Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/2053(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0041/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0041/2018

Rasprave :

PV 13/03/2018 - 13
CRE 13/03/2018 - 13

Glasovanja :

PV 14/03/2018 - 8.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0076

Usvojeni tekstovi
PDF 567kWORD 64k
Srijeda, 14. ožujka 2018. - Strasbourg Završno izdanje
Reforma sustava vlastitih sredstava Europske unije
P8_TA(2018)0076A8-0041/2018

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o reformi sustava vlastitih sredstava Europske unije (2017/2053(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 311. i članak 332. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—  uzimajući u obzir članak 106.a i članak 171. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

—  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(1),

—  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 608/2014 od 26. svibnja 2014. o utvrđivanju provedbenih mjera za sustav vlastitih sredstava Europske unije(2),

—  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 609/2014 od 26. svibnja 2014. o metodama i postupku za stavljanje na raspolaganje tradicionalnih vlastitih sredstava i vlastitih sredstava koja se temelje na PDV-u i BND-u te o mjerama za zadovoljavanje potreba za gotovinom(3),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 21. rujna 2017. naslovljenu „Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja u Europskoj uniji za jedinstveno digitalno tržište” (COM(2017)0547),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. ožujka 2007. o budućnosti vlastitih sredstava Europske unije(4),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. naslovljenu „Ulaganje u budućnost: novi višegodišnji financijski okvir (VFO) za konkurentnu, održivu i uključivu Europu”(5),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2014. o pregovorima o višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020.: pouke koje treba izvući i smjernice za budućnost(6),

—  uzimajući u obzir svoje stajalište od 16. travnja 2014. o nacrtu odluke Vijeća o sustavu vlastitih sredstava(7) Europske unije,

—  uzimajući u obzir svoje stajalište od 17. prosinca 2014.(8) o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica,

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016.(9)o pripremi poslijeizborne revizije VFO-a za razdoblje 2014. – 2020

—  uzimajući u obzir izvješće o budućem financiranju EU-a: završno izvješće i preporuke Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva iz prosinca 2016.,

—  uzimajući u obzir članak 1. Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

—  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za ustavna pitanja (A8-0041/2018),

A.  budući da se prema Ugovoru iz Rima od 25. ožujka 1957. Europska ekonomska zajednica trebala financirati iz nacionalnih doprinosa samo tijekom prijelaznoga razdoblja, a potom sustavom vlastitih sredstava;

B.  budući da je Europsko vijeće u Luxembourgu u travnju 1970. donijelo odluku o sustavu vlastitih sredstava, čime je priveden kraju sustav nacionalnih doprinosa, a uvedena su dva istinska vlastita sredstva, poljoprivredne pristojbe i carine, koja dopunjava treće sredstvo zasnovano na porezu na dodanu vrijednost (PDV);

C.  budući da je u lipnju 1988. Europsko vijeće uvelo vlastito sredstvo na temelju BND-a država članica s obzirom na to da prihodi ostvareni postojećim vlastitim sredstvima nisu bili dovoljni za podmirivanje ukupnih rashoda u okviru proračuna EU-a;

D.  budući da se udio sredstava na temelju BND-a znatno povećao, s 11 %, koliko je iznosio 1988., na 69 % 2014. godine, čime je to „preostalo sredstvo ravnoteže” preraslo u glavni izvor financiranja proračuna EU-a danas; budući da sredstva na temelju PDV-a trenutačno čine otprilike 12 % proračuna EU-a, tradicionalna vlastita sredstva (carine, poljoprivredne pristojbe i pristojbe za šećer i izoglukozu) oko 13 %, dok je preostali postotak obuhvaćen drugim prihodima, među ostalim porezima koje plaća osoblje EU-a ili novčanim kaznama koje plaćaju poduzeća koja prekrše zakone o tržišnom natjecanju;

E.  budući da su od uvođenja britanskog rabata 1984. na sastanku Europskog vijeća održanog u Fontainebleauu, kojim se 66 % neto doprinosa Ujedinjene Kraljevine nadoknađuje, postupno uvedeni ostali rabati i korektivni mehanizmi radi rješavanja nedostataka takozvanog operativnog proračunskog salda nekih država članica; budući da se te korekcije aktualno odnose na smanjenje financiranja korekcije za Ujedinjenu Kraljevinu ili na bruto smanjenje doprinosa na temelju PDV-a ili BND-a;

F.  budući da je Parlament tijekom posljednjeg desetljeća istaknuo u nizu rezolucija probleme i složenost sustava vlastitih sredstava EU-a te je u više navrata pozvao na temeljitu reformu kako bi sustav postao jednostavniji, transparentniji i demokratičniji, uključujući uvođenje novih i istinskih vlastitih sredstava kojima bi se postupno i u mjeri u kojoj je to moguće zamijenili doprinosi na temelju BND-a;

G.  budući da je 2011. Komisija iznijela ambiciozan zakonodavni paket o vlastitim sredstvima (COM(2011)0510), koji je predstavila zajedno s prijedlozima VFO-a za razdoblje 2014. – 2020., radi pojednostavnjivanja doprinosa država članica, uvođenja novih vlastitih sredstava – reformiranog PDV-a i poreza na financijske transakcije – te reforme korektivnih mehanizama; budući da je Vijeće zanemarilo te prijedloge;

