Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/2072(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0019/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0019/2018

Rasprave :

PV 01/03/2018 - 2
CRE 01/03/2018 - 2

Glasovanja :

PV 01/03/2018 - 8.16

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0058

Usvojeni tekstovi
PDF 312kWORD 66k
Četvrtak, 1. ožujka 2018. - Bruxelles
Bankovna unija – godišnje izvješće za 2017.
P8_TA(2018)0058A8-0019/2018

Rezolucija Europskog parlamenta od 1. ožujka 2018. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2017. (2017/2072(INI))

Europski parlament

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. veljače 2017. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2016.(1),

–  uzimajući u obzir povratne informacije Komisije i Europske središnje banke (ESB) u vezi s Rezolucijom Parlamenta od 15. veljače 2017. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 11. listopada 2017. o jedinstvenom nadzornom mehanizmu koji je uspostavljen u skladu s Uredbom (EU) br. 1024/2013 (COM(2017)0591),

–  uzimajući u obzir prijedloge izmjene Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012, te Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 8. studenoga 2017. o izmjenama okvira Unije za kapitalne zahtjeve za kreditne institucije i investicijska društva(2),

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) od 9. srpnja 2017. o posljedicama međunarodnog standarda financijskog izvještavanja u pogledu financijske stabilnosti,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. srpnja 2017. o akcijskom planu za rješavanje problema loših kredita u Europi,

–  uzimajući u obzir izvješće podskupine za loše kredite Odbora Vijeća za financijske usluge od 31. svibnja 2017.;

–  uzimajući u obzir smjernice ESB-a za banke o lošim kreditima od 20. ožujka 2017. te javno savjetovanje o nacrtu dodatka tim smjernicama od 4. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir savjetodavni dokument Komisije od 10. studenoga 2017. o zakonskim bonitetnim zaštitnim mjerama kojima se rješava nedovoljno rezerviranje za novoodobrene kredite koji postanu loši,

–  uzimajući u obzir izvješće ESRB-a od 11. srpnja 2017. o rješavanju problema loših kredita u Europi,

–  uzimajući u obzir javno savjetovanje Komisije od 10. srpnja 2017. o razvoju sekundarnih tržišta loših kredita i oduzete aktive te o zaštiti osiguranih vjerovnika od neispunjenja obveza zajmoprimaca,

–  uzimajući u obzir procjenu ESB-a od 6. lipnja 2017. u kojoj je donesen zaključak da banka Banco Popular Español S.A. propada ili je vjerojatno da će propasti,

–  uzimajući u obzir izjavu Jedinstvenog sanacijskog odbora od 7. lipnja 2017. o donošenju odluke o sanaciji banke Banco Popular Español S.A.,

–  uzimajući u obzir procjenu ESB-a od 23. lipnja 2017. u kojoj je donesen zaključak da banke Veneto Banca i Banca Popolare di Vicenza propadaju ili je vjerojatno da će propasti,

–  uzimajući u obzir izjavu Jedinstvenog sanacijskog odbora od 23. lipnja 2017. o odluci da se ne pokrene sanacija banaka Banca Popolare di Vicenza i Veneto Banca,

–  uzimajući u obzir izjavu Komisije od 25. lipnja 2017. o odobrenju državne potpore za izlazak banaka Banco Popolare di Vicenza i Veneto Banca s tržišta u skladu s talijanskim zakonom o insolventnosti, uz prodaju nekih dijelova banci Intesa Sanpaolo,

–  uzimajući u obzir izjavu Komisije od 4. srpnja 2017. o odobrenju državne potpore za preventivnu dokapitalizaciju banke Monte dei Paschi di Siena,

–  uzimajući u obzir verziju smjernica ESB-a o ciljanim provjerama internih modela iz veljače 2017.,

–  uzimajući u obzir nacrt smjernica ESB-a o inspekcijskim provjerama na licu mjesta i istragama internih modela iz srpnja 2017.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) od 31. svibnja 2017. o općim načelima za potporu konvergencije nadzora u kontekstu istupanja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a, kao i njegova tri mišljenja od 13. srpnja 2017. o konvergenciji nadzora u području upravljanja ulaganjima, investicijskih društava i sekundarnih tržišta u kontekstu istupanja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) od 12. listopada 2017. o pitanjima povezanima s istupanjem Ujedinjene Kraljevine iz EU-a,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2017. o jačanju integriranog nadzora u cilju jačanja unije tržišta kapitala i financijske integracije u okruženju koje se mijenja (COM(2017)0542) i prijedloge Komisije od 20. rujna 2017. o preispitivanju Europskog sustava financijskog nadzora, uključujući „skupni” prijedlog o izmjeni upravljanja, financiranja i ovlasti europskih nadzornih tijela,

–  uzimajući u obzir javna savjetovanja ESB-a od 21. rujna 2017. o nacrtu smjernica za procjenu zahtjeva za dozvolu za rad kreditnih institucija i zahtjeva za dozvolu za rad kreditnih institucija čiji se poslovni model temelji na financijskoj tehnologiji,

–  uzimajući u obzir dokument Odbora za financijsku stabilnost s uvjetima za ukupan kapacitet pokrića gubitaka iz studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o oporavku i sanaciji banaka),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (Uredba o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 23. studenoga 2016. o izmjeni Direktive 2014/59/EU o sposobnosti pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te izmjeni direktiva 98/26/EZ, 2002/47/EZ, 2012/30/EU, 2011/35/EU, 2005/56/EZ, 2004/25/EZ i 2007/36/EZ (COM(2016)0852), te Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu kapaciteta pokrića gubitaka i dokapitalizacije za kreditne institucije i investicijska društva (COM(2016)0851),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 8. studenoga 2017. o revizijama okvira Unije za upravljanje krizama(3),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda od 19. prosinca 2017. naslovljeno „Jedinstveni sanacijski odbor: rad na zahtjevnom zadatku izgradnje bankovne unije je započeo, ali i dalje preostaje mnogo posla”;

