina mogu biti važni alati za poboljšanje adekvatnosti mirovina, zakonom propisani mirovinski sustavi temeljeni na solidarnosti i dalje su najučinkovitiji instrument za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti u starosti;

52.  ističe da je potrebno zajamčiti temeljna prava osoba s invaliditetom, uključujući pravo na dostojan rad bez ograničenja, usluge i sigurnost osnovnih prihoda prilagođene posebnim potrebama pojedinaca, dostojne životne standarde i socijalnu uključenost te posebne odredbe o zaštiti od iskorištavanja i prisilnog rada;

53.  smatra da je međunarodna trgovina pokretač rasta, ali da iz tog proizašle koristi nisu uvijek dobro raspodijeljene, što se može smatrati izvorom nejednakosti; poziva Komisiju i države članice da promiču pravednije međunarodne trgovinske sporazume u kojima se poštuju europski propisi o tržištu rada i temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada, uz istodobno očuvanje kvalitetnog zaposlenja i prava radnika i osiguravanje europskih i nacionalnih mehanizama za pružanje naknade radnicima i sektorima pogođenima negativnim posljedicama velikih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima do kojih dolazi zbog globalizacije, uključujući Europski fond za prilagodbu globalizaciji;

54.  poziva Komisiju da se pobrine za to da se uz pomoć politika tržišnog natjecanja EU-a omogući pošteno tržišno natjecanje i da se pridonese borbi protiv kartela ili neodgovarajućih državnih potpora, koji narušavaju cijene i remete funkcioniranje unutarnjeg tržišta, kako bi se na taj način osigurala zaštita potrošača;

Borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti

55.  smatra da bi se u Europskoj uniji trebalo zajamčiti pravo na jednake mogućnosti; izražava zabrinutost zbog toga što aktualne posljedice nejednakosti koje utječu na sve koji žive u EU-u, ali posebno djecu i mlade, često otežava neravnopravan ustroj obrazovnih sustava te su one štetne za dobrobit i razvoj mladih kao individua, čime se pridonosi niskom samopoštovanju ili osjećaju uključenosti europske mladeži, a posebno onih kojima nedostaje resursa i mogućnosti;

56.  ističe da obrazovanje ima ključnu ulogu u smanjenju nejednakosti i, s tim u vezi, poziva države članice da pojačaju napore koje ulažu i izdvoje dostatna ulaganja kako bi zajamčile jednake mogućnosti; ističe važnost univerzalnog pristupa obrazovanju i dostupnosti studentskih potpora za mlade u visokoškolskom obrazovanju; poziva Komisiju da pruži potporu državama članicama pri osiguravanju adekvatnog, pristojnog i pristupačnog stanovanja za mlade kako bi olakšala njihove prijelazne faze;

57.  poziva Komisiju i države članice da intenziviraju borbu protiv siromaštva, osobito kod djece, na način da si zadaju ciljeve za smanjenje siromaštva djece, razmotre koordiniranu provedbu preporuke o ulaganju u djecu te da uspostave program jamstva za djecu;

58.  ističe, nadalje, da su mnoge kulturne i sportske aktivnosti snažni alati za koheziju i socijalnu integraciju, te ističe da te aktivnosti mogu poboljšati mogućnosti zapošljavanja članova društva koji su u najnepovoljnijem položaju podučavajući ih „mekim vještinama”;

59.  poziva države članice da ostvare ciljeve strategije Europa 2020. o smanjenju siromaštva i rizika od socijalne isključenosti;

60.  smatra da je nagli rast broja beskućnika u većini država članica EU-a problem kojim se potrebno hitno pozabaviti; smatra da bi, u skladu s načelima navedenima u stupu socijalnih prava, Komisija trebala pružati podršku državama članicama u njihovim nastojanjima da riješe problem beskućništva koje je u porastu s ciljem njegova postupnog iskorjenjivanja;