H.  budući da je kao rezultat pregovora o VFO-u za razdoblje od 2014. – 2020. uspostavljena Skupina na visokoj razini za vlastita sredstva koja okuplja predstavnike svih triju glavnih institucija EU-a i kojom predsjeda Mario Monti; budući da je u prosincu 2016. Skupina predstavila svoje završno izvješće i preporuke, koji su temelj za izradu stajališta Parlamenta kako je navedeno u ovoj rezoluciji; naglašava da su to izvješće usvojili svi članovi te skupine, uključujući članove koje je imenovalo Vijeće;

1.  napominje da će Komisija do svibnja 2018. predstaviti svoje prijedloge o VFO-u za razdoblje nakon 2020.; zahtijeva da budući VFO koji će predložiti Komisija obuhvaća ambiciozne prijedloge za reviziju odluke o vlastitim sredstvima i svih povezanih zakonodavnih akata, kao i za uvođenje novih vlastitih sredstava; ističe da će se i rashodovna i prihodovna strana narednog VFO-a smatrati jedinstvenim pitanjem u budućim pregovorima između Vijeća i Parlamenta; navodi da se neće postići dogovor o VFO-u ako se ne ostvari odgovarajući napredak u pogledu vlastitih sredstava;

2.  donosi ovu rezoluciju radi izražavanja svojeg stajališta o glavnim elementima reforme sustava vlastitih sredstava EU-a, uključujući sastav mogućeg skupa novih vlastitih sredstava, kao i o elementima postojećeg sustava koji bi trebali ostati na snazi; poziva Komisiju da u pripremi zakonodavnih prijedloga o vlastitim sredstvima EU-a, koji bi trebali imati široko područje primjene i koji bi se trebali predstaviti zajedno s prijedlozima o VFO-u nakon 2020., uzme u obzir stajališta Parlamenta; uvjeren je u nužnost ostvarivanja znatnog napretka u vezi s prihodovnom stranom proračuna EU-a kako bi se olakšalo postizanje dogovora o sljedećem VFO-u;

I.PRAVNI OKVIR I POSTUPAK DONOŠENJA ODLUKA

3.  podsjeća da se u članku 311. UFEU-a navodi: „Unija sebi osigurava sredstva potrebna za postizanje svojih ciljeva i provođenje svojih politika. Ne dovodeći u pitanje ostale prihode, proračun se u cijelosti financira iz vlastitih izvora.”; stoga ističe da pravni zahtjev kojim se propisuje da se proračun EU-a puni istinskim vlastitim sredstvima proizlazi izravno iz Ugovora;

4.  podsjeća na to da se člankom 310. UFEU-a propisuje da „prihodi i rashodi prikazani u proračunu EU-a moraju biti uravnoteženi”; u skladu s time napominje da bi se prihodima trebalo pokrivati sveukupne rashode, koje svake godine donosi proračunsko tijelo; naglašava da proračun EU-a ne može imati godišnji deficit ili se financirati zaduživanjem na financijskim tržištima;

5.  napominje da o glavnom zakonodavnom aktu kojim se utvrđuju odredbe u vezi sa sustavom vlastitih sredstava, takozvanoj odluci o vlastitim sredstvima, Vijeće odlučuje jednoglasno nakon savjetovanja s Parlamentom, te da ta odluka podliježe ratifikaciji svih država članica; ističe da je to jedan od najzahtjevnijih zakonodavnih postupaka predviđenih Ugovorom;

6.  napominje da u tom zakonodavnom aktu Vijeće među ostalim utvrđuje gornje granice vlastitih sredstava te može uspostaviti nove kategorije vlastitih sredstava ili ukinuti postojeće kategorije; ističe da, čak iako odluka o vlastitim sredstvima nema datum isteka, ona je izravno povezana s odgovarajućim VFO-om kojim se utvrđuje najviša razina rashoda za isto razdoblje;

7.  podsjeća da su Ugovorom iz Lisabona uvedene nove odredbe o provedbi zakonodavstva o vlastitim sredstvima, te se predvidjela mogućnost da Vijeće donese uredbu kvalificiranom većinom nakon što dobije suglasnost Parlamenta; međutim žali što se nekoliko provedbenih odredbi, posebno onih koje se odnose na izračun sredstava na temelju BND-a, i dalje nalazi u odluci o vlastitim sredstvima; stoga poziva na učinkovitiji postupak donošenja odluke o vlastitim sredstvima, poziva Vijeće i Komisiju da u kontekstu buduće revizije Ugovora podrže zahtjev Parlamenta za izmjenu članka 311. UFEU-a kako bi se ojačala uloga Parlamenta u postupku donošenja vlastitih sredstava;