–  uzimajući u obzir činjenicu da je Komisija povukla prijedlog o strukturnim mjerama kojima se poboljšava otpornost kreditnih institucija EU-a (COM(2014)0043),

–  uzimajući u obzir dokument Komisije od 27. travnja 2017. naslovljen „Travanjski paket o povredama propisa: ključne odluke” (MEMO/17/1045),

–  uzimajući u obzir prikaz rizika EBA-e, izvješće ESMA-e o trendovima, rizicima i slabim točkama br. 2 (2017.), prikaz rizika ESRB-a, godišnje izvješće ESRB-a za 2016., ESRB-ov pregled makrobonitetne politike u EU-u iz travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/2399 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu rangiranja neosiguranih dužničkih instrumenata u insolvencijskoj hijerarhiji,

–  uzimajući u obzir članak 107. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. siječnja 2016. o pregledu stanja i izazovima u regulaciji financijskih usluga u EU-u: put prema učinkovitijem i djelotvornijem okviru EU-a za financijsku regulaciju i prema uniji tržišta kapitala te njihov utjecaj(4),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o primjeni pravila o državnim potporama za poticajne mjere u korist banaka u kontekstu financijske krize počevši od 1. kolovoza 2013. („Komunikacija o bankarstvu”)(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita,

–  uzimajući u obzir izvješće petorice predsjednika od 22. lipnja 2015. o dovršetku europske ekonomske i monetarne unije,

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2015. o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 radi uspostave Europskog sustava osiguranja depozita (COM(2015)0586) koji je podnijela Komisija,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. studenoga 2015. naslovljenu „Ususret dovršetku bankarske unije” (COM(2015)0587),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća ECOFIN od 17. lipnja 2016. o programu dovršetka bankovne unije,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. listopada 2017. o dovršetku bankarske unije (COM(2017)0592),

–  uzimajući u obzir drugo priopćenje ESRB-a o usporednom bankarskom sustavu u EU-u iz svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješće ESRB-a iz ožujka 2015. o regulatornom postupanju s izloženostima javnom dugu,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0019/2018),

A.  budući da je krajem 2016. u europodručju bilo ukupno 5073 kreditnih institucija na nekonsolidiranoj osnovi, što je smanjenje u odnosu na 2015. (5474 kreditnih institucija) i 2008. (6768), uz ukupno smanjenje od 25 % u razdoblju 2008. – 2016.; budući da je krajem 2016. u europodručju bilo ukupno 2290 kreditnih institucija na konsolidiranoj osnovi, što je smanjenje u odnosu na 2008. (2904) i na 2015. (2379)(6); budući da je, međutim, poželjno navesti na koji se način udio banaka koje su prevelike da bi propale promijenio tijekom istog razdoblja;

B.  budući da postoji velika raspršenost u pogledu ukupnog broja i omjera loših kredita među državama članicama te budući da postoje znatne razlike među bankama u državama članicama s najvišim omjerima loših kredita; budući da je u izvješću ESRB-a naslovljenom „Rješavanje problema loših kredita u Europi” navedeno da loši krediti ukupno iznose 1 bilijun EUR; budući da su prema tromjesečnom prikazu rizika EBA-e glavne europske banke prijavile ponderirani prosječni omjer loših kredita (loši krediti, neumanjeni za smanjenje vrijednosti, podijeljeni s ukupnim brojem kredita) od 4,47 % na dan 30. lipnja 2017.; budući da se pokazalo da se taj omjer smanjuje u zadnjih 30 mjeseci;

C.  budući da, na temelju nedavne studije koju je provelo Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), tržište izvedenica u Europskoj uniji iznosi 453 000 milijardi izraženo u zamišljenoj vrijednosti;

D.  budući da je potrebno ojačati bankovnu uniju jer je to temeljni cilj za financijsku stabilnost europodručja i neizostavan element istinske ekonomske i monetarne unije; budući da su potrebni dodatni napori da bi se dovršila bankovna unija jer će ona ostati nedovršena sve dok joj nedostaju fiskalni zaštitni mehanizam za jedinstveni fond za sanaciju i treći stup, tj. europski pristup sustavu osiguranja i reosiguranja depozita; budući da je predsjednik ESB-a Mario Draghi u više navrata izjavio da je Europski sustav osiguranja depozita i dalje osnovni stup bankovne unije; budući da je dovršena bankovna unija ključna za prekidanje veze između rizika država i banaka; budući da je potrebno povećati napore za prijelaz sa saniranja javnim sredstvima („bail-out”) na saniranje vlastitim sredstvima („bail-in”); budući da se rizike u određenim nacionalnim bankovnim sustavima i dalje nije dostatno riješilo; budući da trenutačni povoljni gospodarski uvjeti predstavljaju priliku za poticanje potrebnih reformi za dovršenje bankovne unije;

E.  budući da odgovarajuće čišćenje bilanci banaka nakon krize kasni, a to i dalje ometa gospodarski rast; budući da su se tijekom proteklih godina, ukupno gledajući, omjeri kapitala i likvidnosti banaka EU-a poboljšali, ali još postoje banke, uključujući i velike banke, koje i dalje nemaju dovoljno kapitala; budući da i dalje postoje rizici za financijsku stabilnost, ali su već znatno smanjeni od početka uspostave bankovne unije; budući da su institucionalni i regulatorni okvir europskih banaka znatno ojačani;

F.  budući da je sudjelovanje u bankovnoj uniji otvoreno za države članice koje još nisu uvele euro; budući da nijedna država članica EU-a nije dosad odlučila sudjelovati na toj osnovi; budući da nekoliko država članica razmatra mogućnost pridruženja bankovnoj uniji; budući da različite financijske institucije smatraju da biti unutar bankovne unije donosi prednosti;