Postizanje istinske rodne uravnoteženosti

61.  napominje da je Komisija predstavljanjem prijedloga direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika radi suočavanja s izazovima u narednim desetljećima odgovorila na poziv Parlamenta za uspostavu bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života žena i muškaraca koji žive i rade u EU-u; ponovno poziva da se zajamče adekvatne naknade i socijalna zaštita te ističe da su prijedlozi Komisije dobra osnova za povećanje sudjelovanja žena na tržištu rada i za postizanje bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i fleksibilnih radnih dogovora i za muškarce i za žene, što predstavlja sredstvo za smanjenje nejednakosti u plaćenom i neplaćenom radu;

62.  naglašava da se daljnje uključivanje žena na tržištu rada ostvaruje jačanjem potpore za žensko poduzetništvo kao i premošćivanjem jaza između obrazovnih postignuća žena i njihova položaja na tržištu rada te osiguravanjem jednakih mogućnosti za muškarce i žene u pogledu plaća, napredovanja i mogućnosti rada na puno radno vrijeme, što su sve ključni čimbenici za postizanje uključivog i dugoročnog gospodarskog rasta, uklanjanje razlika u mirovinama između muškaraca i žena, borbu protiv nejednakosti i poticanje financijske neovisnosti žena;

63.  poziva Komisiju da predloži inicijative, ako je to potrebno, kako bi se uklonile bilo kakve razlike u plaćama između muškaraca i žena, odredile kazne za centre za rad koji krše pravo na jednakost određivanjem različitih plaća za jednake kategorije poslova ovisno o tome obavljaju li ih prvenstveno muškarci ili žene;

64.  izražava žaljenje zbog činjenice da, unatoč tomu što je u postojećem zakonodavstvu zajamčeno načelo jednake plaće za rad jednake vrijednosti za muške i ženske radnike, i dalje postoje razlike u plaćama žena i muškaraca i čak još veće u mirovinama; poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da riješe problem razlika u plaćama i mirovinama žena i muškaraca;

65.  izražava zabrinutost zbog povećanja stope siromaštva, posebice kada je riječ o ženama, te zbog činjenice da siromaštvo posebno pogađa samohrane majke, mlade žene i starije žene; ističe da se smanjenje razine siromaštva za 20 milijuna osoba do 2020. može postići politikama borbe protiv siromaštva i aktivnim politikama u vezi s tržištem rada koje se temelje na rodno osviještenoj politici prvenstveno usmjerenoj na povećanje i podupiranje sudjelovanja žena na tržištu rada; napominje da se siromaštvo i dalje mjeri zbirnim dohotkom kućanstva, pri čijem se izračunu pretpostavlja da svi članovi kućanstva jednako zarađuju i ravnomjerno raspoređuju sredstva; poziva na uvođenje individualiziranih prava i izračuna na osnovi individualnih prihoda kako bi se razotkrio istinski razmjer siromaštva žena;

66.  podsjeća na važnu ulogu kvalitetnih javnih usluga u postizanju rodne ravnopravnosti kao i poreznih sustava i sustava socijalnih naknada u kojima ne postoje destimulativni faktori koji osobe koje ostvaruju drugi prihod u kućanstvu odvraćaju od toga da rade ili da rade više, jer bi to moglo poboljšati sudjelovanje žena na tržištu rada;

67.  ponavlja svoj poziv Vijeću da osigura brzo donošenje direktive o rodnoj ravnoteži među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzu, što je važan prvi korak za jednaku zastupljenost i u javnom i u privatnom sektoru;

Modernizacija poreznih sustava

68.  poziva Komisiju i države članice da isprave prekomjerne međuljudske nejednakosti podržavanjem i poticanjem najproduktivnijih oblika ulaganja; podsjeća da su za to ključne objektivne politike oporezivanja i da je u mnogim državama članicama potrebna temeljita porezna reforma; poziva Komisiju da u svjetlu Europskog semestra prati, promiče i priprema referentna mjerila te savjetuje o njima;

69.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu konkretne radnje protiv izbjegavanja plaćanja poreza i poreznih prijevara, kao važno sredstvo smanjenja gospodarske nejednakosti i poboljšanja ubiranja poreznih prihoda u državama članicama;