8.  podsjeća na to da su države članice odgovorne za svoje fiskalne politike te naglašava da je pravo na ubiranje poreza središnji element suvereniteta država članica; ističe da reforma vlastitih sredstava EU-a ne predstavlja prijenos nacionalnog suvereniteta u tom području, nego da se njome trenutačni sustav usklađuje s duhom i slovom ugovorâ EU-a;

II.RAZLOZI ZA REFORMU POSTOJEĆEG SUSTAVA VLASTITIH SREDSTAVA

i.Potreba za uklanjanjem nedostataka postojećeg sustava

9.  ističe da je postojeći sustav vlastitih sredstava vrlo složen, nepravedan, netransparentan i potpuno nerazumljiv za građane EU-a; posebno upozorava na netransparentnost izračuna koji se odnose na nacionalne rabate i korektivne mehanizme koji se primjenjuju na sustav vlastitih sredstava ili na statistička sredstva koja se temelje na PDV-u; nadalje ističe da sustav ne podliježe stvarnoj parlamentarnoj kontroli na razini EU-a te mu u suštini nedostaje demokratska legitimnost i odgovornost;

10.  ističe da način na koji se razvijao sustav vlastitih sredstava, koji je postupno zamijenio istinska vlastita sredstva takozvanim nacionalnim doprinosima, stavlja nerazmjerno velik naglasak na neto salda između država članica, čime se uvelike zanemaruje doprinos proračuna EU-a postizanju zajedničkih europskih ciljeva u korist svih građana EU-a; stoga žali što ukupni udio nacionalnih doprinosa proračunu EU-a, izračunat ili na temelju BND-a ili kao postotak statističkih sredstava na temelju PDV-u, predstavlja oko 83 % ukupnih prihoda EU-a;

11.  uvjeren je da je prevlast BND-a osnažila proračunsku logiku juste retour (pravednog povrata) koja je, kada je riječ o prihodovnoj i rashodovnoj strani proračuna EU-a, postala glavnim predmetom rasprava u Vijeću; u tom kontekstu s jedne strane ističe uvođenje britanskog rabata i niz povezanih rabata i ostalih korektivnih mehanizama u pogledu prihoda, te s druge strane nemogućnost postizanja dogovora o dostatnom iznosu sredstava za proračun EU-a u okviru godišnjeg proračunskog postupka; smatra da se EU mora udaljiti od koncepta neto operativnog salda jer su u praksi sve države članice korisnice proračuna EU-a;

12.  osobito smatra da na odluku o veličini godišnjeg proračuna EU-a utječu politička i financijska razmatranja na nacionalnoj razini, čime se stavljaju ograničenja na proračunske pregovore koji često završavaju tako da, kad je riječ o neto uplatiteljima i neto korisnicima u Vijeću, jedni dobivaju, a drugi gube, pri čemu se ne uzimaju u obzir obveze Unije, uključujući one koje je preuzelo Vijeće; smatra da su kao rezultat toga politike EU-a u kojima je europska dodana vrijednost najveća često područja u kojima se predlažu uštede te da je stoga projekt EU-a kao takav oslabljen;

13.  napominje da se nacionalni doprinosi u proračun EU-a mogu jasno identificirati na rashodovnoj strani nacionalnih proračuna te se često smatraju financijskim teretom, prevladavajući nad koristima od onih područja u kojima su rashodi EU-a često manje vidljivi; u tom pogledu ističe da je potrebno javnost bolje upoznati s koristima od proračuna EU-a;

14.  stoga je uvjeren da sadašnji sustav vlastitih sredstava u suštini krši slovo i duh Ugovora; ponovno naglašava svoj uvriježeni stav da je temeljita reforma sredstava EU-a nužna radi usklađivanja financiranja proračuna EU-a sa zahtjevima Ugovora i potrebama Unije u cjelini;

ii. Potreba da se omogući Uniji da financira svoje politike i da se suoči s novim izazovima

15.  ističe da se VFO-om za razdoblje nakon 2020. treba osigurati ispravno financiranje politika i programa EU-a s jasnom europskom dodanom vrijednošću, ali i pružiti dodatna sredstva za rješavanje izazova koji su već utvrđeni u područjima kao što su rast i zapošljavanje, klimatske promjene, zaštita okoliša, konkurentnost, kohezija, inovacije, migracije, kontrola vanjskih granica EU-a, sigurnost i obrana;

16.  nadalje ističe da je potrebno izbjeći nedostatke trenutačnog VFO-a i od samog početka pružiti razinu sredstava kojom bi Unija mogla provoditi svoj politički program uz adekvatno financiranje i učinkovito odgovoriti na nepredviđene događaje ili krizne situacije koje se mogu zbiti tijekom razdoblja sljedećeg financijskog okvira; ističe da je potrebno riješiti opetovane probleme nedostatnih sredstava za plaćanje u okviru godišnjeg proračunskog postupka; podsjeća na znatnu mobilizaciju odredbi o fleksibilnosti VFO-a koja je bila potrebna radi suočavanja s migracijskom i izbjegličkom krizom;