G.  budući da naš rad na uniji tržišta kapitala ne bi trebao smanjiti pritisak na dovršenje našeg rada na bankovnoj uniji, koja je i dalje preduvjet za financijsku stabilnost u Europskoj uniji koja se oslanja na banke;

H.  budući da je glavna odgovornost banaka pružanje financiranja realnom gospodarstvu;

I.  budući da ESB prilikom izvršavanja svojih nadzornih aktivnosti treba određenu fleksibilnost, ali da dalekosežne odluke načelne naravi ipak treba prepustiti europskom zakonodavcu;

1.  poziva Komisiju da upotrijebi uredbe kao zakonodavni instrument pri predlaganju bankovnog zakonodavstva;

Nadzor

2.  prima na znanje procjene ESB-a o propasti ili vjerojatnoj propasti u bankovnim slučajevima iz 2017.; također napominje da su nadzorni mehanizam i jedinstveni sanacijski mehanizam općenito funkcionirali u tom kontekstu te se slaže s Komisijom da treba poboljšati postupke koji dovode do odluka o propasti ili vjerojatnoj propasti banke;

3.  primjećuje nadolazeće ispitivanje otpornosti na stres koje će EBA provesti 2018.; poziva EBA-u, ESRB, ESB i Komisiju da upotrebljavaju dosljedne metodologije, scenarije i pretpostavke pri definiranju testova otpornosti na stres kako bi se što je više moguće izbjegli poremećaji rezultata i neusklađenosti, kao što je već viđeno, između testova otpornosti na stres i odluka o sanaciji donesenih nedugo nakon predstavljanja tih rezultata; međutim ističe da stabilnost određene banke ne može biti vidljiva samo na temelju procjene njezine bilance u određenom trenutku jer nju jamče dinamične interakcije između banke i tržišta i na nju utječu razni elementi gospodarstva u cjelini; nadalje smatra da bi ESB-ovo vlastito testiranje otpornosti na stres dodatnih banaka u okviru njegova nadzora moglo biti transparentnije;

4.  naglašava važnost suradnje između EBA-e kao regulatornog tijela i jedinstvenog nadzornog mehanizma kao nadzornog tijela; u tom pogledu skreće pozornost na podjelu odgovornosti između ESB-a i EBA-e i na razliku u zemljopisnom opsegu aktivnosti svake institucije; u tom pogledu preporučuje, kad god je to moguće, poboljšanje konkretnog koordiniranja inicijativa koje provode obje institucije kako bi se zajamčila dosljednost jedinstvenog pravilnika, priznajući pritom da jedinstveni nadzorni mehanizam treba imati vodeću ulogu kada se utvrde problemi ili regulatorni nedostaci koji se odnose na bankovnu uniju;

5.  pozdravlja činjenicu da je bankovna unija poboljšala razmjenu relevantnih informacija među nadzornim tijelima i poboljšala prikupljanje i razmjenu podataka o europskom bankovnom sustavu, čime se, na primjer, doprinijelo boljim usporednim analizama i omogućio sveobuhvatniji nadzor prekograničnih bankarskih grupacija; pozdravlja izvrstan rad zajedničkih nadzornih timova; napominje da je Komisija identificirala područja u kojima su moguća poboljšanja u pogledu razmjene informacija i koordinacije između nadzora ESB-a nad bankama i Jedinstvenog sanacijskog odbora, osobito u pogledu ključnih pitanja prihvatljivosti neke institucije za preventivnu dokapitalizaciju i u pogledu propadanja ili vjerojatnog propadanja te institucije; napominje da trenutni memorandum o razumijevanju između ESB-a i Jedinstvenog sanacijskog odbora nije dovoljno sveobuhvatan kako bi se njime zajamčilo da Jedinstveni sanacijski odbor raspolaže svim informacijama koje su mu potrebne od ESB-a da bi mogao pravovremeno i učinkovito izvršiti svoje zadaće; poziva ESB i Jedinstveni sanacijski odbor da iskoriste priliku koju pružaju trenutne rasprave o ažuriranju memoranduma o razumijevanju između njih kako bi se riješili postojeći nedostaci i poboljšala djelotvornost mjera sanacije; poziva na poboljšanje praktičnih načina suradnje i razmjene informacija između nadzornih tijela i tijela za sanaciju, što je ključno za neometano i učinkovito provođenje mjera sanacije, i između svih europskih i nacionalnih tijela uključenih u ranu intervenciju i sanaciju; poziva ESB i Jedinstveni sanacijski odbor da nastave poboljšavati svoju svakodnevnu suradnju i jačati svoj radni odnos; u tom pogledu pozdravio bi promjenu relevantne Uredbe o jedinstvenom nadzornom mehanizmu kako bi se predstavniku Jedinstvenog sanacijskog odbora omogućilo da bude stalni promatrač na sastancima nadzornog odbora jedinstvenog nadzornog mehanizma; poziva na međuinstitucionalni sporazum između ESB-a i Europskog revizorskog suda kako bi se utvrdila razmjena informacija između tih institucija u pogledu njihovih pojedinačnih mandata kako je definirano Ugovorima;

6.  napominje da je odredba o dokapitalizaciji kao mjeri opreza iz Direktive o oporavku i sanaciji banaka primijenjena 2017. godine; napominje da je potrebno pojasniti primjenu provjere kvalitete imovine za utvrđivanje ispunjenja uvjeta za preventivnu dokapitalizaciju; ističe da se prethodna procjena imovine mora temeljiti na čvrstim dokazima koji pokazuju da je banka solventna te da poštuje europske propise u pogledu državne potpore; poziva Komisiju, jedinstveni nadzorni mehanizam i Jedinstveni sanacijski odbor da razmotre načine za povećanje transparentnosti pri procjeni solventnosti kreditnih institucija i razmatranju odluka o sanaciji;