70.  poziva Komisiju da potakne reforme poreznih politika država članica kako bi se osigurali adekvatni proračuni za zdravstvo, stanovanje, zapošljavanje i socijalne i obrazovne usluge; smatra da bi to trebalo uključivati i borbu protiv korupcije u javnoj upravi i rješavanje problema nejednake raspodjele bogatstva, uključujući preraspodjelu prekomjerne koncentracija bogatstva, s obzirom na to da je to ključno postići kako se nejednakost ne bi pogoršala u mnogim državama članicama; nadalje ističe da je potrebno uvesti mjere u područjima poput financijalizacije gospodarstva i daljnje koordinacije, približavanja i usklađivanja porezne politike, ako je to primjenjivo, kao i mjere protiv poreznih oaza, poreznih prijevara i utaje poreza, mjere za rješavanje problema neprijavljenog rada, i mjere za optimizaciju kombinacije poreza i njihovih udjela u poreznim prihodima država članica koji proizlaze od rada i od bogatstva;

o
o   o

71.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 57.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0260.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0073.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0010.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0317.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0136.
(7) SL C 366, 27.10.2017., str. 19.
(8) SL C 482, 23.12.2016., str. 141.
(9) SL C 75, 26.2.2016., str. 130.
(10) SL C 65, 19.2.2016., str. 68.
(11) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 57.
(12) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 77.
(13) SL C 199 E, 7.7.2012., str.25.
(14) SL C 70 E, 8.3.2012., str. 8.
(15) SL C 9 E, 15.1.2010., str. 11.
(16) SL C 170, 5.6.2014., str. 23.
(17) SL C 248, 25.8.2011., str. 130.
(18) SL C 318, 23.12.2009., str. 52.
(19) SL C 166, 7.6.2011., str. 18.
(20) http://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=13608&langId=en
(21) Mišljenje Odbora za socijalnu zaštitu upućeno Vijeću, Vijeću europske unije, 649/11, SOC 124, 15. veljače 2011.
(22) Europska komisija, institucionalni dokument 025, svibanj 2016.
(23) Autori: Jonathan D. Ostry, Andrew Berg i Charalambos G. Tsangarides.
(24) Autori: Andrew Berg i Jonathan D. Ostry.
(25) Eurostat, http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Income_distribution_statistics
(26) MMF (2017.), „Radni dokument MMF-a 17/76: Prekomjerna nejednakost”. Autori: Francesco Grigoli i Adrian Robles, Washington, D.C.: Međunarodni monetarni fond
(27) MMF (2015.), Uzroci i posljedice nejednakosti dohotka: globalna perspektiva. Dokument s rasprave osoblja SDN/15/13 Washington, D.C.: Međunarodni monetarni fond http://www.imf.org/external/pubs/ft/sdn/2015/sdn1513.pdf
(28) OECD (2015.), „Svi smo u tome zajedno. Zašto svi imaju koristi od smanjenja nejednakosti”, Pariz: Izdavaštvo OECD-a.
(29) Eurostat: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/images/f/f8/People_at_risk_of_poverty_or_social_exclusion%2C_EU-27_and_EU-28%2C_2005-2015.JPG
(30) OECD (2015), „Svi smo u tome zajedno: Zašto svi imaju koristi od smanjenja nejednakosti”, str. 67.
(31) Eurofound (2017.), „Socijalna mobilnost u EU-u”, Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije.
(32) https://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_publication/field_ef_document/ef1461en.pdf
(33) „Nejednakost i mentalne bolesti”, R. Wilkinson i K. Pickett, Odsjek za znanosti o zdravlju, Sveučilište u Yorku, Ujedinjena Kraljevina; objavljeno na internetu 25. svibnja 2017.; S2215-0366(17)30206-7.
(34) COREPER I, „Primjerena mirovinska primanja s obzirom na društva koja stare – Nacrt zaključaka Vijeća = usvajanje’, 12352/15, http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-12352-2015-INIT/hr/pdf
(35) Eurofound (2017.), „Nejednakosti dohotka i uzorci zapošljavanja u Europi prije i nakon velike recesije”.
(36) OECD (2015), „Svi smo u tome zajedno: Zašto svi imaju koristi od smanjenja nejednakosti”, Pariz: Izdavaštvo OECD-a.
(37) U skladu s člankom 51. Povelje EU-a o temeljnim pravima.

Pravna napomena