17.  ne dovodeći u pitanje financijsku nagodbu, očekuje da će posljedice povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a biti važan izazov za sljedeći VFO i sve povezane proračunske odluke; uvjeren je da bi se uoči donošenja odluke o VFO-u za razdoblje nakon 2020. trebalo premostiti jaz koji će za sobom ostaviti „Brexit” te istovremeno zajamčiti da se proračun EU-a neće smanjiti, a programi EU-a snositi posljedice;

18.  pozdravlja prijedlog za stvaranje posebne linije za europodručje u proračunu EU-a koji je predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker iznio u svom govoru o stanju Unije pred Europskim parlamentom i koji je podrobnije razrađen u Komunikaciji Komisije od 6. prosinca 2017. o novim proračunskim instrumentima za stabilnost europodručja u okviru Unije (COM(2017)0822); u tom pogledu traži da proračunski kapacitet u okviru proračuna EU-a iznosi iznad trenutačnih gornjih granica;

III.PREMA PRIHVATLJIVOM I URAVNOTEŽENOM SUSTAVU VLASTITIH SREDSTAVA

i. Načela i pretpostavke kojima se uređuje uspostava novog sustava vlastitih sredstava

19.  podržava, radi osiguravanja stabilnog financiranja na razini EU-a, uspostavu transparentnog, jednostavnijeg i pravednijeg novog sustava vlastitih sredstava koji se oslanja na elemente postojećeg sustava koji su se pokazali učinkovitima; smatra da bi se reforma sustava vlastitih sredstava trebala temeljiti na nizu vodećih načela;

20.  ističe potrebu za povezivanjem prihoda s ciljevima politika, osobito onih u vezi s jedinstvenim tržištem, energetskom unijom, okolišem, klimom i prometom; u tom je pogledu uvjeren da bi se proračun EU-a trebao usredotočiti na politike s europskom dodanom vrijednošću kako je definirano u svojoj Rezoluciji 24. listopada 2017. o dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a(10);

21.  ističe da iz operativne perspektive nije moguće uvesti sva nova vlastita sredstva istodobno nego da je potrebna njihova postupna provedba; stoga smatra da bi se reforma sustava vlastitih sredstava mogla ostvariti s pomoću pristupa u dvije faze: prvo, treba uvesti manje tehnički složena vlastita sredstva čije prikupljanje podrazumijeva jednostavnije upravljanje uz razumne financijske izdatke, nakon čega treba uslijediti postupno uvođenje svakog dodatnog vlastitog sredstva na temelju utvrđenog rasporeda sve dok se ne postigne optimalna provedba;

22.  smatra da bi uvođenje novih vlastitih sredstava trebalo imati dvostruku svrhu, odnosno kao prvo bi trebalo dovesti do znatnog smanjenja udjela doprinosa na temelju BND-a (cilj od 40 %), čime bi se stvorile uštede za proračune država članica; kao drugo, trebalo bi omogućiti financiranje veće razine potrošnje EU-a u okviru VFO-a u razdoblju nakon 2020. godine, čime bi se ujedno premostio jaz koji će nastati istupanjem Ujedinjene Kraljevine; u tom kontekstu podsjeća da se novim vlastitim sredstvima ne namjerava povećati ukupna razina poreznog opterećenja za porezne obveznike u EU-u, na koje uvođenje novih vlastitih sredstava ne bi trebalo utjecati;

23.  poziva na ukidanje svih rabata i korekcija, uz istodobno jamčenje pravednog postupanja prema državama članicama; u tom kontekstu ističe da Brexit znači da će rabat za Ujedinjenu Kraljevinu i povezani „rabati na rabat” postati nepotrebni i prestati postojati, dok će reforma statističkih vlastitih sredstava koja se temelje na PDV-u postati neizbježna;

24.  smatra da su tradicionalna vlastita sredstva, ponajprije carine, poljoprivredne pristojbe i pristojbe za šećer i izoglukozu, pouzdani i istinski izvori prihoda EU-a, s obzirom na to da proizlaze izravno iz činjenice da je EU carinska unija te iz povezanih pravnih nadležnosti i zajedničke trgovinske politike; stoga smatra da bi se tradicionalna vlastita sredstva trebala zadržati kao izvor prihoda za proračun EU-a; smatra da bi se za proračun EU-a osigurao veći dio prihoda ako bi se udio troškova naplate koji zadržavaju države članice smanjio;

25.  uviđa da je doprinos na temelju BND-a pouzdan, stabilan i pravedan izvor prihoda za proračun EU-a te da ima vrlo snažnu potporu velike većine država članica; stoga smatra da bi ga se trebalo očuvati, no isključivo kao preostalo sredstvo ravnoteže za proračun EU-a, čime bi se stalo na kraj proračunskoj logici „pravednog povrata”; u tom kontekstu naglašava da je potrebno osigurati da se u svim nacionalnim proračunima doprinos na temelju BND-a istovjetno klasificira, odnosno kao prihod pripisan EU-u a ne kao rashodi nacionalnih vlada;

ii. Kriteriji za utvrđivanje novih vlastitih sredstava

26.  slaže se sa stajalištem iz izvješća Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva prema kojem se trebaju uzeti u obzir sljedeći kriteriji za utvrđivanje mogućih novih vlastitih sredstava: pravednost, učinkovitost, dostatnost i stabilnost, transparentnost i jednostavnost, demokratska odgovornost i proračunska disciplina, naglasak na europskoj dodanoj vrijednosti, načelo supsidijarnosti i porezni suverenitet država članica te ograničenje troškova političkih transakcija;