7.  ponovno izražava zabrinutost zbog visoke razine loših kredita u nekim jurisdikcijama; pozdravlja napore raznih država članica da smanje razinu loših kredita; slaže se s Komisijom oko sljedećeg: „iako primarnu odgovornost za rješavanje problema loših kredita snose države članice i banke, potrebno je objediniti nacionalne napore i napore na razini Europske unije kako bi se utjecalo na stanje loših kredita i spriječilo buduće nakupljanje novih loših kredita u bilancama banaka”(7);

8.  općenito pozdravlja posao koji su različite institucije i različita tijela EU-a obavili u tom pogledu; pozdravio bi, međutim, bolju koordinaciju njihovih napora; poziva te aktere i države članice da brzo i na odgovarajući način provedu zaključke Vijeća od 11. srpnja 2017. o akcijskom planu za rješavanje problema loših kredita u Europi; iščekuje paket mjera za ubrzavanje smanjenja broja loših kredita koji će se predložiti u nadolazećim mjesecima; u vezi s time podržava odluku Komisije da istraži moguće usklađivanje na razini EU-a u bonitetnom smislu u pogledu novih kredita koji su postali loši; poziva Komisiju da poduzme zakonodavne i nezakonodavne mjere kako bi potaknula pružanje informacija mogućim ulagačima, uspostavljanje namjenskih poduzeća za upravljanje sredstvima ( „loše banke”) i razvoj sekundarnih tržišta za loše kredite u cilju odgovaranja na golem problem loših kredita; podsjeća na potrebu da države članice poboljšaju i po potrebi usklade okvire za insolventnost, uključujući radom na prijedlogu Komisije o ranom restrukturiranju i drugoj prilici te u cilju zaštite najranjivijih dužnika kao što su mala i srednja poduzeća i kućanstva;

9.  pozdravlja namjeru da se ubrza čišćenje bilanci banaka, naglašavajući pritom da obvezno rješavanje loših kredita na nelikvidnom i netransparentnom tržištu može rezultirati neopravdanim gubicima u bilanci banaka; ponavlja svoju zabrinutost u pogledu nacrta dopune smjernica ESB-a o lošim kreditima; naglašava da ESB u svojim postupcima praćenja i ocjenjivanja u okviru sustava nadzora banaka nikako ne smije ograničiti ovlasti europskog zakonodavca; podsjeća da su opća načela izrade zakonodavstva u Uniji, kojima se zahtijeva procjena učinka i savjetovanje, kao i procjena proporcionalnosti i supsidijarnosti, relevantna i za treću razinu zakonodavstva;

10.  ponavlja zabrinutost zbog rizika koji proizlaze iz držanja imovine treće razine, uključujući izvedenice, a posebno iz poteškoća oko njihova vrednovanja; u tom pogledu pozdravlja što je EBA u postupke ispitivanja otpornosti na stres 2018. uključila konkretne mjere za upravljanje rizicima u pogledu instrumenata 2. i 3. razine; ponovno apelira na jedinstveni nadzorni mehanizam da to pitanje učini glavnim prioritetom jedinstvenog nadzora za 2018. godinu;

11.  podsjeća da postoje rizici povezani s javnim dugom; napominje da su financijske institucije u nekim državama članicama prekomjerno uložile u obveznice koje je izdala njihova vlastita vlada što predstavlja prekomjernu domaću pristranost, dok je jedan od glavnih ciljeva bankovne unije prekid veze između banaka i državnog rizika; napominje da bi radi ograničavanja rizika za financijsku stabilnost portfelji državnih obveznica banaka trebali biti raznolikiji; smatra da bi regulatorni okvir EU-a za bonitetni tretman javnog duga trebao biti usklađen s međunarodnim standardom; ističe tekući rad Bazelskog odbora za nadzor banaka (BCBS) u pogledu državnog rizika, a osobito njegov nedavno objavljen dokument za raspravu naslovljen „Regulatorno postupanje s izloženostima javnom dugu”; stoga s velikim zanimanjem iščekuje rezultate rada Odbora za financijsku stabilnost o javnom dugu na kojima bi se temeljile buduće odluke; naglašava ključnu ulogu državnih obveznica u pružanju visokokvalitetne likvidne imovine za ulagače te sigurnih izvora financiranja za vlade; primjećuje u tom pogledu trenutni rad Komisije na ideji takozvanih vrijednosnih papira osiguranih državnim obveznicama kao mogući doprinos rješavanju tog pitanja; podsjeća da vrijednosni papiri osigurani državnim obveznicama ne predstavljaju oblik mutualizacije duga; smatra da bi doprinos tržišnih sudionika mogao pomoći u jamčenju tržišnih interesa kad je riječ o vrijednosnim papirima osiguranim državnim obveznicama;

12.  naglašava važnost hvatanja u koštac s nedostatcima utvrđenima u internim modelima radi ponovne uspostave njihove vjerodostojnosti i ostvarenja jednakih uvjeta tržišnog natjecanja za sve institucije; u tom pogledu skreće pozornost na vanjski znanstveni rad naslovljen „Koji su mogući zaključci iz postupka usporedne analize tržišnog rizika koji je provela EBA za 2016.?” koji je naručio Odjel Europskog parlamenta za podršku pri ekonomskom upravljanju i u kojem se između ostalog navodi da „ako su rezultati studije EBA-e o postupku usporedne analize točni, i u mjeri u kojoj su instrumenti portfelja reprezentativni, modeli rizika unutarnjeg tržišta koje trenutno koriste europske banke ozbiljno krše načelo jednakih uvjeta za sve (,ako različite banke imaju isti portfelj, trebalo bi se zahtijevati da imaju i jednaku količinu regulatornog kapitala‘)”; u tom kontekstu primjećuje podršku Bazelskog odbora za nadzor banaka amandmanima za finalizaciju sporazuma Basel III, kao i ocjenu EBA-e o njegovu učinku na bankovni sektor EU-a; podsjeća na to da sporazum ne bi trebao rezultirati znatnim povećanjem kapitalnih zahtjeva na razini Unije, niti naštetiti sposobnosti banaka da financiraju realno gospodarstvo, osobito mala i srednja poduzeća; pozdravlja rad ESB-a na procjeni adekvatnosti internih modela, uključujući njegov novi vodič za ciljane provjere internih modela radi rješavanja problema varijabilnosti pondera rizika koji se primjenjuju na ponderirane imovine istog razreda u kreditnim institucijama; naposljetku pozdravlja rad EBA-e u okviru svojih postupaka usporedne analize; smatra da se kapitalna pozicija banaka može ojačati, među ostalim, smanjenjem isplata dividendi i povećanjem svježeg vlasničkog kapitala, i da jačanje cjelokupnog financijskog položaja europskih banaka treba i dalje biti prioritet;

13.  ističe da prijedloge međunarodnih tijela treba prenijeti u europsko pravo vodeći računa o posebnostima europskog bankovnog sektora;

14.  ističe da posebno zahtjevi (BCBS)-a ne bi trebali biti preneseni u europsko zakonodavstvo u cijelosti, a da se ne uzme u obzir na odgovarajući način specifične karakteristike europskog bankovnog sustava i načelo proporcionalnosti;

15.  podsjeća na načelo razdvajanja funkcije monetarne politike i nadzorne funkcije jedinstvenog nadzornog mehanizma te smatra da je poštovanje tog načela ključno za izbjegavanje sukoba interesa; smatra da se to načelo općenito dobro poštuje; smatra da se prikladnost zajedničkih usluga treba ispitivati putem političke relevantnosti zadaća koje obavljaju; stoga smatra da zajedničke usluge nisu problematične kada se njima rješavaju pitanja koja nisu ključna u pogledu donošenja politike, ali bi mogle biti razlog za zabrinutost te bi mogle zahtijevati dodatne zaštitne mjere u suprotnom slučaju;

16.  smatra da bi sudjelovanje većeg broja osoblja ESB-a u inspekcijama na licu mjesta moglo pridonijeti daljnjem unaprjeđenju neovisnosti bankovnog nadzora od nacionalnih utjecaja;

17.  prima na znanje paket bankovne reforme koji je Komisija predložila u studenom 2016.; naglašava važnost ubrzanog postupka koji je doveo do sporazuma o postupnom uvođenju međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9, kao i prijelaznih sustava za izuzeće od ograničenja visoke izloženosti dostupno za izloženosti određenom dugu javnog sektora država članica denominiranom u valuti bilo koje države članice (Uredba (EU) 2017/2395) kako bi se izbjegao tzv. učinak litice na regulatorni kapital kreditnih institucija; međutim primjećuje mišljenja ESB-a i EBA-e da postojanje prijelaznog sustava ne bi trebalo dovesti do nepotrebnog odgađanja provedbe međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9; naglašava potrebu za praćenjem učinka međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9 na prirodu i dodjelu kredita od strane banaka, kao i na moguće procikličke učinke koji proizlaze iz cikličke osjetljivosti parametara kreditnog rizika; poziva ESRB i jedinstveni nadzorni mehanizam da razmotre ta pitanja; traži od EBA-e i Banke za međunarodne namire da pruže prikladne smjernice u tom pogledu;

18.  napominje da institucije moraju, u okviru pravila o nadzoru, podnijeti velik broj sličnih izvješća u različitim formatima nizu tijela, što znači znatno dodatno opterećenje; stoga potiče stvaranje jedinstvenog sustava izvješćivanja u kojemu bi se u jedinstvenoj kontaktnoj točki objedinjavali zahtjevi svih tijela nadležnih za nadzor koja bi ih potom prosljeđivala institucijama koje su pod nadzorom i potom dostavila prikupljene podatke nadležnim tijelima; naglašava da bi se na taj način moglo spriječiti udvostručavanje pitanja i zahtjeva za iste podatke, čime bi se znatno smanjio administrativni teret za banke i nadležna tijela te istodobno poboljšala učinkovitost nadzora;

19.  uviđa da bi visoki troškovi provedbe zahtjeva nadzora mogli biti osobito velik teret za manje banke; smatra da bi ESB prilikom izvršavanja svojih aktivnosti nadzora mogao bolje uzeti u obzir načelo proporcionalnosti u određenim sustavima nadzora; stoga naglašava da je potrebno što prije uložiti dodatne napore za postizanje veće proporcionalnosti u nadzoru banaka za male institucije s niskom razinom rizika; naglašava da veća proporcionalnost nikako ne znači snižavanje standarda nadzora, već smanjenje administrativnog opterećenja u pogledu obveza obavješćivanja i objave; stoga pozdravlja odgovor Komisije na godišnje izvješće o bankovnoj uniji za 2016. u kojem se navodi da Komisija ima isto stajalište kao Parlament o tome da bi se zahtjevi izvješćivanja trebali pojednostaviti, kao i napore Komisije da se u nadzor uvede veća proporcionalnost;

20.  podsjeća da se mogućnosti i diskrecijske ovlasti utvrđene u pravu EU-a o bankovnom nadzoru moraju uskladiti u najvećoj mogućoj mjeri; smatra da u najvećoj mogućoj mjeri moraju biti prijelazne i da ih se treba ukinuti ako više nema potrebe za njima kako bi se izbjeglo pretjerano kompliciranje svakodnevnog rada europskih i nacionalnih nadzornika;

21.  ističe da bi se regulatornim okvirom trebala omogućiti određena operativna načela i poštovati konkretna zadaća zadružnih i uzajamnih banaka, te ističe da bi ih nadzorna tijela trebala uzimati u obzir i odražavati u svojim praksama i pristupima;