27.  poziva Komisiju da na temelju gore navedenog prouči uvođenje sljedećeg skupa novih vlastitih sredstava;

iii. Skup mogućih novih vlastitih sredstava

a. Cilj: konsolidacija jedinstvenog tržišta, povećanje njegove transparentnosti i poboljšanje ravnopravnih uvjeta

 Porez na dodanu vrijednost

28.  podsjeća da se PDV od svojeg začetka, prije gotovo 50 godina, koristio kao temelj za izračun jednog od vlastitih sredstava proračuna EU-a, te da to sredstvo trenutačno predstavlja oko 12 % prihoda EU-a;

29.  međutim napominje da trenutačni sustav ima ozbiljne nedostatke: sredstva se izračunavaju na temelju statističkih podataka; sustav je nepotrebno složen i nije izravno povezan s građanima; riječ je o pukom prijenosu dijela prihoda koji prikupljaju države članice te ne donosi dodanu vrijednost u odnosu na sredstva na temelju BND-a; osnovica za doprinose nije transparentna i ne postoji jednakost među poreznim obveznicima;

30.  izražava žaljenje zbog činjenice da je OLAF u više navrata utvrdio ozbiljne slučajeve carinske prijevare u državama članicama koji su doveli do znatnog gubitka prihoda za proračun Unije; skreće pozornost na tematsko izvješće br. 19/2017 Europskog revizorskog suda pod nazivom „Uvozni postupci: nedostatci u pravnom okviru i nedjelotvorna provedba utječu na financijski interes EU-a” te je zabrinut da bi prevaranti mogli nastaviti pronalaziti „najslabije karike” među državama članicama kao točke ulaska u carinsku uniju i da bi se gubici u proračunu Unije mogli nastaviti i tijekom sljedećeg VFO-a; poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere za zaustavljanje tih aktivnosti koje štete proračunu Unije;

31.  podsjeća na zakonodavni prijedlog iz 2011. o novom sredstvu na temelju PDV-a, koji bi, da je proveden, rezultirao primjenom na razini EU-a fiksne stope na temelju neto vrijednosti isporuka dobara i usluga ili na temelju uvoza robe na koju bi se primjenjivala standardna zajednička stopa PDV-a; napominje da je, iako taj prijedlog nije bio prihvaćen, Europsko vijeće u veljači 2013. potaknulo Vijeće da nastavi s radom na tom predmetu; smatra da sadašnji kontekst pruža priliku za postizanje mogućeg napretka u tom pogledu;

32.  pozdravlja prijedlog Skupine na visokoj razini u kojemu izlaže svoju viziju vlastitih sredstava na temelju PDV-a u cilju njihova pojednostavnjenja, smanjenja administrativnih troškova i jačanja veza između politike EU-a za PDV i stvarnog prikupljanja PDV-a;

33.  prima na znanje Akcijski plan Komisije za PDV („Put k jedinstvenom europskom području PDV-a – vrijeme je za donošenje odluka”) objavljen 7. travnja 2016. (COM(2016)0148), te kasniji prijedlog od 4. listopada 2017. za niz temeljnih načela i ključnih reformi za područje PDV-a; podupire temeljitu reformu sustava PDV-a u EU-u, čiji bi cilj trebalo biti proširenje porezne osnovice, smanjenje mogućnosti za prijevare i troškova usklađivanja te stvaranje novih prihoda; smatra da bi se dio takvih novih prihoda trebao dodijeliti proračunu EU-a;

34.  smatra da bi se pojednostavnjena sredstva na osnovi PDV-a trebala temeljiti na zajedničkom nazivniku svih sustava PDV-a diljem EU-a te napominje da se slijedom toga ne bi uklonile sve nacionalne posebnosti koje su opravdane zbog raznih razloga;

35.  podržava utvrđivanje jedinstvene stope pristojbe (od 1 % do 2 %) na prihod iz reformiranog PDV-a koji u cijelosti prikupljaju uprave države članica kao vlastito sredstvo Unije; smatra da bi takav sustav mogao pružiti znatne i stabilne prihode za EU uz ograničen administrativni trošak;

36.  ističe da je Komisija već predstavila zakonodavne prijedloge za opsežnu reformu pravila EU-a o PDV-u i da se dodatne inicijative očekuju 2018.; ustraje u potrebi da se čim prije dovrše reforme PDV-a i to najkasnije prije početka sljedećeg VFO-a;

37.  poziva Komisiju da, u očekivanju usvajanja relevantnog zakonodavstva o PDV-u, iznese prijedlog za reformu vlastitog sredstva na temelju PDV-a kao dio svojeg budućeg zakonodavnog paketa o vlastitim sredstvima EU-a; smatra da bi se takvim prijedlogom trebalo voditi računa o glavnim rezultatima reforme PDV-a o kojoj se trenutačno raspravlja;

 Porez na dobit

38.  podsjeća na to da je u svojoj Rezoluciji od 6. srpnja 2016. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka(11), Parlament apelirao na Komisiju da podnese prijedlog za zajedničku konsolidiranu osnovicu poreza na dobit koja bi se trebala popratiti prikladnim i pravednim ključem preraspodjele kojim bi se ponudilo sveobuhvatno rješenje za štetne porezne prakse u Uniji te pojasnila i pojednostavnila pravila za poduzeća i olakšale prekogranične gospodarske aktivnosti unutar Unije;

39.  prima na znanje prijedloge Komisije za takvu osnovicu te podsjeća na svoj zahtjev da se nakon prijelaznog razdoblja ta konsolidirana osnovica proširi na sva poduzeća; ističe da se sadašnjim prijedlozima za tu osnovicu također treba obuhvatiti digitalno gospodarstvo; predlaže da se na temelju tih prijedloga digitalna prisutnost poduzeća tretira na isti način kao i njihov fizički nastan, definiranjem i utvrđivanjem stalnog digitalnog nastana;

40.  slaže se s ocjenom Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva da zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit kao osnova za novo vlastito sredstvo ispunjava sve kriterije koje je postavila Skupina; naglašava da je ta osnovica ključni element u razvoju jedinstvenog tržišta, koje je europsko javno dobro, s obzirom na to da se njime sprječava i neprimjereno porezno natjecanje među državama članicama i fiskalna optimizacija kojom se ugrožavaju ravnopravni uvjeti tržišnog natjecanja;

41.  podsjeća da utaja poreza u svim svojim oblicima EU-u prouzročuje gubitak koji Komisija procjenjuje na 1 bilijun EUR godišnje; ističe da nenaplaćene prihode od poreza treba vratiti usklađenom politikom borbe protiv prijevara i utaje poreza i s pomoću okvira koji se temelji na transparentnosti, suradnji i koordinaciji;

42.  traži od Komisije da na temelju zaključaka revizije Direktive o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit predloži stvaranje novog vlastitog sredstva za proračun Unije koje bi se izračunavalo na temelju prihoda koje je država članica ostvarila od zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit; podupire uspostavu jedinstvene stope pristojbe za prihode od zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit koja bi se prikupljala u svojstvu vlastitog sredstva; smatra da bi takav sustav mogao pružiti znatne i stabilne prihode za EU uz ograničen administrativni trošak;

– Emisijska dobit

43.  smatra da bi prihodi koji proizlaze iz dobiti Europske središnje banke (prihodi Europske središnje banke od izdavanja valute) i time imaju izravnu vezu s monetarnom unijom EU-a, trebali biti temelj novog vlastitog sredstva umjesto da se uplaćuju u državne blagajne smatra da bi takva sredstva trebala biti izravno povezana s posebnom linijom u proračunu EU-a namijenjenom za europodručje;

b. Cilj: smanjenje financijskih špekulacija i jačanje porezne pravednosti u sektorima u kojima se koristi instrumentima agresivnog poreznog planiranja ili agresivnom poreznom optimizacijom

– Porez na financijske transakcije na europskoj razini

44.  potiče napore koje je nakon prijedloga Komisije iz 2011. poduzela skupina od 11 država članica u okviru pojačane suradnje radi uspostave poreza na financijske transakcije; apelira na ostale države članice da se pridruže gore navedenoj skupini kako bi se izbjegli poremećaji na financijskim tržištima i osiguralo neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta;

45.  slaže se ocjenom Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva kojom se porez na financijske transakcije potvrđuje kao potencijalna osnova za novo vlastito sredstvo za proračun Unije, te istodobno smatra da se ostali načini oporezivanja financijskih aktivnosti također trebaju proučiti;

46.  stoga poziva na stvaranje novog vlastitog sredstva za proračun Unije koje će se izračunavati na temelju odabrane metode oporezivanja financijskih aktivnosti;

– Oporezivanje poduzeća u digitalnom sektoru

47.  pozdravlja zaključke neslužbenog vijeća ministara financija održanog 16. rujna 2017. u kojima se poziva na razvoj novih poreznih pravila za digitalno gospodarstvo, kao odgovor na pismo četiriju ministara financija upućeno Komisiji sa zahtjevom da se ispitaju rješenja koja se temelje na konceptu uspostave takozvanog „poreza radi izjednačavanja” na dobit koju u EU-u ostvaruju digitalna poduzeća; ističe da je Komisija u svojoj komunikaciji od 21. rujna 2017., „Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja u Europskoj uniji za jedinstveno digitalno tržište”, ponovno potvrdila da zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit pruža prikladan okvir za reviziju pravila u cilju modernih i stabilnih režima oporezivanja digitalnih poduzeća i rješavanja izazova u području oporezivanja koje predstavlja digitalno gospodarstvo; poziva na koordinirani pristup na razini EU-a, čak i na kratkoročna rješenja, radi sprečavanja poremećaja na jedinstvenom tržištu koji proizlaze iz jednostranih mjera i radi izbjegavanja nastanka poreznih oaza za digitalna poduzeća;

48.  slaže se da bi digitalno gospodarstvo trebalo imati moderan i stabilan fiskalni okvir kako bi se poticale inovacije, suzbijala fragmentacija tržišta i nepravedno tržišno natjecanje, i svim dionicima omogućilo iskorištavanje novih pravednih i uravnoteženih uvjeta dok se istodobno osigurava da digitalne platforme i poduzeća snose odgovarajući dio poreznih obveza ondje gdje ostvaraju dobit; štoviše ističe da je ključno da se zajamči porezna sigurnost za poslovna ulaganja kako bi se premostile postojeće razlike i spriječila pojava novih zakonskih rupa u pogledu oporezivanja unutar jedinstvenog tržišta;

49.  smatra ključnim da se poduzmu porezne mjere za digitalno tržište kako bi se ograničili utaja poreza i poremećaji u pogledu oporezivanja, agresivno porezno planiranje ili sustavi porezne optimizacije te zlouporaba europskih mehanizama za izbjegavanje poreza; smatra da se tim praksama narušava tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu i državama članicama oduzimaju njihovi prihodi od poreza;

50.  načelno poziva na stvaranje novog vlastitog sredstva za proračun Unije na temelju prikupljenog poreza na transakcije u digitalnom gospodarstvu; međutim smatra da je u svjetlu važnih pregovora koji se vode i na razini EU-a i na razini OECD-a prerano donijeti odluku o točnim dogovorima za uspostavu takvog sredstva;

51.  unatoč tome smatra da bi svaki dogovor koji nadležna tijela EU-a postignu, kao što su sustavi registracije ili nadzora ili regulatorni mehanizmi, trebao smjesta dopustiti prikupljanje pristojbi ili carina u korist proračuna Unije na temelju njihove europske dodane vrijednosti; smatra da su to javna dobra EU-a koja, kako navodi Skupina na visokoj razini za vlastita sredstva, pružaju temelj za utvrđivanje pristojbe koja predstavlja „ostali prihod” koji proizlazi iz politika Unije;

c. Cilj: promicanje energetske tranzicije i borbe protiv globalnog zatopljenja

– Porez i pristojbe za zaštitu okoliša

52.  potvrđuje da su borba protiv klimatskih promjena i prijelaz prema održivom, kružnom, niskougljičnom gospodarstvu i zajednički dogovoreni ciljevi energetske zajednice glavni ciljevi politika EU-a;

53.  ponavlja svoje uvjerenje da samo zajednički energetski porezi i porezi za zaštitu okoliša na razini EU-a mogu osigurati pravedno natjecanje među poduzećima i pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta, te time djelovati kao pokretač progresivnijeg i održivijeg razvojnog modela;

54.  naglašava važnost „zelenog oporezivanja” kao osobito primjerenog mehanizma za doprinos europskim vlastitim sredstvima; poziva Komisiju da u svrhu promicanja dodatnih budućih vlastitih sredstava Unije dodatno integrira prijedloge za dodatna ekološka vlastita sredstva, kako je navedeno u izvješću Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva te kako je istaknuo povjerenik za proračun EU-a, koji su u skladu s određenim politikama Unije kao što su energija (porez na energiju), zaštita okoliša i klimatske promjene (mehanizam za graničnu prilagodbu emisija CO2, porez na plastiku i sustav za trgovanje emisijama) i promet (porez na motorno gorivo i zrakoplovne karte);

55.  poziva da se znatan udio prihoda od dražbi u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama iz četvrte faze (2021.) nadalje razmotri kao novo vlastito sredstvo EU-a; podsjeća da je Skupina na visokoj razini za vlastita sredstva već raspravljala o toj mogućnosti, a Komisija ju je izričito spomenula u svojoj komunikaciji od 14. veljače 2018. „Nov, moderan višegodišnji financijski okvir za Europsku uniju koja učinkovito ostvaruje svoje prioritete nakon 2020.” (COM(2018)0098); usporedno s time poziva na uvođenje mehanizma za graničnu prilagodbu emisija CO2 kao novo vlastito sredstvo proračuna EU-a, što bi trebalo rezultirati jamčenjem ravnopravnih uvjeta u međunarodnoj trgovini i smanjenjem premještanja proizvodnje, uz istodobno uvrštenje troškova klimatskih promjena u cijenu uvezene robe;

56.  traži od Komisije da razmotri uvođenje pristojbe na plastične predmete i predmete za jednokratnu uporabu na razini EU-a, u cilju poticanja korištenja održivijih alternativa;

57.  smatra da bi se vlastita sredstva koja se temelje na porezu na električnu energiju preklapala s područjem primjene sustava EU-a za trgovanje emisijama te da bi se tako izazvala zabrinutost u odnosu na stabilnost uvjeta ulaganja i financijsko opterećenje kućanstava;