22.  podsjeća na svoju rezoluciju od 17. svibnja 2017(8). o financijskoj tehnologiji; smatra da financijske tehnologije koje obavljaju istu vrstu aktivnosti kao i drugi subjekti u financijskom sustavu moraju biti podvrgnute istim pravilima u pogledu vlastitog djelovanja; u vezi s time poziva na pristup financijskim tehnologijama kojim se postiže pravilna ravnoteža između zaštite potrošača, održavanja financijske stabilnosti i poticanja inovacija; u tom pogledu prima na znanje rad Komisije, predloženo uključivanje tehnoloških inovacija u mandate europskih nadzornih tijela te aktualno javno savjetovanje o nacrtu smjernica ESB-a o procjeni zahtjeva za dozvolu za rad banaka s poslovnim modelom koji se temelji na financijskoj tehnologiji;

23.  uviđa da su banke zbog povećane digitalizacije svih aspekata bankarstva znatno osjetljivije na rizike u pogledu kibersigurnosti; ističe da je upravljanje kibersigurnošću ponajprije odgovornost banaka; ističe ključnu ulogu kibersigurnosti za bankovne usluge i potrebu da se financijske institucije potakne da budu vrlo ambiciozne u zaštiti podataka potrošača i jamčenju kibersigurnosti; poziva nadzorna tijela da pomno prate i procjenjuju rizike kibersigurnosti, a financijske institucije u cijelom EU-u da budu vrlo ambiciozne u pogledu zaštite podataka potrošača i jamčenja kibersigurnosti; pozdravlja inicijativu ESB-a o tome da banke pod nadzorom budu obvezne prijavljivati značajne kibernapade u okviru usluge za davanje uzbune u stvarnom vremenu, i također pozdravlja inspekcije jedinstvenog nadzornog mehanizma na licu mjesta radi nadziranja kibersigurnosti; međutim, poziva jedinstveni nadzorni mehanizam da pojača svoje napore te da kibersigurnost službeno učini jednim od svojih najvažnijih prioriteta;

24.  pozdravlja rad koji su obavili EBA, ESMA i jedinstveni nadzorni mehanizam na promicanju konvergencije nadzora u kontekstu istupanja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a u cilju ograničenja pojave rizika od regulatorne i nadzorne arbitraže; smatra da bi se svakim modelom suradnje u nadzoru koji će se razviti između EU-a i Ujedinjene Kraljevine trebalo poštovati financijsku stabilnost EU-a i njezin regulatorni i nadzorni režim i standarde, kao i njihovu primjenu; podsjeća na važnost toga da banke budu pripravne i da imaju adekvatne planove za slučaj nužde kako bi se ublažili negativni učinci Brexita; zabrinut je da određene banke, posebice one manje, možda zaostaju u svojim pripremama za Brexit te ih poziva da pojačaju svoj rad; podsjeća na to da postupak dobivanja dozvola za rad banaka i odobrenja internih modela traje nekoliko godina te da bi se to trebalo uzeti u obzir;

25.  prima na znanje prijedloge preispitivanja Europskog sustava financijskog nadzora, uključujući „skupni” prijedlog o izmjeni upravljanja, financiranja i ovlasti europskih nadzornih tijela;

26.  zabrinut je zbog događaja koji odražavaju trendove bankarskih grupacija da upotrebljavaju sve složenije strukture i subjekte koji u velikoj mjeri obavljaju jednake djelatnosti kao banke, ali izbjegavaju nadzor banaka; u tom pogledu primjećuje prijedlog Komisije o investicijskim društvima, što bi trebalo doprinijeti uspostavljanju jednakih uvjeta za sve između investicijskih društava i kreditnih institucija i rješavanju propusta kojima bi se mogla omogućiti uporaba velikih investicijskih društava kako bi se izbjegli bankovni regulatorni zahtjevi;

27.  zabrinut je zbog širenja usporednog bankarskog sustava u EU-u; prima na znanje drugo priopćenje ESRB-a o usporednom bankarskom sustavu u EU-u kojim se ističe nekoliko rizika i slabih točaka koje je potrebno pratiti u usporednom bankarskom sustavu EU-a; stoga poziva na koordinirano djelovanje kako bi se odgovorilo na te rizike u cilju jamčenja pravednog tržišnog natjecanja i financijske stabilnosti; međutim, uviđa da su nakon financijske krize uvedene politike za rješavanje rizika financijske nestabilnosti koji proizlaze iz usporednog bankarskog sustava; potiče tijela da nastave pomno pratiti nove rizike za financijsku stabilnost i rješavati ih te da svako djelovanje u pogledu regulacije bankovnog sektora poprate odgovarajućim reguliranjem sektora usporednog bankarstva; žali zbog toga što je Komisija propustila uhvatiti se u koštac s potonjim pitanjem u svojim odgovorima na prošlogodišnje izvješće(9);

28.  smatra da je, iako su poboljšanja poželjna osobito u pogledu komunikacije i transparentnosti, bankovna unija i dalje veoma pozitivna i temeljna promjena za države članice koje su uvele euro; podsjeća da je bankovna unija otvorena svim državama članicama; potiče sve države članice koje još nisu uvele euro da poduzmu potrebne korake za pridruženje bankovnoj uniji kako bi se ona postupno uskladila s cijelim unutarnjim tržištem;

29.  pozdravlja napredak postignut u omogućavanju određene razine delegiranja u području odluka o sposobnosti i primjerenosti zahvaljujući odluci ESB-a iz lipnja 2017.; ponavlja svoju procjenu da je potrebna promjena u propisima kojom bi se omogućilo veće i jednostavnije delegiranje donošenja odluka s nadzornog tijela na relevantne dužnosnike kad je riječ o nekim rutinskim pitanjima; ponavlja svoje pozitivno stajalište o takvoj promjeni kojom bi se pridonijelo tome da bankovni nadzor ESB-a bude učinkovitiji i djelotvorniji; poziva ESB da odredi zadaće za delegiranje donošenja odluka;

Sanacija

30.  pozdravlja prvu primjenu novog sanacijskog sustava 2017. godine; primjećuje velik broj pravnih zahtjeva koji su podneseni pred Općim sudom EU-a u vezi s tim predmetom; traži od Komisije da procijeni može li i na koji način to dovesti u pitanje učinkovitost novog sanacijskog sustava i zapravo učiniti okvir za sanaciju neprimjenjivim; poziva Jedinstveni sanacijski odbor i Komisiju da zajedno objave sažetak pitanja na koja je bilo najviše primjedbi u pravnim zahtjevima; smatra da su bankovni slučajevi u 2017. otvorili pitanja u pogledu transparentnosti i komunikacije te traži veću transparentnost u budućim odlukama o sanaciji, uključujući pristup Europskog parlamenta, pod jasnim i odgovarajućim uvjetima, ključnim dokumentima o odlukama o sanaciji, poput izvješća o procjeni koja sastavljaju neovisni ocjenjivači, kako bi se na bolji način ex ante shvatio sanacijski sustav; poziva suzakonodavce da u postupku suodlučivanja o prijedlozima Komisije o ukupnom kapacitetu pokrića gubitaka/minimalnom zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze i o alatu za moratorij uzmu u obzir pouke iz bankovnih slučajeva iz 2017. godine;

31.  podsjeća na neusklađenost između pravila o državnim potporama i zakonodavstva Unije u vezi s mogućnošću da sustavi osiguranja depozita sudjeluju u sanaciji kako je predviđeno u Direktivi o oporavku i sanaciji banaka i Direktivi o sustavima osiguranja depozita, kao što je izraženo u prethodnom izvješću(10); poziva Komisiju da ponovno razmotri svoje tumačenje pravila o državnim potporama, s obzirom na članak 11. stavke 3. i 6. Direktive o sustavima osiguranja depozita, kako bi se zajamčilo da se preventivne i alternativne mjere europskog zakonodavca zaista mogu provesti; smatra da je bankovnim slučajevima iz 2017. potvrđeno, kao što se i navodi u Direktivi o oporavku i sanaciji banaka, da države članice mogu provesti redovni postupak u slučaju insolventnosti koji, pod određenim uvjetima, može biti popraćen „potporom za likvidaciju”; smatra da je jedan od uzroka mogućnosti za arbitražu otkriven nedavnim slučajevima sanacije neusklađenost između pravila o državnim potporama koja se primjenjuju u okviru sanacijskog sustava i u okviru nacionalnog zakonodavstva o insolventnosti; stoga poziva Komisiju da započne s preispitivanjem okvira za insolventnost banaka u Uniji, uključujući Komunikaciju o bankarstvu iz 2013., kako bi se izvukle pouke iz bankovnih slučajeva iz 2017. godine;

32.  podsjeća da je Direktiva o oporavku i sanaciji banaka osmišljena radi osiguranja kontinuiteta ključnih funkcija, izbjegavanja štetnih učinaka na financijsku stabilnost, zaštite javnih sredstava minimiziranjem oslanjanja na izvanredne javne financijske potpore propadajućim institucijama te zaštite osiguranih deponenata, ulagača, sredstava klijenata i imovine klijenata; podsjeća da se izvanredne mjere javne financijske potpore mogu iskoristiti samo za rješavanje „ozbiljnih smetnji u gospodarstvu” i za „očuvanje financijske stabilnosti” i da se one ne koriste „radi nadoknade gubitaka koje je subjekt pretrpio ili postoji mogućnost da će ih uskoro pretrpjeti”; smatra da bi izvanredna javna financijska potpora također trebala, kad je to prikladno, biti popraćena korektivnim mjerama; poziva Komisiju da čim prije provede preispitivanje iz članka 32. stavka 4. Direktive o oporavku i sanaciji banaka na koje se čeka od 2015. godine; napominje da je preventivna dokapitalizacija instrument za upravljanje krizom banaka;

33.  poziva Komisiju da na godišnjoj osnovi ponovno razmotri ispunjavaju li se i dalje zahtjevi za primjenu članka 107. stavka 3. točke (b) UFEU-a o mogućnosti državne potpore u financijskom sektoru;

34.  poziva Komisiju da procijeni je li od početka krize bankovni sektor imao koristi od implicitnih subvencija i državnih potpora putem nekonvencionalne potpore za likvidnost;

35.  pozdravlja činjenicu da je Jedinstveni sanacijski odbor najavio da će prednost dati povećanju mogućnosti sanacije kreditnih institucija, kao i napredak postignut u postavljanju obvezujućih ciljeva na konsolidiranoj razini u pogledu individualnih minimalnih zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze; naglašava važnost funkcionalnih i vjerodostojnih sanacijskih planova te u tom kontekstu uviđa probleme koje strategije jedinstvene ulazne točke mogu imati u pogledu financijske stabilnosti zemalja domaćina ako nisu osmišljene na odgovarajući način; ističe potrebu za djelotvornim sustavom za odgovaranje na kršenja tog zahtjeva i ističe da bi se minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze trebalo voditi računa o poslovnim modelima institucija kako bi se osigurala mogućnost sanacije tih institucija; poziva Jedinstveni sanacijski odbor da predstavi sveobuhvatan popis prepreka sanaciji u nacionalnom ili europskom zakonodavstvu; naglašava da preispitivanje Direktive o oporavku i sanaciji banaka ni na koji način ne bi trebalo zaostajati za međunarodno dogovorenim standardima;

36.  pozdravlja sporazum postignut o dodatnom usklađivanju reda prvenstva neosiguranih dužničkih instrumenata s pomoću Direktive (EU) 2017/2399; poziva države članice na brzu provedbu kako bi banke mogle izdavati dug prema novom razredu insolventnosti, te stvarati potrebni zaštitni sloj; ponavlja svoje stajalište, kako je izraženo u prethodnom izvješću(11), da bi se instrumenti podložni sanaciji vlastitim sredstvima trebali prodavati primjerenim ulagačima koji mogu pokriti potencijalne gubitke, a da ne ugroze vlastiti financijski položaj; stoga preporučuje da sanacijska tijela prate u kojoj mjeri neprofesionalni ulagači posjeduju instrumente podložne sanaciji vlastitim sredstvima i da EBA na godišnjoj osnovi otkriva te iznose te da, po potrebi, daje upozorenja i preporuke za korektivne mjere;