58.  smatra da u slučaju da pojedina država članica doživi pretjerano opterećenje prouzročeno nekim vlastitim sredstvom takvo opterećenje moglo bi se ublažiti s pomoću dodatne potpore u okviru programa EU-a, u ograničenom trajanju i iznosu te u skladu s ciljevima Unije; ističe da se takva potpora ne može dodijeliti uvođenjem novih rabata ili korekcijama na prihodovnoj strani proračuna EU-a;

59.  ističe da uvođenje poreza i pristojbi povezanih sa zaštitom okoliša ne smije utjecati na pravo svake države članice da utvrdi uvjete za iskorištavanje svojih energetskih resursa, svoj odabir među različitim izvorima energije i opću strukturu svoje opskrbe energijom;

iv. Ostali izvori prihoda

60.  podsjeća na to da, iako vlastita sredstva trebaju biti glavi element prihoda za proračun EU-a, ona se unatoč tome dopunjuju onim što se u članku 311. naziva „ostali prihodi”, koji uključuju: porez na dohodak koji plaćaju dužnosnici EU-a; prihode koji proizlaze iz administrativnog poslovanja institucija, poput prihoda od prodaje robe, usluga iznajmljivanja i unajmljivanja, pružanja usluga i bankovnih kamata; doprinose država koje nisu članice EU-a određenim programima EU-a; zatezne kamate; kazne koje plaćaju poduzeća, u većini slučajeva u kojima je utvrđeno da su prekršila pravo tržišnog natjecanja EU-a te prihode od zaduživanja i kreditiranja EU-a;

61.  napominje da se saldo svake financijske godine unosi u proračun za sljedeću godinu kao prihod u slučaju viška, a da ostali prihodi, salda i tehničke prilagodbe, uključujući višak iz prethodne godine, odgovaraju oko 6 % ukupnih prihoda; ističe da su se posljednjih godina „ostali prihodi” uglavnom sastojali od novčanih kazni, koje same predstavljaju 2,5 % ukupnih prihoda (ne uključujući namjenske prihode);

62.  izražava žaljenje zbog toga što je dosad u raspravi o financiranju EU-a potencijal takvih drugih prihoda zanemaren; smatra da, čak i ako ti prihodi ne predstavljaju alternativu ostalim vlastitim sredstvima zbog svoje razine, nestabilnosti i nepredvidivosti, oni su ipak moguće sredstvo za pokrivanje povećanih financijskih potreba u okviru sljedećeg VFO-a;

63.  podsjeća na to da su pravni postupci kojima se uređuju takvi prihodi i moguće izmjene fleksibilniji nego oni za vlastita sredstva, s obzirom na to da nisu utvrđeni odlukom o vlastitim sredstvima nego sekundarnim zakonodavstvom te stoga ne podliježu zahtjevu za jednoglasnost;

64.  ponavlja svoj uvriježeni stav da svi prihodi koji proizlaze iz novčanih kazni izrečenih poduzećima za povredu prava tržišnog natjecanja EU-a ili povezanih sa zakašnjelim plaćanjima nacionalnih doprinosa u proračun EU-a trebaju biti dodatni prihod za proračun EU-a te ne bi trebali podrazumijevati odgovarajuće smanjenje doprinosa na temelju BND-a;

65.  u tu svrhu traži da se uspostavi posebna pričuva u proračunu EU-a, koja će se postupno puniti svim vrstama nepredviđenih drugih prihoda te propisno prenositi kako bi se pružile dodatne mogućnosti za potrošnju u slučaju potrebe; smatra da bi tu pričuvu trebalo namijeniti za posebne instrumente VFO-a te bi trebalo predvidjeti moguća dodatna sredstva, kako u obvezama tako i u plaćanjima, na temelju odluke proračunskog tijela;

66.  naglašava da naknade koje iziskuje provedba politika EU-a i naročito europskih programa, kao što je Europski sustav za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju za državljane trećih zemalja (ETIAS), imaju potencijal za proračun EU-a; smatra da bi se u određenim slučajevima takvi prihodi mogli namijeniti za istu politiku ili svrhu; smatra da bi se za generaciju programa i politika EU-a za razdoblje nakon 2020. ta vrsta potencijalnih prihoda trebala sustavnije razmatrati u cilju da se za proračun EU-a osigura dodatni izvor prihoda;

67.  naglašava da su 2016. godine prihodi dodijeljeni decentraliziranim agencijama EU-a, kao što su pristojbe i naknade iz industrijskog sektora i doprinosi iz nacionalnih proračuna, iznosili oko milijardu EUR; poziva Komisiju da predloži dosljedan pristup u pogledu financiranja agencija iz naknada u sljedećem VFO-u;

o
o   o

68.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 168, 7.6.2014., str. 105.
(2) SL L 168, 7.6.2014., str. 29.
(3) SL L 168, 7.6.2014., str. 39.
(4) SL C 27E, 31.1.2008., str. 214.
(5) SL C 380E, 11.12.2012., str. 89.
(6) SL C 443, 22.12.2017., str. 11.
(7) SL C 443, 22.12.2017., str. 994.
(8) SL C 294, 12.8.2016., str. 82.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0309.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0401.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0310.

Posljednje ažuriranje: 6. studenog 2018.Pravna napomena