37.  primjećuje tekuće prijedloge za uvrštenje ukupnog kapaciteta pokrića gubitaka u pravo Unije u cilju smanjenja rizika u europskom bankovnom sektoru;

38.  podsjeća da je prava svrha međuvladinog sporazuma o jedinstvenom fondu za sanaciju da ga se u konačnici uvrsti u pravni okvir Unije; podsjeća da su fiskalne zaštite ključne za jamčenje vjerodostojnog i učinkovitog okvira za sanaciju i sposobnosti za nošenje sa sistemskim rizicima u bankovnoj uniji, kao i za izbjegavanje korištenja sanacije banaka javnim sredstvima; primjećuje prijedlog Komisije da se Europski stabilizacijski mehanizam pretvori u europski monetarni fond koji bi imao i funkciju fiskalne zaštite za jedinstveni fond za sanaciju;

39.  pozdravlja rad Jedinstvenog sanacijskog odbora u izgradnji kapaciteta za sanaciju banaka na razini Unije; međutim napominje da se na planiranju sanacije nastavlja raditi; također napominje da Jedinstveni sanacijski odbor ima znatan nedostatak osoblja; poziva Jedinstveni sanacijski odbor da pojača svoje napore u pogledu zapošljavanja i poziva nacionalna tijela da Jedinstvenom sanacijskom odboru stave na raspolaganje upućene stručnjake; u tom pogledu podsjeća na potrebu unutar Jedinstvenog sanacijskog odbora za odgovarajućom ravnotežom između osoblja na središnjoj razini i osoblja iz nacionalnih tijela za sanaciju, kao i potrebu za jasnom podjelom rada između Jedinstvenog sanacijskog odbora i nacionalnih tijela za sanaciju; u tom pogledu pozdravlja korake koje je Jedinstveni sanacijski odbor poduzeo u dodjeli uloga i zadaća unutar jedinstvenog sanacijskog mehanizma; ističe da je uz banke koje su pod izravnim nadzorom ESB-a, Jedinstveni sanacijski odbor također izravno odgovaran za značajne prekogranične institucije; poziva države članice, nacionalna nadležna tijela i ESB da djeluju na način kojim će se što je više moguće ograničiti dodatan teret i složenost za Jedinstveni sanacijski odbor koji proizlaze iz te razlike u području djelovanja;

40.  poziva da se ex ante doprinosi jedinstvenom sanacijskom fondu izračunaju na transparentan način, pružanjem informacija o metodologiji izračuna, zajedno s naporima za usklađivanje informacija o rezultatima izračuna;

41.  zabrinut je zbog učinka koji odluke o sanaciji mogu imati na strukturu bankovnog sustava; poziva Komisiju da pomno prati to pitanje, naknadno postupa u skladu s donesenim odlukama te da redovito obavješćuje Europski parlament o svojim zaključcima;

Osiguranje depozita

42.  pozdravlja odluku EBA-e da na godišnjoj osnovi objavljuje podatke koje dobije u skladu s člankom 10. stavkom 10. Direktive o sustavima osiguranja depozita; predlaže da se prikaz podataka poboljša kako bi se omogućila izravna usporedba adekvatnosti financiranja u sustavima osiguranja depozita; međutim napominje da postoji potreba da određeni sustavi osiguranja depozita ubrzaju stvaranje dostupnih financijskih sredstava kako bi se do 3. srpnja 2024. postigle ciljane razine;

43.  poziva EBA-u da svoju analizu proširi, između ostalog, na alternativne sustave financiranja koje su države članice uspostavile u skladu s člankom 10. stavkom 9. Direktive o sustavima osiguranja depozita, te da objavi tu analizu zajedno s informacijama dobivenima u skladu s člankom 10. stavkom 10. Direktive o sustavima osiguranja depozita;

44.  skreće pozornost na velik broj mogućnosti i diskrecijskih prava u okviru Direktive o sustavima osiguranja depozita; smatra da je potrebno daljnje usklađivanje pravila koja se primjenjuju na sustave osiguranja depozita kako bi se postigli jednaki uvjeti za sve unutar bankovne unije;

45.  podsjeća da je zaštita depozita zajednička briga svih građana EU-a te da je bankovna unija i dalje nedovršena bez trećeg stupa; trenutno na razini odbora raspravlja o prijedlogu o europskom sustavu osiguranja depozita; u tom pogledu primjećuje komunikaciju Komisije od 11. listopada 2017.;

46.  ističe da su u tijeku rasprave o pravnoj osnovi koja je prikladna za uspostavu predloženog europskog fonda za osiguranje depozita;

o
o   o

47.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, EBA-i, ESB-u, Jedinstvenom odboru za sanaciju, nacionalnim parlamentima i nadležnim tijelima, kako su definirana u članku 4. stavku 1 točki 40. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0041.
(2) SL C 34, 31.1.2018., str. 5.
(3) SL C 34, 31.1.2018., str. 17.
(4) SL C 11, 12.1.2018., str. 24.
(5) SL C 216, 30.7.2013., str. 1.
(6) Europska središnja banka, izvještaj o financijskim strukturama, listopad 2017., str. 23. – 24.
(7) Komunikacija Komisije o dovršetku bankovne unije, 11. listopada 2017. (COM(2017)0592), str. 15.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0211.
(9) Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2016., stavak 9.
(10) Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2016., stavak 38.
(11) Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2016., stavak 48.

Posljednje ažuriranje: 1. listopada 2018.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti